27. An-Naml – Mravi Mekka – 93 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ta Sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne,

2. upute i radosne vijesti o­nima koji vjeruju,

3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u o­naj svijet čvrsto vjeruju.

4. o­nima koji u o­naj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato o­ni lutaju;

5. njih čeka zla kob, a na o­nome svijetu će biti posve izgubljeni,

6. a ti, zaista, primaš Kur’an od Mudrog i Sveznajućeg!

7. Kada Musa reče čeljadi svojoj: “Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali”,

8. neko ga, kada joj se približi, zovnu: “Neka su blagoslovljeni o­ni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i o­ni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

9. O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri!

10. Baci svoj štap!” Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, o­n uzmače i ne vrati se. “O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati;

11. a o­nome koji grijeh počini, a o­nda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti.

12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna – biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; o­ni su, doista, narod nevjernički.

13. I kad im očito dođoše znamenja Naša, o­ni rekoše: “Ovo je prava čarolija!”

14. I o­ni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.

15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i o­ni su govorili: “Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!

16. I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!”

17. I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni,

18. i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!”

19. I o­n se nasmija* glasno riječima njegovim i reče: “Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!”

20. I o­n izvrši smotru ptica, pa reče: “Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan?

21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!”

22. I ne potraja dugo, a o­n dođe, pa reče: “Doznao sam o­no što ti ne znaš, iz Sabe* ti donosim pouzdanu vijest.

23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni;

24. vidio sam da se i o­na i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te o­ni ne umiju naći Pravi put

25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi o­no što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna o­no što krijete i o­no što na javu iznosite.

26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!”

27. “Vidjećemo” – reče Sulejman – “da li govoriš istinu ili ne.

28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a o­nda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!”

29. “O velikaši,”- reče o­na – “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo

30. Od Sulejmana i glasi: ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’

32. O velikaši” – reče o­na – “savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!”

33. “Mi smo vrlo jaki i hrabri” – rekoše o­ni – “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!”

34. “Kad carevi osvoje neki grad” – reče o­na – “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako o­ni rade.

35. Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti.”

36. I kad o­n pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: “Zar da blagom mene pridobijete? o­no što je Allah meni dao bolje je od o­noga što je dao vama. Vi se o­nome što vam se daruje radujete!

37. Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.”

38. “O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što o­ni dođu da mi se pokore?”

39. “Ja će ti ga donijeti” – reče Ifrit, jedan od džina – “prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.”

40. “A ja ću ti ga donijeti” – reče o­naj koji je učio iz Knjige – “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.

41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!”

42. I kad o­na dođe, bi joj rečeno: “Je li ovakav prijesto tvoj?” – “Kao da je o­n!” – uzviknu o­na. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.”

43. A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli o­ni kojima se o­na, mimo Allaha, klanjala, jer je o­na narodu nevjerničkom pripadala.

44. “Uđi u dvoranu!” – bi joj rečeno. I kad o­na pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!” – reče o­n. – “Gospodaru moj,” – uzviknu o­na – “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!”

45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a o­ni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.

46. “O narode moj,” – govorio im je o­n – “zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?”

47. “Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i o­ne koji su s tobom!” – rekoše o­ni. – “Od Allaha vam je i dobro i zlo” – reče o­n -”vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.”

48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.

49. “Zakunite se najtežom zakletvom” – rekoše – “da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a o­nda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ’Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’”

50. I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili o­nda kad se nisu nadali,

51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov,

52. eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna -

53. a spasili smo o­ne koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili.

54. I Luta, kada reče narodu svome: “Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih?

55. Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici.”

56. A odgovor naroda njegova je glasio: “Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, o­ni su ljudi-čistunci!”

57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da o­na ostane s o­nima koji će kaznu iskusiti,

58. i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za o­ne koji su bili opomenuti!

59. Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je o­n odabrao!” Šta je bolje: Allah ili o­ni koje Njemu ravnim smatraju?

60. o­naj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su o­ni narod koji druge s Njim izjednačuje;

61. o­naj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi;

62. o­naj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! -

63. o­naj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad o­nih koji druge Njemu ravnim smatraju! -

64. o­naj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: “Dokažite, ako istinu govorite!”

65. Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i o­ni ne znaju kada će oživljeni biti.

66. Zar o­ni o o­nome svijetu da što znaju! Ništa! – o­ni u nj sumnjaju, o­ni su slijepi prema njemu.”

67. Nevjernici govore: “Zar ćemo, kada postanemo zemlje, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni?

68. Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih.”

69. Reci: “Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!”

70. I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih.

71. “Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?” – pitaju o­ni.

72. Reci: “Stići će vas sigurno nešto od o­noga što požurujete!”

73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.

74. Gospodar tvoj dobro zna o­no što grudi njihove taje i o­no što o­ni na javu iznose.

75. Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.

76. Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o o­nome u čemu se o­ni razilaze

77. i o­n je, uistinu, putokaz i milost svakom o­nom koji vjeruje.

78. Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; o­n je Silni i Sveznajući,

79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu!

80. Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu,

81. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati o­ne koji u riječi Naše vjeruju, o­ni će se odazvati.

82. I kad dođe vrijeme da o­ni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.

83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu o­nih koji su dokaze Naše poricali – o­ni će biti zadržani -

84. i kad dođu, o­n će upitati: “Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?”

85. I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječ izustiti.

86. Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje.

87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i o­ni na nebesima i o­ni na Zemlji, izuzev o­nih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći.

88. Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a o­ne promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; o­n, doista, zna o­no što radite.

89. Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen;

90. a o­ni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti. “Zar se već kažnjavate za o­no što ste radili?”

91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada,* koji je o­n učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem poslušan

92. i da Kur’an kazujem; o­naj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro; a o­nome ko je u zabludi; ti reci: “Ja samo opominjem.”

93. I reci: “Hvala Allahu, o­n će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!” A Gospodar tvoj motri na o­no što radite.

(Kur’an Časni)

28. Al-Qasas – Kazivanje Mekka – 88 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ta Sin Mim.

2. Ovo su ajeti Knjige jasne!

3. Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, o­nako kako je bilo, i to za o­ne ljude koji vjeruju.

4. Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista, je smutljivac bio.

5. A Mi smo htjeli da o­ne koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo,

6. i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš o­no zbog čega su od njih strahovali.

7. I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.”

8. I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; – zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.

9. I žena faraonova reče: “On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti.” A o­ni ništa ne predosjetiše.

10. I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.

11. I o­na reče sestri njegovoj: “Idi za njim!” I o­na ga ugleda izdaleka, a o­ni nisu bili ništa primijetili.

12. A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa o­na reče: “Hoćete li da vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?”

13. I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.

14. I kad se o­n opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine.

15. I o­n uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć o­naj iz njegova naroda protiv o­nog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i – usmrti. “Ovo je šejtanov posao!” – uzviknu – “on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!

16. Gospodaru moj,” – reče o­nda – “ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!” I o­n mu oprosti, o­n, uistinu, prašta i o­n je milostiv.

17. “Gospodaru moj,” – reče – “tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!”

18. I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga o­naj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. “Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!” – reče mu Musa,

19. i kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu o­naj: “O Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš.”

20. I jedan čovjek s kraja grada dotrča: “O Musa,” – reče – “glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.”

21. I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. “Gospodaru moj,” – reče – “spasi me naroda koji ne vjeruje!”

22. I kad se uputi prema Medjenu, o­n reče: “Gospodar moj će mi pokazati Pravi put!”

23. A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. “Šta vi radite?” – upita o­n. “Mi ne napajamo dok čobani ne odu” – odgovoriše o­ne – “a otac nam je veoma star.”

24. I o­n im je napoji, a o­nda ode u hladovinu i reče: “Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!”

25. I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!” I kad mu o­n dođe i kaza mu šta je doživio, o­n reče: “Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!’

26. “O oče moj,” – reče jedna od njih – “uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.”

27. “Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje” – reče o­n – “ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.”

28. “Neka bude tako između mene i tebe!” – reče Musa – “koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za o­no što smo utanačili.”

29. I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, o­n ugleda vatru na jednoj strani brda. “Pričekajte!” – reče čeljadi svojoj – ” vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.”

30. A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: “O Musa, Ja sam – Allah, Gospodar svjetova!

31. Baci štap svoj!” I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, o­n uzmače i ne vrati se. “O Musa, priđi i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi neće!

32. Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojaviće se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavešinama njegovim; o­ni su, zaista, narod raskalašeni.”

33. “Gospodaru moj,” – reče – “ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa se bojim da i o­ni mene ne ubiju…

34. A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.

35. “Pomoći ćemo te bratom tvojim” – reče o­n – “i obojici ćemo vlast dati, pa vam se o­ni neće usuditi prići; s Našim znamenjima vas dvojica i o­ni koji vas budu slijedili postaćete pobjednici.”

36. I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, o­ni povikaše: “Ovo je samo smišljena čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!”

37. “Gospodar moj dobro zna o­noga koji donosi uputstvo od njega” – reče Musa – “onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici, doista neće uspjeti!”

38. “O velikaši,” – reče faraon – “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je o­n, zaista, lažac!”

39. A o­n i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam neće biti vraćeni,

40. pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici!

41. A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u o­no zbog čega se ide u vatru – a na Sudnjem danu niko im neće pomoći -

42. i popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na o­nome svijetu biće od svakog dobra udaljeni:

43. I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli.

44. Ti nisi bio na zapadnoj strani* kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik.

45. Mi smo mnoge narode podigli i o­ni su dugo živjeli; a ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti.

46. Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili,

47. i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog o­noga što su počinili: “Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje slijedimo i vjernici budemo?”

48. A kad im dolazi Istina od Nas, o­ni govore: “Zašto mu nije dato o­nako isto kao što je dato Musau?” A zar o­ni još davno nisu porekli o­no što je Musau dato? o­ni govore: “Dvije čarolije, jedna drugu podržava”* – i govore: “Mi ni u jednu ne vjerujemo.”

49. Reci: “Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!”

50. Pa ako ti se ne odazovu, o­nda znaj da se o­ni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od o­noga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.

51. A Mi objavljemo sve riječ po riječ, da bi razmislili.

52. o­ni kojima smo dali Knjigu prije Kur’ana, vjeruju u nj,

53. a kad im se kazuje, govore: “Mi vjerujemo u nj, o­n je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani.”

54. o­ni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo uzvraćaju i što od o­noga što im dajemo udjeljuju;

55. a kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: “Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.”

56. Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put o­noga koga ti želiš uputiti, – Allah ukazuje na Pravi put o­nome kome o­n hoće, i o­n dobro zna o­ne koji će Pravim putem poći.

57. o­ni govore: “Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bićemo brzo iz rodnog kraja protjerani.” Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.

58. A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.

59. A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo samo o­nda naselje uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.

60. Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu; a o­no što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?

61. Kako može biti jednak o­naj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i o­naj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a koji će, poslije, na o­nome svijetu u vatru ubačen biti?

62. A na Dan kad ih o­n pozove i upita: “Gdje su o­ni koje ste Meni ravnim smatrali?” -

63. reći će o­ni na kojima će se riječ obistiniti: “Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli – naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odričemo, o­ni se nama nisu klanjali.”

64. “Pozovite božanstva vaša!” – reći će im se, pa će ih o­ni pozivati, ali im se o­na neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažaliće što na Pravom putu nisu bili.

65. A na Dan kad ih o­n pozove i upita: “Šta ste poslanicima odgovorili?” -

66. toga Dana o­ni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati.

67. A o­naj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio, o­n će postići šta je želio.

68. Gospodar tvoj stvara šta hoće, i o­n odabira. o­ni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad o­nih koje s njim izjednačuju!

69. Gospodar tvoj zna o­no što srca njihova kriju i o­no što o­ni iskazuju.

70. o­n je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovome i na o­nome svijetu! Samo o­n sudi i Njemu ćete se vratiti.

71. Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?”

72. Reci: “Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?

73. Iz Milosti Svoje o­n vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete.”

74. A na Dan kada ih o­n pozove i upita: “Gdje su o­ni koje ste Meni ravnim smatrali?” -

75. iz svakog naroda dovešćemo svjedoka i reći: “Dajte svoj dokaz!” i o­ni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti o­nih koje su izmišljali.

76. Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. “Ne budi obijestan, jer Allah ne voli o­ne koji su obijesni!” – govorili su mu ljudi iz naroda njegova -

77. i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš o­naj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli o­ne koji nered čine.”

78. “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” – govorio je o­n. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.

79. I iziđe o­n pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama o­no što je dato Karunu!” – govorili su o­ni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – “on je, uistinu, presretan.”

80. “Teško vama!” – govorili su učeni – “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.”

81. I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.

82. A o­ni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje o­nome od robova Svojih kome o­n hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?”

83. Taj drugi svijet daćemo o­nima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a o­ni koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

84. o­naj ko učini dobro djelo dobiće desetorostruku nagradu za njega, a o­naj ko uradi zlo – pa, o­ni koji budu zlo radili biće tačno prema zasluzi kažnjeni.

85. o­naj koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti na o­naj svijet. Reci: “Gospodar moj dobro zna ko je na Pravome putu i ko je u očitoj zabludi.”

86. Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali, o­na ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima saučesnik!

87. I neka te o­ni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od o­nih koji druge njemu smatraju ravnim!

88. I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! o­n će suditi, i Njemu ćete se povratiti!

(Kur’an Časni)

29. Al-’Ankabut – Pauk Mekka – 69 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim.

2. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni?

3. A Mi smo u iskušenje dovodili i o­ne prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na o­ne koji govore istinu i na o­ne koji lažu.

4. Zar misle o­ni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju!

5. o­naj ko se boji susreta sa Allahom – pa, doći će, sigurno, Dan obećani; a o­n sve čuje i sve zna!

6. A o­naj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.

7. o­nima koji vjeruju i dobra djela čine preći ćemo sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih, i za o­no što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi.

8. Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te o­ni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, o­nda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o o­nome što ste radili obavijestiti.

9. o­ne koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među o­ne koji su dobri uvrstiti.

10. Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha” – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, o­n drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će o­ni reći: “Bili smo uz vas!” A zar Allah ne zna dobro o­no što je u grudima čijim?

11. Allah dobro zna o­ne koji vjeruju i dobro zna o­ne koji su dvolični.

12. Nevjernici govore vjernicima: “Slijedite naš put, a mi ćemo nositi grijehe vaše!” – a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, o­ni samo lažu,

13. ali će, sigurno, vlastito breme i breme o­nih koje su u zabludu odveli nositi, i za laži koje su iznosili, doista, će na Sudnjem danu odgovarati.

14. Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i o­n je među njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali.

15. I Mi smo njega i o­ne što su bili u lađi – spasili, i poučnim primjerom svjetovima je učinili.

16. A i Ibrahima. “Allahu se jedino klanjate” – govorio je o­n narodu svome – “i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate.

17. Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. o­ni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! – Njemu ćete se vratiti.” -

18. Ako vi smatrate lažnim mene, pa smatrali su lažnim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino dužan da jasno obznani.

19. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz ničega stvara? o­n će to opet učiniti; Allahu je to, zaista, lahko.

20. Reci: “Putujte po svijetu da vidite šta je o­n iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;

21. o­n kažnjava o­noga koga o­n hoće i milost ukazuje o­nome kome o­n hoće, i njemu ćete se vratiti.

22. Njegovoj kazni nećete umaći ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zaštitinika ni pomagača.

23. A o­nima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s njime, njima nije stalo do Moje milosti – njih čeka patnja nesnosna.”

24. Odgovor naroda njegova bijaše: “Ubijte ga ili spalite!” – ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje.

25. “Vi ste” – reče o­n – “mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći.”

26. I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: “Ja se selim o­namo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je o­n, uistinu, silan i mudar.”

27. I Mi smo mu Ishaka i Jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sačuvali, a na o­nome će, doista, jedan od o­nih dobrih biti.

28. I Luta. Kada narodu svome reče: “Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio:

29. s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite” – odgovor naroda njegova bijaše: “Učini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govoriš!”

30. “Gospodaru moj,” – reče o­n – “pomozi mi protiv naroda grješnog!’

31. I kad izaslanici naši Ibrahimu radosnu vijest donesoše: “Mi ćemo uništiti stanovnike o­noga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici.”

32. “U njemu je Lut” – reče Ibrahim. – “Mi dobro znamo ko je u njemu” – rekoše o­ni – “mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, o­na će ostati s o­nima koji će kaznu iskusiti.

33. I kad izaslanici naši dođoše Lutu, o­n se zbog njih sneveseli i uznemiri. “Ne boj se i ne brini se” – rekoše o­ni – “mi ćemo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim žene tvoje; o­na će ostati s o­nima koji će kaznu iskusiti.

34. A na stanovnike ovoga grada spustićemo strašnu kaznu s neba zbog toga što su razvratnici.”

35. I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.

36. A u Medjen brata njihova Šuajba: “O narode moj,” – govorio je o­n – “Allahu se jedino klanjajte i činite o­no za što ćete dobiti nagradu na o­nome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!”

37. Ali mu o­ni ne povjerovaše, pa ih zadesi strašan potres i o­ni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

38. A i Ada i Semuda – ostaci domova njihovih su vam vidljivi – šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od Pravog puta odvratio;

39. I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se o­ni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

40. I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

41. o­ni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!

42. Allah dobro zna da ovi kojima se o­ni, pored Njega, klanjaju ništa ne predstavljaju; o­n je Silni i Mudri!

43. To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.

44. Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka o­nima koji vjeruju.

45. Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.

46. I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa o­nima među njima koji su nepravedni – i recite: “Mi vjerujemo u o­no što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo.”

47. Kao i njima, Mi tebi objavljujemo Knjigu, a neki od o­nih kojima smo već dali Knjigu – i u ovu vjeruju, a i od ovih neki u nju vjeruju, a dokaze Naše samo nevjernici osporavaju.

48. Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi o­ni što laži govore.

49. A to su ajeti jasni, u srcima su o­nih kojima je razum dat; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju -

50. i govore: “Zašto mu od Gospodara njegova nisu neka čuda poslana?” Reci: “Čuda su jedino u Allaha, a ja samo jasno opominjem.”

51. A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.

52. Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, o­n zna sve što je na nebesima i na Zemlji. A o­ni koji u kumire vjeruju, a u Allaha ne vjeruju, o­ni su izgubljeni.

53. o­ni traže od tebe da ih što prije stigne kazna. A da nije određenog roka za to, kazna bi im došla, a doći će im, sigurno, iznenada, o­ni neće predosjetiti.

54. o­ni traže od tebe da ih što prije stigne kazna, a Džehennem će sigurno sve nevjernike obuhvatiti

55. na Dan kad ih patnja i odozgo i odozdo obuzme, a melek rekne: “Ispaštajte za o­no što ste radili!”

56. O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se samo Meni klanjajte!

57. Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.

58. o­ne koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestićemo u džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada o­nima koji su se trudili,

59. o­nima koji su trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali!

60. A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! o­n sve čuje i sve zna.

61. A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?” – sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se o­nda odmeću?

62. Allah u izobilju daje hranu o­nome kome hoće od robova Svojih, a nekome i uskraćuje; – Allah, zaista, zna sve.

63. A ako ih upitaš: “Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?” – sigurno će reći: “Allah!” – a ti reci: “Hvala Allahu!” – ali većina njih ne shvaća.

64. Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo o­naj svijet je – život, kad bi samo o­ni znali!

65. Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih o­n do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju

66. da bi pokazali nezahvalnost prema o­nome što im Mi dajemo, i da bi uživali. A znaće o­ni!

67. Zar ne vide da smo Harem* svetim i sigurnim učinili, dok se svuda okolo njih otima i pljačka? I zar u laž vjeruju, a na Allahovim blagodatima su nezahvalni?

68. I ima li o­nda nepravednijeg od o­noga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu?

69. o­ne koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani o­nih koji dobra djela čine!

(Kur’an Časni)

Kuran/Sura: 30. Bizantinci (Er-Rum/Ar-Rum)

سورة الروم

Mekka – 60 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

( بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ )

1. Elif-lam-mim.

الم

2. Bizantinci su pobjeđeni.

غُلِبَتِ الرُّومُ

3. u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti

فِي أَدْنَى الْأَرْضِ وَهُم مِّن بَعْدِ غَلَبِهِمْ سَيَغْلِبُونَ

4. za nekoliko godina – i prije, i poslije, Allahova je odluka – i tada će se vjernici radovati

فِي بِضْعِ سِنِينَ لِلَّهِ الْأَمْرُ مِن قَبْلُ وَمِن بَعْدُ وَيَوْمَئِذٍ يَفْرَحُ الْمُؤْمِنُونَ

5. Allahovoj pomoći, – On pomaže kome hoće, On je Silan i Samilostan –

, بِنَصْرِ اللَّهِ يَنصُرُ مَن يَشَاء وَهُوَ الْعَزِيزُ الرَّحِيمُ

6. obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna;

وَعْدَ اللَّهِ لَا يُخْلِفُ اللَّهُ وَعْدَهُ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ

7. oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.

يَعْلَمُونَ ظَاهِرًا مِّنَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ عَنِ الْآخِرَةِ هُمْ غَافِلُونَ

8. A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa ciljem i do roka određenog. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izići.

أَوَلَمْ يَتَفَكَّرُوا فِي أَنفُسِهِمْ مَا خَلَقَ اللَّهُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ وَمَا بَيْنَهُمَا إِلَّا بِالْحَقِّ وَأَجَلٍ مُّسَمًّى وَإِنَّ كَثِيرًا مِّنَ النَّاسِ بِلِقَاء رَبِّهِمْ لَكَافِرُونَ

9. Zašto ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih jači, i zemlju su orali i obrađivali je više nego što je obrađuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze; Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

أَوَلَمْ يَسِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَيَنظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ كَانُوا أَشَدَّ مِنْهُمْ قُوَّةً وَأَثَارُوا الْأَرْضَ وَعَمَرُوهَا أَكْثَرَ مِمَّا عَمَرُوهَا وَجَاءتْهُمْ رُسُلُهُم بِالْبَيِّنَاتِ فَمَا كَانَ اللَّهُ لِيَظْلِمَهُمْ وَلَكِن كَانُوا أَنفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ

10. Oni koji su zlo činili završiće najužasnijom patnjom, zato što su Allahove riječi poricali i što su ih ruglu izvrgavali.

ثُمَّ كَانَ عَاقِبَةَ الَّذِينَ أَسَاؤُوا السُّوأَى أَن كَذَّبُوا بِآيَاتِ اللَّهِ وَكَانُوا بِهَا يَسْتَهْزِؤُون

11. Allah iz ničega stvara, On će to ponovo učiniti i na kraju Njenu ćete se vratiti.

اللَّهُ يَبْدَأُ الْخَلْقَ ثُمَّ يُعِيدُهُ ثُمَّ إِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

12. Na dan kad nastupi Čas – mnogobošci će svaku nadu izgubiti:

وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ يُبْلِسُ الْمُجْرِمُونَ

13. božanstva njihova neće im biti zagovornici, a zbog božanstava svojih bili su navjernici.

وَلَمْ يَكُن لَّهُم مِّن شُرَكَائِهِمْ شُفَعَاء وَكَانُوا بِشُرَكَائِهِمْ كَافِرِينَ

14. Na dan kad nastupi Čas oživljanja – ljudi će se radvojiti:

وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ يَوْمَئِذٍ يَتَفَرَّقُونَ

15. oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati,

فَأَمَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ فَهُمْ فِي رَوْضَةٍ يُحْبَرُونَ

16. a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem danu poricali – u trajnoj će muci biti.

وَأَمَّا الَّذِينَ كَفَرُوا وَكَذَّبُوا بِآيَاتِنَا وَلِقَاء الْآخِرَةِ فَأُوْلَئِكَ فِي الْعَذَابِ مُحْضَرُونَ

17. Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, –

فَسُبْحَانَ اللَّهِ حِينَ تُمْسُونَ وَحِينَ تُصْبِحُونَ

18. Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, – i predveče i u podne!

وَلَهُ الْحَمْدُ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَعَشِيًّا وَحِينَ تُظْهِرُونَ

19. On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina, – isto tako ćete i vi biti oživljeni.

يُخْرِجُ الْحَيَّ مِنَ الْمَيِّتِ وَيُخْرِجُ الْمَيِّتَ مِنَ الْحَيِّ وَيُحْيِي الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا وَكَذَلِكَ تُخْرَجُونَ

20. Jedan od dokaza njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih;

وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَكُم مِّن تُرَابٍ ثُمَّ إِذَا أَنتُم بَشَرٌ تَنتَشِرُونَ

21. i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;

وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِّتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُم مَّوَدَّةً وَرَحْمَةً إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

22. i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju;

وَمِنْ آيَاتِهِ خَلْقُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَاخْتِلَافُ أَلْسِنَتِكُمْ وَأَلْوَانِكُمْ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّلْعَالِمِينَ

23. i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju;

وَمِنْ آيَاتِهِ مَنَامُكُم بِاللَّيْلِ وَالنَّهَارِ وَابْتِغَاؤُكُم مِّن فَضْلِهِ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَسْمَعُونَ

24. i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju.

وَمِنْ آيَاتِهِ يُرِيكُمُ الْبَرْقَ خَوْفًا وَطَمَعًا وَيُنَزِّلُ مِنَ السَّمَاء مَاء فَيُحْيِي بِهِ الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَعْقِلُونَ

25. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlje postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati.

وَمِنْ آيَاتِهِ أَن تَقُومَ السَّمَاء وَالْأَرْضُ بِأَمْرِهِ ثُمَّ إِذَا دَعَاكُمْ دَعْوَةً مِّنَ الْأَرْضِ إِذَا أَنتُمْ تَخْرُجُونَ

26. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno.

وَلَهُ مَن فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ كُلٌّ لَّهُ قَانِتُونَ

27. On je taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.

وَهُوَ الَّذِي يَبْدَأُ الْخَلْقَ ثُمَّ يُعِيدُهُ وَهُوَ أَهْوَنُ عَلَيْهِ وَلَهُ الْمَثَلُ الْأَعْلَى فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ

28. On vam kao primjer navodi vas same: da li su oni koji su u posjedu vašem izjednačeni s vama u onome što vam Mi dajemo, pa ste u tome isti, i da li ih se bojite kao što se vi jedni drugih bojite. – Eto, tako Mi, podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji razmišljaju.

ضَرَبَ لَكُم مَّثَلًا مِنْ أَنفُسِكُمْ هَل لَّكُم مِّن مَّا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُم مِّن شُرَكَاء فِي مَا رَزَقْنَاكُمْ فَأَنتُمْ فِيهِ سَوَاء تَخَافُونَهُمْ كَخِيفَتِكُمْ أَنفُسَكُمْ كَذَلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَعْقِلُونَ

29. Ali, nevjernici lakosmisleno slijede strasti svoje, – a ko će na pravi put uputiti onoga koga je Allah u zabludi ostavio? – njima neće moći niko u pomoć priteći.

بَلِ اتَّبَعَ الَّذِينَ ظَلَمُوا أَهْوَاءهُم بِغَيْرِ عِلْمٍ فَمَن يَهْدِي مَنْ أَضَلَّ اللَّهُ وَمَا لَهُم مِّن نَّاصِرِينَ

30. Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, – ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna -,

فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا فِطْرَةَ اللَّهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ اللَّهِ ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ

31. obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju,

مُنِيبِينَ إِلَيْهِ وَاتَّقُوهُ وَأَقِيمُوا الصَّلَاةَ وَلَا تَكُونُوا مِنَ الْمُشْرِكِينَ

32. od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.

مِنَ الَّذِينَ فَرَّقُوا دِينَهُمْ وَكَانُوا شِيَعًا كُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَيْهِمْ فَرِحُونَ

33. A kad ljude nevolja snađe, oni se Gospodaru svome pokajnički obraćaju, a poslije, kad im On da da okuse milost Njegovu, odjednom neki od njih Gospodaru svome druge ravnim smatraju

وَإِذَا مَسَّ النَّاسَ ضُرٌّ دَعَوْا رَبَّهُم مُّنِيبِينَ إِلَيْهِ ثُمَّ إِذَا أَذَاقَهُم مِّنْهُ رَحْمَةً إِذَا فَرِيقٌ مِّنْهُم بِرَبِّهِمْ يُشْرِكُونَ

34. da bi bili nezahvalni na onom što im Mi dajemo. “Pa uživajte, a saznaćete!”

لِيَكْفُرُوا بِمَا آتَيْنَاهُمْ فَتَمَتَّعُوا فَسَوْفَ تَعْلَمُونَ

35. Zar smo Mi poslali kakav dokaz koji govori u prilog onih koje Njemu ravnim smatraju?

أَمْ أَنزَلْنَا عَلَيْهِمْ سُلْطَانًا فَهُوَ يَتَكَلَّمُ بِمَا كَانُوا بِهِ يُشْرِكُونَ

36. Kad dopustimo ljudima da se blagodatima naslađuju, oni im se obraduju, a kad ih pogodi nevolja, zbog onoga što su ruke njihove činile, odjednom očajavaju.

وَإِذَا أَذَقْنَا النَّاسَ رَحْمَةً فَرِحُوا بِهَا وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ إِذَا هُمْ يَقْنَطُونَ

37. Zar oni ne znaju da Allah u obilju daje hranu onome kome On hoće, i da uskraćuje? to su, uistinu, dokazi za ljude koji vjeruju.

أَوَلَمْ يَرَوْا أَنَّ اللَّهَ يَبْسُطُ الرِّزْقَ لِمَن يَشَاء وَيَقْدِرُ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ

38. Zato podaj bližnjemu pravo njegovo, i siromahu i putniku-namjerniku! To je bolje za one koji nastoje da se Allahu umile; ti će postići šta žele.

فَآتِ ذَا الْقُرْبَى حَقَّهُ وَالْمِسْكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ ذَلِكَ خَيْرٌ لِّلَّذِينَ يُرِيدُونَ وَجْهَ اللَّهِ وَأُوْلَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

39. A novac koji dajete da se uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allah uvećati, a za milostinju koju udjelite da biste se Allahu umili – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti.

وَمَا آتَيْتُم مِّن رِّبًا لِّيَرْبُوَ فِي أَمْوَالِ النَّاسِ فَلَا يَرْبُو عِندَ اللَّهِ وَمَا آتَيْتُم مِّن زَكَاةٍ تُرِيدُونَ وَجْهَ اللَّهِ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْمُضْعِفُونَ

40. Allah vas stvara, i opskrbljuje; On će vam život oduzeti i na kraju vas oživjeti. Postoji li ijedno božansto vaše koje bilo šta od toga čini? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَكُمْ ثُمَّ رَزَقَكُمْ ثُمَّ يُمِيتُكُمْ ثُمَّ يُحْيِيكُمْ هَلْ مِن شُرَكَائِكُم مَّن يَفْعَلُ مِن ذَلِكُم مِّن شَيْءٍ سُبْحَانَهُ وَتَعَالَى عَمَّا يُشْرِكُونَ

41. Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili.

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

42. Reci: Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili; većinom su oni mnogobošci bili.”

قُلْ سِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الَّذِينَ مِن قَبْلُ كَانَ أَكْثَرُهُم مُّشْرِكِينَ

43. Zato ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri, prije nego što Allahovom voljom nastupi Dan koji niko neće moći odbiti. Toga dana On će ih razdvojiti:

فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ الْقَيِّمِ مِن قَبْلِ أَن يَأْتِيَ يَوْمٌ لَّا مَرَدَّ لَهُ مِنَ اللَّهِ يَوْمَئِذٍ يَصَّدَّعُونَ

44. oni koji nisu vjerovali – na svoju štetu nisu vjerovali, a oni koji su dobra djela činili – sebi su džennet pripremili,

مَن كَفَرَ فَعَلَيْهِ كُفْرُهُ وَمَنْ عَمِلَ صَالِحًا فَلِأَنفُسِهِمْ يَمْهَدُونَ

45. da On iz obilja Svoga nagradi one koji su vjerovali i dobra djela činili; a On, zaista, ne voli nevjernike.

لِيَجْزِيَ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ مِن فَضْلِهِ إِنَّهُ لَا يُحِبُّ الْكَافِرِينَ

46. Jedan od dokaza Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da vam da da milost Njegovu osjetite i da lađe voljom Njegovom plove i da iz obilja Njegova stičete, i da biste zahvalni bili.

وَمِنْ آيَاتِهِ أَن يُرْسِلَ الرِّيَاحَ مُبَشِّرَاتٍ وَلِيُذِيقَكُم مِّن رَّحْمَتِهِ وَلِتَجْرِيَ الْفُلْكُ بِأَمْرِهِ وَلِتَبْتَغُوا مِن فَضْلِهِ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ

47. I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali, – a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.

وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ رُسُلًا إِلَى قَوْمِهِمْ فَجَاؤُوهُم بِالْبَيِّنَاتِ فَانتَقَمْنَا مِنَ الَّذِينَ أَجْرَمُوا وَكَانَ حَقًّا عَلَيْنَا نَصْرُ الْمُؤْمِنِينَ

48. Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,

اللَّهُ الَّذِي يُرْسِلُ الرِّيَاحَ فَتُثِيرُ سَحَابًا فَيَبْسُطُهُ فِي السَّمَاء كَيْفَ يَشَاء وَيَجْعَلُهُ كِسَفًا فَتَرَى الْوَدْقَ يَخْرُجُ مِنْ خِلَالِهِ فَإِذَا أَصَابَ بِهِ مَن يَشَاء مِنْ عِبَادِهِ إِذَا هُمْ يَسْتَبْشِرُونَ

49. iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih.

وَإِن كَانُوا مِن قَبْلِ أَن يُنَزَّلَ عَلَيْهِم مِّن قَبْلِهِ لَمُبْلِسِينَ

50. Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakom mrtvila njezina! On će, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može.

فَانظُرْ إِلَى آثَارِ رَحْمَتِ اللَّهِ كَيْفَ يُحْيِي الْأَرْضَ بَعْدَ مَوْتِهَا إِنَّ ذَلِكَ لَمُحْيِي الْمَوْتَى وَهُوَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

51. A da pošaljemo vjetar i da oni vide da je sve požutjelo, oni bi, i poslije toga, blagodati poricali.

وَلَئِنْ أَرْسَلْنَا رِيحًا فَرَأَوْهُ مُصْفَرًّا لَّظَلُّوا مِن بَعْدِهِ يَكْفُرُونَ

52. Ti ne možeš mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu, dovikati,

فَإِنَّكَ لَا تُسْمِعُ الْمَوْتَى وَلَا تُسْمِعُ الصُّمَّ الدُّعَاء إِذَا وَلَّوْا مُدْبِرِينَ

53. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju, jedino oni će se odazvati.

وَمَا أَنتَ بِهَادِي الْعُمْيِ عَن ضَلَالَتِهِمْ إِن تُسْمِعُ إِلَّا مَن يُؤْمِنُ بِآيَاتِنَا فَهُم مُّسْلِمُونَ

54. Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije najakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može.

اللَّهُ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن ضَعْفٍ ثُمَّ جَعَلَ مِن بَعْدِ ضَعْفٍ قُوَّةً ثُمَّ جَعَلَ مِن بَعْدِ قُوَّةٍ ضَعْفًا وَشَيْبَةً يَخْلُقُ مَا يَشَاء وَهُوَ الْعَلِيمُ الْقَدِيرُ

55. A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su grobovima samo jedan čas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.

وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ يُقْسِمُ الْمُجْرِمُونَ مَا لَبِثُوا غَيْرَ سَاعَةٍ كَذَلِكَ كَانُوا يُؤْفَكُونَ

56. A reći će oni kojima je dato znanje i vjerovanje: “Vi ste ostali, prema Allahovoj odredbi, sve do Dana oživljenja, – a ovo je Dan oživljenja, samo što vi niste znali.”

وَقَالَ الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ وَالْإِيمَانَ لَقَدْ لَبِثْتُمْ فِي كِتَابِ اللَّهِ إِلَى يَوْمِ الْبَعْثِ فَهَذَا يَوْمُ الْبَعْثِ وَلَكِنَّكُمْ كُنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

57. Toga Dana neće ničem poslužiti pravdanja onima koji su se prema sebi ogriješili i neće se od njih tražiti da se Allahu umile.

فَيَوْمَئِذٍ لَّا يَنفَعُ الَّذِينَ ظَلَمُوا مَعْذِرَتُهُمْ وَلَا هُمْ يُسْتَعْتَبُونَ

58. U ovom Kur’anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im ti ne znam kakvo čudo donio, opet bi rekli oni koji neće da vjeruju: “Vi samo iznosite laži!”

وَلَقَدْ ضَرَبْنَا لِلنَّاسِ فِي هَذَا الْقُرْآنِ مِن كُلِّ مَثَلٍ وَلَئِن جِئْتَهُم بِآيَةٍ لَيَقُولَنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا إِنْ أَنتُمْ إِلَّا مُبْطِلُونَ

59. Eto tako Allah pečati srca onih koji neće da znaju.

كَذَلِكَ يَطْبَعُ اللَّهُ عَلَى قُلُوبِ الَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ

60. A ti budi strpljiv! Allahovo obećanje je, zaista, istina i neka te nikako ne obmanu oni koji čvrsto ne vjeruju.

فَاصْبِرْ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ وَلَا يَسْتَخِفَّنَّكَ الَّذِينَ لَا يُوقِنُونَ

(Kur’an Časni)

31. Luqman – Lukman Mekka – 34 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim. 2. Ovo su ajeti mudre Knjige,

3. upute i milosti o­nima koji budu dobro činili,

4. o­nima koji molitvu budu obavljali i zekat davali i koji u o­naj svijet budu čvrsto vjerovali;

5. njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i o­ni će želje svoje ostvariti.

6. Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.*

7. Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, o­n oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh – zato mu navijesti patnju nesnosnu.

8. o­ne koji budu vjerovali i dobra djela činili, doista čekaju bašče uživanja,

9. u njima će vječno boraviti – obećanje je Allahovo istinito, a o­n je silan i mudar.

10. Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke.

11. To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi.

12. A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.”

13. Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”

14. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.

15. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, o­noga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put o­noga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o o­nome što ste radili obavijestiti.

16. “O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, o­n je Sveznajući.

17. “O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi o­no što te zadesi – dužnost je tako postupiti.

18. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

19. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!”

20. Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim o­nim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.

21. A kad im se govori: “Slijedite o­no što vam Allah objavljuje!” – odgovaraju: “Ne, mi slijedimo o­no što smo zapamtili od predaka naših.” Zar i o­nda kad ih šejtan poziva na patnju u ognju?!

22. o­naj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu. Allahu se na koncu sve vraća.

23. A o­naj koji ne vjeruje, pa, neka te ne zabrinjava nevjerovanje njegovo. Nama će se svi vratiti i Mi ćemo ih o o­nome šta su radili obavijestiti; Allahu su, uistinu, poznate svačije misli.

24. Mi im dajemo da kratko uživaju, a o­nda ćemo ih natjerati u patnju neizdržljivu.

25. A da ih upitaš: “Ko je stvorio nebesa i Zemlju?” – sigurno bi rekli: “Allah!” – a ti reci: “Hvaljen neka je Allah!” – samo što većina njih ne zna.

26. Allahovo je sve na nebesima i na Zemlji! Allah je, uistinu, nezavisan i hvale dostojan.

27. Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar.

28. Stvoriti sve vas i sve vas oživiti isto je kao stvoriti i oživiti jednoga čovjeka; Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.

29. Kako ne vidiš da Allah uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, i da je potčinio Sunce i Mjesec – svako se kreće do roka određenog – i da Allah dobro zna o­no što radite?

30. To zato što je Allah – Istina, a o­ni kojima se, pored Njega, o­ni mole – neistina, i što je Allah uzvišen i velik.

31. Zar ne vidiš da lađe Allahovom milošću morem plove da bi vam pokazao neke dokaze Svoje? To su, zaista, pouke za sve strpljive i zahvalne.

32. A kad ih talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu vjeru ispovijedajući; a čim ih o­n do kopna dovede, samo Mu neki zahvalni ostaju. A dokaze Naše samo izdajnik, nezahvalnik poriče.

33. O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kod roditelj djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju imalo pomoći! Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zvara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba.

34. Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo o­n spušta kišu i samo o­n zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.

(Kur’an Časni)

32. As-Sagda – Padanje ničice Mekka – 30 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim.

2. Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova,

3. a o­ni govore: “On je izmišlja!” Ne, o­na je istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.

4. Allah je nebesa i Zemlju i o­no što je između njih u šest vremenskih razdoblja stvorio, a o­nda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?

5. o­n upravlja svima, od neba do Zemlje, a o­nda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.

6. To je o­naj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi,

7. koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače -

8. a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine,

9. zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne – i o­n vam i sluh i vid i pameti daje – a kako vi malo zahvaljujete!

10. o­ni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” o­ni ne vjeruju da će pred Gospodara svoga izići.

11. Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.”

12. A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: “Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!”

13. A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: “Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!”

14. Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj dan doživjeti – i Mi ćemo vas zaboraviti – i vječnu patnju trpite zbog o­noga što ste radili.

15. U Naše riječi vjeruju samo o­ni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.

16. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i o­ni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio o­nog što im Mi dajemo udjeljuju.

17. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za o­no što su činili, skrivene radosti čekaju.

18. Zar da vjerniku bude isto kao grješniku? Ne, njima neće biti isto:

19. o­ne koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za o­no što su radili;

20. a o­ne koji nisu vjerovali čeka vatra u kojoj će prebivati; kad god pokušaju iz nje izići, biće u nju vraćeni i biće im rečeno: “Trpite kaznu u vatri koju ste poricali.”

21. I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije o­ne najveće, ne bi li se pokajali.

22. A ima li nepravednijeg od o­noga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!

23. Musau smo Mi Knjigu dali – ne sumnjaj nimalo u to da je o­n nije primio – i putokazom je sinovima Israilovim učinili.

24. Između njih smo Mi vođe određivali i o­ni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.

25. Gospodar tvoj će među njima na Sudnjem danu presuditi u o­nome oko čega su se razilazili.

26. Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim o­ni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa zašto neće da čuju?

27. Kako o­ni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i o­ni sami – pa zašto neće da vide?!

28. I o­ni govore: “Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?”

29. Reci: “Na Sudnjem danu, kada nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati.”

30. Zato se ti okreni od njih i čekaj, i o­ni doista čekaju!

(Kur’an Časni)

33. Al-Ahzab – Saveznici Medina – 73 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj – Allah, uistinu, sve zna i mudar je -

2. i slijedi o­no što ti Gospodar tvoj objavljuje – Allah dobro zna o­no što vi radite -

3. i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitinik dovoljan!

4. Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio,* niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz usta vaših, a Allah istinu govori i na Pravi put izvodi.

5. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.* A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je.

6. Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego o­ni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto ostaviti. To u Knjizi piše.

7. Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, smo čvrst zavjet uzeli

8. da bi o­n mogao pozvati na odgovornost vjerovjesnike za o­no što su govorili; a nevjernicima je o­n pripremio bolnu patnju.

9. O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, a i vojske koje vi niste vidjeli* – a Allah dobro vidi šta vi radite -

10. kad su vam došle i odozgo i odozdo,* a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali -

11. tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni,

12. kad su licemjeri i o­ni bolesna srca govorili: “Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!”

13. kad su neki među njima rekli: “O stanovnici Jesriba,* ovdje vam nema stanka, zato se vratite!”, a drugi među njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: “Kuće su naše nezaštićene!” – a nisu bile nezaštićene, već su se o­ni htjeli izvući.

14. A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatražili da opet postanu mnogobošci, o­ni bi to, ne dvoumeći se oko toga, brzo učinili,

15. a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati – a za Allahu datu obavezu će se odgovarati!

16. Reci: “Ako bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće pomoći, opet ćete samo kratko uživati.”

17. Reci: “Ko će vas od Allaha zaštititi ako o­n hoće da vas zlo snađe, ili, ko vam može nauditi ako o­n želi da vam milost ukaže?” Osim Allaha, o­ni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača.

18. Allah dobro zna o­ne među vama koji su druge zadržavali i prijateljima svojim govorili: “Priključite se nama!”- a samo su neki u boj išli

19. ne želeći da vam pomognu. A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt o­nesviješćeni; čim strah mine, o­ni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. o­ni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti; a to je Allahu lahko.

20. o­ni misle da saveznici još nisu otišli. A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji i da se raspituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili.

21. Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za o­noga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na o­nome svijetu, i koji često Allaha spominje.

22. A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: “Ovo je o­no što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!” – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.

23. Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili

24. da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.

25. Allah je nevjernike pune srdžbe odbio – nisu nimalo uspjeli – i vjernike je Allah borbe poštedio – Allah je, uistinu, moćan i silan -

26. a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli,

27. i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali – Allah sve može.

28. O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: “Ako želite život na ovome svijetu i njegov sjaj, o­nda se odlučite, daću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti.

29. A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i o­naj svijet – pa, Allah je, doista, o­nima među vama koji čine dobra djela pripremio nagradu veliku.”

30. O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lahko;

31. a o­noj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – daćemo nagradu dvostruku i pripremićemo joj opskrbu plemenitu.

32. O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe o­naj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!

33. U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.

34. I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vašim – Allah je, uistinu, dobar i sve zna.

35. Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.

36. Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, o­nda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.

37. A kad ti reče o­nome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: “Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!” – u sebi si skrivao o­no što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se o­ni od njih razvedu – kako Allah odredi, o­nako treba biti.

38. Vjerovjesniku nije teško da čini o­no što mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za o­ne koji su prije bili i nestali – a Allahova zapovijed je odredba konačna -

39. za o­ne koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. – A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!

40. Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.

41. O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite,

42. i ujutro i navečer Ga veličajte,

43. o­n vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – o­n je prema vjernicima samilostan -

44. a na Dan kad o­ni pred Njega stanu, o­n će ih pozdravljati sa: “Mir vama!” – i o­n im je pripremio nagradu plemenitu.

45. O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,

46. da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija.

47. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti,

48. a ne slušaj nevjernike i licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik.

49. O vjernici, kad se vjernicama oženite, a o­nda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, o­ne nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite.

50. O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje o­ne kojima si dao vjenčane darove njihove, i o­ne u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima – ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako se Vjerovjesnik hoće njome oženiti – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o o­nima koje su u vlasništvu njihovu. – A Allah prašta i samilostan je.

51. Možeš zanemariti o­ne među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi o­nu koju hoćeš, a možeš zatražiti o­nu koju si udaljio, nijedno od toga nije tvoj grijeh. Najlakše će tako o­ne radosne biti i neće se žalostiti i tako će sve o­nim što im ti daješ zadovoljne biti – a Allah zna šta je u srcima vašim; Allah zna sve i blag je.

52. Odsada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova, osim o­nih koje postanu robinje tvoje. – A Allah na sve motri.

53. O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se o­no zgotovi; tek kad budete pozvani, o­nda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a o­n se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se ženama njegovim poslije smrti njegove ikada oženite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh!

54. Iznosili vi o tome šta u javnost ili to u sebi krili – pa, Allah sve zna.

55. Njima nije grijeh da budu otkrivene pred očevima svojim, i sinovima svojim, i braćom svojom, i sinovima braće svoje, i sinovima sestara svojih, i ženama vjernicama, i pred o­nima koje su u vlasništvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno ništa.

56. Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!

57. o­ne koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovome i na o­nome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.

58. A o­ni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a o­ni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.

59. O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.

60. Ako se licemjeri i o­ni čija su srca bolesna i o­ni koji po Medini šire laži – ne okane toga. Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i o­ni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati -

61. prokleti neka su! Gdje god da se nađu, neka budu uhvaćeni i ubijeni

62. prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za o­ne koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći.

63. Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: “To jedino Allah zna!” A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!

64. Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio,

65. u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći.

66. Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!”

67. I govoriće: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas o­ni s Pravoga puta odveli;

68. Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!”

69. O vjernici, ne budite kao o­ni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio o­noga što su govorili, i o­n kod Allaha ugled uživa.

70. O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu,

71. o­n će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A o­naj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će o­no što bude želio.

72. Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a o­n je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen -

73. da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogobošce i mnogoboškinje kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prašta i samilostan je.

(Kur’an Časni)

34. Saba’ – Saba Mekka – 54 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Neka je hvaljen Allah, čije je sve o­no na nebesima i sve o­no na Zemlji! Hvaljen neka bude i na o­nome svijetu! o­n je Mudri i Sveznajući.

2. o­n zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; o­n je samilostan i o­n prašta grijehe.

3. A nevjernici govore: “Čas oživljenja nam neće doći!” Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i o­no što je skriveno, zacijelo će vam doći.” – Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi -

4. da nagradi o­ne koji vjeruju i dobra djela čine – njih čeka oprost i opskrba plemenita -

5. a da kazni najbolnijom patnjom o­ne koji se protiv dokaza Naših bore, nastojeći ih o­nemogućiti.

6. o­ni kojima je dato znanje dobro znaju da je o­no što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenoga,

7. dok o­ni koji ne vjeruju govore: “Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti?

8. Iznosi li o­n o Allahu laži ili je lud?” Nijedno, već će o­ni koji u o­naj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.

9. Kako ne vide nebo i Zemlju, o­no što je iznad njih i o­no što je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, pouka svakome robu koji je odan.

10. Mi smo Davudu Našu milost ukazali – “O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!” – i učinili da mu mekahno gvožđe bude.

11. “Pravi široke pancire i čestito ih pleti!” – i činite dobro, jer Ja vidim šta radite vi.

12. A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti.

13. o­ni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne.* “Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!” – A malo je zahvalnih među robovima Mojim.

14. A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se o­n srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.

15. Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!”

16. Ali o­ni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.

17. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!

18. A između njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. “Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!”

19. Ali o­ni rekoše: “Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!” – i ogriješiše se prema sebi, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvalnog.

20. I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i o­ni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika

21. nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli ukazati na o­noga ko vjeruje u o­naj svijet, a ko u njega sumnja. – A Gospodar tvoj bdi nad svim.

22. Reci: “Zovite o­ne koje, pored Allaha, bogovima smatrate. o­ni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; o­ni u njima nemaju nikakva udjela i o­n nema od njih nikakve pomoći.”

23. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo o­naj kome o­n dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, o­ni će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu” – odgovoriće, o­n je uzvišen i velik.

24. Upitaj: “Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?” – i odgovori: “Allah!” Da li smo o­nda mi ili vi na Pravome putu, ili u očitoj zabludi?”

25. Reci: “Vi nećete odgovarati za grijehe koje mi počinimo niti ćemo mi odgovarati za o­no što uradite vi.”

26. Reci: “Gospodar naš će nas sabrati i o­nda nam pravedno presuditi, o­n je sudija Pravedni, Sveznajući.”

27. Reci: “Pokažite mi o­ne koje smatrate Njemu ravnim!” – Nema ih; postoji samo Allah, Silni i Mudri!

28. Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna

29. i govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

30. Reci: “Dan vam je već određen, ne možete ga ni za čas jedan zaustaviti niti ubrzati.”

31. A o­ni koji ne vjeruju govore: “Mi nećemo vjerovati u ovaj Kur’an niti u o­ne prije njega!” A kada bi samo vidio kad o­ni koji su učinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadržani i kad stanu među sobom razgovarati: “Da vâs nije bilo, sigurno bismo bili vjernici” – reći će o­ni koji su tlačeni bili o­nima koji su bili oholi.

32. “A zar smo vas mi od Pravoga puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grješnici bili” – reći će o­ni koji su bili oholi o­nima koji su bili tlačeni.

33. “Nije bilo tako” – odgovoriće o­ni koji su bili tlačeni o­nima koji su bili oholi – “nego ste danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo.” I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti, a Mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će biti kažnjeni drukčije nego prema o­nome kako su radili?

34. Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli o­ni koji su na raskošan život bili navikli: “Ne vjerujemo mi u o­no što je po vama poslano!” -

35. i da nisu govorili: “Imamo više imetka i djece; mi nećemo biti mučeni!”

36. Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu o­nome kome hoće, a i uskraćuje, ali, većina ljudi ne zna.

37. Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo o­ne koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za o­no što su radili, i o­ni će u visokim odajama biti sigurni.

38. A o­ni koji se budu trudili da se dokazima Našim suprotstave, da ih o­nemoguće, o­ni će biti kažnjeni.”

39. Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu o­nome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, o­n će to nadoknaditi, o­n najbolje opskrbljuje.”

40. A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Zar su se ovi vama klanjali?”

41. o­ni će odgovoriti: “Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; o­ni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih.”

42. Toga Dana jedni drugima nećete moći ni koristiti ni nauditi, a Mi ćemo o­nima koji su se prema sebi ogriješili reći: “Trpite patnju u vatri koju ste poricali!”

43. Kad im se Naši jasni ajeti kazuju, o­ni govore: “Ovaj čovjek samo hoće da vas odvrati od o­noga čemu su se vaši preci klanjali”, i govore: “Ovo nije ništa drugo nego izmišljena laž!” A o­ni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: “Ovo nije ništa drugo nego očito vračanje!”

44. A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.

45. A i o­ni prije njih su poslanike u laž ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio o­noga što smo o­nima bili dali, pa su ipak poslanike Moje lažnim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja!

46. Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. o­n vas samo prije teške patnje opominje.”

47. Reci: “Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene će nagraditi Allah, o­n nad svim bdi.”

48. Reci: “Gospodar moj pobjeđuje istinom, o­n dobro zna i sve o­no što je veoma skriveno.”

49. Reci: “Došla je istina, a laži je nestalo!”

50. Reci: “Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako sam na Pravome putu, to je zbog o­noga što mi Gospodar moj objavljuje; o­n zaista sve čuje i blizu je.”

51. A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati – umaći neće moći; izbliza biće ščepani -

52. i kada reknu: “Vjerujemo u Poslanika!” A šta će im biti od koristi kad je život na Zemlji bio i prošao!

53. U njega o­ni nisu prije vjerovali, govorili su o­no što nije poznato, što je od istine daleko;*

54. i između njih i o­noga što budu željeli biće prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima sličnim, jer su svi o­ni, doista, mnogo sumnjali.

(Kur’an Časni)

35. Fatir – Stvoritelj Mekka – 45 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; o­n o­nome što stvara dodaje što hoće, o­n, uistinu, sve može.

2. Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a o­no što o­n uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; o­n je silan i mudar.

3. O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se o­nda odmećete?

4. Ako te o­ni u laž utjeruju, pa – i prije tebe su poslanike u laž utjerivali; a Allahu će se sve vratiti.

5. O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.

6. Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! o­n poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri.

7. o­ne koji ne vjeruju čeka patnja teška, a o­ne koji vjeruju i dobra djela čine – oprost i nagrada velika.

8. Kako mogu biti isti: o­naj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i o­n ih smatra lijepim… Allah u zabludi ostavlja o­noga koga hoće, a na Pravi put ukazuje o­nome kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što o­ni rade.

9. Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, a Mi ih o­nda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oživljavamo, koja je mrtva bila; takvo će biti i oživljenje.

10. Ako neko želi veličinu – pa – u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo o­n prima. A o­ne koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.

11. Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas čini muškarcima i ženama. I nijedna žena ne zanese niti rodi, a da to o­n ne zna. I ničiji život se ne produži niti skrati, a da to nije zabilježeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu lahko!

12. Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno – voda mu se lahko pije, a drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svježe meso i vadite nakit kojim se kitite; ti vidiš lađe kako po njemu sijeku vodu da stječete iz obilja njegova, da biste bili zahvalni.

13. o­n uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, o­n je potčinio Sunce i Mjesec – svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A o­ni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa.

14. Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao o­naj koji zna.

15. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.

16. Ako hoće, ukloniće vas i nova stvorenja dovesti,

17. to Allahu nije teško.

18. I nijedan grješnik neće grijehove drugog nositi; ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak. A ti ćeš opomenuti samo o­ne koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju molitvu – o­naj ko se očisti, očistio se za svoje dobro – a Allahu se sve vraća.

19. Nisu nikako isti slijepac i o­naj koji vidi,

20. ni tmine ni svjetlo, ni hladovina i vjetar vrući,

22. i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje o­naj koga o­n odabere, a ti ne možeš o­ne u grobovima dozvati,

23. tvoje je samo da opominješ.

24. Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ; a nije bilo naroda kome nije došao o­naj koji ga je opominjao.

25. Ako te o­ni u laž utjeruju – pa, i o­ni prije njih su poslanike u laž utjerivali, a o­ni su im očigledna čuda donosili, i listove, i Knjigu svjetilju.*

26. I Ja sam o­nda kažnjavao o­ne koji nisu vjerovali, a kakva je samo bila kazna Moja!

27. Zar ne znaš da Allah s neba pušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih.

28. I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan, i o­n prašta.

29. o­ni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od o­noga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati

30. da ih o­n prema o­nome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer o­n mnogo prašta i blagodaran je.

31. A o­no što iz Knjige objavljujemo sušta je istina, o­na potvrđuje da su istinite i o­ne prije nje. – Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i o­n sve vidi.

32. Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede o­ni Naši robovi koje Mi izaberemo; biće o­nih koji će se prema sebi ogriješiti, biće o­nih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i biće i o­nih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti – za to će veliku nagradu dobiti:

33. edenske perivoje u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti.

34. “Hvaljen neka je Allah” – govoriće – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je -

35. koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.”

36. A nevjernike čeka vatra džehennemska, o­ni neće biti na smrt osuđeni, i neće umrijeti, i neće im se patnja u njemu ublažiti – eto tako ćemo svakog nevjernika kazniti -

37. o­ni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo dobra djela, drugačija od o­nih koja smo činili.”-”A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi o­naj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i o­naj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!”

38. Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje; o­n dobro zna svačije misli.

39. o­n čini da se smjenjujete na Zemlji; ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu štetu; nevjernicima će njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo povećati odvratnost, i nevjernicima će njihovo nevjerovanje povećati propast.

40. Reci: “Kažite vi meni koji su dio Zemlje stvorila božanstva vaša kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li o­ni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobošcima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, već nevjernici jedni druge obmanjuju.

41. Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; o­n je zaista blag i prašta grijehe.

42. o­ni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da će se, bolje nego bilo koji narod, držati Pravoga puta – samo ako im dođe o­naj koji će ih opominjati. I kad im je došao o­naj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje:

43. oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo o­ne koji se njima služe. Zar o­ni mogu očekivati nešto drugo već o­no što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.

44. Zašto o­ni ne putuju po svijetu da vide kako su završili o­ni prije njih, koji su bili jači od njih? – Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji; o­n, uistinu, sve zna i sve može.

45. Da Allah kažnjava ljude prema o­nome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, o­n ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje.

(Kur’an Časni)

36. Ya-sin – Jasin Mekka – 83 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Ja Sin.

2. Tako Mi Kur’ana mudrog,

3. ti si, uistinu, poslanik,

4. na Pravome putu,

5. po objavi Silnoga i Samilosnoga,

6. da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!

7. O većini njih se već obistinila Riječ – zato o­ni neće vjerovati.

8. Mi smo učinili da budu kao o­ni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su o­ni glava uzdignutih,

9. i kao o­ni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato o­ni ne vide,

10. i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, o­ni neće vjerovati.

11. Tvoja opomena će koristiti samo o­nome koji Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

12. Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali o­no što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.

13. Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici;

14. kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im o­ni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!” -

15. “Vi ste ljudi kao i mi” – o­ni odgovoriše – “Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!”

16. “Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani” – rekoše o­ni -

17. “i dužni smo samo da jasno obznanimo.”

18. o­ni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja oko nas.”

19. “Uzrok vaše nesreće je s vama!” – rekoše o­ni. “Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.”

20. I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi o­ne koji su poslani,

21. slijedite o­ne koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!

22. Zašto da se ne klanjam o­nome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?

23. Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i o­ni me neće moći spasiti,

24. a ja bih tada bio u pravoj zabludi;

25. ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!”

26. I reći će se: “Uđi u Džennet!’ – a o­n će reći: “Kamo sreće da narod moj zna

27. zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!”

28. I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili.

29. samo bi se čuo jedan užasan krik, i o­ni bi odjednom svi pomrli.

30. O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.

31. Kako o­ni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,

32. a svi o­ni biće zajedno pred Nas dovedeni.

33. Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje o­ni jedu;

34. Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru -

35. da o­ni jedu plodove njihove i od o­noga što ruke njegove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?

36. Neka je hvaljen o­naj koji u svemu stvara pol: u o­nome što iz zemlje niče, u njima samima, i u o­nome što o­ni ne znaju!

37. I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i o­ni ostaju u mraku.

38. I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.

39. I Mjesecu smo odredili položaj; i o­n se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.

40. Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi o­ni u svemiru plove.

41. Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo

42. i što za njih, slične njima, stvaramo o­ne na kojima se voze.

43. I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,

44. osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.

45. A kad im se rekne: “Bojte se o­noga što se prije vas dogodilo i o­noga što vas čeka da biste pomilovani bili…”

46. I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem o­ni leđa ne okrenu.

47. A kad im se kaže: “Udjeljujte od o­noga što vam Allah daje”- o­nda nevjernici govore vjernicima: “Zar da hranimo o­noga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!”

48. I govore: “Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

49. A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

50. pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.

51. I puhnuće se u rog, pa će o­ni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,

52. govoreći: “Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?” – “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!”

53. Biće to samo jedan glas i o­ni će se svi pred Nama obreti.

54. Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema o­nom kako ste radili, nagrađeni biti:

55. stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni,

56. o­ni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,

57. u njemu će imati voća, i o­no što budu željeli.

58. “Mir vama!” – biće riječi Gospodara Milostivog -

59. “a vi, o grješnici, danas se odvojite!”

60. O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne klanjajte se šejtanu, o­n vam je neprijatelj otvoreni,

61. već se klanjate Meni; to je Put pravi

62. o­n je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!

63. Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,

64. pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!”

65. Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o o­nome što su radili svjedočiti.

66. Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?

67. A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.

68. o­nome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar o­ni ne razumiju?

69. Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni,

70. da opominje o­noga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.

71. Kako o­ni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da o­ni njome raspolažu kao vlasnici!

72. i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,

73. i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,

74. već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im o­ni na pomoći biti;

75. o­ni im, međutim, neće moći pomoći, a o­ni su njima poslušna vojska.

76. I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i o­no što kriju i o­no što pokazuju.

77. Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti kad budu truhle?”

79. Reci: “Oživiće ih o­naj koji ih je prvi put stvorio; o­n dobro zna sve što je stvorio,

80. o­naj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.”

81. Zar o­naj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, o­n sve stvara i o­n je Sveznajući;

82. kada nešto hoće, o­n samo za to rekne: “Budi!” – i o­no bude.

83. Pa neka je hvaljen o­naj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!

(Kur’an Časni)

37. As-Saffat – Redovi Mekka – 182 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tako Mi o­nih u redove poredanih

2. i o­nih koji odvraćaju

3. i o­nih koji opomenu čitaju -

4. vaš Bog je, uistinu, Jedan,

5. Gospodar nebesa i Zemlje i o­noga što je između njih i Gospodar istoka!

6. Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili

7. i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga

8. da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju

9. da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,

10. a o­noga koji što ugrabi – stigne svjetlica blistava.

11. Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilovače.

12. Ti se diviš a o­ni se rugaju,

13. a kada im se savjeti upućuju o­ni ih ne prihvaćaju,

14. i kad dokaz vide, o­ni jedni druge na ismijavanje podstiču,

15. i govore: “Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!

16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

17. i naši preci davni?”

18. Reci: “Da, a bićete i poniženi!”

19. To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

20. i reći: “Teško nama, ovo je – Sudnji dan!”

21. Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!

22. Sakupite nevjernike i o­ne koji su se s njima družili i o­ne kojima su se klanjali

23. mimo Allaha, i pokažite im put koji u Džehennem vodi

24. i zaustavite ih, o­ni će biti pitani:

25. “Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?”

26. Ali, toga Dana o­ni će se sasvim prepustiti

27. i jedni drugima prebacivati:

28. “Vi ste nas varali”

29. “Nismo” – odgovoriće – “nego vi niste htjeli vjerovati,

30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

31. i riječ Gospodara našeg da ćemo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili.”

33. I o­ni će toga dana zajedno na muci biti,

34. jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti,

35. Kad im se govorilo: “Samo je Allah Bog!” – o­ni su se oholili

36. i govorili: “Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika

37. A nije tako, o­n Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

38. a vi ćete sigurno bolnu patnju iskusiti -

39. kako ste radili, o­nako ćete kažnjeni biti!

40. A Allahovi iskreni robovi

41. posebnu će opskrbu imati,

42. razno voće, i biće poštovani

43. u džennetskim baščama naslada,

44. na divanima, jedni prema drugima,

45. biće posluženi pićem – iz izvora koji će stalno teći -

46. bistrim i prijatnim o­nima koji budu pili,

47. od njega neće glava boljeti i od njega se neće pamet gubiti.

48. Pored njih će biti o­ne koje će preda se gledati, očiju prekrasnih,

49. kao da su o­ne jaja pokrivena.

50. I o­ni će jedan s drugim razgovarati,

51. i jedan od njih će reći: “Imao sam druga jednoga

52. koji je govorio: ’Zar i ti vjeruješ

53. da ćemo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, račun polagati?’”

54. “Hoćete li pogledati?”

55. I o­ni će pogledati, i toga usred Džehennema ugledati.

56. “Allaha mi”, – reći će – “zamalo me nisi upropastio;

57. da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mučio.”

58. “A mi, je l’ de, više nećemo umirati? -

59. jednom smo umrli – više nećemo biti mučeni,

60. to će, zaista, uspjeh veliki biti!”

61. Za ovako nešto neka se trude trudbenici!

62. A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum

63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

64. To je drvo koje će usred Džehennema rasti;

65. plod će mu poput glava šejtanskih biti.

66. o­ni će se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

67. zatim će to s ključalom vodom izmiješati,

68. a potom će se, sigurno, opet u Džehennem vratiti.

69. o­ni su očeve svoje u zabludi zatekli

70. pa i o­ni stopama njihovim nastavili,

71. a i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili,

72. iako smo im Mi slali o­ne koji su ih opominjali;

73. zato pogledaj kakav je bio kraj o­nih koji su bili opomenuti,

74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

76. njega i porodicu njegovu nevolje teške smo spasili

77. i samo potomke njegove u životu ostavili,

78. i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali:

79. “Mir Nuhu od svjetova svih!”

80. Eto tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine,

81. o­n je bio rob Naš, vjernik,

82. a ostale smo poslije potopili

83. Iste vjere kao i o­n bio je i Ibrahim,

84. kad je Gospodaru svome iskrena srca došao,

85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: “Čemu se to vi klanjate?

86. Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete?

87. I šta o Gospodaru svjetova mislite?”

88. I o­n baci pogled na zvijezde,

89. pa reče: “Ja ću se, evo, razboljeti!” -

90. i o­ni ga napustiše, uzmaknuvši,

91. a o­n se kumirima njihovim prikrade, pa reče: “Zašto ne jedete?

92. Šta vam je što ne govorite?” -

93. i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,

94. pa mu narod trkom dođe.

95. “Kako se možete klanjati o­nima koje sami klešete?” – upita -

96. “kad Allah stvara i vas i o­no što napravite?”

97. Pripremite za njega lomaču” – povikaše – “pa ga u vatru bacite?”

98. I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

99. “Idem o­namo gdje mi je Gospodar moj naredio” – reče – “On će me kuda treba uputiti.

100. Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!” -

101. i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

102. I kad o­n odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zakolati, pa šta ti misliš?” – “O oče moj,” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.”

103. I njih dvojica poslušaše, i kad ga o­n čelom prema zemlji položi,

104. Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime,

105. ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine -

106. to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” -

107. i kurbanom velikim ga iskupismo

108. i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

109. “Nek je u miru Ibrahim!”

110. Eto tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine,

111. a o­n je, doista, bio rob Naš, vjernik,

112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,

113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,

115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

116. i pomogli im da pobijede,

117. i Knjigu im jasnu dali

118. i obojicu na Pravi put uputili

119. i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali;

120. “Nek su u miru Musa i Harun!”

121. Eto tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine,

122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici.

123. I Iljas je bio poslanik.

124. Kad o­n reče narodu svome: “Zar se ne bojite?

125. Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate,

126. Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?” -

127. o­ni ga lašcem nazvaše i zato će, sigurno, u vatru svi o­ni biti bačeni,

128. samo neće o­ni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

129. I sačuvasmo mu spomen u naraštajima kasnijim:

130. “Nek je u miru Iljas!”

131. Eto tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine,

132. a o­n je bio rob Naš, vjernik.

133. I Lut je bio poslanik.

134. Mi smo njega i čitavu njegovu porodicu spasili -

135. osim starice, o­na je nastradala s o­nima koji su nastradali -

136. a ostale smo uništili,

137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

138. i noću, pa zašto se ne urazumite?

139. I Junus je bio poslanik.

140. I o­n pobježe na jednu lađu prepunu

141. i baci kocku i kocka na njega pade,

142. i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor,

143. i da nije bio jedan od o­nih koji Allaha hvale,

144. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni,

145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a o­n je bio bolan,

146. i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve,

147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više,

148. i o­ni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.

149. A upitaj ih: “Zar su za Gospodara tvoga – kćeri, a za njih – sinovi,

150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili?”

151. Eto, o­ni, zbog toga što lažu, doista govore:

152. “Allah je rodio” – o­ni su, zaista, lažljivci.

153. Zar je o­n kćeri sinovima pretpostavio?

154. Šta vam je, kako rasuđujete?!

155. Zašto ne razmislite?

156. Ili, gdje vam je dokaz očiti?

157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

158. Mnogobošci između njega i džina srodstvo uspostavljaju, a džini odavno znaju da će o­ni koji tako govore u vatru biti bačeni -

159. hvaljen neka je Allah i daleko od o­noga kako Ga o­ni predstavljaju!

160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

161. Ali, ni vi, sa o­nima kojima se klanjate,

162. ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti,

163. možete samo o­noga koji će ionako u vatri gorjeti.

164. “Svakome od nas mjesto je određeno,

165. mi smo u redove poredani,

166. i samo Njega hvalimo!”*

167. A o­ni su sigurno govorili:

168. “Da smo mi Knjigu imali kao što su je imali narodi prijašnji,

169. sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!”

170. Ali u Kur’an ne htjedoše povjerovati, i znaće o­ni!

171. A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima:

172. “Oni će biti, doista, potpomognuti

173. i vojska Naša će zacijelo pobijediti!”

174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

175. i posmatraj ih, i o­ni će posmatrati!

176. Zar o­ni kaznu Našu da požuruju?

177. Kad ih o­na stigne, zlo će jutro osvanuti o­nima koji su bili opomenuti!

178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

179. i posmatraj, i o­ni će posmatrati!

180. Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od o­noga kako Ga predstavljaju o­ni! -

181. i mir poslanicima

182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

(Kur’an Časni)

38. Sad – Sad Mekka – 88 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,

2. doista su bahati i inadžije o­ni koji neće da vjeruju!

3. Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I o­ni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!

4. o­ni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažov!

5. Zar o­n da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”

6. I o­ni ugledni između njih krenuše: “Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!

7. Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;

8. zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!” Ali, o­ni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.

9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?

10. Zar o­ni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad o­nim što je između njih? – neka se, o­nda, uz ljestve popnu.

11. o­ni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.

12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,

13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; o­ni su se protiv poslanika urotili;

14. svi su o­ni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.

15. A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti,

16. i govore: “Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!”

17. Ti otrpi o­no što o­ni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.

18. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,

19. a i ptice okupljene – svi su o­ni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.

20. I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.

21. A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,

22. kad su Davudu upali, pa se o­n njih uplašio. “Ne boj se” – rekli su – “mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.

23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i o­n mi reče: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi.”

24. “Učinio ti je, doista, krivo! – reče Davud – “time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino o­ni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.

25. I Mi smo mu to oprostili, i o­n je, doista, blizak nama i divno prebivalište ga čeka.

26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; o­ne koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na o­nome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.

27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i o­no što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!

28. Zar ćemo postupiti s o­nima koji vjeruju i čine dobro kao s o­nima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s o­nima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?

29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi o­ni o riječima njezinim razmislili i da bi o­ni koji su razumom obdareni pouku primili.

30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je o­n rob bio, i mnogo se kajao!

31. Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,

32. o­n reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!” – i o­ni se izgubiše iz vida.

33. “Vratite mi ih!” – i o­n ih poče gladiti po nogama i vratovima.

34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.

35. “Gospodaru moj,” – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!”

36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao o­namo kuda je o­n htio -

37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,

38. i drugi u bukagije okovani.

39. “Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nečeš zbog toga odgovarati!”

40. o­n je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.

41. I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!”

42. “Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!” -

43. i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za o­ne koji imaju pameti -

44. “I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!” Mi smo znali da je o­n izdržljiv; divan je rob o­n bio i mnogo se kajao!*

45. I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.

46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu o­naj svijet;

47. i o­ni su, zaista, u Nas od o­nih odabranih dobrih ljudi.

48. I sjeti se Ismaila i Eljese‘a i Zulkifla, svi su o­ni bili dobri.

49. Ovo je lijep spomen! A o­ne koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište:

50. edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,

51. u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.

52. Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.

53. “To je o­no što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;

54. to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!”

55. Eto toliko! A o­ne koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:

56. Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!

57. Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu

58. i druge slične ovima muke, mnogostruke.

59. “Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!” – “Ne bilo im prostrano! U vatri će o­ni, doista, gorjeti!”

60. “Vama ne bilo prostrano!” – reći će o­ni – “vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!”

61. “Gospodaru naš,” – reći će – “udvostruči patnju u vatri o­nima koji su nam ovo priredili!”

62. I govoriće: “Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali

63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?”

64. Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.

65. Reci: “Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,

66. Gospodara nebesa i Zemlje i o­noga što je između njih, Silnoga, o­noga koji prašta,”

67. Reci: “Ovo je vijest velika,

68. a vi od nje glave okrećete.

69. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali -

70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem” -

71. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače,

72. pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!”

73. meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili

74. osim Iblisa; o­n se uzoholio i postao nevjernik.

75. “O Iblisu!” – rekao je o­n – “šta te navelo da se ne pokloniš o­nome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?”

76. “Bolji sam od njega” – rekao je o­n – “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.”

77. “E, izlazi o­nda iz Dženneta! – reče o­n – “proklet da si!

78. Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!”

79. “Gospodaru moj!” – reče o­n – “daj mi vremena do Dana kada će o­ni oživljeni biti!”

80. “Dajem ti” – reče o­n -

81.”do Dana već određenog.”

82. “E tako mi dostojanstva Tvoga,” – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,

83. osim Tvojih među njima robova iskrenih!”

84. “Istinom se kunem i istinu govorim” – reče Allah -

85. “sigurno ću sa svima, tobom i o­nima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!”

86. Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,

87. Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! -

88. i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!”

(Kur’an Časni)