Islamski kalendar ili hidžretski kalendar je kalendar po kojem se ravnaju muslimani prilikom određivanja svojih dnevnih dužnosti i praznika, a u mnogim islamskim državama ovo je službeni kalendar.
Hidžretski kalendar potiče od arapske riječi „hidžra“, dobio je ime po selidbi poslanika Muhammeda s.a.v.s. (arapski: صلى الله عليه وسلم) iz Mekke u Medinu. Hidžra se dogodila 622. godine po Isau, neka je spas i mir Božiji na njega.

Dvanaest hidžretskih mjeseci se određuju po viđenju mladog mjeseca. Prvi mjesec je muharrem, a posljednji zul-hidždže.

Hidžretski mjesec ima ili 29 ili 30 dana, pa je zato hidžretska godina 10 dana kraća od godine sunčevog kalendara. – jedna godina ima 354 ili 355 dana.

Imena mjeseci hidžretskog kalendara nemaju vjerska već uglavnom praktična značenja za predislamske Arape, poput drugih narodnih imena za mjesece tokom godine. Tako se, na primjer, zul-hidždže naziva mjesec hadža, zbog hodočašća koje su Arapi tokom ovog mjeseca obavljali.

Hidžretski mjeseci su:
Muharrem ul Haram (Muharrem) – محرّم – “zabranjen”

Safer – صفر – “prazan, slobodan”

Rebiul-evvel (Rebi’ I) – ربيع الأول – “prvo proljeće”

Rebiul-ahir (Rebi’ II) – ربيع الآخر أو ربيع الثاني – “drugo proljeće”

Džumadel-ula (Džumade I) – جمادى الأول – “prvo smrzavanje”

Džumadel-uhra (Džumade II) – جمادى الآخر أو جمادى الثاني, – “drugo smrzavanje”

Redžeb – رجب – “cijenjen, poštovan”

Ša’ban – شعبان – “dijeljenje, odvajanje”

Ramazan – رمضان – “žega”

Ševval – شوّال – “podizanje”

Zul-ka’de – ذو القعدة – “primirje, vrijeme odmora”

Zul-hidždže – ذو الحجة – “vrijeme hadža”

Vrijednost mjeseci hidžretskog kalendara:
Od dvanaest hidžretskih mjeseci četiri su sveta. To su: redžeb, zul-ka’de, zul-hidždže i muharrem. Ovo su sveti, zabranjeni mjeseci jer je u njima zabranjeno ratovanje.

Uzvišeni Allah je istakao vrijednost svetih mjeseci kao što je istakao vrijednost petka u odnosu na druge dane u sedmici, ili kao što je istaknut Dan Arefata.

Neka vremena tokom dana i noći su bolja i vrijednija od drugih vremena, te je stoga Allah, dž.š., naredio vjernicima da u to vrijeme obavljaju namaz.

Poput vremena, Allah, dž.š., je odlikovao i neka mjesta na Zemlji. Poznato je da je Mesdžidul-haram u Meki sveto mjesto.
Jedan namaz u njemu bolji je od stotinu hiljada namaza obavljenih u nekoj drugoj džamiji. Allah, dž.š., je dao prednost određenim mjestima i vremenima tako što ih je ispunio Svojim počastima i svetošću.

Dobro djelo koje se učini u blagoslovljenim vremenima i na svetim mjestima višestruko se nagrađuje u odnosu na dobro djelo učinjeno u neko drugo vrijeme ili na nekom drugom mjestu.

Međutim, i grijeh koji se učini u blagoslovljenim vremenima i na svetim mjestima višestruko se kažnjava u odnosu na grijeh učinjen na nekom drugom mjestu ili u neko drugo vrijeme.

Prema jednom predanju, kada Uzvišeni Allah zavoli nekog od Svojih robova On ga navikne da čini dobra djela u odabrana vremena da bi ga zbog toga mnogostruko nagradio.

S druge strane, kada neko okrene leđa Allahu i Njegovoj vjeri, Allah ga navikne da čini loša djela u odabrana vremena i na svetim mjestima da bi ga što žešće kaznio.

Najodabraniji od svih mjeseci je ramazan jer je u njemu objavljen Kur’an.

Nakon njega po vrijednosti slijedi rebiul-evvel radi toga što je u njemu rođen Allahov Poslanik, a.s.

Zatim slijedi redžeb koji je izdvojen od ostala tri sveta mjeseca.

Sljedeći po vrijednosti je ša’ban zbog toga što je to mjesec Allahovog Poslanika, a.s.

Nakon njega dolazi zul-hidždže jer se tokom ovog svetog mjeseca obavlja hadž i jer su prvih deset dana ovog mjeseca vrijedni kao Lejletul-kadr.

Zatim slijedi muharrem koji je mjesec Allahovih vjerovjesnika i jedan od svetih mjeseci.
Potom slijede ostali mjeseci.

Islamski dani su:
Nedjelja: yaum al-ahad يوم الأحد (Prvi dan)

Ponedjeljak: yaum al-ithnayn يوم الإثنين (Drugi dan)

Utorak: yaum ath-thalatha’ يوم الثُّلَاثاء (Treći dan)

Srijeda: yaum al-arba`a’ يوم الأَرْبعاء (Četvrti dan)

Četvrtak: yaum al-khamis يوم الخَمِيس (Peti dan)

Petak: yaum al-jum`a يوم الجُمْعَة (Džuma)

Subota: yaum as-sabt يوم السَّبْت

Ikamet je drugi poziv za namaz, uči se prije samog početka farz namaza, nakon čega započinje namaz (ezan je prvi poziv za namaz).
Ikamet su dužni učiti muškarci prije obavljanja svakog farz-namaza.

Ikamet se uči kao i ezan, stojeći i nešto brže nego ezan. Kada se klanja u džamiji u džematu ikamet uči mujezin naglas, a kada se namaz obavlja pojedinačno, uči se u sebi.

Ezan i ikamet se uče novorođenčetu na uho, ezan na desno, ikamet na lijevo uho. Kako glasi ikamet?

Ikamet, Arapski jezik:
اللهُ أكْبَرُ اللهُ أكْبَرُ
اللهُ أكْبَرُ اللهُ أكْبَرُ
أشْهَدُ أنَّ لا إلَهَ إلاَّ اللهُ
أشْهَدُ أنَّ لا إلَهَ إلاَّ اللهُ
أشْهَدُ أنَّ مُحَمَّداً رَسُولُ اللهِ
أشْهَدُ أنَّ مُحَمَّداً رَسُولُ اللهِ
حَيَّ عَلَى الصَّلاةِ
حَيَّ عَلَى الصَّلاةِ
حَيَّ عَلَى الفَلاحِ
حَيَّ عَلَى الفَلاحِ
قَدْ قَامَت الصَّلاةُ
قَدْ قَامَت الصَّلاةُ
اللهُ أكْبَرُ
اللهُ أكْبَرُ
لاَ إلَهَ إلاَّ اللهُ

Arapski jezik (latinično pismo):
Allahu ekber
Allahu ekber
Allahu ekber
Allahu Ekber
Ešhedu en la ilahe illallah
Ešhedu en la ilahe illallah
Ešhedu enne Muhameder-Resulullah
Ešhedu enne Muhameder-Resulullah
Hajje ‘ales-salah
Hajje ‘ales-salah
Hajje ‘alel-felah
Hajje ‘alel-felah
Kad kametis-salatu
Kad kametis-salah
Allahu Ekber
Allahu Ekber
La ilahe illallah.

Prijevod ikameta na bosanski jezik:
Allah je najveći (4x)
Svjedočim da nema boga osim Allaha (2x)
Svjedočim da je Muhammed Božiji Poslanik (2x)
Dođite na namaz (2x)
Dođite na spas (2x)
Namaz se uspostavlja (2x)
Allah je najveći (2x)
Nema boga osim Allaha (1x)

Dova poslije ezana je dova koju je lijepo proučiti nakon što mujezin završi sa učenjam ezana:

Allahumme Rabbe hazihid-da’, avetit-tammeti vesaalatil-kaimeti, ati Muhammede-nil-vesilete, vel-fadilete, vedderedzeter-refi-‘ate, veb’ashu mekamen mahmude-nillezi ve’adtehu, Inneke la tuhliful-miad.

Prijevod dove:
Allahu moj, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza. Podari Muhammedu veliki stepen u Džennetu i posebno dobro i uzdigni ga na uzvišeno mjesto koje si mu obećao. Ti doista ne kršiš obećanje Svoje.

Ezan (أَذَان) je islamski poziv na namaz posebnim riječima. Njime se poziva na namaz i u džemat i on predstavlja jedno od obilježja Islama.
Proučiti ezan je pritvrđeni sunnet. Dokaz za to su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Kada nastupi vrijeme namaza, neka neko od vas prouči ezan i neka najstariji među vama bude imam!” (Buhari, 628, Muslim, 674)

Sunet je da onaj koji uči ezan i ikamet bude pod abdestom, zatim ih uči stojeći, okrenuvši se prema Kibli. Ezan uče samo muskarci.

Kada se uči ezan za sabah namaz onda se poslije riječi “Hajje alel-felāh” dva puta izgovori “es-salatu hajrun mminen-nevm”.
(Bolje je klanjati nego spavati).

Lijepo je da onaj ko čuje ezan ponavlja ono što uči mujezin, osim kada mujezin uči „Hajje ales-salāh„ i „Hajje alel-felāh“, treba reći:
„La havle ve la kuvvete illa billah“
(Nema snage ni moći osim sa Allahom).

Ezan glasi ovako:
Allāhu ekber
Allāhu ekber
Allāhu ekber
Allāhu ekber
Ešhedu en lā ilāhe illallāh
Ešhedu en lā ilāhe illallāh
Ešhedu enne Muhammeden resūlullāh
Ešhedu enne Muhammeden resūlullāh
Hajje ales-salāh
Hajje ales-salāh
Hajje alel-felāh
Hajje alel-felāh
Allāhu ekber
Allāhu ekber
Lā ilāhe illallāh

Prijevod ezana:
Allah je najveći
Allah je najveći
Allah je najveći
Allah je najveći
Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha
Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha
Svjedočim da je Muhammed Boziji poslanik
Svjedočim da je Muhammed Boziji poslanik
Dođite na namaz
Dođite na namaz
Dođite na spas
Dođite na spas
Allah je najveći
Allah je najveći
Nema drugog Boga osim Allaha.

Abdest je vjersko čišćenje muslimana prije molitve.
Abdest je propisan Kur’anom i Sunnetom. Uzvišeni Allah kaže:
”O vjernici, kada hoćete da molitvu obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka… (Sura El-Maide – Trpeza, 6).

Abdest se uzima ovako:

Proučiti bismilu.
1. oprati šake 3x prvo desnu pa lijevu
2. ispiranje usta desnom rukom 3x
3. ispiranje nosa lijevom rukom 3x
4. umivanje lica 3x
5. pranje ruku do iza laktova desnu pa lijevu 3x
6. potiranje glave mesh
7. pranje ušiju
8. potiranje vrata
9. pranje nogu do iza članaka desnu pa lijevu 3x

Dove i zikrovi kojima se čovjek štiti od šejtana

Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

Dove i zikrovi kojima se čovjek štiti od šejtana

Vrste i načini liječenja bolesti:

Bolesti ima dvije vrste: bolesti data-originala i bolesti tijela, a bolesti data-originala ima dvije vrste:

1. Bolest sumnji (fitna šubuhata.), kao što je rekao Uzvišeni Allah o munaficima: Njihova data-originala su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. (El-Bekara, 10.)

2. Bolest prohtjeva (fitna šehevata.), kao što je Uzvišeni Allah rekao o majkama vjernika: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je data-originale bolesno, i neusiljeno govorite! (El-Ahzab, 32.)

Bolesti tijela su poznate bolesti i slabosti koje snalaze ljude u njihovim tijelima.

Lijek data-originala se otkriva isključivo putem poslanika, jer data-originale ne može biti zdravo osim uz spoznaju svog Gospodara i Stvoritelja, da poznaje Njegova imena, osobine, djela i propise te da daje prednost Njegovom zadovoljstvu i ljubavi i da se kloni onog što je zabranio i što prezire.

Lijek tijela se dijeli na dvije vrste: vrsta kojoj je Allah nadahnuo ljude i životinje, i ovakva vrsta nije u potrebi za ljekarom, poput ljeka gladi, žeđi i umora, liječi se onim što im je suprotno. Druga vrsta je u potrebi za razmišljanjem i istraživanjem, a liječi se prirodnim ili božanskim ljekovima ili s objema zajedno. Allah Uzvišeni veli: O vjernici, jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo i budite mu zahvalni, vi se samo Njemu klanjate. (El-Bekare, 172.)

I kaže: One koji vjeruju i čija se data-originala, kad se Allah pomene, smiruju, a data-originala se doista, kada se Allah pomene smiruju. Onima koji vjeruju i čine dobra djela-blago njima, njih čeka divno prebivalište. (Er-Ra'd, 28-29.)

Bolesti data-originala

Bolest data-originala je izlazak data-originala iz njegove umjerenosti i zdravlja, jer njegovo zdravlje je da poznaje istinu, da je voli i daje joj prednost nad drugim. Bolest data-originala biva sumnjom u istinu ili davanju prednosti nečem drugom nad njom. Bolest munafika (licemjera.) je bolest sumnje i nejasnoće, a bolest griješnika je bolest prohtjeva. Srce ima i druge bolesti poput: pretvaranja, oholosti, umišljenosti, zavisti, hvalisavosti, gordosti, želje za vlasti i uzdizanja na zemlji. Ove vrste bolesti nastaju kao sinteza bolesti sumnje i prohtjeva. Allah nas sačuvao od njihovog zla i zdravlje nam podario. On je Gospodar svjetova, On me je stvorio, pa me je uputio, On me hrani i poji, a kada se razbolim, On me liječi. (Eš-Šu'ara, 77-80.)

Odbijanje zla ljudskih i džinskih šejtana:

1. Allah je naredio da se prema ljudskom neprijatelju postupa prijatno i lijepo kako bi ga njegova zdrava priroda i temelj vratio prijateljstvu i plemenitom moralu. Rekao je Uzvišeni Allah: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. (El-Fussilet, 34-35.)

2. Uzvišeni Allah je naredio da se utječe Allahu od šejtanskog neprijatelja, jer takva vrsta neprijatelja ne prihvata lijep postupak i dobročinstvo. Njegova priroda i temeljna ćud je želja da zavede Ademove sinove i neprijateljstvo prema njima. Rekao je Uzvišeni Allah: A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve. (El-Fussilat, 36.)

Melek i šejtan naizmjenično prilaze ljudskom data-originalu kao što se smjenjuje noć i dan. Ima ljudi kod kojih je noć duža od dana, a ima ih kod kojih je dan duži od noći, ima ih kod kojih je sve vrijeme noć, a ima ih kod kojih je cijelo vrijeme dan. Melek u data-originalu sina Ademovog ima svoje vrijeme približavanja, a šejtan ima svoje vrijeme. ﷻ‬ svakoj stvari koju je Allah naredio šejtan pokušava postići jedno od dvoje: pretjerivanje i prelaženje granice ili napuštanje i nepotpunost. Uspjeh je u pokornosti Allahu i nepokornosti šejtanu. Allah Uzvišeni kaže: O vjernici, živite svi u miru, i ne slijedite stope šejtanove, jer on je, uistinu, otvoreni neprijatelj. (El-Bekare, 208.)

Šejtanovo neprijateljstvo prema sinovima Ademovim

Uzvišeni Allah je izdvojio stvorenja koja su zadužena šerijatskim obavezama, a to su ljudi i džinni, sa tri osnovne blagodati, a to su razum, vjera i sloboda izbora. Iblis je prvi ko je zloupotrebio ove blagodati svojom nepokornošću naredbi svog Gospodara. Štaviše bio je ustrajan u nepokornosti i tražio je da mu se da vremena do dana proživljenja kako bi te blagodati upotrijebio na najgori mogući način, zavodeći sinove Ademove uljepšavajući im grijehe kako bi zajedno s njim završili u Vatri.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Želim znati da li je dozvoljeno nošenje hamajlija, jer sam čitao o tome u Knjizi tevhida, kao i u nekim drugim knjigama, koje je pisao Bilal Filips. Međutim našao sam nekoliko hadisa koji se prenose u djelu el-Muwetta, da dozvoljavaju neke vrste hamajlija, kao što se prenosi u Knjizi tevhida da su neki od prethodnika to dozvoljavali. Ovi hadisi se nalaze u djelu el-Muwetta, u 50. tomu pod brojem: 4., 11. i 14. Nadam se da ćete mi odgovoriti na pitanje, te ukazati na to da li su ti hadisi vjerodostojni, kao i da ćete mi dati više pojašnjenja o ovoj temi, i zahvaljujem vam.

---

Propisi hamajlija i njihovog vješanja, te da li one štite od uroka i zavisti

Pitanje:

Želim znati da li je dozvoljeno nošenje hamajlija, jer sam čitao o tome u Knjizi tevhida, kao i u nekim drugim knjigama, koje je pisao Bilal Filips. Međutim našao sam nekoliko hadisa koji se prenose u djelu el-Muwetta, da dozvoljavaju neke vrste hamajlija, kao što se prenosi u Knjizi tevhida da su neki od prethodnika to dozvoljavali. Ovi hadisi se nalaze u djelu el-Muwetta, u 50. tomu pod brojem: 4., 11. i 14. Nadam se da ćete mi odgovoriti na pitanje, te ukazati na to da li su ti hadisi vjerodostojni, kao i da ćete mi dati više pojašnjenja o ovoj temi, i zahvaljujem vam.

Odgovor:

Zahvala pripada Allahu,

Prvo:

Nisam uspio naći hadise koje je spomenuo pitalac i želio znati njihovu vjerodostojnost; zbog toga što nismo znali o kojim se tačno hadisima radi, a spomenuo je da se nalaze u 50. tomu djela el-Muwetta, a to djelo je pisano samo u jednom tomu.

Stoga ćemo spomenuti hadise koji su vezani za ovu temu, i pojasniti, ako Allah da, njihov status kod učenjaka, nadajući se da će neki od njih biti od onih na koje je mislio pitalac.

1. Prenosi se od Abdullaha ibn Mesũda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao deset stvari: stavljanje žutila, mijenjanje sijedih, da mu se odjeća vuče po podu, nošenje zlatnog prstenja,bacanje kockica, otkrivanje ukrasa tamo gdje nije mjesto za to, rukju osim sa muavvizetejni, vješanje zapisa, sprečavanje dolaska vode na njeno mjesto, te upropaštavanje djece, ali ga nije zabranio.Sprečavanje dolaska vode na njezino mjesto predstavlja sprečavanje sperme da dospije do maternice žene. Upropaštavanje djece, predstavlja općenje sa ženom koja je dojilja, tako da ako bi ponovo zanijela to bi joj upropastilo mlijeko. Ovo znači da je to prezirao ali ga nije zabranio, tj. općenje sa ženama dojiljama.

2. Prenosi Zejneb, supruga Abdullaha ibn Mes'ũda, od svog muža da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Zaista su rukje, temime i tivele širk.'“ Pa je rekla: „Zašto to kažeš? Tako mi Allaha moje je oko lijetalo, pa sam išla kod jednog jevrejina koji bi mi učio rukju, i kada bi to učinio ono bi se smirilo.“ Abdullah reče: „Zaista je to djelo od šejtana, on ga je uznemiravao svojom rukom, pa kada bi učio rukju on bi stao, zaista ti je bilo dovoljno da kažes ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: 'Odstrani nevolju Gospodaru ljudi, izliječi me, jer Ti liječiš, nema lijeka osim kod Tebe, liječenjem kojeg ne prati bolest.'“

3. Od Ukbe ibn Amira se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Ko okači temimu (hamajliju) ne bili mu poslovi upotpunjeni, a ko okači vediu, Allah mu želju ne ispunio.'“

4. Prenosi se od 'Ukbe ibn Amira el-Džuhenija da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla jedna delegacija pa je uzeo prisegu od devetorice, a izostavio jednog. Prisutni rekoše: „O Allahov Poslaniče, uzeo si prisegu od devetorice, a ovog si izostavio?“, a on reče: „Ko okači hamajliju počinio je širk.“

Opis

U ovom članku autor spominje koji su to uzroci šejtanskog dodira, kakvi su ljudsko-džinnski odnosi, koji je propis odlaska sihirbazima, propis izučavanja sihra, propis izučavanja sihra, koji su razlozi širenja sihra, koje su vrste sihra, koji su znakovi sihra i lažova koji se njime bave, koji je propis uklanjanja sihra sa opsihrene osobe, koji je propis uklanjanja sihra pomoću drugog sihra, koja je kazna za sihirbaza, i kako se liječe sihr i šejtanski dodir.

Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

Sihr predstavlja čaroliju koja se pravi posebnim vrstama djelovanja, korištenja riječi i vezivanja čvorova, a što utiče i ostavlja trag na tijelo i data-originale.

Sihr predstavlja čisto zlo i zločin prema čovjeku, njegovom tijelu, imetku , razumu i odnosu prema drugim ljudima.

Mess je djelovanje džinna na čovjeka.

Uzroci šejtanskog dodira

Mess je direktno džinnsko djelovanje putem prohtjeva, strasti, pretjerane ljubavi. Nekada se desi da ljudi uznemire džinne tako što ih nesvjesno ubiju, proliju vrelu vodu po njima, mokre na njih. A nekada se desi da džinni bez ikakvog razloga djeluju na ljude.

Allah Uzvišeni: Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio. (El-Bekare, 275.)

Ljudsko-džinnski odnosi

Džinni su živa i razumna bića, zadužena određenim postupcima. Oni rade i dobra, i loša djela i biće nagrađeni i kažnjeni shodno onome što radili.

Čovjek treba da širi vjeru i ljudima i džinnima, da ih podučava onome što je naređeno i onome što je zabranjeno, da ih savjetuje i upozorava. Takav je jedan od najboljih Allahovih robova.

Ko koristi džinne za stvari koje nisu dozvoljene, poput širka, ubijanja nedužnih, ili ih koristi da naštete drugim ljudima, kroz razvrat, krađu, takav ima status onoga ko surađuje u nevjerovanju, griješenju i neprijateljstvu. Ko se njima potpomogne da bi uradio, kako on misli, neke nadnaravnosti, takav je obmanut njihovih spletkama.

A ko džinne koristi za radnje koje su u osnovi dozvoljene, takav je učinio zabranjeno djelo, jer za svoj postupak nema dokaza.

Propis odlaska sihirbazima

Takav je postupak zabranjen, a takav je propis i sa odlaskom vračarima, gatarima. Ovo djelo se ubraja u velike grijehe, koje ponekad seže i do nevjerovanja.

Nevjernik je onaj ko pita sihirbaza, vračara, gatara ili astrologa o nečemu što je vezano za nevidljivi svijet, pa mu povjeruje.

A onaj ko ga upita i ne povjeruje mu, namaz mu neće biti primljen četrdeset dana.

Ovaj se propis odnosi i na onoga ko se susretne sa takvom osobom, obrati mu se preko medija, ili upita iz radoznalosti, ili razonode ili želje da se sa njim samo izruguje.

A dozvoljeno je upitati ga kako bi se spoznalo stanje onoga ko se time bavi, kako bi se njegovo zlo i neznanje otkrilo ljudima i kako bi ljudi bili spašeni njegovog zla.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko ode vračaru ili gataru, pa povjeruje u ono što kaže, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu.“

Neke supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose da je on kazao: „Ko ode gataru i samo ga upita o nečemu, neće mu namaz biti primljen četrdeset dana.“

Propis izučavanja sihra

Čovjeku je zabranjeno izučavati sihr, podučavati njemu i praviti ga, i ne samo da mu je zabranjeno nego ga takvo djelo, koje se sastoji od širka, laži, potpomaganja sa šejtanom, čini nevjernikom.

Allah Uzvišeni veli: i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik - šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini. (El-Bekare, 102.)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Čuvajte se sedam stvari koje upropašćavaju onoga ko ih čini: širka, sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka siročeta, bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne i čestite vjernice.“

Propis uzimanja naknade za sihr

Sihirbazu je haram imetak koji uzme praveći ili skidajući sihr, a isto tako je haram onome ko daje imetak sihirbazu ili vračaru, jer onaj ko to čini koristi tuđi imetak na nedozvoljen način, i učestvuje u grijehu.

Allah Uzvišeni veli: Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. (El-Maide, 2.)

Od Ebu Mesuda el-Ensarija se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio novac od prodaje psa, od prostitucije i od vračanja.

Kako da utvrdiš (bez učača rukje) da li si pod sihrom, džinskim opsjedanjem ili urokom?

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Poštovani magistre Ljakiću, imam sumnju da sa mnom nešto nije u redu, u smislu da mi je neko napravio sihr ili da su me džini spopali. A nekako mi neugodno da zbog ovoga odem mahsuz kod nekog učača rukje da se provjerim, a gdje ja živim i nema nikoga od njih da je blizu. Mene intresuje da li ima neki način kako sama da provjerim i ispitam da li mi je napravljen sihr i slično prije nego što odem kod učača rukje, da džabe ne idem ako nema ništa. Allah te nagradio svakim dobrom.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nije prenešeno u šerijatskim tekstovima, ili preciznije rečeno: meni nije poznato, kako da se sazna ili ustanovi da li je neko opsihren, da ima džinski dodir ili je urečen. I ne samo to, nego čak i ono što navode učenjaci i što možemo naći u knjigama o sihru, džinima, rukji i slično, o simptomima i znacima sihra, džinskog dodira i uroka, to su uglavnom praktično i iskustveno potvrđene stvari a ne nešto zašto imamo uporište u šerijatskim tekstovima.

Pa tako ono što ću navesti, inašallah, kao način i metod utvrđivanja i otkrivanja bez učača rukje da li neko ima sihr, džinski dodir ili urok, to su rezultati praktičnog iskustva onih koji se bave liječenjem. Za ove stvari nije potrebno tražiti argumente iz Kitaba i Suneta, nego je bitno da ispunjavaju šartove dozvoljene rukje. Da se podsjetimo, svaka rukja je dozvoljena i smatra se šerijatskom ako ispunjava tri sljedeća šarta:

1- Da bude sa govorom Uzvišenog Allaha ili sa Njegovim imenima i svojstvima,

2- Da rukja bude na arapskom jeziku ili (na jeziku ili sa metodom) čije značenje je poznato i razumno kako u sebi ne bi sadžavala širk ili vodila u širk ili ono što je zabranjeno,

3- Da (učač) bude ubijeđen da rukja ne utiče sama po sebi nego Allahovim kaderom“.

Najlakši i najjednostavniji načini utvrđivanja su:

– UČENJE PRVIH 10 AJETA SURE ES-SAFAT (ILI ČITAVE EL-BEKARE poslije toga)
Da se pod abdestom prouči, polako i što ispravnije (pravilnije i po tedžvidu), prvih 10 ajeta sure Es-Safat (446 str.). U većini slučajeva kod oboljelih osoba (od sihra, džinskog dodira i uroka) pojavi se rakcija (bol u nekom dijelu tijela, gubljenje, nešto mu ne da dalje učiti, vrisak, nagon za povraćanje, uznemirenost, strah ili da plače i slično) pri učenju ovih ajeta. Ako ne bude reakcije tokom učenja pravih 10 ajeta sure Es-Safat, onda neka prouči čitavu suru El-Bekare.

Ako se ni prilikom učenja čitave El-Bekare ne pojavi nikakva reakcija, onda sigurno ta osoba ne boluje od neke duhovne bolesti (koje se liječe rukjom), nego treba da se obrati ljekaru u zdravstvenim ustanovama.

Je li bolje prilikom iftara jesti, pa klanjati ili klanjati, pa jesti?

PITANJE:

Esselamu alejkum, zanima me da li je prece prekinuti post hurmom pa klanjati namaz, a zatim jesti, ili je prece iftariti, a zatim klanjati, zbog hadisa “Nema namaza u prisustvu hrane, niti dok se trpi mala ili velika nužda.”? Allah vas nagradio.

ODGOVOR:

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Po ovom pitanju je došao hadis od Enes ibn Malika, radijallahu anhu, u kojem on kaže: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se iftario prije nego što klanja sa svježim datulama, ako ne bi bilo svježih datula onda sa suhim datulama, a ako ne bilo suhih datula onda sa nekoliko gutljaja vode“.

Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed, dobrim ga ocjenjuje Tirmizi a vjerodostojnim Albani i Šuajb Arnaut.

Takođe, biželje Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki i Bezzar od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: „Nisam nikada vidio Allahovog Polanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao akšam sve dok se ne iftari pa makar sa gutljajem vode“. Šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.

Ovome se može dodati hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ljudi će neprestano biti na hajru sve dok budu žurili sa iftarom“. Hadis ukazuje na preporučenost žurenja sa iftarom.

Prema tome, shodno praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sunet je i najbolje je prilikom iftara čim nastupi vrijeme iftara (tj. zađe Sunce) ili se čuje ezan da se pojede nekoliko svježih datula, ko nema svježih datula da pojede nekoliko suhih datulama, a ako nema ni suhih datula da popije nekoliko gutljaja vode. A zatim nakon toga da klanja akšam namaz, te poslije namaza da jede pripremljenu hranu (iftar).

Gore spomenuti hadisi od Enesa, radijalahu anhu, jasno ukazuju da bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo iftario pa klanjao a zatim nakon namaza jeo spremljenu hranu.

Izuzetak ovome je, kao što navode šejh Albani i drugi učenjaci, stanje u kojem se postavi jelo a duša osobe koja se iftari teži za hranom tako da bi je to odvelo od skrušenosti u namazu, onda je preče da radi po drugom hadisu mutefekun alejhi u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema namaza u prisustvu hrane, niti dok se trpi mala ili velika nužda“. Međutim, da ovo ne bi bila stalna praksa oni čija duša ostaje vezana za hranu ne treba da postavljaju hranu prije namaza.

Ve billahi tevfik.

PITANJE:

Da li se smije postiti od drugog dana Bajrama? Negdje sam čula da je to haram, jer se tada treba jesti i sjećati Allaha subhanehu we te´ala, a negdje da se samo ne smije prvi dan Bajrama postiti? Šta je ispravnije?

ODGOVOR:

Od dana koje je zabranjeno postiti je i prvi dan ramazanskog Bajrama. Pod ovom zabranom se misli samo na prvi dan a ne drugi i treći.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se poste dva dana: ramazanski Bajram i kurbanski Bajram.

Prema tome, hadis jasno naglašava da je zabranjeno postiti dva dana pa onda u nastavku se navode ta dva dana: ramazanski Bajram i kurbanski Bajram, da je se mislilo na drugi i treći dan Bajrama onda bi u hadisu trebalo doći “dane Bajrama”, a ne dva dana.

Prema tome, nema nikakve smetnje da postiš drugi dan Bajrama. Ve billahi tevfik.

PITANJE:

Esselamu Alejkum!
Kako se održava svadba na pravilan način? Zanima me kako se odrzava svadba na pravilan način, ima dosta na netu povezano za šerijatko vjenčanje, brak, kako da se supruzi ponasaju jedno prema drugom itd.
Razmišljala sam dosta o tome kada se vjenčas šerijatski, šta i kako dalje, sta je zabranjeno i sta je dozvoljeno?? Imati kuma, kumu?

Da li mogu sudjelovati roditelji od mlade na svadbi? Da li je individulano kako zelis da skrojis svoju svadbu ili smo skroz zaultali, razmisljam o tome da mladozenje i njegova familija dodje po mladu, kicenje svatova, itd?
Ako zelis svadbu na pravilan nacin da li trebaju muskarci i zene biti razdvojeni, bez muzike, bez alkohola naravno itd.

Dalje razmišljam o tome sto je meni jako cudno npr sto se “naplaćiva” kićenje gostiju a takodje negdje tortu, i da li se to uopste radi, jednom ili ni jednom meni to nekako djeluje normalnije.
Takodje sam isto razmišljala o tome ako su muskarci i zene podjeljeni gdje ce sjediti svjedoci, mlada i mladozenje i td?
Imam dosta pitanja vjerovatno su pomalo naporna al neznam iskreno kako da se snadjem vezano za ovo sve. Zato trazim pomoc od vas.
ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Svadba se na arapskom jeziku naziva velimom, a velima je jezički znači pozivanje ljudi da jedu hranu koja se organizuje povodom ženidbe, dok neki učenjaci kažu da je velima naziv za svaku vrsta skupljanja ljudi da jedu hranu koja se priređuje povodom nekog sretnog i bitnog događaja.

Prema tome, pod svadbom se u Šerijatu podrazumijeva zvanje ljudi na jedenje hrane povodom ženidbe. Ovo je bitno spomenuti zbog toga da se može napraviti razlika između onog što se u Šerijatu smatra svadbom i onog što je kod Bošnjaka prisutno od svadbenih običaja.

Propis pravljenja svadbe

Većina učenjaka smatra da je pravljenje svadbe sunnet, dok dio učenjaka kaže da je vadžib. Zagovarači oba ova mišljenja dokazuju svoj stav istim dokazom a to je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abdurrahmanu ibn Avfu, radijallahu anhu, kada se ženio: “Napravi velimu pa makar sa ovcom”.

Vrijeme pravljenja svadbe

Oko vremena pravljenja svadbe u odnosu na vrijeme sklapanja bračnog ugovora učenjaci imaju više mišljenja. Pa tako neki kažu da se svadba pravi prilikom sklapanja samog ugovora, drugi kažu nakon što se sklopi, dok treći kažu da se svadba organizuje u vrijeme kada mladoženja prilazi mladi, a četvrti kažu da se pravi nakon što mladoženja priđe mladi.

Sva ova mišljenja imaju osnova s tim da mnogi naginju četvrtom mišljenju a to je da se svadba napravi nakon što mladoženja priđe mladi jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako uradio, kako se prenosi u vjerodostojnim predajama, kada je ženio Zejneb bint Džahš i Safiju, radijallahu anhuma.