Dove i zikrovi kojima se čovjek štiti od šejtana

Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

Dove i zikrovi kojima se čovjek štiti od šejtana

Vrste i načini liječenja bolesti:

Bolesti ima dvije vrste: bolesti data-originala i bolesti tijela, a bolesti data-originala ima dvije vrste:

1. Bolest sumnji (fitna šubuhata.), kao što je rekao Uzvišeni Allah o munaficima: Njihova data-originala su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. (El-Bekara, 10.)

2. Bolest prohtjeva (fitna šehevata.), kao što je Uzvišeni Allah rekao o majkama vjernika: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je data-originale bolesno, i neusiljeno govorite! (El-Ahzab, 32.)

Bolesti tijela su poznate bolesti i slabosti koje snalaze ljude u njihovim tijelima.

Lijek data-originala se otkriva isključivo putem poslanika, jer data-originale ne može biti zdravo osim uz spoznaju svog Gospodara i Stvoritelja, da poznaje Njegova imena, osobine, djela i propise te da daje prednost Njegovom zadovoljstvu i ljubavi i da se kloni onog što je zabranio i što prezire.

Lijek tijela se dijeli na dvije vrste: vrsta kojoj je Allah nadahnuo ljude i životinje, i ovakva vrsta nije u potrebi za ljekarom, poput ljeka gladi, žeđi i umora, liječi se onim što im je suprotno. Druga vrsta je u potrebi za razmišljanjem i istraživanjem, a liječi se prirodnim ili božanskim ljekovima ili s objema zajedno. Allah Uzvišeni veli: O vjernici, jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo i budite mu zahvalni, vi se samo Njemu klanjate. (El-Bekare, 172.)

I kaže: One koji vjeruju i čija se data-originala, kad se Allah pomene, smiruju, a data-originala se doista, kada se Allah pomene smiruju. Onima koji vjeruju i čine dobra djela-blago njima, njih čeka divno prebivalište. (Er-Ra'd, 28-29.)

Bolesti data-originala

Bolest data-originala je izlazak data-originala iz njegove umjerenosti i zdravlja, jer njegovo zdravlje je da poznaje istinu, da je voli i daje joj prednost nad drugim. Bolest data-originala biva sumnjom u istinu ili davanju prednosti nečem drugom nad njom. Bolest munafika (licemjera.) je bolest sumnje i nejasnoće, a bolest griješnika je bolest prohtjeva. Srce ima i druge bolesti poput: pretvaranja, oholosti, umišljenosti, zavisti, hvalisavosti, gordosti, želje za vlasti i uzdizanja na zemlji. Ove vrste bolesti nastaju kao sinteza bolesti sumnje i prohtjeva. Allah nas sačuvao od njihovog zla i zdravlje nam podario. On je Gospodar svjetova, On me je stvorio, pa me je uputio, On me hrani i poji, a kada se razbolim, On me liječi. (Eš-Šu'ara, 77-80.)

Odbijanje zla ljudskih i džinskih šejtana:

1. Allah je naredio da se prema ljudskom neprijatelju postupa prijatno i lijepo kako bi ga njegova zdrava priroda i temelj vratio prijateljstvu i plemenitom moralu. Rekao je Uzvišeni Allah: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni. (El-Fussilet, 34-35.)

2. Uzvišeni Allah je naredio da se utječe Allahu od šejtanskog neprijatelja, jer takva vrsta neprijatelja ne prihvata lijep postupak i dobročinstvo. Njegova priroda i temeljna ćud je želja da zavede Ademove sinove i neprijateljstvo prema njima. Rekao je Uzvišeni Allah: A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve. (El-Fussilat, 36.)

Melek i šejtan naizmjenično prilaze ljudskom data-originalu kao što se smjenjuje noć i dan. Ima ljudi kod kojih je noć duža od dana, a ima ih kod kojih je dan duži od noći, ima ih kod kojih je sve vrijeme noć, a ima ih kod kojih je cijelo vrijeme dan. Melek u data-originalu sina Ademovog ima svoje vrijeme približavanja, a šejtan ima svoje vrijeme. ﷻ‬ svakoj stvari koju je Allah naredio šejtan pokušava postići jedno od dvoje: pretjerivanje i prelaženje granice ili napuštanje i nepotpunost. Uspjeh je u pokornosti Allahu i nepokornosti šejtanu. Allah Uzvišeni kaže: O vjernici, živite svi u miru, i ne slijedite stope šejtanove, jer on je, uistinu, otvoreni neprijatelj. (El-Bekare, 208.)

Šejtanovo neprijateljstvo prema sinovima Ademovim

Uzvišeni Allah je izdvojio stvorenja koja su zadužena šerijatskim obavezama, a to su ljudi i džinni, sa tri osnovne blagodati, a to su razum, vjera i sloboda izbora. Iblis je prvi ko je zloupotrebio ove blagodati svojom nepokornošću naredbi svog Gospodara. Štaviše bio je ustrajan u nepokornosti i tražio je da mu se da vremena do dana proživljenja kako bi te blagodati upotrijebio na najgori mogući način, zavodeći sinove Ademove uljepšavajući im grijehe kako bi zajedno s njim završili u Vatri.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Želim znati da li je dozvoljeno nošenje hamajlija, jer sam čitao o tome u Knjizi tevhida, kao i u nekim drugim knjigama, koje je pisao Bilal Filips. Međutim našao sam nekoliko hadisa koji se prenose u djelu el-Muwetta, da dozvoljavaju neke vrste hamajlija, kao što se prenosi u Knjizi tevhida da su neki od prethodnika to dozvoljavali. Ovi hadisi se nalaze u djelu el-Muwetta, u 50. tomu pod brojem: 4., 11. i 14. Nadam se da ćete mi odgovoriti na pitanje, te ukazati na to da li su ti hadisi vjerodostojni, kao i da ćete mi dati više pojašnjenja o ovoj temi, i zahvaljujem vam.

---

Propisi hamajlija i njihovog vješanja, te da li one štite od uroka i zavisti

Pitanje:

Želim znati da li je dozvoljeno nošenje hamajlija, jer sam čitao o tome u Knjizi tevhida, kao i u nekim drugim knjigama, koje je pisao Bilal Filips. Međutim našao sam nekoliko hadisa koji se prenose u djelu el-Muwetta, da dozvoljavaju neke vrste hamajlija, kao što se prenosi u Knjizi tevhida da su neki od prethodnika to dozvoljavali. Ovi hadisi se nalaze u djelu el-Muwetta, u 50. tomu pod brojem: 4., 11. i 14. Nadam se da ćete mi odgovoriti na pitanje, te ukazati na to da li su ti hadisi vjerodostojni, kao i da ćete mi dati više pojašnjenja o ovoj temi, i zahvaljujem vam.

Odgovor:

Zahvala pripada Allahu,

Prvo:

Nisam uspio naći hadise koje je spomenuo pitalac i želio znati njihovu vjerodostojnost; zbog toga što nismo znali o kojim se tačno hadisima radi, a spomenuo je da se nalaze u 50. tomu djela el-Muwetta, a to djelo je pisano samo u jednom tomu.

Stoga ćemo spomenuti hadise koji su vezani za ovu temu, i pojasniti, ako Allah da, njihov status kod učenjaka, nadajući se da će neki od njih biti od onih na koje je mislio pitalac.

1. Prenosi se od Abdullaha ibn Mesũda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao deset stvari: stavljanje žutila, mijenjanje sijedih, da mu se odjeća vuče po podu, nošenje zlatnog prstenja,bacanje kockica, otkrivanje ukrasa tamo gdje nije mjesto za to, rukju osim sa muavvizetejni, vješanje zapisa, sprečavanje dolaska vode na njeno mjesto, te upropaštavanje djece, ali ga nije zabranio.Sprečavanje dolaska vode na njezino mjesto predstavlja sprečavanje sperme da dospije do maternice žene. Upropaštavanje djece, predstavlja općenje sa ženom koja je dojilja, tako da ako bi ponovo zanijela to bi joj upropastilo mlijeko. Ovo znači da je to prezirao ali ga nije zabranio, tj. općenje sa ženama dojiljama.

2. Prenosi Zejneb, supruga Abdullaha ibn Mes'ũda, od svog muža da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Zaista su rukje, temime i tivele širk.'“ Pa je rekla: „Zašto to kažeš? Tako mi Allaha moje je oko lijetalo, pa sam išla kod jednog jevrejina koji bi mi učio rukju, i kada bi to učinio ono bi se smirilo.“ Abdullah reče: „Zaista je to djelo od šejtana, on ga je uznemiravao svojom rukom, pa kada bi učio rukju on bi stao, zaista ti je bilo dovoljno da kažes ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: 'Odstrani nevolju Gospodaru ljudi, izliječi me, jer Ti liječiš, nema lijeka osim kod Tebe, liječenjem kojeg ne prati bolest.'“

3. Od Ukbe ibn Amira se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: 'Ko okači temimu (hamajliju) ne bili mu poslovi upotpunjeni, a ko okači vediu, Allah mu želju ne ispunio.'“

4. Prenosi se od 'Ukbe ibn Amira el-Džuhenija da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla jedna delegacija pa je uzeo prisegu od devetorice, a izostavio jednog. Prisutni rekoše: „O Allahov Poslaniče, uzeo si prisegu od devetorice, a ovog si izostavio?“, a on reče: „Ko okači hamajliju počinio je širk.“

Opis

U ovom članku autor spominje koji su to uzroci šejtanskog dodira, kakvi su ljudsko-džinnski odnosi, koji je propis odlaska sihirbazima, propis izučavanja sihra, propis izučavanja sihra, koji su razlozi širenja sihra, koje su vrste sihra, koji su znakovi sihra i lažova koji se njime bave, koji je propis uklanjanja sihra sa opsihrene osobe, koji je propis uklanjanja sihra pomoću drugog sihra, koja je kazna za sihirbaza, i kako se liječe sihr i šejtanski dodir.

Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

Sihr predstavlja čaroliju koja se pravi posebnim vrstama djelovanja, korištenja riječi i vezivanja čvorova, a što utiče i ostavlja trag na tijelo i data-originale.

Sihr predstavlja čisto zlo i zločin prema čovjeku, njegovom tijelu, imetku , razumu i odnosu prema drugim ljudima.

Mess je djelovanje džinna na čovjeka.

Uzroci šejtanskog dodira

Mess je direktno džinnsko djelovanje putem prohtjeva, strasti, pretjerane ljubavi. Nekada se desi da ljudi uznemire džinne tako što ih nesvjesno ubiju, proliju vrelu vodu po njima, mokre na njih. A nekada se desi da džinni bez ikakvog razloga djeluju na ljude.

Allah Uzvišeni: Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio. (El-Bekare, 275.)

Ljudsko-džinnski odnosi

Džinni su živa i razumna bića, zadužena određenim postupcima. Oni rade i dobra, i loša djela i biće nagrađeni i kažnjeni shodno onome što radili.

Čovjek treba da širi vjeru i ljudima i džinnima, da ih podučava onome što je naređeno i onome što je zabranjeno, da ih savjetuje i upozorava. Takav je jedan od najboljih Allahovih robova.

Ko koristi džinne za stvari koje nisu dozvoljene, poput širka, ubijanja nedužnih, ili ih koristi da naštete drugim ljudima, kroz razvrat, krađu, takav ima status onoga ko surađuje u nevjerovanju, griješenju i neprijateljstvu. Ko se njima potpomogne da bi uradio, kako on misli, neke nadnaravnosti, takav je obmanut njihovih spletkama.

A ko džinne koristi za radnje koje su u osnovi dozvoljene, takav je učinio zabranjeno djelo, jer za svoj postupak nema dokaza.

Propis odlaska sihirbazima

Takav je postupak zabranjen, a takav je propis i sa odlaskom vračarima, gatarima. Ovo djelo se ubraja u velike grijehe, koje ponekad seže i do nevjerovanja.

Nevjernik je onaj ko pita sihirbaza, vračara, gatara ili astrologa o nečemu što je vezano za nevidljivi svijet, pa mu povjeruje.

A onaj ko ga upita i ne povjeruje mu, namaz mu neće biti primljen četrdeset dana.

Ovaj se propis odnosi i na onoga ko se susretne sa takvom osobom, obrati mu se preko medija, ili upita iz radoznalosti, ili razonode ili želje da se sa njim samo izruguje.

A dozvoljeno je upitati ga kako bi se spoznalo stanje onoga ko se time bavi, kako bi se njegovo zlo i neznanje otkrilo ljudima i kako bi ljudi bili spašeni njegovog zla.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko ode vračaru ili gataru, pa povjeruje u ono što kaže, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu.“

Neke supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose da je on kazao: „Ko ode gataru i samo ga upita o nečemu, neće mu namaz biti primljen četrdeset dana.“

Propis izučavanja sihra

Čovjeku je zabranjeno izučavati sihr, podučavati njemu i praviti ga, i ne samo da mu je zabranjeno nego ga takvo djelo, koje se sastoji od širka, laži, potpomaganja sa šejtanom, čini nevjernikom.

Allah Uzvišeni veli: i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik - šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini. (El-Bekare, 102.)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Čuvajte se sedam stvari koje upropašćavaju onoga ko ih čini: širka, sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka siročeta, bježanja sa bojnog polja i potvore za blud pobožne i čestite vjernice.“

Propis uzimanja naknade za sihr

Sihirbazu je haram imetak koji uzme praveći ili skidajući sihr, a isto tako je haram onome ko daje imetak sihirbazu ili vračaru, jer onaj ko to čini koristi tuđi imetak na nedozvoljen način, i učestvuje u grijehu.

Allah Uzvišeni veli: Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. (El-Maide, 2.)

Od Ebu Mesuda el-Ensarija se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio novac od prodaje psa, od prostitucije i od vračanja.

Kako da utvrdiš (bez učača rukje) da li si pod sihrom, džinskim opsjedanjem ili urokom?

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Poštovani magistre Ljakiću, imam sumnju da sa mnom nešto nije u redu, u smislu da mi je neko napravio sihr ili da su me džini spopali. A nekako mi neugodno da zbog ovoga odem mahsuz kod nekog učača rukje da se provjerim, a gdje ja živim i nema nikoga od njih da je blizu. Mene intresuje da li ima neki način kako sama da provjerim i ispitam da li mi je napravljen sihr i slično prije nego što odem kod učača rukje, da džabe ne idem ako nema ništa. Allah te nagradio svakim dobrom.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nije prenešeno u šerijatskim tekstovima, ili preciznije rečeno: meni nije poznato, kako da se sazna ili ustanovi da li je neko opsihren, da ima džinski dodir ili je urečen. I ne samo to, nego čak i ono što navode učenjaci i što možemo naći u knjigama o sihru, džinima, rukji i slično, o simptomima i znacima sihra, džinskog dodira i uroka, to su uglavnom praktično i iskustveno potvrđene stvari a ne nešto zašto imamo uporište u šerijatskim tekstovima.

Pa tako ono što ću navesti, inašallah, kao način i metod utvrđivanja i otkrivanja bez učača rukje da li neko ima sihr, džinski dodir ili urok, to su rezultati praktičnog iskustva onih koji se bave liječenjem. Za ove stvari nije potrebno tražiti argumente iz Kitaba i Suneta, nego je bitno da ispunjavaju šartove dozvoljene rukje. Da se podsjetimo, svaka rukja je dozvoljena i smatra se šerijatskom ako ispunjava tri sljedeća šarta:

1- Da bude sa govorom Uzvišenog Allaha ili sa Njegovim imenima i svojstvima,

2- Da rukja bude na arapskom jeziku ili (na jeziku ili sa metodom) čije značenje je poznato i razumno kako u sebi ne bi sadžavala širk ili vodila u širk ili ono što je zabranjeno,

3- Da (učač) bude ubijeđen da rukja ne utiče sama po sebi nego Allahovim kaderom“.

Najlakši i najjednostavniji načini utvrđivanja su:

– UČENJE PRVIH 10 AJETA SURE ES-SAFAT (ILI ČITAVE EL-BEKARE poslije toga)
Da se pod abdestom prouči, polako i što ispravnije (pravilnije i po tedžvidu), prvih 10 ajeta sure Es-Safat (446 str.). U većini slučajeva kod oboljelih osoba (od sihra, džinskog dodira i uroka) pojavi se rakcija (bol u nekom dijelu tijela, gubljenje, nešto mu ne da dalje učiti, vrisak, nagon za povraćanje, uznemirenost, strah ili da plače i slično) pri učenju ovih ajeta. Ako ne bude reakcije tokom učenja pravih 10 ajeta sure Es-Safat, onda neka prouči čitavu suru El-Bekare.

Ako se ni prilikom učenja čitave El-Bekare ne pojavi nikakva reakcija, onda sigurno ta osoba ne boluje od neke duhovne bolesti (koje se liječe rukjom), nego treba da se obrati ljekaru u zdravstvenim ustanovama.

Je li bolje prilikom iftara jesti, pa klanjati ili klanjati, pa jesti?

PITANJE:

Esselamu alejkum, zanima me da li je prece prekinuti post hurmom pa klanjati namaz, a zatim jesti, ili je prece iftariti, a zatim klanjati, zbog hadisa “Nema namaza u prisustvu hrane, niti dok se trpi mala ili velika nužda.”? Allah vas nagradio.

ODGOVOR:

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Po ovom pitanju je došao hadis od Enes ibn Malika, radijallahu anhu, u kojem on kaže: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se iftario prije nego što klanja sa svježim datulama, ako ne bi bilo svježih datula onda sa suhim datulama, a ako ne bilo suhih datula onda sa nekoliko gutljaja vode“.

Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed, dobrim ga ocjenjuje Tirmizi a vjerodostojnim Albani i Šuajb Arnaut.

Takođe, biželje Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki i Bezzar od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: „Nisam nikada vidio Allahovog Polanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao akšam sve dok se ne iftari pa makar sa gutljajem vode“. Šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.

Ovome se može dodati hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ljudi će neprestano biti na hajru sve dok budu žurili sa iftarom“. Hadis ukazuje na preporučenost žurenja sa iftarom.

Prema tome, shodno praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sunet je i najbolje je prilikom iftara čim nastupi vrijeme iftara (tj. zađe Sunce) ili se čuje ezan da se pojede nekoliko svježih datula, ko nema svježih datula da pojede nekoliko suhih datulama, a ako nema ni suhih datula da popije nekoliko gutljaja vode. A zatim nakon toga da klanja akšam namaz, te poslije namaza da jede pripremljenu hranu (iftar).

Gore spomenuti hadisi od Enesa, radijalahu anhu, jasno ukazuju da bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo iftario pa klanjao a zatim nakon namaza jeo spremljenu hranu.

Izuzetak ovome je, kao što navode šejh Albani i drugi učenjaci, stanje u kojem se postavi jelo a duša osobe koja se iftari teži za hranom tako da bi je to odvelo od skrušenosti u namazu, onda je preče da radi po drugom hadisu mutefekun alejhi u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema namaza u prisustvu hrane, niti dok se trpi mala ili velika nužda“. Međutim, da ovo ne bi bila stalna praksa oni čija duša ostaje vezana za hranu ne treba da postavljaju hranu prije namaza.

Ve billahi tevfik.

PITANJE:

Da li se smije postiti od drugog dana Bajrama? Negdje sam čula da je to haram, jer se tada treba jesti i sjećati Allaha subhanehu we te´ala, a negdje da se samo ne smije prvi dan Bajrama postiti? Šta je ispravnije?

ODGOVOR:

Od dana koje je zabranjeno postiti je i prvi dan ramazanskog Bajrama. Pod ovom zabranom se misli samo na prvi dan a ne drugi i treći.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se poste dva dana: ramazanski Bajram i kurbanski Bajram.

Prema tome, hadis jasno naglašava da je zabranjeno postiti dva dana pa onda u nastavku se navode ta dva dana: ramazanski Bajram i kurbanski Bajram, da je se mislilo na drugi i treći dan Bajrama onda bi u hadisu trebalo doći “dane Bajrama”, a ne dva dana.

Prema tome, nema nikakve smetnje da postiš drugi dan Bajrama. Ve billahi tevfik.

PITANJE:

Esselamu Alejkum!
Kako se održava svadba na pravilan način? Zanima me kako se odrzava svadba na pravilan način, ima dosta na netu povezano za šerijatko vjenčanje, brak, kako da se supruzi ponasaju jedno prema drugom itd.
Razmišljala sam dosta o tome kada se vjenčas šerijatski, šta i kako dalje, sta je zabranjeno i sta je dozvoljeno?? Imati kuma, kumu?

Da li mogu sudjelovati roditelji od mlade na svadbi? Da li je individulano kako zelis da skrojis svoju svadbu ili smo skroz zaultali, razmisljam o tome da mladozenje i njegova familija dodje po mladu, kicenje svatova, itd?
Ako zelis svadbu na pravilan nacin da li trebaju muskarci i zene biti razdvojeni, bez muzike, bez alkohola naravno itd.

Dalje razmišljam o tome sto je meni jako cudno npr sto se “naplaćiva” kićenje gostiju a takodje negdje tortu, i da li se to uopste radi, jednom ili ni jednom meni to nekako djeluje normalnije.
Takodje sam isto razmišljala o tome ako su muskarci i zene podjeljeni gdje ce sjediti svjedoci, mlada i mladozenje i td?
Imam dosta pitanja vjerovatno su pomalo naporna al neznam iskreno kako da se snadjem vezano za ovo sve. Zato trazim pomoc od vas.
ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Svadba se na arapskom jeziku naziva velimom, a velima je jezički znači pozivanje ljudi da jedu hranu koja se organizuje povodom ženidbe, dok neki učenjaci kažu da je velima naziv za svaku vrsta skupljanja ljudi da jedu hranu koja se priređuje povodom nekog sretnog i bitnog događaja.

Prema tome, pod svadbom se u Šerijatu podrazumijeva zvanje ljudi na jedenje hrane povodom ženidbe. Ovo je bitno spomenuti zbog toga da se može napraviti razlika između onog što se u Šerijatu smatra svadbom i onog što je kod Bošnjaka prisutno od svadbenih običaja.

Propis pravljenja svadbe

Većina učenjaka smatra da je pravljenje svadbe sunnet, dok dio učenjaka kaže da je vadžib. Zagovarači oba ova mišljenja dokazuju svoj stav istim dokazom a to je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abdurrahmanu ibn Avfu, radijallahu anhu, kada se ženio: “Napravi velimu pa makar sa ovcom”.

Vrijeme pravljenja svadbe

Oko vremena pravljenja svadbe u odnosu na vrijeme sklapanja bračnog ugovora učenjaci imaju više mišljenja. Pa tako neki kažu da se svadba pravi prilikom sklapanja samog ugovora, drugi kažu nakon što se sklopi, dok treći kažu da se svadba organizuje u vrijeme kada mladoženja prilazi mladi, a četvrti kažu da se pravi nakon što mladoženja priđe mladi.

Sva ova mišljenja imaju osnova s tim da mnogi naginju četvrtom mišljenju a to je da se svadba napravi nakon što mladoženja priđe mladi jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako uradio, kako se prenosi u vjerodostojnim predajama, kada je ženio Zejneb bint Džahš i Safiju, radijallahu anhuma.

Selamu alejkum we rahmetullah we berekatuhu,
Uvaženom šejhu Sulejmanu ibn Nasiru el Ulvanu. Vi znate da veliki broj islamskih država danas živi u teškom siromaštvu, zato postavljamo pitanje šta je bolje, zaklati kurban u našem mjestu ili poslati novac u visini cijene kurbana da se on zakolje u tim siromašnim državama?

Odgovor: We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,

U velike koristi (mesalih) o kojima islamski šerijat vodi računa i koje spadaju u najveće ciljeve šerijata spada vođenje računa o prioritetima i briga o siromašnim muslimanima i onima kojima je pomoć potrebna. Od očite koristi koja se ovdje u ovom poglavlju ostvaruje jeste dozvoljenost prenošenja kurbana iz jednog u drugo mjesto. U Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema ništa što ovakav postupak čini spornim, tako da je osnova dozvoljenost. Ako je zekat, koji je vadžib po koncenzusu, dozvoljeno prenijeti iz jedne u drugu državu radi koristi i potrebe, kakav je tek onda slučaj sa kurbanom koji nije vadžib već mustehabb (poželjan).

Neki ljudi ovakav postupak smatraju nedozvoljenim, a kao dokaz navode to što se u slanju kurbana u drugo mjesto propušta ispoljavanje obilježja islama (še’ire), a Uzvišeni kaže:
”A kamile smo vam učinili jednom od Allahovih obreda hadždža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poređani; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili” (Hadždž, 36).

Međutim ovaj ajet ne može poslužiti kao dokaz. Ajet bi mogao poslužiti kao dokaz kada bi se svi ljudi jedne države složili da zakolju svoje kurbane u drugoj državi (tj. da plate cijenu kurbana koji će se zaklati u drugoj državi op.prev.) a situacija nije takva tako da je ispoljavanje ovog obilježja u osnovi prisutno u državi.
A ako bi se čak i svi ljudi složili da svoje kurbane zakolju u drugoj državi osnova ispoljavanja ovog obilježja opet ostaje u cjelini s tim što je više izraženiji u jednoj državi zbog potrebe i koristi.

Cilj klanja kurbana jeste ispoljavanje ovog obilježja u svakoj državi i okorištavanje siromašnih. Uzvišeni kaže:
لَنْ يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلا دِمَاؤُهَا وَلَكِنْ يَنَالُهُ التَّقْوَىمِنْكُم

“Do Allaha neće doprti meso i krv njihova već bogobojaznost vaša.” (Hadždž, 37).
U dva Sahiha se od Seleme ibn Ekv’a prenosi da je Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, rekao: ”Ko od vas zakolje kurban neka nakon tri dana ne ostavi ništa od njega u svojoj kući.” Pa kada je nastupila sledeća godina upitaše: O Allahov poslaniče hoćemo li postupiti kao i prošle godine ? Jedite, nahranite druge, i sačuvajte meso (tj, ostvite i sebi) – odgovori on – jer te godine su ljudi bili u neimaštini pa sam želio da ih pomognete.”

Kada je Zakonodavac vidio potrebu ljudi zabranio im je da meso sačuvaju više od tri dana, ali kada je nestalo te prepreke (neimaština ljudi) nestalo je i zabrane.
Na osnovu toga ne vidimo nikakve prepreke da izdamo fetvu o dozvoljenosti klanja kurbana u drugoj državi, jer je velikom broju muslimana zemlja postelja a nebo ogrtač a možda i umru od gladi. Zato je potrebno da stanemo uz njih i pomognemo zekatom, sadakom i slanjem kurbana.

Kod klanja kurbana se ne uslovljava da kurban bude zakoljen u mjestu u kojem osoba koja želi zaklati kurban živi. Ako nas je mimoišao sunnet jedenja od mesa kurbana onda nas nije mimoišla masleha pomaganja siromašnih muslimana i ispunjavane njihovih potreba.
A Allah najbolje zna.

Vaš brat Sulejman ibn Nasir el Ulvan

PITANJE:

Esselamu alejkum ve rahmetullahi we berekatuhu.Imam pitanje za uvaženog profesora Zijada Ljakića: Je li dozvoljeno dopisivanje, odnosno chatanje muskaraca i žena na određenu temu na facebook grupama? Vidio sam jednu takvu grupu na kojoj udate i neudate sestre i oženjena i neoženjena braća uzajamno komuniciraju i razmjenjuju odredjena mišljenja i informacije. Je li to dozvoljeno pod uslovom da se ne uljepšava “govor” (pisanje)? Molim vas da mi odgovorite na ovo pitanje. Allah vas nagradio.

ODGOVOR:

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Šerijat je došao sa pravilima i normama koje odgovaraju za sva vremena i sva mjesta. Od tih šerijatskih pravila su:

Prvo – “Zatvaranje puteva koji vode u haram” (tzv. seddu ezzerai’a).

Drugo – “Otklanjanje štete ima prednost nad pribavljanjem koristi”.

Treće – “Ono što vodi u haram je haram”.

U svjetlu gore spomenutih šerijatskih pravila, koja su naravno zasnova na šerijatskim tekstovima, saznajemo propis dopisivanja muskaraca i žena koji jedni drugima nisu mahremi preko mesinđera, facebooka ili interneta uopćeno na bilo koji način, chatanjem ili slično. Ova tri šerijatska pravila ukazuju da je propis ovakvog dopisivanja zabrana, jer je vadžib zatvoriti puteve koji vode u činjenje harama, takođe jer je veće šteta od koristi istog i jer ono što vodi u haram je haram.

Ako bi se prigovorilo da u ovakvim dopisivanjima ima vrlo ozbiljnih i korisnih stvari, a što se ne može negirati, poput uspostavljanja prijateljskih veza, razmjene znanja, informacija ili materijala ili čak upoznavanja radi braka i slično, odgovor je da su ove koristi uglavnom umišljenje ili od šejtana uljepšane u odnosu na fitnu i opasnosti koje vrebaju u njima. A otklanjanju štete se daje prednost nad pribavljanju koristi ako je šteta veća, zbog toga je zabranjen alkohol iako u njemu ima koristi jer su šteta i grijeh u njegovom konzumiranju veći. Kaže Uzvišeni: “Pitaju te o vinu i kocki, reci: U njima ima velik grijeh a donose i korist ljudima, a njihov grijeh je veći od njihove koristi” (El-Bekara, 219).

Koliko su samo takva dopisivanja, čak i ona ozbiljna, korisna i plodna, odvela mnoge udate žene i oženjene muškarce, a da ne govorimo o neudatim i neoženjenim, u činjenje raznoraznih grijeha. A sve ono što vodi u haram (ili grijeh) je haram po tekstu šerijatskog pravila.

Neki se pravdaju time da kažu kako imaju veliko pouzdanje i povjerenje u sami sebe, da mogu da se samokontrolišu da vladaju sobom, i tome slično. Takvima kažemo: nije dozovljeno muslimanu da stavlja na ispit svoj iman time što će sebe staviti u fitnu i iskušenje jer je vrlo moguće da skrene i učini grijeh. Kaže Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davu, Ahmed, Hakim i ostali, a prenosi ga Imran ibn Husajn, radijallahu anhu: “Ko od vas čuje da se Dedždžal pojavio neka se udalji od njega koliko može, doći će mu čovjek misleći o sebi da je mu’min pa će ga (Dedždžal) neprestano zavoditi sve dok ga ovaj ne počne slijediti zbog šubhi (obmana) koje vidi”. Pa tako nikoga ne smije obmanuti njegovo lijepo mišljenje o samom sebi da izlaže svoju vjeru u opasnost.

Takođe, lijep nijet i dobra namjera ne opravdavaju činjenje djela koja vode u harame ili djela koja su sama po sebi harami. O dopisivanju muskaraca i žena (koji jedni drugima nisu mahremi) preko mesinđera, facebooka ili interneta, chatanjem ili slično, su upitani mnogi savremeni šejhovi, poput Abdullaha Džibrin, Abdurrahmana Es-Suhejma, Abdullaha Fekih i Muhammeda Saliha Munedždžida, njihov odgovor je bio jednoglasan, tj. da to nije dozvoljeno. Ve billahi tevfik.

PRVO PITANJE:

Selam alejkum brate, cistam ovo najnovije pitanje u vezi mehra na stranici n-um pa mi se probudi sumnja da nismo ispravno postupili. Iako je sad kasno.
Bila sam vjencanja i vjenčani dar tokom sklapanja vjenčanje je bio prsten koji sam dobila i kao mehr sam htjela odredjenu sumu novca. Složili smo se da on to isplati tokom braka. On nije bio sposoban da to isplati tako da sam dobila 1/6 mehra i kad nam je brak puko nakon par godina, ja sam znala da on nema novca i halalila sam mu ostatak mehra. Nisam htjela da ga opterecujem i nadala sam se da će doći jednog dana sebi i povratiti talak.
To se nije desilo. Razvedeni smo i islamski i opštinski i sad čitam da si ti rekao da nije ispravno da se halali mehr.
hmm..jesam li ja sad dužna to tražiti od njega? selam alejkum

DRUGO PITANJE: Esselamu alejkum
Pročitala sam pitanje uvezi mehra gdje sam pročitala slijedeće:
“Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra.”
Ja kad sam se udavala moj muž je bio u ovoj stranoj državi kao izbjeglica, dok sam ja tu odrasla. Živjela sam znači u puno boljem finansiskom stanju nego on, jer sam i radila, on nije. Mene je jedna sestra savjetovala da trazim 5000 kao mehr i reče da je i ona tako tražila,a muž je isto bio u takvoj situaciji.
Ja sam tad tako uradila, moj muž je pristao, ali ja sam kasnije shvatila da zbog razlike između mene i te sestre, šta se tiče prijašnjeg života ipak nisam trebala tražiti toliko para,toliki mehr. Nisam htjela da ga opterećujem sa nečim što on možda dugo neće moći izvršiti.

Zastidjela sam se i osjećala sam da nisam nikako vrjedna toga, pa sam u razgovoru, dok moj muž jos nije radio odustala od mehra. Jednostavno ja sam sretna što je on meni pomogao da počnem novi život i to mi je dosta.
Sada čitajući ovo nisam sigurna da li ja nisam ispravno shvatila ili sam pogrijesila?
Da li ja nisam smijela odustati od mehra??
Moj muž sada radi i fino zarađuje elhamdulillah i nebi mu vjerovatno bio problem te pare i da plati, jer nimalo nije škrt,elhamdulillah. Šta više i previše nam pruža. (mislim da i previše imamo u pogledu na dunjaluk).
Da li mi možete reći da li žena “nesmije” da odustane od mehra?? Jer ja znam i drugu sestru koja je tako uradila,a ima ih sigurno još puno…
Molim vas ako mi možete samo ukratko reći da li sam ja ipak ispravno shvatila da nisam smijela odustati, i ako je tako da li se može bar 1 dio halaliti??
Allah vam dao svako dobro oba svijeta
selam alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

ODGOVOR: Alejkumusselam.
Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra.

Odnosno, nije dozvoljeno sporazumno da obje strane odustanu od mehra prilikom sklapanja bračnog ugovora. Pa čak ako ne bi naveli prilikom sklapanja bračnog ugovora koliki je mehr, ali ne sa ciljem da se izbjegne ili odustane od njega, nakon toga žena ima pravo na mehr u visini mehra žena njenog ranga.

A nakon sklapanja bračnog ugovora mužu nije dozvoljeno da bilo šta uzme od mehra bez pristanka njegove supruge, tj. dužan je da joj ga isplati shodno kako se dogovore i smatra se njenim dužnikom sve dok zadnji dio mehra ne isplati. S tim da je ženi dozvoljeno da pokloni čitav mehr ili njegov jedan dio svome mužu kao i da odustane od isplaćivanja mehra ali nakon što je mehr utvrđen i određen prilikom sklapanja bračnog ugovora.

Da nije dozvoljeno mužu da uzme išta od mehra bez pristanka njegove žene ukazuju sljedeće riječi Uzvišenog: “Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne uzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno uzmete čineći očigledan grijeh” (En-Nisa, 20). A u drugom ajetu kaže: “Puštanje može biti dvaput pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati. A vama nije dopušteno da uzimate bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati” (El-Bekara, 229).

A da je dozvoljeno ženi da pokloni dio mehra ili čitav, ili da odustane od njega nakon što je utvrđen prilikom sklapanja braka ukazuju riječi Uzvišenog: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove dajte, a ako vam one drage volje od šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte” (En-Nisa, 4).

Prema tome, ono što ste vas dvije (mislim na žene u oba pitanja) uradile je ispravno i nemate pravo nakon toga da ponovo tražite vrijednost mehra od kojeg ste odustale. Ve billahi tevfik.

PITANJE:

Es selamu alejkum. Venčani dar mi je određen na 2,500 maraka prije 10 god. Ali taj iznos mi nije dat ni do dan danas jer moj muž kaže a gde ja jedem i oblačim se i ta to je za to. E sad mene interesuje dali je on meni dužnik ili nije i da li je obavezan da mi isplati tu sumu novca?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Vjenčani dar je propisan Kur'anom, Sunnetom i idžaom učenjaka.
Kaže Uzvišeni: “I draga srca ženama njihove vjenčane darove dajte …” (En-Nisa’, 4).

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku kojeg je htio oženiti: “Potraži (za vjenčani dar) pa makar i prsten od željeza”.

Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra. A razišli su se da li je mehr šart valjanosti braka ili samo vadžib, a ovo drugo je bliže ispravnom.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima da muž postaje dužan isplatiti čitav mehr (vjenčani dar) sa jednom od dvije stvari: prilaskom ženi u postelji ili njegovom smrću.

A što se tiče odgađanja isplaćivanja mehra, skupina učenjaka to uopće ne dozvoljava dok druga skupina dozvoljava. Zatim, od skupine učenjaka koji dozovljavaju odgađanje isplaćivanja mehra, jedan dio njih, od kojih je imam Malik, uslovljava da to odgađanje bude vremenski poznato i naznačeno, dok drugi dio učenjaka, od kojih su imam Ebu Hanife i Sufjan Sevri, dozvoljavaju da se odgodi isplaćivanje sve do smrti muža ili razvoda braka, kada je muž (ili nasljednici u slučaju smrti) dužan isplatiti mehr.

Prema tome, nema sumnje da ti je muž obavezan dati dogovoreni mehr, ako to ne uradi on je veliki griješnik. Njegovo izdvajanje imetka u jelu i odjeći za tvoje izdržavanje, a koje je vadžib, nema veze sa isplaćivanjem mehra.

Pošto prilkom sklapanja bračnog ugovora niste dogovorili kada će ti isplatiti mehr, to možete i sada učiniti, pa shodno kako se dogovorite on je družan da to ispoštuje. Ve billahi tevfik.

Kur’an kao lijek- izliječenje

Hvala Allahu džellešanuhu na svim blagodatima kojima nas je obdario i neka je selam i mir na Muhammeda alejhiselama koji nam je dostavio Allahovu knjigu Kur‘ani kerim, po kojem živimo i uređujemo svoje življenje. U ovome vremenu izolacije trebamo se podsjetiti na važnost Kur’ana u našem svakodnevnom životu i ovosvjetskim poteškoćama. U suri El Isra:82, Allah džellešanuhu nam kazuje:

“Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima….” (El Isra’, 82) وَنُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاءٌ وَرَحْمَةٌ لِلْمُؤْمِنِينَ وَلَا يَزِيدُ الظَّالِمِينَ إِلَّا خَسَارًا

Kur’an je prema tome, lijek za srca od bolest, neznanja i sumnje. Uzvišeni nije spustio ništa što djelotvornije liječi i uspješnije uklanja bolesti od Kur’ana.

U dva Sahiha se navodi hadis Ebu Se’ida:

“Jedna grupa ashaba Muhammeda a.s, je bila na putu. Naišli su na jedno arapsko pleme i tražili da ih ugoste, ali ovi odbiše da im pruže gostoprimstvo.
Ubrzo zatim poglavara tog plemena ujede zmija. Na svaki način su mu pokušavali pomoći, ali im ništa nije uspjelo. Neki od njih rekoše: ‘Upitajmo one ljude što su tražili da ih ugostimo, možda nam oni mogu pomoći.’

Dođoše do njih i upitaše ih: ‘O narode, našeg poglavara je ujela zmija! Pokušavali smo mu na svaki način pomoći, ali nam nije ništa pomoglo. Zna li neko od vas kako da mu pomognemo?’
Jedan reče: ‘Da, tako mi Allaha ja znam učiti rukju. Ali tako mi Allaha, mi smo tražili da nas ugostite, ali ste vi to odbili. Neću mu učiti rukju sve dok nam nešto ne date.’
Dogovoriše se da to bude stado ovaca. Potom on stade pljuckati i učiti: “Elhamdulillahi Rabbil alemiin…“(Hvala Allahu, Gospodaru svjetova). Ovaj kao da se odriješio od užeta. Poče hodati bez ikakvih smetnji.

Tada im dadoše platu oko koje su se dogovorili. Neko od njih reče: ‘Podijelimo ovo stado! Nemojte, rekoše ostali, dok ne dođemo Poslaniku sallAllahu alejhi we sellem i spomenemo mu šta se desilo. On će nam kazati šta da radimo.’ Otiđoše Božijem Poslaniku sallAllahu alejhi we sellem i sve mu ispričaše. On reče:
‘Otkud znate da je to rukja?’ Pa nastavi: ‘Podijelite to što ste dobili i dajte i meni jedan dio’, nakon čega se nasmija.”
(Hadis prenosi Buharija: Knjiga o iznajmljivanju, br. 2276, a drugim riječima u Knjizi o medicini, br. 5736, 5737; Muslim: Knjiga o miru, br. 2201)

Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! – i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!(Sad:87-88)

Kur’an lijeci sve –lijek je za svaku bolest!

Kur'an je lijek bolesnim srcima, kao i vitalnost ljudskim tijelima. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)

Pogledajmo u riječ šifaun (izlječenje), koja je ovdje upotrijebljena zbog svoga vidljivog rezultata. Riječ devaun (lijek), nije korištena, jer za svaki lijek postoji mogućnost da nekada koristi i pribavi ozdravljenje, a nekada opet ne.

Postoji veliki broj raznih oboljenja (psihičkih i fizičkih) u kojima šejtan ima veliki udio zbog svog samovoljnog i diktatorskog ponašanja u našem krvotoku. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista šejtan kola čovječijim venama.” (Muttefekun alejhi)

Iz ovoga zaključujemo da je srdžba razlog mnogim bolestima. Zbog toga je Poslanik alejhis-selam kada mu je došao čovjek tražeći od njega da ga posavjetuje sa nečim korisnim, rekao: “Ne srdi se!” Ovu rečenicu je ponovio nekoliko puta, a hadis je zabilježio Buhari.

Trag koji ljutnja ostavlja na tijelima je jasno uočljiv. Primjetit ćemo da su posljedice srdžbe čir na želucu i želudačna kiselina i oni je uvijek vijerno prate. Velika ljutnja rezultira i jednom vrstom nervoze debelog crijeva, dok je dijabetes, kod nekih ljudi, nastao čestim prekomjernim uzrujavanjem. Mnoge bolesti glave poput glavobolje, moždanog udara, kapi i iznenadne paralizovanosti su bolesti prouzrokovane srdžbom.