Kaže Imam Ahmed: "Pričao nam je Veki’ kako mu je pričao Šu’ba od Muavije ibn Kurreta da je rekao: "Čuo sam Abdullaha ibn Mugaffela kako kaže: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., u godini pobjede pri putovanju na svojoj devi učio je suru "El-Feth." Njeno učenje je mnogo puta ponovio.' Te kaže Muavija: 'Da mi nije mrsko da se svijet sad oko nas ovdje okuplja, pokazao bih kako je izgledalo to njegovo učenje.'" (El-Buhari i Muslim).

"Mi ćemo ti dati da pobijediš pobjedom jasnom" /1/ "da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na pravi put uputio" /2/ "i da bi te Allah snažnom pomoći pomogao."/3/

Ovo poglavlje objavljeno je nakon što se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio sa Hudejbijje mjeseca zul-kadeta šeste godine po Hidžri, nakon što su mu mušrici zabranili prilazak Haremi-šerifu kako bi učinio umru, zatim mu došli nudeći dogovor i uspostavljanje mira. On je te godine trebao da se vrati, a već sljedeće bi mogao posjetiti Meku. Allahov je Poslanik udovoljio njihovoj ponudi i pored toga što se jedna grupa ashaba protivila takvoj odluci. Među njima je bio Omer ibn el-Hattab, kao što će to, ako Bog da, biti podrobno razjašnjeno prilikom komentiranja ovog poglavlja. Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poklao kurbane, u mjestu gdje se bio utaborio, vratio se. Potom Uzvišeni Allah objavljuje ovu suru, ocrtavajući stavove kako Poslanika tako i ashaba, tretirajući mirovni ugovor velikom pobjedom, imajući u vidu kakve sve koristi iz njeg proizlaze. Kao što prenosi Ibn-Mes’ud, r.a., i ostali, da je rekao: "Vi smatrate da se pod pobjedom podrazumijeva pobjedonosni ulazak u Meku, a ja držim da je pobjeda Ugovor na Hudejbijji." Prenosi El-Buhari od El-Berra’a, r.a., da je rekao: /168/

"Vi smatrate da je El-Feth - pobjeda, pobjedonosni ulazak u Meku. Oslobođenje Meke jeste bila pobjeda, ali pobjeda u pravom smislu riječi jeste prisega "Ridvan" na dan Hudejbijje, kad nas je sa Allahovim Poslanikom bilo četrnaest stotina. Hudejbijja - to je izvor. Iscrpili smo ga tako da u njemu nije ostalo ni malo vode. To je čuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., te je prišao bunaru i sjeo na obalu. Zatražio je jednu posudu vode kojom je uzeo abdest i izaprao usta, te učio dovu... Zatim je vodu sasuo u bunar. Za kratko smo se odmaknuli od bunara da bi potom i mi i sve ostalo društvo pili koliko nam je volja." Prenosi Imam Ahmed od Enesa ibn Malika da je rekao:/169/ "Objavljen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ajet: "...da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio", na povratku sa Hudejbijje. Tom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: "Ove noći mi je objavljen ajet koji mi je draži od svega na svijetu." Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio pred prisutnima, a oni mu rekoše: "Sretno ti i prijatno bilo, o Allahov Vjerovjesniče. Uzvišeni Allah pokaza šta će s tobom učiniti, ali mi ne znamo šta će sa nama učiniti." Malo iza toga objavljeno je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "da bi vjernike i vjernice uveo u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći", do riječi: "...veliki uspjeh", a to je kraj petog ajeta. Ovaj hadis prenose El-Buhari i Muslim rivajetom od Katade. Prenosi Imam Ahmed od Medžmea ibn Hariseh el-Ensari, r.a., koji je bio jedan od prvih učača Kur’ana, da je rekao: /170/

"Bili smo svjedoci Hudejbijje. Kad smo se vraćali ljudi su tjerali deve, te ljudi jedni drugima rekoše: 'Šta se desilo svijetu?' Tada rekoše: 'Došla je objava Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio na svojoj devi kod mjesta Kerra’ul-Gamim. Prišlo mu je dosta ljudi te im je učio: 'Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu.' Reče jedan od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Je li, Allahov Poslaniče, je li ovo stvarno pobjeda?' Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci duša Muhammedova, ovo je sigurno pobjeda.' Kada je došlo vrijeme da se plijen Hajbera dijeli, on je podijeljen samo učesnicima Hudejbijje. Niko drugi nije mogao doći u obzir. Allahov Poslanik, s.a.v.s., razdijelio ga je na osamnaest dijelova, a vojske je bilo hiljadu i pet stotina, od toga tristo konjanika. Konjanik je dobio dva dijela, a pješadinac jedan. Ovaj hadis prenosi i Ebu-Davud. Prenosi Imam Ahmed od El-Mugire ibn Šu’beh, koji kaže: /171/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., tako bi dugo klanjao da bi mu stopala počela oticati. Tada bi mu rekli: "Zar ti nije Allah oprostio sve grijehe što si počinio i što ćeš počiniti?" A on, s.a.v.s., reče: "Zar da ne budem Allahov zahvalni rob." Ovaj hadis prenose šesterica prenosilaca osim Ebu-Davuda. Allah Uzvišeni veli: "Mi ćemo ti zbilja dati da pobijediš pobjedom jasnom", tj. jasnu i trijumfalnu. Ovim se misli na ugovor koji je sklopljen na Hudejbijji, koji će biti uzrok višestrukih koristi; mnogo ljudi prihvati islam, približiše se jedan drugome, otpoče komunikacija vjernika sa nevjernicima, te se tako proširi korisna nauka i ispravna vjera. Riječi Uzvišenog: "...da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio." Ovo je jedna od specifičnosti Poslanika, s.a.v.s. Ovim se odaje počast i veličanje Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., zato što je on u svim prilikama bio u apsolutnoj pokornosti, svaki njegov gest uvijek je bio ispravan. I održavao je samo dobro kakvo niko osim njega to nije dostigao. On je najpotpunija ličnost i prvak ljudi na oba svijeta. Niko nije bio dosljedan u sprovođenju Allahovih naredbi i zabrana kao on.

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /172/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, danas od mene neće ništa zatražiti čime se Allahove svetinje veličaju a da im to ne udovoljim." Pošto je, uistinu, Allahu u tome bio pokoran, te pristao na ugovor, Uzvišeni Allah mu je rekao: "Mi ćemo ti zbilja dati da pobijediš pobjedom jasnom, da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio", tj. na oba svijeta: "Da bi te na pravi put uputio", tj. ukazao ti na propise čvrste vjere: "...i da bi te Allah snažnom pomoći pomogao", tj. zbog toga što si pokoran naredbi Allaha Uzvišenog. On će te uzdići i pomoći ti protiv tvojih neprijatelja. Kao što se i navodi u sahih hadisu: /173/ "Kad Allahov rob prašta, Allah mu sve više počasti daje, a što je Allahov rob skrušeniji prema Uzvišenom Allahu, to ga Allah više Sebi približava."

"O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna."/1/ "O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite."/2/ "Doista, onima koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom, a to su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti - pripada oprost i nagrada velika."/3/

Ovo su ajeti kojima Uzvišeni Allah odgaja Svoje robove vjernike, u pogledu njihovog odnosa prema Njegovom Poslaniku, kao što je iskazivanje štovanja, počasti, velikodostojnosti. Uzvišeni kaže: "O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova", tj. ne žurite ni u čemu kad ste s njim, odnosno prije njega, nego budite od onih koji će ga slijediti u svim stvarima, sve dok vam to ne postane obavezan način ponašanja. Tako se desilo Muazu, r.a., kada ga je upitao Poslanik, šaljući ga u Jemen: /192/ "Po čemu ćeš suditi?" - A on odgovori: "Po Knjizi Uzvišenog Allaha" - pa ga ponovo Poslanik upita: "A ako tu ne nađeš?" "Onda po sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s.", pa opet upita Poslanik: "Pa ako ni tamo ne nađeš?" - on dodade: "trudit ću se svojim mišljenjem", a Allahov Poslanik, s.a.v.s., udarivši ga u prsa reče: "Hvala Allahu, Koji je pomogao izaslanika Allahova poslanika u onome čime je Njegov Poslanik zadovoljan." Ovaj hadis navode: Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i Ibn-Madže.

Poenta je u tome što je Muaz na posljednje mjesto stavio svoje razmišljanje i svoj sud, odnosno iza Allahove Knjige i sunneta Njegova Poslanika, s.a.v.s. A da je svoje mišljenje pretpostavio Kur’anu i sunnetu, bio bi od onih koji istupaju ispred Allaha dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Kaže Alija ibn Talha navodeći to od Ibn-Abbasa, r.a., da riječi: "Ne istupajte ispred Allaha i Njegova Poslanika", znače: "Ne govorite ništa što je u suprotnosti sa Kur’anom i sunnetom." "I bojte se Allaha" u onome što vam je naređeno. "Uistinu, Allah sve čuje", tj. vaše glasove (riječi), "I sve zna", tj. i vaše nijete. Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: "O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa." Ovo je dodatna uputa kojom Allah, dž.š., odgaja vjernike da ne dižu svoje glasove u prisustvu Allahova Poslanika iznad njegova glasa. Buharija navodi hadis od Abdullaha ibn Zubejra, r.a.: /193/ "Da je dojahala delegacija iz plemena Benu Temim do Muhammeda, s.a.v.s., pa je rekao Ebu-Bekr, r.a.: "Postavljen je Ka‘ka‘a ibn Me‘abeda za njihovog vođu." Onda je Omer, r.a., rekao: " Ne, već je za vođu određen El-‘Akre ibn Habis." Tada je Ebu-Bekr ponovo rekao: "Ti baš hoćeš da mi proturiječiš" - na što je Omer, r.a., odgovorio: "Nemam želju da ti proturiječim", pa su se počeli prepirati povisujući svoje glasove te je objavljen ajet o tome: "O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova", i sve do kraja ajeta: "A da su se oni strpjeli dok im ti sam iziđeš..." (49:5) Bilježi Buharija od Enesa ibn Malika, r.a.: /194/

"da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., primijetio izostajanje Sabita ibn Kajsa, pa je jedan od ljudi rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja ću te obavijestiti o tome šta mu se dogodilo.' Onda je otišao i našao ga u svojoj kući oborene glave, pa ga upitao: 'Šta ti je?' - na što mu Sabit odgovori: 'Zlo!' Bio je podigao svoj glas iznad glasa Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je mislio da su mu propala sva djela, te da je sigurno od stanovnika Džehennema. Vratio se ovaj čovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijestio ga šta je ovaj rekao. Zatim kaže Musa (tj. sin Enesa ibn Malika) da je Poslanik naredio da se vrati ovaj čovjek Sabitu i da ga obraduje velikom radošću: 'Reci mu da nije džehenemlija, nego je dženetlija.'" Ovo predanje bilježi sam Buharija. Zatim je zabranjeno podizanje glasa pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kao što se podiže u slučaju kada čovjek želi nadvisiti ton svoga protivnika. Naprotiv, Poslaniku se treba obraćati smireno i uz dužno poštovanje. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Ne razgovarajte s njim glasno kao što glasno jedan s drugim razgovarate" ; isto tako Uzvišeni kaže: "Ne dozivajte Poslanika kao što se međusobno dozivate." (24:63) A Ulema kaže: "Pokuđeno je dizati glas kod kabura Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao što je bilo pokuđeno i za vrijeme njegova života, jer ga treba poštivati i živa i mrtva." Već smo naveli od muslimanskog halife Omera, r.a., da je čuo glas dvojice u Poslanikovoj džamiji; pa kad su podigli svoje glasove, prišao im je i rekao: "Znate li gdje ste i odakle ste vas dvojica?" Oni rekoše: "Iz Taifa." Na to će Omer, r.a.: "Da ste iz Medine, žestoko bih vas istukao!" A Allah, dž.š., kaže: "Da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne osjetite", tj. Mi vam zabranjujemo da dižete glas kod Poslanika, s.a.v.s., iz straha da se on ne naljuti, na što bi se rasrdio Uzvišeni Allah zbog ljutnje Svoga Poslanika, s.a.v.s., te da propadne djelo onoga koji ga naljuti, a on to i ne primijeti, kao što se navodi u sahih hadisu: /195/ "Doista ima ljudi koji izgovaraju riječi kojima je zadovoljan Uzvišeni Allah, pa nisu ni svjesni da ih one vode u Džennet. A ima i onih koji izgovaraju riječi koje ljute Uzvišenog Allaha, a nisu ni svjesni da ih one vode u Vatru višu nego što je između neba i Zemlje."

Zatim je Uzvišeni Allah pohvalio spuštanje glasa kod Poslanika, s.a.v.s., podsticao, upućivao i budio želju za tim. Uzvišeni kaže "Doista, onima koji utišaju svoje glasove pred Allahovim Poslanikom - a to su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti...", tj. očisti ih i učini ih spremnim i prilagodljivim, "pripada oprost i nagrada velika." Imam Ahmed navodi od Mudžahida, koji kaže: "Pisano je Omeru, r.a., vladaru pravovjernih, da li je čovjek koji ne želi počiniti grijeh i ne učini ga bolji od čovjeka koji želi učiniti grijeh, ali ga ne učini?" Omer, r.a., na to je odgovorio: "Doista, oni koji žele počiniti grijeh, pa ga ne učine; "to su oni čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti - njima pripada oprost i nagrada velika."

Ova je sura prva sura u dijelu Kur'ana sa kratkim surama, prema najispravnijem tumačenju, a dokaz za to je ono što navodi Ebu-Davud od Osmana ibn Abdullaha ibn Evsa, a on od svoga djeda, kako Abdullah ibn Seid kaže: "Pričao mi je Evs od Ibn Huzeife, koji kaže: /229/ "Uputili smo se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u delegaciji plemena Sekif. Saveznici su (prijatelji) odsjeli kod Mugire ibn Šu’beta, r.a., a pod svoj šator Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugostio je (primio) pleme Benu-Malik. Kaže Musedded, a bio je jedan od delegata Benu-Sekif: "Poslanik nam je, s.a.v.s., svake noći dolazio iza jacije i držao govore stojeći na nogama sve dok se ne bi umorio od dugog stajanja. Mnogo bi nam govorio šta je doživio od svoga plemena Kurejš, te je jednom rekao: "Nije isto! Bili smo oslabljeni i ponižavani -Musedded dodaje: u Meki - a kad smo otišli u Medinu nastao je rat promjenjivog ishoda, pa bismo nekada mi njih pobijedili, a nekada oni nas." Jedne noći Poslanik, s.a.v.s., nije se pojavio u uobičajeno vrijeme, pa smo rekli: "Nije nam večeras došao!" - a Poslanik je, s.a.v.s., rekao: "Iznenada mi je došla objava moga hizba iz Kur’ana, a.š., pa sam odbio doći dok se ne završi." Evs kaže: "Pitao sam drugove Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako dijele Kur’an, pa mi odgovoriše: "Na tri, na pet, sedam, devet, jedanaest, trinaest i na dio (hizb) sa kraćim surama (el-mufessal)." Ovo navode Ibn-Madže i Imam Ahmed. Kad bismo se ovoga pridržavali, onda bi sura Kaf bila nakon 48. sure. Objašnjenje toga bilo bi ovako: tri: El-Bekare, Ali-Imran i En-Nisa'; pet: El-Maide, El-En‘am, El-A‘raf, El-Enfal i El-Tewba; sedam: Junus, Hud, Jusuf, Er-Ra‘d, Ibrahim, El-Hidžr, En-Nahl; devet: Subhane, Kehf, Merjem, Taha, El-Enbija, El-Hadždž, El-Mu‘minun, En-Nur i El-Furkan; jedanaest: Eš-Šu‘ara', En-Neml, El-Kasas, El-Ankebut, Er-Rum, Lukman, Eliflammim Es-sedžda, El-Ahzab, Sebe’, Fatir, Jasin; trinaest: Es-Safat, Sad, Ez-Zumer, El-Gafir, Hamim sedžda, Hamim ajn sin kaf, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan, El-Džasije, Al-Ahkaf, El-Kitab, El-Feth i El-Hudžurat. Nakon toga dolazi hizb sa kraćim surama, kako kažu ashabi, r.a., navodeći da on počinje surom "Kaf". Tako smo i mi naveli, a zahvala pripada samo Allahu, dž.š. Prenosi Imam Ahmed od Abdullaha ibn Abdullaha da je Omer ibn Hattab, r.a., pitao Ebu-Vakida el-Lejsija: /230/

"Šta je Poslanik, s.a.v.s., učio na bajram-namazu?" On odgovori: "Kaf i Ikterebe." A navode ga i Muslim i četverica pisaca Sunena, prenoseći ga od Malika. Imam Ahmed navodi od Ummi-Hišam, kćerke Harisove, koja kaže: /231/ "Obavljali smo džuma-namaze sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., dugo, a on bi tom prilikom učio sure "Kaf", tako da sam, slušajući ga, naučila je napamet." Ovaj hadis navode Muslim i Ebu-Davud. Ovim se željelo reći da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio ovu suru na većim skupovima, kao što su Bajrami i džume, a zbog toga što ona u sebi sadrži govor o početku stvaranja, proživljenju, Sudnjem danu, polaganju računa, Džennetu i Džehennemu, nagradi i kazni, podsticanje (na dobro) i zastrašivanje (kaznom) - tergib ve terhib, a Allah najbolje zna.

"Kaf, tako Mi Kur'ana, slavnog"/1/ "Oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: 'To je čudna stvar!'"/2/ "Zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak"/3/ "Mi znamo šta će od njih zemlja umanjiti (uništiti), u Nas je Knjiga koja sve čuva."/4/ "Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i oni su u smetenom stanju."/5/

"Kaf" je jedno od slova arapskog pisma spomenutih na početku pojedinih sura, kao što Uzvišeni kaže na drugim mjestima: "Sad, Nun, Elif-la-mim, Ha-mim, Jasin" i tome slično. To kažu Mudžahid i još neki drugi mufessiri. Već smo govorili o ovim harfovima na početku sure "El-Bekare", tako da nema potrebe ponavljati. Spominje se da je Kaf planina koja okružuje cijelu Zemlju, pa je zovu planina Kaf, a Allah najbolje zna, ali kao da je ovo jedna od legendi Benu-Israila, a moje je mišljenje da je to i tome slično proizvod izmišljotina nekih njihovih otpadnika koji na taj način varaju ljude o pitanju vjere. A riječi Uzvišenog: "Tako Mi Kur‘ana, Slavnog", tj. časnog i uzvišenog, kome: "Laž ne može prići, bilo s koje strane, on je objava od Mudroga i hvale dostojnoga." (41:42) Riječi koje dolaze poslije zakletve sadrže potvrdu poslanstva i obećanja koje će se obistiniti. Međutim, i da nema zakletve, bilo bi dovoljno ono što je do sada rečeno od zakletvama koje su prije spomenute u Kur’anu, kao što su: "Sad, tako Mi Kur‘ana slavnog, doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju", (38:1-2) a tako i ovdje kaže: "Kaf, tako Mi Kur‘ana slavnog. Oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici govore: 'To je čudna stvar.'" Znači, čude se što im je poslan Poslanik, s.a.v.s., od ljudi, kao što kaže Uzvišeni: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih..." (10:2)

Ovim se želi reći da to nije nikakvo čudo jer Allah, dž.š., odabire izaslanike i među melecima i među ljudima. Zatim, Allah, dž.š., navodi riječi njihovog čuđenja za događaje za koje oni smatraju da su nemogući: "Zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak." Znači, oni se pitaju: kada umru i postanu prah, kako je moguć njihov povratak - smatrajući to svakako nemogućim. Uzvišeni im Allah odgovara: "Mi znamo šta će od njih zemlja umanjiti (uništiti)", tj. Nama se neće moći sakriti ni jedan dio njihovog tijela, ma gdje ono bilo. "U nas je Knjiga koja sve čuva." Tj. knjiga koja čuva sve stvari, potpuno tačno. Zatim, Uzvišeni objašnjava uzroke njihovog nevjerovanja i poricanja proživljenja, pa kaže: "Oni, međutim, poriču istinu koja im dolazi i oni su u smetenom stanju." Znači, u promjenljivom, kolebljivom i nejasnom stanju. A to je stanje svakog onog ko napusti Istinu, pa bilo što da kaže poslije toga, bezvrijedno je.

“Tako mi onih koji uzdižu prašinu /1/, i onih koji teret nose /2/, i onih koje plove lahko /3/, i onih koji naredbe sprovode /4/. Istina je, zaista, ono čime vam se prijeti /5/. Nagrada i kazna sigurno će biti /6/. Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva /7/, vi govorite nejednako /8/. Od Njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti” /9/. “Neka prokleti budu lažljivci /10/ koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni /11/. Oni pitaju: ‘Kada će Dan Sudnji?’/12/ Onoga dana kada se u vatri budu pržili /13/. Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali.”/14/

Navodi se kako se vladar pravovjernih Alija ibn Ebi Talib, r.a., popeo na minber u Kufi i rekao: “Šta me god budete pitali od ajeta iz Knjige Uzvišenog Allaha i od sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., odgovorit ću vam.” Pa je ustao Ibn el-Keva i upitao: “O vladaru pravovjernih, šta znače riječi Uzvišenog: ‘Tako Mi onih koji uzdižu prašinu.’” Alija, r.a., odgovori: “To je vjetar.” Ovaj opet upita: “I onih koji teret nose”, a Alija, r.a., odgovori da su to oblaci, pa ovaj opet upita: “I onih koje plove lahko.” A Alija, r.a.,odgovori: “To su lađe.” Ovaj nastavi “I onih koji naredbe sprovode”, a h. Alija reče: “To su meleki.” Ovako su tumačili i Omer ibn Hattab, Ibn-Abbas, Ibn-Omer, r.a., Seid ibn Džubejr, El-Hasan, Katade, Es-Suddi i mnogi drugi. Ni Ibn-Džerir, ni Ibn Ebi-Hatim nisu govorili drugačije. Ovi navedeni ajeti jesu zaklinjanje Uzvišenog Allaha, dž.š., o tome da će se oživljenje desiti. Zato Uzvišeni kaže: “Istina je, zaista, ono čime vam se prijeti”, tj. vijest će to biti istinita. “Nagrada i kazna”, misli se na Sudnjem danu, “sigurno će biti”, tj. bez svake sumnje desit će se to. Zatim kaže Uzvišeni: “Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva.” Kaže Ibn-Abbas, r.a.: “tj. neba punog ljepote, svjetlosti i sklada.” “Vi govorite nejednako”, tj. o vi, mušrici, koji lažete poslanike, vaš govor je različit i proturječan.

On je nepodesan i nepovezan. Uzvišeni kaže: “Od Njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti”, tj. taj vaš nepovezani govor ima prohođu samo kod onih koji su već zalutali, a za pokvarenim govorom samo se povodi onaj koji je zalutao, koji nema razuma, kao što su riječi Uzvišenog: “Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate, ne možete o njima nikoga u zabludu zavesti, možete samo onoga koji će ionako u vatri gorjeti.” (37:161-163) A za riječi Uzvišenog: “neka prokleti budu lažljivci” Katade kaže da su to neuki i maloumni. “…koji su utonuli u neznanje, ravnodušni”, tj. u kufru, sumnjičenju, nemaru bezbrižnosti. Ovako govore Ibn-Abbas i ostali. “Oni pitaju: ‘Kada će Dan sudnji?’”, tj. oni se raspituju kad će Dan suđenja, ali na sumnjičav, pretvarački i bezobrazan način, ne vjerujući u njega. A riječi Uzvišenog: “Onoga dana kada se u vatri budu pržili”, tj. spaljivali. “Iskusite kaznu svoju”, tj. gorenje. “To je ono što ste požurivali”, tj. reći će im se tako podrugljivo, prijekorno i pogrdno, a Allah najbolje zna.

“Oni koji su se Allaha bojali – u dženetskim baščama će, među izvorima, boraviti. /15/ Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, /16/ noću samo malo spavali /17/, i u praskozorje oprost od grijeha molili /18/, a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi. /19/ Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju /20/, a i u vama samima – zar ne vidite? /21/ A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava /22/ i, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!”/23/

Kaže Uzvišeni, govoreći o bogobojaznima, da će oni na dan svoga proživljenja biti u dženetskim ljepotama, nasuprot onim grješnicima koji će biti u patnjama, prženi, i u vatri okovani. A Allah, dž.š., kaže: “Primat će ono što im Gospodar njihov bude darovao.” Prihvatat će stanje koje je Allah, dž.š., odredio za njih, među dženetskim baščama i izvorima. Bogobojazni će to imati i uživati, jer će im to njihov Gospodar dati kao užitak, sreću i blaženstvo. A riječi Uzvišenog: “…jer, oni su prije toga dobra djela činili”, tj. u svom dunjalučkom životu, kao što kaže Allah Uzvišeni: “Jedite i pijte, radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili.” (69:24) Zatim Uzvišeni Allah objašnjava šta je to dobro u njihovim djelima, pa kaže: “Noću samo malo spavali”, tj. rijetko kad bi prespavali noć, sve do sabaha, tako da ne bi obavili noćni namaz. Ovako smatra Mudžahid, kao i Katade, a Ibn-Abbas, r.a., kaže: “Ne bi bilo ni jedne noći, a da oni ne bi proveli i iskoristili bar nešto od nje.” Kaže Zejd ibn Eslem: “Blago li se svakom onom ko se otme pospanosti i koji se boji Allaha kad god ustane.” A kaže Abdullah ibn Selam, r.a.: /246/

”Kad je došao Poslanik, s.a.v.s., u Medinu, okupio se narod oko njega, pa ja sam bio jedan od njih, te kad sam vidio lice Poslanika, s.a.v.s., znao sam da to nije lice čovjeka koji laže. A prvo što sam čuo od njega bile su riječi: ‘O ljudi, dijelite hranu sirotinji, pomažite i pazite rodbinu i širite selam, obavljajte noćni namaz kad svijet spava, pa ćete ući u Džennet, sigurni i spašeni.’” A Allah, dž.š., kaže: “I u praskozorje oprost od grijeha molili”, kao što kaže Uzvišeni u drugoj suri: “I koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” (3:17) A ako traženje oprosta bude u namazu, to je još bolje. Navodi se u vjerodostojnim izvorima od ashaba, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /247/ “Doista, Uzvišeni se Allah spušta svake noći na dunjalučko nebo gdje provodi posljednju trećinu noći i kaže: ‘Ima li ko od pokajnika, pa da mu Ja oprostim; ima li ko od onih koji traže oprosta, pa da mu udovoljim; ima li neko da nešto traži, pa da mu se da ono što traži’ – tako sve do pojave zore.” A Uzvišeni kaže: “A u imecima njihovim bio je udio i za onog koji prosi i za onog koji ne prosi (pa mu je uskraćeno).” Nakon što je Uzvišeni Allah upisao klanjače, pohvalio ih je isto tako i zbog zekata, dobročinstva i održavanja rodbinskih veza, pa kaže Uzvišeni: “A u imecima njihovim bio je udio…”, tj. određeni dio koji treba podijeliti onima koji traže i koji su potrebni. Što se tiče onoga koji traži pomoć, on je poznat po tome što počinje sa traženjem i ima pravo (hak), kao što prenosi Imam Ahmed od Huseina ibn Alije, r.a., koji kaže da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /248/

”Onaj koji prosi ima svoj hak, makar došao i na konju.” Ovaj hadis navodi i Ebu-Davud prenoseći ga od Sufijana es-Sevrija. Što se tiče mahruma, kažu Ibn-Abbas, r.a., i drugi: “To su oni koji nemaju udjela pri raspodjeli u islamu, znači ne dobivaju dio iz državne blagajne, niti imaju bilo kakvo zanimanje kojim bi se prehranili.” A kaže Majka vjernika: “To je onaj ko ima potrebu, kojem je neophodno pomoći da olakša sebi zaradu.” Kaže Ed-Dahhak: “To je osoba koja bilo šta da posjeduje to i izgubi.” A riječi Uzvišenog: “Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju”, tj. u tome su znakovi koji ukazuju na veličinu njihovog Stvoritelja, ogromnu Njegovu snagu, koja se ispoljava u razvoju raznih vrsta biljaka i životinja, dolina i planina, pustinja, rijeka i mora, te šarolikosti ljudi, u njihovim jezicima i bojama kože. A formirao je i uskladio njihove želje i mogućnosti, tako da nema nikakvog nesklada u razumijevanju, pokretima, sreći i nesreći. Sve ostalo što je formirano smješteno je, svaki dio, i najmanji djelić, na mjesto gdje i treba. I zbog toga kaže Uzvišeni: “A i u vama samima, zar ne vidite.” Katade smatra: “Ko god da razmisli o svom vlastitom stvaranju, na koji je način stvoren, uvjerit će se da mu je svaki dio tijela stvoren za ibadet.” Zatim kaže Uzvišeni: “A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.”

Prenosi Malik od Džubejra ibn Mut’ima, a ovaj od svog oca: /250/ “Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako na akšam-namazu uči suru Et – Tur, a da ljepšim glasom uči bolje od njega nisam nikoga čuo.” Prenosi Buharija od Ummi-Seleme, r.a., koja kaže: /251/ “Požalila sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da mi nije dobro, pa mi je rekao: ‘Čini tavaf iza ljudi jašući', pa sam činila tavaf, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao je pored kuće učeći suru ‘Vet – turi, ve kitabin mestur.'”

“Tako Mi brda Tur /1/ i Knjige u retke napisana /2/ na koži razvijenoj/3/ i Hrama poklonika punog /4/ i svoda uzdignutog /5/ i vatrom mora napunjenog /6/ kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi /7/ Niko je neće moći otkloniti /8/ Na Dan kad se nebo silno uzburka /9/ A planine s mjesta pomaknu! /10/ Teško na taj Dan onima koji su poricali, /11/ koji su se ogrezli u laž, zabavljali! /12/ Na Dan kada će grubo u vatru džehenemsku biti gurnuti: /13/ ‘Ovo je vatra koju ste poricali /14/ pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite? /15/ Pržite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli – to vam je kazna za ono što ste radili.’ “/16/

Zaklinje se Uzvišeni Svojim stvorenjima, koji ukazuju na Njegovu moć i snagu da je kažnjavanje Njegovih neprijatelja stvarnost i da neće imati nikoga ko će ih zaštititi. Tur je svaka planina obrasla šumom i tako se naziva ona na kojoj je Musa razgovarao sa Allahom i odakle je poslan Isa, neka je salavat i selam na Muhammeda i na ovu dvojicu, a planina koja nije obrasla drvećem ne zove se Tur, nego se za nju kaže Džebel. U ajetu se misli na poznatu planinu Tur. “Knjige u retke napisane”, to su knjige objavljene, napisane, koje se čitaju ljudima naglas i zato kaže Uzvišeni: “Na koži razvijenoj”. Neki kažu da se pod knjigom misli na Levhi-mahfuz, a prvo se smatra ispravnijim – a Allah najbolje zna. “I Hrama poklonika punog.”

Navodi se čvrsto predanje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao u događaju Lejletul-Israa, nakon što je prešao sedmo nebo: /252/ “Zatim smo uzdignuti u Bejtul-Ma‘mur u koji svakodnevno uđe sedamdeset hiljada meleka od kojih se ni jedan više ne vraća.” Znači, čine ibadet u njemu i obilaze ga kao što stanovnici zemlje obilaze svoju Kabu. Isto tako, Bejtul-Ma‘mur je Kaba za stanovnike sedmog neba, i ona je podudarna zemaljskoj Kabi. Inače, svako nebo ima mjesto gdje se okupljaju njegovi stanovnici i obavljaju namaz, a za prvo dunjalučko nebo kažu da se zove Bejtul-Izzeti, a Allah najbolje zna. A riječi Uzvišenog: “I svoda uzdignutog.” Kaže Rebia ibn Enes da Arš znači svod za sva stvorenja, a tako smatra i većina uleme.

Kaže Uzvišeni: “I mora (vatrom) napunjenog”, tj. na Sudnjem će se danu na moru potpaliti vatra, kao što kaže Uzvišeni: “I kada se mora vatrom napune”(81:6) tj. rasplamte se, pa postanu vatra razbuktala. Ovakvo se mišljenje prenosi od Alije, od Ibn-Abbasa, Seida ibn Džubejra, Mudžahida i ostalih. A riječi Uzvišenog: “Kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi”, a to je ono čime se kune Uzvišeni da će to biti siguran događaj za kafira, pa kaže: “Niko je neće moći otkloniti”, tj. nema nikoga ko bi ih mogao tada odbraniti, onda kada Allah bude želio da im se to desi. A riječi Uzvišenog: “Na Dan kada se nebo silno uzburka.” Ibn-Abbas i Katade kažu: “Pokrenut će se snažnim pokretima ukrug.” “A planine s mjesta pomaknu”, tj. pokrenu se i postanu sitna prašina koja se zatim rasprši. “Teško na taj Dan onima koji su poricali”, tj. teško njima zbog kazne koja će im doći od Allaha, dž.š., “…koji su se, ogrezli u laž, zabavljali”, tj. oni su se na dunjaluku bavili pokvarenim stvarima, a vjeru uzimali za igru i zabavu. “…na Dan kada će grubo biti gurnuti”, tj. privedeni i bačeni “u vatru džehenemsku biti gurnuti”, tj. snažno će biti bačeni u nju. “Ovo je vatra koju ste poricali.” Znači, ovo će biti govor zebanija, čuvara Džehennema, a sve uz pogrdu i prijekor. “Pa, je li ovo čarolija, ili vi ne vidite, pržite se u njoj”, tj. bacite ih u vatru koja će ih stezati sa svih strana. “Isto vam je, trpjeli ili ne trpjeli, to vam je kazna”, tj. svejedno je sada, strpjeli se vi ili žalili, nema vam spasa od toga i ne možete se toga riješiti. “To vam je kazna za ono što ste radili”, tj. Allah, dž.š., nikome nepravdu ne nanosi, nego svakome da ono što je zaradio.

“A bogobojazni će, zbilja, u dženetskim baščama i blagodatima biti, /17/ i u onom će što im je Gospodar njihov dao uživati – njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati.” /18/ “Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili.”/19/ Bit će naslonjeni na divanima poredanim, a vjenčat ćemo im hurije dženetske.”/20/

Obavještava Uzvišeni kako će biti stanje sretnika, pa kaže: “A bogobojazni će, zbilja, u džennetskim baščama i blagodatima biti”, a to je sasvim suprotno od onoga što će zaraditi džehenemlije od kazne. “I u onom će što im je Gospodar njihov dao uživati”, tj. uživat će u darovima koje će im dati Uzvišeni Allah kao trajnu blagodat. “Njih će Gospodar njihov patnje u ognju sačuvati”, tj. već ih je spasio džehenemske vatre, a to je kao zasebna blagodat uz dodatak blagodati koja je ulazak u Džennet, kakvog oko do sada nije vidjelo, niti uho čulo, niti bilo kome čovjeku na um palo. A riječi Uzvišenog: “Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono što ste radili”, kao što kaže Uzvišeni: “Jedite i pijte, radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili”(69:24), tj. ovim je iskazano gosto -primstvo i dobrota od strane Allaha, dž.š., Uzvišeni kaže: “bit će naslonjeni na divanima poredanim”, kao i riječi Uzvišenog: “Na divanima, jedni prema drugima”(15:47) i (37:44), tj. lica okrenutih jednih prema drugima. “A vjenčat ćemo im hurije dženetske”, tj. i podarit ćemo im dobre družice i lijepe žene od dženetskih hurija. Njihov je opis već bio ranije na više mjesta, pa nema potrebe ovdje to ponavljati.

“Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je zalog onoga što je uradio. /21/ Još ćemo ih darovati voćem i mesom kakvo budu željeli, /22/ Jedni drugima će, u njemu, pune čaše dodavati – zbog njih neće biti praznih besjeda i pobuda na grijeh – /23/ A služit će ih posluga njihova nalik na biser skriveni,/24/ i obraćat će se jedni drugima i jedni druge pitati: /25/ “Prije smo među svojim strahovali” – govorit će/26/ – “pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao.”/27/ Mi smo Ga u dovi molili, On je, doista, Dobročinitelj i Milostiv”/28/

Obavještava Uzvišeni i navodi Svoju dobrotu, plemenitost i blagost prema Svojim stvorenjima; tako će djecu vjernika, ako ih budu slijedila u vjerovanju, prdružiti njihovim roditeljima u staništima koja će dobiti u Džennetu, iako djela djece ne dostižu djela roditelja. Allah će ih, dž.š., sastaviti na najljepši način kako bi roditelji bili sretni sa svojom djecom (i obrnuto). Jer, Allah će podići djela slabijih, tj. krnjavih, na stepen djela onih boljih, kako bi se izjednačili na položaju u Džennetu, a nimalo ne umanjujući nagrade ovih boljih. I zato Uzvišeni kaže: “Priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti.” Navodi Es-Sevri od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: Podićit će Allah, dž.š., djecu vjernika na stepen njihovih roditelja vjernika, pa i ako ne budu zbog svojih djela to zaslužili, kako bi bili s njima sretni. Zatim je proučio: “Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti.” Ovo prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim od Sufjana es-Sevrija, a prenosi ga i Bezzar od Ibn-Abbasa, ali kao merfu i mewkuf hadis.

“Tako Mi zvijezde kad zapada, /1/ Vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! /2/ On ne govori po hiru svome. /3/ To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”/4/

Kažu Eš-Ša’bi i drugi: “Stvoritelj se kune čime On hoće od Svojih stvorenja, a stvorenja ne bi smjela da se kunu ičim drugim osim Stvoriteljem. Isto to navodi i Ibn Ebi-Hatim. A riječi Uzvišenog: “Tako Mi zvijezde kad zapada”, tj. kad gađa šejtane. Ovo je rekao Ed-Dahhak. “Vaš drug nije s pravog puta skrenuo”, to je onaj na kog se odnosi ova zakletva, a ujedno i svjedočenje Uzvišenog Allaha za Njegovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., da je on na Pravom putu, sljedbenik Istine, a ne na krivom putu. Suprotno od toga je džahil, koji ide bez ikakve upute i bez znanja, dok je zavedeni onaj koji je poznavalac prave istine, ali je se namjerno odriče. Poslanik, s.a.v.s., bio je na najvišem stepenu ustrajnosti, ispravnosti i tačnosti. Zbog toga Uzvišeni kaže o njemu: “On ne govori po hiru svome”, tj. govor mu nije izraz ličnih želja i strasti. “To je samo objava koja mu se obznanjuje”, tj. govori samo ono što mu je naređeno i dostavlja to ljudima potpuno po naredbi bez ikakva dodavanja ili skraćivanja. Prenosi Ahmed ibn Hanbel, Allah mu se smilovao, od Abdullaha ibn Amra, r.a., koji kaže: /263/ “Pisao sam sve što sam čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s., i želio to naučiti napamet, pa su mi Kurejšije zabranile, govoreći: ‘Ti pišeš sve što čuješ od Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je čovjek koji nekada govori i u srdžbi.’ Pa sam se suzdržao od pisanja. Kasnije sam to spomenuo Poslaniku, s.a.v.s., a on mi je rekao: ‘Piši, tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja duša, iz mojih usta izlazi samo istina.'” Ovo prenosi Ebu-Davud.

“Uči ga jedan ogromne moći; /5/ Snažni, koji se pojavio u liku svome. /6/ Na obzorju najvišem. /7/ Zatim se približio, pa nadnio /8/ Blizu koliko dva luka ili bliže /9/ i objavio robu Njegovu ono što je objavio. /10/ Srce nije poreklo ono što je vidio. /11/ Pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio? /12/ On ga je i drugi put vidio. /13/ Kod Sidretul-muntehaa, /14/ kod kojeg je dženetsko prebivalište. /15/ Kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo, /16/ pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio. /17/ Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.” /18/

Govori Uzvišeni o Svom robu i Poslaniku, s.a.v.s., da je On bio Onaj Koji ga je podučio onome s čime je došao ljudima. “Jedan ogromne moći”, a to je bio Džibril, a.s. Kao što kaže Uzvišeni: “Kur'an je, zaista, kazivanje izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara Arša cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog.” (81:19-21) A ovdje kaže: “Snažni.” A riječi Uzvišenog: “…koji se pojavio u liku svome”, tj. Džibril, a.s. Ovako smatraju Hasan, Mudžahid, Katade i Rebi’. “Na obzorju najvišem”, tj. Džibril, a.s., bio je taj koji se pojavio u liku svome na visinama najvišim. Ovako smatraju Ikrime i dr. A prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Mes’uda (da Allahov Poslanik nije vidio Džibrila, a.s., u njegovom veličanstvenom liku, osim dva puta: prvi put pitao je da ga vidi u njegovom liku, pa se horizont ispunio.

Drugi put su bili zajedno kada su se uzdigli (na Mi’radžu). Zbog toga kaže Uzvišeni: “Na obzorju najvišem.” Prvo viđenje bilo je na početku poslanstva, kada je Džibril, a.s., došao Poslaniku, s.a.v.s., prvi put i prenio mu početak objave sure Ikre. Zatim se umanjila objava jedan period, te je Vjerovjesnik, s.a.v.s., neprestano odlazio na vrhove brda razmišljajući kako bi se bacio odozgo, ali bi ga Džibril dozivao: “O Muhammede, ti si, uistinu, Allahov Poslanik, a ja sam Džibril.” Tako bi mu se umirilo srce i razveselio bi se. To bi se više puta ponavljalo sve do pojave Džibrila, a.s., a on bi bio onako ispružen u svome obliku kako je stvoren, sa svojih 600 krila, te bi svojom veličinom zaklonio horizont. Zatim bi prišao Muhammedu, s.a.v.s., i donio mu objavu od Allaha, dž.š., kako mu je i bilo naređeno od Njega. Tako bi vidio veličinu, snagu i moć meleka donosioca objave, a koji je uživao visok položaj kod Stvoritelja Koji ga je i slao njemu. A Uzvišeni kaže: “Zatim se približio, pa nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže”, tj. približio bi se Džibril, a.s., Muhammedu, s.a.v.s., dok mu se ne bi spustio toliko blizu da između njih ne bi bilo više od dva luka, kad bi se ona ispružila. Ovako smatraju Mudžahid i Katade. A riječi Uzvišenog: “…ili bliže”, tj. ne bi prilazio bliže od jedne i po dužine luka, kao što kaže Uzvišeni: A srca su vaša poslije toga postala tvrda, kao kamen ili su još tvrđa.” (2:74) Tj. ona nisu blaža od kamena, nego su slična njemu, ili tvrđa. Ovim se želi ukazati da je približavanje između Džibrila, a.s., i Muhammeda, s.a.v.s., bilo na dohvat ruke, koliko dva luka ili bliže. Ovo su riječi majke vjernika, h. Aiše, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra i Ebu-Hurejrea, kao što ćemo navesti uskoro i jedan dio njihovih hadisa, inšallah.

Muslim u svom Sahihu navodi od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: “Muhammed, s.a.v.s., vidio je svoga Gospodara svojim srcem dva puta.” Ovo koje smo naveli jedno je od ta dva viđenja, a u drugom predanju od Ibn-Abbasa. On spominje viđenje uopćeno, ali se ono svodi na viđenje srcem. A onaj ko prenosi od njega da je to viđenje bilo golim okom, to predanje je nesigurno, jer zato ne postoji pouzdana tvrdnja od ashaba, r.a. Buharija prenosi od Eš-Šejbanija, koji kaže: “Pitao sam Zurra o riječima Uzvišenog: ‘Blizu koliko dva luka ili bliže, i objavio robu Njegovu ono što je objavio', pa je rekao: ‘Pričao nam je Abdullah: /264/ ‘Doista je Muhammed, s.a.v.s., vidio Džibrila sa njegovih 600 krila.'” A riječi Uzvišenog: “Srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio?” Prenosi Ibn-Džerir od Abdullaha, koji kaže: /265/ “Vidio je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Džibrila, koji je na sebi imao lepršavi ogrtač kojim je ispunio prostor između neba i Zemlje.” A na osnovi onog što smo spomenuli od riječi Uzvišenog: “I objavio robu Njegovu ono što je objavio”, moglo bi značiti da je Džibril dostavio Allahovom robu Muhammedu ono što je dostavio ili objavio Allah Svome robu Muhammedu ono što je objavio preko Džibrila. Oba su ova značenja ispravna. U Muslimovom Sahihu navodi se da je Ebu-Zerr rekao: /266/ Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Da li si vidio svoga Gospodara?”, pa je odgovorio: “Svjetlo, kako da Ga vidim.” A u drugom rivajetu: /267/ “Vidio sam svjetlost.” Što se tiče hadisa koji prenosi Ahmed od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /268/ “Vidio sam svog Uzvišenog Gospodara…” Taj je hadis iz domena sahiha, ali je skraćene verzije hadisa o snoviđenju. Isto tako Imam Ahmed navodi hadis od Ibn-Abbasa u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /269/ “Došao mi je Gospodar moj u najljepšem liku. Mislio sam da sanjam, pa je rekao: ‘O Muhammede, znaš li o čemu se sad raspravlja na nebeskom skupu?', pa sam odgovorio: ‘Ne.’ Zatim je stavio Svoju ruku na moja ramena, tako da sam osjetio studen u predjelu svojih prsa”, ili je rekao: “Moga vrata”. Ovaj smo hadis naveli ranije od Muaza na kraju sure “Sad”.

Već je ranije naveden hadis Ebu-Vakida el-Lejsija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio suru “Kaf” i suru “Ikterebetis-saah” (El-Kamer) na hadžijskim i ramazanskim bajram-namazima. Isto tako, učio bi ih i na većim skupovima iz razloga što ove sure u sebi sadrže obećanje i prijetnju, te ajete o stvaranju i ponovnom proživljavanju. Također, govori o Allahu kao Jedinom Bogu, potvrđuje poslanstva Vjerovjesnika, s.a.v.s., a tu se nalazi i drugih značajnih nakana.

“Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio!/1/, a oni, uvijek kada vide dokaz, okreću se i govore: ‘Čarolija neprestana!'”/2/ Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno. /3/ I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate /4/ – mudrost savršena – ali opomene ne koriste.”/5/

Allah, dž.š., obavještava o blizini Sudnjeg časa, o nastajanju i kraju dunjaluka, kao što kaže Uzvišeni: “Ono što je Allah odredio – dogodit će se; zato to ne požurujte.” (16:1) Uzvišeni na još jednom mjestu kaže: “Ljudima se bliži Čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.” (21:1) Imam Ahmed navodi od Sehla ibn Sa‘da, koji kaže: “Čuo sam Allahova Poslanika, koji kaže: /287/ ‘Poslan sam, a ja i Sudnji dan smo ovako’ – pokazujući svoja dva prsta, kažiprst i srednji prst.” Ovaj se hadis navodi u oba Sahiha. Riječi Uzvišenog: “I Mjesec se raspolutio.” Ovo se desilo u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., a o čemu govore mnogi hadisi s pouzdanim predanjima. U vjerodostojnom hadisu od Ibn-Mes’uda da je rekao: “Pet događaja je prošlo: Er-Rum, Ed-Duhan, El-Lizam, El-Batše i El-Kamer.” O ovome se slaže sva ulema – da je polovljenje mjeseca istinit događaj u vrijeme Vjerovjesnika, s.a.v.s., te da je to bila jedna od velikih mu’džiza.

Buharija navodi od Enesa ibn Malika: /288/ “da su Mekelije tražili od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da im pokaže neki dokaz svoga poslanstva, pa im je on pokazao na Mjesec kako se polovi na dva dijela, tako da su mogli vidjeti brdo Hira između polovica.” Hadis se nalazi u oba Sahiha. Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki prenosi od Abdullaha ibn Omera tumačenje riječi Uzvišenog: /289/ “Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio”, tako što je rekao: “To se zbilo u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s. Tada se raspolovio Mjesec na dva dijela, od kojih je jedan dio bio ispred brda, a drugi s druge strane brda, a onda se Poslanik, s.a.v.s., obratio Allahu, dž.š., riječima: “Moj Allahu, budi mi svjedok.” Ovako navode Muslim i Tirmizi u drugim predanjima, a Tirmizi kaže da je hadis hasen-sahih. Imam Ahmed navodi od Ibn-Mes’uda, koji kaže: “Raspolutio se Mjesec u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., na dva dijela, tako da su to mogli vidjeti. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao prisutne da mu priznaju poslanstvo riječima: “Svjedočite!” Ovako navode Buharija i Muslim od Surfjana ibn Ujejneta.

Bejheki navodi hadis od Ibn-Mes’uda, koji kaže: /290/ “Raspolovio se Mjesec u Meki, od koga su nastale dvije polovice, a kafiri mekanskog plemena Kurejš rekoše: ‘Ovo je čarolija kojom vas je opčinio Ibn Ebi-Kabše (tj. Muhammed, a.s.). Sačekajte ove koji su sada na putu, pa ako i oni budu vidjeli ono što ste i vi – onda je Muhammed iskren. A ako ne budu vidjeli ono što i vi – znajte da vas je opčinio time.’ Nakon što su pristigli ljudi sa puta, i to sa svih strana, rekoše da su i oni vidjeli kako se Mjesec raspolutio.” Ovaj hadis prenosi i Ibn-Džerir od Mugire, uz dodatak: Pa je Uzvišeni Allah objavio: “Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio.” A riječi Uzvišenog: “A oni, uvijek kada vide dokaz”, tj. kakav dokaz ili argument, “okreću se”, tj. ne slijede ga, već bacaju to sebi iza leđa. “I govore: ‘Čarolija neprestana'”, tj. misle na laž. “I poriču i slijede strasti svoje”, tj. poriču istinu koja im je došla, nastavljajući slijediti svoje mišljenje, opravdavajući time svoje neznanje i gluposti koje izlaze iz njihovih mozgova. A riječi Uzvišenog: “A sve je određeno”, tj. sigurno će se desiti svakome onako kako je zaradio; dobrom dobro, a lošem loše. “I dolaze im vijesti”, tj. priče o događajima prošlih naroda koji su lagali svojim poslanicima, kao i ono što ih je zbog toga zadesilo. “…koje treba da ih odvrate”, tj. te vijesti treba da djeluju kao preventiva, da spriječe odlazak u širk. A riječi Uzvišenog: “…mudrost savršena”, tj. mudrost je savršena u Uputi onih koje je uputio i ostavljanju u zabludi onih koje je ostavio u zabludi. “…ali, opomene ne koriste.” To je isto kao što Uzvišeni na drugom mjestu u Kur’anu kaže: “…ali ni od kakve koristi neće biti dokazi i opomene narodu koji neće da vjeruje.” (10:101) (Ovim se želi reći da nema nikakva opravdanja za ljude koji će izabrati kufr umjesto vjerovanja, a što je Allahu, dž.š., poznato oduvijek i to im je propisao. Želi se reći da im dokazi i opomene ne koriste, jer su nevjernici.)

“Zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno/6/ oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, /7/ žureći ka glasniku, i nevjernici će govoriti: ‘Ovo je težak dan.'”/8/

Uzvišeni kazuje Muhammedu, s.a.v.s., da se okani i ostavi one koji nakon jasnih dokaza (mu’džiza) okreću glavu i misle da je to neprestana čarolija. “…na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno.” To nešto će biti strašno nezgodno, a to je mjesto obračuna koji u sebi nosi velike belaje, pa čak i potrese i strahote. “…oborenih će pogleda”, tj. bit će pokunjeni. “…iz grobova izlaziti” znači iz mezara. “…kao skakavci rasuti.” Znači poput skakavaca, kada se svojom brzinom razlete lebdeći u zraku. Požurit će ka mjestu gdje se polaže račun odazivajući se pozivu za taj skup. Zato kaže Allah: znači žureći “ka glasniku” kome se neće opirati, a neće ni kasniti. “Nevjernici će govoriti: ‘Ovo je težak dan.'” Tj. dan užasnih strahota, kada će biti smrknuti i namrgođeni, kao što na drugom mjestu kaže Uzvišeni: “Bit će to naporan dan nevjernicima, neće biti lahak.” (74:9,10)

“Lagao je Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali, govoreći: ‘Luđak!’ – i Nuh je onemogućen bio./9/ I on je Gospodara svoga zamolio: ‘Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!’ /10/ I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, /11/ i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je određeno bilo, /12/ a njega smo nosili na onoj lađi od dasaka i klinaca sagrađenoj, /13/ koja je plovila pred Našim očima, a nagrada je to bila za onoga koji je porican bio. /14/ I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? /15/ i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! /16/ A Mi smo Kur'an olakšali za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?”/17/

Riječi Uzvišenog: “Lagao je”, prije tvoje pojave, o Muhammede, “Nuhov narod prije njih pa su roba Našeg u laž utjerivali”, tj. oni su bili otvoreni u svojim lažima. “govoreći: ‘Luđak!', i Nuh je onemogućen bio”, tj. optuživali su ga da je lud, te su ga još i grdili i tjerali, prijeteći mu da, ako ne prestane, može biti ubijen kamenjem. “I on je Gospodara svoga zamolio: ‘Ja sam pobijeđen, pa Ti pomozi'”, tj. ja sam nemoćan, pa Ti pomozi Svoju vjeru. Onda je rekao Uzvišeni: “I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila”, tj. mnogo. “…i učinili da iz zemlje izvori provru”, tj. na cijeloj Zemlji su se pojavili izvori mnogi. “…i vode su se sastale”, tj. vode iz nebesa i iz zemlje. “…kako je određeno bilo.” Ta stvar je već bila propisana. “…a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj.” To su bile drvene ploče – daske, povezane i prikovane ekserima. Time se misli na skovanu lađu, znači nosili smo ga u lađi. A riječi Uzvišenog: “Koja je plovila pred Našim očima”, tj. Mi smo je nadgledali i čuvali. “…nagrada je to bila za onog koji je porican bio.” U isto vrijeme ovo znači i kaznu za nevjernike koji su poricali Istinu, a i pobjedu koju je Nuh, a.s., ostvario.

Ebu-Isa et-Tirmizi navodi hadis od Džabira koji kaže: /299/ Izišao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pred svoje ashabe i proučio suru Er-Rahman od početka do kraja, a oni su šutjeli, pa im reče: “Učio sam ovu suru džinima u njihovoj noći, pa su bolje reagirali od vas. Kad god bih proučio: ‘…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?’ – oni bi rekli: ‘Gospodaru, ni u jednu od Tvojih blagodati ne sumnjamo, niti poričemo, neka Ti je velika hvala.'”Ovaj hadis je garib. Ibn-Džerir prenosi od Abdullaha ibn Omera /300/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio suru ‘Er-Rahman', ili je neko drugi učio pred njim pa je rekao: “Šta li je to, pa sam čuo džine kako bolje odgovaraju svome Gospodaru od vas?!” “A kako to, o Allahov Poslaniče?”, upitaše oni. On reče: “Nikad nisam proučio riječi Uzvišenog: ‘pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?', a da džini nisu rekli: ‘Ne, Gospodaru naš, ni jednu blagodat mi ne poričemo.'” Ovaj hadis navodi i hafiz El-Bezzar od Amra ibn Malika, zatim kaže da ne zna da iko drugi prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., osim na ovaj način i sa ovim prenosiocima.

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog !

“Svemilosni /1/ poučava Kur'anu, /2/ stvara čovjeka,/3/ uči ga izgovoru. /4/ Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove, /5/ i trava i drveće se pokorava, /6/ a nebo je digao. I postavio je ravnotežu i pravdu, /7/ da ne prelazite granice u mjerenju, /8/ i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! /9/ A Zemlju je za stvorenja razastro, /10/ na njoj ima voća i palmi sa plodom u čaškama, /11/ i žita sa lišćem i miomirisna cvijeća, /12/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete!” /13/

Uzvišeni Allah, dž.š., govori o Svojim blagodatima i milosti prema Svojim stvorenjima, te kako je poslao Kur‘an i omogućio njegovo učenje napamet i da ga razumije onaj kome se Allah, dž.š., smiluje. Kaže Uzvišeni: “Svemilosni poučava Kur‘anu, stvara čovjeka, uči ga izgovoru.” Kaže Hasan da se misli na tečan govor, a to je, ustvari, pravilno učenje. To se postiže tako što je Allah, dž.š., olakšao stvorenjima govor kao i izlazak glasova iz ishodišta: iz grla, jezika i usana – shodno vrsti i ishodištu glasa. A riječi Uzvišenog: – “Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove.” Tj. Sunce i Mjesec plove (kreću se) jedno za drugim, po tačno utvrđenom i fiksiranom proračunu u kojem nema proturiječja niti nedostatka. Kao što su i riječi Uzvišenog: “On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg.” (6: “I trava i drveće se pokorava.” Alija ibn Talha bilježi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “To je ono što izraste iz zemlje”, znači sitno rastinje. Isto tako smatraju i Seid ibn Džubejr, Es-Suddi i Sufjan es-Sevri, a ovo mišljenje odabire i Ibn-Džerir, r.a. A riječi Uzvišenog: “…a nebo je digao i postavio je ravnotežu i pravdu”, znači da je uspostavio pravdu, pravedni red, kao što Uzvišeni kaže i na drugom mjestu: “Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i pravdu objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…” (57:25)

A ovdje kaže ovako: “…da ne prelazite granice u mjerenju”, tj. stvorio je nebesa i Zemlju, uistinu i s pravdom. Zbog toga i kaže dalje: “…i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte”, tj. ne smanjujte težinu, ne varajte na vagi, nego vagajte po istini i pravdi, kao što kaže Uzvišeni na drugom mjestu: “Napunite mjeru kad mjerite. (17:35, 26:186) A riječi Uzvišenog: “A Zemlju je za stvorenja razastrao”, tj. kao što je podigao nebesa isto tako je razastro Zemlju i učvrstio je živim bićima na njoj. “Na njoj ima voća”, tj. raznih vrsta, boje, ukusa i mirisa. “I palmi s plodovima u čaškama.” Riječ Ibn-Džurejdž od Ibn-Abbasa objašnjava da je to mjesto u kom je smješten plod voćke. Tako smatraju i mnogi drugi mufesiri. To je, ustvari, ono kada se palmin plod razvije u buket, zatim se raširi u petljice, pa postane zelena kisela datula, a onda sazrijeva dok ne dozrije i dobije krajnji, konačni oblik. “I žita sa lišćem i miomirisno cvjeće.” Ovdje se misli na slamu, tj. one žitarice koje imaju klas. A “rejhan” je vrsta lista smotanog oko svoje petljice. A riječi Uzvišenog: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?” Tj. zar utonuli u blagodat, o ljudi, o džini, to poričete? Ovako kažu Mudžahid i još drugi, oslanjajući se na tok riječi koje su prethodile, a govorile su o blagodatima. Zar možete sumnjati u nešto što se nikako ne može poreći?! Reći ćemo kako su odgovorili na to džini vjernici: “Ne, Allahu naš, ništa od Tvojih blagodati mi ne poričemo, neka Ti je velika hvala.”

“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, /14/ a džine od plamena vatre – /15/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /16/ Gospodara dva istoka i dva zapada – /17/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /18/ Pustio je dva mora da se dodiruju,/19/ između njih je pregrada i ona se ne miješaju – /20/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /21/ Iz njih se vadi biser i merdžan – /22/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! /23/ Njegove su i lađe koje se kao brda visoko po moru uzdižu – /24/ pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” /25/

Uzvišeni podsjeća Svoja stvorenja da je čovjeka stvorio od sasušene ilovače, kao što je kakva grnčarija, te da je džine stvorio od plamena vatre, tj.od čiste vatre bez dima. To je rekao i Ibn-Abbas i drugi. Imam Ahmed navodi od Aiše, koja kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /301/ “Meleki su stvoreni od svjetlosti; džini su stvoreni od plamena vatre, a Adem je stvoren onako kako vam je već opisano.” Prenosi ga i Muslim. A riječi Uzvišenog: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!” – već su objašnjene. “Gospodara dva istoka i dva zapada.” Ovdje se misli, kad se kaže dva istoka da su to ljetni i zimski izlaz Sunca, a isto tako i dva zapada, kada Sunce zalazi ljeti i kad zalazi zimi. Znajući da je u ovim različitim pojavama učinio blagodat i korist ljudima i džinima, Uzvišeni postavlja pitanje: “…pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!”

Prenosi Hafiz ibn Asakir od Abdullaha ibn Mes'uda, koji je, dok je bolovao bolest od koje je umro, rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: (313) 'Ko prouči suru El-Vakia svake noći nikada neće osjetiti neimaštinu.' A Ebu-Zabje nikad je nije izostavljao." To, također, prenosi Ebu-J'ala od Ibn-Mes'uda. A Ahmed prenosi od Džabira ibn Semure, koji kaže: (314) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao je namaz kao što vi klanjate svaki dan, s tim da je on olakšavao - namaz mu je bio lakši nego što vi klanjate, a na sabahu bi učio suru 'El-Vaki'a' i druge sure slične njoj." .

"Kada se Događaj dogodi, /1/ događanje njegovo niko neće poricati, /2/ neke će poniziti, a neke uzvisiti; /3/ kad se Zemlja jako potrese /4/ i brda se u komadiće zdrobe, /5/ i postanu prašina razasuta, /6/ vas će tri vrste biti: /7/ oni dešnjaci - ko su dešnjaci?! /8/ i oni ljevaci - ko su ljevaci? /9/ i oni prvi - uvijek prvi! /10/ Oni će Allahu bliski biti /11/ u dženetskim baščama naslada." /12/

El - Vaki'a je jedno od imena za Sudnji dan, nazvan zbog toga što će se obistiniti njegovo postojanje i događanje, kao što kaže Uzvišeni: "Toga će se dana Smak svijeta dogoditi." (69:15) A riječi Uzvišenog: "Događanje njegovo niko neće poricati", tj. mora tako biti, a za njegovo pojavljivanje, kada to bude Allah zaželio, neće biti niko ko će takvo nešto moći spriječiti, niti se usprotiviti, kao što kaže Uzvišeni: "Odazovite se Gopodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti." (42:47) A riječi Uzvišenog: "Neke će poniziti, a neke uzvisiti", tj. spustit će narod u Džehennem, pa iako su bili velikani na dunjaluku, a druge će uzdići na najviše stepene da vječno uživaju, pa makar bili slabići na dunjaluku. A riječi Uzvišenog: "Kad se Zemlja jako potrese", kao što kaže Uzvišeni: "Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese." (99:1) I kaže Uzvišeni: "I brda se u komadiće zdrobe", tj. kada se zdrobe poput mrvica, kao što kaže Uzvišeni: "Razbacana postanu." (73:14)

A riječi Uzvišenog: "I postanu prašina razasuta", tj. uzvitlana prašina koja se podigne, a zatim rasprši, te od nje ne ostane ništa. Ovako smatra Alija, r.a. A riječi Uzvišenog: "Vas će tri vrste biti", tj. tri grupacije. "Oni dešnjaci - ko su dešnjaci?!" To su oni koji će biti sa desne strane Arša, a oni su izišli iz Ademove desne strane, kojima će biti date njihove knjige u desnu ruku i kao stanovnici Dženneta. "I oni ljevaci - ko su ljevaci?!" To su oni koji će biti lijevo od Arša, a i oni su iz Ademove lijeve strane, a to su oni kojima će biti date njihove knjige u lijevu ruku, bit će uhvaćeni za nju i uvedeni u Džehennem, kao džehenemlije, da nas Allah sačuva od njihovih djela. "I oni prvi - uvijek prvi!" To su oni koji će prvi biti pred Uzvišenim, i oni su posebni i najsretniji i bliži od onih s desne strane, a oni su među njima prvaci, to su: poslanici, vjerovjesnici, iskreni, šehidi, i oni će biti na najvišem stepenu. Pa, ko se takmiči na ovom svijetu da bi što više dobra učinio, bit će na ahiretu od onih koji su među prvima stigli do Allahove Plemenitosti, a nagrada je prema njihovim djelima. Kako posiješ, tako ćeš i požnjeti. Zbog ovoga kaže Uzvišeni: "Oni će Allahu bliski biti u dženetskim baščama naslada", tj. to su oni najbliži brizi Uzvišenog Allaha i Njegovom zadovoljstvu - molimo Uzvišenog da nas učini od njih Svojom dobrotom i plemenitošću, amin.

"Bit će ih mnogo iz prvih, /13/ a malo iz zadnjih, /14/ na divanima izvezenim, /15/ jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti;/16/ služit će ih vječno mladi mladići, /17/ sa čašama i ibricima, i peharom punim pića iz izvora tekućeg /18/ od koga ih glava neće boljeti i zbog koga neće pamet izgubiti", /19/ "i voćem koje će sami birati, /20/ i mesom ptičijim kakvo budu željeli. /21/ U njima će biti i hurije očiju krupnih,/22/ slične biseru u školjkama skrivenom, /23/ kao nagrada za ono što su činili. /24/ U njima neće slušati prazne besjede, ni govor grješni, /25/ nego samo riječi: 'Mir, mir!'"/26/

Obavještava Uzvišeni o onima koji su prednjačili da su oni skupina, mnoštvo iz prvih generacija i mali broj od onih kasnijih. Međutim, muffesiri se razilaze u tumačenju riječi: 'prvi' i 'potonji', pa se kaže: Oni prvi, to su ummeti koji su prošli, a oni kasniji su ovaj sadašnji ummet; međutim, to je slab stav, jer je ovaj ummet najbolji ummet, kako Kur'an navodi, pa je onda nemoguće da bude onih bliskijih Allahu više iz redova drugih ummeta nego iz ovog. To bi, možda, i moglo biti tako, ukoliko bi se sastavili svi narodi naspram ovog našeg ummeta. Ali, najispravnije je mišljenje to da riječi Uzvišenog: "Bit će ih iz prvih", tj. misli se na prve pripadnike ovog ummeta, "a malo iz zadnjih", tj. oni zadnji pripadnici od ovog ummeta. Nema sumnje da su prvi pripadnici svakog ummeta bili bolji od onih koji su se kasnije pojavljivali u tom narodu, stoga je moguće da se ovaj ajet odnosi na sve ummete pojedinačno, a najbolji je od ummeta ummet Muhammeda, s.a.v.s. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Bekra el-Muzenija, koji kaže: "Čuo sam Hasana, kad je došao do ovog ajeta: 'I oni prvi - uvijek prvi, oni će Allahu bliski biti', pa je rekao: 'Što se tiče onih prvih, oni su već prošli... Ali, učini nas, Allahu, od onih s desne strane.'"

Već je u sahih hadisu potvrđeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /15/ "Najbolji je vijek moj vijek, zatim oni poslije njih, pa oni poslije njih." Cilj je bio da se kaže da je ovaj ummet najčasniji u odnosu na druge narode i bliskiji Allahu, dž.š., od drugih i na većem položaju zbog časti svoje vjere i veličine svoga Poslanika. Zato je potvrđeno u sigurnim predanjima od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je on obavijestio: (316) "Zaista će od ovog ummeta biti 70 hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa." A u drugom predanju: (317) "Na svaku hiljadu sedamdeset hiljada", i u drugom predanju: (318) "Na svakog jednog sedamdeset hiljada". Penosi Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani od Ebu - Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (319) "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, na Sudnjem danu će biti proživljene grupacije od vas koje će okružiti Zemlju poput mrkle noći, a meleki će govoriti: "Oni koji budu slijedili Muhammeda, s.a.v.s., bit će u većem broju od svih ostalih koji budu slijedili druge poslanike." A riječi Uzvišenog: "Na divanima izvezenim", tj. bit će izvezeni zlatom i biserjem. A riječi Uzvišenog: "...jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti", tj. licima će biti okrenuti jedni drugima, niko neće biti nikome iza leđa.“Služit će ih vječno mladi mladići", tj. bit će u jednoj određenoj, mladoj dobi i neće stariti, niti će doživljavati ikakvih izmjena. "Sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg", a bit će od vina koje ne opija i koje će stalno teći. Posuđe neće biti nikada prazno, niti će se isprazniti jaki izvor. A riječi Uzvišenog: "...od koga ih glava neće boljeti i zbog koga neće pamet izgubiti", tj. bolova neće imati u svojim glavama, niti će im se gubiti njihova pamet. Ne, glave će biti bistre i pored ukusnog i dopadljivog pića. Prenosi Ed-Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: "U alkoholu imaju četiri svojstva: opijanje, glavobolja, povraćanje i mokrenje.

"Allaha slavi sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri./1/ Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje, i On sve može./2/ On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!"/3/

Uzvišeni govori kako Njega slavi i hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, tj. od hajvana i biljaka, kao što kaže u drugom ajetu: "Njega veličaju sedmera nebesa i Zemlja i oni na njima i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga, ali vi ne razumijete veličanje Njihovo - On je, doista, blag i mnogo prašta." (17:44) A riječi Uzvišenog: "On je Silan", tj. Onaj Kome je sve potčinjeno, "Mudri", u Svom stvaranju, zakonu i upravljanju. "Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje", tj. On je vladar Koji upravlja nad Svojim stvorenjima, određujući život i smrt, dajući kome hoće i šta hoće. "I On sve može", tj. onako kako želi, tako i bude, a ono što ne želi - to i ne može biti. A riječi Uzvišenog: "On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi." Muslim navodi u svom Sahihu od Suhejla, koji kaže: Ebu-Salih bi nam naređivao da: (345) "kada neko od vas hoće spavati, neka se okrene na svoju desnu stranu, a zatim neka prouči: 'Allahu moj, Gospodaru nebesa i Zemlje, Gopodaru velikog Arša, Gospodaru naš i Gopodaru svega, Stvoritelju svakog zrna i svakog jezgra: objavio si Tevrat, Indžil i Furkan; tražim zaštitu kod Tebe od svih vrsta zla, jer Ti to možeš spriječiti. Allahu moj, Ti si Prvi, prije Koga nema ništa, Ti si Nevidljivi ispod Koga nema ništa, ukloni od nas dug i sačuvaj nas siromaštva.'" Ovako se prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s.

"On je Onaj Koji je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio: On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi./4/ Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti! /5/ On uvodi noć u dan i dan u noć, i On zna svačije misli."/6/

Uzvišeni Allah govori kako je On Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih, za šest dana. Zatim govori o uzvisivanju nad Prijestoljem nakon tog stvaranja. Već je ranije govoreno o ovim i njemu sličnim ajetima u suri El-Earaf, te je nepotrebno ovdje ponavljati. A riječi Uzvišenog: "On zna šta u zemlju ulazi" od sjemenki, kapi i njima slično. وما "...i šta iz nje izlazi" od biljaka i drugih vrsta plodova, kao što su riječi Uzvišenog: "U njega su ključevi gajba, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna, i nema zrna u tminama zemlje, niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi." (6:59)

A riječi Uzvišenog: "i šta s neba silazi", tj. od kiša, snijega, grada, odredbi i propisa preko plemenitih meleka. A riječi Uzvišenog: "...i šta se prema njemu diže", tj. od meleka i djela, kako se navodi i u sahih hadisu: (346) "Njemu se dižu noćna djela prije pojave dana, a dnevna djela prije pojave noći." A riječi Uzvišenog: "On je s vama gdje god bili i sve što radite Allah vidi", tj. bdije nad vama i vidi vaša djela - Svojim sifatima - kako god bili i gdje god bili, na kopnu ili vodi, u noći ili danu, u kući ili pustinji - sve Mu je jednako poznato; On sve vidi i čuje; čuje vaš govor i vidi vaše mjesto; zna vaše tajne i sašaptavanje, kao što i kaže Uzvišeni: "Eto, oni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje zamotaju, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju - On, uistinu, zna misli svačije." (11:5) U pouzdanom sahih predanju kaže se: (347) "da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Džibrilu, nakon što ga je upitao šta je ihsan: da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi." A Imam Ahmed spjevao je sljedeće stihove: "Kad se pokatkad u vremenu osamiš, ne govori: 'usamljen sam', nego reci: 'viš' mene je On,motri'. I ne misli da te Allah ne prati ni trena Nit' da možeš išta skriti od Njegova imena." A riječi Uzvišenog: "Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti", kao što su i riječi Uzvišenog: "I jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet." (92:13)

Sve što postoji na nebesima i na Zemlji Njegovo je vlasništvo i Njemu će se vratiti na Dan suda, kada će donijeti presudu Svojim stvorenjima kako On hoće. On je apsolutna pravda, i nepravda se neće, niti nasilje, učiniti ni koliko jedan trun. A Uzvišeni je rekao: "Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati." (21:47) A riječi Uzvišenog: "On uvodi noć u dan i dan u noć", tj. On je Taj Koji raspolaže stvorenjima i vrši smjenu noći i dana i to određuje Svojom mudrošću. "I On zna svačije misli", tj. On poznaje tajne, bez obzira da li su se pojavile ili ostale skrivene.

"Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam je dao da naslijedite, jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali čeka nagrada velika. /7/ Šta vam je pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga - a On je od vas već zavjet uzeo - ako želite biti vjernici. /8/ On robu Svome objavljuje jasne ajete, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv. /9/ I šta vam je pa odbijate trošiti na Allahovu putu, a Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje? Nisu jednaki oni među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili - oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; Allah dobro zna ono što radite./10/ Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio." /11/

Uzvišeni je naredio da se vjeruje u Njega i u Njegova Poslanika, s.a.v.s., i to na najpotpuniji način, stalno i ustrajno treba biti na tome. On podstiče na dijeljenje iz onoga što vam je dao na raspolaganje i On je sa vama na pravom putu. Jer kao da kaže Uzvišeni: "Sve je bilo u Mojim rukama prije nego sam vam dao", pa je onda Uzvišeni uputio i ukazao na način kako da se upotrebljava i upravlja imetkom u pokornosti Njemu. Pa, ako tako ne učine, očekuje ih polaganje računa i kazna za ono što su napustili od svojih obaveza. A riječi Uzvišenog: "Iz onoga što vam je dao da naslijedite." Ovim se ukazuje na to da će i vas neko naslijediti (smijeniti), pa će, možda, taj zamjenik biti pokoran Allahu, dž.š. i biti sretniji od tebe s onim što bi mu Allah, dž.š., dao. Ili da iskaže nepokornost Allahu, a ti mu budeš od pomoći u griješenju i neprijateljstvu.

Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Šihira, koji kaže: (348) "Došao sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je govorio: 'Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete.' Čovjek govori: 'Moj imetak, moj imetak!' 'Zar ti imaš išta od svog imetka, osim onoga što si pojeo i što je nestalo, ili što si obukao, pa pohabao ili što si dijelio, pa prestao.'" Prenosi ga i Muslim od Šu'beta uz dodatak: (349) "...a sve drugo osim toga: ti ćeš otići ostavljajući to drugim ljudima." A riječi Uvišenog: "One od vas koji budu vjerovali i udjeljavali čeka nagrada velika." Ovim se vrši podsticaj u vjeri da se udjeljuje pokorno. Zatim Uzvišeni kaže: "Šta vam je, pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga." Da, šta je to što vas sprečava da vjerujete, a među vama je Poslanik, koji vas tome poziva i to vam objašnjava uz jasne dokaze istinitosti onoga s čime je došao. U Buharijinom Sahihu kaže se: (350) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom upitao svoje ashabe: "Koji vas vjernici najviše zadivljuju u imanu?" Oni odgovoriše: "Meleki." On reče: "Pa, kako da ne vjeruju kad su kod svoga Gospodara?" Onda rekoše: "Vjerovjesnici", a Poslanik reče: "Pa kako da ne vjeruju kad im se dostavlja Objava?" Onda rekoše: "Pa, mi." Poslanik reče: "Šta vam je, kako da ne vjerujete, a ja sam među vama? Ali, divim se vjernicima na njihovom imanu u narodu koji će doći poslije vas i naći će stranice (zapisano) i vjerovat će u ono što je u njima." A riječi Uzvišenog: "A on je od vas već zavjet uzeo."

"Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala, a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi." /1/

Prenosi Imam Ahmed da je Aiša, r.a., rekla: (365) "Hvala Allahu, Čiji sluh upija sve glasove. Došla je žena Vjerovjesniku, s.a.v.s., da se požali na svoga muža i s njim je razgovarala, a ja je nisam čula i bila sam na kraju sobe. Allah, dž.š., tada je objavio: "Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala..." Ovo predanje na isti način, kao muallek hadis, bilježi El-Buhari u poglavlju "Et-Tehvid" i citira navedeni hadis. Bilježe ga, također, En-Nesai, Ibn-Madže, Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir od El-Ameša, na više načina. Muž spomenute žene je Evs ibn es-Samit, a njeno ime je Havla bint Sa'lebe. On je imao umni poremećaj i kada bi mu se pogoršalo, rekao bi joj da mu više nije dopuštena, kao što nije ni majka njegova. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Aiše, r.a., da je rekla: (336) "Blagoslovljen nek je Allah, Čiji sluh sve upija. Ja sam čula riječi Havle bint Sa'lebe, a nešto mi je i promaklo. Tužila se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na svoga muža, govoreći: 'Allahov Poslaniče, pojeo je moj imetak, upropastio moju mladost, mnogu sam mu djecu izrodila, pa kada sam ostarjela i djecu prestala rađati, rekao mi je da mu više nisam dopuštena kao ni majka njegova. Bože moj, ja Ti se jadam...' Aiša kaže: ...i nije prestala dok Džibril, a.s., nije sišao sa ajetom: 'Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala...'"

"Oni od vas koji ženama svojim reknu da im više nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile, oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu - a Allah sigurno briše grijehe i prašta." /2/ "Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave živjeti, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu, jednog roba ropstva osloboditi. To vam se naređuje - a Allah dobro zna šta vi radite. /3/ "Onaj koji ne nađe, dužan je dva mjeseca postiti uzastopce prije nego jedno drugo dodirnu. A onaj ko ne može, dužan je šezdeset siromaha nahraniti, zato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete - to su Allahovi propisi. A nevjernike čeka kazna bolna." /4/

Prenosi Imam Ahmed da je Huvejla bint Sa'lebe rekla: (367) "Tako mi Allaha, ja i Evs ibn Samit smo bili povod objavljivanja početka sure El-Mudžadela" - pa dalje kaže - "Bila sam kod njega a već je ostario i loše ćudi postao. Ušao mi je jednog dana pa sam mu nešto odgovorila, a on se razljuti i reče: 'Ti si meni kao leđa moje majke.' Zatim je izišao i sjedio neko vrijeme na mjestu gdje se sastajalo njegovo društvo, a potom ponovo dođe želeći me protivno mojoj volji. Ja rekoh: 'Ni u kom slučaju. Tako mi Onog u Čijoj je ruci Huvejlina duša, ti mi se nećeš približiti!' Ja rekoh što rekoh, a Allah i Njegov Poslanik doniješe propis o nama. On se baci na mene, a ja ga odbih i nadvladah ga, kako žena savladava starca i odgurnuh ga od sebe. Zatim iziđoh do jedne od svojih komšinica, pa pozajmih od nje odjeću i uputih se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sjedoh pred njega.

Ispričah mu šta sam doživjela od svog muža i počeh se tužiti na njegovu lošu ćud, a Poslanik poče opetovati: 'Huvejla, tvoj muž je starac, pa se boj Allaha u pogledu njega.' Tako mi Allaha, nisam ni završila, a u vezi sa mnom dođe objava, pa je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tada snašlo ono što ga je inače snalazilo u takvim trenucima, a zatim se smiri i reče mi: 'Huvejla, Allah u vezi s tobom i tvojim mužem spusti objavu', a potom mi prouči: "Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah čuje i razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi..." - do riječi: "...a nevjernike čeka kazna bolna." Božiji Poslanik, s.a.v.s., nakon ovoga me posavjetova: 'Naredi mu da oslobodi roba', 'Allahov Poslaniče, on nema šta osloboditi.' 'Neka uzastopno posti dva mjeseca!' 'Tako mi Allaha, on je oronuo starac. On ne može postiti.' 'Neka nahrani šezdeset siromaha tovarom hurmi!' "Allaha mi, Allahov Poslaniče, nema on toga." "Mi ćemo mu, sigurno, pomoći ferekom hurmi!" 'Allahov Poslaniče, i ja ću mu pomoći drugim ferekom.' 'Ispravno i lijepo si postupila, pa idi i podijeli to kao sadaku za njega, a zatim se korektno ponašaj prema svome mužu' - i ona potom reče: 'To sam i učinila.'" Prenosi ga i Ebu - Davud u svom Sunenu, u poglavlju Et-Talak, a tačno je da je ovo bio povod objave prethodne sure. Onaj koji je u mjesecu ramazanu rekao svojoj ženi da mu nije dopuštena, kao ni majka njegova, a zatim ju je noću obljubio, nije, ustvari, Evs ibn es-Samit, nego je to slučaj koji se desio nakon slučaja Evsa ibn es-Samita i njegove žene, na što ukazuje i kontekst oba spomenuta događaja. Hasif prenosi od Mudžahida, da je Ibn-Abbas rekao: "Prvi koji je rekao svojoj ženi da mu nije dopuštena, kao što nije ni majka njegova jeste Evs ibn es-Samit, a njegova žena je Havla bint Sa'lebe bint Malik." Ovo prenosi Ibn-Džerir. Allah, dž.š., kaže:

"Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove..." Korijen riječi "zihar" (kada suprug kaže svojoj supruzi da mu nije dopuštena kao ni majka njegova) spomenute u gornjem ajetu, u arapskom jeziku je izveden iz pojma "zahr" (leđa). Kada bi neko od njih prekidao svoje obaveze muža prema ženi, rekao bi joj: "Ti si mi poput leđa moje majke." U šerijatskom pravnom smislu, zihar se odnosi i na sve ostale dijelove tijela, ugledanjem na ovo sa leđima. U predislamsko doba, zihar je podrazumijevao razvod braka. Međutim, Allah, dž.š., olakšao je ovoj ummi i dao mogućnost iskupa (keffaret) za ovaj čin, ne smatrajući ga razvodom braka, kao što su ga oni sankcionirali u predislamskom dobu. Ovo je stav mnogih islamskih znanstvenika prve generacije. "...A one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile..." Supruga na osnovu muževih riječi: "Ti si meni kao majka", ili "poput moje majke", ili "kao leđa moje majke", i sličnim izrazima, ne postaje njegova majka. Njegova je majka samo ona koja ga je rodila. Zbog toga Allah, dž.š., kaže: "...Oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu...", tj. bestidne i ništavne riječi.

"...A Allah sigurno briše grijehe i prašta...", tj. ono što ste uradili u predislamsko doba, kao i onom koga je jezik preduhitrio, a to, zbilja, izricatelj nije namjeravao, kao što prenosi Ebu-Davud (368): "...da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., čuo nekoga kako govori svojoj supruzi: 'Sestro moja', a on ga upita: 'Ona je tvoja sestra?!'" Ovo su bile riječi osude, ali same mu riječi Muhammed, a.s., nije zabranio, jer ih on nije, istinski, namjeravao izreći, a da jeste bile bi mu zabranjene, jer nema, uistinu, razlike između majke s jedne strane, i sestre, tetki (očeve i majčine sestre) i drugih srodnika, s druge... "Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče s njima nastaviti živjeti..." Sintagma (vraćanje na ono što su rekli) po jednima znači ponavljanje toga izraza, što je ništavan stav, dok Ahmed ibn Hanbel smatra da to podrazumijeva vraćanje spolnom općenju, odnosno njegova čvrsta odluka o tome. U tom slučaju općenje mu nije dopušteno dok se ne iskupi spomenutim iskupom (keffaretom). Po jednom Malikovom stavu misli se na spolno općenje, što je, također, mišljenje Seida ibn Džubejra. Hasan El-Basri smatra da se pod tim misli na spolno općenje, a sam nije uzimao za zlo ako bi se neko zabavljao sa suprugom i prije izvršavanja iskupa (keffareta), ali bez spolnog općenja. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao da se pod izrazom "mese" (dodirivanje) spomenuto u ajetu: "...prije nego što jedni drugo dodirnu..." podrazumijeva, ustvari, spolno općenje.