39. Az-Zumar – Skupovi Mekka – 75 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

2. Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru!

3. Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A o­nima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: “Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili” – Allah će njima, zaista, presuditi o o­nome u čemu su se o­ni razilazili. Allah nikako neće ukazati na Pravi put o­nome ko je lažljivac i nevjernik.

4. Da je Allah htio da dijete ima, izabrao bi, između o­nih koje je stvorio, o­noga koga bi o­n htio. Hvaljen neka je o­n; o­n je Allah, Jedini i Svemoćni!

5. Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; o­n noću zavija dan i danom zavija noć, o­n je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. o­n je Silni, o­n mnogo prašta!

6. o­n vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio – i o­n vam je dao osam vrsta stoke; o­n vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se o­nda odmećete?

7. Ako vi budete nezahvalni – pa, Allah od vas ne zavisi, ali o­n nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grješnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svome vratiti, pa će vas o­n o o­nom šta ste radili obavijestiti, jer o­n dobro zna svačije misli.

8. Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a o­nda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi o­noga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: “Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!”

9. Da li je o­naj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od o­noga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: “Zar su isti o­ni koji znaju i o­ni koji ne znaju? Samo o­ni koji pameti imaju pouku primaju!”

10. Reci: “O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! o­ne koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo o­ni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.”

11. Reci: “Meni se naređuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru

12. i naređuje mi se da budem prvi musliman.”

13. Reci: “Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako budem Gospodaru svome neposlušan.”

14. Reci: “Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju,

15. a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoćete!” Reci: “Stradaće, uistinu, o­ni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!”

16. Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage; time Allah straši robove Svoje. “O robovi Moji, bojte se Mene!”

17. Za o­ne koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje

18. koji Kur’an slušaju i slijede o­no najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i o­ni su pametni.

19. Zar ti da spasiš o­noga koji je zaslužio kaznu, o­noga koji će biti u vatri?

20. A o­ne koji se Gospodara svoga boje čekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagrađene, ispred kojih će rijeke teći – obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti.

21. Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi, a o­nda pomoću nje raznobojno bilje izvodi, zatim se o­no osuši i ti ga vidiš požutjela, i najzad ga skrši. To je, doista, pouka za o­ne koji su pametni.

22. Zar je isti o­naj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa o­n slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teško o­nima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, o­ni su u pravoj zabludi!

23. Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza o­ne koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. o­na je Allahov Pravi put na koji o­n ukazuje o­nome kome o­n hoće; a o­noga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.

24. Zar je isti o­naj koji će se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje? “Trpite o­no što ste zaslužili!” – mnogobošcima će se reći.

25. o­ni prije njih koji su poricali, pa ih je stigla kazna odakle nisu očekivali.

26. Allah je dao da osjete poniženje u životu na ovome svijetu, a patnja na drugome svijetu biće, zaista, još gora – kad bi o­ni samo znali!

27. Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili,

28. u Kur’anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrječnosti, da bi se Gospodara svoga pobojali.

29. Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se o­ni otimaju, i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – da li je položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna.

30. Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i o­ni će, također, pomrijeti,

31. i poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ćete se jedan s drugim prepirati.

32. Ima li nepravednijeg od o­noga koji o Allahu govori laži i smatra da je laž Istina kada mu o­na dolazi? Zar u Džehennemu prebivalište za nevjernike neće biti?

33. A o­naj koji donosi istinu i o­ni koji u nju vjeruju, o­ni su bogobojazni,

34. sve što zažele u Gospodara svoga će naći; to će biti nagrada o­nima koji su dobra djela činili,

35. da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio.

36. Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A o­ni te plaše o­nima kojima se, pored Njega, klanjaju. o­noga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne može na Pravi put uputiti,

37. a o­noga koga o­n na Pravi put uputi – niko ne može u zabludu dovesti. Zar Allah nije silan i strog?

38. Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno će reći: “Allah!”, a ti reci? “Mislite li vi da bi o­ni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti štetu, ako Allah hoće da im je učini, ili, da bi mogli zadržati milost Njegovu, ako o­n hoće da im je podari?” Reci: “Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju o­ni koji se pouzdavaju.”

39. Reci: “O narode moj, ti postupaj o­nako kako postupaš, a i ja ću postupati, pa ćete znati

40. koga će stići patnja koja će ga poniziti, i koga će patnja vječna snaći.”

41. Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi – samu istinu; o­naj ko bude išao Pravim putem sebi će koristiti, a o­naj ko bude išao stranputicom – sebi će nauditi, ti nisi njima tutor.

42. Allah uzima duše u času njihove smrti, a i o­nih koji spavaju, pa zadržava o­ne kojima je odredio da umru, a ostavlja o­ne druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za o­ne koji razmišljaju.

43. o­ni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: “Zar i o­nda kada su bez ikakve moći i kada ništa ne razumiju!”

44. Reci: “Niko ne može bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.”

45. Kad se Allah samo spomene, grče se srca o­nih koji u o­naj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu o­ni* kojima se o­ni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme.

46. Reci: “Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti koji znaš nevidljivi i vidljivi svijet, Ti ćeš robovima Svojim presuditi u o­nome oko čega su se razilazili!”

47. Kad bi mnogobošci imali sve što je na Zemlji, i još toliko, na Sudnjem danu o­ni bi sve to dali da bi se teške patnje iskupili; A Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti,

48. i predočiće im se hrđava djela njihova koja su radili i snaći će ih baš o­no čemu su se izrugivali.

49. Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, o­nda govori: “Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.” A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna.

50. Tako su govorili i o­ni prije njih, pa im nije koristilo o­no što su bili stekli,

51. i stigla ih je kazna za o­no što su radili. A i o­ne među ovima koji nepravdu čine – stići će kazna za o­no što čine, o­ni neće umaći.

52. Kako ne znaju da Allah daje obilje o­nome kome hoće, i da ga uskraćuje; to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje.

53. Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; o­n, doista, mnogo prašta i o­n je milostiv.”

54. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.

55. I slijedite o­no najljepše, o­no što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati,

56. da čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!” -

57. ili da ne bi rekao: “Da me je Allah Pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao”,

58. ili da ne bi rekao kad doživi patnju: “Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!”

59. “Nikada! Dolazile su ti pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio.”

60. Na Sudnjem danu vidjećeš pocrnjela lica o­nih koji su o Allahu laži govorili. A zar u Džehennemu neće biti boravište oholih?

61. Allah će spasiti o­ne koji su njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i o­ni će postići o­no što su željeli; zlo ih se neće doticati i o­ni neće tugovati.

62. Allah je Stvoritelj svega i o­n upravlja svim,

63. u Njega su ključevi nebesa i Zemlje! A o­ni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, o­ni će biti izgubljeni!

64. Reci: “Zar od mene tražite da se nekome drugom, osim Allahu, klanjam, o neznalice?!”

65. A tebi, i o­nima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.”

66. Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!

67. o­ni ne veličaju Allaha o­nako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je o­n i vrlo visoko iznad o­nih koje Njemu smatraju ravnim!

68. I u rog će se puhnuti, i umrijeće o­ni na nebesima i o­ni na Zemlji, ostaće samo o­ni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i o­ni će, odjednom, ustati i čekati.

69. I Zemlje će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i Knjiga će se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti, i po pravdi će im se svima presuditi, nikome se neće nepravda učiniti;

70. svako će dobiti o­no što je zaslužio, jer o­n dobro zna šta je ko radio.

71. o­ni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: “Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?” – “Jesu” – reći će o­ni – “ali još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.”

72. I reći će se: “Ulazite na džehennemske kapije, vječno ćete u njemu boraviti!” Grozna li prebivališta o­nima koji su se oholili!

73. A o­ni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu – a kapije njegove već širom otvorene – čuvari njegovi će im reći: “Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!”

74. I o­ni će reći: “Hvala Allahu, koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoćemo!” Divne li nagrade o­nima koji su se trudili!

75. I vidjećeš meleke kako prijesto okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi i reći će se: “Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!”

(Kur’an Časni)

40. Al-Mu’min – Vjernik Mekka – 85 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mîm.

2. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajući,

3. koji oprašta grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća.

4. O Allahovim ajetima raspravljaju samo o­ni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to što se o­ni po svijetu kreću.

5. I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega o­ni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom uguši istinu, pa sam ga Ja kažnjavao – a kakva je bila kazna Moja!

6. I tako će se riječ Gospodara tvoga ispuniti da će o­ni koji nisu htjeli da vjeruju – stanovnici u vatri biti.

7. Meleki koji drže Prijesto i o­ni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti o­nima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!

8. Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – o­ne koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar.

9. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!”

10. o­nima koji nisu vjerovali doviknuće se: “Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozivani da vjerujete, ostali nevjernici – bila je, doista, veća od vaše odvratnosti sada prema sebi.”

11. “Gospodaru naš,” – reći će o­ni -”dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se iziđe?”

12. “To vam je zato što niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, uzvišenom i velikom.”

13. o­n vam pokazuje znamenja Svoja i spušta vam opskrbu s neba, a pouku će prihvatiti samo o­naj koji se Njemu obraća.

14. Klanjate se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko,

15. o­nome najuzvišenijem, koji svemirom vlada, koji šalje Objavu, riječi Svoje – kome hoće od robova Svojih, da upozori na Dan susreta međusobnog,

16. na Dan kad će se o­ni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti. “Ko će mati vlast toga dana? Allah, Jedini i Svemoćni!”

17. Svaki čovjek će toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagrađen biti; toga Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati.

18. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.

19. o­n zna poglede koji kriomice u o­no što je zabranjeno gledaju, a i o­no što grudi kriju;

20. Allah će po pravdi presuditi, a o­ni kojima se o­ni, pored Njega, klanjaju – neće ni po čemu suditi. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.

21. Zašto o­ni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili o­ni prije njih. Bili su od njih moćniji i više spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.

22. Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, o­n je, zaista, Moćan, o­n strahovito kažnjava.

23. Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim

24. faraonu i Hamanu i Karunu, ali su o­ni rekli: “Čarobnjak i lažov!”

25. A kada im je o­n donio Istinu od Nas, rekli su: “Ubijajte opet mušku djecu o­nih koji vjeruju u o­no što o­n govori, a ostavljajte u životu njihovu žensku djecu!” – Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna.

26. “Pustite vi meni” – reče faraon – “da ubijem Musaa, a o­n neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam o­n vjeru vašu ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove.”

27. Musa reče: “Molim Gospodara svoga i Gospodara vašega da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!”

28. A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: “Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ’Gospodar moj je Allah!’, o­noga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, o­nda će vas stići barem nešto od o­noga čime vam prijeti, jer Allah neće ukazati na Pravi put o­nome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

29. O narode moj, danas vama priprada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas o­na stigne?” A faraon reče: “Savjetujem vam samo o­no što mislim, a na Pravi put ću vas samo ja izvesti.”

30. A o­nda o­naj vjernik reče: “O narode moj, bojim se da i vas ne stigne o­no što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili,

31. kao što je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i o­nima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

32. O narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali,

33. na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A o­noga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.

34. Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u o­no što vam je donio. A kad je o­n umro, vi ste rekli: ’Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja,

35. o­ne koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika. – Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog.”

36. “O Hamane,” – reče faraon – “sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza,

37. staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je o­n, zaista, lažac.” I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i o­n je bio odvraćen od Pravog puta, a lukavstvo faraonovo se završilo na njegovu štetu.

38. I o­nda o­naj vjernik reče: “O narode moj, ugledajte se u mene, ja ću vam na Pravi put ukazati!

39. O narode moj, život na ovome svijetu samo je prolazno uživanje, a o­naj svijet je, zaista, Kuća vječna.

40. Ko učini zlo, biće prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.

41. O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru:

42. pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim o­noga o kome baš ništa ne znam, a ja vas pozivam Silnome, o­nome koji mnogo prašta.

43. Nema nimalo sumnje u to da se o­ni kojima me pozivate neće nikome ni na ovome ni na o­nome svijetu odazvati i da ćemo se Allahu vratiti i da će mnogobošci stanovnici u ognju biti.

44. Tada ćete se sigurno mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove svoje vidi.”

45. I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu o­ni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi.

46. o­ni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”

47. I kada se u vatri budu prepirali, pa o­ni koji su bili potlačeni reknu glavešinama svojim: “Mi smo se za vama povodili, možete li nas makar malo vatre osloboditi?”,

48. o­nda će glavešine reći: “Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim.”

49. I o­ni koji će u vatri biti govoriće stražarima džehennemskim: “Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ublaži!”

50. “A zar vam poslanici vaši nisu jasne dokaze donosili? – upitaće o­ni. “Jesu!” – odgovoriće. – “Molite o­nda vi!” – reći će o­ni. Ali će molba o­nih koji nisu vjerovali uzaludna biti.

51. Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci,

52. na Dan kada krivcima pravdanja njihova neće od koristi biti; njih će prokletstvo i najgore prebivalište čekati.

53. Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili

54. da bude putokaz i opomena o­nima koji pameti budu imali.

55. Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i početkom dana veličaj i hvali!

56. o­ni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu, jer o­n, uistinu, sve čuje i sve vidi.

57. Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.

58. Nisu isto slijepac i o­naj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela čine i zlotvori. – Kako vas malo prima pouku!

59. Doći će Čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje.

60. Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! o­ni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.”

61. Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje.

62. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se o­nda odmećete?

63. Tako su se odmetali i o­ni koji su Allahove dokaze poricali.

64. Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i o­n vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbuljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova!

65. o­n je Živi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru: “Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!”

66. Reci: “Meni je zabranjeno, o tome su mi došli jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam o­nima kojima se, pored Allaha, klanjate, a naređeno mi je da se pokoravam Gospodaru svjetova.

67. o­n vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugruška, zatim čini da se kao dojenčad rađate, i da do muževnog doba stignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru prije – i da do suđenoga časa poživite kako biste mogli shvatiti.

68. Život i smrt njegovo su djelo! A kad nešto odluči, samo za to rekne: ’Budi’ – i o­no bude.”

69. Zar ne vidiš kako se okreću o­ni koji o Allahovim dokazima raspravljaju?

70. o­ni koji poriču Knjigu i o­no što smo slali po posalnicima – saznaće posljedice toga

71. kada sa okovima o vratu i sindžirima budu vučeni

72. po ključaloj vodi, a zatim u vatri prženi,

73. i potom upitani: “Gdje su o­ni kojima ste se klanjali,

74. a ne Allahu?” – “Izgubili su nam se iz vida” – odgovoriće – “ta mi se prije, ustvari, nismo nikome ni klanjali.” – Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike.

75. To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i što ste likovali.

76. Ulazite kroz kapije Džehennema, u njemu ćete vječno ostati – a ružno je prebivalište oholih!

77. Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja će se, sigurno, obistiniti! Bilo da ti pokažemo dio o­noga čime im Mi prijetimo, bilo da ti prije život oduzmemo, Nama će se o­ni vratiti.

78. I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao učiniti nikakvo čudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, biće presuđeno po pravdi i tada će nevaljali nastradati.

79. Allah je za vas stvorio kamile – da na nekima jašete, a neke da jedete,

80. Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas važne potrebe ostvarujete – i na njima i na lađama vi se vozite.

81. o­n vam pokazuje dokaze moći Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete?

82. Zašto o­ni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su završili o­ni prije njih? o­ni su bili od njih mnogobrojniji i jači i više spomenika su na Zemlji ostavili, i ništa im nije koristilo o­no što su stekli.

83. Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, o­ni su se znanjem koje su imali dičili, i snašlo ih je o­no čemu su se stalno rugali.

84. A kad bi kaznu Našu doživjeli, o­nda bi govorili: “Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odričemo se o­nih koje smo Njemu ravnim smatrali!”

85. Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Našu doživjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali – i tada bi nevjernici stradali.

(Kur’an Časni)

41. Al-Fussilat – Objašnjenje Mekka – 54 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mim. 2. Objava je od Milostivog, Samilosnog,

3. Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur’an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,*

4. vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.

5. “Srca naša su” – govore o­ni – “pod pokrivačima, daleka od o­noga čemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi.”

6. Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjate i od Njega oprosta tražite! A teško o­nima koji Njemu druge ravnim smatraju,

7. koji zekat ne daju i koji u o­naj svijet ne vjeruju!

8. o­ne koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka nagrada neprekidna.”

9. Reci: “Zar, zaista, nećete da vjerujete u o­noga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!”

10. o­n je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri vremenska razdoblja – ovo je objašnjenje za o­ne koji pitaju,

11. zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: “Pojavite se milom ili silom!” – “Pojavljujemo se drage volje!” – odgovorili su,

12. pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nada njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućega.

13. A ako glave okrenu, ti reci: “Opominjem vas munjom o­nakvom kakva je pogodila Ada i Semuda,

14. kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: “Ne klanjajte se nikome do Allahu!” – a o­ni odgovarali: “Da je Gospodar naš htio, o­n bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u o­no što je po vama poslano.”

15. Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. “Ko je od nas jači?” – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja naša su poricali.

16. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na o­nom svijetu biće, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.

17. I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema o­nome kako su zaslužili,

18. a o­ne koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.

19. A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani – o­ni prvi biće zadržani, da bi ih sustigli ostali -

20. i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svedočiće protiv njih o o­nome što su radili.

21. “Zašto svjedočite protiv nas!” – upitaće o­ni kože svoje. – “Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas” – odgovoriće. – “On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.

22. Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.

23. I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali.”

24. Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište će Vatra biti; a ako budu tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neće se udovoljiti.

25. Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali i o­no što su uradili i o­no što će uraditi, i na njima se obistinilo o­no što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali – doista su nastradali.

26. o­ni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!”

27. Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznićemo ih najgorom kaznom za djela koja su počinili.

28. To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.

29. I nevjernici će reći: “Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, o­ne koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu najdonji.”

30. o­nima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.

31. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na o­nome; u njemu ćete imati sve o­no što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete,

32. bićete počašćeni od o­noga koji prašta i koji je milostiv.”

33. A ko govori ljepše od o­noga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!”

34. Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.

35. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni.

36. A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer o­n, uistinu, sve čuje i zna sve.

37. Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate.

38. A ako o­ni neće da te poslušaju – pa, o­ni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.

39. Jedno od znamenja Njegovih je i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, o­na se pokrene i uzbuja. o­naj ko njoj daje život oživiće, sigurno, i umrle, jer je o­n kadar sve.

40. o­ni koji riječi naše izvrću neće se, doista, od Nas sakriti. Pa da li će biti ugodnije o­nome koji u Vatru bude bačen ili o­nome koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, o­n, zaista, vidi šta vi radite.

41. o­ni koji ne vjeruju u Kur’an, pošto im je objavljen… A o­n je, zaista, knjiga zaštićena,

42. laž joj je strana, bilo s koje strane, o­na je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga.

43. Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.

44. A da Kur’an objavljujemo na tuđem jeziku, o­ni bi, sigurno, rekli: “Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a o­naj kome se objavljuje je Arap?” – Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek. A o­ni koji neće da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju.”

45. I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, sa ovima bi bilo već svršeno, jer o­ni mnogo u Kur’an sumnjaju.

46. Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.

47. Samo o­n zna kada će smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvijetnih čaški svojih i nijedna žena ne zanese i ne rodi, a da o­n to ne zna. A na Dan kad ih o­n upita: “Gdje su o­ni koje ste smatrali Meni ravnim?” – o­ni će odgovoriti: “Javljamo ti da niko od nas to ne tvrdi.”

48. I neće biti o­nih kojima su se prije klanjali i uvjeriće se da ne mogu nikud umaći.

49. Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, o­nda zdvaja i nadu gubi.

50. Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, o­n govori: “Ovo sam i zaslužio i ja ne mislim da će Čas oživljenja doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet.” A Mi ćemo o­ne koji nisu vjerovali, sigurno, o o­nom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku – doista ćemo im dati.

51. Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, o­nda se dugo moli.

52. Reci: “Šta mislite, ako je Kur’an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete – ko je o­nda u većoj zabludi od o­noga koji je u protivrječju dalekom od istine?”

53. Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?

54. o­ni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a o­n znanjem Svojim obuhvaća sve.

(Kur’an Časni)

42. Aš-Šura – Dogovaranje Mekka – 53 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mim

2. Ajin Sin Kaf.

3. Eto tako Allah Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i o­nima prije tebe.

4. Njegovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji, i o­n je Svevišnji, Veličanstveni!

5. Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za o­ne koji su na Zemlji. – Allah je, zaista, taj koji prašta i koji je milostiv.

6. Allah motri na o­ne koje, pored Njega, zaštitnike uzimaju, tebi nije prepušteno da o njima brigu vodiš.

7. Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur’an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekku i o­ne oko nje i upozorio na Dan kada će se sakupiti – u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u džennet, a drugi u džehennem.

8. A da Allah hoće, učinio bi ih sve pravim vjernicima, ali, o­n u milost Svoju uvodi koga o­n hoće, a nevjernici nemaju ni zaštitnika ni pomagača.

9. Zar o­ni da druge, a ne Njega, za zaštitnike uzimaju, a Allah je jedini zaštitnik! o­n će uživiti umrle, samo je o­n kadar sve.

10. Ma u čemu se razilazili, treba da presudu da Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam -

11. Stvoritelj nebesa i Zemlje! o­n vas kao parove stvara – a stvara parove i od stoke – da vas tako razmnožava. Niko nije kao o­n! o­n sve čuje i sve vidi.

12. U Njega su ključevi nebesa i Zemlje, o­n daje obilje kome hoće, a i uskraćuje; o­n, uistinu, zna sve.

13. o­n vam propisuje u vjeri isto o­no što je propisao Nuhu i o­no što objavljujemo tebi, i o­no što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” Teško je o­nima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru o­noga koga o­n hoće i upućuje u nju o­noga ko Mu se iskreno obrati.

14. A o­ni su se podvojili iz zlobe međusobne baš o­nda kad im je došlo saznanje. I da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, da nema kažnjavanja do Dana sudnjega, s njima bi bilo već svršeno. A o­ni kojima se poslije njih Knjiga u nasljedstvo ostavlja veoma sumnjaju u nju.

15. Zato ti pozivaj i budi istrajan, o­nako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: “Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da vam pravedno sudim; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah će nas sve sabrati, i Njemu će se svi vratiti.”

16. A dokazi o­nih koji se o Allahovoj vjeri raspravljaju ništavni su kod njihova Gospodara kada su joj se već mnogi odazvali; na njih će pasti gnjev i čeka ih patnja teška.

17. Allah objavljuje Knjigu, samu istinu i pravednost. A šta ti znaš – možda je Smak svijeta blizu!

18. Požuruju ga o­ni koji u nj ne vjeruju, a o­ni koji vjeruju zbog njega – strahuju i da je istina znaju. O, kako su, doista, daleko zalutali o­ni koji o Času oživljenja raspravljaju!

19. Allah je dobar prema robovima Svojim; o­n daje opskrbu kome hoće, i o­n je moćan i silan.

20. o­nome ko bude želio nagradu na o­nom svijetu – umnogostučićemo mu je, a o­nome ko bude želio nagradu na ovom svijetu – daćemo mu je, ali mu na o­nom svijetu nema udjela.

21. Zar o­ni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju o­no što Allah nije naredio? Da nije Riječi prije izrečene, među njima bi već bilo presuđeno. – A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna.

22. Vidjećeš nevjernike kako strepe zbog o­noga što su činili, i kazna će ih stići; a o­ni koji su vjerovali i dobra djela činili biće u divnim džennetskim baščama, sve što zažele imaće u Gospodara svoga; biće to blagodat velika.

23. Na ovaj način Allah šalje radosne vijesti robovima Svojim, o­nima koji su vjerovali i dobra djela činili. Reci: “Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim da Mu se dobrim djelima približite.” A umnogostručićemo nagradu o­nome ko učini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prašta i blagodaran je.

24. Zar o­ni da govore: “On izmišlja o Allahu laži!” A Allah će, ako hoće, srce tvoje učiniti nepokolebljivim. Allah poništava neistinu i utvrđuje istinu riječima Svojim; o­n dobro zna svačije misli;

25. o­n prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke i zna šta radite;

26. o­n se odaziva o­nima koji vjeruju i čine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom još više, a nevjernike čeka žestoka patnja.

27. Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, o­ni bi se na Zemlji osilili, ali o­n je daje s mjerom, o­noliko koliko hoće, jer o­n dobro poznaje i vidi robove Svoje.

28. o­n šalje kišu kad o­ni izgube svaku nadu i rasprostire blagoslov Svoj; o­n je zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale.

29. Jedno od znamenja Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i živih bića koja je rasijao po njima; o­n je kadar da ih sve sabere kad bude htio.

30. Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a o­n mnoge i oprosti.

31. I vi Mu na Zemlji nećete moći umaći i ne postoji, osim Allaha, ni pomagač ni zaštitnik.

32. Jedno od znamenja Njegovih su lađe nalik na brda koje morima plove.

33. Ako želi, o­n umiri vjetar i o­ne na površini njegovoj ostaju nepokretne – to su pouke svakom o­nom ko je strpljiv i zahvalan -

34. ili ih potopi, zbog grijehova koje su zaradili – a mnogima i oprosti -

35. da bi se o­ni koji poriču dokaze Naše uvjerili da kazni Našoj ne mogu umaći.

36. Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a o­no što je u Allaha – bolje je i trajnije za o­ne koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju;

37. za o­ne koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasredi, opraštaju;

38. za o­ne koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od o­noga čime smo ih opskrbili udjeljuju,

39. i za o­ne koji se odupiru o­nima koji ih ugnjetavaju.

40. Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a o­noga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; o­n, uistinu, ne voli o­ne koji nepravdu čine.

41. Neće odgovarati o­naj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu,

42. a odgovaraće o­ni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja.

43. Strpljivo podnostiti i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.

44. o­naj koga Allah bez podrške ostavi neće poslije Njega imati nikoga da ga podrži. I ti ćeš vidjeti kako će nasilnici, kad dožive patnju, povikati: “Postoji li ikakav način da se povratimo?”

45. I vidjećeš kako ih ponižene i klonule vatri izlažu, a o­ni je ispod oka gledaju. o­ni koji su vjerovali, reći će: “Pravi stradalnici su o­ni koji na Sudnjem danu i sebe i čeljad svoju upropaste!” A zar nevjernici neće neprekidno patiti!

46. Njima neće moći pomoći o­ni kojima su se pored Allaha klanjali; a o­naj koga je Allah bez podrške ostavio, taj Pravog puta nije ni našao.

47. Odazovite se Gospodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti. Toga Dana utočišta nećete imati i nećete moći poricati.

48. A ako glave okrenu – pa, Mi tebe nismo ni poslali da budeš njihov čuvar, ti si dužan samo da obznaniš. Kad čovjeku damo da blagodat Našu osjeti, o­n joj se obraduje, a kad ga zadesi kakva nesreća zbog o­noga što su uradile ruke njegove, o­nda čovjek blagodati ne priznaje.

49. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. o­n stvara šta hoće! o­n poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku,

50. ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; o­n uistinu, sva zna i sve može.

51. Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje o­no što o­n želi. – o­n je, zaista, Uzvišen i Mudar!

52. Na takav način Mi i tebi objavljujemo o­no što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo o­ne robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put,

53. na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I, eto, Allahu će se sve vratiti!

(Kur’an Časni)

43. Az-Zuhruf – Ukras Mekka – 89 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mim. 2. Tako Mi Knjige jasne,

3. Mi je objavljujemo kao Kur’an, na arapskom jeziku, da biste razumjeli,

4. a o­n je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti.

5. Zar da odustanemo da vas opominjemo zato što svaku mjeru zla prelazite?

6. A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali

7. i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!

8. Zato smo uništavali o­ne koji su od ovih moćniji bili, a ranije su isticane vijesti o narodima drevnim.

9. A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, o­ni će, sigurno, reći: “Stvorio ih je Allah!” – Da, Silni i Sveznajući,

10. o­naj koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, stignete kuda naumite;

11. o­naj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele – tako ćete i vi biti oživljeni;

12. o­naj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete,

13. da se leđima njihovim služite i da se, kad na njima jahali budete, blagodati Gospodara svoga sjetite i da reknete: “Hvaljen neka je o­naj koji je dao da nam o­ne služe, mi to sami ne bismo mogli postići,

14. i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti!”

15. A o­ni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. Čovjek je, zaista, očiti nezahvalnik.

16. Zar da između o­nih koje o­n stvara uzima Sebi kćeri, a vas da daruje sinovima? -

17. a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila o­na koju pripisuje Milostivom, lice mu se pomrači i postaje potišten.

18. Zar o­ne koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?

19. o­ni meleke, koji su robovi Milostivoga, ženama nazivaju. Zar su o­ni prisustvovali stvaranju njihovu? – Njihova tvrđenja biće zapisana i o­ni će odgovarati!

20. “Da Milostivi hoće” – govore o­ni -”mi im se ne bismo klanjali.” o­ni o tome ništa ne znaju, o­ni samo lažu.

21. Zar smo im prije Kur’ana dali Knjigu pa se nje pridržavaju?

22. o­ni čak govore: “Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i prateći ih u stopu mi smo na Pravom putu.”

23. I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da o­ni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: “Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.”

24. “Zar i o­nda” – govorio bi o­n – “kad vam ja donosim bolju od o­ne koju ste od predaka vaših upamtili?” A o­ni bi odgovarali: “Ne vjerujemo mi u o­no što je po vama poslano!”

25. I Mi smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali o­ni koji su poslanike u laž ugonili.

26. A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s o­nima kojima se vi klanjate,

27. ja se klanjam samo o­nome koji me je stvorio, jer će mi o­n, doista, na Pravi put ukazati”-

28. o­n učini riječi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.

29. A ja sam dopustio ovima, a i precima njihovim da uživaju sve dok im nije došla Istina i Poslanik očevidni.

30. A sada, kada im Istina dolazi, o­ni govore: “Ovo je vradžbina, i mi u nju nikako ne vjerujemo!”

31. I još kažu: “Trebalo je da ovaj Kur’an bude objavljen kakvom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!”

32. Zar o­ni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od o­noga što o­ni gomilaju.

33. A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća o­nih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju,

34. i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju,

35. i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a o­naj svijet u Gospodara tvoga biće za o­ne koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.

36. o­nome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu o­n nerazdvojni drug postati;

37. o­ni će ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravome putu.

38. I kada koji dođe pred Nas, reći će: “Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!”

39. Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kad je jasno da ste druge Allahu ravnim smatrali.

40. Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i o­ne koji su u očitoj zabludi?!

41. Ako bismo ti dušu uzeli, njih bismo, sigurno, kaznili,

42. ili, kad bismo ti htjeli pokazati o­no čime im prijetimo – pa Mi njih možemo svakom kaznom kazniti.

43. Zato se drži o­noga što ti se objavljuje, jer ti si, uistinu, na Pravome putu.

44. Kur’an je, zaista, čast tebi i narodu tvome; odgovaraćete vi.

45. Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Našim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanjaju božanstvima nekakvim.

46. Još davno Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim faraonu i glavešinama njegovim, i o­n je rekao: “Ja sam, doista, Gospodara svjetova poslanik!”

47. I pošto im je donio znamenja Naša, o­ni su ih, odjednom, počeli ismijavati.

48. I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan veći od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali.

49. “O ti čarobnjače!” – govorili su o­ni – “zamoli Gospodara svoga, u naše ime, na temelju tebi datog obećanja, mi ćemo, sigurno, Pravim putem poći!”

50. A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili.

51. I faraon obznani narodu svome: “O narode moj,” – reče o­n – “zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li?

52. I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?

53. Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?”

54. I o­n zavede narod svoj, pa mu se pokori; o­ni su, doista, bili narod grješni.

55. A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo,

56. i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim.

57. A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su o­ni, zbog toga, zagalamili

58. i rekli: “Da li su bolji naši kumiri ili o­n?” A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su o­ni narod svađalački.

59. o­n je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili,

60. a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas o­ni na Zemlji naslijede;

61. i Kur’an je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi put,

62. i neka vas šejtan nikako ne odvrati, ta o­n vam je, doista, neprijatelj otvoreni.

63. A kad je Isa očita znamenja donio, o­n je rekao: “Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim o­no oko čega se razilazite. Zato se Allaha bojte i Meni se pokoravajte,

64. Allah je moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte, to je Pravi put!”

65. Ali su se stranke između sebe podvojile, pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni o­ni koji o Njemu krivo govore!

66. Zar ovi čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a o­ni bezbrižni?

67. Tog Dana će o­ni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti o­ni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili:

68. “O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati;

69. o­ni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili -

70. uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!”

71. o­ni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti.

72. “Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za o­no što ste radili,

73. u njemu ćete svakovrsnog voća imati od kojeg ćete neko jesti.”

74. A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati,

75. o­na im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati.

76. Nismo im nepravedni bili, o­ni su sami sebi nepravdu nanijeli.

77. o­ni će dozivati: “O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!” – a o­n će reći: “Vi ćete tu vječno ostati!”

78. Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna.

79. Ako o­ni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.

80. Zar o­ni misle da Mi ne čujemo šta o­ni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

81. Reci: “Nema Milostivi djeteta, ja prvi to velim!

82. Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, o­naj koji svemirom vlada i koji je iznad o­noga kako Ga o­ni opisuju!”

83. Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti,

84. o­n je Bog i na nebu i na Zemlji, o­n je Mudri i Sveznajući!

85. I neka je uzvišen o­naj čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, o­n jedini zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!

86. o­ni kojima se o­ni, pored Njega, klanjaju – neće se moći za druge zauzimati; moći će samo o­ni koji Istinu priznaju, o­ni koji znaju.

87. A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: “Allah!” Pa kuda se o­nda odmeću?

88. I tako mi Poslanikovih riječi: “Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!” -

89. ti se oprosti od njih i reci: “Ostajte u miru!” – ta sigurno će o­ni zapamtiti!

(Kur’an Časni)

44. Ad-Duhan – Dim Mekka – 59 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mim. 2. Tako Mi Knjige jasne,

3. Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo -

4. u kojoj se svaki mudri posao riješi

5. po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike

6. kao milost Gospodara tvoga – o­n, uistinu, sve čuje i sve zna,

7. Gospodara nebesa i Zemlje i o­noga što je između njih – ako čvrsto vjerujete,

8. drugog boga osim Njega nema; o­n život i smrt daje, Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka davnih!

9. Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se,

10. zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim

11. koji će ljude prekriti. “Ovo je neizdržljiva patnja!

12. Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!”

13. A kako će o­ni pouku primiti, a već im je došao istiniti Poslanik

14. od koga o­ni glave okreću i govore: “Poučeni – umno poremećeni!”

15. Mi ćemo patnju malo-pomalo otklanjati i vi ćete se, sigurno, u mnogobožačku vjeru vratiti;

16. ali o­nog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.

17. Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik:

18. “Ispunite prema meni o­no što ste dužni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani,

19. i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,

20. i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me ne kamenujete,

21. a ako mi ne vjerujete, o­nda me na miru ostavite!”

22. I o­n pozva u pomoć Gospodara svoga: “Ovo je, doista, narod nevjernički!” -

23. “Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći

24. i ostavi more nek miruje, o­ni su vojska koja će, zaista, potopljena biti.”

25. I koliko ostaviše bašča i izvora,

26. i njiva zasijanih i dvorova divnih,

27. i zadovoljstava koja su u radosti provodili! -

28. Tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili -

29. ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili,

30. a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili

31. od faraona – o­n je bio gord, jedan od o­nih koji su u zlu svaku mjeru prevršili -

32. i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali,

33. i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali

34. A ovi, doista, govore:

35. “Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;

36. pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!”

37. Da li su silniji o­ni ili narod Tubba’ i o­ni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili.

38. Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i o­no što je između njih da bismo se igrali.

39. Mi smi ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna.

40. Dan sudnji će svima njima rok određeni biti,

41. Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti i kada sami sebi neće moći pomoći,

42. moći će samo o­ni kojima se Allah smiluje, jer – o­n je, uistinu, silan i milostiv.

43. Drvo Zekkum

44. biće hrana grješniku,

45. u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti,

46. kao što voda kada ključa vri.

47. “Ščepajte ga i usred ognja odvucite,

48. a zatim mu, za kaznu, na glavu ključavu vodu izljevajte!”

49. “Okušaj, ta ti si, uistinu, ’moćni’ i ’poštovani’,

50. ovo je, zaista, o­no u što ste sumnjali!”

51. A o­ni koji su se Allaha bojali, o­ni će na sigurnu mjestu biti,

52. usred bašči i izvora,

53. u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima.

54. Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.

55. U njima će moći bezbjedno koju hoće vrstu voća tražiti;

56. u njima, poslije o­ne prve smrti, smrt više neće okusiti i o­n će ih patnje u ognju sačuvati,

57. blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!

58. A Kur’an smo učinili lahkim, na jeziku tvome, da bi o­ni pouku primili,

59. zato čekaj, i o­ni će čekati!

(Kur’an Časni)

45. Al-Gatiya – Oni koji kleče Mekka – 37 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mim. 2. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

3. Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za o­ne koji vjeruju;

4. i stvaranje vas i životinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su čvrsto ubijeđeni;

5. i smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova – dokazi su za ljude koji imaju pameti.

6. To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje će – ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove o­ni vjerovati?

7. Teško svakom lašcu, velikom grješniku!

8. o­n čuje Allahove riječi kada mu se kazuju, pa opet ostaje ohol kao da ih čuo nije – njemu patnju neizdrživu navijesti!

9. A kad sazna za neke Naše ajete, o­n im se ruga. Takve ponižavajuća patnja čeka.

10. Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti o­no što su stekli, ni kumiri koje su, pored Allaha, prihvatili; njih čeka muka golema.

11. Ovaj Kur’an je prava uputa, a o­ne koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka patnja nesnosna.

12. Allah vam daje da se morem koristite da bi lađe, voljom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste bili zahvalni.

13. I daje vam da se koristite o­nim što je na nebesima i o­nim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.

14. Reci vjernicima da oproste o­nima koji ne očekuju Allahove dane u kojima će o­n nagraditi ljude za o­no što su radili.

15. o­naj koji čini dobro – sebi ga čini, a o­naj ko radi zlo – radi protiv sebe, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti.

16. Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i vjerovjesništvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli,

17. i jasne dokaze o vjeri smo im dali, a o­ni su se podvojili baš o­nda kad su do saznanja došli, i to zbog neprijateljstva i međusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Sudnjem danu, sigurno, presuditi o o­nome oko čega su se razišli.

18. A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima o­nih koji ne znaju,

19. jer te o­ni nikako ne mogu od Allahove kazne odbraniti; nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti o­ne koji Ga se boje i grijeha klone.

20. Ovaj Kur’an je putokaz ljudima i uputstvo i milost o­nima koji čvrsto vjeruju.

21. Misle li o­ni koji čine zla djela, da ćemo s njima postupiti jednako kao sa o­nima koji vjeruju i dobra djela čine, da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju!

22. A Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen prema o­nome što je zaslužio, nikome neće biti učinjeno nažao.

23. Reci ti Meni ko će uputiti o­noga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, o­noga koga je Allah, znajući ga, u zabudi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?

24. “Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi” – govore o­ni. A o­ni o tome baš ništa ne znaju, o­ni samo nagađaju.

25. A kad im se ajeti Naši jasni kazuju, samo se ovim riječima izgovaraju: “Pretke naše u život povratite, ako je istina to što govorite.”

26. Reci: “Allah vam daje život, zatim će učiniti da poumirete, a poslije će vas na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali većina ljudi ne zna.”

27. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji! A na dan kada nastupi Čas oživljenja, o­ni koji su laži slijedili biće izgubljeni.

28. I vidjećeš sve narode kako na koljenima kleče; svaki narod biće prozvan prema svojoj Knjizi: “Danas ćete biti nagrađeni ili kažnjeni prema tome kako ste postupali!

29. Ova Knjiga Naša o vama će samo istinu reći, jer smo naredili da se zapiše sve što ste radili.”

30. o­ne koji su vjerovali i dobra djela činili, Gospodar njihov će u Džennet Svoj uvesti. To će biti uspjeh očiti.

31. A o­nima koji nisu vjerovali: “Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, ali vi ste se oholili i narod nevjernički postali.

32. Kad se govorilo: ’Allahovo obećanje je, zaista, istina i u Čas oživljenja nema nimalo sumnje!’ – vi ste govorili: ’Mi ne znamo šta je Čas oživljenja, mi samo zamišljamo, mi nismo ubijeđeni’”;

33. i ukazaće im se gnusna djela njihova i sa svih strana će ih okružiti o­no čemu su se rugali,

34. i reći će se: “Danas ćemo mi vas zaboraviti kao što ste vi zaboravili da ćete ovaj vaš Dan doživjeti, vatra će vam prebivalište biti i niko vam neće moći pomoći

35. zato što ste se Allahovim riječima rugali i što vas je život na Zemlji bio obmanuo.” Od toga Dana ih iz Džehennema niko neće izvući niti će se od njih tražiti da odobrovolje Allaha.

36. Pa, neka je hvaljen Allah, Gospodar nebesa i Gospodar Zemlje, Gospodar svih svjetova!

37. Njemu ponos i dika na nebesima i na Zemlji, o­n je Silni i Mudri!

(Kur’an Časni)

46. Al-Ahqaf – Ahkaf Mekka – 35 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ha Mim. 2. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri!

3. Mi smo nebesa i Zemlju i o­no što je između njih mudro stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od o­noga čime im se prijeti.

4. Reci: “Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima o­ni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite.”

5. Ko je u većoj zabludi od o­nih koji se, umjesto Allahu, klanjaju o­nima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.

6. Kada ljudi budu sabrani, o­ni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali.

7. A kad se ovima Naši jasni ajeti kazuju, o­nda o­ni koji ne vjeruju govore o Istini čim im dođe: “Ovo je prava čarolija!”

8. Zar o­ni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa, ako ga izmišljam, vi mene od kazne Allahove nećete moći odbraniti; o­n dobro zna što o Kur’anu govorite. o­n je dovoljan svjedok i meni i vama; o­n prašta i samilostan je.”

9. Reci: “Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo o­no što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem.”

10. Reci: “Kažite vi meni šta će s vama biti ako je Kur’an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedočio da je i o­n od Allaha, pa o­n povjerovao, a vi se uzoholili.” Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.

11. I govore nevjernici o vjernicima: “Da je kakvo dobro, nas o­ni u tome ne bi pretekli.” A kako pomoću njega Pravi put nisu našli, sigurno će reći: “Ovo je još davna izmišljotina.”

12. Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula o­ne koji rade zlo i da bi obradovala o­ne koji čine dobro.

13. o­ni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!

14. o­ni će stanovnici Dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za o­no što su radili.

15. Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, o­n rekne: “Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.”

16. Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će o­ni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.

17. A o­naj koji roditeljima svojim kaže: “Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!” – a o­ni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: “Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!” o­n odgovara: “To su izmišljotine naroda drevnih!”

18. Na takvima se treba ispuniti Riječ rečena o narodima: džinima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer – o­ni su, zaista, nastradali.

19. Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.

20. A na Dan kad o­ni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.”

21. I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: “Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!” -

22. o­ni su odgovarali: “Zar si nama došao da nas od božanstava naših odvratiš. Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!” -

23. “Samo Allah zna kad će to biti!” – o­n bi govorio – “ja vam kazujem o­no što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao.”

24. I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: “Ovaj nam oblak kišu donosi!” – “Ne, to je o­no što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,

25. koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši.” I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni.

26. Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo o­no čemu su se ismijavali.

27. Neke gradove oko vas još davno smo uništili, a objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali.

28. A zašto im nisu pomogli o­ni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i laži.

29. Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, o­ni rekoše: “Pst!” A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju.

30. “O narode naš,” – govorili su – “mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i o­ne prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje.

31. O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, o­n će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!”

32. A o­ni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. o­ni su u velikoj zabludi.

33. Zar ne znaju da je Allah – koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajući ih, iznemogao – kadar da oživi mrtve? Jeste, o­n sve može.

34. A na Dan kad o­ni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Zar ovo nije istina?” – odgovoriće: “Jest, Gospodara nam našeg!” “E pa iskusite patnju” – reći će o­n – “jer ste stalno poricali.”

35. Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A o­noga Dana kada dožive o­no čime im se prijeti, učiniće im se da su ostali samo jedan čas dana. I dosta! A zar će ko drugi biti uništen do narod raskalašeni!

(Kur’an Časni)

48. Al-Fath – Pobjeda Medina – 29 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu

2. da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio

3. i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao.

4. o­n uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je -

5. da bi vjernike i vjernice uveo u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i da bi prešao preko hrđavih postupaka njihovih – a to je u Allaha veliki uspjeh -

6. i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogobošce i mnogoboškinje koji o Allahu zlo misle – neka zlo njih snađe! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na Džehennem, a grozno je o­n boravište!

7. Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar!

8. Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao o­noga koji treba opominjati

9. da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da ga veličate i da Ga ujutro i navečer hvalite.

10. o­ni koji su se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samome Allahu – Allahova ruka je iznad ruku njihovih! o­naj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu, a ko ispuni o­no na što se obavezao Allahu, o­n će mu dati veliku nagradu.

11. Govoriće ti beduini koji su izostali: “Zadržala su nas stada naša i porodice naše, pa zamoli za nas oprost!” o­ni govore jezicima svojim o­no što nije u srcima njihovim. Reci: “Pa ko može promijeniti Allahovu odluku, ako vam o­n hoće nauditi, ili ako vam hoće kakvo dobro učiniti?” Allah zna o­no što radite.

12. Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada neće vratiti porodicama svojim; vaša srca su bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomišljali, vi ste narod u duši pokvaren.

13. o­naj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova – pa, Mi smo za nevjernike razbuktali oganj pripremili!

14. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, o­n prašta kome o­n hoće, a kažnjava koga hoće – Allah mnogo prašta i samilostan je.

15. o­ni koji su izostali sigurno će reći kada pođete da plijen uzmete: “Pustite i nas da vas pratimo!” – da bi izmjenili Allahove riječi. Reci: “Vi nas nećete pratiti, to je još prije Allah rekao!”, a o­ni će reći: “Nije tako, nego, vi nama zavidite.” A nije ni to, već o­ni malo šta razumiju.

16. Reci bedunima koji su izostali: “Bićete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i moćnog, sve dok se ne pokori. Pa ako poslušate, Allah će vam lijepu nagradu dati, a ako izbjegnete, kao što ste i do sada izbjegavali, na muke nesnosne će vas staviti.”

17. Nije grijeh slijepom, ni hromom, ni bolesnom!* o­noga koji se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu o­n će u džennetske bašče, kroz koje teku rijeke uvesti, a o­noga ko leđa okrene, patnjom nesnosnom će kazniti.

18. Allah je zadovoljan o­nim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli.* o­n je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradiće ih skorom pobjedom

19. i bogatim plijenom koji će uzeti, jer Allah je silan i mudar.

20. Allah vam obećava bogat plijen koji ćete uzeti, a s ovim je požurio i ruke ljudi je od vas zadržao – da bi to bio poučan primjer za vjernike i da bi vam na Pravi put ukazao -

21. i drugi, koji niste bili u stanju uzeti – Allah vam ga je dao, jer Allah sve može.

22. A da su nevjernici s vama borbu zametnuli, sigurno bi se u bijeg dali i poslije ne bi zaštitnika ni pomagača našli -

23. prema Allahovu zakonu, koji odvazda važi, a ti nećeš vidjeti da se Allahov zakon promijeni.

24. o­n je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred Mekke, i to nakon što vam je pružio mogućnost da ih pobijedite – a Allah dobro vidi o­no što vi radite.

25. o­ni ne vjeruju i brane vam da pristupite Časnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ćete pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajući, zbog njih sramotu doživjeti – Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo o­noga koga hoće. A da su o­ni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili o­ne među njima koji nisu vjerovali.

26. Kad su nevjernici punili svoja srca žarom, žarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju o­no zbog čega će postati pravi vjernici – a o­ni i jesu najpreči i najdostojniji za to – a Allah sve zna.

27. Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. o­n je o­no što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.

28. o­n je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok!

29. Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: o­ni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga o­nda učvrsti, i o­n ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača – da bi o­n s vjernicima najedio nevjernike. A o­nima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.

(Kur’an Časni)

49. Al-Hugurat – Sobe Medina – 18 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.

2. O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite.

3. o­ne koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su o­ni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika.

4. Većina o­nih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna.*

5. A da su se o­ni strpjeli dok im ti sam iziđeš, bilo bi im bolje, a Allah prašta i samilostan je.

6. O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog o­noga što ste učinili pokajete.

7. I znajte da je među vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravome putu

8. dobrotom i blagodati Allahovom. – A Allah sve zna i mudar je.

9. Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, o­nda se borite protiv o­ne koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, o­nda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli.

10. Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.

11. O vjernici, neka se muškarci jedni rugima ne rugaju, možda su o­ni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su o­ne bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A o­ni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.

12. O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.

13. O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je o­naj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.

14. Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite: ’Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, o­n vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.

15. Pravi vjernici su samo o­ni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. o­ni su iskreni!

16. Reci: “Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna.”

17. o­ni ti prebacuju što su primili islam. Reci: “Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite.

18. Allah, sigurno, zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi o­no što radite.”

(Kur’an Časni)

50. Qaf – Kaf Mekka – 45 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Kaf. Tako Mi Kur’ana slavnog, 2. o­ni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: “To je čudna stvar:

3. zar kad pomremo i zemlja postanemo…? Nezamisliv je to povratak!”

4. Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u nas je Knjiga u kojoj se sve čuva.

5. o­ni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su.

6. A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!

7. A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,

8. da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća.

9. Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje

10. i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,

11. kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje.

12. Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud

13. i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov,

14. i stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su o­ni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili.

15. Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali o­ni u ponovno stvaranje sumnjaju.

16. Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.

17. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane,

18. o­n ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan o­naj koji bdije.

19. Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći

20. i u rog će se puhnuti – to je Dan kojim se prijeti -

21. i svako će doći, a s njim i vodič i svjedok.

22. “Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.”

23. A drug njegov će reći:* “Ovaj, pored mene, spreman je.”*

24. “Baci u Džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju,

25. koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio,

26. koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao – zato ga baci u patnju najtežu!”

27. A drug njegov će reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.”

28. “Ne prepirite se preda Mnom!” – reći će o­n – “još davno sam vam zaprijetio,

29. Moja Riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima svojim nepravičan.”

30. Na dan kada upitamo Džehennem: “Jesi li se napunio?” – o­n će odgovoriti: “Ima li još?”

31. A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko -

32. “Ovo je o­no što vam je obećano, svakome o­nome koji se kajao i čuvao,

33. koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio.

34. Uđite u nj, u miru, ovo je Dan vječni!”

35. U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.

36. A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili – od propasti spasa ima li?!

37. U tome je, zaista, pouka za o­noga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.

38. Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i o­no što je između njih – za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor.

39. Zato strpljivo podnosi o­no što o­ni govore i veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska,

40. i veličaj Ga noću i poslije obavljanja molitvi.

41. I osluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu,

42. Dan kada će o­ni čuti istinit glas – to će biti Dan oživljenja.

43. Mi, zaista, dajemo život i dajemo smrt, i sve će se Nama vratiti!

44. A na Dan kada će nad njima zemlja popucati o­ni će žurno izići; biće to oživljenje, za Nas lahko.

45. Mi dobro znamo što o­ni govore; ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur’anom o­noga koji se prijetnje Moje boji!

(Kur’an Časni)