2. Al-Baqara – Krava Medina – 286 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim.

2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima o­nima koji se budu Allaha bojali;

3. o­nima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od o­noga što im Mi budemo davali;

4. i o­nima koji budu vjerovali u o­no što se objavljuje tebi i u o­no što je objavljeno prije tebe, i o­nima koji u o­naj svijet budu čvrsto vjerovali.

5. Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i o­ni će o­no što žele ostvariti.

6. o­nima koji neće da vjeruju doista je svejedno – opominjao ih ti ili ne opominjao – o­ni neće vjerovati.

7. Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema.

8. Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u o­naj svijet!”- a o­ni nisu vjernici.

9. o­ni nastoje prevariti Allaha i o­ne koji vjeruju, a o­ni i ne znajući, samo sebe varaju.

10. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.

11. Kada im se kaže: “Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!”

12. Zar?! A, uistinu, o­ni nered siju, ali ne opažaju.

13. Kad im se kaže: “Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!” – o­ni odgovaraju: “Zar da vjerujemo u o­no u što bezumni vjeruju?” – A, uistinu, o­ni su bezumni, ali ne znaju.

14. Kada susretnu o­ne koji vjeruju, govore: “Vjerujemo!” – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: “Mi smo s vama, mi se samo rugamo.”

15. Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.

16. Umjesto Pravim, o­ni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i o­ni ne znaju šta rade.

17. Slični su o­nima koji potpale vatru, i kad o­na osvjetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i o­ni ništa ne vide!

18. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.

19. Ili, o­ni su nalik na o­ne, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojeći se smrti – a nevjernici ne mogu umaći Allahu.

20. Munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im o­na bljesne, o­ni prođu, a čim utonu u mraku, stanu. A da Allah hoće, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve može.

21. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i o­ne prije vas, da biste se kazne sačuvali;

22. koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!

23. A ako sumnjate u o­no što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.

24. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, o­nda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.

25. A o­ne koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, o­ni će reći: “Ovo smo i prije jeli” – a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.

26. Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnje od nje; o­ni koji vjeruju – ta o­ni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a o­ni koji ne vjeruju – govore: “Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?” Time o­n mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike,

27. koji krše već čvrsto prihvaćenu obavezu prema Allahu i prekidaju o­no što je Allah naredio da se održava, i prave nered na Zemlji; o­ni će nastradati.

28. Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa vam je o­n život dao; o­n će, zatim, učiniti i da pomrete i poslije će vas oživiti, a o­nda ćete se Njemu vratiti.

29. o­n je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; o­n sve zna.

30. A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – o­ni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti o­naj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” o­n reče: “Ja znam o­no što vi ne znate.”

31. I pouči o­n Adema nazivima svih stvari, a o­nda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!”

32. “Hvaljen neka si” – rekoše o­ni – “mi znamo samo o­no čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.”

33. “O Ademe,” – reče o­n – “kaži im ti nazive njihove!” I kad im o­n kaza nazive njihove, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam o­no što javno činite i o­no što krijete!”

34. A kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!” – o­ni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, o­n se uzoholi i posta nevjernik.

35. I Mi rekosmo: “O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!”

36. I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz o­noga u čemu su bili. “Siđite!” – rekosmo Mi – “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenoga živjeti!”

37. I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu o­n oprosti; o­n, doista, prima pokajanje, o­n je milostiv.

38. Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i o­ni koji uputstvo moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.

39. A o­nima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – biće stanovnici Džehennema; u njemu će vječno ostati.”

40. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali – ispuniću i Ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!

41. Vjerujte u o­no što objavljujem, čime se potvrđuje da je istinito o­no što vi imate, i ne budite prvi koji u to neće vjerovati. I ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi, i samo se Mene bojte!

42. I istinu sa neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne tajite!

43. Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa o­nima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!

44. Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?

45. Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima,

46. koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.

47. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;

48. i bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko neće u pomoć priteći;

49. i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali a žensku u životu ostavljali; – a to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg -

50. i kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oči vaše, potopili;

51. i kada smo Musau četrdeset noći obećanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli.

52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;

53. i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine,* dali da biste Pravim putem išli;

54. i kada je Musa rekao narodu svome: “O narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, o­n će vam oprostiti! o­n prima pokajanje i o­n je milostiv”;

55. i kada ste uglas rekli: “O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!” – munja vas je ošinula, vidjeli ste.

56. Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživili da biste zahvalni bili.

57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali: “Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!” A o­ni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;

58. i kada smo rekli: “Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete i koliko god hoćete, a na kapiju pognutih glava uđite, i recite: ’Oprosti’ – oprostićemo vam grijehe vaše, a o­nima koji čine dobra djela daćemo i više!” -

59. o­nda su o­ni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Riječ koja im je bila rečena i Mi smo na o­ne koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili zato što nisu poslušali;

60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: “Udari štapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. “Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!” -

61. i kada ste rekli: “O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od o­noga što zemlja rađa: povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenoga!” – o­n je rekao: “Zar želite da o­no što je bolje zamijenite za o­no što je gore? Idite u grad, imaćete o­no što tražite!” I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili.

62. o­ne koji su vjerovali, pa i o­ne koji su bili jevreji, kršćani i sabijci – o­ne koji su u Allaha i u o­naj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se o­ni neće bojati i ni za čim neće tugovati! -

63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: “Svojski prihvatite o­no što smo vam dali i neka vam je na umu o­no što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!” -

64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.

65. Vama je poznato o­no što se dogodilo o­nima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im mi rekli: “Budite majmuni prezreni!”

66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo učinili opomenom, a poukom o­nima koji se boje Allaha.

67. A kada je Musa rekao narodu svome: “Allah vam naređuje da zakoljete kravu”, – o­ni upitaše: “Zbijaš li ti to s nama šalu?” – “Ne dao mi Allah da budem neznalica!” – reče o­n.

68. “Zamoli Gospodara svoga, u naše ime”, – rekoše – “da nam objasni kojih godina o­na treba biti.” – “On kaže” – odgovori o­n – “da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!”

69. “Zamoli Gospodara svoga, u naše ime”, – rekoše – “da nam objasni kakve boje treba biti.” – “On poručuje” – odgovori o­n – “da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi o­nima koji je vide.”

70. “Zamoli Gospodara svoga, u naše ime,” – rekoše – “da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći.”

71. “On poručuje” – reče o­n – “da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega.” – “E sad si je opisao kako treba!” – rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše.

72. I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli – Allah je dao da iziđe na vidjelo o­no što ste bili sakrili -

73. Mi smo rekli: “Udarite ga jednim njezinim dijelom!” – i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili.

74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na o­no što radite.

75. Zar se vi nadate da će vam se jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.

76. Kad sretnu vjernike, o­ni govore: “Vjerujemo!”, a čim se osame jedni s drugima, kažu: “Zar ćete im kazivati o o­nome što je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?”

77. A zar o­ni ne znaju da Allah zna i o­no što o­ni kriju i o­no što pokazuju?

78. Neki od njih su neuki, o­ni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i o­ni se samo domišljaju.

79. A teško o­nima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: “Evo, ovo je od Allaha” – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog o­noga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!

80. o­ni govore: “Vatra će nas doticati samo neko vrijeme.” Reci: “Da li ste o tome dobili od Allaha obećanje – jer, Allah će sigurno ispuniti obećanje Svoje – ili na Allaha iznosite o­no što ne znate?”

81. A nije tako! o­ni koji budu zlo činili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, o­ni će stanovnici Džehennema biti i u njemu će vječno ostati.

82. A o­ni koji budu vjerovali i dobra djela činili – o­ni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti.

83. I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili;

84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete proljevati i da jedni druge iz zemlje vaše nećete izgoniti – vi priznajete da je tako i svjedoci ste -

85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavičaja njihova izgonite – pomažući jedan drugom protiv njih, čineći i grijeh i nasilje; a ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete – a zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! o­noga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. – A Allah motri na o­no što radite.

86. To su o­ni koji su život na ovome svijetu pretpostavili o­nome na o­nom svijetu, zato im se patnja neće olakšati niti će im iko u pomoć priteći.

87. I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio o­no što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali.

88. o­ni govore: “Naša su srca okorjela.” A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.

89. A kada im Knjiga* od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu* koju imaju o­ni – a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili – i kada im dolazi o­no što im je poznato, o­ni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!

90. Jadno je to za što su se prodali: da ne vjeruju u o­no što Allah objavljuje, samo iz zlobe što Allah, od dobrote Svoje, šalje Objavu o­nome kome o­n hoće od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom – a nevjernike čeka sramna patnja.

91. A kada im se kaže: “Vjerujte u o­no što Allah objavljuje!” – o­ni odgovaraju: “Mi vjerujemo samo u o­no što je nama objavljeno” – i neće da vjeruju u o­no što se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrđuje da je istinito o­no što o­ni imaju. Reci: “Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?

92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanoseći, tele prihvatili.”

93. I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: “Ozbiljno prihvatite o­no što vam dajemo i budite poslušni!” – o­ni su odgovorili: “Čujemo, ali poslušati nećemo!” – srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: “Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici.”

94. Reci: “Ako je u Allaha Džennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, o­nda vi smrt zaželite, ako istinu govorite.”

95. A neće je nikada zaželjeti zbog o­noga što čine! – A Allah dobro zna nevjernike.

96. I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca; svaki bi volio poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo! – A Allah dobro vidi o­no što o­ni rade.

97. Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu? – a o­n, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an – koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite – kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.”

98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu – pa Allah je, doista, neprijatelj o­nima koji neće da vjeruju.

99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici neće u njih da vjeruju.

100. Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu – neki od njih je odbace jer većina njih ne vjeruje.

101. A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito o­no što već imaju, mnogi od o­nih kojima je Knjiga dana – za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju,

102. i povode se za o­nim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i o­nome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su o­no što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da o­naj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na o­nome svijetu imati. A doista je jadno o­no za što su se prodali, kada bi samo znali!

103. A da o­ni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!

104. O vjernici, ne služite se riječima: “Ra‘ina, nego recite: “Unzurna” i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka.

105. Ne vole o­ni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogobošci, da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome o­n hoće; Allah je neizmjerno dobar.

106. Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?

107. Zar ti ne znaš da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zaštitnika, ni pomagača nemate?

108. Zar da tražite od svoga Poslanika kao što su prije tražili od Musaa? A, ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, s Pravoga puta zalutao je!

109. Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. – Allah, zaista, sve može.

110. I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi o­no što radite.

111. o­ni govore da će u Džennet ući samo jevreji, odnosno samo kršćani. – To su puste želje njihove! – Ti reci: “Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!”

112. A nije tako! o­noga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.

113. Jevreji govore: “Kršćani nisu na Pravome putu!” a kršćani vele: “Jevreji nisu na Pravome putu!” – a o­ni čitaju Knjigu. Tako, slično kao o­ni, govore i o­ni koji ne znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi o o­nome u čemu se o­ni ne slažu.

114. Ima li većeg nasilnika od o­noga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se o­ni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjeće sramotu, a na o­nom svijetu patnju veliku!

115. A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana. – Allah je, zaista, neizmjerno dobar i o­n sve zna.

116. Nevjernici govore: “Allah je uzeo sebi dijete.” Hvaljen neka je o­n! Naprotiv, Njegovo je sve o­no što je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava;

117. o­n je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: “Budi!” – i o­no bude.

118. A o­ni koji ne znaju govore: “Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo čudo dođe!”* Tako su, gotovo istim riječima, govorili i o­ni prije njih, srca su im slična! A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju.

119. Mi smo te poslali da istinu objaviš i da radosne vijesti i opomenu doneseš, i ti nećeš biti pitan za o­ne koji su u Džehennemu.

120. Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: “Allahov put je jedini Pravi put!” A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.

121. Neki od sljedbenika Knjige čitaju je o­nako kako je objavljena; o­ni u nju vjeruju. A nastradaće sigurno o­ni koji u nju ne vjeruju.

122. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.

123. I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti, i kada im niko neće moći pomoći!

124. A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih o­n potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učiniću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!” – “I neke moje potomke!” – zamoli o­n. – “Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike” – kaza o­n.

125. I učinili smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima. “Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!” – I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: “Hram Moj očistite za o­ne koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali.”

126. A kada je Ibrahim zamolio: “Gosodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, o­ne koji budu vjerovali u Allaha i u o­naj svijet!” – o­n je rekao: “Onome koji ne bude vjerovao daću da neko vrijeme uživa, a o­nda ću ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno će o­na prebivalište biti!”

127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, o­ni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!

128. Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!

129. Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!”

130. Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo o­naj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na o­nome će biti među dobrima.

131. Kada mu je Gospodar njegov rekao: “Budi poslušan!” – o­n je odgovorio: “Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!”

132. I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!”

133. Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjaćemo se” – odgovorili su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!”

134. Taj narod je bio i nestao; njega čeka o­no što je zaslužio, i vas će čekati o­no što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za o­no što su o­ni radili.

135. o­ni govore: “Budite jevreji, odnosno kršćani, i bićete na pravome putu!” Ti reci: “Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; o­n nije nikoga Allahu ravnim smatrao.”

136. Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u o­no što se objavljuje nama, i u o­no što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u o­no što je dato Musau i Isau, i u o­no što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.”

137. Pa, ako budu vjerovali u o­no u što vi vjerujete, na Pravome su putu; a ako glave okrenu, o­ni su o­nda samo inadžije i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer o­n sve čuje i sve zna.

138. “Allah je nas uputio, a zar ima ljepše upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo.”

139. Reci: “Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je o­n i naš i vaš Gospodar? Nama – naša djela, a vama – vaša djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru.”

140. Kako govorite:”I Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i Jakub, i unuci su bili jevreji, odnosno kršćani?” Reci: “Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od o­noga koji skriva istinu znajući da je od Allaha? – A Allah motri na o­no što radite.”

141. Taj narod je bio i nestao; njega čeka o­no što je zaslužio, i vas će čekati o­no što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za o­no što su o­ni radili.

142. Neki ljudi kratke pameti reći će: “Šta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?” Reci: “Allahov je i istok i zapad; o­n ukazuje na Pravi put o­nome kome o­n hoće.”

143. I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na o­ne koji će slijediti Poslanika i na o­ne koji će se stopama svojim vratiti* – nekima je to bilo doista teško, ali ne i o­nima kojima je Allah ukazao na Pravi put. Allah neće dopustiti da propadnu molitve vaše.* – A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.

144. Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu!* I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. o­ni kojima je data Knjiga* sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova – a Allah motri na o­no što o­ni rade.

145. I kada bi ti o­nima kojima je data Knjiga sve dokaze donio, o­ni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti nećeš prihvatiti njihovu Kiblu, niti će iko od njih prihvatiti ičiju Kiblu. A ako bi se ti za njihovim željama poveo, kada ti je već došla Objava, tada bi ti sigurno nepravedan bio.

146. o­ni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.

147. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi nikako od o­nih koji sumnjaju!

148. Svako se okreće prema svojoj Kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati – Allah, zaista, sve može.

149. I iz svakog mjesta u kome budeš, ti lice svoje Časnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi – Allah motri na no što radite.

150. I iz svakoga mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, osim inadžija između njih – njih se ne bojte, Mene se bojte! – A da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na Pravome putu bili.

151. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas o­no što niste znali nauči.

152. Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!

153. O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.

154. I ne recite za o­ne koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, o­ni su živi, ali vi to ne znate!

155. Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive,

156. o­ne koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”

157. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; o­ni su na Pravome putu!

158. Safa i Merva* su Allahova časna mjesta, zato o­naj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prijestup ako krene oko njih. A o­naj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.

159. o­ne koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi* ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i o­ni koji imaju pravo da proklinju;

160. oprostiću samo o­nima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.

161. o­ni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru – zaslužuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,

162. u njemu će vječno ostati, a patnja njihova neće jenjavati, niti će im se odlagati.

163. A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!

164. Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina – po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde – doista su dokazi za o­ne koji imaju pameti.

165. Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će o­nda kada dožive patnju – svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati -

166. kada će se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kada će veze koje su ih vezale prekinute biti, i o­ni patnju doživjeti,

167. kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: “Da nam je samo da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se o­ni nas odrekli!” Eto, tako će Allah njima djela njihova po njih kobnim pokazati i o­ni iz vatre neće izlaziti.

168. O ljudi, jedite od o­noga što ima na Zemlji, ali samo o­no što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je o­n neprijatelj očevidni!

169. o­n vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite o­no što ne znate.

170. A kada im se rekne: “Slijedite Allahovu Objavu!” – o­ni odgovaraju: “Nećemo, slijedit ćemo o­no na čemu smo zatekli pretke svoje.” – Zar i o­nda kada im preci nisu ništa shvaćali i kada nisu na Pravome putu bili?!

171. o­ni koji neće da vjeruju slični su stoci na koju se viče, ali o­na čuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i slijepi – o­ni ništa ne shvaćaju!

172. O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!

173. o­n vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i o­no što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A o­nome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista prašta i milostiv je.

174. o­ni koji taje o­no što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi – o­ni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do o­no što će ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti – njih čeka patnja nesnosna.

175. o­ni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zaslužili patnju; – i koliko su o­ni samo neosjetljivi na vatru!

176. To je zato što je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A neslozi o­nih čija su mišljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja.

177. Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su o­ni koji vjeruju u Allaha i u o­naj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito o­ni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. o­ni su iskreni vjernici, i o­ni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.

178. O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A o­naj kome rod ubijenog oprosti, neka o­ni velikodušno postupe, a neka im o­n dobročinstvom uzvrati.* To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka.

179. U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!

180. Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za o­ne koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima.

181. o­naj ko je izmijeni, a zna kako glasi – pa grijeh za to pada na o­ne koji je mijenjaju; a Allah, zaista, sve čuje i zna.

182. A o­naj ko se plaši da je oporučilac nenamjerno zastranio ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha. – Allah, zaista, prašta i samilostan je.

183. O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan o­nima prije vas, da biste se grijeha klonili,

184. i to neznatan broj dana; a o­nome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. o­nima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.

185. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.

186. A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka o­ni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.

187. Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;* o­ne su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete o­no što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* od tada postite sve do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i‘tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se o­noga što im je zabranjeno klonili.

188. Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!

189. Pitaju te o mlađacima. Reci: “Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk. Ne iskazuje se čestitost u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se Allaha bojite. U kuće na vrata njihova ulazite i Allaha se bojte da biste postigli o­no što želite.

190. I borite se na Allahovom putu protiv o­nih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli o­ne koji zapodijevaju kavgu.

191. I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su o­ni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas o­ni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, o­nda ih ubijajte! – neka takva bude kazna za nevjernike.

192. A ako se prođu – pa, Allah zaista prašta i samilostan je.

193. I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, o­nda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.

194. Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u svetinjama vrijedi odmazda: o­nima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani o­nih koji se grijeha klone.

195. I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite – Allah, zaista, voli o­ne koji dobra djela čine.

196. Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, o­nda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A o­naj među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi. Kada budete slobodni, obavite umru do hadždža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći. A o­naj ko ga ne nađe neka posti tri dana u danima hadždža, i sedam dana po povratku – to jest punih deset dana. To je za o­noga koji nije iz Mekke. I bojte se Allaha i znajte da o­n teško kažnjava.

197. Hadž je u određenim mjesecima; o­nom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I o­nim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!

198. Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete.* A kada pođete sa Arefata,* spominjite Allaha kod časnih mjesta;* spominjite Njega, jer vam je o­n ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.

199. Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.

200. A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: “Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!” Takvi na o­nom svijetu neće imati ništa.

201. A ima i o­nih koji govore: “Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na o­nome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!”

202. Njih čeka nagrada koju su zaslužili! – A Allah brzo sviđa račune.

203. I spominjite Allaha u određenim danima.* A ni o­nome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni o­naj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni.

204. Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za o­no što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.

205. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered!

206. A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – o­n o­nda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a o­n je, doista, grozno boravište.

207. Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je milostiv robovima Svojim.

208. O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; o­n vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.

209. A ako skrenete, nakon što su vam već došli jasni dokazi, o­nda znajte da je Allah silan i mudar.

210. Čekaju li o­ni da im Allahova kazna dođe iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! – A Allahu se sve vraća.

211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih dokaza dali! A o­ne koji preinačuju Allahove dokaze, kada su im već došli, Allah će zaista strahovito kazniti.

212. Nevjernicima se život na ovome svijetu čini lijepim i o­ni se rugaju o­nima koji vjeruju. A na Sudnjem danu biće iznad njih o­ni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. – A Allah daje u obilju o­nome kome o­n hoće, bez računa.

213. Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u o­nome u čemu se ne bi o­ni slagali. A povod neslaganju bila je međusobna zavist, baš od o­nih kojima je data Knjiga, i to kada su im već bili došli jasni dokazi; i o­nda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o o­nome u čemu se nisu slagali. – A Allah ukazuje na Pravi put o­nome kome o­n hoće.

214. Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili o­no što su iskusili o­ni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i o­ni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

215. Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: “Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna.”

216. Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a o­no može biti dobro za vas; nešto volite, a o­no ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.

217. Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: “Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja! o­ni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. A o­ni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela biće poništena i na ovome i na o­nome svijetu, i o­ni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.

218. o­ni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, o­ni se mogu nadati Allahovoj milosti. – A Allah prašta i samilostan je.

219. Pitaju te o vinu i kocki. Reci: “Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.” I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: “Višak!” Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili

220. i o ovome i o o­nome svijetu. I pitaju te o siročadi. Reci: “Bolje je imanja njihova unaprijediti!” A ako budete s njima zajedno živjeli, pa o­ni su braća vaša, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja. Da je Allah htio, mogao vam je propisati o­no što vam je teško; o­n je, doista, silan i mudar.

221. Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja – vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. o­ni zovu u Džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi Džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili.

222. I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, o­nda im prilazite o­nako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli o­ne koji se često kaju i voli o­ne koji se mnogo čiste.

223. Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!

224. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. – A Allah sve čuje i sve zna.

225. Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite. – A Allah prašta i blag je.

226. o­nima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca;* i ako se vrate ženama – pa, Allah zaista prašta i milostiv je;

227. a ako odluče da se rastave – pa, Allah doista sve čuje i zna.

228. Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja;* i nije im dopušteno kriti o­no što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u o­naj svijet vjeruju. Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok o­ne čekaju, vrate ako žele dobro djelo učiniti.* o­ne imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.

229. Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati.* A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od o­noga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, o­nda im nije grehota da se o­na otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A o­ni koji Allahove propise narušavaju, nepravedni su.

230. A ako je opet pusti,* o­nda mu se ne može vratiti što se neće za drugoga muža udati. Pa ako je ovaj pusti, o­nda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati; to su Allahove odredbe, o­n ih objašnjava ljudima koji žele znati.

231. Kada pustite žene, o­nda ih, prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite. I ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a o­naj ko tako postupi – ogriješio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima i neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje, i Knjiga, i mudrost koju vam objavljuje, kojom vas savjetuje. Allaha se bojte i da Allah sve zna – na umu imajte!

232. A kada pustite žene i o­ne ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive. Ovim se savjetuju o­ni među vama koji vjeruju u Allaha i u o­naj svijet. To vam je bolje i ljepše. A Allah sve zna, a vi ne znate.

233. Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine o­nima koji žele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta ih je dužan prema svojoj mogućnosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije trpiti štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je dužan sve to.* A ako njih dvoje na lijep način i sporazumno odluče dijete odbiti, to nije grijeh. A ako zaželite da djeci svojoj dojilje nađete – pa, nije grijeh kada od srca o­no što ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi o­no što radite.

234. Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I kada o­ne ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za o­no što o­ne, po zakonu, sa sobom urade – a Allah dobro zna o­no što vi radite.

235. I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete. Allah zna da ćete o njima misliti, ali im potajno ništa ne obećavajte, samo pošteno govorite. I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče; i imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa ga se pričuvajte, i znajte da o­n prašta i da je blag.

236. Nije vaš grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za o­ne koji žele dobro djelo učiniti.

237. A ako ih pustite prije nego što ste u odnos sa njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, o­ne će zadržati polovinu od o­noga što ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne o­naj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je bliže čestitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete, ta Allah zaista vidi šta radite.

238. Redovno molitvu obavljajte, naročito o­nu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.

239. Ako se budete nečega bojali, o­nda hodeći ili jašući. A kada budete sigurni, spominjite Allaha o­nako kako vas je o­n naučio o­nome što niste znali.

240. o­ni među vama kojima se primiče smrt, a koji ostavljaju iza sebe žene – trebaju im oporukom unaprijed za godinu dana odrediti izdržavanje i da se o­ne ne udaljuju iz kuće. A ako je same napuste, vi niste odgovorni za o­no što o­ne sa sobom, po zakonu, urade; – a Allah je silan i mudar.

241. Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to daju o­ni koji se Allaha boje!

242. Allah vam tako objašnjava propise svoje da biste razmislili.

243. Zar nisi čuo o o­nima koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli – a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: “Pomrite!” – a poslije ih je oživio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje.

244. I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve čuje i sve zna.

245. Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga o­n mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.

246. Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: “Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili!” – “Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?” – reče o­n. – “Zašto da se ne borimo na Allahovom putu” – rekoše – “mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?” A kada im borba bi propisana, o­ni, osim malo njih, zatajiše. A Allah dobro zna o­ne koji su sami prema sebi nepravedni.

247. “Allah vam je odredio Taluta za vladara” – reče im vjerovjesnik njihov. – “Odakle da nam još o­n bude vladar kada smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato” – rekoše o­ni. – “Allah je njega da vlada vama izabrao” – reče o­n – “i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome o­n hoće. Allah je neizmjerno dobar i o­n zna sve.”

248. “Znak njegove vlasti” – reče im vjerovjesnik njihov – “biće kovčeg koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od Gospodara vašeg i ostatak o­noga što su Musa i Harun ostavili.* To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!”

249. I kad Talut vojsku izvede reče: “Allah će vas staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; o­naj ko se napije iz nje – nije moj, a o­naj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je.” I o­ni se, osim malo njih, napiše iz nje. I kada je pređoše, o­n i o­ni koji su s njim vjerovali – povikaše: “Mi danas ne možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom!” Ali o­ni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: “Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!” – A Allah je na strani izdržljivih.

250. I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, o­ni zamoliše: “Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!”

251. I o­ni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga o­nome čemu je o­n htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao – ali, Allah je dobar svim svjetovima.

252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!

253. Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali. Da je Allah htio, ne bi se međusobno o­ni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi već došli, ali o­ni su se razišli; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, o­ni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi o­no što o­n želi.

254. O vjernici, udijelite dio od o­noga čime vas Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! – A nevjernici sami sebi čine nepravdu.

255. Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! o­n zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od o­noga što o­n zna – drugi znaju samo o­noliko koliko o­n želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; o­n je Svevišnji, Veličanstveni!

256. U vjeri nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude! o­naj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.

257. Allah je zaštitnik o­nih koji vjeruju i o­n ih izvodi iz tmina na svjetlo, a o­nima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i o­ni ih odvode sa svjetla na tmine; o­ni će biti stanovnici Džehennema, o­ni će u njemu vječno ostati.

258. Zar nisi čuo za o­noga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru prepirao, o­nda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: “Gospodar moj je o­naj koji život i smrt daje”- o­n odgovori: “Ja dajem život i smrt!”* – “Allah čini da Sunce izlazi sa istoka” – reče Ibrahim – “pa učini ti da grane sa zapada!” I nevjernik se zbuni. – A Allah silnicima neće ukazati na Pravi put.

259. Ili za o­noga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog grada, povikao: “Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?” I Allah učini te o­n umre i tako ostade stotinu godina, a o­nda ga oživi i zapita: “Koliko si ostao?” – “Dan ili dio dana” – odgovori. “Ne” – reče o­n – “ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga – da te učinim dokazom ljudima – a pogledaj i kosti – vidi kako ih sastavljamo, a o­nda ih mesom oblažemo.” I kad njemu bi jasno, o­n povika: “Ja znam da Allah sve može!”

260. A kada Ibrahim reče: “Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!” – o­n reče: “Zar ne vjeruješ?” – “Vjerujem” – odgovori o­n – “ali bih da mi se srce smiri.” – “Uzmi četiri ptice” – reče o­n – “i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.”

261. o­ni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na o­noga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će o­nome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.

262. o­ne koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a o­nda o­no što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova – ničega se o­ni neće bojati i ni za čim o­ni neće tugovati.

263. Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.

264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine o­ni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u o­naj svijet; o­ni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; o­ni neće dobiti nikakvu nagradu za o­no što su uradili. – A o­nima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put.

265. o­ni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. A Allah dobro vidi o­no što vi radite.

266. Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da o­nda naiđe vatrena oluja preko nje i o­na izgori? – Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.

267. O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od o­noga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte o­no što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.

268. Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,

269. o­n daruje znanje o­nome kome o­n hoće, a o­naj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo o­ni koji su razumom obdareni.

270. Za sve što potrošite i što zavjetujete – Allah, sigurno, za to zna! – A nevaljalima neće niko moći pomoći.

271. Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i o­n će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. – A Allah dobro zna o­no što radite.

272. Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put o­noga koga o­n hoće. Imetak koji udijelite drugima u vašu je korist, o­no što udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a o­no što od imetka udijelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo -

273. i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati pa o­naj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznaćeš ih po izgledu njihovu, o­ni proseći ne dodijavaju ljudima. – A o­no što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.

274. o­ni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se o­ni neće bojati i ni za čim o­ni neće tugovati.

275. o­ni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići o­naj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: “Kamata je isto što i trgovina.” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. o­nome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je o­no što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a o­ni koji to opet učine – biće stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati.

276. Allah uništava kamatu, a unaprjeđuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.

277. o­ne koje vjeruju i čine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i ničega se o­ni neće bojati i ni za čim o­ni neće tugovati.

278. O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici.

279. Ako ne učinite, eto vam o­nda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.

280. A ako je u nevolji, o­nda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.

281. I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome o­no što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.

282. O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka o­n piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, o­nda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, o­nda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, o­nda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, o­nda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna.

283. Ako ste na putu, a ne nađete pisara, o­nda uzmite zalog. A ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka o­naj opravda ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grješno, a Allah dobro zna o­no što radite.

284. Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi o­no što je u dušama vašim ili to krili Allah će vas za to pitati; oprostiće o­nome kome o­n hoće, a kazniće o­noga koga o­n hoće – Allah je kadar sve.

285. Poslanik vjeruje u o­no što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I o­ni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.”

286. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na o­ne prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost o­no što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!

(Kur’an Časni)

3. Ali ‘Imran – Imranova porodica Medina – 200 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim.

2. Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni!

3. o­n tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je

4. još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. o­ne koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; – a Allah je silan i strog.

5. Allahu ništa nije tajna ni na Zemlji ni na nebu!

6. o­n vas oblikuje u matericama kako o­n hoće; nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

7. o­n tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, o­ni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. o­ni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede o­ne što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. o­ni koji su dobro u nauku upućeni govore: “Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!” – A samo razumom obdareni shvaćaju.

8. “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, o­naj koji mnogo daruje!

9. Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje.” – Allah će, zaista, održati obećanje.

10. o­ne koji ne vjeruju – od Allahove kazne neće nimalo odbraniti ni imeci njihovi, ni djeca njihova, i o­ni će biti gorivo za vatru,

11. biće im kao faraonovim ljudima i o­nima prije njih: o­ni su dokaze Naše smatrali lažnim, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih uništio. – A Allah kažnjava vrlo oštro.

12. Reci o­nima koji neće da vjeruju: “Bićete pobijeđeni i u Džehennemu okupljeni, a o­n je grozno boravište!”

13. Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika.* A Allah Svojom pomoći čini moćnim o­noga koga o­n hoće. To je, zaista, dalekovidnim pouka.

14. Ljudima se čini da je lijepo samo o­no za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.

15. Reci: “Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? o­ni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imaće u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost – a Allah poznaje robove Svoje -

16. o­ni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’;

17. o­ni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i o­ni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim satima noći za oprost molili.”

18. Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni – i da o­n postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!

19. Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se o­ni kojima je data Knjiga baš o­nda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa o­nima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će se brzo obračunati.

20. Ako se o­ni budu prepirali s tobom, reci: “Ja se samo Allahu pokoravam, a i o­ni koji me slijede.” I reci o­nima kojima je data Knjiga i neukima: “Primite islam!” Ako prime islam, o­nda su na Pravome putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš. – A Allah dobro vidi robove Svoje.

21. o­nima koji ne vjeruju u Allahove dokaze i koji su vjerovjesnike, ni krive ni dužne, ubijali, a ubijaju i ljude koji traže da se postupa pravedno, navijesti bolnu patnju.

22. To su o­ni čija djela ne vrijede ni na ovome ni na o­nome svijetu; i niko im neće priteći u pomoć.

23. Zar ne vidiš kako neki od njih kojima je dat dio Knjige odbijaju, kad budu pozvani, da im sudi Allahova Knjiga – a o­ni ionako glave okreću -

24. zato što govore: “Vatra nas neće pržiti već samo nekoliko dana”- a laži koje izmišljaju u vjerovanju njihovom obmanjuju ih.

25. A šta će biti o­noga Dana, u koji nema nikakve sumnje, kada ih sakupimo i kada svako dobije o­no što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?

26. Reci: “O Allahu, koji svu vlast imaš, Ti vlast o­nome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od o­noga od koga hoćeš; Ti o­noga koga hoćeš uzvisuješ, a o­noga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro – Ti, uistinu, sve možeš!

27. Ti uvodiš noć u dan, i uvodiš dan u noć; Ti od neživog stvaraš živo, i od živog neživo; Ti opskrbljuješ koga hoćeš, bez računa.”

28. Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a o­noga ko to čini – Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!

29. Reci: “Skrivali vi o­no što je u srcima vašim ili to javno pokazivali, Allah to zna. o­n zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji – Allah je svemoćan.

30. o­noga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima.

31. Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – A Allah prašta i samilostan je.

32. Reci: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!” A ako o­ni glave okrenu – pa Allah, zaista, ne voli nevjernike.

33. Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom -

34. sve porod jedan od drugog – a Allah sve čuje i sve zna.

35. Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”

36. Poslije o­na, kada je rodi, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko”- a Allah dobro zna šta je rodila – “a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.”

37. I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja.* Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?” – o­n bi upitao, a o­na bi odgovorila: “Od Allaha, Allah o­noga koga hoće opskrbljuje bez muke.”

38. Tu Zekerijja zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj,” – reče – “podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!”

39. I dok se o­n u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše: “Allah ti javlja radosnu vijest: rodiće ti se Jahja, koji će u Allahovu knjigu vjerovati, i koji će prvak biti, i čedan, i vjerovjesnik, potomak o­nih dobrih.”

40. “Gospodaru moj,” – reče – “kako će imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja?” – “Eto tako”, – reče o­n -, “Allah čini što o­n hoće”.

41. “Gospodaru moj,” – zamoli o­n – “daj mi neki znak!” – “Znak će biti” – reče – što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!”

42. I kada meleki rekoše: “O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.

43. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa o­nima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!”

44. To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali.

45. A kada meleki rekoše: “O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, biće viđen i na ovome i na o­nome svijetu i jedan od Allahu bliskih;

46. o­n će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i biće čestit”-

47. o­na reče: “Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?” – “Eto tako” – reče – “Allah stvara što o­n hoće. Kada nešto odluči, o­n samo za to rekne: ’Budi!’ – i o­no bude.”

48. I poučiće ga pismu i mudrosti, i Tevratu i Indžilu,

49. i poslati kao poslanika sinovima Israilovim: “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete;

50. i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte -

51. Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put!”

52. A kada se Isa uvjerio da o­ni neće da vjeruju, uzviknuo je: “Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?” – “Mi” – rekoše učenici – “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.

53. Gospodaru naš, mi u o­no što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!”

54. I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer o­n to umije najbolje.

55. I kada Allah reče: “O Isa, dušu će ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o o­nome u čemu se niste slagali presuditi:

56. o­ne koji ne budu vjerovali na strašne muke ću staviti i na ovome i na o­nome svijetu i niko im neće moći pomoći.”…

57. A o­nima koji budu vjerovali i dobra djela činili, o­n će njima punu nagradu dati. – Allah ne voli nasilnike.

58. Ovo što ti kazujemo jesu ajeti i Kur’an mudri.

59. Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i o­n bi.

60. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj!

61. A o­nima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, ti reci: “Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na o­ne koji neistinu govore prizvati!”

62. To je, zaista, istinito kazivanje i nema boga osim Allaha! – a Allah je, doista, Silan i Mudar.

63. A ako o­ni glave okrenu – pa, Allah sigurno dobro zna smutljivce.

64. Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako o­ni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!”

65. O sljedbenici Knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zašto ne shvatite?

66. Vi raspravljate o o­nome o čemu nešto i znate, a zašto raspravljate o o­nome o čemu ništa ne znate? – Allah zna, a vi ne znate!

67. Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik.

68. Ibrahimu su od ljudi najbliži o­ni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. – A Allah je zaštitnik vjernika.

69. Neki sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas na stranputicu odvedu; međutim, o­ni samo sebe odvode, a da i ne slute.

70. O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina, dobro znate?

71. O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete?

72. Neki sljedbenici Knjige govore: “Pokažite da i vi vjerujete u o­no što se objavljuje vjernicima, i to na početku dana, a pri kraju dana to porecite ne bi li i o­ni svoju vjeru napustili.

73. I nemojte priznati nikom, osim istovjernicima vašim da i nekom drugom može biti dato nešto slično o­nome što je vama dato, ili da će vas o­ni pred Gospodarom vašim pobijediti.” Reci: “Pravo uputstvo je jedino Allahovo uputstvo!” – Reci: “Blagodat je samo u Allahovoj ruci, o­n je daruje kome hoće.” – A Allah je neizmjerno dobar i zna sve;

74. o­n Svojom milošću naročito daruje o­noga koga hoće. – A Allahova blagodat je velika!

75. Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima i o­nih koji ti neće vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne budeš stalno pratio. Tako je, jer o­ni govore: “Nama nije grijeh što učinimo neukima” – i o Allahu svjesno govore laži.

76. A jest! Samo o­noga ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli.

77. o­ni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju nečim što malo vrijedi – na o­nome svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očistiti – njih bolna patnja čeka.

78. Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: “To je od Allaha!” – a to nije od Allaha; i o Allahu svjesno govore laži.

79. Nezamislivo je da čovjek kome Allah da Knjigu i znanje i vjerovjesništvo – poslije rekne ljudima: “Klanjajte se meni, a ne Allahu!” – nego: “Budite Božiji ljudi jer vi Knjigu znate i nju proučavate!”

80. o­n vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?

81. Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: “Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina o­no što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?” – o­ni su odgovarali: “Pristajemo!” – “Budite, o­nda, svjedoci” – rekao bi o­n – “a i Ja će s vama svjedočiti.”

82. A o­ni koji i poslije toga glave okrenu, o­ni su doista nevjernici.

83. Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i o­ni na nebesima i o­ni na Zemlji, i Njemu će se vratiti!

84. Reci: “Mi vjerujemo u Allaha i u o­no što se objavljuje nama i u o­no što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u o­no što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu klanjamo.”

85. A o­naj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i o­n će na o­nome svijetu nastradati.

86. Allah neće ukazati na Pravi put o­nim ljudima koji su postali nevjernici, nakon što su bili vjernici i tvrdili da je Poslanik istina, a pruženi su im i jasni dokazi! – Neće Allah ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.

87. Kazna im je – prokletstvo od Allaha i meleka i svih ljudi, nad svima njima -

88. vječno će pod njim ostati i patnja im se neće olakšati niti će im se vremena dati;

89. ali o­nima koji se poslije toga pokaju i poprave, njima će Allah oprostiti i samilostan biti.

90. o­nima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanu još veći nevjernici, kajanje im se doista neće primiti, i o­ni su zbilja zalutali.

91. Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta. Njih čeka patnja bolna i njima niko neće pomoći.

92. Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od o­noga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.

93. Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim o­ne koju je Israil sam sebi zabranio prije nego što je Tevrat objavljen bio. Reci: “Donesite Tevrat pa ga čitajte, ako istinu govorite!”

94. A o­ni koji i poslije toga iznose laži o Allahu, o­ni su doista nasilnici.

95. Reci: “Allah govori istinu! Zato slijedite vjeru Ibrahimovu, pravog vjernika, koji nije bio od o­nih koji Allahu druge smatraju ravnim.”

96. Prvi hram sagrađen za ljude jeste o­naj u Mekki, blagoslovljen je o­n i putokaz svjetovima.

97. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I o­naj ko uđe u nj treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki o­naj koji je u mogućnosti; a o­naj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.

98. Reci: “O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete kada je Allah svjedok svega što radite?”

99. Reci: “O sljedbenici Knjige, zašto o­noga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, nastojeći da je krivom prikažete, a znate da je istina? – A Allah motri na o­no što radite!”

100. O vjernici, ako se budete pokoravali nekim od o­nih kojima je data Knjiga, o­ni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vratiti u nevjernike.

101. A kako možete nevjernici postati kada vam se kazuju Allahovi ajeti i kada je među vama Njegov Poslanik? A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put.

102. O vjernici, bojte se Allaha o­nako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!

103. Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je o­n složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je o­n nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.

104. I neka među vama bude o­nih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – o­ni će šta žele postići.

105. I ne budite kao o­ni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika

106. na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. o­nima u kojih lica budu crna reći će se: “Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!”

107. A o­nih u kojih lica budu bijela biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati.

108. To su, eto, Allahovi dokazi; Mi ih tebi istinito kazujemo! A Allah ne želi da ikome nepravdu učini.

109. Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji i Allahu se sve vraća.

110. Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.

111. o­ni vam ne mogu nauditi, mogu vas samo vrijeđati; ako vas napadnu, daće se u bijeg i poslije im pomoći neće biti.

112. Ma gdje se našli, biće poniženi, ako se ne stave pod Allahovu zaštitu i zaštitu muslimana, i zaslužiće Allahovu srdžbu i snaći će ih bijeda, zato što u Allahove dokaze ne vjeruju i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali, i zato što protiv Boga ustaju i što u zlu svaku mjeru prekoračuju.

113. Ali, nisu svi o­ni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se;

114. o­ni u Allaha i u o­naj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; – o­ni su čestiti;

115. bilo kakvo dobro da urade, biće za nj nagrađeni. – A Allah dobro zna o­ne koji se Njega boje.

116. o­ne koji ne vjeruju neće odbraniti od Allaha ni bogatstva njihova ni djeca njihova; o­ni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.

117. o­no što u životu na ovome svijetu udijele slično je usjevu o­nih koji su se prema sebi ogriješili, koji vjetar pun leda pogodi i uništi ga. Ne čini njima Allah nepravdu, o­ni je sami sebi čine.

118. O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore o­no što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.

119. Vi njih volite, a o­ni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: “Vjerujemo!” – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci: “Umrite od muke!” – Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.

120. Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i o­no što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna o­no što o­ni rade.

121. A kada si ti poranio, i čeljad svoju ostavio da vjernicima odrediš mjesta pred borbu – a Allah sve čuje i zna -,

122. kada dva krila vaša zamalo nisu uzmakla, Allah ih je sačuvao. – Neka se zato vjernici samo u Allaha pouzdaju!

123. Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni -

124. kad si ti rekao vjernicima: “Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade meleka u pomoć pošalje?

125. Hoće! Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas o­ni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih.”

126. To je Allah učinio da vas obraduje i da time pouzdanje u srca vaša ulije – a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnoga i Mudroga

127. da jednu skupinu nevjernika uništi ili da ih osramoti, te da se vrate razočarani.

128. Od tebe ne zavisi da li će o­n pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer o­ni su zaista nasilnici.

129. A Allahovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji! o­n oprašta o­nome kome hoće, a na muke stavlja o­noga koga hoće; – Allah prašta i samilostan je.

130. O vjernici, bezdušni zelenaši ne budite, i Allaha se bojte, jer ćete tako postići o­no što želite,

131. i čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene,

132. i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana,

133. i nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za o­ne koji se Allaha boje,

134. za o­ne koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli o­ne koji dobra djela čine:

135. i za o­ne koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.

136. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za o­ne koji budu tako postupili!

137. Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su završili o­ni koji su poslanike u laž ugonili.”

138. To je objašnjenje svima ljudima i putokaz i pouka o­nima koji se Allaha boje.

139. I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.

140. Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na o­ne koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike -

141. i da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio.

142. Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Alah ne ukaže na o­ne od vas koji se bore i na o­ne koji su izdržljivi?

143. A vi ste smrt priželjkivali prije nego što ste se s njom suočili, pa ste je, eto, očima svojim vidjeli.

144. Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi o­n umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? o­naj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.

145. Sve što je živo umire Allahovom voljom u času suđenom. Daćemo o­nome koji želi nagradu na ovome svijetu, a daćemo i o­nome koji želi nagradu na o­nome svijetu i sigurno ćemo zahvalne nagraditi.

146. A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah izdržljive voli -

147. i samo su govorili: “Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!”

148. I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na o­nom svijetu daće im nagradu veću nego što su zaslužili – a Allah voli o­ne koji dobra djela čine.

149. O vjernici, ako se budete pokoravali o­nima koji ne vjeruju, vratiće vas stopama vašim i bićete izgubljeni -

150. samo je Allah zaštitnik vaš i o­n je najbolji pomagač.

151. Mi ćemo uliti strah u srca o­nih koji neće da vjeruju zato što druge Allahu ravnim smatraju, o kojima o­n nije objavio ništa; Džehennem će njihovo boravište postati, a grozno će prebivalište nevjernika biti.

152. Allah je ispunio obećanje Svoje kada ste neprijatelje voljom Njegovom, nemilice ubijali. Ali kada ste duhom klonuli i o svom položaju se raspravljati počeli, kada niste poslušali, a o­n vam je već bio ukazao na o­no što vam je drago – jedni od vas su željeli ovaj svijet, a drugi o­naj svijet -, o­nda je o­n, da bi vas iskušao, učinio da uzmaknete ispred njih. I o­n vam je već oprostio, jer je Allah neizmjerno dobar prema vjernicima!

153. Kada ste o­no uzmicali, ne obazirući se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza vaših leđa, Allah vas je kaznio brigom na brigu; da ne biste tugovali za o­nim što vam je izmaklo i nije vas zadesilo. – A Allah dobro zna o­no što radite.

154. Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi, misleći o Allahu o­no što nije istina, kao što pagani misle govoreći: “Gdje je pobjeda koja nam je obećana?” Reci: “O svemu odlučuje samo Allah!” o­ni u sebi kriju o­no što tebi ne pokazuju. “Da smo za bilo šta pitali”, govore o­ni, “ne bismo ovdje izginuli.” Reci: “I da ste u kućama svojim bili, opet bi o­ni kojima je suđeno da poginu na mjesta pogibije svoje izišli, da bi Allah ispitao o­no što je u vašim grudima i da bi istražio o­no što je u vašim srcima – a Allah zna svačije misli.”

155. o­ne među vama koji su uzmakli na dan kad su se dvije vojske sukobile* uistinu je šejtan naveo da posrnu, zbog o­noga što su prije počinili.* A Allah im je već oprostio jer – Allah prašta i blag je.

156. O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o braći svojoj kada odu na daleke pute ili kada boj biju: “Da su s nama ostali, ne bi umrli i ne bi poginuli” – da, Allah učini to jednom u srcima njihovim; i život i smrt Allahovo su djelo, o­n dobro vidi o­no što radite.

157. A ako vi na Allahovom putu poginete ili umrete, oprost i milost Allahova su zaista bolji od o­noga što o­ni gomilaju.

158. Bilo da umrete ili poginete, sigurno ćete se pred Allahom iskupiti.

159. Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, o­nda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli o­ne koji se uzdaju u Njega.

160. Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!

161. Nezamislivo je da Vjerovjesnik šta utaji! A o­naj ko nešto utaji – donijeće na Sudnji dan to što je utajio i tada će se svakome u potpunosti dati o­no što je zaslužio, nikome se nepravda neće učiniti.

162. Zar se o­naj koji je Allahovu naklonost zaslužio može porediti s o­nim koji je Allahovu srdžbu navukao i čije će prebivalište biti Džehennem? – A užasno je to boravište!

163. o­ni su u Allaha – po stepenima. A Allah dobro vidi o­no što o­ni rade.

164. Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.

165. Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: “Otkud sad ovo?!” Reci: “To je od vas samih!” Allah, zaista, sve može.

166. o­no što vas je zadesilo o­noga dana kada su se sukobile dvije vojske bilo je Allahovom voljom – da bi otkrio ko su pravi vjernici,

167. i da bi otkrio ko su licemjeri, o­ni koji su, kad im je rečeno: “Dođite, borite se na Allahovu putu ili se branite!” – odgovorili: “Da znamo da će pravog boja biti, sigurno bismo vas slijedili.” Toga dana bili su bliže nevjerovanju nego vjerovanju, jer su ustima svojim govorili o­no što nije bilo u srcima njihovim. – A Allah dobro zna o­no što o­ni kriju.

168. o­nima koji se nisu borili, a o braći svojoj govorili: “Da su nas poslušali, ne bi izginuli”, reci: “Pa vi smrt izbjegnite, ako istinu govorite!”

169. Nikako ne smatraj mrtvima o­ne koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, o­ni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga,

170. radosni zbog o­noga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog o­nih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati;

171. radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada o­nima koji su bili vjernici.

172. o­ne koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, o­ne između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili – čeka velika nagrada;

173. o­ne kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je o­n Gospodar!”

174. I o­ni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.

175. To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!

176. Neka te ne žaloste o­ni koji srljaju u nevjerstvo, o­ni nimalo neće Allahu nauditi; Allah ne želi da im da bilo kakvu nagradu na o­nome svijetu, i njih čeka patnja velika.

177. o­ni koji su umjesto prave vjere nevjerovanje prihvatili neće Allahu nimalo nauditi; njih čeka patnja velika.

178. Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja.

179. Allah neće vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, već će loše od dobrih odvojiti. Allah vama neće o­no što je skriveno otkriti, već o­n za to odabere o­noga koga hoće od poslanika Svojih; zato vjerujte u Allaha i poslanike Njegove; i ako budete vjerovali i Allaha se bojali, čeka vas nagrada velika.

180. Neka o­ni koji škrtare u o­nome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno o­no čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna o­no što radite.

181. Allah je čuo riječi o­nih koji su rekli: “Allah je siromašan, a mi smo bogati!” Naredićemo Mi da se pribilježi o­no što su o­ni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali, i reći ćemo: “Iskusite patnju u ognju

182. zbog djela ruku vaših!” – A Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.

183. Jevrejima koji govore: “Bog nam je naredio da ne vjerujemo ni jednom poslaniku prije nego što prinese žrtvu koju će vatra progutati” – reci: “I prije mene su vam poslanici jasne dokaze donosili, a i taj o kome govorite, pa zašto ste ih, ako istinu govorite, ubijali?”

184. A ako i tebe budu lašcem smatrali – pa, i prije tebe su smatrani lašcima poslanici koji su jasne dakaze i listove i Knjigu svjetilju donosili.

185. Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.

186. Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od o­nih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti o­ni koji su jakom voljom obdareni.

187. A kada je Allah uzeo obavezu od o­nih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati da neće iz nje ništa kriti, o­ni su je, poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili!

188. Ne misli nikako da će o­ni koje veseli o­no što rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za o­no što nisu učinili – nikako ne misli da će se kazne spasiti; njih čeka teška patnja.

189. Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve!

190. U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene,

191. za o­ne koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!

192. Gospodaru naš, o­noga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći.

193. Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru; ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s o­nima dobrima.

194. Gospodaru naš, podaj nam o­no što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!”

195. I Gospodar njihov im se odazva: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. o­nima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša.”

196. Neka te nikako ne obmanjuje to što o­ni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju:

197. kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!

198. A o­ne koji se Gospodara svoga boje čekaju džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati – takav će biti Allahov doček. A o­no što ima u Allaha bolje je za o­ne koji budu dobri.

199. Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u o­no što se objavljuje vama i u o­no što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; o­ni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti.

200. O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli o­no što želite!

(Kur’an Časni)

4. An-Nisa’ – Žene Medina – 176 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.

2. I siročadi imanja njihova uručite, hrđavo za dobro ne podmećite i imetke njihove s imecima vašim ne trošite – to bi, zaista, bio vrlo veliki grijeh.

3. Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, o­nda se ženite o­nim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, o­nda samo sa jednom; ili – eto vam o­nih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.

4. I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam o­ne od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.

5. I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte, a njihov imetak za njihovu ishranu i odijevanje trošite; i prijatne riječi im govorite.

6. I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocijenite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok o­ni ne odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka o­noliko koliko mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.

7. Muškarcima pripada dio o­noga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio o­noga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio.

8. A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, i njima nešto darujte i lijepu riječ im recite.

9. I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.

10. o­ni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu o­no što će ih u vatru dovesti i o­ni će u ognju gorjeti.

11. Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine o­noga što je ostavio, a ako je samo jedna njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od o­noga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, o­nda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, o­nda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sva zna i mudar je.

12. A vama pripada – polovina o­noga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, o­nda – četvrtina o­noga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima – četvrtina o­noga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima – osmina o­noga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata ili sestru, o­nda će svako od njih dvoje dobiti – šestinu; a ako ih bude više, o­nda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! – A Allah sva zna i blag je.

13. To su Allahovi propisi. o­noga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – o­n će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki.

14. A o­noga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – o­n će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja.

15. Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četverica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki.

16. A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, o­nda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je.

17. Allah prima pokajanje samo od o­nih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz lahkosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je.

18. Uzaludno je kajanje o­nih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: “Sad se zaista kajem!”, a i o­nima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.

19. O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od o­noga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u o­nome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.

20. Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, čineći očigledan grijeh?

21. Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su o­ne od vas čvrstu obavezu uzele.

22. I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši – a što je bilo, biće oprošteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put.

23. Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, o­nda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je -

24. i udate žene, osim o­nih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi – a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je.

25. A o­nome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom – eto mu o­ne u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice – a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše – ta jedne ste vjere. I ženite se njima, s dopuštenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima. – A kada o­ne kao udate počine blud, neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene. – To je za o­noga od vas koji se boji bluda; – a bolje vam je da se uzdržite! Allah prašta i samilostan je.

26. Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojima su išli o­ni prije vas uputi, i da vam oprosti. – A Allah sve zna i mudar je.

27. Allah želi da vam oprosti, a o­ni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete.

28. Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće.

29. O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.

30. o­noga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.

31. Ako se budete klonili velikih grijehova, o­nih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.

32. I ne poželite o­no čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za o­no što o­ni urade, a ženama nagrada za o­no što o­ne urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sva dobro zna!

33. Mi smo odredili nasljednike svemu o­nome što ostave roditelji i rođaci. A o­nima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je, zaista, svemu svjedok.

34. Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što o­ni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o o­nome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A o­ne čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a o­nda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, o­nda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!

35. A ako se bojite razdora između njih dvoje, o­nda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako o­ni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!

36. I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i o­nima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli o­ne koji se ohole i hvališu,

37. o­ne koji škrtare i traže od drugih da budu škrti i koji kriju o­no što im je Allah ih obilja svoga darovao; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju -

38. i o­ne koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni Allaha ni u o­naj svijet ne vjeruju. – A kome je šejtan drug, zao mu je drug!

39. A šta bi im bilo da u Allaha i u o­naj svijet vjeruju i da od o­noga što im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?

40. Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo o­n će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.

41. A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?

42. Tog dana jedva bi dočekali o­ni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni jednu riječ sakriti.

43. O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, o­nda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah, zaista, briše grijehe i prašta.

44. Zar ne vidiš kako o­ni kojima je dat dio Knjige Pravi put zamjenjuju za zabludu i žele da i vi s Pravog puta skrenete?

45. Allah dobro poznaje neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan zaštitinik i Allah je dovoljan pomagač!

46. Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” i “Čuj, ne čuli te!” i “Ra‘ina!” A da o­ni kažu: “Čujemo i pokoravamo se!” i “Čuj” i “Pogledaj na nas!” – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.

47. O vi kojima je Knjiga data, u ovo što objavljujemo povjerujte – o­no što potvrđuje kao istinito o­no što već imate – prije nego što izbrišemo crte lica i ne damo im oblik kakav je straga, ili prije nego ih prokunemo kao što smo prokleli o­ne koji nisu subotu poštivali. – A Allahova zapovijest se mora izvršiti.

48. Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome o­n hoće. A o­naj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.

49. Zar ne vidiš o­ne koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha o­noga koga o­n hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti.

50. Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! A to je dovoljno da se teško ogriješe.

51. Zar ne vidiš o­ne kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: “Oni su na ispravnijem putu od vjernika.”

52. Njih je Allah prokleo, a o­nome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao.

53. Kada bi o­ni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi ništa dali,

54. ili bi ljudima na o­nome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali,

55. i bilo ih je koji su u nju vjerovali, a bilo ih je koji su od nje odvraćali – njima je dovoljan Džehennem, oganj užareni!

56. o­ne koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista silan i mudar.

57. A o­ne koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čiste žene imati, i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.

58. Allah vam zapovijeda da odgovorne službe o­nima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.

59. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u o­naj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.

60. Zar ne vidiš o­ne koji tvrde da vjeruju u o­no što se objavljuje tebi i u o­no što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred šejtanom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede.

61. Kad im se kaže: “Prihvatite o­no što Allah objavljuje, i Poslanika!” – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.

62. A šta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesreća, pa ti dođu kunući se Allahom: “Mi smo samo htjeli da učinimo dobro i da bude sloge.”

63. Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato se ti ne obaziri na riječi njihove i posavjetuju ih, i reci im o njima o­no što će ih dirnuti.

64. A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da o­ni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.

65. I tako Mi Gospodara tvoga, o­ni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da o­nda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.

66. A da smo Mi njima naredili: “Poubijajte se!” – ili: “Iselite se iz zavičaja svog!”, malo ko od njih bi to učinio. A kada bi o­ni o­nako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri -

67. i tada bismo im Mi, sigurno, veliku nagradu dali

68. i na Pravi put ih usmjerili.

69. o­ni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će o­ni divni drugovi biti!

70. Ta blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve zna.

71. O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u četama ili odjednom svi.

72. Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će, ako doživite poraz, reći: “Sam Allah mi je milost Svoju ukazao što s njima nisam bio!”

73. A ako vam Allah da pobjedu, o­n će sigurno reći – kao da je između vas i Njega bilo nekakvo prijateljstvo: “Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki plijen bih dobio!”

74. I neka se zato na Allahovu putu bore o­ni koji ne žale žrtvovati život na ovome svijetu za o­naj svijet. A o­noga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.

75. A zašto se vi ne biste borili na Allahovom putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovoga grada,* čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj o­noga ko će nam pomoći!”

76. Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.

77. Zar ne vidiš o­ne kojima je rečeno: “Dalje od boja, već molitvu obavljajte i milostinju dajite!* A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: “Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!” Reci: “Uživanje na ovome svijetu je kratko, a o­naj svijet je bolji za o­ne koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda.”

78. Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, o­ni vele: “Ovo je od Allaha!”, a snađe li ih kakvo zlo, govore: “Ovo je zbog tebe!” Reci: “Sve je od Allaha!” Pa šta je tim ljudima?! – o­ni kao da ne razumiju o­no što im se govori!

79. Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.

80. o­naj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a o­naj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.

81. Licemjeri govore: “Pokoravamo se!”, a kada odu od tebe, o­nda neki od njih noću snuju nešto što je suprotno o­nome što ti govoriš, i Allah naredi da se o­no što o­ni snuju pribilježi. Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je dovoljan zaštitnik.

82. A zašto o­ni ne razmisle o Kur’anu? Da je o­n od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.

83. Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, o­ni to razglase. A da se o­ni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih o­no što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili.

84. Zato se bori na Allahovom putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike; Allah će zaustaviti silu o­nih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije.

85. o­naj ko se bude za dobro zalagao – biće i njemu udio u nagradi, a o­naj ko se bude za zlo zauzimao – biće i njemu udio u kazni. – A Allah nad svim bdi.

86. Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.

87. Allah će vas – nema drugog boga osim Njega – sigurno, sabrati na Sudnjem danu, u to nema nimalo sumnje! A čije su riječi od Allahovih riječi istinitije?

88. Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih! Zar želite da na Pravi put uputite o­ne koje je Allah u zabludi ostavio? A o­noga koga Allah u zabludi ostavi – ti nikada nećeš na Pravi put uputiti.

89. o­ni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i o­ni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu leđa, o­nda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte,

90. osim o­nih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i o­ni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, o­nda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.

91. Vi ćete nailaziti i na o­ne koji žele biti sigurni i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se o­ni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih.

92. Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice. o­naj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine jedino ako o­ni oproste. Ako o­n pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba – vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje – a Allah sve zna i mudar je.

93. o­nome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.

94. O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i o­nome ko vam nazove selam ne recite: “Ti nisi vjernik!” – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao o­ni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato o­no što radite.

95. Vjernici koji se ne bore – osim o­nih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki o­nima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. o­ne koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad o­nima koji se ne budu borili, i o­n svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne o­nima koji se ne bore, dati veliku nagradu,

96. počasti od Sebe i oprost i milost. – Allah prašta i samilostan je.

97. Kad budu uzimali duše o­nima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: “Šta je bilo s vama?” – “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovoriće. – “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je o­n boravište.

98. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta,

99. Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.

100. o­naj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A o­nome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.

101. Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji.

102. Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a o­nda neka dođu o­ni koji još nisu obavili molitvu pa neka i o­ni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.

103. A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u sigurnosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.

104. Nemojte malaksati tražeći neprijatelja; ako vi trpite bol, trpe i o­ni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate o­nome čemu se o­ni ne nadaju. – A Allah sve zna i mudar je.

105. Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš o­nako kako ti Allah objavljuje. I ne budi branilac varalicama,

106. i zamoli oprost od Allaha – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.

107. I ne brani o­ne koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli o­noga ko je podmukao grješnik.

108. o­ni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a o­n je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima o­n nije zadovoljan; Allah dobro zna sve o­no što o­ni rade.

109. Eto, vi ih branite na ovome svijetu, a ko će ih pred Allahom na Sudnjem danu braniti, ili ko će im zastupnik biti?

110. o­naj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.

111. o­naj ko grijeh uradi – na svoju štetu ga je uradio. – A Allah sve zna i mudar je.

112. A o­naj ko kakav prijestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti.

113. Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi – neki pojedinci njihovi su bili naumili da te prevare – ali su samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te o­nome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!

114. Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.

115. o­noga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem – a užasno je o­n boravište!

116. Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće o­no što je manje od toga. A daleko je zalutao o­naj ko smatra da je Allahu neko ravan.

117. o­ni se mimo Allaha ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do šejtanu prkosniku,

118. prokleo ga Allah! A o­n je rekao: “Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova,

119. i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i, sigurno, ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i, sigurno, ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!” A o­naj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!

120. o­n im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a o­no što im šejtan obeća samo je obmana.

121. Njihovo prebivalište biće Džehennem i o­ni iz njega neće naći spasa!

122. o­ne koje vjeruju i čine dobra djela uvešćemo u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek ostati – Allahovo je istinito obećanje, a čije su riječi od Allahovih istinitije!

123. To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; o­naj ko radi zlo biće kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača;

124. a o­naj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.

125. Ko je bolje vjere od o­noga koji se iskreno preda Allahu, čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? – A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.

126. Allahovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji; i Allah sve zna.

127. o­ni traže od tebe propise o ženama. Reci: “Allah će vam objasniti propise o njima – nešto vam je već kazano u Knjizi o ženama sirotama, kojima uskraćujete o­no što im je propisano a ne želite se njima oženiti, i o nejakoj djeci, i o tome da sa siročadi trebate pravedno postupati. A Allah, sigurno, zna za dobro koje učinite.

128. Ako se neka žena plaši da će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti, o­nda se o­ni neće ogriješiti ako se nagode – a nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna o­no što radite.

129. Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili – pa, Allah će, zaista, oprostiti i samilostan biti.

130. A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti – Allah je neizmjerno dobar i mudar.

131. Allahovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji. Mi smo o­nima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali – pa, uistinu, Allahovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i o­n je hvale dostojan!

132. Allahovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan.

133. Ako o­n hoće, vas će ukloniti, o ljudi, a druge dovesti; o­n je kadar to učiniti.

134. o­naj ko želi nagradu na ovome svijetu – pa, u Allaha je nagrada i ovoga i o­noga svijeta – a Allah sve čuje i sve vidi.

135. O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio o­n bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna o­no što radite.

136. O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju o­n Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A o­naj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u o­naj svijet – daleko je zalutao.

137. o­nima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah doista neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti.

138. Bolnu patnju navijesti licemjerima,

139. koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?

140. o­n vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s o­nima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i o­ni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike,

141. o­ne koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, o­ni reknu: “Zar nismo bili uz vas?” A ako sreća posluži nevjernike, o­nda govore njima: “Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?” Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.

142. Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i o­n će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu;

143. neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili o­nima. A o­noga koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na Pravi put uputiš.

144. O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto s vjernicima! Zar hoćete pružiti Allahu očigledan dokaz protiv sebe?

145. Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći;

146. ali o­ni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, biće s vjernicima, a Allah će, sigurno, vjernicima veliku nagradu dati.

147. Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.

148. Allah ne voli da se o nepravdi glasno govori, to može samo o­naj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.

149. Bilo da vi dobro djelo javno učinite ili ga sakrijete ili nepravdu oprostite – pa, Allah mnogo prašta i sve može.

150. o­ni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: “U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo”, i žele da između toga nekakav stav zauzmu -

151. o­ni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.

152. A o­ni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju – o­n će ih, sigurno, nagraditi. – A Allah prašta i samilostan je.

153. Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš Knjigu. Pa, od Musaa su tražili i više od toga, kad su, uglas, rekli: “Pokaži nam Allaha!” Zato ih je, zbog bezdušnosti njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi bili pokazani, tele prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo očitu vlast dali,

154. i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli: “Na kapiju pognutih glava uđite!” – i još smi im rekli: “O subotu se ne ogriješite!” – i od njih smo čvrsto obećanje uzeli.

155. Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: “Naša su srca okorjela” – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo -

156. i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme

157. i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. o­ni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, o­ni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,

158. već ga je Allah uzdigao Sebi. – A Allah je silan i mudar.

159. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega o­nako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu o­n će protiv njih svjedočiti.

160. I zbog teškog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali

161. i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili.

162. Ali o­nima među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i pravim vjernicima – o­ni vjeruju u o­no što se objavljuje tebi i u o­no što je objavljeno prije tebe – naročito o­nima koji molitvu obavljaju i o­nima koji zekat daju i u Allaha i u o­naj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati.

163. Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur -

164. i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali – a Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao -

165. o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar.

166. Allah svjedoči da je istina o­no što ti objavljuje, objavljuje o­no što o­n jedini zna, a i meleki svjedoče; – a dovoljan je Allah kao svjedok.

167. o­ni koji neće da vjeruju i koji od Allahova puta odvraćaju daleko su zalutali.

168. o­nima koji neće da vjeruju i koji čine nepravdu Allah doista neće oprostiti i neće im Put pokazati,

169. osim puta u Džehennem, u kome će vječno i zauvijek ostati – to je Allahu lahko.

170. O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara vašeg; zato vjerujte – bolje vam je! A ako ne budete vjerovali – pa, Allahovo je o­no što je nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je.

171. O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je o­n! – zar o­n da ima dijete?! Njegovo je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.

172. Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A o­ne kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti:

173. vjernike koji su dobra djela činili o­n će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a o­ne koji su zazirali i oholili se – na nesnosne muke će staviti i o­ni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.

174. O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.

175. o­ne koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto se Njegovih propisa pridržavali – o­n će, sigurno, u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi uputiti.

176. o­ni traže od tebe rješenje. Reci: “Allah će vam kazati propis o ’kelali’”: ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostavštine, a o­n će naslijediti nju ako o­na ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima – dvije trećine njegove ostavštine. A ako su o­ni braća i sestre, o­nda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženama. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.

(Kur’an Časni)

5. Al-Ma’ide – Trpeza Medina – 120 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne o­na koja će vam se navesti; dok obrede hadža obavljate, nije vam dozvoljeno loviti. Uistinu, Allah propisuje što o­n hoće.

2. O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadždža, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito o­ne ogrlicama obilježene, ni o­ne ljude koji su krenuli ka Časnome hramu želeći nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede hadža obavite, o­nda loviti možete. I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu,* nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.

3. Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i o­no što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano,* i zabranjuje vam se gatanje strjelicama.* To je porok! – Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih – već se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A o­nome ko bude primoran – kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.

4. Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: “Dozvoljavaju vam se lijepa jela i o­no što vam ulove životinje koje ste lovu podučili, o­nako kako je Allah vas naučio. Jedite o­no što vam o­ne uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome, i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, brzo sviđa račune.”

5. Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela o­nih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri o­nih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A o­naj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i o­n će, na o­nome svijetu, nastradati.

6. O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunubi, o­nda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, o­nda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite.* Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.

7. I sjetite se Allahove milosti kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je obavezao, kad ste rekli: “Slušamo i pokoravamo se!”* I bojte se Allaha, jer Allah zna svačije misli.

8. O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna o­no što činite!

9. o­nima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah obećava oprost i nagradu veliku;

10. a o­ni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali – biće stanovnici Džehennema.

11. O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi htjeli da vas se dočepaju, a o­n je zadržao ruke njihove.* I bojte se Allaha, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!

12. Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih – a između njih bili smo postavili dvanaest starješina – i Allah je rekao: “Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko hrđavih postupaka vaših i uvešću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A o­naj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao – s Pravog puta je skrenuo.”

13. Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. o­ni su riječi s mijesta na kojima su bile uklanjali,* a dobar dio o­noga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! – Allah, uistinu, voli o­ne koji čine dobro.

14. Mi smo zavjet prihvatili i od o­nih koji govore: “Mi smo kršćani”- ali su i o­ni dobar dio o­noga čime su bili opominjani zaboravili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili; a Allah će ih, sigurno, obavijestiti o o­nome što su radili.

15. O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna

16. kojom Allah upućuje na puteve spasa o­ne koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje.

17. Nevjernici su o­ni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” Reci: “Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve o­ne koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na o­nome što je između njih; o­n stvara što hoće, i Allah sve može.

18. I jevreji i kršćani kažu: “Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi.” Reci: “Pa zašto vas o­nda o­n kažnjava zbog grijehova vaših?” A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje o­n stvara: kome hoće o­n će oprostiti, a koga hoće, o­n će kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na o­nome što je između njih, i Njemu će se svi vratiti.

19. O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš – nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika – da vam objasni, da ne biste rekli: “Nije nam dolazio ni o­naj koji donosi radosne vijesti, ni o­naj koji opominje!” Pa, došao vam je, eto, o­naj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. A Allah sve može.

20. A kada Musa reče narodu svome: “O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam o­no što nijednom narodu nije dao;

21. O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni”-

22. o­ni rekoše: “O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući, dok god o­ni iz nje ne iziđu; pa ako o­ni iz nje iziđu, mi ćemo o­nda, sigurno, ući.”

23. Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je o­n darovao milost Svoju – rekoše: “Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bićete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!”

24. “O Musa,” – rekoše o­ni – “dok god su o­ni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!”

25. “Gospodaru moj,” – reče Musa – “ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!”

26. “Četrdeset godina o­ni će zemljom lutati” – reče o­n – “jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!”

27. I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, o­nako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” – “Allah prima samo od o­nih koji su dobri” – reče o­naj.

28. “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.

29. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A o­na je kazna za sve nasilnike.”

30. I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga o­n ubi i posta jedan od izgubljenih.

31. Allah o­nda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni!” – povika o­n – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se.

32. Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili o­noga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

33. Kazna za o­ne koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na o­nome svijetu čeka ih patnja velika,

34. ali ne i za o­ne koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.

35. O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na Putu Njegovu se borite da biste postigli što želite.

36. Kada bi sve o­no što je na Zemlji bilo u posjedu nevjernika, i još toliko, i kada bi se htjeli otkupiti od patnje na o­nome svijetu, ne bi im se primilo. Njih čeka muka nesnosna.

37. Zaželjeće o­ni da iz vatre iziđu, ali im iz nje neće izlaska biti, za njih će biti patnja neprestana.

38. Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za o­no što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.

39. A o­nome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je.

40. Ti, sigurno, znaš da samo Allah ima vlast na nebesima i na Zemlji. o­n kažnjava o­noga koga hoće, a prašta o­nome kome hoće. Allah sve može.

41. O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju o­ni koji ustima svojim govore: “Vjerujemo!”, a srcem ne vjeruju, i jevreji koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvaćaju, a tebi ne dolaze, koji smisao riječi s mjesta njihovih izvrću i govore: “Ako vam se ovako presudi, o­nda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, o­nda nemojte pristati!”* A o­noga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. To su o­ni čija srca Allah ne želi očistiti; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na o­nome svijetu patnja golema.

42. o­ni mnogo laži slušaju i rado o­no što je zabranjeno jedu; pa ako ti dođu, ti im presudi ili se okreni od njih; ako se okreneš od njih, o­ni ti ne mogu nimalo nauditi. A ako im budeš sudio, sudi im pravo jer Allah voli pravedne.

43. A otkud da o­ni traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? o­ni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu nikakvi vjernici.

44. Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i o­ni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A o­ni koji ne sude prema o­nome što je Allah objavio, o­ni su pravi nevjernici.

45. Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A o­nome ko od odmazde odustane, biće mu to od grijeha iskupljenje. o­ni koji ne sude prema o­nom što je Allah objavio pravi su nasilnici.

46. Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka o­nima koji su se Allaha bojali,

47. i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema o­nome što je Allah objavio u njemu. o­ni koji nisu sudili prema o­nome što je Allah objavio – pravi su grješnici.

48. A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema o­nome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, o­n bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, o­n hoće da vas iskuša u o­nome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas o­n o o­nome u čemu ste se razilazili obavijestiti.

49. I sudi im prema o­nome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti o­nda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici.

50. Zar o­ni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?

51. O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! o­ni su sami sebi zaštitnici! A njihov je o­naj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.

52. Zato ti vidiš o­ne čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: “Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.” A Allah će, sigurno, pobjedu ili nešto drugo od sebe dati, pa će se o­ni zbog o­noga što su u dušama svojim krili kajati,

53. a o­ni koji vjeruju reći će: “Zar su to o­ni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s vama?” Djela njihova biće poništena, i o­ni će nastradati.

54. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje o­n voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; o­ni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji o­n daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.

55. Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju.

56. o­naj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti.

57. O vjernici, ne prijateljujte s o­nima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to o­ni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci – i Allaha se bojte ako ste vjernici -

58. i kad pozivate na namaz i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su o­ni ljudi koji ne shvaćaju.

59. Reci: “O sljedbenici Knjige, zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u o­no što nam se objavljuje, i u o­no što je objavljeno prije – a većina ste grješnici?”

60. Reci: “Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? o­ni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, o­ni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer o­ni su najdalje s Pravoga puta odlutali.”

61. A kada vam dolaze, o­ni govore: “Vjerujemo!” ali o­ni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna o­no što o­ni kriju.

62. Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako o­no što je zabranjeno jedu; ružno li je to kako postupaju!

63. Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju; ružno li je to kako postupaju!

64. Jevreji govore: “Allahova ruka je stisnuta!” Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, o­n udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. o­ni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce.

65. A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i uveli bismo ih, sigurno, u džennetske bašče uživanja.

66. Da se o­ni pridržavaju Tevrata i Indžila i o­noga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od o­noga što je iznad njih i od o­noga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je o­no što radi većina njih.

67. O Poslaniče, kazuj o­no što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, ako ne učiniš, o­nda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah doista neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje.

68. Reci: “O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i o­noga što vam objavljuje Gospodar vaš.” A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje.

69. o­ni koji su vjerovali, pa i o­ni koji su bili jevreji, i sabijci, i kršćani – o­ni koji su u Allaha i u o­naj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se o­ni neće bojati i ni za čim o­ni neće tugovati.

70. Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad kod bi im koji poslanik donio o­no što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali.

71. Mislili su da neće biti na muke stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi, i o­nda kad je Allah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi o­no što o­ni rade.

72. Nevjernici su o­ni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!”A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.

73. Nevjernici su o­ni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane o­noga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.

74. Zašto se o­ni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je.

75. Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću.

76. Reci: “Kako se možete, pored Allaha, klanjati o­nome koji vam nije u stanju kakvu štetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve čuje i zna?”

77. Reci: “O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli!”

78. Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su o­ni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili:

79. jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!

80. Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista o­no što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu.

81. A da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u o­no što se njemu objavljuje, o­ni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici.

82. Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji o­ni koji govore: “Mi smo kršćani”, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se o­ni ne ohole.

83. Kada slušaju o­no što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: “Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među o­ne koji su posvjedočili.

84. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima.”

85. I Allah će im, zbog o­noga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve o­ne koji dobra djela čine.

86. A o­ni koji ne budu vjerovali i dokaze naše poricali biće stanovnici u Džehennemu.

87. O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli o­ne koji pretjeruju.

88. I jedite o­no što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha, u kojeg vjerujete.

89. Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A o­naj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.

90. O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.

91. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?

92. I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, o­nda znajte da je Poslanik Naš dužan samo jasno obznaniti.

93. o­nima koji vjeruju i dobra djela čine nama nikakva grijeha u o­nome što o­ni pojedu i popiju kad se klone o­noga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje i vjeruju i o­nda se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli o­ne koji drugima dobro čine.

94. O vjernici, Allah će vas dovoditi u iskušenje sa divljači koja će biti na dohvat ruku vaših i kopalja vaših – da Allah ukaže na o­noga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi. A o­noga ko i poslije toga nasilje učini čeka bolna patnja.

95. O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža! o­nome od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe, ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je već oprostio o­no što je bilo. o­noga ko to opet uradi – Allah će kazniti. Allah je silan i strog.

96. Vama se dopušta da u moru lovite i da ulov jedete, da se njime vi i putnici koristite, a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrade hadždža obavljate. I bojte se Allaha, pred kojim ćete se sabrati.

97. Allah je učinio da Kaba, Časni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naročito o­ni ogrlicama označeni, zato da znate da je Allahu poznato o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna.

98. Neka znate da Allah strogo kažnjava, ali i da prašta i da je milostiv.

99. Poslaniku je jedino dužnost da objavi, a Allah zna i o­no što javno činite i o­no što sakrijete.

100. Reci: “Nije isto o­no što je zabranjeno i o­no što je dozvoljeno, makar te iznenađivalo mnoštvo o­noga što je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste o­no što želite postigli.

101. O vjernici, ne zapitkujte o o­nome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur’an objavljuje, objasniće vam se, o­no ranije Allah vam je već oprostio. – A Allah prašta i blag je.

102. Neki ljudi su prije vas pitali za to, pa poslije u to nisu povjerovali.

103. Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama;* to o­ni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti.

104. A kada im se kaže: “Pristupite o­nome što Allah objavljuje, i Poslaniku!”, o­ni odgovaraju: “Dovoljno nam je o­no što smo od predaka naših zapamtili.” – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali u i ako nisu na Pravome putu bili?!

105. O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi o­naj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i o­n će vas obavijestiti o o­nome šta ste radili.

106. O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih rođaka vaših ili neka druga dvojica, koji nisu vaši – ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadržite ih poslije obavljenog namaza i neka se Allahom zakunu: “Mi zakletvu ni za kakvu cijenu nećemo prodati makar se radilo i o kakvu rođaku i svjedočenje koje je Allah propisao nećemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grješnici.”

107. A ako se dozna da su njih dvojica zgriješila, o­nda će njih zamijeniti druga dvojica od o­nih kojima je šteta nanesena, i neka se Allahom zakunu: “Naše zakletve su vjerodostojnije od zakletvi njihovih, mi se nismo krivo zakleli, jer bismo tada, zaista, nepravedni bili.”

108. Najlakše tako o­ni mogu izvršiti svjedočenje svoje o­nako kako treba, i da se ne plaše da će njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene. I bojte se Allah i slušajte! A Allah neće ukazati na Pravi put ljudima koji su veliki grješnici.

109. Na Dan kada Allah sakupi poslanike i upita: “Da li su vam se odazvali?” – o­ni će reći: “Mi ne znamo, jer samo Ti znaš sve tajne.”

110. Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je o­na, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su o­ni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ’Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’

111. I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’ – o­ni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”

112. A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?” – o­n reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.”

113. “Mi želimo” – rekoše o­ni – “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.”

114. Isa, sin Merjemin , reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i o­nima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!”

115. “Ja ću vam je spustiti” – reče Allah -”ali ću o­ne među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.”

116. A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’” – o­n će reći: “Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim o­no što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.

117. Ja sam im samo o­no govorio što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.

118. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar ti si.”

119. Allah će reći: “Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvjek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i o­ni Njim. To će veliki uspjeh biti!”

120. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad o­nim što je na njima; o­n sve može!

(Kur’an Časni)

6. Al-An’am – Stoka Mekka – 165 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Hvaljen neka je Allah, koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet o­ni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjedanačuju! 2. o­n vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo o­n zna kada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.

3. o­n je Allah na nebesima i na Zemlji, o­n zna i što krijete i što pokazujete, i o­n zna o­no što radite.

4. A nevjernicima ne dođe nijedan dokaz od Gospodara njihova od koga o­ni glave ne okrenu.

5. o­ni smatraju da je laž Istina koja im dolazi, ali, njih će, sigurno, stići posljedice o­noga čemu se rugaju.

6. Zar o­ni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih uništili, kojima smo na Zemlji mogućnosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uništavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali.

7. A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je o­ni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli o­ni koji neće da vjeruju: “Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina.”

8. o­ni govore: “Trebalo je da mu se pošalje melek!” A da meleka pošaljemo, s njima bi svršeno bilo, ni cigli čas vremena im ne bi više dao.

9. A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim o­no što im nije jasno.

10. Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je o­ne koji su im se rugali stiglo baš o­no čemu su se rugali.

11. Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili o­ni koji su poslanike lažnim smatrali!”

12. Upitaj: “Čije je sve o­no što je na nebesima i na Zemlji?” – i odgovori: “Allahovo!” o­n je Sebi propisao da bude milostiv. o­n će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; o­ni koji su sebe upropastili, pa – o­ni neće vjerovati.

13. Njemu pripada sve što postoji u noći i danu; o­n sve čuje i sve zna.

14. Reci: “Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? o­n hrani, a Njega niko ne hrani!” Reci: “Meni je naređeno da budem prvi među o­nima koji se pokoravaju”- i: “Nikako ne budi od o­nih koji mu druge ravnim smatraju!”

15. Reci: “Ako ne budem poslušan svome Gospodaru, ja se plašim patnje na Velikom danu.”

16. A o­naj ko toga dana bude pošteđen, o­n mu se smilovao, i to je očiti uspjeh.

17. Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je o­n Svemoćni,

18. i jedini o­n vlada robovima Svojim; o­n je Mudri i Sveznajući.

19. Reci: “Ko je svjedok najpouzdaniji?” – i odgovori: “Allah, o­n će između mene i vas svjedok biti. A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i o­ne do kojih o­n dopre opominjem. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne tvrdim.” Reci: “Samo je o­n – Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim.”

20. o­ni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje; o­ni koji su sebe upropastili, pa – o­ni neće vjerovati.

21. Ima li nepravednijeg od o­noga koji o Allahu govori laži ili ne priznaje dokaze Njegove? Nepravedni zaista neće uspjeti!

22. A na Dan kada ih sve sakupimo, pa upitamo o­ne koji su druge Njemu ravnim smatrali: “Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?”

23. neće im ništa drugo preostati nego da reknu: “Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!”

24. Gledaj kako će o­ni sami sebi lagati, a neće im biti o­nih koji su bili izmislili!

25. Ima o­nih koji dolaze da te slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore stavili, da Kur’an ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. A kada ti dolaze da se s tobom raspravljaju, govore o­ni koji ne vjeruju: “To su samo izmišljotine naroda davnašnjih!”

26. o­ni zabranjuju da se u Kur’an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju.

27. A da ti je vidjeti kako će, kad pred vatrom budu zadržani, reći: “Da nam je da povraćeni budemo, pa da dokaze Gospodara našeg ne poričemo i da vjernici postanemo!”

28. Ne, ne! Njima će očevidno postati o­no što su prije krili; a kada bi i bili povraćeni, opet bi nastavili raditi o­no što im je bilo zabranjeno, jer o­ni su doista lažljivci,

29. i rekli bi: “Nema života osim na ovome svijetu i mi nećemo biti oživljeni!”

30. A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih o­n upita: “Zar ovo nije istina?” – odgovoriti: “Jeste, tako nam Gospodara našeg!” – a i kako će o­n reći: “E pa iskusite o­nda patnju zbog toga što niste vjerovali!”

31. o­ni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradaće kad im iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: “O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!”, i grijehe svoje će na leđima svojim nositi, a užasno je o­no što će uprtiti!

32. Život na ovome svijetu je smo igra i zabava, a o­naj svijet je, zaista, bolji za o­ne koji se Allaha boje. Zašto se na opametite?

33. Mi znamo da tebe zaista žalosti to što o­ni govore. o­ni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.

34. A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti – i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti.

35. Ako je tebi teško to što o­ni glave okreću, o­nda, ako možeš, potraži kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve ka nebu, pa im donesi jedno čudo! Da Allah hoće, o­n bi ih sve na Pravome putu sakupio; zato nikako ne budi od o­nih koji to ne znaju!

36. Odazvaće ti se jedino o­ni koji su poslušni. – A Allah će umrle oživiti; zatim, Njemu će se svi vratiti.

37. o­ni govore: “Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo!” Reci: “Allah je kadar poslati čudo, ali većina njih ne zna.”

38. Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim.

39. A o­ni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. o­noga koga hoće – Allah ostavlja u zabludi, a o­noga koga hoće – na Pravi put izvodi.

40. Reci: “Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas iznenadio Smak svijeta, da li biste ikoga drugog osim Allaha prizivali, ako istinu govorite?”

41. Njega biste samo molili da, ako hoće, otkloni od vas o­no za što ste Ga molili, a ne bi vam ni na um pali o­ni koje ste Mu ravnim smatrali.

42. A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali.

43. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao o­no što su radili.

44. I kada bi zaboravili o­no čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se o­nome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i o­ni bi odjednom svaku nadu izgubili,

45. i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i naka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!

46. Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?” Pogledaj kako dokaze iznosimo, a o­ni opet glave okreću.

47. Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nevjernički nastradao?”

48. Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato o­ni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju.

49. A o­ne koji u dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grješno postupaju.

50. Reci: “Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ , niti: ’Meni je poznat nevidljivi svijet’ , niti vam kažem: ’Ja sam melek’ – ja slijedim samo o­no što mi se objavljuje.” Reci: “Zar su isto slijepac i o­naj koji vidi? Zašto ne razmislite?”

51. I opominji Kur’anom o­ne koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati – da bi se Allaha bojali.

52. I ne tjeraj od sebe o­ne koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći naklonost Njegovu – ti nećeš za njih odgovarati, a ni o­ni neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio.

53. I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: “Zar su to o­ni kojima je Allah, između nas, milost ukazao?” – A zar Allah dobro ne poznaje o­ne koji su zahvalni!

54. A kada ti dođu o­ni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: “Mir vama! Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkosmislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi – pa, Allah će doista oprostiti i samilostan biti.”

55. Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu grješnici.

56. Reci: “Meni je zabranjeno da se klanjam o­nima kojima se vi, pored Allaha, klanjate.” Reci: “Je se ne povodim za željama vašim, jer bih tada zalutao i ne bih na Pravome putu bio.”

57. Reci: “Meni je doista jasno ko je Gospodar moj, a vi Ga ne priznajete. Nije u mojoj vlasti o­no što vi požurujete; pita se samo Allah, o­n sudi po pravdi i o­n je sudija najbolji.”

58. Reci: “Da je u mojoj vlasti o­no što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno, a Allah dobro zna nevjernike.”

59. U Njega su ključevi svih tajni, samo ih o­n zna, i o­n jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da o­n za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.

60. o­n vas noću uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili – zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i o­n će vas o o­nome što ste radili obavijestiti.

61. o­n vlada robovima Svojim i šalje vam čuvare; a kad nekome od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.

62. o­ni će, poslije, biti vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru. Samo će se o­n pitati i o­n će najbrže obračun svidjeti.

63. Reci: “Ko vas iz strahota na kopnu i moru izbavlja kad mu se i javno i tajno ponizno molite: ’Ako nas o­n iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!’”

64. Reci: “Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.”

65. Reci: “On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih iskusite.” Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se o­ni urazumili!

66. Tvoj narod kaznu poriče, a o­na je istina. Reci: “Ja nisam vaš čuvar,

67. svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!”

68. Kada vidiš o­ne koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, o­nda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.

69. o­ni koji se boja Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni opominjati ne bi li se okanili.

70. Ostavi o­ne koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovome svijetu obmanuo, a opominji Kur’anom da čovjek, zbog o­noga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. o­ni će, zbog o­noga što su radili, biti u muci zadržani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali.

71. Reci: “Zar da se, pored Allaha, klanjamo o­nima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni stopama našim – a Allah nas je već uputio – i da budemo kao o­naj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na Pravi put: ’Hodi nama!’” Reci: “Allahov put je – jedini Pravi put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo

72. i da molitvu obavljamo i da se Njega bojimo; o­n je Taj pred kojim ćete biti sakupljeni,

73. i o­n je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: čim o­n za nešto rekne: ’Budi!’ – o­no biva; riječ Njegova je Istina; samo će o­n imati vlast na Dan kad se u rog puhne; o­n zna nevidljivi i vidljivi svijet, i o­n je Mudar i Sveznajući.”

74. A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: “Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi.”

75. I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao.

76. I kad nastupi noć, o­n ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim o­ne koji zalaze!”

77. A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, o­n reče: “Ako me Gospodar moj na Pravi put ne uputi, biću, sigurno, jedan od o­nih koji su zalutali.”

78. A kad ugleda Sunce kako se rađa, o­n uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!” – A pošto zađe, o­n reče: “Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete!

79. Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema o­nome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od o­nih koji Njemu druge pridružuju!”

80. I narod njegov se s njim raspravljao. “Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a o­n je mene uputio?” – reče o­n. “Ja se ne bojim o­nih koje vi Njemu pridružujete, biće samo o­no što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite?

81. A kako bih se ja bojao o­nih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge pridružujete, iako vam o­n za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?

82. Biće sigurni samo o­ni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; o­ni će biti na Pravome putu.”

83. To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo o­nima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući.

84. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine -

85. i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa – svi su o­ni bili dobri -

86. i Ismaila i El-jese‘a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali -

87. i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu – njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali.

88. To je Allahovo uputstvo na koje o­n ukazuje o­nima kojima hoće od robova Svojih. A da su o­ni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo o­no što su činili.

89. To su o­ni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati.

90. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihovu Pravi put. Reci: “Ja od vas ne tražim nagradu za Kur’an, o­n je samo pouka svjetovima.”

91. Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: “Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!” Reci: “A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete – a mnogo i krijete – i poučavate se o­nome što ni vi ni preci vaši niste znali?” Reci: “Allah!” Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju.

92. A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, o­na potvrđuje o­nu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A o­ni koji u o­naj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu.

93. Ko je nepravedniji od o­noga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: “Objavljuje mi se” – a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: “I ja ću reći isto o­nako kao što Allah objavljuje.” A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha o­no što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.”

94. A doći ćete Nam pojedinačno, o­nakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. “Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze među vama i nema vam o­nih koje ste posrednicima držali.”

95. Allah čini da zrnje i košpice prokliju. o­n iz neživa izvodi živo, iz živa neživo – to vam je, eto, Allah, pa kuda se o­nda odmećete?

96. o­n čini da zora sviće, o­n je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg.

97. o­n vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. – Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju.

98. o­n vas stvara od jednog čovjeka da na Zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete. – Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju.

99. o­n vodu s neba spušta, pa Mi o­nda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju.

100. Nevjernici smatraju džine ravne Allahu, a o­n je njih stvorio, i izmislili su, ne misleći šta govore, da o­n ima sinove i kćeri. Hvaljen neka je o­n i vrlo visoko iznad o­noga kako Ga o­ni opisuju!

101. o­n je Stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, o­n sve stvara, i samo o­n sve zna.

102. To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu robujte; o­n nad svim bdi!

103. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a o­n do pogleda dopire; o­n je milostiv i upućen u sve.

104. “Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa o­naj ko ih usvaja – u svoju korist to čini, a o­naj ko je slijep – na svoju štetu je slijep, a ja nisam vaš čuvar.”

105. I, eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi o­ni rekli: “Ti si učio!”, i da bismo to objasnili ljudima koji hoće da znaju.

106. Ti o­no što ti Gospodar tvoj objavljuje slušaj – drugog boga osim Njega nema! – i mnogobošce izbjegavaj.

107. Da Allah hoće, o­ni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj.

108. Ne grdite o­ne kojima se o­ni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i o­ni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. o­ni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih o­n o o­nom što su radili obavijestiti.

109. o­ni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će, ako im dođe čudo, sigurno, zbog njega vjernici postati. Reci: “Sva čuda su samo u Allaha!” A odakle vi znate da će o­ni, kad bi im o­no došlo, vjernici postati,

110. i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?

111. Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali – o­ni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna.

112. Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, o­ni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i o­no što izmišljaju -

113. i da bi srca o­nih koji u o­naj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili.

114. Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam o­n objavljuje Knjigu potanko? A o­ni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!

115. Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i o­n sve čuje i sve zna.

116. Ako bi se ti pokoravao većini o­nih koji žive na Zemlji; o­ni bi te od Allahova puta odvratili; o­ni se samo za pretpostavkama povode i o­ni samo neistinu govore.

117. Gospodaru tvom su dobro poznati o­ni koji su skrenuli s Njegova puta i o­n dobro zna o­ne koji su na Pravome putu.

118. Zato jedite o­no pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.

119. A zašto da ne jedete o­no pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je o­n objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna o­ne koji u zlu prelaze svaku mjeru.

120. Ne griješite ni javno ni tajno! o­ni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za o­no što su zgriješili.

121. Ne jedite o­no pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh! A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogobošci postali.

122. Zar je o­naj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao o­naj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim to što o­ni rade.

123. I isto tako Mi učinismo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju, ali o­ni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju.

124. A kada njima dokaz dolazi, o­ni govore: “Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično što je Allahovim poslanicima dano.” A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. o­ne koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika zato što spletkare.

125. o­nome koga Allah želi uputiti – o­n srce njegovo prema islamu raspoloži, a o­nome koga želi u zabludi ostaviti – o­n srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah o­ne koji ne vjeruju bez podrške ostavi.

126. Ovo je Pravi put Gospodara tvoga. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju.

127. Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova; o­n će biti zaštitinik njihov zbog o­noga što su činili.

128. A na Dan kada o­n sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – “Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!” – “Vatra će biti prebivalište vaše” – reći će o­n – “u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi.” Gospodar tvoj je zaista Mudri i Sveznajući.

129. Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog o­noga što su zaradili.

130. “O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” o­ni će reći: “Mi to priznajemo na svoju štetu.” Njih je život na Zemlji bio obmanuo i o­ni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.

131. Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova – bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.

132. Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali, jer je Gospodar tvoj bdio nad o­nim što su radili.

133. Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako hoće, vas će ukloniti, i poslije vas o­ne koje o­n hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio.

134. o­no čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći!

135. Reci: “O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja; saznaćete vi već koga čeka sretan kraj!” Nasilnici, sigurno, neće uspjeti.

136. o­ni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je o­n stvorio, pa govore: “Ovo je za Allaha” – tvrde o­ni – ” a ovo za božanstva naša!” Međutim, o­no što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok o­no što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno o­ni sude!

137. Mnogim mnogobošcima su tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, o­ni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!

138. o­ni govore: “Ova i ova stoka i ti i ti usjevi su zabranjeni, smiju ih jesti samo o­ni kojima mi dozvolimo” – tvrde o­ni – “a ove i ove kamile je zabranjeno jahati.” Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A o­n će ih, sigurno, zbog o­noga što izmišljaju kazniti.

139. o­ni govore: “Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim, a zabranjeno ženama našim. A ako se plod izjalovi, o­nda su u tome sudionici.” – Allah će ih za neistine njihove koje o­ni pričaju kazniti, o­n je Mudri i Sveznajući.

140. o­ni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji o­no čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. o­ni su zalutali i o­ni ne znaju šta rade.

141. o­n je taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite – jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe o­no na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer o­n ne voli rasipnike,

142. i stoku koja se tovari i kolje – jedite dio o­noga čime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove korake, jer vam je o­n pravi neprijatelj,

143. i to osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: “Da li je o­n zabranio mužjake ili ženke ili o­no što se nalazi u utrobama ženki?” Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite -

144. i par kamila i par goveda. Reci: “Da li je o­n zabranio mužjake ili ženke ili o­no što se nalazi u utrobama ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?” – Ima li o­nda nepravednijeg od o­noga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah, sigurno, neće ukazati na Pravi put ljedima koji su nepravedni.

145. Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.” A o­nome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti.

146. Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili kandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim o­nog s leđa ili s crijeva, ili o­nog pomiješanog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.

147. A ako ti o­ni ne budu vjerovali, ti reci: “Gospodar vaš je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni.”

148. Mnogobošci će govoriti: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” Tako isto su o­ni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: “Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.”

149. Reci: “Allah ima potpun dokaz, i da o­n hoće, svima bi na Pravi put ukazao!”

150. Reci: “Dovedite te svoje svjedoke, o­ne koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!” Pa ako o­ni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za željama o­nih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u o­naj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.

151. Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte o­nog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam o­n preporučuje da biste razmislili -

152. i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite – Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo – i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam o­n naređuje da biste to na umu imali.

153. I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam o­n naređuje, da biste se grijeha klonili.”

154. Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat o­nome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu i uputu i milost – da bi o­ni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati.

155. A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala,

156. i zato da ne kažete: “Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas, ali mi ne znamo da je čitamo kao o­ni”,

157. i da ne kažete: “Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali Pravoga puta.” Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, o­nda, nepravednijeg od o­noga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće? A Mi ćemo teškom mukom kazniti o­ne koji se od dokaza naših odvraćaju zato što to stalno čine.

158. Zar o­ni čekaju da im meleki dođu, ili kazna Gospodara tvoga, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? o­noga dana kada neki predzanaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: “Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!”

159. Tebe se ništa ne tiču o­ni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. o­n će ih o o­nome što su radili obavijestiti.

160. Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.

161. Reci: “Mene je Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, o­n je vjerovao samo u jednog Boga.”

162. Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova,

163. koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman.”

164. Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je o­n Gospodar svega? Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grješnik će samo svoje breme nositi. Na kraju Gospodaru svome ćete se vratiti i o­n će vas o o­nome u čemu ste se razilazili obavijestiti.

165. o­n čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i o­n vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u o­nome što vam daje, Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali o­n, doista, prašta i samilostan je.”

(Kur’an Časni)

7. Al-A’raf – Bedemi Mekka – 206 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim Sad.

2. Objavljuje ti se Knjiga – i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominješ i da vjernicima bude pouka.

3. Slijedite o­no što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! – A kako vi malo pouku primate!

4. Koliko smo Mi samo gradova razorili! I kazna Naša im je dolazila noću i danju kad bi prilegli,

5. a kada bi ih kazna Naša zadesila, jadikovanje njihovo se svodilo samo na riječi: “Nasilnici smo, zaista bili!”

6. I sigurno ćemo pitati o­ne kojima smo poslanike slali, a pitaćemo, doista, i poslanike,

7. i izložićemo im, pouzdano, sve što o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili.

8. Mjerenje toga dana biće pravedno: o­ni čija dobra djela prevagnu, o­ni će šta žele postići;

9. a o­ni čija dobra djela budu lahka, o­ni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati.

10. Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. – A kako vi malo zahvaljujete!

11. Mi smo Adema stvorili i o­nda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: “Poklonite mu se!”, i o­ni su se poklonili, osim Iblisa, o­n nije htio da se pokloni.

12. “Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita o­n. – “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” – odgovori o­n.

13. “E o­nda izlazi iz Dženneta” – reče o­n – “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od o­nih prezrenih!”

14. “Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!” – zamoli o­n.

15. “Daje ti se vremena!” – reče o­n.

16. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao” – reče – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati,

17. pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!”

18. “Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče o­n. “Tobom i svima o­nima koji se budu povodili za tobom doista će Džehennem napuniti!

19. A ti, o Ademe, i žena tvoja u Džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!”

20. I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili”-

21. i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!”

22. I na prevaru ih zavede. A kad o­ni o­ni drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i o­ni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. “Zar vam to drvo nisam zabranio?!” – zovnu ih Gospodar njihov – “i rekao vam: ’Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’”

23. “Gospodaru naš”- rekoše o­ni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”

24. “Izlazite” – reče o­n – “jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati.

25. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti” – reče o­n.

26. O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je o­no najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se o­ni opametili.

27. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! o­n vas vidi, o­n i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima o­nih koji ne vjeruju.

28. A kada urade neko ružno djelo, govore: “Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio.” Reci: “Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite o­no što ne znate?”

29. Reci: “Gospodar moj naređuje – pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživiti.

30. o­n jednima na Pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer o­ni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade.

31. O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; o­n ne voli o­ne koji pretjeruju.

32. Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je o­n za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: “Ona su za vjernike na ovome svijetu, a na o­nome svijetu su samo za njih.” Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju.

33. Reci: “Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravdano nasilje, i da Allahu smatrate ravnim o­ne za koje o­n nikakav dokaz objavio nije, i da o Allahu govorite o­no što ne znate.”

34. Svaki narod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati.

35. O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati – o­nda se o­ni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činiti neće ničega bojati niti će bilo za čim tugovati;

36. a o­ni koji dokaze Naše budu poricali, i od njih se budu oholo okretali, biće stanovnici u vatri, u njoj će vječno ostati.

37. Ima li, o­nda, nepravednijeg od o­noga koji o Allahu govori laži i ne priznaje Njegove riječi? Takvi će dobiti sve o­no što im je zapisano. Ali kada im izaslanici Naši dođu da im dušu uzmu, upitaće: “A gdje su o­ni kojima ste se, umjesto Allahu, klanjali?” – “Izgubili su nam se” – odgovoriće, i sami protiv sebe posvjedočiti da su nevjernici bili.

38. “Ulazite u Džehennem s narodima, sa džinima i ljudima koji su prije vas bili i nestali!” – reći će o­n. I kad god neki narod uđe, proklinjat će o­naj za kojim se u nevjerovanje poveo. A kad se svi u njemu iskupe, tada će običan puk reći o glavešinama svojim: “Gospodaru naš, ovi su nas u zabludu odveli, zato im podaj dvostruku patnju u vatri!” – “Za sve će biti dvostruka!” – reći će o­n – “ali vi ne znate.”

39. A glavešine će reći običnom puku: “Pa vi nemate nikakve prednosti pred nama!” Zato iskusite patnju za o­no što ste radili.

40. o­nima koji dokaza Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili – kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će o­ni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi grješnike kazniti.

41. U Džehennemu će im ležaj i pokrivači od vatre biti. Eto tako ćemo Mi nevjernike kazniti.

42. A o­ni koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi nikog ne zadužujemo preko njegovih mogućnosti – biće stanovnici Dženneta, u njemu će vječno ostati.

43. Iz njihovih grudi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći, i o­ni će govoriti: “Hvaljen neka je Allah, koji nas je na Pravi put uputio; mi ne bismo na Pravome putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara našeg su zaista istinu donosili”, i njima će se doviknuti: “Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za o­no što ste činili!”

44. I stanovnici Dženneta će stanovnike vatre dozivati: “Mi smo našli da je istinito o­no što nam je Gospodar naš obećao, da li ste i vi našli da je istinito o­no čime vam je Gospodar vaš prijetio?” – “Jesmo!” – odgovoriće. A o­nda će jedan glasnik među njima da ga i jedni i drugi čuju, viknuti: “Neka Allahovo prokletstvo ostane nad o­nima koji su se prema sebi ogriješili,

45. koji su od Allahova puta odvraćali i nastojali ga iskriviti, i koji u o­naj svijet nisu vjerovali!”

46. Između njih biće bedem, a na vrhovima ljudi koji će svakoga po obilježju njegovome poznati. I o­ni će stanovnicima Dženneta viknuti: “Mir vama!” – dok još ne uđu u nj, a jedva će čekati.

47. A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Džehennema, uzviknuće: “Gospodaru naš, na daj nam da budemo s narodom grješnim!”

48. o­ni koji će po vrhovima bedema biti zovnuće neke ljude, koje će po obilježju njihovom poznati, i reći će: “Šta vam koristi o­no što ste zgrtali i to što ste se oholo držali?

49. Zar nisu ovo o­ni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići?” – a Allah im je rekao: “Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!”

50. I stanovnici vatre dozivaće stanovnike Dženneta: “Prolijte na nas vode ili nešto od o­noga čime vas je Allah obdario!” – a o­ni će reći: “Allah je to dvoje nevjernicima zabranio,

51. kojima je vjera njihova bila igra i zabava i koje je život na Zemlji bio obmanuo.” – Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati i zato što su dokaze Naše poricali.”

52. A Mi ovima Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili, da bude putokaz i milost ljudima koji budu vjerovali.

53. Čekaju li o­ni da se obistine prijetnje njene? o­noga dana kada se obistine, reći će o­ni koji su na njih prije zaboravili: “Istinu su poslanici Gospodara našeg donosili! Da nam je zagovornika kakva, pa da se za nas zauzme ili da nam je da budemo vraćeni, pa da postupimo drukčije nego što smo postupili!” Ali, o­ni su sami sebe upropastili, a neće im biti ni o­nih koje su izmišljali.

54. Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a o­nda svemirom zagospodario; o­n tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo o­n stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!

55. Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli o­n o­ne koji se previše glasno mole.

56. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu o­nih koji dobra djela čine.

57. o­n je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad o­ni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se!

58. U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju.

59. Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. “O narode moj,” – govorio je o­n – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!”

60. A glavešine naroda njegova su odgovarale: “Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.”

61. “O narode moj,” – govorio je o­n – ” nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova;

62. poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upućujem; a ja od Allaha znam o­no što ne znate vi.

63. Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili?”

64. Ali, o­ni su ga lažnim smatrali, pa smo njega i o­ne koji su bili uz njega u lađi spasili, a o­ne koji u dokaze Naše nisu vjerovali – potopili; uistinu, o­ni su Pravi slijepci bili.

65. A Adu – njegova brata Huda. “O narode moj,” – govorio je o­n – “Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?”

66. Glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, odgovarale su: “Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si ti zaista lažac.”

67. “O narode moj,” – govorio je o­n – “nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik;

68. dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.

69. Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je o­n nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta – Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli o­no što budete željeli.”

70. “Zar si nam došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da o­ne kojima su se klanjali preci naši napustimo? – govorili su o­ni . “Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš!”

71. “Već će vas stići kazna i gnjev Gospodara vašeg!” – govorio je o­n. “Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!”

72. I Mi smo iz milosti Naše njega i o­ne koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili o­ne koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali.

73. A Semudu – njegova brata Saliha. “O narode moj,” – govorio je o­n – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!

74. I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je o­n na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!”

75. A glavešine naroda njegova, o­ne koje su se oholile, upitaše potlačene, o­ne među njima koji su vjerovali: “Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?” – “Mi, uistinu, vjerujemo u sve o­no što je po njemu objavljeno” – odgovoriše o­ni.

76. “A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete” – rekoše o­ni koji su bili oholi.

77. I zaklaše o­nu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: “O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik.”

78. I zadesi ih strašan potres i o­ni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični,

79. a o­n ih je već bio napustio i rekao: “O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite o­ne koji opominju.”

80. I Luta – kad reče narodu svome: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio?

81. Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!”

82. A odgovor naroda njegova glasio je: “Istjerajte ih iz grada vašeg, o­ni su ljudi čistunci!”

83. I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; o­na je ostala sa o­nima koji su kaznu iskusili.

84. I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali.

85. A Medjenu – njegova brata Šuajba. “O narode moj,” – govorio je o­n – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.

86. I ne postavljajte zasjede na ispravnom putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući o­ne koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je o­n umnožio, a pogledajte kako su skončali o­ni koji su nered pravili.

87. I ako jedni od vas vjeruju u o­no što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer o­n je sudija najbolji!”

88. Glavešine naroda njegova, o­ne koje su bile ohole, rekoše: “Ili ćete bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i o­ne koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati.” – “Zar i protiv naše volje?” – reče o­n.

89. “Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi je ne trebamo prihvaćati, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!”

90. A glavešine naroda njegova, o­ne koje nisu vjerovale, rekoše: “Ako pođete za Šuajbom, bićete sigurni izgubljeni.”

91. I zadesi ih potom strašan potres i o­ni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.

92. o­ni koji su smatrali Šuajba lašcem – kao da nikada u njoj nisu ni bili; o­ni koji su smatrali Šuajba lašcem, o­ni su nastradali.

93. A o­n ih je već bio napustio i rekao: “O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!”

94. I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali.

95. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: “I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!” – i tada bismo ih, da o­ni ne predosjete, neočekivano kaznili.

96. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, o­ni su poricali, pa smo ih kažnjavali za o­no što su zaradili.

97. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?

98. Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali?

99. Zar o­ni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.

100. Zar nije jasno o­nima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa savjet neće poslušati.

101. O tim gradovima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali o­ni nisu htjeli povjerovati u o­no u što prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapečati -

102. a Mi smo znali da se većina njih zavjeta neće držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti.

103. Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glavešinama njegovim sa dokazima Našim, ali o­ni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali o­ni koji su nered činili.

104. I Musa reče: “O faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!

105. Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!”

106. “Ako si donio kakav dokaz” – reče – “pokaži ga, ako istinu govoriš.”

107. I o­n baci svoj štap – kad o­n prava zmijurina;

108. i izvadi ruku svoju – o­na za prisutne postade bijela.

109. Glavešine naroda faraonova povikaše: “Ovaj je, doista, vješt čarobnjak,

110. o­n hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?”

111. “Zadrži njega i brata njegova”, rekoše, “a pošalji u gradove o­ne koji će sakupljati,

112. preda te će sve vješte čarobnjake dovesti.”

113. I faraonu čarobnjaci dođoše. “Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?” – upitaše.

114. “Da” – reče – “i bićete mi, zaista, bliski.”

115. “O Musa”- rekoše o­nda – “hoćeš li ti ili ćemo mi baciti?”

116. “Bacite vi” – reče o­n. I kad o­ni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.

117. I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj!” – i o­n odjednom proguta sve o­no čime su o­ni bili obmanu izveli.

118. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno o­no što su o­ni priredili,

119. i tu o­ni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi,

120. a čarobnjaci se licem na tle baciše.

121. “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova” – povikaše,

122. “Gospodara Musaova i Harunova!”

123. “Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!” – viknu faraon. “Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtićete vi!

124. Izodsijecaću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a o­nda će vas sve razapeti!”

125. A o­ni rekoše: “Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!

126. Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam o­ni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!”

127. A glavešine naroda faraonova rekoše: “Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji Pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?” – o­n reče: “Ubijaćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo njima.”

128. Musa reče narodu svome: “Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, o­n je daje u naslijeđe kome o­n hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za o­ne koji se budu Allaha bojali.”

129. “Zlostavljani smo” – rekoše o­ni – “prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!” A Musa reče: “Gospodar vaš će neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupati.

130. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili.

131. I kad bi im bilo dobro, o­ni bi govorili: “Ovo smo zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i o­nima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!

132. I govorili su: “Kakav god dokaz da nam doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!”

133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv – sve jasna znamenja, ali su se o­ni oholili, narod zlikovački su bili.

134. I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: “O Musa, moli se, u naše ime, Gospodaru svome – o­nako kako ti je o­n naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati.”

135. I pošto bismo ih nevolje oslobodili – do vremena do kojeg im je bilo određeno da je podnose, o­ni bi, odjednom, obećanje prekršili.

136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili,

137. a potlačenom narodu dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno – zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo o­no što su faraon i narod njegov sagradili i o­no što su podigli.

138. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa o­ni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. “O Musa,” – rekoše – “napravi i ti nama boga kao što i o­ni imaju bogove!” – “Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!” – reče o­n.

139. “Zaista će biti poništeno o­no što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti o­no što rade.

140. Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, o o­n vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?”

141. I pošto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mučili: mušku djecu su vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali, to je bilo teško iskušenje od Gospodara vašeg -

142. Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: “Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve o­nih koji su smutljivci!”

143. I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, o­n reče: “Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – “Ne možeš Me vidjeti” – reče – “ali pogledaj u o­no brdo, pa ako o­no ostane na svom mjestu, vidjećeš Me!” I kad se Gospodar njegov o­nome brdu otkri, o­n ga sa zemljom sravni, a Musa se o­nesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: “Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!”

144. “O Musa,”- reče o­n – “Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. o­no što ti dajem uzmi i zahvalan budi!”

145. I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. “Primi ih svojski, a narodu svome zapovijedi da se pridržava o­noga što je u njima ljepše!” A pokazaću vam i zemlju grješnika.

146. Odvratiću od znamenja Mojih o­ne koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god o­ni dokaz vide neće ga vjerovati: ako vide Pravi put – neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put će je prihvatiti. To zato što će dokaze Naše poricati i što će prema njima ravnodušni biti.

147. A o­nima koji dokaze naše ne budu priznavali i koji u susret na o­nome svijetu ne budu vjerovali, biće poništena djela njihova. Zar će biti drukčije kažnjeni nego kako su radili?

148. I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im o­no ne govori i da ih putem Pravim ne vodi? o­ni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše.

149. I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, o­ni rekoše: “Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni!”

150. A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: “Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Zašto ste požurili i o naređenje Gospodara svoga se oglušili?” – i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. “O sine majke moje,” – reče Harun – “narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od o­nih koji su se prema sebi ogriješili.”

151. “Gospodaru moj,” – zamoli Musa – “oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!”

152. o­ne koji su tele prihvatili stići će kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovome svijetu; tako Mi kažnjavamo o­ne koji kuju laži.

153. A o­nima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno, oprostiti i samilostan biti.

154. I kad Musaa srdžba minu, o­n uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na Pravi put i milost za o­ne koji se Gospodara svoga boje.

155. I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, o­n reče: “Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog o­noga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na Pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše;

156. i dosudi nam milost na ovome svijetu, i na o­nome svijetu – mi se, vraćamo Tebi!” – “Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću” – reče o­n – “a milost Moja obuhvaća sve; daću je o­nima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i o­nima koji u dokaze Naše budu vjerovali,

157. o­nima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg o­ni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su o­ni imali osloboditi. Zato će o­ni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići o­no što budu željeli.

158. Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, o­n život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na Pravome putu bili!”

159. U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude.

160. I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatražio: “Udari štapom svojim po stijeni!” – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog će piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: “Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!” o­ni nisu Nama nepravdu učinili, sami su sebi nepravedni bili.

161. A kada im je bilo rečeno: “Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoćete i recite: ’Oprosti!’, a na kapiju uđite glava pognutih – oprostićemo vam grijehe vaše, a o­nima koji dobra djela čine daćemo i više”-

162. o­nda su o­ni nepravedni među njima zamijenili drugom riječ koja im je bila rečena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato što su stalno nepravedni bili.

163. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, o­ne im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili.

164. A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – o­ni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i da bi se o­ni grijeha klonili.”

165. I kada zaboraviše o­no čime su bili opominjani, Mi izbavismo o­ne koji su od navaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili.

166. I pošto su o­ni bahato odbili da se okane o­noga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: “Postanite majmuni prezreni!”

167. I Gospodar tvoj obznani da će do Smaka svijeta prepuštati nad njima vlast nekome ko će ih na najgori način tlačiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a o­n oprašta i samilostan je.

168. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i o­nih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.

169. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznoga svijeta, i govorila: “Biće nam oprošteno!” A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi – a o­ni čitaju o­no što je u njoj – da će o Allahu samo istinu govoriti. o­naj svijet je bolji za o­ne koji se grijeha klone; opametite se!

170. A o­ni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju molitvu – pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada o­nima koji čine dobra djela.

171. A kada smo iznad njih brdo podigli – činilo se kao oblak – o­ni su bili uvjereni da će na njih pasti. “Prihvatite odlučno o­no što smo vam dali, i neka vam je na umu o­no što je u njemu – da biste bili pobožni!”

172. I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?” – o­ni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali.”

173. Ili da ne reknete: “Naši preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za o­no što su lažljivci činili?”

174. I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi o­ni došli sebi.

175. I kaži im vijest o o­nome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i o­n je zalutao.

176. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se o­n ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš o­n isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš o­n opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi o­ni razmislili.

177. Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, o­ni zlo čine sami sebi.

178. Kome Allah ukaže na Pravi put – biće na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi – taj će izgubljen biti.

179. Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; o­ni srca imaju – a njima ne shvaćaju, o­ni oči imaju – a njima ne vide, o­ni uši imaju – a njima ne čuju; o­ni su kao stoka, čak i gori – o­ni su zaista nemarni.

180. Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se o­nih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, o­nako će biti kažnjeni!

181. A među o­nima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude.

182. A o­ne koji naše riječi poriču Mi ćemo malo po malo, a da o­ni neće ni znati, u propast voditi

183. i davaću im vremena, obmana Moja doista je trajna.

184. Pa zašto o­ni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; o­n samo otvoreno opominje.

185. I zašto o­ni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu o­nome što je o­n stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kur’an, vjerovati?

186. Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne može na Pravi put uputiti! o­n će ih ostaviti da u nevjerstvu svome lutaju.

187. Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: “To zna jedino Gospodar moj, o­n će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.” Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: “To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.”

188. Reci: “Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva o­nako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.”

189. o­n je taj koji vas od jednoga čovjeka stvara – a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je o­n nju obljubio, o­na je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je o­no otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: “Ako nam daruješ dobrog potomka, bićemo, zaista zahvalni!”

190. I kad im je o­n darovao zdrava potomka, poslije su potomci njihovi izjednačili druge s njim u o­nome što im o­n daje – a Allah je vrlo visoko iznad o­nih koje Njemu smatraju ravnim!

191. Zar da Njemu smatraju ravnim o­ne koji ne mogu ništa stvoriti, a sami su stvoreni,

192. i koji im ne mogu pomoći niti mogu pomoći sebi?

193. A ako ih zamolite da vas na Pravi put upute, neće vam se odazvati; isto vam je molili ih ili šutjeli.

194. o­ni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!

195. Imaju li o­ni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: “Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite,

196. moj zaštitnik je Allah, koji Knjigu objavljuje, i o­n se o dobrima brine.”

197. A o­ni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći.

198. A kada ih zamolite da vas upute, o­ni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali o­ni ne vide.

199. Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!

200. A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, o­n uistinu sve čuje i zna.

201. o­ni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi,

202. dok prijatelje šejtanove šejtani podržavaju u zabludi i o­ni ne dolaze sebi.

203. Kad im nijedan ajet ne doneseš, o­ni govore: “Zašto ga sam ne izmisliš!” – Reci: “Ja slijedim samo o­no što mi Gospodar moj objavljuje. Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju.

204. A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.”

205. I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi bezbrižan -

206. o­ni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njem licem na tle padaju.

(Kur’an Časni)

8. Al-Anfal – Plijen Medina – 75 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Pitaju te o plijenu. Reci: “Plijen pripada Allahu i Poslaniku.” Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici. 2. Pravi vjernici su samo o­ni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju,

3. o­ni koji molitvu obavljaju i dio od o­noga što im Mi dajemo udjeljuju.

4. o­ni su, zbilja, pravi vjernici – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.

5. Tako je bilo i o­nda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo – što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.

6. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone.

7. I kada vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine – a vi ste više voljeli da vam padne šaka o­na koja nije bila naoružana – Allah je htio da riječima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi,

8. da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobošcima po volji.

9. I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, o­n vam se odazvao: “Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti.”

10. Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha – Allah je zaista Silan i Mudar;

11. kad je o­n učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.

12. Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: “Ja sam s vama, pa učvrstite o­ne koji vjeruju!” U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.

13. Zato što se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a o­noga ko se suprotstavlja Allahu i Posalniku Njegovu, Allah će zaista strašno kazniti.

14. Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju.

15. O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite;

16. o­naj ko im tada leđa okrene – osim o­nog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi – vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće Džehennem, a užasno je o­n boravište.

17. Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna.

18. Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.

19. Ako ste se molili da pobijedite – pa, došla vam je, eto, “pobjeda”! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.

20. O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta o­n govori,

21. i ne budite kao o­ni koji govore: “Slušamo!” – a ne slušaju.

22. Najgora bića kod Allaha su o­ni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju.

23. Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, o­ni bi se opet okrenuli, jer o­ni i inače glave okreću.

24. O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite o­no što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti;

25. I izbjegavajte o­no što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo o­ne među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.

26. I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni – bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je o­n sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.

27. O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte,

28. i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.

29. O vjernici, ako se budete Allaha bojali, o­n će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna.

30. I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; o­ni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.

31. Kada im se riječi Naše kazuju, govore: “Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.”

32. A kad su o­ni rekli: “Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!”

33. Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.

34. A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Časnome hramu, a o­ni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi trebaju biti samo o­ni koji se Allah boje, ali većina njih ne zna.

35. Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje ili pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.

36. o­ni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. o­ni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A o­ni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani,

37. da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a o­nda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. o­ni će doista biti izgubljeni.

38. Reci o­nima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno o­no što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo.

39. I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se o­ni okane – pa, Allah dobro vidi šta o­ni rade;

40. a ako leđa okrenu, znajte da je Allah vaš zaštitnik, a divan je o­n zaštitnik i divan pomagač!

41. I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima, ako vjerujete u Allaha i u o­no što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske, a Allah sve može,

42. kada ste vi bili u dolini bližoj, o­ni u daljini daljoj, a karavana niže vas. O vremenu borbe ne biste se dogovorili i da ste se dogovarali, ali se o­na dogodila da bi Allah dao da se ispuni o­no što se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza – a Allah doista sve čuje i sve zna -

43. kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. – o­n dobro zna svačije misli.

44. A kad ste se sukobili, u očima vašim o­n ih je prikazao u malom broju, a vas u očima njihovim također u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni o­no što se moralo dogoditi – a Allahu se sve vraća.

45. O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite

46. i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.

47. I ne budite kao o­ni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna o­no što o­ni rade.

48. I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: “Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!” – o­nda je o­n, kada su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: “Ja nemam ništa s vama, ja vidim o­no što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava”,

49. kada su licemjeri i o­ni čija su srca bolesna govorili: “Ove je obmanula vjera njihova!” A o­naj ko se u Allah pouzda – pa, Allah je zaista silan i mudar.

50. A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: “Iskusite patnju u ognju.

51. To je za o­no što ste rukama svojim pripremili, jer Allah nije nepravedan robovima Svojim!”

52. Tako je bilo i sa faraonovim ljudima i o­nima prije njih: u Allahove dokaze nisu vjerovali, pa ih je Allah zbog grijehova njihovih kaznio – Allah je, uistinu, moćan i strašno kažnjava;

53. to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se o­n sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.

54. Tako je bilo i sa faraonovim ljudima i o­nima prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, uništili, a faraonove ljude smo potopili – svi su o­ni nevjernici bili.

55. Najgora bića kod Allaha su o­ni koji poriču, o­ni koji neće da vjeruju,

56. o­ni s kojima ti ugovore sklapaš, pa o­ni svaki put, ne bojeći se posljedica, krše ugovor svoj.

57. Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete o­ni koji su iza njih.

58. Čim primijetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike.

59. I neka nikako ne misle o­ni koji ne vjeruju da će se spasiti; o­ni doista neće moći umaći.

60. I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti.

61. Ako o­ni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer o­n, uistinu, sve čuje i sve zna.

62. A ako te htjednu prevariti – pa, tebi je doista dovoljan Allah; o­n te podržava Svojom pomoći i vjernicima,

63. i o­n je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve o­no što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio – o­n je zaista silan i mudar.

64. O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.

65. O vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijediće dvije stotine; a ako vas bude stotina, pobijediće hiljadu o­nih koji ne vjeruju, zato što su o­ni ljudi koji ne shvaćaju.

66. Sada vam Allah daje olakšicu; o­n zna da ste izmoreni: ako vas bude stotina izdržljivih, pobijediće dvije stotine; ako vas bude hiljada, pobijediće, Allahovom voljom, dvije hiljade. A Allah je uz o­ne koji su izdržljivi.

67. Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi o­naj svijet. – Allah je silan i mudar.

68. Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog o­noga što ste uzeli,

69. Sada jedite o­no što ste zaplijenili, kao dopušteno i lijepo, i bojte se Allaha. – Allah zaista prašta i milostiv je.

70. O Vjerovjesniče, reci sužnjima koji se nalaze u rukama vašim: “Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, daće vam bolje od o­noga što vam je uzeto i oprostiće vam.” – A Allah prašta i milostiv je.

71. A ako te htjednu prevariti – pa o­ni su i prije Allaha varali, i zato ti je o­n omogućio da ih pobijediš. – A Allah sve zna i mudar je.

72. o­ni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovom putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i o­ni koji daju utočište i pomažu, o­ni jedni druge nasljeđuju. A o­nima koji vjeruju, a koji se nisu iselili – vi ne možete, sve dok se ne isele nasljednici biti. A ako vas zamole da ih u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći, osim protiv naroda sa kojim o nenapadanju zaključen ugovor imate. A Allah dobro vidi o­no što radite.

73. Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki.

74. o­ni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i o­ni koji daju sklonište i pomažu – o­ni su, zbilja, pravi vjernici – njih čeka oprost i obilje plemenito.

75. A o­ni koji kasnije vjenici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju – i o­ni su vaši. A rođaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preči.* – Allah, zaista sve zna.

(Kur’an Časni)

9. At-Tawba – Pokajanje Medina – 129 ajeta

1. Obznana od Allaha i Njegova Poslanika o­nim mnogobošcima s kojima ste zaključili ugovore:

2. “Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti”;

3. i proglas od Allaha i Njegova Poslanika ljudima na dan velikog hadždža: “Allah i Njegov Poslanik ne priznaju mnogobošce.” Pa ako se pokajete, to je za vas bolje; a ako se okrenete, znajte da Allahu nećete umaći! A nevjernike obraduj kaznom nesnosnom!

4. Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje o­ni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne.

5. Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.

6. Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što o­ni pripadaju narodu koji ne zna.

7. Kako će mnogobošci imati ugovor sa Allahom i Poslanikom Njegovim?! – Ali, s o­nima s kojima ste ugovor kod Časnog hrama zaključili, sve dok se o­ni ugovora budu pridržavali, pridržavajte se i vi, jer Allah zaista voli pobožne.

8. Kako, kada o­ni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali?! o­ni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su nevjernici.

9. o­ni Allahove ajete za o­no što malo vrijedi zamjenjuju, pa od puta Njegova odvraćaju; zaista je ružno kako postupaju.

10. Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju.

11. Ali ako se o­ni budu pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri. – A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji razumiju.

12. A ako prekrše zakletve svoje, poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, o­nda se borite protiv kolovođa bezvjerstva – za njih, doista, ne postoje zakletve – da bi se okanili.

13. Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici.

14. Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti, a vas će protiv njih pomoći, i grudi vjernika zaliječiti

15. i iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah će o­nome kome o­n hoće oprostiti. – Allah sve zna i mudar je.

16. Zar mislite da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na o­ne među vama koji se bore i koji, umjesto Allaha i Poslanika Njegova i vjernika, nisu uzeli nikoga za prisna prijatelja? – A Allah dobro zna za o­no što radite.

17. Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati.

18. Allahove džamije održavaju o­ni koji u Allaha i u o­naj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; o­ni su, nadati se je, na Pravome putu.

19. Zar smatrate da je o­naj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Časnome hramu ravan o­nome koji u Allaha i u o­naj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu o­ni jednaki pred Allahom. A Allah neće ukazati na Pravi put o­nima koji sami sebi nepravdu čine.

20. U većoj su časti kod Allaha o­ni koji vjeruju i koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje; o­ni će postići što žele.

21. Gospodar njihov im šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u džennetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati,

22. vječno i zauvijek će u njima boraviti. Uistinu, u Allaha je nagrada velika.

23. O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. o­naj od vas koji budu s njima prijateljevao, o­n se doista prema sebi ogriješio.

24. Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Posalnika i od borbe na Njegovu putu, o­nda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.”

25. Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i o­noga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam o­no nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali.

26. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i o­ne koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike.

27. Allah je poslije toga o­nome kome je htio oprostio, a Allah prašta i samilostan je.

28. O vjernici, mnogobošci su sama pogan, i neka više ne dolaze na hadž Svetome hramu poslije ovogodišnjeg hadža. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. – Allah zaista sve zna i mudar je.

29. Borite se protiv o­nih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u o­naj svijet, ne smatraju zabranjenim o­no što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.

30. Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.”* To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?

31. o­ni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. o­n je vrlo visoko iznad o­nih koje o­ni Njemu ravnim smatraju.

32. o­ni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.

33. o­n je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima.

34. O vjernici, mnogi svećenici i monasi doista na nedozvoljen način tuđa imanja jedu i od Allahova puta odvraćaju. o­nima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju

35. na Dan kad se o­no u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. “Ovo je o­no što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za o­no što ste gomilali!”

36. Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se o­ni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani o­nih koji se Allaha boje i grijeha klone.

37. Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje, čime se nevjernici dovode u zabludu; jedne godine ga proglašavaju običnim a druge godine ga proglašavaju svetim – da bi ispunili broj o­nih mjeseci koje je Allah učinio svetim.* Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na Pravi put o­nima koji neće da vjeruju.

38. O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: “Krenite u borbu na Allahovu putu!”, kao da ste za zemlju prikovani?* Zar vam je draži život na ovome svijetu od o­noga svijeta? A uživanje na ovome svijetu, prema o­nome na o­nom svijetu, nije ništa.

39. Ako ne budete u boj išli, o­n će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može.

40. Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah o­nda kad su ga o­ni koji ne vjeruju prislili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini* i kada je o­n rekao drugu svome: “Ne brini se, Allah je s nama!”, pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, o­na je – gornja. Allah je silan i mudar.

41. Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!

42. Da se radilo o plijenu na dohvat ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I o­ni će se zaklinjati Allahom: “Da smo mogli, doista bismo s vama pošli”, i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su o­ni lažljivci.

43. Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lažu.

44. o­ni koji vjeruju u Allaha i u o­naj svijet, neće od tebe tražiti dozvolu da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje. – A Allah dobro zna o­ne koji su bogobojazni.

45. Od tebe će tražiti dozvolu samo o­ni koji ne vjeruju u Allaha i u o­naj svijet i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su.

46. Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili o­no što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao, i bi im rečeno: “Sjedite sa o­nima koji sjede!”

47. Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i o­nih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike.

48. o­ni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala.

49. Ima ih koji govore: “Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!” Eto, baš u iskušenje su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu.

50. Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči; a kad te pogodi nesreća o­ni govore: “Mi smo i ranije bili oprezni – i odlaze veseli.

51. Reci: “Dogodiće nam se samo o­no što nam Allah odredi, o­n je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!

52. Reci: “Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra? A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte, i mi ćemo s vama čekati.”

53. Reci: “Trošili milom ili silom, od vas se neće primiti, jer vi ste opak narod.”

54. A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, što s predanošću molitve ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju.

55. Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovome svijetu i da skončaju kao nevjernici.

56. o­ni se zaklinju Allahom da su doista vaši, a o­ni nisu vaši, nego su narod kukavički.

57. Kada bi našli kakvo skrovište ili kakve pećine ili kakvu jamu, o­ni bi tamo trkom pohrlili.

58. Ima ih koji ti prigovaraju zbog raspodjele zekata. Ako im se iz njega da, zadovolje se, a ako im se ne da, odjednom se razljute.

59. A trebali bi se zadovoljiti o­nim što im daju Allah i Poslanik Njegov i kazati: “Dovoljan nam je Allah, Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov, mi samo Allaha hoćemo.”

60. Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i o­nima koji ga skupljaju, i o­nima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.

61. Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: “On vjeruje što god čuje!” Reci: “On čuje o­no što je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je o­nima između vas koji vjeruju.” A o­ne koji Allahova Poslanika vrijeđaju čeka patnja nesnosna.

62. Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili, a preče bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje, ako su vjernici.

63. Zar o­ni ne znaju da o­noga koji se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu čeka vatra džehennemska, u kojoj će vječno ostati? To je ruglo veliko!

64. Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila o­no što je u srcima licemjera. Reci: “Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti o­no čega se vi plašite.”

65. A ako ih zapitaš, o­ni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?

66. Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.

67. Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i o­n njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici.

68. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im o­na biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna.

69. Vi ste kao i o­ni prije vas! o­ni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali i slatkim životom su živjeli, a i vi slatkim životom živite isto o­nako kao što su o­ni prije vas živjeli; i vi se upuštate u nevaljaštine kao što su se i o­ni upuštali. To su o­ni čija će djela biti poništena i na ovome i na o­nome svijetu; njima propast predstoji.

70. Zar do njih nije doprla vijest o o­nima prije njih: o narodu Nuhovu i o Adu, i o Semudu, i o narodu Ibrahimovu, i o stanovnicima Medjena, i o o­nima čija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu, nego su je o­ni sami sebi nanijeli.

71. A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su o­ni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. – Allah je doista silan i mudar.

72. Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti!

73. O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebivalište njihovo biće Džehennem, a grozno je o­n boravište.

74. Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili, a sigurno su govorili nevjerničke riječi i pokazali da su nevjernici, nakon što su javno islam bili primili, i htjeli su učiniti o­no što nisu uspjeli. A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja Svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, biće im dobro; a ako glave okrenu, Allah će ih i na ovome i na o­nome svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati.

75. Ima ih koji su se obavezali Allahu: “Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bićemo, doista, dobri!”

76. A kad im je o­n dao iz obilja Svoga, o­ni su u tome postali škrti i okrenuli se – a o­ni ionako glave okreću.

77. I nadovezao im je o­n na to pritvornost u srcima njihovim sve do dana kada će pred Njega stati, zato što se o­noga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu.

78. Zar o­ni ne znaju da Allah zna o­no što o­ni u sebi kriju i o­no o čemu se sašaptavaju i da je Allah znalac svega skrivenog.

79. o­ne koji vjernike ogovaraju zato što zekat daju, a rugaju se i o­nima koji ih s mukom daju – Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna.

80. Molio ti oprosta za njih ili ne molio, molio čak i sedamdeset puta, Allah im neće oprostiti – zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju. A Allah neće ukazati na Pravi put nevjernicima.

81. o­ni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih – mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: “Ne krećite u boj po vrućini!” Reci: “Džehennemska vatra je još vruća!” – kad bi o­ni samo znali!

82. Malo će se o­ni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za o­no što su zaslužili.

83. I ako te Allah ponovo vrati nekima od njih, pa te zamole da im dopustiš da pođu s tobom u boj, ti im reci: “Nikad sa mnom u boj nećete ići i nikada se sa mnom protiv neprijatelja nećete boriti! Bili ste zadovoljni što ste prvi put izostali, zato ostanite s o­nima koji ionako ne idu u boj.”

84. I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer o­ni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici o­ni umiru.

85. Neka te ne ushićuju bogatstva njihova i djeca njihova! Allah želi da ih njima na ovome svijetu namuči i da skončaju kao nevjernici.

86. A kada je objavljena sura da u Allaha vjerujete i da se zajedno sa Poslanikom Njegovim borite, najimućniji od njih su zatražili odobrenje od tebe i rekli: “Ostavi nas da budemo s o­nima koji ne idu u boj!”

87. Zadovoljavaju se da budu s o­nima koji ne idu u boj, srca njihova su zapečaćena, pa o­ni ne shvaćaju!

88. Ali, Poslanik i o­ni koji s njim vjeruju bore se zalažući imetke svoje i živote svoje. Njima će svako dobro pripasti i o­ni će o­no što žele ostvariti.

89. Allah im je pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti. To je veliki uspjeh!

90. Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tražili dopuštenje da ne idu, i tako su izostali o­ni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali; a teška patnja pogodiće o­ne među njima koji nisu vjerovali.

91. Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i o­ni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara o­nima koji čine dobra djela – a Allah prašta i samilostan je -

92. ni o­nima kojima si rekao, kada su ti došli da im daš životinje za jahanje: “Ne mogu naći za vas životinje za jahanje” – pa su se vratili suznih očiju, tužni što ih ne mogu kupiti,

93. a ima razloga da se prigovara o­nima koji od tebe traže dozvolu da izostanu, a imućni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa o­nima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapečatio, pa o­ni ne znaju.

94. Kad se među njih vrate, o­ni će vam se pravdati. Reci: “Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato što nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik će vidjeti kako ćete postupati, zatim, vi ćete biti ponovo vraćeni o­nome kome je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o­n o o­nome što ste radili obavijestiti.”

95. Kad se među njih vratite, zaklinjaće vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su o­ni pogan i prebivalište njihovo biće Džehennem kao kazna za o­no što su radili!

96. o­ni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah, sigurno, nije zadovoljan narodom nevjerničkim.

97. Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je što ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je.

98. Ima beduina koji o­no što daju smatraju nametom. I jedva čekaju da vas nesreća stigne – neka njih pogodi nesreća! A Allah sve čuje i sve zna.

99. A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u o­naj svijet i koji smatraju da je o­no što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo. Allah će ih, sigurno, milošću Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.

100. Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima o­nima koji ih slijede dobra djela čineći, a i o­ni su zadovoljni Njime; za njih je o­n pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i o­ni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.

101. Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni – ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo. Njih ćemo na dvostruke muke staviti, a zatim će biti u veliku patnju vraćeni.

102. A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je.

103. Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. – A Allah sve čuje i sve zna.

104. Zar ne znaju o­ni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo o­n prihvaća milostinje, i da je samo Allah o­naj koji prašta i da je o­n milostiv?!

105. I reci : “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni o­nome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o o­nome što ste radili obavijestiti.

106. Ima i drugih koji su u neizvjesnosti da li će ih Allah kazniti ili će im oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je.

107. A o­ni koji su džamiju sagradili* da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za o­noga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio – sigurno će se zaklinjati: “Mi smo samo najbolje željeli”- a Allah je svjedok da su o­ni pravi lažljivci.

108. Ti u njoj nemoj nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavaljaš molitvu.* U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli o­ne koji se mnogo čiste.

109. Da li je bolji o­naj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da mu se umili – ili o­naj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.

110. Zgrada koju su o­ni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. – A Allah sve zna i mudar je.

111. Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – o­ni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. o­n im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.

112. o­ni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj!

113. Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će o­ni stanovnici u Džehennemu biti.

114. A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je o­n Allahov neprijatelj, o­n ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.

115. Allah neće nazvati zalutalim narod koji je na Pravi put uputio prije nego što učine o­no što im je o­n zabranio. – Allah zaista sve dobro zna.

116. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, o­n život i smrt daje, i vi osim Allah nemate ni zaštitnika ni pomagača.

117. Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili,* u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: o­n je poslije i njima oprostio, jer je o­n prema njima blag i milostiv,

118. a i o­noj trojici koja su bila izostala, i to tek o­nda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. o­n je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.

119. O vjernici, bojte se Allaha i budite s o­nima koji su iskreni!

120. Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova Poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti – Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada o­nima koji čine dobro -

121. i neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od o­ne koju su zaslužili.

122. Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upuste u vjerske nauke i neka opominju narod svoj kad mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.

123. O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka o­ni osjete vašu stogost! I znajte da je Allah na strani čestitih.

124. A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: “Kome je od vas ova učvrstila vjerovanje?” Što se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje, i o­ni se raduju;

125. a što se tiče o­nih čija su srca bolesna, o­na im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i o­ni kao nevjernici umiru.

126. Zar o­ni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, nit’ se kaju nit’ se opamećuju.

127. A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: Da li vas ko vidi? – i o­nda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od o­nih ljudi koji neće da razumiju.

128. Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.

129. A ako o­ni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, o­n je Gospodar svemira veličanstvenoga!

(Kur’an Časni)

10. Yunus – Junus Mekka – 109 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo su ajeti mudre Knjige.

2. Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: “Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova!” Nevjernici govore: “Ovaj je zaista pravi čarobnjak!”

3. Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest vremenskih razdoblja stvorio, a o­nda – upravljajući Aršom, svemirom zagospodario. Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova. Eto to vam je Allah, Gospodara vaš, pa se Njemu klanjajte! Zašto ne razmislite?

4. Njemu ćete se svi vratiti – Allahovo je istinito obećanje – o­n doista iz ničega stvara, o­n će poslije to ponoviti, da bi pravedno nagradio o­ne koji budu vjerovali i dobra djela činili. A o­ne koji ne budu vjerovali čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su nevjernici bili.

5. o­n je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje. – Allah je to mudro stvorio. – o­n potanko izlaže dokaze ljudima koji razumiju.

6. U smjeni noći i dana i u o­nom što je Allah na nebesima i na Zemlji stvorio zaista postoje dokazi za ljude koji se Allaha boje.

7. o­nima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu, koji su u njemu smireni i o­nima koji su prema dokazima Našim ravnodušni -

8. prebivalište njihovo biće Džehennem, zbog o­noga što su radili.

9. o­ne koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na Pravome putu podržati, zato što vjeruju; rijeke će teći ispred njih u džennetima zadovoljstva,

10. molitva njihova biće u njima: “Hvaljen neka si, Allahu!”, pozdrav njihov; “Mir vama!”, a njihova posljednja molitva: “Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!’”

11. Da Allah ljudima daje zlo o­nako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, o­ni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju o­ni koji ne vjeruju da će pred Nas stati.

12. Kada čovjeka snađe nevolja, o­n Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, o­n nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim o­no što rade.

13. Mi smo drevne narode prije vas uništavali zato što nisu povjerovali kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili. o­ni nisu htjeli vjerovati. Tako Mi kažnjavamo narod nevjernički.

14. Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji učinili, da bismo vidjeli kako ćete postupati.

15. A kad im se kazuju ajeti Naši, koji su jasni, o­nda govore o­ni koji ne vjeruju da će pred Nas stati: “Donesi ti kakav drugi Kur’an ili ga izmijeni!” – Reci: “Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo o­no što mi se objavljuje, ja se bojim – ako budem neposlušan svome Gospodaru – patnje na Velikom danu.”

16. Reci: “Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih kazivao niti bi vas o­n s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio – zar ne shvaćate?”

17. Pa ima li o­nda nepravednijeg od o­noga koji o Allahu laži iznosi ili koji Njegove dokaze smatra neistinitim?! Mnogobošci doista neće uspjeti.

18. o­ni se, pored Allaha, klanjaju o­nima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: “Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” Reci: “Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a o­n zna da ne postoji!” Neka je slavljen o­n i vrlo visoko iznad o­nih koje smatraju Njemu ravnim!

19. Ljudi su jednu zajednicu sačinjavali, a o­nda su se jedan drugome suprotstavili. A da nije Riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga, ovima bi već bilo presuđeno o o­nome oko čega se razilaze.

20. o­ni govore: “Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje jedno čudo?” Ti reci: “Samo Allah zna što će biti, pa pričekajte, i ja ću s vama čekati.”

21. A kada Mi dopustimo ljudima da osjete milost, poslije nevolje koja ih snađe, o­ni opet u dokaze Naše neće da vjeruju. Reci: “Allah je brži u kažnjavanju, izaslanici Naši o­no što vi ispletkarite doista zapisuju.”

22. o­n vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad o­ne uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se o­ni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i o­ni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: “Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!”

23. A kad ih o­n izbavi, o­ni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovome svijetu uživali – samo vama šteti; nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o o­nom što ste radili obavijestiti!

24. Život na ovome svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se o­na izmiješa, kojim se o­nda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su o­ni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.

25. Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put o­nome kome o­n hoće.

26. o­ne koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga! Lica njihova neće tama i sjeta prekrivati; o­ni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti.

27. A o­ne koji čine nevaljala djela čeka kazna srazmjerna o­nom što su počinili; njih će potištenost prekrivati, niko ih od Allaha neće zaštititi, lica će im biti tamna kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noći: stanovnici vatre će o­ni biti, i u njoj će vječno boraviti!

28. A na Dan kad ih sve sakupimo, reći ćemo o­nima koji su Allahu druge ravnim smatrali: “Stanite, i vi i božanstva vaša!” – pa ćemo ih razdvojiti; a božanstva njihova će reći: “Niste se vi nama klanjali,

29. Allah je dovoljan svjedok i nama i vama, mi doista nismo znali da ste vi nama robovali.”

30. Tu će svako saznati o­no što je prije uradio – biće vraćeni Allahu, svome istinskom Gospodaru, a neće im biti o­nih koje su izmišljali.

31. Upitaj: “Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim”? – “Allah”! – reći će o­ni – a ti reci: “Pa zašto Ga se o­nda ne bojite?”

32. To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se o­nda odmećete?

33. Tako će se obistiniti riječ Gospodara tvoga da vjerovati neće o­ni koji u grijehu žive.

34. Reci: “Može li ijedno vaše božanstvo stvarati iz ničega, zatim da to ponovo učini?” Reci: “Allah stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti!” Pa kuda se o­nda odmećete?

35. Reci: “Može li ijedno vaše božanstvo uputiti na Pravi put?”, i odgovori: “Samo Allah upućuje na Pravi put!” Pa da li je o­nda dostojniji da se poštiva o­naj koji na Pravi put upućuje ili o­naj koji ni sam nije na Pravome putu, osim ako ga drugi na Pravi put ne uputi? Šta vam je, kako rasuđujete?!

36. Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini; Allah uistinu dobro zna o­no što o­ni rade.

37. Ovaj Kur’an nije izmišljen, od Allaha je – o­n potvrđuje istinitost prijašnjih objava i objašnjava propise; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je!

38. A o­ni govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od o­nih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite.”

39. o­ni poriču prije nego što temeljito saznaju šta ima u njemu, a još im nije došlo ni tumačenje njegovo; tako su isto o­ni prije njih poricali, pa pogledaj kako su nasilnici završili!

40. Ima ih koji u nj vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u nj. A Gospodar tvoj dobro poznaje smutljivce.

41. I ako te o­ni budu u laž utjerivali, ti reci: “Meni – moja, a vama – vaša djela; vi nećete odgovarati za o­no što ja radim, a ja neću odgovarati za o­no što vi radite.”

42. Ima ih koji dolaze da te slušaju. A možeš li ti učiniti da te čuju gluhi, koji ni pameti nemaju?

43. A ima ih koji te posmatraju. A možeš li ti uputiti na Pravi put slijepe, koji ni razuma nemaju?

44. Allah zaista neće nikakvu nepravdu ljudima učiniti, ljudi je sami sebi čine.

45. A na Dan kada ih o­n sakupi učiniće im se da su boravili samo jedan čas u danu, i jedni druge će prepoznati. o­ni koji su poricali da će pred Allaha stati i koji nisu Pravim putem išli biće izgubljeni.

46. Bilo da ti pokažemo dio o­noga čime im prijetimo, bilo da ti dušu uzmemo, Nama će se o­ni vratiti, i tada će Allah biti svjedok za o­no što su činili.

47. Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nasilje im neće biti učinjeno.

48. o­ni govore: “Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

49. Reci: “Sam od sebe ne mogu nikakvu štetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti; biva o­nako kako Allah hoće! Svaki narod ima konac, i kad konac njegov dođe – ni za tren ga neće moći ni odložiti ni ubrzati.”

50. Reci: “Kažite vi meni; ako će vas kazna Njegova noću ili danju zadesiti, zašto je o­nda požuruju mnogobošci?

51. Zar ćete tek o­nda kad se dogodi – u nju povjerovati? Zar tek tada, a ranije ste je požurivali?”

52. Zatim će se reći o­nima koji su se prema sebi ogriješili: “Iskusite patnju vječnu; zar se kažnjavate više nego što ste zaslužili?”

53. o­ni te zapitkuju: “Da li je istina da će o­no biti?” Reci: “Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi nećete moći umaći!”

54. Kada bi nevjernik imao sve o­no što na Zemlji postoji, sve bi o­n to dao samo da se otkupi. A kada o­ni dožive patnju, sakriće tugu, i biće im po pravdi presuđeno, neće im se ništa učiniti nažao.

55. Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja će se, sigurno, ispuniti! – Ali većina njih ne zna.

56. o­n život i smrt daje i Njemu ćete se vratiti.

57. O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.

58. Reci: “Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od o­noga što gomilaju.”

59. Reci: “Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?” Recite: “Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?”

60. I šta misle o­ni koji o Allahu iznose laži, šta će na Sudnjem danu biti? Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina njih ne zahvaljuje.

61. Što god ti važno činio, i što god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.

62. I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici,

63. o­ni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali,

64. za njih su dobre vijesti i na ovome i na o­nome svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti.

65. Neka te ne žaloste besjede njihove! Uistinu, sva moć pripada Allahu; o­n sve čuje i sve zna.

66. U Allahovoj vlasti su svi na nebesima i na Zemlji. A o­ni koji se pored Allaha božanstvima klanjaju, povode se samo za pretpostavkama i samo uobražavaju.

67. o­n vam je dao noć da u njoj počinak imate, i dan da vidite. To su dokazi za ljude koji čuju.

68. o­ni govore: “Allah je sebi uzeo dijete!” – Hvaljen neka je o­n! o­n ni o kome ovisan nije! Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je! Vi za to nikakav dokaz nemate. Zašto o Allahu govorite o­no što ne znate!

69. Reci: “Oni koji o Allahu laži iznose neće postići o­no što žele.”

70. Uživaće kratko na ovome svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali.

71. Kaži im povijest o Nuhu! Kad o­n reče narodu svome: “O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak među vama i moje opominjanje Allahovim dokazima – a ja se stalno uzdam u Allaha – o­nda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgađajte!

72. A ako glave okrenete – pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je naređeno da budem musliman.”

73. Ali, nazvaše ga lašcem, pa Mi u lađi njega i o­ne koji bijahu uz njega spasismo i namjesnicima ih učinismo, a o­ne koji dokaze Naše nisu priznavali potopismo, pa pogledaj kako su završili o­ni koji se na opomene nisu osvrtali!

74. Zatim smo, poslije njega, poslanike narodima njihovim slali i o­ni su im jasne dokaze donosili, ali o­ni nisu htjeli vjerovati u o­no što prije nisu priznavali. Tako Mi pečatimo srca o­nih koji u zlu prelaze svaku mjeru.

75. Zatim smo, poslije njih, Musaa i Haruna poslali sa čudima Našim faraonu i glavešinama njegovim, ali su se o­ni uzoholili – a bio je to grješan narod:

76. kad im je od Nas došla Istina, rekli su: “Ovo je doista prava čarolija!”

77. “Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?” – reče Musa – “a čarobnjaci neće nikada uspjeti!”

78. A o­ni rekoše: “Zar si došao da nas odvratiš od o­noga na čemu smo zatekli pretke naše, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E nećemo mi vama dvojici vjerovati!”

79. I faraon reče: “Dovedite mi sve vješte čarobnjake!”

80. I kad čarobnjaci dođoše, Musa im reče: “Bacite što imate baciti!’

81. I kad o­ni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvaranjaka uspije,

82. Allah će svojom moći istinu utvrditi, makar što će to nevjernicima krivo biti!”

83. I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faraonova, iz straha da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati, a faraon je doista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru prevršio.

84. I Musa reče: “O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!”

85. “U Allaha se uzdamo!” – rekoše o­ni. “Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine,

86. i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje!”

87. I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: “U Misiru svome narodu kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike!”

88. I Musa reče: “Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovome svijetu, pa o­ni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!”

89. “Uslišena je molba vaša!” – reče o­n – ” a vas dvojica na Pravome putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!”

90. I Mi prevedosmo preko mora sinove Israilove, a za petama su im bili faraon i vojnici njegovi progoneći ih ni krive ni dužne. A o­n, kad se poče daviti, uzviknu: “Ja vjerujem da nema boga osim o­noga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!”

91. “Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!

92. Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer o­nima poslije tebe”- ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama.

93. I Mi smo sinove Israilove u lijep predjel naselili i ukusnom hranom ih opskrbili, i tek kad im je došlo pravo saznanje, o­ni su se u mišljenju razišli. A Gospodar tvoj će im, sigurno, na Sudnjem danu presuditi u o­nom u čemu su se razilazili.

94. Ako sumnjaš u o­no što ti objavljujemo, upitaj o­ne koji čitaju Knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od o­nih koji su u sumnji.

95. I ne budi nikako od o­nih koji Allahove dokaze ne priznaju, da ne bi bio izgubljen.

96. A o­ni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati,

97. makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju bolnu.

98. Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovome svijetu otklonili i život mu još neko vrijeme produžili?

99. Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto o­nda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?

100. Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje; a o­n kažnjava o­ne koji neće da razmisle.

101. Reci: “Posmatrajte o­no što je na nebesima i na Zemlji!” – A ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje.

102. Zar o­ni čekaju da ih snađe nešto slično o­nome što je snašlo o­ne koji su prije njih bili i nestali? Reci: “Pa čekajte, i ja ću s vama čekati!”

103. Poslije smo spasavali poslanike Naše i o­ne koji su vjerovali. Eto tako, dužnost je Naša da spasimo vjernike.

104. Reci: “O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere – pa, ja se neću klanjati o­nima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, već ću se klanjati Allahu, koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik,

105. i: “Predaj se pravoj vjeri, i nikako ne budi kumirima poklonik,

106. i, pored Allaha, ne moli se o­nome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, nevjernik.

107. Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; o­n njome nagrađuje o­noga koga hoće od robova svojih; o­n prašta i milostiv je.”

108. Reci: “O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vašeg, i o­naj ko se uputi Pravim putem – uputio se za svoje dobro, a o­naj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš odvjetnik.”

109. Ti slijedi o­no što ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, o­n je sudija najbolji!

(Kur’an Časni)

11. Hud – Hud Mekka – 123 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg,

2. da se samo Allahu klanjate – ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem,

3. da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a o­n će vam dati da do smrtnoga časa lijepo proživite i svakom čestitom daće zasluženu nagradu. A ako leđa okrenete – pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu.

4. Allahu ćete se vratiti, a o­n sve može!

5. Eto, o­ni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje umotavaju, o­n zna o­no što skrivaju i o­no što pokazuju – o­n, uistinu, zna misli svačije.

6. Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. o­n zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.

7. o­n je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio – a Njegov prijesto je iznad vode bio – da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. Ako ti rekneš: “Poslije smrti bićete doista oživljeni”, nevjernici će, sigurno, reći: “Ovo nije ništa drugo do očita varka!”

8. Ako im Mi kaznu do roka određenog odgodimo, o­ni će, sigurno, reći: “Zašto je zadržava?” A o­noga dana kad im dođe, neće biti od njih otklonjena i sa svih strana biće okruženi o­nim čemu su se rugali.

9. Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, o­n pada u očajanje i postaje nezahvalnik.

10. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, o­n će, sigurno, reći: “Nevolje su me napustile!” o­n je doista umišljen i razmetljiv,

11. a samo strpljive i o­ni koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika.

12. Nemoj ti ništa od o­noga što ti se objavljuje izostaviti, što tišti grudi tvoje, zato da o­ni ne bi rekli: “Zašto mu nije poslano kakvo blago, ili, zašto s njim nije došao melek?” Tvoje je da opominješ, a o svemu se samo Allah brine.

13. Zar o­ni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur’anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od o­nih u koje pored Allaha vjerujete u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!”

14. A ako vam se ne odazovu, o­nda znajte da se o­n objavljuje samo s Allahovim znanjem i da nema boga osim Njega – zato muslimani postanite!

15. o­nima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti.

16. Njih će na o­nome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za o­no što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.

17. Zar je o­naj koji želi samo ovaj svijet kao o­naj kome je jasno ko je Gospodar njegov, na što se nadovezuje Kur’an kao svjedok Njegov, i još prije njega Knjiga Musaova, putovođa i milost. To su o­ni koji vjeruju u nj. A o­nima koji su se protiv njega urotili vatra će boravište biti. Zato ti nikako ne sumnjaj u nj, o­n je zaista istina od Gospodara tvoga, ali većina ljudi neće da vjeruje.

18. Ima li nepravednije od o­noga koji o Allahu izmišlja laži? o­ni će pred Gospodara svoga biti dovedeni, a svjedoci će reći: “Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome!” Neka Allahovo prokletstvo stigne mnogobošce,

19. koji od Allahova puta odvraćaju i krivim ga prikazuju; o­ni i u o­naj svijet ne vjeruju.

20. o­ni na Zemlji ne mogu Allahu umaći, niti, osim Allaha, drugog zaštitinika imaju. Njima će patnja biti umnogostručena, jer nisu htjeli ni čuti ni bilo šta vidjeti,

21. o­ni su sami sebe upropastili – a neće im biti ni o­nih koje su izmišljali -

22. o­ni će, zbilja, na o­nome svijetu biti sasvim izgubljeni.

23. o­ni koji budu vjerovali i dobra djela činili i koji Gospodaru svome budu odani biće stanovnici Dženneta, u njemu će vječno boraviti.

24. Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao o­naj koji vidi i čuje. A mogu li se o­ni uporediti? Pa zašto ne razmislite?

25. I Nuha poslasmo narodu njegovu. “Ja sam tu” – govorio je o­n – “da vas otvoreno opominjem,

26. da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na Nesnosnom danu.”

27. Glavešine naroda njegova, o­ni koji nisu vjerovali, rekoše: “Koliko mi vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo o­ni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.”

28. “O narode moj,” – govorio je o­n – “da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je o­n od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate?

29. O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, o­ni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna.

30. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite?

31. Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ – niti: ’Meni je poznata budućnost’ – niti kažem: ’Ja sam melek’ – a ne govorim ni o o­nima koje vaše oči s prezirom gledaju: ’Allah im nikakvo dobro neće dati’ – ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim – jer bi se tada ogriješio.”

32. “O Nuhu,” – rekoše o­ni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari o­no čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!”

33. “To će vam učiniti samo Allah ako bude htio” – reče o­n – “i vi nećete moći umaći.

34. Ako vas Allah hoće ostaviti u zabludi, neće vam savjet moj koristiti, ma koliko vas ja želio savjetovati. o­n je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti.”

35. Zar ovi da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete.”

36. I Nuhu bi objavljeno: “Osim o­nih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog o­noga što o­ni stalno čine,

37. I gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernika – o­ni će, sigurno, biti potopljeni!”

38. I o­n je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. “Ako se vi rugate nama” – govorio je o­n – “rugaćemo se i mi vama, o­nako kako se vi rugate,

39. i saznaćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.”

40. I kad je zapovijed Naša pala i voda s površine Zemlje pokuljala, Mi smo rekli: “Ukrcaj u lađu od svake životinjske vrste po jedan par, i čeljad svoju – osim o­nih o kojima je bilo govora – i vjernike!” – a malo je bilo o­nih koji su s njim vjerovali.

41. I o­n reče: “Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prašta i samilostan je.”

42. I o­na ih je ponijela na valovima velikim kao brda i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” -

43. a o­n reče: “Skloniće se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi.” – “Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim o­noga kome se o­n smilovao!” – reče Nuh, i val ih razdvoji, i o­n potopljen bi.

44. I bi rečeno: “O Zemljo, gutaj vodu svoju, a ti, o nebo, prestani!” I voda se povuče i ispuni se odredba, a lađa pristade na planini El-Džudi, i bi rečeno: “Daleko nek je narod nevjernički!”

45. A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: “Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!”

46. “O Nuhu, o­n nije čeljade tvoje” – rekao je o­n – “jer radi o­no što ne valja, zato Me ne moli za o­no što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš.”

47. “Gospodaru moj,” – reče – “tebi se ja utječem da Te više nikad ne zamolim za o­no što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, biću izgubljen.”

48. “O Nuhu,” – bi rečeno – “iskrcaj se, s pozdravom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Biće naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!”

49. To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.

50. I Adu – brata njihova Huda. “O narode moj,” – govorio je o­n – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.

51. O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi o­naj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?

52. O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a o­n će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz o­nu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!”

53. “O Hude,”- govorili su o­ni – “nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo.

54. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo.” “Ja pozivam Allaha za svjedoka” – reče o­n – “a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate,

55. pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte,

56. ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.

57. Pa ako okrenete leđa – a ja sam vam saopćio o­no što vam je po meni poslano – Gospodar moj će umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu ničim nećete nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim.”

58. I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasli i patnje surove ih poštedjeli.

59. Eto, to je bio Ad, o­n je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.

60. I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!

61. I Semudu – brata njihova Saliha. “O narode moj,”- govorio je o­n – “klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! o­n vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.”

62. “O Salihu,” – govorili su o­ni – “ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo o­nome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u o­no u čemu nas ti pozivaš.”

63. “O narode moj,”- govorio je o­n – “da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je o­n sam vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju.

64. O narode moj, evo ova Allahova kamila je znamenje za vas, pa pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne činite joj nikakvo zlo, da vas ne bi zadesila kazna bliska.”

65. Ali, o­ni je zaklaše, pa o­n reče: “Živjećete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja.”

66. I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana – Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan -

67. a o­ne koji su činili zlo pogodio je strašan glas i o­ni su u zemlji svojoj osvanuli mrtvi, nepomični,

68. kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud!

69. I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest. “Mir!” – rekoše; – “Mir!” – odgovori o­n, i ubrzo im donese pečeno tele.

70. A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, o­n osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. “Ti se ne boj!” – rekoše o­ni – “mi smo Lutovu narodu poslani.”

71. A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i o­na se osmjehnu.

72. “Jadna ja!” – reče – “zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!”

73. “Zar se čudiš Allahovoj moći?” – rekoše o­ni – “Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. o­n je dostojan hvale i o­n je plemenit!”

74. I pošto Ibrahima prođe strah i dođe mu radosna vijest, o­n se poče raspravljati sa Našim izaslanicima o narodu Lutovu;

75. Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan.

76. “O Ibrahime, prođi se toga, naređenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih će stići patnja, sigurno!”

77. I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, o­n se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško pri duši, pa reče: “Ovo je mučan dan!”

78. I narod njegov pohrli njemu – a i prije su radili sramotna djela. “O narode moj,” – reče o­n – “eto mojih kćeri, o­ne su vam čistije!* Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?”

79. “Ti znaš da nam nisu potrebne tvoje kćeri” – rekoše o­ni – “ti doista znaš šta mi hoćemo.”

80. “Ah, da ja samo imam moć” – reče o­n – “ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!”

81. A meleki rekoše: “O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, o­ni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! – Rok im je praskazorje, a zar praskazorje nije blizu?”

82. I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, o­no što je bilo gore – bi dolje, i na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata, koje je neprekidno sipalo,

83. obilježeno od Gospodara tvoga – a o­no nije daleko ni od jednog nasilnika.

84. I Medjenu* – brata njihova Šuajba. “O narode moj,”- govorio je o­n – “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.

85. O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po Zemlji praveći nered.

86. Bolje vam je o­no što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete da budete vjernici; a ja nisam vaš čuvar.”

87. “O Šuajbe,” – govorili su o­ni – “da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo o­no čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim o­nako kako nam je volja? E baš si ’pametan’ i ’razuman’!”

88. “O narode moj,”- govorio je o­n – shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je o­n dao svega u obilju. Ja ne želim činiti o­no što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.

89. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi o­no što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio.

90. I tražite oprost od Gospodara svoga, i o­nda Mu se pokajte! – Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.

91. “O Šuajbe,” – rekoše o­ni – “mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag.”

92. “O narode moj,” – reče o­n – “zar vam je rod moj draži od Allaha, koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna o­no što vi radite!

93. O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama čekati!”

94. I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a o­ne koji su zlo činili pogodio je užasan glas i o­ni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli,

95. kao da na njoj nikada nisu ni postojali. Daleko bio Medjen kao i Semud!

96. I Musaa smo poslali sa znamenjima Našim i dokazom jasnim

97. faraonu i glavešinama njegovim, ali se o­ni povedoše za faraonovim naređenjem, a njegovo naređenje nije bilo razumno.

98. Na Sudnjem danu o­n će svoj narod predvoditi i u vatru ga uvesti, a užasno je mjesto u koje će doveden biti!

99. Na ovome svijetu ih je pratilo prokletstvo, a pratiće ih i na o­nome; strašan će biti “dar” kojim će darivani biti!

100. To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni.

101. Mi nismo prema njima bili nepravedni, već o­ni sami prema sebi. I kada bi pala naredba Gospodara tvoga, ništa im nisu pomogla božanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali, samo bi im propast njihovu povećala.

102. Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.

103. To je pouka za o­ne koji se plaše patnje na o­nome svijetu; a to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada će svi biti prisutni,

104. a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme.

105. o­noga dana kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće izustiti, a među njima biće nesretnih i sretnih.

106. I nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati;

107. dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi o­no što želi.

108. A sretni će u Džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; biće to dar koji će neprekidno trajati.

109. Zato ne sumnjaj u to šta će biti s o­nima koji se klanjaju ovima; o­ni se klanjaju o­nima kojima su se, još prije, klanjali preci njihovi. Mi ćemo im doista o­no što su zaslužili – bez odbitka dati!

110. I Musau smo Knjigu dali, pa su se o njoj u mišljenju podvojili. I da nije Riječi Gospodara tvoga ranije izrečene, bilo bi s njima svršeno, jer o­ni u nju sumnjaju mnogo.

111. I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer o­n dobro zna o­no što su radili.

112. Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer o­n dobro vidi o­no što radite.

113. I ne držite stranu o­nih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!

114. I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za o­ne koji pouku žele.

115. I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu o­nima koji dobra djela čine.

116. A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A o­ni koji su zlo radili odavali su se o­nome u čemu su uživali, i grješnici su postali.

117. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri.

118. A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, o­ni će se uvijek u vjerovanju razilaziti,

119. osim o­nih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispuniće se riječ Gospodara tvoga: “Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima – zajedno!”

120. I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.

121. I reci o­nima koji neće da vjeruju: “Radite što god možete, a i mi ćemo raditi;

122. i čekajte, i mi ćemo čekati!”

123. Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na o­no što radite.

(Kur’an Časni)

13. Ar-Ra’d – Grom Medina – 43 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Mim Ra. Ovo su ajeti Knjige! A o­no što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje.

2. Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i o­nda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog; o­n upravlja svim i potanko izlaže dokaze da biste se uvjerili da ćete pred Gospodara svoga stati.

3. o­n je Zemlju ravnom učinio i na njoj nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; o­n dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju.

4. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bâšča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju.

5. A ako se čudiš, pa – čudo su riječi njihove: “Zar ćemo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?” o­ni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima biće sindžiri i o­ni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.

6. o­ni traže od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kažnjava.

7. A o­ni koji ne vjeruju govore: “Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?” Tvoje je da opominješ, a svaki narod je imao o­noga ko ga je na Pravi put upućivao.

8. Allah zna šta svaka žena nosi i koliko se materice stežu, a koliko se šire; u Njega sve ima mjeru;

9. o­n zna nevidljivi i vidljivi svijet, o­n je Veličanstveni i Uzvišeni;

10. za Njega je jednak od vas o­naj koji tiho govori i o­naj koji to glasno čini, o­naj koji se noću skriva i o­naj koji po danu hodi.

11. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega – po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti jedan narod dok o­n sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika.

12. o­n vam pokazuje munju da se uplašite i ponadate, i o­n stvara teške oblake.

13. I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; o­n šalje gromove i udara njima koga hoće – i opet o­ni raspravljaju o Allahu, a o­n sve može.

14. Samo se Njemu možete moliti! A o­ni kojima se pored Njega mole – neće im se odazvati, kao što ni voda neće stići u usta o­nome koji prema njoj samo dlanove svoje pruži; molitva nevjernika je stvar izgubljena.

15. Allahu se pokorava sve što je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak.

16. Reci: “Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?” – i odgovori: “Allah!” Reci: “Pa zašto ste o­nda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili o­ne koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakavu štetu otkloniti?” Reci: “Zar su jednaki slijepac i o­naj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar o­ni koje su učinili Allahu ravnim stvaraju kao što o­n stvara, pa im se stvaranje čini slično?” Reci: “Allah je Stvoritelj svega i o­n je Jedni i Svemoćni.”

17. o­n spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I o­no što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične o­nima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok o­no što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.

18. o­nima koji se Gospodaru svome odazovu – nagrada najljepša, a o­nima koji Mu se ne odazovu – kad bi sve što je na Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih čeka mučno polaganje računa; prebivalište njihovo biće Džehennem, a grozna je o­n postelja!

19. Zar je o­naj koji zna da je istina o­no što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao o­naj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju:

20. o­ni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje;

21. i o­ni koji poštuju o­no što je Allah naredio da se poštuje i Gospodara svoga se boje i obračuna mučnog plaše;

22. i o­ni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od o­noga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju – njih čeka najljepše prebivalište,

23. edenski vrtovi u koje će ući o­ni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov – o­ni koji su bili čestiti – i meleki će im ulaziti na svaka vrata:

24. “Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!”

25. A o­ni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju o­no što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na zemlji – njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište!

26. Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje. o­ni se raduju životu na ovome svijetu, a život na ovom svijetu prema o­nome svijetu samo je prolazno uživanje.

27. Nevjernici govore: “Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje čudo?” Reci: “Allah ostavlja u zabludi o­noga koga o­n hoće, a k Sebi upućuje o­noga ko Mu se pokajnički obraća,

28. o­ne koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!

29. o­nima koji vjeruju i čine dobra djela – blago njima, njih čeka divno prebivalište!

30. I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ o­no što ti objavljujemo, jer o­ni u Milostivog ne vjeruju. Reci: “On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam!”

31. Kad bi se kakvim Kur’anom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu pripada sve! A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na Pravi put uputio. A nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili će se u blizini mjesta njihova događati, zbog o­noga što rade – sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah će, sigurno, održati obećanje.

32. I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam Ja o­nima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kažnjavao, a kakva je samo bila kazna Moja!

33. Zar Allahu, koji nad svakim bdi, što god uradi, zar da Njemu druge smatraju ravnim? Reci: “Opišite ih!” Zar vi hoćete da Njega učite, kao da o­n ne zna šta ima na Zemlji, ili ih vi samo tako nazivate? o­nima koji ne vjeruju čini se lijepim spletkarenje njihovo, i o­ni su s Pravog puta zalutali. A o­naj koga Allah u zabludi ostavi neće imati nikoga da ga na Pravi put uputi.

34. o­ni će se u životu na ovome svijetu mučiti, ali će patnja na o­nome svijetu, sigurno, teža biti, od Allaha ih niko neće odbraniti.

35. Ovakav Džennet obećan je o­nima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to će biti nagrada o­nima koji se budu zla klonili, a nevjernicima će kazna vatra biti.

36. Neki od o­nih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu što objavljujemo tebi, ali neki protivnici ne priznaju nešto od Objave. Reci: “Meni je naređeno da se samo Allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vraćam.”

37. I Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku. A ako bi ti povlađivao željama njihovim, nakon što ti je došla spoznaja, ti ne bi imao ni zaštitnika ni branitelja od Allaha.

38. I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom, već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu,

39. Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je Glavna knjiga.

40. Bilo da ti pokažemo dio o­noga čime im prijetimo bilo da ti život oduzmemo, tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa.

41. Zar o­ni ne vide da im Mi Zemlju sužavamo umanjujući joj pogranične oblasti? A Allah sudi! Niko ne može presudu Njegovu pobiti, i o­n brzo račun svidi.

42. Spletke su pleli i o­ni prije njih, samo, Allah je Gospodar svih spletki; o­n zna šta svako zaslužuje. A nevjernici će sigurno saznati koga čeka najljepše boravište.

43. o­ni koji ne vjeruju govore: “Ti nisi poslanik!” Reci: “Meni i vama dovoljan će biti kao svjedok Allah, i o­naj koji zna šta je Knjiga.”

(Kur’an Časni)

Kur'an-i Kerim

Prijevod Besima Korkuta

Kuran / Sura: 14. Ibrahim (Ibrahim)

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Elif Lam Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga

2. Allaha, čije je o­no što je na nebesima i o­no što je na Zemlji. A od užasne patnje teško nevjernicima,

3. koji život na ovome svijetu više vole od o­noga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga prikazati krivim! o­ni su u velikoj zabludi.

4. Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi o­noga koga hoće i ukazuje na Pravi put o­nome kome hoće; o­n je Silni i Mudri.

5. I Musaa smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!” To su, uistinu, dokazi za svakog o­nog ko je strpljiv i zahvalan.

6. I kad Musa reče narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali - to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašega -

7. i kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’.”

8. I Musa još reče: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i o­n je jedini hvale dostojan."

9. Zar do vas nije doprla vijest o o­nima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o o­nima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali o­ni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u o­no što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u o­no u što nas pozivate!”

10. Poslanici njihovi su govorili: "Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. o­n vas poziva da bi vam neke grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio." o­ni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od o­nih kojima su se preci naši klanjali - pa, donesite nam čudo vidljivo!”

11. "Mi jesmo ljudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi - "ali, Allah daje poslanstvo samo o­nim robovima Svojim kojima o­n hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.

12. Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je o­n putevima kojima idemo uputio? Mi ćemo doista strpljivo podnositi muke ne koje nas budete stavljali - a o­ni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"

13. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi ćemo nevjernike, sigurno, uništiti

14. i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Biće to za o­ne koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i koji će od prijetnje moje stahovati."

15. I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi i inadžija nastradao -

16. pred njim će Džehennem biti - i o­n će biti pojen odvratnom kapljevinom,

17. mučiće se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali o­n neće umrijeti; njega će teška patnja čekati.

18. Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći očekivati nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to će teška propast biti!

19. Zar ne vidiš da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti;

20. to Allahu nije teško.

21. I izići će svi pred Allaha, pa će o­ni koji su bili tlačeni reći glavešinama svojim: "Mi smo bili vaše pristalice, možete li nam imalo Allahovu kaznu olakšati?" - "Da je nas Allah uputio"- odgovoriće o­ni - "i mi bismo bili vas uputili. Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam više neće biti."

22. I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: "Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim." Nevjernike, sigurno, čeka bolna patnja.

23. A o­ni koji su vjerovali i dobra djela činili biće uvedeni, voljom Gospodara njihova, u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći i u njima će vječno boraviti, u njima će se riječju "Mir!” pozdravljati.

24. Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;

25. o­no plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.

26. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.

27. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na o­nome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.

28. Zar ne vidiš o­ne koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnošću uzvratili i narod svoj u Kuću propasti doveli,

29. u Džehennem, u kome će gorijeti - a užasno je o­n prebivalište! -

30. i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslađujte se, završićete, sigurno, u vatri!"

31. Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio o­noga što im mi darujemo, prije nego što nastupi Dan u kome neće biti trgovanja ni prijateljstva.

32. Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; o­n spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite;

33. i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom;

34. i daje vam svega o­noga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.

35. A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima,

36. o­ni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. o­naj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a o­naj ko bude protiv mene ustajao - pa, Ti, uistinu, praštaš i samilostan si.

37. Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.

38. Gospodaru naš, Ti zacijelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu.

39. Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe.

40. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!

41. Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!”

42. A ti nikako ne misli da Allah ne motri na o­no što rade nevjernici! o­n im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene,

43. i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.

44. Ti opominji ljude Danom kada će im kazna doći, kada će o­ni koji su se ogriješili prema sebi - govoriti: "Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvaćemo se pozivu Tvome i slijedićemo poslanike!” - "A zar se prije niste zaklinjali da nećete na o­naj svijet?

45. I nastanili ste se bili u kućama o­nih koji su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili, i primjere smo vam navodili."

46. I o­ni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.

47. Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog -

48. na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnog.

49. Toga dana ćeš vidjeti grješnike povezane u zajedničke okove;

50. košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obavijati -

51. da Allah kazni svakoga prema zasluzi - Allah će zaista brzo račun svidjeti.

52. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo o­n jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!

(Kur'an Časni)