38. Sad – Sad Mekka – 88 ajeta.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,
2. doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!
3. Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!
4. oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažov!
5. Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”
6. I oni ugledni između njih krenuše: “Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!
7. Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;
8. zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!” Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.
9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?
10. Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.
11. oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.
12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,
13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;
14. svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
15. A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti,
16. i govore: “Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!”
17. Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.
18. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,
19. a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.
20. I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.
21. A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,
22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. “Ne boj se” – rekli su – “mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.
23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi.”
24. “Učinio ti je, doista, krivo! – reče Davud – “time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivalište ga čeka.
26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.
27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
28. Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?
29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
31. Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,
32. on reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!” – i oni se izgubiše iz vida.
33. “Vratite mi ih!” – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.
34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
35. “Gospodaru moj,” – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!”
36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio -
37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
38. i drugi u bukagije okovani.
39. “Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nečeš zbog toga odgovarati!”
40. on je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.
41. I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!”
42. “Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!” -
43. i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti -
44. “I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!” Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!*
45. I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.
46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;
47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.
48. I sjeti se Ismaila i Eljese‘a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.
49. Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište:
50. edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,
51. u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.
52. Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.
53. “To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;
54. to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!”
55. Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:
56. Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!
57. Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu
58. i druge slične ovima muke, mnogostruke.
59. “Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!” – “Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!”
60. “Vama ne bilo prostrano!” – reći će oni – “vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!”
61. “Gospodaru naš,” – reći će – “udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!”
62. I govoriće: “Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali
63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?”
64. Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.
65. Reci: “Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,
66. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, onoga koji prašta,”
67. Reci: “Ovo je vijest velika,
68. a vi od nje glave okrećete.
69. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali -
70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem” -
71. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače,
72. pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!”
73. meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili
74. osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.
75. “O Iblisu!” – rekao je on – “šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?”
76. “Bolji sam od njega” – rekao je on – “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.”
77. “E, izlazi onda iz Dženneta! – reče on – “proklet da si!
78. Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!”
79. “Gospodaru moj!” – reče on – “daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!”
80. “Dajem ti” – reče on -
81.”do Dana već određenog.”
82. “E tako mi dostojanstva Tvoga,” – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,
83. osim Tvojih među njima robova iskrenih!”
84. “Istinom se kunem i istinu govorim” – reče Allah -
85. “sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!”
86. Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,
87. Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! -
88. i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!”
(Kur’an Časni)
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Sad. Tako Mi Kur’ana slavnog,
2. doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!
3. Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!
4. oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: “Ovo je čarobnjak, lažov!
5. Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”
6. I oni ugledni između njih krenuše: “Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!
7. Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;
8. zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!” Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.
9. Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?
10. Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.
11. oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.
12. I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,
13. i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;
14. svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
15. A i ovi ne čekaju do jedan zvuk roga koji neće biti potrebno ponoviti,
16. i govore: “Gospodaru naš, požuri kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!”
17. Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.
18. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,
19. a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.
20. I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.
21. A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,
22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. “Ne boj se” – rekli su – “mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.
23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ’Daj ti nju meni!’ – i u prepirci me pobijedi.”
24. “Učinio ti je, doista, krivo! – reče Davud – “time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivalište ga čeka.
26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.
27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
28. Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?
29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
31. Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,
32. on reče: “Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!” – i oni se izgubiše iz vida.
33. “Vratite mi ih!” – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.
34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
35. “Gospodaru moj,” – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!”
36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio -
37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
38. i drugi u bukagije okovani.
39. “Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nečeš zbog toga odgovarati!”
40. on je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.
41. I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!”
42. “Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!” -
43. i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti -
44. “I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!” Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!*
45. I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Ja‘kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.
46. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;
47. i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.
48. I sjeti se Ismaila i Eljese‘a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.
49. Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište:
50. edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,
51. u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.
52. Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.
53. “To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;
54. to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!”
55. Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:
56. Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!
57. Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu
58. i druge slične ovima muke, mnogostruke.
59. “Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!” – “Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!”
60. “Vama ne bilo prostrano!” – reći će oni – “vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!”
61. “Gospodaru naš,” – reći će – “udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!”
62. I govoriće: “Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali
63. i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?”
64. Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.
65. Reci: “Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,
66. Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, onoga koji prašta,”
67. Reci: “Ovo je vijest velika,
68. a vi od nje glave okrećete.
69. Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali -
70. meni se objavljuje samo da jasno opominjem” -
71. i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače,
72. pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!”
73. meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili
74. osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.
75. “O Iblisu!” – rekao je on – “šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?”
76. “Bolji sam od njega” – rekao je on – “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.”
77. “E, izlazi onda iz Dženneta! – reče on – “proklet da si!
78. Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!”
79. “Gospodaru moj!” – reče on – “daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!”
80. “Dajem ti” – reče on -
81.”do Dana već određenog.”
82. “E tako mi dostojanstva Tvoga,” – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,
83. osim Tvojih među njima robova iskrenih!”
84. “Istinom se kunem i istinu govorim” – reče Allah -
85. “sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!”
86. Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,
87. Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! -
88. i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!”
(Kur’an Časni)
