15. Al-Higr – Hidžr Mekka – 99 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo su ajeti knjige, Kur’ana jasnog!

2. Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.

3. Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće o­ni!

4. A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,

5. nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

6. o­ni govore: “Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu lud!

7. Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!”

8. Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju.

9. Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!

10. I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali

11. i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.

12. Eto tako Mi Kur’an uvodimo u srca nevjernika,

13. o­ni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.

14. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i o­ni se kroz nju uspinjali,

15. opet bi o­ni, zacijelo, rekli: “Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!”

16. Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za o­ne koji ih posmatraju ukrasili

17. i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;

18. a o­noga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.

19. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste,

20. i dajemo vam iz nje hranu, a i o­nima koje vi ne hranite.

21. I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo o­noliko koliko je potrebno.

22. Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.

23. I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni,

24. i samo Mi znamo o­ne koji su vam prethodili, i samo Mi znamo o­ne koji će poslije doći,

25. a o­n, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. o­n je mudar i sve zna.

26. Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,

27. a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.

28. I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,

29. i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!”

30. svi meleki su se, zajedno poklonili,

31. osim Iblisa; o­n se nije htio s njima pokloniti.

32. “O Iblise,” – reče o­n – “zašto se ti ne htjede pokloniti?”

33. “Nije moje” – reče – “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.”

34. “Onda izlazi iz Dženneta”- reče o­n – “nek si proklet

35. i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!”

36. “Gospodaru moj,” – reče o­n – “daj mi vremena do dana kada će o­ni biti oživljeni!”

37. “Daje ti se rok” – reče o­n -

38. “do Dana već određenog.”

39. “Gospodaru moj,” – reče – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,

40. osim među njima Tvojih robova iskrenih.”

41. “Ove ću se istine Ja držati” – reče o­n:

42. “Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad o­nima koji te budu slijedili, od o­nih zalutalih.”

43. Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,

44. o­n će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

45. o­ni koji su se Allaha bojali i o­nog što im je zabranjeno klonili, o­ni će u džennetskim baščama pored izvora biti.

46. “Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!”

47. I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, o­ni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti,

48. tu ih umor neće doticati, o­ni odatle nikada neće izvedeni biti.

49. Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, o­naj koji prašta i da sam milostiv,

50. ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!

51. I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim -

52. kada su mu ušli i rekli: “Mir!” – o­n je rekao: “Mi smo se vas uplašili.”

53. “Ne plaši se!” – rekoše – “donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati.”

54. “Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?” – reče o­n – “čime me radujete?”

55. “Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti” – rekoše o­ni -, “zato nadu ne gubi!”

56. “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo o­ni koji su zabludjeli” – reče o­n

57. i upita: “A šta vi hoćete, o izaslanici?”

58. “Mi smo poslani narodu navjerničkom” – rekoše -

59. “samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti,

60. osim žene njegove, o­na će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti.”

61. I kad izaslanici dođoše Lutu,

62. o­n reče: “Vi ste, doista, ljudi neznani!”

63. “Ne! – rekoše o­ni. “Donosimo ti o­no u što ovi stalno sumnjaju,

64. donosimo ti o­no što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.

65. Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!”

66. I Mi smo mu objavili o­no što će se zbiti: da će o­ni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.

67. U to dođoše stanovnici grada, veseli.

68. “Ovo su gosti moji” – reče o­n – “pa me ne sramotite,

69. i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!”

70. “A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?” – povikaše o­ni.

71. “Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!” – reče o­n.

72. A života mi tvoga, o­ni su u pijanstvu svome lutali.

73. I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo,

74. i Mi smo učinili da o­no što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili -

75. to su, zaista, pouke za o­ne koji posmatraju -

76. o­n je pored puta, i sada postoji;

77. to je doista pouka za o­ne koji vjeruju.

78. A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,

79. pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.

80. I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,

81. a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su o­ni od njih glave okrenuli.

82. o­ni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,

83. pa i njih u svitanje strašan glas zadesi

84. i ne bijaše im ni od kakve koristi o­no što su bili stekli.

85. Mi smo nebesa i Zemlju i o­no što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti,

86. Gospodar tvoj sve stvara i o­n je Sveznajući. -

87. Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an veličanstveni ti objavljujemo. -

88. Ne pružaj poglede svoje na o­no što Mi dajemo na uživanje nekim od njih* i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi

89. i reci: “Ja samo javno opominjem!” -

90. kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,

91. o­ne koji Kur’an na dijelove dijele.

92. I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati

93. za o­no što su radili!

94. Ti javno ispovijedaj o­no što ti se naređuje i mnogobožaca se okani,

95. Mi ćemo te osloboditi o­nih koji se rugaju,

96. koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće o­ni!

97. Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog o­noga što o­ni govore,

98. zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj

99. i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!

(Kur’an Časni)

Kuran / Sura: 16. En-Nahl (Pčele)

سورة النحل

Mekka – 128 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

( بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ )

1. Ono što je Allah odredio – dogodiće se; zato to ne požurujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje njemu ravnim smatraju!

أَتَى أَمْرُ اللّهِ فَلاَ تَسْتَعْجِلُوهُ سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى عَمَّا يُشْرِكُونَ

2. On šalje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoće: “Opominjite da nema boga osim Mene i bojte Me se!”

يُنَزِّلُ الْمَلآئِكَةَ بِالْرُّوحِ مِنْ أَمْرِهِ عَلَى مَن يَشَاء مِنْ عِبَادِهِ أَنْ أَنذِرُواْ أَنَّهُ لاَ إِلَـهَ إِلاَّ أَنَاْ فَاتَّقُونِ

3. On je mudro nebesa i Zemlju stvorio; neka je On vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!

خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ بِالْحَقِّ تَعَالَى عَمَّا يُشْرِكُونَ

4. On stvara čovjeka od kapi sjemena, a on odjednom – otvoreni protivnik!

خَلَقَ الإِنسَانَ مِن نُّطْفَةٍ فَإِذَا هُوَ خَصِيمٌ مُّبِينٌ

5. I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se najviše i hranite;

وَالأَنْعَامَ خَلَقَهَا لَكُمْ فِيهَا دِفْءٌ وَمَنَافِعُ وَمِنْهَا تَأْكُلُونَ

6. ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i kad je na pašu izgonite,

وَلَكُمْ فِيهَا جَمَالٌ حِينَ تُرِيحُونَ وَحِينَ تَسْرَحُونَ

7. a nosi vam i terete u mjesta u koja bez valike muke ne biste stigli – Gospodar vaš je, uistinu, blag i milostiv –

وَتَحْمِلُ أَثْقَالَكُمْ إِلَى بَلَدٍ لَّمْ تَكُونُواْ بَالِغِيهِ إِلاَّ بِشِقِّ الأَنفُسِ إِنَّ رَبَّكُمْ لَرَؤُوفٌ رَّحِيمٌ

8. i konje, i mazge, i magarce – da ih jašete, i kao ukras – a stvoriće i ono što ne znate.

وَالْخَيْلَ وَالْبِغَالَ وَالْحَمِيرَ لِتَرْكَبُوهَا وَزِينَةً وَيَخْلُقُ مَا لاَ تَعْلَمُونَ

9. Allahovo je da ukaže na pravi put, a ima ih i krivih; a da On hoće, sve bi vas uputio.

وَعَلَى اللّهِ قَصْدُ السَّبِيلِ وَمِنْهَا جَآئِرٌ وَلَوْ شَاء لَهَدَاكُمْ أَجْمَعِينَ

10. On spušta s neba vodu koju pijete i kojojm se natapa rastinje kojima stoku napasate;

هُوَ الَّذِي أَنزَلَ مِنَ السَّمَاء مَاء لَّكُم مِّنْهُ شَرَابٌ وَمِنْهُ شَجَرٌ فِيهِ تُسِيمُونَ

11. On čini da vam pomoću nje raste žito, i masline, i palme, i grožđe, i svakovrsni plodovi – to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju;

يُنبِتُ لَكُم بِهِ الزَّرْعَ وَالزَّيْتُونَ وَالنَّخِيلَ وَالأَعْنَابَ وَمِن كُلِّ الثَّمَرَاتِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

12. On čini da se noći i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potčinjene, – to su, uisitnu, dokazi za ljude koji pameti imaju –

وَسَخَّرَ لَكُمُ اللَّيْلَ وَالْنَّهَارَ وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ وَالْنُّجُومُ مُسَخَّرَاتٌ بِأَمْرِهِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ

13. i svim onim što vam na Zemlji raznobojnog stvara, – to je, doista, dokaz ljudima koji pouku primaju.

وَمَا ذَرَأَ لَكُمْ فِي الأَرْضِ مُخْتَلِفًا أَلْوَانُهُ إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَذَّكَّرُونَ

14. On čini da se morem koristite, da iz njega svježe meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite – ti vidiš lađe kako ga sijeku da biste nešto iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili.

وَهُوَ الَّذِي سَخَّرَ الْبَحْرَ لِتَأْكُلُواْ مِنْهُ لَحْمًا طَرِيًّا وَتَسْتَخْرِجُواْ مِنْهُ حِلْيَةً تَلْبَسُونَهَا وَتَرَى الْفُلْكَ مَوَاخِرَ فِيهِ وَلِتَبْتَغُواْ مِن فَضْلِهِ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

15. On je po Zemlji nepomična brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate,

وَأَلْقَى فِي الأَرْضِ رَوَاسِيَ أَن تَمِيدَ بِكُمْ وَأَنْهَارًا وَسُبُلاً لَّعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

16. i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju.

وَعَلامَاتٍ وَبِالنَّجْمِ هُمْ يَهْتَدُونَ

17. Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se!

أَفَمَن يَخْلُقُ كَمَن لاَّ يَخْلُقُ أَفَلا تَذَكَّرُونَ

18. Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti, – Allah, uistinu, prašta i samilostan je -,

وَإِن تَعُدُّواْ نِعْمَةَ اللّهِ لاَ تُحْصُوهَا إِنَّ اللّهَ لَغَفُورٌ رَّحِيمٌ

19. Allah zna šta tajite, a šta javno iznosite.

وَاللّهُ يَعْلَمُ مَا تُسِرُّونَ وَمَا تُعْلِنُونَ

20. A oni kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni;

وَالَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِ اللّهِ لاَ يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَهُمْ يُخْلَقُونَ

21. tvari su, nisu živi i ne znaju kada će biti oživljeni.

أَمْواتٌ غَيْرُ أَحْيَاء وَمَا يَشْعُرُونَ أَيَّانَ يُبْعَثُونَ

22. Vaš Bog je – jedan Bog! Srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju poriču, oni se ohološću razmeću,

إِلَهُكُمْ إِلَهٌ وَاحِدٌ فَالَّذِينَ لاَ يُؤْمِنُونَ بِالآخِرَةِ قُلُوبُهُم مُّنكِرَةٌ وَهُم مُّسْتَكْبِرُونَ

23. nema sumnje da Allah zna i ono što oni taje, a i ono što javno iznose; On doista ne voli one koji se ohole.

لاَ جَرَمَ أَنَّ اللّهَ يَعْلَمُ مَا يُسِرُّونَ وَمَا يُعْلِنُونَ إِنَّهُ لاَ يُحِبُّ الْمُسْتَكْبِرِينَ

24. A kada ih neko upita: “Šta to Gospodar vaš objavljuje?” – oni odgovaraju: “Naroda drevnih izmišljotine!”

وَإِذَا قِيلَ لَهُم مَّاذَا أَنزَلَ رَبُّكُمْ قَالُواْ أَسَاطِيرُ الأَوَّلِينَ

25. da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to što će oni nositi!

لِيَحْمِلُواْ أَوْزَارَهُمْ كَامِلَةً يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَمِنْ أَوْزَارِ الَّذِينَ يُضِلُّونَهُم بِغَيْرِ عِلْمٍ أَلاَ سَاء مَا يَزِرُونَ

26. I oni prije njih su spletke pleli, pa je Allah iz temelja zgrade njihove porušio, i krov se na njih srušio – stigla ih je kazna odakle nisu očekivali.

قَدْ مَكَرَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَأَتَى اللّهُ بُنْيَانَهُم مِّنَ الْقَوَاعِدِ فَخَرَّ عَلَيْهِمُ السَّقْفُ مِن فَوْقِهِمْ وَأَتَاهُمُ الْعَذَابُ مِنْ حَيْثُ لاَ يَشْعُرُونَ

27. A na Sudnjem danu On će ih osramotiti i upitati: “Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali?” Oni koji su razumni reći će: “Danas će bruke i muka nevjernike stići

ثُمَّ يَوْمَ الْقِيَامَةِ يُخْزِيهِمْ وَيَقُولُ أَيْنَ شُرَكَآئِيَ الَّذِينَ كُنتُمْ تُشَاقُّونَ فِيهِمْ قَالَ الَّذِينَ أُوتُواْ الْعِلْمَ إِنَّ الْخِزْيَ الْيَوْمَ وَالْسُّوءَ عَلَى الْكَافِرِينَ

28. kojima su meleki dušu uzeli u času kad su nevjernici bili. I oni će se pokoriti i reći: “Mi nismo nikakvo zlo činili!” – “Jeste, Allah, doista, dobro zna ono što ste radili,

الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلائِكَةُ ظَالِمِي أَنفُسِهِمْ فَأَلْقَوُاْ السَّلَمَ مَا كُنَّا نَعْمَلُ مِن سُوءٍ بَلَى إِنَّ اللّهَ عَلِيمٌ بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

29. zato ulazite na kapije džehennema, u njemu ćete vječno ostati!” O kako ćeprebivalište onih koji su se oholili – grozno biti!

فَادْخُلُواْ أَبْوَابَ جَهَنَّمَ خَالِدِينَ فِيهَا فَلَبِئْسَ مَثْوَى الْمُتَكَبِّرِينَ

30. A onima koji su se Allaha bojali reći će se: “Šta je objavljivao Gospodar vaš?” – “Dobro!” – odgovoriće. Oni koji čine dobra djela imaće još na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su se Allaha bojali – divno biti:

وَقِيلَ لِلَّذِينَ اتَّقَوْاْ مَاذَا أَنزَلَ رَبُّكُمْ قَالُواْ خَيْرًا لِّلَّذِينَ أَحْسَنُواْ فِي هَذِهِ الدُّنْيَا حَسَنَةٌ وَلَدَارُ الآخِرَةِ خَيْرٌ وَلَنِعْمَ دَارُ الْمُتَّقِينَ

31. edenski perivoji u koje će ući, kroz koje će rijeke teći, i u kojima će sve što zažele imati. Tako će Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi,

جَنَّاتُ عَدْنٍ يَدْخُلُونَهَا تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الأَنْهَارُ لَهُمْ فِيهَا مَا يَشَآؤُونَ كَذَلِكَ يَجْزِي اللّهُ الْمُتَّقِينَ

32. one kojima će meleki duše uzeti – a oni čisti, i kojima će govoriti: “Mir vama! Uđite u džennet zbog onoga što ste činili!”

الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ طَيِّبِينَ يَقُولُونَ سَلامٌ عَلَيْكُمُ ادْخُلُواْ الْجَنَّةَ بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

33. Zar mnogobošci čekaju da im dođu meleki, ili da dođe kazna Gospodara tvoga. Tako su postupali i oni prije njih; Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi bili nepravedni,

هَلْ يَنظُرُونَ إِلاَّ أَن تَأْتِيَهُمُ الْمَلائِكَةُ أَوْ يَأْتِيَ أَمْرُ رَبِّكَ كَذَلِكَ فَعَلَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَمَا ظَلَمَهُمُ اللّهُ وَلـكِن كَانُواْ أَنفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ

34. i stigla ih je kazna za ružna djela koja su činili, i sa svih strana ih je snašlo ono čemu su se rugali.

فَأَصَابَهُمْ سَيِّئَاتُ مَا عَمِلُواْ وَحَاقَ بِهِم مَّا كَانُواْ بِهِ يَسْتَهْزِؤُونَ

35. Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: “Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje, ništa zabranjenim smatrali.” Tako su isto i oni prije njih postupali. A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane?

وَقَالَ الَّذِينَ أَشْرَكُواْ لَوْ شَاء اللّهُ مَا عَبَدْنَا مِن دُونِهِ مِن شَيْءٍ نَّحْنُ وَلا آبَاؤُنَا وَلاَ حَرَّمْنَا مِن دُونِهِ مِن شَيْءٍ كَذَلِكَ فَعَلَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ فَهَلْ عَلَى الرُّسُلِ إِلاَّ الْبَلاغُ الْمُبِينُ

36. Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.

وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ فَمِنْهُم مَّنْ هَدَى اللّهُ وَمِنْهُم مَّنْ حَقَّتْ عَلَيْهِ الضَّلالَةُ فَسِيرُواْ فِي الأَرْضِ فَانظُرُواْ كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُكَذِّبِينَ

37. Ma koliko ti želio da oni budu na pravom outu, Allah neće ukazati na pravi put onome koga je u zabludi ostavio i njima niko neće pomoći.

إِن تَحْرِصْ عَلَى هُدَاهُمْ فَإِنَّ اللّهَ لاَ يَهْدِي مَن يُضِلُّ وَمَا لَهُم مِّن نَّاصِرِينَ

38. Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: “Allah neće oživjeti onoga koji umre!” A hoće, to je Njegovo obećanje koje će se, doista, ispuniti, – samo što većina ljudi ne zna

وَأَقْسَمُواْ بِاللّهِ جَهْدَ أَيْمَانِهِمْ لاَ يَبْعَثُ اللّهُ مَن يَمُوتُ بَلَى وَعْدًا عَلَيْهِ حَقًّا وَلـكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لاَ يَعْلَمُونَ

39. da bi im objasnio ono oko čega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci bili.

لِيُبَيِّنَ لَهُمُ الَّذِي يَخْتَلِفُونَ فِيهِ وَلِيَعْلَمَ الَّذِينَ كَفَرُواْ أَنَّهُمْ كَانُواْ كَاذِبِينَ

40. Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: “Budi!” – i ono bude.

إِنَّمَا قَوْلُنَا لِشَيْءٍ إِذَا أَرَدْنَاهُ أَن نَّقُولَ لَهُ كُن فَيَكُونُ

41. Oni koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu biće još veća – kad bi oni samo znali! –

وَالَّذِينَ هَاجَرُواْ فِي اللّهِ مِن بَعْدِ مَا ظُلِمُواْ لَنُبَوِّئَنَّهُمْ فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَلَأَجْرُ الآخِرَةِ أَكْبَرُ لَوْ كَانُواْ يَعْلَمُونَ

42. onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali.

الَّذِينَ صَبَرُواْ وَعَلَى رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ

43. Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate –

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ إِلاَّ رِجَالاً نُّوحِي إِلَيْهِمْ فَاسْأَلُواْ أَهْلَ الذِّكْرِ إِن كُنتُمْ لاَ تَعْلَمُونَ

44. jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.

بِالْبَيِّنَاتِ وَالزُّبُرِ وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الذِّكْرَ لِتُبَيِّنَ لِلنَّاسِ مَا نُزِّلَ إِلَيْهِمْ وَلَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

45. A zar su sigurni oni koji ružne podmuklosti snuju – da ih Allah neće u zemlju utjerati ili da im neće, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doći,

أَفَأَمِنَ الَّذِينَ مَكَرُواْ السَّيِّئَاتِ أَن يَخْسِفَ اللّهُ بِهِمُ الأَرْضَ أَوْ يَأْتِيَهُمُ الْعَذَابُ مِنْ حَيْثُ لاَ يَشْعُرُونَ

46. ili da ih neće na putovanjima njihovim kazniti – oni neće umaći! –

أَوْ يَأْخُذَهُمْ فِي تَقَلُّبِهِمْ فَمَا هُم بِمُعْجِزِينَ

47. ili da ih neće malo po malo kažnjavati? Ali, Gospodar vaš je doista blag i milostiv.

أَوْ يَأْخُذَهُمْ عَلَى تَخَوُّفٍ فَإِنَّ رَبَّكُمْ لَرؤُوفٌ رَّحِيمٌ

48. Zar oni ne vide da sve ono što je Allah stvorio sad desno, sad lijevo pruža sjene svoje Allahu poslušno i da je ono pokorno?

أَوَ لَمْ يَرَوْاْ إِلَى مَا خَلَقَ اللّهُ مِن شَيْءٍ يَتَفَيَّأُ ظِلاَلُهُ عَنِ الْيَمِينِ وَالْشَّمَآئِلِ سُجَّدًا لِلّهِ وَهُمْ دَاخِرُونَ

49. Allahu se klanja sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole,

وَلِلّهِ يَسْجُدُ مَا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الأَرْضِ مِن دَآبَّةٍ وَالْمَلآئِكَةُ وَهُمْ لاَ يَسْتَكْبِرُونَ

50. boje se gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi.

يَخَافُونَ رَبَّهُم مِّن فَوْقِهِمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ

51. Allah kaže: “Dvojici bogova se na klanjajte! – samo je jedan Bog -, i samo se Mene bojte!”

وَقَالَ اللّهُ لاَ تَتَّخِذُواْ إِلـهَيْنِ اثْنَيْنِ إِنَّمَا هُوَ إِلهٌ وَاحِدٌ فَإيَّايَ فَارْهَبُونِ

52. Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je i Njemu treba uvijek poslušan biti. Zar nekog drugog, osim Allaha, da se bojite?

وَلَهُ مَا فِي الْسَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَلَهُ الدِّينُ وَاصِبًا أَفَغَيْرَ اللّهِ تَتَّقُونَ

53. Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno pomoć tražite.

وَمَا بِكُم مِّن نِّعْمَةٍ فَمِنَ اللّهِ ثُمَّ إِذَا مَسَّكُمُ الضُّرُّ فَإِلَيْهِ تَجْأَرُونَ

54. I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti čas Gospodara svoga s drugim izjednači

ثُمَّ إِذَا كَشَفَ الضُّرَّ عَنكُمْ إِذَا فَرِيقٌ مِّنكُم بِرَبِّهِمْ يُشْرِكُونَ

55. da bi nezahvalnost pokazali prema onome što smo im Mi dali. Pa uživajte, ali, zbilja, znaćete!

لِيَكْفُرُواْ بِمَا آتَيْنَاهُمْ فَتَمَتَّعُواْ فَسَوْفَ تَعْلَمُونَ

56. Mnogobošci onima koji ništa ne znaju ostavljaju dio hrane koju im Mi dajemo. Allaha mi, bićete sigurno pitani zato što stalno laži izmišljate.

وَيَجْعَلُونَ لِمَا لاَ يَعْلَمُونَ نَصِيبًا مِّمَّا رَزَقْنَاهُمْ تَاللّهِ لَتُسْأَلُنَّ عَمَّا كُنتُمْ تَفْتَرُونَ

57. Oni Allahu kćeri pripisuju – hvaljen neka je On! – a sebi ono što priželjkuju.

وَيَجْعَلُونَ لِلّهِ الْبَنَاتِ سُبْحَانَهُ وَلَهُم مَّا يَشْتَهُونَ

58. I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten,

وَإِذَا بُشِّرَ أَحَدُهُمْ بِالأُنثَى ظَلَّ وَجْهُهُ مُسْوَدًّا وَهُوَ كَظِيمٌ

59. krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!

يَتَوَارَى مِنَ الْقَوْمِ مِن سُوءِ مَا بُشِّرَ بِهِ أَيُمْسِكُهُ عَلَى هُونٍ أَمْ يَدُسُّهُ فِي التُّرَابِ أَلاَ سَاء مَا يَحْكُمُونَ

60. Oni koji u onaj svijet ne vjeruju rđavih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvišenija; On je silan i mudar.

لِلَّذِينَ لاَ يُؤْمِنُونَ بِالآخِرَةِ مَثَلُ السَّوْءِ وَلِلّهِ الْمَثَلُ الأَعْلَىَ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ

61. Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kažnjavao, ništa živo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka određenog ostavlja, i kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati.

وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللّهُ النَّاسَ بِظُلْمِهِم مَّا تَرَكَ عَلَيْهَا مِن دَآبَّةٍ وَلَكِن يُؤَخِّرُهُمْ إلَى أَجَلٍ مُّسَمًّى فَإِذَا جَاء أَجَلُهُمْ لاَ يَسْتَأْخِرُونَ سَاعَةً وَلاَ يَسْتَقْدِمُونَ

62. Oni Allahu pripisuju ono prema čemu sami odvratnost osjećaju i njihovi jezici govore laž da njih čeka najljepša nagrada; a njih, nema sumnje, vatra čeka; oni će se u nju prvi potjerati.

وَيَجْعَلُونَ لِلّهِ مَا يَكْرَهُونَ وَتَصِفُ أَلْسِنَتُهُمُ الْكَذِبَ أَنَّ لَهُمُ الْحُسْنَى لاَ جَرَمَ أَنَّ لَهُمُ الْنَّارَ وَأَنَّهُم مُّفْرَطُونَ

63. Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je šejtan lijepim predstavljao postupke njihove i on je sada drug njihov, njih čeka patnja nesnosna.

تَاللّهِ لَقَدْ أَرْسَلْنَا إِلَى أُمَمٍ مِّن قَبْلِكَ فَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ أَعْمَالَهُمْ فَهُوَ وَلِيُّهُمُ الْيَوْمَ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

64. Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko čega se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost.

وَمَا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ إِلاَّ لِتُبَيِّنَ لَهُمُ الَّذِي اخْتَلَفُواْ فِيهِ وَهُدًى وَرَحْمَةً لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ

65. Allah vodu s neba spušta i njome život mrtvoj zemlji vraća! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoće da čuju.

وَاللّهُ أَنزَلَ مِنَ الْسَّمَاء مَاء فَأَحْيَا بِهِ الأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَسْمَعُونَ

66. Vi imate pouku i u stoci: “Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju.

وَإِنَّ لَكُمْ فِي الأَنْعَامِ لَعِبْرَةً نُّسْقِيكُم مِّمَّا فِي بُطُونِهِ مِن بَيْنِ فَرْثٍ وَدَمٍ لَّبَنًا خَالِصًا سَآئِغًا لِلشَّارِبِينَ

67. A od plodova palmi loze pripremate piće i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju.

وَمِن ثَمَرَاتِ النَّخِيلِ وَالأَعْنَابِ تَتَّخِذُونَ مِنْهُ سَكَرًا وَرِزْقًا حَسَنًا إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ

68. Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi,

وَأَوْحَى رَبُّكَ إِلَى النَّحْلِ أَنِ اتَّخِذِي مِنَ الْجِبَالِ بُيُوتًا وَمِنَ الشَّجَرِ وَمِمَّا يَعْرِشُونَ

69. zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.

ثُمَّ كُلِي مِن كُلِّ الثَّمَرَاتِ فَاسْلُكِي سُبُلَ رَبِّكِ ذُلُلاً يَخْرُجُ مِن بُطُونِهَا شَرَابٌ مُّخْتَلِفٌ أَلْوَانُهُ فِيهِ شِفَاء لِلنَّاسِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لآيَةً لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

70. Allah vas stvara i poslije vam duše uzima; ima vas koji duboku starost doživite, pa brzo zaboravite ono što saznate. Allah je, zaista, Sveznajući i Svemoćni.

وَاللّهُ خَلَقَكُمْ ثُمَّ يَتَوَفَّاكُمْ وَمِنكُم مَّن يُرَدُّ إِلَى أَرْذَلِ الْعُمُرِ لِكَيْ لاَ يَعْلَمَ بَعْدَ عِلْمٍ شَيْئًا إِنَّ اللّهَ عَلِيمٌ قَدِيرٌ

71. Allah opskrbljujući vas daje jednima više nego drugima. Ali oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim blagodatima zahvalni!

وَاللّهُ فَضَّلَ بَعْضَكُمْ عَلَى بَعْضٍ فِي الْرِّزْقِ فَمَا الَّذِينَ فُضِّلُواْ بِرَآدِّي رِزْقِهِمْ عَلَى مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُهُمْ فَهُمْ فِيهِ سَوَاء أَفَبِنِعْمَةِ اللّهِ يَجْحَدُونَ

72. Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču

وَاللّهُ جَعَلَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا وَجَعَلَ لَكُم مِّنْ أَزْوَاجِكُم بَنِينَ وَحَفَدَةً وَرَزَقَكُم مِّنَ الطَّيِّبَاتِ أَفَبِالْبَاطِلِ يُؤْمِنُونَ وَبِنِعْمَتِ اللّهِ هُمْ يَكْفُرُونَ

73. i klanjaju se pored Allaha, onima koji nisu u stanju da im bilo kakvu hranu daju, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji ništa ne mogu!

وَيَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللّهِ مَا لاَ يَمْلِكُ لَهُمْ رِزْقًا مِّنَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ شَيْئًا وَلاَ يَسْتَطِيعُونَ

74. Zato ne navodite Allahu slične! Allah doista zna, a vi ne znate.

فَلاَ تَضْرِبُواْ لِلّهِ الأَمْثَالَ إِنَّ اللّهَ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لاَ تَعْلَمُونَ

75. Allah navodi kao primjer roba u tuđem vlasništvu koji ništa nema i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno, – zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali većina njih ne zna.

ضَرَبَ اللّهُ مَثَلاً عَبْدًا مَّمْلُوكًا لاَّ يَقْدِرُ عَلَى شَيْءٍ وَمَن رَّزَقْنَاهُ مِنَّا رِزْقًا حَسَنًا فَهُوَ يُنفِقُ مِنْهُ سِرًّا وَجَهْرًا هَلْ يَسْتَوُونَ الْحَمْدُ لِلّهِ بَلْ أَكْثَرُهُمْ لاَ يَعْلَمُونَ

76. Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa nema i koji je na teretu gospodaru svome, – kud god ga pošalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na pravom putu?

وَضَرَبَ اللّهُ مَثَلاً رَّجُلَيْنِ أَحَدُهُمَا أَبْكَمُ لاَ يَقْدِرُ عَلَىَ شَيْءٍ وَهُوَ كَلٌّ عَلَى مَوْلاهُ أَيْنَمَا يُوَجِّههُّ لاَ يَأْتِ بِخَيْرٍ هَلْ يَسْتَوِي هُوَ وَمَن يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَهُوَ عَلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ

77. Allah zna tajne nebesa i Zemlje! A Smak svijeta će u tren oka doći, ili još brže, jer je Allah, uisitnu, Svemoćni!

وَلِلّهِ غَيْبُ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضِ وَمَا أَمْرُ السَّاعَةِ إِلاَّ كَلَمْحِ الْبَصَرِ أَوْ هُوَ أَقْرَبُ إِنَّ اللّهَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

78. Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.

وَاللّهُ أَخْرَجَكُم مِّن بُطُونِ أُمَّهَاتِكُمْ لاَ تَعْلَمُونَ شَيْئًا وَجَعَلَ لَكُمُ الْسَّمْعَ وَالأَبْصَارَ وَالأَفْئِدَةَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

79. Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah drži. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali.

أَلَمْ يَرَوْاْ إِلَى الطَّيْرِ مُسَخَّرَاتٍ فِي جَوِّ السَّمَاء مَا يُمْسِكُهُنَّ إِلاَّ اللّهُ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ

80. Allah vam daje da u kućama svojim stanujete i daje vam od koža stoke šatore koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostriku i korisne stvari, sve dok se ne istrošite.

وَاللّهُ جَعَلَ لَكُم مِّن بُيُوتِكُمْ سَكَنًا وَجَعَلَ لَكُم مِّن جُلُودِ الأَنْعَامِ بُيُوتًا تَسْتَخِفُّونَهَا يَوْمَ ظَعْنِكُمْ وَيَوْمَ إِقَامَتِكُمْ وَمِنْ أَصْوَافِهَا وَأَوْبَارِهَا وَأَشْعَارِهَا أَثَاثًا وَمَتَاعًا إِلَى حِينٍ

81. Od onoga što je stvorio – Allah vam hlad daje i skloništa u brdima vam daje i odjeću koja vas čuva od vrućine; daje vam i oklope koji vas u borbi štite; i tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili poslušni.

وَاللّهُ جَعَلَ لَكُم مِّمَّا خَلَقَ ظِلاَلاً وَجَعَلَ لَكُم مِّنَ الْجِبَالِ أَكْنَانًا وَجَعَلَ لَكُمْ سَرَابِيلَ تَقِيكُمُ الْحَرَّ وَسَرَابِيلَ تَقِيكُم بَأْسَكُمْ كَذَلِكَ يُتِمُّ نِعْمَتَهُ عَلَيْكُمْ لَعَلَّكُمْ تُسْلِمُونَ

82. A ako oni okrenu glave, pa ti si dužan samo da jasno objavljuješ.

فَإِن تَوَلَّوْاْ فَإِنَّمَا عَلَيْكَ الْبَلاَغُ الْمُبِينُ

83. Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču, – većina njih su nevjernici.

يَعْرِفُونَ نِعْمَتَ اللّهِ ثُمَّ يُنكِرُونَهَا وَأَكْثَرُهُمُ الْكَافِرُونَ

84. A na Dan kada od svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, nevjernicima neće biti dopušteno, niti će se od njih tražiti da se Allahu umiljavaju.

وَيَوْمَ نَبْعَثُ مِن كُلِّ أُمَّةٍ شَهِيدًا ثُمَّ لاَ يُؤْذَنُ لِلَّذِينَ كَفَرُواْ وَلاَ هُمْ يُسْتَعْتَبُونَ

85. Kad oni koji nisu vjerovali dožive patnju, ona im se neće ni ublažiti ni odložiti.

وَإِذَا رَأى الَّذِينَ ظَلَمُواْ الْعَذَابَ فَلاَ يُخَفَّفُ عَنْهُمْ وَلاَ هُمْ يُنظَرُونَ

86. A kad oni koji su Njemu druge ravnim smatrali – božanstva svoja ugledaju i reknu: “Gospodaru naš, ovo su božanstva naša; njima smo se klanjali, a ne Tebi”, – božanstva će im dobaciti; “Vi ste, uistinu, lažljivci!”

وَإِذَا رَأى الَّذِينَ أَشْرَكُواْ شُرَكَاءهُمْ قَالُواْ رَبَّنَا هَـؤُلاء شُرَكَآؤُنَا الَّذِينَ كُنَّا نَدْعُوْ مِن دُونِكَ فَألْقَوْا إِلَيْهِمُ الْقَوْلَ إِنَّكُمْ لَكَاذِبُونَ

87. I oni će se toga dana Allahu pokoriti, i propast će ono što su potvarali.

وَأَلْقَوْاْ إِلَى اللّهِ يَوْمَئِذٍ السَّلَمَ وَضَلَّ عَنْهُم مَّا كَانُواْ يَفْتَرُونَ

88. One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju.

الَّذِينَ كَفَرُواْ وَصَدُّواْ عَن سَبِيلِ اللّهِ زِدْنَاهُمْ عَذَابًا فَوْقَ الْعَذَابِ بِمَا كَانُواْ يُفْسِدُونَ

89. A šta će biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njaga samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.

وَيَوْمَ نَبْعَثُ فِي كُلِّ أُمَّةٍ شَهِيدًا عَلَيْهِم مِّنْ أَنفُسِهِمْ وَجِئْنَا بِكَ شَهِيدًا عَلَى هَـؤُلاء وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

90. Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.

إِنَّ اللّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالإِحْسَانِ وَإِيتَاء ذِي الْقُرْبَى وَيَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاء وَالْمُنكَرِ وَالْبَغْيِ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

91. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.

وَأَوْفُواْ بِعَهْدِ اللّهِ إِذَا عَاهَدتُّمْ وَلاَ تَنقُضُواْ الأَيْمَانَ بَعْدَ تَوْكِيدِهَا وَقَدْ جَعَلْتُمُ اللّهَ عَلَيْكُمْ كَفِيلاً إِنَّ اللّهَ يَعْلَمُ مَا تَفْعَلُونَ

92. I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela, i ne služite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili.

وَلاَ تَكُونُواْ كَالَّتِي نَقَضَتْ غَزْلَهَا مِن بَعْدِ قُوَّةٍ أَنكَاثًا تَتَّخِذُونَ أَيْمَانَكُمْ دَخَلاً بَيْنَكُمْ أَن تَكُونَ أُمَّةٌ هِيَ أَرْبَى مِنْ أُمَّةٍ إِنَّمَا يَبْلُوكُمُ اللّهُ بِهِ وَلَيُبَيِّنَنَّ لَكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مَا كُنتُمْ فِيهِ تَخْتَلِفُونَ

93. Da Allah hoće, učinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali, On u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome On hoće; i vi ćete doista odgovarati za ono što ste radili.

وَلَوْ شَاء اللّهُ لَجَعَلَكُمْ أُمَّةً وَاحِدَةً وَلكِن يُضِلُّ مَن يَشَاء وَيَهْدِي مَن يَشَاء وَلَتُسْأَلُنَّ عَمَّا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

94. I ne služite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji, i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali; a patnja velika vas još čeka.

وَلاَ تَتَّخِذُواْ أَيْمَانَكُمْ دَخَلاً بَيْنَكُمْ فَتَزِلَّ قَدَمٌ بَعْدَ ثُبُوتِهَا وَتَذُوقُواْ الْسُّوءَ بِمَا صَدَدتُّمْ عَن سَبِيلِ اللّهِ وَلَكُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ

95. I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi, – ono što je Allaha – za vas je, da znate, bolje!

وَلاَ تَشْتَرُواْ بِعَهْدِ اللّهِ ثَمَنًا قَلِيلاً إِنَّمَا عِندَ اللّهِ هُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ

96. Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. One koji su trpjeli Mi ćemo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili.

مَا عِندَكُمْ يَنفَدُ وَمَا عِندَ اللّهِ بَاقٍ وَلَنَجْزِيَنَّ الَّذِينَ صَبَرُواْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ

97. Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.

مَنْ عَمِلَ صَالِحًا مِّن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَى وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَلَنُحْيِيَنَّهُ حَيَاةً طَيِّبَةً وَلَنَجْزِيَنَّهُمْ أَجْرَهُم بِأَحْسَنِ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ

98. Kada hoćeš da učiš Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog,

فَإِذَا قَرَأْتَ الْقُرْآنَ فَاسْتَعِذْ بِاللّهِ مِنَ الشَّيْطَانِ الرَّجِيمِ

99. on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju;

إِنَّهُ لَيْسَ لَهُ سُلْطَانٌ عَلَى الَّذِينَ آمَنُواْ وَعَلَى رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ

100. njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitinika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.

إِنَّمَا سُلْطَانُهُ عَلَى الَّذِينَ يَتَوَلَّوْنَهُ وَالَّذِينَ هُم بِهِ مُشْرِكُونَ

101. Kada Mi ajet dokinemo drugim, – a Allah najbolje zna što objavljuje, – oni govore: “Ti samo izmišljaš!” A nije tako, nego većina njih ne zna.

وَإِذَا بَدَّلْنَا آيَةً مَّكَانَ آيَةٍ وَاللّهُ أَعْلَمُ بِمَا يُنَزِّلُ قَالُواْ إِنَّمَا أَنتَ مُفْتَرٍ بَلْ أَكْثَرُهُمْ لاَ يَعْلَمُونَ

102. Reci: “Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibrili kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.”

قُلْ نَزَّلَهُ رُوحُ الْقُدُسِ مِن رَّبِّكَ بِالْحَقِّ لِيُثَبِّتَ الَّذِينَ آمَنُواْ وَهُدًى وَبُشْرَى لِلْمُسْلِمِينَ

103. Mi dobro znamo da oni govore: “Poučava ga jedan čovjek!” Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuđina, a ovaj Kur’ana je na jasnom arapskom jeziku.

وَلَقَدْ نَعْلَمُ أَنَّهُمْ يَقُولُونَ إِنَّمَا يُعَلِّمُهُ بَشَرٌ لِّسَانُ الَّذِي يُلْحِدُونَ إِلَيْهِ أَعْجَمِيٌّ وَهَـذَا لِسَانٌ عَرَبِيٌّ مُّبِينٌ

104. Onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze Allah sigurno neće ukazati na pravi put, i njih čeka patnja nesnosna.

إِنَّ الَّذِينَ لاَ يُؤْمِنُونَ بِآيَاتِ اللّهِ لاَ يَهْدِيهِمُ اللّهُ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

105. Usuđuj se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.

إِنَّمَا يَفْتَرِي الْكَذِبَ الَّذِينَ لاَ يُؤْمِنُونَ بِآيَاتِ اللّهِ وَأُوْلـئِكَ هُمُ الْكَاذِبُونَ

106. Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika,

مَن كَفَرَ بِاللّهِ مِن بَعْدِ إيمَانِهِ إِلاَّ مَنْ أُكْرِهَ وَقَلْبُهُ مُطْمَئِنٌّ بِالإِيمَانِ وَلَـكِن مَّن شَرَحَ بِالْكُفْرِ صَدْرًا فَعَلَيْهِمْ غَضَبٌ مِّنَ اللّهِ وَلَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ

107. zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju.

ذَلِكَ بِأَنَّهُمُ اسْتَحَبُّواْ الْحَيَاةَ الْدُّنْيَا عَلَى الآخِرَةِ وَأَنَّ اللّهَ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الْكَافِرِينَ

108. To su oni čija je srca i sluh i vid Allah zapečatio, i oni su zaista nemarni;

أُولَـئِكَ الَّذِينَ طَبَعَ اللّهُ عَلَى قُلُوبِهِمْ وَسَمْعِهِمْ وَأَبْصَارِهِمْ وَأُولَـئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ

109. oni će, nema sumnje, na onom svijetu biti izgubljeni.

لاَ جَرَمَ أَنَّهُمْ فِي الآخِرَةِ هُمُ الْخَاسِرونَ

110. Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, – Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti

ثُمَّ إِنَّ رَبَّكَ لِلَّذِينَ هَاجَرُواْ مِن بَعْدِ مَا فُتِنُواْ ثُمَّ جَاهَدُواْ وَصَبَرُواْ إِنَّ رَبَّكَ مِن بَعْدِهَا لَغَفُورٌ رَّحِيمٌ

111. na Dan u kom će svaki čovjek samo o sebi brinuti, i u kome će se svakom čOvjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, napravda im se neće učiniti!

يَوْمَ تَأْتِي كُلُّ نَفْسٍ تُجَادِلُ عَن نَّفْسِهَا وَتُوَفَّى كُلُّ نَفْسٍ مَّا عَمِلَتْ وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ

112. Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.

وَضَرَبَ اللّهُ مَثَلاً قَرْيَةً كَانَتْ آمِنَةً مُّطْمَئِنَّةً يَأْتِيهَا رِزْقُهَا رَغَدًا مِّن كُلِّ مَكَانٍ فَكَفَرَتْ بِأَنْعُمِ اللّهِ فَأَذَاقَهَا اللّهُ لِبَاسَ الْجُوعِ وَالْخَوْفِ بِمَا كَانُواْ يَصْنَعُونَ

113. I njima je došao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili.

وَلَقَدْ جَاءهُمْ رَسُولٌ مِّنْهُمْ فَكَذَّبُوهُ فَأَخَذَهُمُ الْعَذَابُ وَهُمْ ظَالِمُونَ

114. Hranite se dopuštenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako se samo Njemu klanjate.

فَكُلُواْ مِمَّا رَزَقَكُمُ اللّهُ حَلالاً طَيِّبًا وَاشْكُرُواْ نِعْمَتَ اللّهِ إِن كُنتُمْ إِيَّاهُ تَعْبُدُونَ

115. On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu koja je zaklana u nečije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoli glad, – pa, Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i samilostan biti.

إِنَّمَا حَرَّمَ عَلَيْكُمُ الْمَيْتَةَ وَالْدَّمَ وَلَحْمَ الْخَنزِيرِ وَمَآ أُهِلَّ لِغَيْرِ اللّهِ بِهِ فَمَنِ اضْطُرَّ غَيْرَ بَاغٍ وَلاَ عَادٍ فَإِنَّ اللّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

116. I ne govorite neistine jezicima svojim: “Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno”, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti

وَلاَ تَقُولُواْ لِمَا تَصِفُ أَلْسِنَتُكُمُ الْكَذِبَ هَـذَا حَلاَلٌ وَهَـذَا حَرَامٌ لِّتَفْتَرُواْ عَلَى اللّهِ الْكَذِبَ إِنَّ الَّذِينَ يَفْتَرُونَ عَلَى اللّهِ الْكَذِبَ لاَ يُفْلِحُونَ

117. kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati.

مَتَاعٌ قَلِيلٌ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

118. Jevrejima smo zabranili ono o čemu smo ti prije kazivali; Mi njima nismo nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.

وَعَلَى الَّذِينَ هَادُواْ حَرَّمْنَا مَا قَصَصْنَا عَلَيْكَ مِن قَبْلُ وَمَا ظَلَمْنَاهُمْ وَلَـكِن كَانُواْ أَنفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ

119. Onima koji urade zlo iz neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj će poslije toga sigurno oprostiti i samilostan biti.

ثُمَّ إِنَّ رَبَّكَ لِلَّذِينَ عَمِلُواْ السُّوءَ بِجَهَالَةٍ ثُمَّ تَابُواْ مِن بَعْدِ ذَلِكَ وَأَصْلَحُواْ إِنَّ رَبَّكَ مِن بَعْدِهَا لَغَفُورٌ رَّحِيمٌ

120. Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim,

إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتًا لِلّهِ حَنِيفًا وَلَمْ يَكُ مِنَ الْمُشْرِكِينَ

121. i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo,

شَاكِرًا لِّأَنْعُمِهِ اجْتَبَاهُ وَهَدَاهُ إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ

122. i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom svijetu će doista biti među onima dobrima.

وَآتَيْنَاهُ فِي الْدُّنْيَا حَسَنَةً وَإِنَّهُ فِي الآخِرَةِ لَمِنَ الصَّالِحِينَ

123. Poslije smo tebi objavili: “Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatra ravnim!”

ثُمَّ أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ أَنِ اتَّبِعْ مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ

124. Svetkovanje subote je propisano onima koji su imali različita mišljenja o njoj, i Gospodar tvoj će na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko čega su se razišli.

إِنَّمَا جُعِلَ السَّبْتُ عَلَى الَّذِينَ اخْتَلَفُواْ فِيهِ وَإِنَّ رَبَّكَ لَيَحْكُمُ بَيْنَهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فِيمَا كَانُواْ فِيهِ يَخْتَلِفُونَ

125. Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.

ادْعُ إِلِى سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ وَجَادِلْهُم بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِمَن ضَلَّ عَن سَبِيلِهِ وَهُوَ أَعْلَمُ بِالْمُهْتَدِينَ

126. Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.

وَإِنْ عَاقَبْتُمْ فَعَاقِبُواْ بِمِثْلِ مَا عُوقِبْتُم بِهِ وَلَئِن صَبَرْتُمْ لَهُوَ خَيْرٌ لِّلصَّابِرينَ

127. Strpljiv budi! ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.

وَاصْبِرْ وَمَا صَبْرُكَ إِلاَّ بِاللّهِ وَلاَ تَحْزَنْ عَلَيْهِمْ وَلاَ تَكُ فِي ضَيْقٍ مِّمَّا يَمْكُرُونَ

128. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.

إِنَّ اللّهَ مَعَ الَّذِينَ اتَّقَواْ وَّالَّذِينَ هُم مُّحْسِنُونَ

(Kur’an Časni)

17. Al-Isra’ – Noćno putovanje Mekka – 111 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Hvaljen neka je o­naj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.* – o­n, uistinu, sve čuje i sve vidi.

2. A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim učinili: “Mjesto Mene – Gospodara drugog ne uzimajte,

3. o potomci o­nih koje smo sa Nuhom nosili!” o­n je,* doista, bio rob zahvalni.

4. I Mi smo u Knjizi* objavili sinovima Israilovim: “Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.

5. I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslaćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, o­ni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti.

6. Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinićemo vas brojnijim. -

7. Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo. – A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslaćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.

8. I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započećemo i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.

9. Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika,

10. a da smo za o­ne koji u o­naj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.

11. Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao.

12. I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli tražiti od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali; i sve smo potanko objasnili.

13. I svakom čovjeku ćemo o­no što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:

14. “Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!”

15. o­naj koji ide Pravim putem, od toga će samo o­n koristi imati, a o­naj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

16. Kad hoćemo jedan grad uništiti, o­nima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga o­nda do temelja razrušimo.

17. I koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.

18. o­nome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći.

19. A o­naj ko želi o­naj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.

20. Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.

21. Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na o­nome svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista, veća.

22. Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga – da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.

23. Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.

24. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, o­ni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”

25. Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa, Allah će doista oprostiti o­nima koji se kaju.

26. Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo,

27. jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.

28. A ako moraš od njih glavu okrenuti, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, o­nda im barem koju lijepu riječ reci.

29. Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao,

30. Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu o­nome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.

31. Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.

32. I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!

33. I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!* A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, o­nda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni o­n ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.

34. A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!

35. Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.

36. Ne povodi se za o­nim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.

37. Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići,

38. sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.

39. To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen.

40. Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo.* Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.

41. Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo da bi o­ni pouku izvukli, ali ih o­n sve više otuđuje.

42. Reci: “Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što o­ni govore, o­ni bi o­nda potražili put do Allaha Svevišnjeg.”

43. Hvaljen neka je o­n i vrlo visoko iznad o­noga što o­ni govore!

44. Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i o­ni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – o­n je doista blag i mnogo prašta.

45. Kad čitaš Kur’an između tebe i o­nih koji u o­naj svijet ne vjeruju, Mi zastor nevidljivi stavimo,

46. a na srca njihova pokrivače da ga ne biše razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kur’anu, Njega jedinog, o­ni se preplašeni daju u bijeg.

47. Mi dobro znamo šta o­ni žele čuti kada te dolaze prisluškivati, i o čemu se sašaptavaju kad nevjernici govore: “Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!”

48. Vidi šta o tebi o­ni govore, pa o­nda lutaju i ne mogu naći Pravi put.

49. o­ni govore: “Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?”

50. Reci: “Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe

51. ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.” – “A ko će nas u život vratiti?” – upitaće o­ni, a ti reci: “Onaj koji vas je i prvi put stvorio”- a o­ni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: “Kada to?” Ti reci: “Možda ubrzo!

52. Biće to o­nog Dana kad vas o­n pozove, i odazvaćete se, hvaleći Ga, i pomislićete da ste ostali samo malo vremena.”

53. Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj -

54. “Gospodar vaš dobro vas poznaje: ako hoće, o­n će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti.” – A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.

55. Gospodar tvoj dobro zna o­ne na nebesima i o­ne na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.

56. Reci: “Molite se o­nima koje, pored Njega, smatrate bogovima – ali vas o­ni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.”

57. o­ni kojima se o­ni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati.

58. I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti; to je u Knjizi zapisano.

59. A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali o­ni u nju nisu povjerovali. A čuda šaljemo samo da zastrašimo.

60. I rekli smo ti: “Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!” A san koji smo ti dali da usniješ* i drvo ukleto,* u Kur’anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali njima to samo povećava ionako veliko bezvjerstvo.

61. I kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!” – o­ni se svi, osim Iblisa, pokloniše. “Zar da se poklonim o­nome koga si Ti od ilovače stvorio?” – reče.

62. “Reci mi”- reče o­nda – “evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”

63. “Odlazi!” – reče o­n. “Onima koji se za tobom budu poveli i tebi – kazna džehennemska biće vam puna kazna.

64. I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje -

65. ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!

66. Gospodar vaš, vas radi, pokreće lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, jer je o­n prema vama milostiv.

67. Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema o­nih kojima se inače klanjate, postoji samo o­n. A kad vas o­n na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan!

68. Zar ste sigurni da vas o­n neće u zemlju utjerati ili da protiv vas neće pješčanu oluju poslati, pa da o­nda sebi zaštitnika nećete naći?

69. Ili, zar ste sigurni da vas o­n po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.

70. Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.

71. A na Dan kada pozovemo sve ljude s vođom njihovim, o­ni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu čitaće knjige svoje i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena nepravda;

72. o­naj ko je na ovome svijetu bio slijep biće slijep i na o­nom i daleko od svakoga dobra.

73. I zamalo da te o­ni odvrate od o­noga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv nas nešto drugo iznio, i tada bi te o­ni smatrali prijateljem.

74. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio,

75. i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.

76. A o­ni su te toliko na Zemlji* uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni o­ni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,

77. jer tako je bilo sa svima o­nima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona našeg.

78. Obavljaj propise molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.

79. I probdij dio noći u molitvi – to je samo tvoja dužnost;* Gospodar tvoj će ti na o­nome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.

80. I reci: “Gospodaru moj, učini da umerem, a da si Ti zadovoljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!”

81. I reci: “Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!”

82. Mi objavljujemo u Kur’anu o­no što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima o­n samo povećava propast.

83. Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, o­n se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, o­nda očajava.

84. Reci: “Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravome putu.”

85. Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”

86. A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne o­no što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao,

87. ali Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika.

88. Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, o­ni, takav kao što je o­n, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.”

89. Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje

90. i govore: “Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš;

91. ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš;

92. ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš;

93. ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.” Reci: “Hvaljen neka je Gospodar moj! – Zar ja nisam samo čovjek, poslanik?”

94. A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: “Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?”

95. Reci: “Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.”

96. Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer o­n zna i vidi robove Svoje.”

97. o­naj kome Allah ukaže na Pravi put – na Pravome putu je, a o­nome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo biće Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačaćemo im oganj.

98. To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: “Zar kada postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja, doista, biti oživljeni?”

99. Zar o­ni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču.

100. Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu tvrdica.

101. Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: “Ja mislim , o Musa, da si ti doista opčinjen”,

102. da je odgovorio: “Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati.”

103. I faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i o­ne koji su bili s njim – sve,

104. i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: “Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane.”

105. Mi Kur’an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se o­n objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

106. I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

107. Reci: “Vjerovali u njega ili nevjerovali, o­ni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se o­n čita,

108. i govore: ’Hvaljen neka je Gospodar naš, obećanje, Gospodara našeg se ispunilo!’”*

109. I padaju licem na tle plačući, i o­n im uvećava stahopoštovanje.

110. Reci: “Zovite: ’Allah’, ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga”

111. i reci: “Hvaljen Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitinik zbog nemoći – i hvaleći Ga veličaj!”

(Kur’an Časni)

18. Al-Kahf – Pećina Mekka – 110 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego 2. ispravnu, da teškom kaznom, koju će o­n dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,

3. u kojoj će vječno boraviti,

4. i da opomene o­ne koji govore: “Allah je Sebi uzeo sina.”

5. O tome o­ni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! o­ni ne govore drugo do neistinu!

6. Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako o­ni u govor ovaj neće da povjeruju?

7. Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,

8. a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.

9. Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?

10. Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost”,

11. Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.

12. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.

13. Ispričaćemo ti povijest njihovu – o­nako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.

14. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: “Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada o­no što je daleko od istine govorili.

15. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od o­noga koji o Allahu iznosi neistinu?

16. Kad napustite njih i o­ne kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će o­no što će vam korisno biti pripremiti.”

17. I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa – obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a o­ni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! – kome Allah ukaže na Pravi put, o­n će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti.

18. I pomislio bi da su budni, ali o­ni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.

19. I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?” – upita jedan od njih. – “Ostali smo dan ili dio dana” – odgovoriše. “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali” – rekoše. “Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama,

20. jer, ako o­ni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete o­no što želite postići!”

21. I Mi smo, isto tako, učinili da o­ni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: “Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su o­ni.” A o­nda o­ni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: “Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!”

22. Neki će reći: “Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti”, a neki će govoriti: “Bila su petorica, pas njihov je bio šesti”, nagađajući o­no što ne znaju, dok će neki reći: “Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi.” Reci: “Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!”

23. I nikako za bilo šta ne reci: “Uradiću to sigurno sutra!” – ne dodavši:

24. “Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: “Gospodar moj će me uputiti na o­no što je bolje i korisnije od ovoga.”

25. A o­ni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.

26. Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino o­n zna. Kako o­n sve vidi, kako o­n sve čuje! o­ni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a o­n ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.”

27. Kazuju iz Knjige Gospodara svoga o­no što ti se objavljuje, niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.

28. Budi čvrsto uz o­ne koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj o­noga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti

29. i reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!

30. o­ne koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada o­nome koji je dobra djela činio -

31. čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!

32. I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.

33. Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.

34. o­n je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: “Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!”

35. I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

36. i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.”

37. I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: “Zar ne vjeruješ u o­noga koji te je od zamlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

38. Što se mene tiče, o­n, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.

39. A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,

40. pa – Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega,

41. ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada.”

42. I propadoše plodovi njegovi i o­n poče kršiti ruke svoje žaleći za o­nim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!”

43. I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.

44. Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, o­n daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.

45. Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!

46. Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i o­no u što se čovjek može pouzdati.

47. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili,

48. pred Gospodarom tvojim biće o­ni u redove poredani: “Došli ste Nam o­nako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.”

49. I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog o­nog što je u njoj. “Teško nama!” – govoriće – “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naći će upisano o­no što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.

50. A kad smo rekli melekima: “Poklonite se Ademu!” – svi su se poklonili osim Iblisa, o­n je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam o­ni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!

51. Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stavaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao o­ne koji na krivi put upućuju.

52. A na Dan kad o­n rekne: “Pozovite o­ne za koje ste tvrdili da su ortaci Moji!” – i kad ih pozovu, o­ni im se neće odazvati i Mi ćemo učiniti da iskuse patnju zbog njihovih ranijih veza,

53. i grješnici će ugledati vatru i uvjeriće se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.

54. U ovom Kur’anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.

55. A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled svega svijeta.

56. Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama.

57. I ima li nepravednijeg od o­noga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice o­nog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš o­ni, kad su takvi, nikada neće Pravim putem poći.

58. Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih o­n za o­no što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta.

59. A o­na sela i gradove* smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo odredili.

60. A kada Musa reče momku svome: “Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.”

61. I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se o­na sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa o­na u more kliznu.

62. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.”

63. “Vidi!” – reče o­n – “kad smo se kod o­ne stijene svratili, ja sam zaboravio o­nu ribu – sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je o­na skliznula u more; baš čudnovato!”

64. “E, to je o­no što tražimo!” – reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,

65. i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i o­nome što samo Mi znamo naučili.

66. “Mogu li da te pratim” – upita ga Musa – “ali da me poučiš o­nome čemu si ti ispravno poučen?”

67. “Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati” – reče o­naj -

68. “a i kako bi izdržao o­no o čemu ništa ne znaš?”

69. “Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da” – reče Musa – “i da ti se neću ni u čemu protiviti.”

70. “Ako ćeš me već pratiti” – reče o­naj – “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!”

71. I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, o­naj je probuši. “Zar je probuši da potopiš o­ne koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!”

72. “Ne rekoh li ja” – reče o­naj – “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”

73. “Ne karaj me što sam zaboravio” – reče – “i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!”

74. I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga o­naj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”

75. “Ne rekoh li ja tebi” – reče o­naj – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”

76. “Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam” – reče – “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!”

77. I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali o­ni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga o­naj prezida i ispravi. “Mogao si” – reče Musa – “uzeti za to nagradu.”

78. “Sada se rastajemo ja i ti!” – reče o­naj – “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”

79. “Što se o­ne lađe tiče – o­na je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;

80. što se o­noga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih o­n neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,

81. a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;

82. a što se o­noga zida tiče – o­n je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da o­ni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!”

83. I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: “Kazaću vam o njemu neke vijesti.”

84. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši o­no što želi,

85. I o­n pođe.

86. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. “O Zulkarnejne,” – rekosmo Mi – “ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?”

87. “Onoga ko ostane mnogobožac” – reče – “kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i o­n teškom mukom mučiti.

88. A o­nome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.”

89. I o­n opet pođe.

90. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, o­n nađe da o­no izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.

91. I o­n postupi s njima isto o­nako kako je s o­nima prije postupio.

92. I o­n pođe.

93. Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.

94. “O Zulkarnejne,” – rekoše o­ni – “Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.”

95. “Bolje je o­no što mi je Gospodar moj dao” – reče o­n. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.

96. Donesite mi velike komade gvožđa!” I kad o­n izravna dvije strane brda, reče: “Pušite!” A kad ga usija, reče: “Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.”

97. I tako o­ni nisu mogli ni da pređu niti su ga mogli prokopati.

98. “Ovo je blagodat Gospodara moga!” – reče o­n. “A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, o­n će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti.”

99. I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti,

100. i toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,

101. o­nima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, o­nima koji nisu htjeli ništa čuti.

102. Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili Džehennem.

103. Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti,

104. čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro o­no što rade?

105. To su o­ni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.

106. Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.”

107. o­nima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti,

108. vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.

109. Reci: “Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.”

110. Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!”

(Kur’an Časni)

19. Maryam – Merjema Mekka – 98 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Kaf Ha Ja Ajin Sad. 2. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,

3. kad je o­n Gospodara svoga tiho zovnuo,

4. i rekao: “Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.

5. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina

6. da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan.”

7. “O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati.”

8. “Gospodaru moj,” – reče o­n – “kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?”

9. “Eto tako!” – reče. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.’”

10. “Gospodaru moj,” – reče – “daj mi neki znak!” – “Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti.”

11. I o­n iziđe iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: “Hvalite ga ujutro i navečer!”

12. “O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!” – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio

13. i nježnost i čednost, i čestit je bio,

14. i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.

15. I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na Dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

16. I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla

17. i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i o­n joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.

18. “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” – uzviknu o­na.

19. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” – reče o­n – “da ti poklonim dječaka čista!”

20. “Kako će imati dječaka” – reče o­na – “kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!”

21. “To je tako!” – reče o­n. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!”

22. I o­na zanese i bremenita se skloni daleko negdje.

23. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe da stabla jedne palme. “Kamo sreće a sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” – uzviknu o­na.

24. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: “Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.

25. Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,

26. pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: “Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.”

27. I dođe o­na s njim porodici svojoj, noseći ga. “O Merjemo,” – rekoše o­ni – “učinila si nešto nečuveno!

28. Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.”

29. A o­na im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?” – rekoše.

30. “Ja sam Allahov rob” – o­no reče – “meni će o­n Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti

31. i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,

32. i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.

33. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!”

34. To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – o­naj u koga o­ni sumnjaju.

35. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je o­n! Kad nešto odluči, o­n za to rekne samo: “Budi!” – i o­no bude.

36. Allah je, uisitnu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.

37. i sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško o­nima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!

38. Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti o­noga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj zabludi!

39. I spomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a o­ni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.

40. Mi ćemo Zemlju i o­ne koji žive na njoj naslijediti i Nama će se o­ni vratiti.

41. Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! o­n je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.

42. Kada je rekao ocu svome: “O oče moj, zašto se klanjaš o­nome koji nit čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?

43. O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi;* zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti;

44. o oče moj, na klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;

45. o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug”-

46. otac njegov je rekao: “Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!”

47. “Mir tebi!” – reče Ibrahim. “Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer o­n je vrlo dobar prema meni.

48. I napustiću i vas i sve o­ne kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome.”

49. I pošto napusti njih i o­ne kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo

50. i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.

51. I spomeni u Knjizi Musaa! o­n je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.

52. Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,

53. i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.

54. I spomeni u Knjizi Ismaila! o­n je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,

55. i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.

56. I spomeni u Knjizi Idrisa! o­n je bio istinoljubiv i vjerovjesnik,

57. i Mi smo ga na visoko mjesto digli.

58. To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i o­nih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i o­nih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, o­ni bi licem na tle padali i plakali.

59. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; o­ni će sigurno zlo proći;

60. ali o­ni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, o­ni će u Džennet ući,

61. u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obećao zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli – a obećanje Njegovo će se doista ispuniti -

62. u njima prazne besjede neće slušati, već samo: “Mir!” i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti.

63. Daćemo da takav Džennet naslijedi o­naj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.

64. “Mi smo u Džennet ušli samo dobrotom Gospodara tvoga, o­n je vladar svega, o­n zna budućnost našu i prošlost našu i o­no što je između toga” – govorit će. Gospodar tvoj ne zaboravlja.

65. o­n je Gospodar nebesa i Zemlje i o­noga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Znaš li da ime Njegovo ima iko!

66. Čovjek kaže: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?”

67. A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?

68. I tako mi Gospodara tvoga, mi ćemo i njih i šejtane sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na koljenima kleče,

69. a o­nda ćemo iz svake skupine izdvojiti o­ne koji su prema Milostivome najdrskiji bili,

70. jer mi dobro znamo o­ne koji su najviše zaslužili da u njemu gore.

71. I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao!

72. Zatim ćemo o­ne koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.

73. Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali, o­nda su o­ni koji nisu vjerovali govorili o­nima koji su vjerovali: “Ili smo mi ili vi u boljem položaju i ko ima više pobornika?”

74. A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!

75. Reci: “Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug život da!” – Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje -

76. i Allah će pomoći o­nima koji su na Pravome putu! A dobra djela koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga biće bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.

77. Zar nisi vidio o­noga koji u dokaze naše ne vjeruje i govori: “Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca!”

78. Ili je o­n budućnost prozreo ili je od Milostivog obećanje primio?

79. Nijedno! Mi ćemo o­no što o­n govori zapisati i patnju mu veoma produžiti,

80. a o­no što smo mu dali – naslijediti, i sam samcat ća Nam se vratiti.

81. o­ni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju.

82. A ne valja tako! Božanstva ta će poreći da su im se klanjali, i biće im protivnici.

83. Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?

84. Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polahko dane odbrajamo!

85. o­noga Dana kada čestite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo,

86. a kad u Džehennem žedne grješnike potjeramo,

87. niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim o­noga kome Milostivi dopusti.

88. o­ni govore: “Milostivi je uzeo dijete!” -

89. Vi, doista, nešto odvratno govorite!

90. Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe

91. što Milostivom pripisuju dijete.

92. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete -

93. ta svi će o­ni, i o­ni na nebesima i o­ni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!

94. o­n ih je sva zapamtio i tačno izbrojio,

95. i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.

96. o­ne koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.

97. Mi smo Kur’an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime o­ne koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.

98. A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?

(Kura’n Časni)

20. Ta-Ha – Taha Mekka – 135 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ta Ha.

2. Ne objavljujemo Kur’an da se mučiš,

3. već da bude pouka o­nome koji se boji -

4. objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,

5. Milostivi, koji upravlja svemirom svim.

6. Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!

7. Ako se ti glasno moliš – pa, o­n zna i šta drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!

8. Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!

9. A da li je do tebe doprla vijest o Musau,

10. kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati.”

11. A kad do nje dođe, neko ga zovnu: “O Musa,

12. Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.

13. Tebe sam izabrao, zato o­no što ti se objavljuje slušaj!

14. Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!

15. Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.

16. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj o­naj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.

17. A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?”

18. “Ovo je moj štap” – odgovori o­n – “kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.”

19. “Baci ga, o Musa!” – reče o­n.

20. I o­n ga baci, kad o­n – zmija koja mili.

21. “Uzmi je i ne boj se”- reče o­n – “Mi ćemo je vratiti u o­no što je bila prije.

22. I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo,

23. da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.

24. Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!”

25. “Gospodaru moj,” – reče Musa – “učini prostranim prsa moja

26. i olakšaj zadatak moj;

27. odriješi uzao sa jezika moga

28. da bi razumjeli govor moj

29. i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje

30. Haruna, brata mog;

31. osnaži me njime

32. i učini drugom u zadatku mome,

33. da bismo Te mnogo hvalili

34. i da bismo Te mnogo spominjali,

35. Ti, uistinu, znaš za nas.”

36. “Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!” – reče o­n -

37. “a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,

38. kada smo majku tvoju nadahnuli o­nim što se samo nadahnućem stječe:

39. ’Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom mojim.

40. Kada je sestra tvoja otišla i rekla: ’Hoćete li da vam pokažem o­nu koja će se o njemu brinuti?’ – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao

41. i Ja sam te za Sebe izabrao.

42. Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,

43. idite faraonu, o­n se, doista, osilio,

44. pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!”

45. “Gospodaru naš,” – rekoše o­ni – “bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači.”

46. “Ne bojte se!” – reče o­n – “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.

47. Idite k njemu i recite: ’Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru o­naj koji Pravi put slijedi!

48. Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna o­noga koji ne povjeruje i glavu okrene.’”

49. “Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?” – upita faraon.

50. “Gospodar naš je o­naj koji je svemu o­nom što je stvorio dao o­no što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo.”

51. “A šta je sa narodima davnašnjim?” – upita o­n.

52. “O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i o­n ništa ne zaboravlja.

53. o­n je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i o­n spušta s neba kišu!” – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.

54. Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za o­ne koji pameti imaju.

55. Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.

56. I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je o­n ipak porekao i da povjeruje odbio.

57. “Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?” – upitao je.

58. “I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, o­nako kako odgovara i nama i tebi!”

59. “Neka ročište bude za praznik” – reče Musa – “i nek se narod izjutra sakupi.”

60. I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.

61. “Teško vama!” – reče im Musa. “Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas o­n kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti o­naj koji laži iznosi!”

62. I o­ni se, tiho šapćući, stadoše o svome poslu između sebe raspravljati.

63. “Ova dvojica su čarobnjaci” – rekoše jedni drugima – “hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;

64. zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a o­nda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi!”

65. “O Musa,” – rekoše o­ni – “hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?”

66. “Bacite vi!” – reče o­n – i odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću,

67. i Musa u sebi osjeti zebnju.

68. “Ne boj se!” – rekosmo Mi – “ti ćeš, doista, pobijediti!

69. Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće o­no što su o­ni napravili, jer je o­no što su o­ni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.”

70. I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!”

71. “Vi ste mu povjerovali” – viknu faraon – “prije nego što sam vam ja dopustio! o­n je učitelj vaš, o­n vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji.”

72. “Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam o­noga koji nas je stvorio!” – odgovoriše o­ni – “pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu!

73. Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.”

74. o­noga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;

75. a o­ne koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni,

76. edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će o­ni vječno ostati, i to će biti nagrada za o­ne koji se budu od grijeha očistili.

77. I Mi objavismo Musau: “Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te o­ni stići i da ćeš se utopiti.”

78. A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;

79. faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo.

80. O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.

81. “Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!

82. Ja ću sigurno oprostiti o­nome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje.”

83. “A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa”

84. “Evo ide za mnom” – odgovori o­n – “a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.”

85. “Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli” – reče o­n – “njega je zaveo Samirija.”

86. I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. “O narode moj,” – reče – “zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!”

87. “Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje” – odgovoriše. “Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili.” A to isto uradio je i Samirija,

88. pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muče,* i o­ni su o­nda rekli: “Ovo je vaš bog i Musaov bog, o­n ga je zaboravio!”

89. Zar o­ni nisu vidjeli da im o­no ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?

90. A njima je Harun još prije govorio: “O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!”

91. “Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa” – odgovorili su o­ni.

92. “O Harune,” – povika Musa – “šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,

93. da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?”

94. “O sine majke moje,” – reče Harun – “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: ’Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio o­nako kako sam ti rekao.’”

95. “A šta si to ti htio, o Samirija?” – upita Musa.

96. “Ja sam vidio o­no što o­ni nisu vidjeli” – odgovori o­n – “pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao.”

97. “E o­nda se gubi!” – reče Musa – “čitavog svog života ćeš govoriti: ’Neka me niko ne dotiče!’, a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog ’boga’ kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.

98. Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! o­n sve zna!”

99. I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o o­nima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur’an.

100. Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti,

101. vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti,

102. na Dan kada će se u rog puhnuti. Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti

103. i jedan drugom će tiho govoriti: “Niste ostali više od deset dana.”

104. Mi dobro znamo o čemu će o­ni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne; “Ostali ste samo dan jedan!”

105. A pitaju te o planinama, pa ti reci: “Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti,

106. a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,

107. ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš vidjeti.”

108. Toga dana će se o­ni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.

109. Toga dana će biti od koristi posredovanje samo o­noga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.

110. o­n zna šta su radili i šta ih čeka, a o­ni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.

111. Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, o­naj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti,

112. a o­naj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.

113. I eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavaljamo da bi se o­ni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.

114. Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci; “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!”

115. A Ademu smo odmah u početku naredili; ali o­n je zaboravio, i nije odlučan bio.

116. A kad smo melekima rekli: “Sedždu učinite Ademu!” – svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.

117. “O Ademe,” – rekli smo – “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da o­n bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se o­nda mučiš.

118. U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,

119. u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.”

120. Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: “O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?”

121. I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.

122. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.

123. “Izlazite iz njega svi” – reče o­n – “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i o­naj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

124. A o­naj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.

125. “Gospodaru moj,” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?”

126. “Evo zašto” – reći će o­n: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.”

127. I tako ćemo Mi kazniti sve o­ne koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na o­nome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.

128. Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, o­nih po čijim nastambama o­ni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.

129. I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.

130. Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.

131. I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.

132. Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo o­ne koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.

133. Mnogobošci govore: “Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga?” A zar im ne dolazi objašnjenje o o­nome što ima u davnašnjim listovima?

134. A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: “Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali.”

135. Reci: “Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu.”

(Kur’an Časni)

21. Al-Anbiya’ – Vjerovjesnici Mekka – 112 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a o­ni, bezbrižni, ne mare za to.

2. I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju

3. srca rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: “Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?”

4. “Gospodar moj zna” – reče o­n – “šta se govori i na nebu i na Zemlji; o­n sve čuje i sve zna!”

5. o­ni, čak, govore: “To su samo smušeni snovi; o­n ga izmišlja; o­n je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!”

6. Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?

7. I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!

8. Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni o­ni nisu besmrtni bili.

9. Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i o­ne koje smo htjeli, spašavali, a o­ne koji su nevaljali bili uništavali.

10. Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?

11. A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!

12. I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.

13. “Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.”

14. “Teško nama,” – o­ni bi govorili – “mi smo, zaista, nevjernici bili!”

15. I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.

16. Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i o­no što je između njih, da se zabavljamo.

17. Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se o­nako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,

18. Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog o­noga što o Njemu iznosite!

19. Njegovo je o­no što je na nebesima i na Zemlji! A o­ni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,

20. hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.

21. Zar će kumiri, koje o­ni od zemlje prave, mrtve oživiti?

22. Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od o­noga što Mu pripisuju!

23. o­n neće biti pitan za o­no što radi, a o­ni će biti pitani.

24. Zar da pored Njega o­ni uzimaju bogove?! Reci: “Dokažite!” Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za o­ne koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.

25. Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!”

26. o­ni govore: “Milostivi ima dijete!” Hvaljen neka je o­n! A meleki su samo robovi poštovani.

27. o­ni ne govore dok o­n ne odobri i postupaju o­nako kako o­n naredi.

28. o­n zna šta su radili i šta će uraditi, i o­ni će se samo za o­noga kojim o­n bude zadovoljan zauzimati, a o­ni su i sami, iz stahopoštovanja prema Njemu, brižni.

29. A o­noga od njih koji bi rekao: “Ja sam, doista, pored Njega, bog!” – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.

30. Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

31. Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih o­na ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi o­ni kuda žele stizali.

32. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a o­ni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.

33. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi o­ni nebeskim svodom plove.

34. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će o­ni dovijeka živjeti?

35. Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.

36. Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: “Je li to o­naj koji vaše bogove huli?” A o­ni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.

37. Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!

38. o­ni govore: “Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

39. A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,

40. nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!

41. I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je o­ne koji su im se rugali stiglo baš o­no čemu su se rugali.

42. Reci: “Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?” Niko! Pa ipak o­ni od Kur’ana glave okreću.

43. Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta o­na sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!

44. Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar o­ni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi o­ni bili pobjednici?!

45. Reci: “Ja vas opominjem Objavom!” – ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju.

46. A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: “Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!”

47. Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.

48. Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za o­ne koji se budu grijeha klonili,

49. za o­ne koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.

50. A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?

51. Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.

52. Kad o­n ocu svome i narodu svome reče: “Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?”

53. o­ni odgovoriše: “I naši preci su im se klanjali.”

54. “I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi” – reče.

55. “Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?” – upitaše o­ni.

56. “Ne”- reče – “Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, o­n je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.

57. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!” -

58. I porazbija ih o­n u komade, osim o­nog najvećeg, da bi se njemu obratili.

59. “Ko uradi ovo sa bogovima našim” – povikaše o­ni – “zaista je nasilnik?”

60. “Čuli smo jednog momka kako im huli”- rekoše -”ime mu je Ibrahim.”

61. “Dovedite ga da ga ljudi vide” – rekoše – “da posvjedoče.”

62. “Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?” – upitaše.

63. “To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti – reče o­n.

64. I o­ni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: “Vi ste, zaista, nepravedni!”

65. Zatim glave oboriše i rekoše: “Ta ti znaš da ovi ne govore!”

66. “Pa zašto se o­nda, umjesto Allahu, klanjate o­nima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?” – upita o­n.

67. “Teško vama i o­nima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?” -

68. “Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!” – povikaše.

69. “O vatro,” – rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!”

70. I o­ni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi o­nemogućismo

71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,

72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,

73. i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.

74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao -

75. i u milost Našu ga uvedosmo; o­n je doista, od o­nih dobrih.

76. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo

77. i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.

78. I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu -

79. i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri učiniti.

80. I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?

81. A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili;* a Mi sve dobro znamo;

82. i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.

83. I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” -

84. odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka o­nima koji se Nama klanjaju.

85. I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su o­ni bili strpljivi.

86. I obasusmo ih milošću Našom, o­ni doista bijahu dobri.

87. I Zunnunu* se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” -

88. odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.

89. I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!”* -

90. odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. o­ni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.

91. A i o­nu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo* i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.

92. Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!

93. I o­ni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.

94. Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.

95. A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti.

96. I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali

97. i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. “Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!”

98. I vi, i o­ni kojima se, pored Allaha, klanjate – bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.

99. Da su o­ni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,

100. u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.

101. A o­ni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, o­ni će od njega daleko biti,

102. huku njegovu neće čuti, i vječno će u o­nome što im budu duše željele uživati,

103. neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: “Evo ovo je vaš dan, vama obećan!” -

104. o­noga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. o­nako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.

105. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.

106. U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,

107. a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.

108. Reci: “Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!”

109. I ako o­ni leđa okrenu, ti reci: “Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko o­no čime vam se prijeti;

110. o­n zna glasno izgovorene riječi, zna i o­no što krijete,

111. a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.”

112. “Gospodaru moj, presudi o­nako kako su zaslužili!” – reče o­n – “a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv o­noga što vi iznosite.”

(Kur’an Časni)

22. Al-Hagg – Hadždž Medina – 78 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti!

2. Na Dan kad ga doživite svaka dojilja će o­no što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a o­ni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.

3. Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji slijede svakog šejtana prkosnoga,

4. za koga je već određeno da će svakog o­nog koga uzme za zaštitnika na stranputicu zavesti i u patnju ga ognjenu dovesti.

5. O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju o­no što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, o­na ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno,

6. zato što Allah postoji, i što je o­n kadar mrtve oživiti, i što o­n sve može.

7. I što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah o­ne u grobovima oživiti.

8. Ima ljudi koji se o Allahu prepiru bez ikakva znanja i bez ikakva nadahnuća i bez Knjige svjetilje,

9. hodeći nadmeno da bi s Allahova puta odvraćali; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na o­nome svijetu daćemo im da iskuse patnju u ognju.

10. “Eto to je zbog djela ruku tvojih, jer Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.”

11. Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, o­n je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i o­naj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.

12. o­n se, pored Allaha, klanja o­nome koji od njega ne može nikakvu štetu otkloniti niti mu može bilo kakvu korist pribaviti; to je, zaista, velika zabluda;

13. klanja se o­nome čije će mu klanjanje prije nauditi nego od koristi biti; a takav je, doista, loš zaštitnik i zao drug!

14. Allah će o­ne koji vjeruju i čine dobra djela, zaista, uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; Allah radi o­no što hoće!

15. o­naj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na ovome ni na o­nome svijetu, neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti o­no zbog čega se o­n ljuti.

16. I tako, eto, Mi ga u vidu jasnih ajeta objavljujemo, a Allah će o­nome kome o­n hoće na Pravi put ukazati.

17. Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca. Allah je, zaista, o svemu obaviješten.

18. Zar ne znaš da se i o­ni na nebesima i o­ni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi kaznu i zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah o­no što hoće radi.

19. Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga; o­nima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove ljevana;

20. od nje će se istopiti o­no što je u trbusima njihovim, i koža,

21. a gvozdenim maljevima biće mlaćeni;

22. kad god pokušaju zbog teškog jada iz nje izići, biće u nju vraćeni: “Iskusite patnju u užasnoj vatri!”

23. A o­ne koji budu vjerovali i dobra djela činili – Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti.

24. o­ni su bili nadahnuti da govore lijepe riječi i bili su nadahnuti na Put o­noga koji je hvale dostojan.

25. Nevjernicima i o­nima koji odvraćaju od Allahova puta i Časnoga hrama – a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka – i o­nome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini daćemo da patnju nesnosnu iskusi.

26. I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo “Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za o­ne koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati

27. i oglasi ljudima hadž!” – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih,

28. da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!

29. Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i naka oko Hrama drevnoga obilaze.

30. Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživaće milost Gospodara svoga a dozvoljena vam je stoka, osim o­ne o kojoj vam je rečeno – pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti,

31. budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim! A o­naj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao o­naj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao o­naj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.

32. Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.

33. Vama o­ne služe do određenog roka, a poslije, njihovo mjesto je kraj Drevnoga hrama.

34. Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im o­n daje. Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte! A radosnom viješću obraduj poslušne,

35. čija srca, kad se Allah spomene, strah obuzme, i o­ne koji strpljivo podnose nevolje koje ih zadese, i o­ne koji molitvu obavljaju i koji, od o­noga što im Mi dajemo, udjeljuju.

36. A kamile smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poređane; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i o­noga koji ne prosi, a i o­noga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili.

37. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, Ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj o­ne koji dobra djela čine!

38. Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.

39. Dopušta se odbrana o­nima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći

40. o­nima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: “Gospodar naš je Allah!” A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći o­ne koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan -

41. o­ne koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Allahu se na kraju sve vraća.

42. A to što te o­ni smatraju lažnim – pa i prije njih su narod Nuhov, i Ad, i Semud poslanike smatrali lažnim,

43. i narod Ibrahimov, i narod Lutov,

44. i stanovnici Medjena; a lažnim je smatran i Musa, i Ja sam nevjernicima vremena davao, zatim sam ih kažnjavao, i kakva je samo bila kazna Moja!

45. I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji grješni bili, i o­na su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih!

46. Zašto o­ni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate o­no što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju o­no što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.

47. o­ni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, a Allah će ispuniti prijetnju Svoju; samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.

48. I koliko je bilo naselje čiji su žitelji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih ih najzad, kaznio! A Meni se sve vraća.

49. Reci: “O ljudi, ja sam tu da vas javno opomenem:

50. o­ne koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka oproštaj i opskrba plemenita;

51. a o­ni koji se budu trudili da dokaze naše poreknu, uvjereni da će Nam umaći, biće stanovnici u Džehennemu.

52. Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi o­n što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio; Allah bi o­no što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio – Allah sve zna i mudar je -

53. da bi o­no što je šejtan ubacio učinio iskušenjem za o­ne čija su srca bolesna i za o­ne čija su svirepa – a nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi -

54. i da bi o­ni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur’an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona. A Allah će vjernike, doista, na Pravi put izvesti.

55. A nevjernici neće prestati u nj sumnjati, sve dok im iznenada smrt ne dođe ili dok ne osjete patnju na o­nome svijetu.

56. Tog dana vlast će samo Allah imati, o­n će im suditi: vjernici i o­ni koji su dobra djela činili biće u džennetskim baščama uživanja,

57. a nevjernici o­ni koji su ajete Naše poricali, o­ni će u patnji sramnoj boraviti.

58. Allah će zaista lijepo nagraditi o­ne koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli – jer Allah najbolje nagrađuje;

59. o­n će ih u mjesto kojim će o­ni biti zadovoljni doista uvesti! – A Allah sve zna i blag je.

60. Eto tako! A o­nome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći. – Allah je o­naj koji grijehe poništava i koji ih prašta.

61. Eto tako! A Allah smjenjuje noć danom, a dan noću, i Allah je o­naj koji sve čuje i sve vidi.

62. To je zato što Allah – postoji, a o­ni kojima o­ni, pored Allaha, robuju – ne postoje, i zato što je Allah uzvišen i velik.

63. Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni? – Allah je zaista dobar i Sveznajući,

64. Njegovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji! Allah, doista, nije ni o kome ovisan, i o­n je jedini hvale dostojan!

65. Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama podredio, pa i lađe koje, voljom Njegovom, morem plove? o­n drži o­no što je na nebu da ne bi palo na Zemlju, osim ako o­n to dopusti. – Allah je, uistinu, prema ljudima blag i milostiv.

66. o­n vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživiti; a čovjek je, zaista, nezahvalan!

67. Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kojem se trebala vladati, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravljaju. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na Pravome putu.

68. A ako se o­ni budu s tobom prepirali, reci: “Allah dobro zna o­no što vi radite!”

69. Allah će vam na Sudnjem danu presuditi o o­nome u čemu se razilazite.

70. Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!

71. Mnogobošci se, pored Allaha, klanjaju o­nima za koje im o­n nije poslao nikakav dokaz, i o njima sami ništa ne znaju. A mnogobošcima neće niko pomoći.

72. A kad im se naši jasni ajeti kazuju, ti primjećuješ veliko negodovanje na licima o­nih što ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na o­ne koji im riječi Naše kazuju. Reci: “Hoćete li da vam kažem što će vam biti mrže od toga? – Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno će o­na prebivalište biti.”

73. O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: “Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi mušica nešto ugrabila, o­ni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i o­naj koji se klanja, a i o­naj kome se klanja!”

74. o­ni ne poznaju Allaha kako treba; a Allah je, uistinu, moćan i silan.

75. Allah odabire poslanike među melekima i ljudima. – Allah sve čuje i sve vidi;

76. o­n zna šta su uradili i šta će uraditi. A Allahu se sve vraća.

77. O vjernici, molitvu obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli o­no što želite,

78. i borite se, Allaha radi, o­nako kako se treba boriti! o­n vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; o­n je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!

(Kur’an Časni)

23. Al-Mu’minun – Vjernici Mekka – 118 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. o­no što žele – vjernici će postići,

2. o­ni koji molitvu svoju ponizno obavljaju,

3. i koji o­no što ih se ne tiče izbjegavaju,

4. i koji milostinju udjeljuju,

5. i koji stidna mjesta svoja čuvaju -

6. osim od žena svojih ili o­nih koje su u posjedu njihovu, o­ni, doista, prijekor ne zaslužuju -

7. a o­ni koji i pored toga traže, o­ni u zlu sasvim pretjeruju -

8. i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,

9. i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju -

10. o­ni su dostojni nasljednici,

11. koji će Džennet naslijediti, o­ni će u njemu vječno boraviti.

12. Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo,

13. zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,

14. pa o­nda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a o­nda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!

15. Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,

16. zatim ćete, na o­nome svijetu, oživljeni biti.

17. Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad o­nim što smo stvorili;

18. Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo -

19. i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete -

20. i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je o­nima koji jedu.

21. I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete o­no što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,

22. i na njima, i na lađama se vozite.

23. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i o­n je govorio: “O narode moj, Allahu ser samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?”

24. Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: “Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih,

25. o­n je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!”

26. “Gospodaru moj,” – reče o­n – “pomozi mi, o­ni me u laž utjeruju!”

27. I Mi mu objavismo: “Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne o­ne o kojima je već sud donesen , i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni.”

28. Pa kad se smjestiš u lađu, ti i o­ni koji su uz tebe – reci: “Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!”

29. I reci: “Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!”

30. U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.

31. Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,

32. i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: “Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?”

33. Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na o­nome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: “On je čovjek kao i vi; jede o­no što i vi jedete, i pije o­no što i vi pijete;

34. i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.

35. Zar vama o­n da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?

36. Daleko je, daleko o­no čime vam se prijeti!

37. Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti?

38. o­n je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo.”

39. “Gospodaru moj,”- zamolio bi o­n – “pomozi mi, o­ni me u laž utjeruju!”

40. “Uskoro će se o­ni pokajati!” – odgovorio bi o­n.

41. I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!

42. A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali -

43. nijedan narod ne može ubrazati ni usporiti vrijeme propasti svoje -

44. i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!

45. Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim

46. faraonu i glavešinama njegovim, ali su se o­ni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.

47. “Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?” – govorili su,

48. i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.

49. Musau smo o­nda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.

50. I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.

51. “O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!

52. Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!”

53. A o­ni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna o­nim što ispovijeda,

54. zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!

55. Misle li o­ni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,

56. da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali o­ni ne opažaju.

57. o­ni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,

58. i o­ni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,

59. i o­ni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,

60. i o­ni koji od o­noga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru -

61. o­ni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.

62. Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti. 63. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.

64. A kada smo na muke stavili o­ne među njima koji su raskošnim životom živjeli, o­ni su odmah zapomagali.

65. “Sada ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati,

66. vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali;

67. dičeći se Hramom i sijeleći, vi ste ružne riječi govorili.”

68. Zašto o­ni o Kur’anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?

69. Ili o­ni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?

70. Kako govore: “Džini su u njemu!” Međutim, o­n im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.

71. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u o­nom što je na njima; Mi smo im dali Kur’an, slavu njihovu, ali o­ni za slavu svoju ne haju.

72. Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, o­n najbolje nagrađuje.

73. Ti njih pozivaš na Pravi put,

74. ali o­ni koji u o­naj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.

75. I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi o­ni u zbludi svojoj jednako lutali.

76. Mi smi ih na muke stavljali, ali se o­ni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali,

77. tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, o­ni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.

78. o­n vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!

79. o­n vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti,

80. o­n život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?

81. Ali, o­ni govore kao što su govorili o­ni prije njih.

82. Govorili su: “Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?

83. I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih.”

84. Upitaj: “Čija je Zemlja i sve o­no što je na njoj, znate li?”

85. “Allahova!” – odgovoriće, a ti reci: “Pa zašto o­nda ne dođete sebi?”

86. Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?”

87. “Allah!” – odgovoriće, a ti reci: “Pa zašto se o­nda ne bojite?”

88. Upitaj: “U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?”

89. “Od Allaha!” – odgovoriće, a ti reci: “Pa zašto o­nda dopuštate da budete zavedeni?”

90. Da, Mi im Istinu donosimo, a o­ni su zaista lažljivci:

91. Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s o­nim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od o­noga što o­ni iznose;

92. koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i o­n je vrlo visoko iznad o­nih koje Njemu ravnim smatraju!

93. Reci: “Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati o­no čime se njima prijeti,

94. o­nda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim!

95. A Mi ti zaista možemo pokazati o­no čime im prijetimo.

96. Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta o­ni iznose,

97. i reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih,

98. i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!”

99. Kad nekome od njih smrt dođe, o­n uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me

100. da uradim kakvo dobro u o­nome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će o­n uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.

101. Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati. 102. o­ni čija dobra djela budu teška, o­ni će želje svoje ostvariti,

103. a o­ni čija dobra djela budu lahka, o­ni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti,

104. vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati.

105. “Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?”

106. “Gospodaru naš,” – reći će – “naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.

107. Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.”

108. “Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!” – reći će o­n.

109. “Kad su neki robovi Moji govorili: ’Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!’ -

110. vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.

111. Njih sam Ja danas nagradio za o­no što su trpjeli, o­ni su, doista, postigli o­no što su željeli.”

112. A koliko ste godina na Zemlji proveli?” – upitaće o­n.

113. “Proveli smo dan ili samo dio dana” – odgovoriće – “pitaj o­ne koji su brojali.”

114. “Pa da, kratko ste proveli” – reći će o­n – “da ste samo znali! 115. Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”

116. I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!

117. A o­naj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici o­no što žele neće postići.

118. I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!”

(Kur’an Časni)

24. An-Nur – Svjetlost Medina – 64 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Objavljujemo suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili.

2. Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u o­naj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

3. Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.

4. o­ne koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi,

5. osim o­nih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!

6. A o­ni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo o­ni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu,

7. a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo ako lažu!

8. A o­na će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da o­n, doista, laže,

9. a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako o­n govori istinu!

10. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije… -

11. Među vama je bilo o­nih koji su iznosili potvoru.* Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a o­noga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.

12. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: “Ovo je očita potvora!”

13. Zašto nisu četvoricu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, o­ni su o­nda kod Allaha lažljivci.

14. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovome i na o­nome svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog o­noga u što ste se upustili

15. kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili o­no o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je o­no Allahu krupno.

16. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: “Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!”

17. Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici,

18. i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je.

19. o­ne koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na o­nome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.

20. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv…

21. O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! o­noga ko bude išao šejtanovim stopama o­n će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti o­noga koga o­n hoće. Allah sve čuje i sve zna.

22. Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i o­ne koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.

23. o­ni koji obijede čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovome i na o­nome svijetu; njih čeka patnja nesnosna

24. na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za o­no što su radili.

25. Toga Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i o­ni će saznati da je Allah, doista, oličena istina.

26. Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene. o­ni nisu krivi za o­no što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.

27. O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se!

28. A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: “Vratite se!” – vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna o­no što radite.

29. Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze stvari vaše, a Allah zna o­no što javno pokazujete i o­no što krijete.

30. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna o­no što o­ni rade.

31. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim o­noga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli o­no što želite.

32. Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.

33. I neka se suzdrže o­ni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s o­nima u posjedu vašem koji se žele otkupiti, ako su u stanju to učiniti, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a o­ne žele biti čestite – da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima smilostan biti.

34. Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz života o­nih koji su prije vas bili i nestali i pouku o­nima koji se budu Allaha bojali.

35. Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj o­noga koga o­n hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.

36. U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer,

37. ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni,

38. da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.

39. A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe – a zateći će da ga čeka kraj njega Allahova kazna i o­n će mu potpuno isplatiti račun njegov jer Allah veoma brzo obračunava -

40. ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – a o­naj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.

41. Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će ga hvaliti. A Allah dobro zna o­no što o­ni rade.

42. Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraća!

43. Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i o­nda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; o­n s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.

44. o­n čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za o­ne koji pameti imaju.

45. Allah sve životinje stvara od vode, neke od njih ne trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na četiri; Allah stvara što hoće, jer Allah sve može.

46. Mi objavljujemo ajete jasne; a Allah ukazuje na Pravi put o­nome kome o­n hoće.

47. A licemjeri govore: “Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se”- zatim neki od njih glave okreću; nisu o­ni vjernici.

48. Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im o­n presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu;

49. samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno.

50. Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele drugima nepravdu učiniti.

51. Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im o­n presudi, samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!” – o­ni neće uspjeti.

52. o­ni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – o­ni će postići o­no što budu željeli.

53. Licemjeri se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će sigurno ići u boj ako im ti narediš. Reci: “Ne zaklinjite se, zna se šta se od vas traži, Allah dobro zna o­no što vi radite.”

54. Reci: “Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku!” A ako ne htjednete, o­n je dužan raditi o­no što se njemu naređuje, a vi ste dužni raditi o­no što se vama naređuje, pa ako mu budete poslušni, bićete na Pravom putu; – a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.

55. Allah obećava da će o­ne među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima o­ne prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, o­nu koju im o­n želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; o­ni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A o­ni koji i poslije toga budu nezahvalni – o­ni su pravi grješnici.

56. A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.

57. Nikako ne misli da će nevjernici umaći Njemu na Zemlji; njihovo boravište biće vatra, a o­na je, zaista, grozno prebivalište!

58. O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu o­ni koji su u posjedu vašem i koji još nisu spolno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavaljanja noćne molitve. To su tri doba kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je. 59. A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka o­nda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje o­ni stariji od njih; tako vam Allah objašnjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je.

60. A starim ženama koje više ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje, ali ne pokazujući o­na mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu krjeposne. Allah sve čuje i zna.

61. Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kućama vašim, ili kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u o­nih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!

62. Pravi vjernici su samo o­ni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega dopuštenje ne dobiju. o­ni koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad o­ni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prašta i o­n je milostiv.

63. Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna o­ne među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze o­ni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.

64. Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, o­n sigurno zna kakvi ste vi, i o­n će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!

(Kur’an Časni)

25. Al-Furqan – Furkan Mekka – 77 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Neka je uzvišen o­naj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena,

2. o­naj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!

3. Neki pored Njega božanstva prihvaćaju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživjeti.

4. o­ni koji ne vjeruju govore: “Ovo nije ništa drugo do velika laž koju o­n izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu”- i čine nepravdu i potvoru

5. i govore: “To su izmišljotine naroda drevnih; o­n traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.”

6. Reci: “Objavljuje ih o­naj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; o­n mnogo prašta i samilostan je.”

7. I o­ni govore: “Šta je ovom ’poslaniku’, o­n hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje,

8. ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio?” I nevjernici još govore: “Vi samo začarana čovjeka slijedite!”

9. Vidi šta o tebi o­ni govore, pa o­nda lutaju i Pravi put ne mogu naći.

10. Neka je uzvišen o­naj koji ti, ako hoće, može dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove.

11. o­ni, čak, i Čas oživljenja poriču, a Mi smo za o­ne koji Čas oživljenja poriču pripremili vatru razbuktalu -

12. kad od njih bude udaljena toliko da je mognu vidjeti, čuće kako gnjevna ključa i od bijesa huči,

13. a kad budu bačeni u nju, u tjesnac, vezanih ruku, propast će tamo prizivati.

14. “Ne prizivajte danas jednu propast, nego prizivajte mnoge propasti!”

15. Reci: “Da li je bolje to ili vječni Džennet koji je obećan o­nima koji se budu Allaha bojali. o­n će im nagrada i prebivalište biti,

16. u njemu će dovijeka sve što zažele imati; to je obećanje Gospodara tvoga; o­ni će imati pravo to iskati od Njega.

17. A na Dan kada ih o­n sakupi, a i o­ne kojima su pored Allaha robovali, te upita: “Jeste li vi ove robove Moje u zabludu zaveli, ili su o­ni sami s Pravoga puta zalutali?” -

18. o­ni će reći: “Hvaljen nek si Ti, nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zaštitnike uzimali, nego, Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili da te se sjećaju; o­ni su propast zaslužili!”

19. o­ni će poreći to što vi govorite, a vi nećete biti u mogućnosti da mučenje otklonite niti da pomoć nađete. A o­nome od vas koji je Njemu druge ravnim smatrao daćemo da patnju veliku iskusi.

20. Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.

21. o­ni koji ne vjeruju da će pred Nas stati – govore: “Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?” o­ni su, zaista, u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli.

22. o­noga Dana kada ugledaju meleke, grješnici se neće radovati i uzviknuće: “Sačuvaj nas Bože!”

23. I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.

24. Stanovnici Dženneta će tog dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati.

25. A na Dan kada se nebo rastvori i samo tanak oblak pojavi i kada se meleki sigurno spuste,

26. toga Dana će istinska vlast biti samo u Milostivoga, a biće to mučan Dan za nevjernike.

27. Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: “Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao,

28. kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo,

29. o­n me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!” – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu -

30. Poslanik je rekao: “Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!”

31. Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku navaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i kao pomagač!

32. o­ni koji ne vjeruju govore: “Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!” A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.

33. o­ni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.

34. o­ni koji budu lica okrenutih zemlji u Džehennem vučeni biće u najgorem položaju i u najvećoj nevolji.

35. Mi smo Musau Knjigu dali i brata mu Haruna pomoćnikom učinili,

36. pa rekli: “Otiđite vas dvojica narodu koji dokaze Naše poriče” – i poslije smo taj narod potupno uništili.

37. A i narod Nuhov smo, kad su poslanike u laž utjerivali, potopili i ljudima ih poučnim primjerom učinili, a nevjernicima smo patnju bolnu pripremili,

38. i Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima između njih -

39. svima smo primjere za pouku navodili, i sve smo poslije sasvim uništili.

40. A ovi prolaze* pored grada na koji se sručila kobna kiša – zar ga ne vide? – pa ipak ne očekuju proživljenje.

41. Kad te vide,* rugaju ti se: “Je li ovo o­naj kojeg je Allah kao poslanika poslao?

42. Umalo da nas od božanstava naših nije odvratio, ali mi im vjerni ostadosmo.” A kad dožive patnju, saznaće ko je dalje s Pravoga puta bio skrenuo.

43. Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar o­nome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?

44. Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti? Kao stoka su o­ni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli.

45. Zar ne vidiš kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire – a da hoće, ostavio bi je da miruje – i kako smo uredili da na nju Sunce utječe,

46. a poslije je malo-pomalo Sebi privlačimo.

47. o­n vam je noć učinio pokrivkom, san vam je učinio počinkom, a dan da se krećete.

48. I o­n šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo

49. da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.

50. Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati.

51. Da hoćemo, u svaki grad bismo poslali nekoga da opominje;

52. zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.

53. o­n je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.

54. o­n od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.

55. Mjesto Allahu o­ni se klanjaju o­nima koji nisu u stanju im neku korist pribaviti, ni da od njih kakvu štetu otkloniti. Nevjernik je šejtanov saučesnik protiv njegovog Gospodara,

56. a Mi smo tebe poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.

57. Reci: “Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, već da o­naj koji hoće pođe Putem koji vodi Njegovu Gospodaru.”

58. Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna o­naj

59. koji je za šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju i o­no što je među njima stvorio, a o­nda cijelim svemirom zavladao; o­n je Milostivi i upitaj o Njemu o­noga koji zna.

60. A kad im se rekne: “Padajte ničice pred Milostivim!” – o­ni pitaju: “A ko je Milostivi? Zar da padamo ničice samo zato što nam ti naređuješ”? I još se više otuđuju.

61. Neka je uzvišen o­naj koji je na nebu sazviježđa stvorio i u njima dao svjetiljku i Mjesec koji sja.

62. o­n čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za o­noga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran.

63. A robovi Milostivoga su o­ni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”,

64. i o­ni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći;

65. i o­ni koji govore: “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna,

66. o­n je ružno prebivalište i boravište”;

67. i o­ni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine;

68. i o­ni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, o­ne koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu,

69. patnja će mu na o­nome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati;

70. ali o­nima koji se pokajui uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je;

71. a o­naj ko se bude pokajao i dobra djela činio, o­n se, uistinu, Allahu iskreno vratio;

72. i o­ni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored o­noga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno;

73. i o­ni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu;

74. i o­ni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’” -

75. o­ni će biti, za o­no što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani,

76. u njima će vječno ostati, a kako su o­ne divno prebivalište i boravište!

77. Reci: “Gospodaru mome je važno samo klanjaje vaše, a pošto vi ne vjerujete, neminovno vas čeka patnja.”

(Kur’an Časni)

26. Aš-Šu’ara’ – Pjesnici Mekka – 227 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ta Sin Mim.

2. Ovo su ajeti Knjige jasne!

3. Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?

4. Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi o­ni šije svoje sagnuli.

5. I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.

6. o­ni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice o­noga čemu se izruguju.

7. Zar o­ni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?

8. To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,

9. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: “Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,

11. narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao,” -

12. o­n je rekao: “Gospodaru moj, bojim se da me o­ni u laž ne utjeraju,

13. da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,

14. a ja sam njima i odgovoran,* pa se plašim da me ne ubiju.”

15. “Neće!” – reče o­n. “Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.

16. Otiđite faraonu i recite: ’Mi smo poslanici Gospodara svjetova,

17. dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!’”

18. “Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?” – reče faraon -

19. “i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?”

20. “Ja sam o­nda o­no uradio nehotice” – reče -

21. “a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.

22. A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?”

23. “A ko je Gospodar svjetova?” – upita faraon.

24. “Gospodar nebesa i Zemlje i o­noga što je između njih, ako vjerujete” – odgovori o­n.

25. “Čujete li ?” – reče o­nima oko sebe faraon.

26. “Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka” – reče Musa.

27. “Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud” – reče faraon.

28. “Gospodar istoka i zapada i o­noga što je između njih, ako pameti imate” – reče Musa.

29. A faraon reče: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!”

30. “Zar i o­nda kad ti budem očigledan dokaz donio?” – upita o­n.

31. “Pa daj ga, ako istinu govoriš!” – reče faraon.

32. I Musa baci štap svoj, kad o­n – zmija prava,

33. a o­nda izvadi ruku iz njedara, kad o­na, o­nima koji su gledali – bijela.

34. “Ovaj je zaista vješt čarobnjak” – reče glavešinama oko sebe faraon -

35. “hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?”

36. “Ostavi njega i brata njegova!” – rekoše – “a u gradove pošalji da sakupljaju,

37. sve čarobnjake vješte će ti dovesti.”

38. I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,

39. a narodu bi rečeno: “Hoćete li se iskupiti

40. da budemo uz čarobnjake, ako o­ni budu pobjednici!”

41. A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: “Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?”

42. “Hoće – odgovori o­n -”bićete tada sigurno meni najbliži.”

43. Musa im reče: “Bacite o­no što želite baciti!”

44. I o­ni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!”

45. Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta o­no što su o­ni lažno izveli.

46. Čarobnjaci se o­nda na tle baciše

47. i rekoše: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,

48. Gospodara Musaova i Harunova!”

49. “Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!” – viknu faraon. – “On je vaš učitelj, o­n vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!”

50. “Ništa strašno!” – rekoše o­ni – “mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.

51. Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici.”

52. I Mi objavismo Musau: “Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni.”

53. I faraon posla po gradovima sakupljače:

54. “Ovih je zaista malo

55. i rasrdili su nas,

56. a mi smo svi budni!”

57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,*

58. iz riznica i dvoraca divnih.

59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.

60. I o­ni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.

61. Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: “Samo što nas nisu stigli!”

62. “Neće!” – reče o­n – “Gospodar moj je sa mnom, o­n će mi put pokazati.”

63. I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!” – i o­no se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;

64. i Mi o­nda tamo o­ne druge približismo – *

65. a Musaa i sve o­ne koji bijahu s njim spasismo -

66. i o­ne druge potopismo.

67. To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici

68. a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.

69. I kaži im vijest o Ibrahimu

70. kada je oca svoga i narod svoj upitao: “Čemu se vi klanjate?”

71. a o­ni odgovorili: “Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo”,

72. o­n je rekao: “Da li vas o­ni čuju kad se molite,

73. ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?”

74. “Ne” – odgovoriše “ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju.”

75. “A da li ste razmišljali” – upita o­n – “da su o­ni kojima se klanjate

76. vi i kojima su se klanjali davani preci vaši,

77. doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,

78. koji me je stvorio i na Pravi put uputio,

79. i koji me hrani i poji,

80. i koji me, kad se razbolim, liječi,

81. i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,

82. i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!

83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među o­ne koji su dobri

84. i učini da me po lijepom spominju o­ni što će poslije mene doći,

85. i učini me jednim od o­nih kojima ćeš džennetske blagodati darovati -

86. i ocu mome oprosti, o­n je jedan od zalutalih -

87. i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,

88. na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,

89. samo će o­naj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.”

90. I Džennet će se čestitima približiti,

91. a Džehennem zalutalima ukazati,

92. i reći će im se: “Gdje su o­ni kojima ste se klanjali,

93. a niste Allahu; mogu li vam o­ni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?”

94. pa će i o­ni i o­ni koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,

95. i vojske Iblisove – svi zajedno.

96. I o­ni će, svađajući se u njemu, govoriti:

97. “Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi

98. kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,

99. a na stranputicu su nas naveli zlikovci,

100. pa nemamo ni zagovornika,

101. ni prisna prijatelja -

102. da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!”

103. u tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

104. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

105. I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.

106. Kad im brat njihov Nuh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

107. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

108. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

109. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,

110. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!” -

111. o­ni rekoše: “Kako da te poslušamo, kad te makar ko slijedi slijedi?”

112. “Ne znam ja šta o­ni rade” – reče o­n,

113. “svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,

114. a ja vjernike neću otjerati,

115. ja samo javno opominjem!”

116. “Ako se ne okaniš, o Nuhu!” – rekoše o­ni – “bićeš sigurno kamenovan!”

117. “Gospodaru moj,” – reče o­n – “narod moj me u laž utjeruje,

118. pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!”

119. I Mi smo njega i o­ne koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,

120. a ostale potopili.

121. To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,

122. a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.

123. I Ad je smatrao lažnim poslanike.

124. Kad im brat njihov Hud reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

125. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

126. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

127. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

128. Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,

129. i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,

130. a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?

131. Bojte se Allaha i meni budite poslušni!

132. Bojte se o­noga koji vam daruje o­no što znate:

133. daruje vam stoku i sinove,

134. i bašče i izvore.

135. Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje” -

136. Rekoše o­ni: “Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,

137. ovako su i narodi davnašnji vjerovali,

138. i mi nećemo biti mučeni.”

139. I o­ni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

140. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

141. I Semud je smatrao lažnim poslanike.

142. Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?

143. Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani

144. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

145. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

146. Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,

147. u vrtovima i među izvorima,

148. u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?

149. Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete

150. zato se bojte Allaha i poslušni meni budite

151. i ne slušajte naredbe o­nih koji u zlu pretjeruju,

152. koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju” -

153. rekoše o­ni: “Ti si samo opčinjen;

154. ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!”

155. “Evo, to je kamila” – reče o­n – “u određeni dan o­na će piti, a u poznati dan vi,

156. i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!”

157. Ali, o­ni je zaklaše i potom se pokajaše.

158. I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

159. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv

160. I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.

161. Kad im njihov brat Lut reče: “Kako to da se ne bojite?

162. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

163. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

164. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

165. Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,

166. a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite” -

167. rekoše o­ni: “Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan.”

168. “Ja se gnušam toga što vi radite!” – reče o­n;

169. “Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za o­no što o­ni rade!”

170. I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,

171. osim starice koja je ostala sa o­nima koji su kaznu iskusili,

172. a zatim smo ostale uništili

173. spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za o­ne koji su opomenuti bili!

174. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

175. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.

176. I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.

177. Kad im Šuajb reče: “Kako to da se ne bojite?

178. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,

179. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!

180. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.

181. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte

182. a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,

183. i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,

184. i o­noga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se” -

185. rekoše o­ni: “Ti si samo opčinjen;

186. i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;

187. zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!”

188. “Gospodar moj dobro zna šta vi radite” – reče o­n.

189. I o­ni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.

190. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,

191. a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.

192. I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;

193. donosi ga povjerljivi Džibril

194. na srce tvoje, da opominješ

195. na jasnom arapskom jeziku;

196. o­n je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih -

197. zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?

198. A da ga objavljujemo i nekom nearapu

199. pa da im ga o­n čita, opet u nj ne bi povjerovali.

200. Eto, tako ga Mi u srca grješnika uvodimo,

201. o­ni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,

202. koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,

203. pa će reći: “Hoće li nam se imalo vremena dati?”

204. Zašto o­ni kaznu Našu požuruju?!

205. Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,

206. i naposljetku ih snađe o­no čime im se prijeti,

207. zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?

208. Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli o­ni koji su ih opominjali

209. da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.

210. Kur’an ne donose šejtani,

211. nezamislivo je da to o­ni čine; o­ni to nisu kadri,

212. o­ni ga nikako ne mogu prisluškivati.

213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od o­nih koji će biti mučeni!

214. I opominji rodbinu svoju najbližu

215. i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!

216. A ako te ne budu poslušali, ti reci: “Ja nemam ništa s tim što vi radite.”

217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,

218. koji te vidi kada ustaneš

219. da sa ostalima molitvu obaviš,

220. jer o­n, doista, sve čuje i sve zna.

221. Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?

222. o­ni dolaze svakome lašcu, grješniku,

223. o­ni prisluškuju – i većinom o­ni lažu.

224. A zavedeni slijede pjesnike.

225. Zar ne znaš da o­ni svakom dolinom blude

226. i da govore o­no što ne rade,

227. tako ne govore samo o­ni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.

(Kur’an Časni)