Ja-Sin /1/ Tako Mi Kur'ana mudrog, /2/ ti si, uistinu poslanik, /3/ na pravom putu, /4/ po objavi Silnoga i Samilosnoga, /5/ da opominješnarod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan! /6/ O većini njih već se obistinila Riječ - zato oni neće vjerovati./7/

Već smo govorili o izdvojenim slovima (siglama) na početku poglavlja "El-Bekara". "Tako Mi Kur'ana mudrog", tj. uravnoteženog, u kome nema neistine. "Ti si", o Muhammede, "poslanik, na Pravom putu", tj. na Ispravnom putu, vjeri i vjerozakonu. "Po objavi Silnoga i Samilosnoga", tj. ovaj put, pravac i vjera sa kojima si došao objava su Gospodara svjetova, Gospodara moći, Milostivoga. "A ti, zaista, upućuješ na Pravi put, na Put Allahov, kome pripada sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji. I eto, Allahu će se sve vratiti." (42:53) Riječi Uzvišenog: "Da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan", misli se na Arape kojima prije njega nije došao opominjač. Riječi Uzvišenog: "O većini njih se već obistinila Riječ - zato oni neće vjerovati." Ibn Džerir veli: "Kazna je neizbježna za većinu njih, jer je Uzvišeni Allah u 'Ummul-Kitabu' neopozivo odredio da neće vjerovati." Zato oni neće vjerovati" u Allaha, niti povjerovati Njegovim poslanicima.

Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka - zato su oni glava uzdignutih, /8/ i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide, /9/ i njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati. /10/ Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi i Svemilosnog se boji, iako Ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom! /11/ Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali./12/

Uzvišeni veli: Mi smo učinili da oni kojima je određeno da budu nesretnici budu poput onih kojima su na vratovima okovi koji im ruke vezuju za vrat ispod brade, zbog čega su im glave uzdignute. Stoga Uzvišeni veli: "Zato su oni glava uzdignutih". "El-mukmeh" je neko sa podignutom glavom, kao što veli Ummu-Zer' u svome govoru (u podužem hadisu u kome žene govore o svojim muževima): "Pijem pa glavu dignem (etekammehu)", tj. pijem dok se ne zadovoljim, a onda dižem glavu uz ugodan osjećaj. Ovo je poput riječi Uzvišenog: "Ne drži ruku svoju stisnutu"(17:29), čime se hoće reći da su im ruke pričvršćene za vratove i da nisu u stanju pružiti ih da bi učinili dobro. Riječi Uzvišenog: "Ispred kojih i iza kojih" "i na oči im koprenu stavili, zato oni ne vide", tj. na njihove oči stavili koprenu da Istinu ne vide, pa im dobro nije od koristi, niti su oni u stanju da ga slijede, tj. islam. Ikrime veli: Ebu-Džehl je rekao: "Ako vidim Muhammeda, učinit ću...", pa je objavljeno: "Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili" pa do "zato oni ne vide."

Pa su mu govorili: "Evo Muhammeda", a on je govorio: "Gdje je, gdje je?", ne videći ga. Prenosi Ibn-Džerir. Riječi Uzvišenog: "I njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati", tj. oni su neopozivo zalutali i opominjanje im ne koristi, niti utječe na njih. Ovom ajetu sličan je već prethodio na početku poglavlja "El-Bekara". "Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi", tj. Tvojom opomenom okoristit će se vjernici koji slijede Uzvišeni Kur'an, "i Svemilosnog se boji, iako Ga ne vidi", tj. makar ga niko osim jedinog "Njega obraduj oprostom", tj. njegovih grijeha, "I nagradom lijepom." "Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi - oprost i nagrada velika!" (67:12) Potom Uzvišeni veli: "Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti", tj. na Sudnjem danu, "i Mi smo zapisali ono što su uradili", tj. djela. U pogledu riječi Uzvišenog: "I djela koja su iza sebe ostavili" postoje dvije tvrdnje: Prvo: Zapisujemo njihova djela koja su sami učinili i tragove koje su iza sebe ostavili, kao u riječima Poslanika, s.a.v.s.: /594/ "Ko u islamu uvede lijep običaj, imat će nagradu za to i nagradu za sve koji to budu praktikovali nakon njega, a da ne umanji njihovu nagradu. A ko u islamu uvede ružan običaj, imaće grijeh za to i grijeh svih onih koji to budu činili nakon njega, a da ne umanji njihove grijehe." Prenosi ga Muslim od Džerira Ibn Abdulah el-Bedželija kao merfu', koji je priča o ljudima iz plemena Mudar koji su na sebi imali prugaste košulje. Prenosi ga i Ibn Ebi-Hatim od Džerira kao merfu'.

Drugo: Misli se na tragove njihovih koraka koje su počinili u pokornosti ili griješenju. Postoje hadisi u ovom značenju, od kojih navodimo neke: "Imamo Ahmed prensi od Džabira ibn-Abdulaha da je rekao: 'Prostor oko džamije ostao je prazan, pa je rod Benu-Seleme htio da se preseli bliže džamiji. To je doprlo do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa im je rekao: 'Saznao sam da želite da se preselite bliže džamiji?' Oni rekoše: 'Da, Allahov Poslaniče, htjeli smo', pa i je Allahov Poslanik rekao: /595/ 'O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani! O, Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, vaši tragovi će biti zapisani!'" Ovako ga prenosi i Muslim od Džabira. Između ove dvije tvrdnje nema proturječnosti o čemu najbolje svjedoči upravo ova druga. Jer ako se pišu ovi tragovi, onda će se tim prije pisati oni po kojima ih neko slijedi u dobru ili zlu, a Allah najbolje zna. Riječi Uzvišenog: "Sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali", tj. sva stvorenja, su zapisana u ispisanoj i tačnoj Knjizi u "Levhi-mahfuzu". Jasna Knjiga ovdje spomenuta je "Ummi-Kitab". Što se, pak, tiče Knjige djela, to je Knjiga koja sadržava dobra ili loša djela onih koji podliježu obavezi, i na nju se "Kakva je ovo Knjiga - ni mali, ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala! I naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti."(18:49) Allah kao primjer navodi žitelje mjesta koji su u laž ugonili svoja tri poslanika.

"Tako mi onih u redove poredanih", /1/ "i onih koji odvraćaju", /2/ "i onih koji Opomenu čitaju", /3/ "vaš Bog je, uistinu, jedan", /4/ "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, i Gospodar istoka."/5/

Nesaija bilježi od Abdullaha ibn Omera, r.a., koji kaže: /1/ "Allahov Poslanik nam je naređivao da (u namazu) budemo umjereni (u dužini namaza) i predvodio bi nas u namazu učeći suru Es - Saffat." Ovaj hadis prenosi samo Nesaija. Prenosi Sufjan es - Sevri od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., da je rekao: "Tako Mi onih u redove poredanih", misli se na meleke, "i onih koji odvraćaju", to su meleki. "...i onih koji Opomenu čitaju", to su meleki. Prenosi Muslim od Huzejfe da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /2/ 'Odlikujemo se nad drugima u tri stvari: Naši safovi su kao safovi meleka; učinjena nam je sva Zemlja mesdžidom (mjestom za obavljanje namaza); učinjena nam je njena prašina čistom (za tejemum), ukoliko ne nađemo vode.'" Isto tako prenosi Muslim, Ebu - Davud, Nesaija i Ibn - Madže od Džabira ibn Semure, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /3/

"Zar se nećete ravnati kao što se ravnaju meleki, kod Njihova Gospodara?" Rekli smo: "A kako se ravnaju meleki kod Njihova Gospodara?" Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: "Upotpunjavaju prednje safove i zbijaju se međusobno u safovima." Es - Suddi i drugi rekli su o značenju riječi Uzvišenog: "...i oni koji odvraćaju", oni usmjeravaju oblake, "...i oni koji Opomenu čitaju", tj. meleki koji donose ljudima Kur'an od Allaha, dž.š., kao što kaže Uzvišeni: "...i Objavu dostavljaju, opravdanje ili opomenu", i kao riječi Uzvišenog: "Vaš Bog je, uistinu, jedan, Gospodar nebesa i Zemlje, i onoga što je između njih", tj. od stvorenja, "...i Gospodar istoka", tj. On je Vladar i Upravitelj kosmosa, Koji ga je potpuno potčinio Sebi sa svim nebeskim tijelima u njemu, koja se pojavljuju na istoku a nestaju na zapadu. Ovdje se zadovoljava spominjanjem istoka, a ne spominje se zapad jer On ga podrazumijeva i upućuje na njega. Kao što su riječi Uzvišenog: "Ja se kunem Gospodarom istoka i zapada da ih možemo boljim od njih zamijeniti. I niko Nas u tom ne može spriječiti." (70:40, 41) I riječi Uzvišenog: "Gospodar dva istoka i dva zapada", (55:17) tj. izlasci sunca i mjeseca ljeti i zimi sa različitih tačaka.

"Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili", /6/ "i čuvamo ga od svakoga šejtana prkosnoga" /7/ "da ne prisluškuje društvo najviše; njih sa svih strana gađaju", /8/ "da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna", /9/ "a onoga koji što ugrabi - stigne svjetlica plamteća."/10/

Uzvišeni obavještava da je ukrasio prvo nebo planetama i zvijezdama. Tako ga vide ljudi sa Zemlje. Isto kao što je Uzvišeni rekao: "Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili", (67:5) a ovdje Uzvišeni kaže: "...i čuvamo ga", tj. najboljom zaštitom. "...od svakog šejtana prokletog", tj. odmetnutog i prkosnog - ukoliko htjedne da se prikrada i sluša, onda bi ga pogodila kometa i zapalila. "...da ne prisluškuje društvo najviše", tj. kako ne bi došli do nebesa, gdje borave meleki i razgovaraju o svemu što je njih Allah obavijestio od Svojih propisa i odredbi, kao što je o tome bilo govora kod riječi Uzvišenog: "I kad iz srca njihovih nestane strah". (34:23) I zato Uzvišeni kaže: "...njih gađaju", tj. šejtani budu gađani, "sa svih strana da ih otjeraju", tj. da ih spriječe da stignu do nebesa. "...njih čeka patnja neprekidna", tj. bolna i trajna. "...a onoga koji što ugrabi", tj. riječ koju čuje šejtan sa nebesa pa je proslijedi drugom šejtanu, ispod sebe, a drugi trećem. Može se desiti da prvog pogodi kometa ili pak Allahovom voljom uspijeva tu riječ dobaciti drugim šejtanima prije nego što bude vatrom komete zapaljen. Tu riječ posljednji šejtan odnese vraču... kao što je bilo spomenuto u hadisu.

Zato Uzvišeni kaže: "...a onoga koji što ugrabi". Ibn - Abbas veli: "Šejtani su imali mjesta u nebesima gdje su sjedili i slušali Objavu. Zatim su silazili na Zemlju i dodavali na svaku riječ devet svojih riječi..." A kad je trebalo da Objava bude poslana Muhammedu, s.a.v.s., bili su spriječeni da pristupe uobičajenim sjedištima i gađani su plamtećim zvijezdama koje bi ih spržile. Oni su se zbog toga žalili Iblisu pa je on poslao svoju vojsku da ispitaju razloge, pa su našli Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako klanja između dva brda u dolini Nahle. Nakon toga su se vratili Iblisu i obavijestili ga o tome što su vidjeli... On reče: "To je ono što se dogodilo"; Navest ćemo, inšallah, hadise sa ostalim komentarima o ovoj temi kad budemo tumačili riječi Uzvišenog kada obavještava o džinima da su rekli: "A Mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda plamtećih puno." (72:8)

"Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? - Njih smo stvorili od ljepljive ilovače." /11/ "Ti se diviš, a oni se rugaju", /12/ "a kad im se savjeti upućuju, oni ih ne prihvataju", /13/ "i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču" /14/"i govore: 'Ovo nije ništa drugo do prava čarolija! /15/ Zar kad poumiremo i kad kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni /16/ i naši preci davni?'"/17/ "Reci: 'Da, a bit ćete i poniženi!'" /18/ "To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati!"/19/

Uzvišeni kaže: Upitaj one što poriču proživljenje, šta je teže i kompliciranije stvoriti, njih ili nebesa i Zemlju i sve što je na njima dvoma od Njegovih stvorenja?... Oni će priznati da je stvaranje ostalih stvorenja teže i kompliciranije. Pa, kada je to tako, zašto niječu proživljenje? Uz stalno osvjedočenje i posmatranje onog što je kompliciranije od onog što oni niječu... Kao što Uzvišeni kaže: "...stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna." (40:57) Zatim objasni da su oni stvoreni od nečeg slabog. Pa kaže: "...njih stvaramo od ljepljive ilovače", tj. od dobrog lijepka. "...ti se diviš, a oni se rugaju", ti se čudiš, o Muhammede, kako mogu poricatelji smatrati nemogućim ponovno proživljenje, a ti si čvrsto uvjeren u čudnu stvar o kojoj te je obavijestio Uzvišeni Allah, a to je ponovni povratak tijela nakon što istruhne.

"Sad. Tako Mi Kur’ana koji opomenu sadrži", /1/ "doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!"/2/ "Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!"/3/

Što se tiče odvojenih harfova, o njima je bilo riječi na početku sure El - Bekare; nema potrebe ponavljati i riječi Uzvišenog: "Tako Mi Kur'ana koji opomenu sadrži", tj. Kur’an sadrži opomenu za ljude koji će im koristiti na ovom i budućem svijetu. Razišli su se u odgovoru na zakletvu, kažu riječi Uzvišenog: "Svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili." Katade kaže da je odgovor: "Doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!" Ovo je mišljenje odabrao i Ibn - Džerir. A neki pak kažu: njegov je odgovor ono što sadrži sva sura, a Allah najbolje zna. I riječi Tebareke ve teala: "Doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!", tj. zaista je Kur’an opomena za onog ko opomenu prima i pouka za onog ko pouku prima, kafiri se ne koriste Kur’anom jer su oni "bahati", tj. oholi su u odnosu na njega i fanatični su "inadžije su", tj. u suprotstavljanju njemu tvrdoglavo i radi razdvajanja. Zatim im prijeti onim što se desilo ranijim narodima koji su nijekali te su stoga uništeni zbog suprostavljanja poslanicima i nepriznavanja objavljenih knjiga sa nebesa. I rekao je Uzvišeni: "Koliko smo Mi naroda prije njih uništili", tj. narode koji su nijekali. "I oni su za pomoć vapili", tj. u momentu kada ih je zadesila kazna tražili su pomoć, skrušeno se obraćali Allahu, dž.š. "I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se razbježali" /El - Anbija,12/,

tj. bježali bi "Ne bježite, vratite se uživanjima vašim, domovima vašim, možda će vas neko šta upitati." /El - Anbija,13/ Pitan je Ibn - Abbas, r.a., o značenju riječi Tebareke ve teala "I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!" , i reče: u vrijeme vapaja - dove nema bježanja, tj. molili su onog momenta kada im nije koristilo. Muhammed ibn Ka’b kaže: "Pozivali su u vjeru monoteizam kada ih je napustio dunjaluk i pokajali su se u momentu kad tevba ne koristi." I Katade kaže: "Pošto su osjetili kaznu, htjeli su se pokajati, kad nije vrijeme za dovu." Lingvisti kažu: "Ennevas je kašnjenje; El - Bevs uraniti." I zato kaže Tebareke ve teala: I oni su za pomoć vapili ali je bilo kasno." Tj. nije vrijeme ostavljanja i napuštanja, a Allah upućuje na ispravan stav i mišljenje.

"Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak? To je, zaista, nešto veoma čudno!" /4/ "Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!" /5/ "I oni ugledni između njih krenuše: 'Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se, uistinu, nešto veliko hoće!' /6/ "Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž"; /7/ 'zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!' Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.' /8/ 'Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?' /9/ 'Zar i oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? - neka se, onda, uz ljestve popnu.' /10/ 'Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.'"/11/

Obavještava nas Uzvišeni o čuđenju mušrika da je mogao biti poslan Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao radost i opomena. Kao što kaže Uzvišeni: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: 'Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kao Gospodara njihova!' Nevjernici govore: 'Ovaj je zaista pravi čarobnjak?!'" (10:2) Zato Allah, dž.š., kaže na ovom mjestu: "Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje", tj. podsjeti - obraduje slične njima. "I govore nevjernici: 'Ovo je čarobnjak, lažov! Zar on da bogove svede na Boga jednog?'", tj. misle li oni da je samo jedan Bog i da nema drugog boga osim Njega? I čude im se kako su mogli ostaviti božanstva koja su obožavali njihovi očevi. "To je, zaista, nešto čudno! I oni ugledni između njih rekoše", tj. njihovi predvodnici i uglednici govorahu: "Idite i ostanite", tj. ostanite u vašoj vjeri. "I ostanite pri klanjanju bogovima svojim" i nemojte se odazivati na ono u što vas poziva Muhammed, u monoteizam - vjeru u jednog Boga - i riječi Uzvišenog: "Uistinu, nešto veliko hoće!", tj. Muhammed želi svojom poslaničkom misijom postići čast i izdići se nad vama. Navodi o povodu objave ovih časnih ajeta: /16/

"Grupa kurejšijskih prvaka Ebu - Džehel el - As, Ibn - Vail el - Esved, Ibn el - Matlab i drugi, zatražili su da ih primi Ebu - Talib, pa pošto su došli kod njega, rekli su: 'O Ebu - Talibe, ti si naš prvak i najodabraniji među nama. Posavjetuj svoga bratića i naredi mu da prestane grditi naša božanstva', pa ga je pozvao da dođe. Pošto je došao, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'O sine moga brata (O bratiću), ovo su prvaci tvoga naroda i zamolili su da prestaneš grditi njihove bogove i pozivaju tebe i tvog Boga.' Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: 'O moj amidža, pa zar da ih ne zovem u ono što je bolje za njih.' 'U što ih pozivaš?', priupita. Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Pozivam ih da izgovore riječi koje će prihvatiti za vjeru Arapi i sa kojom će imati i strance.' I rekao je Ebu - Džehel, Allah ga prokleo, između njih. Reče: 'Recite: La illahe illalah.' Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Kada biste mi dali Sunce u desnu ruku, isto bi od vas tražio.' Otišli su od njega srditi i rekli su: 'Tako nam Allaha, napadat ćemo te i tvoga Boga, Koji ti je to naredio.'" "I oni ugledni između njih krenuše. Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se uistinu nešto veliko hoće." Od Es - Suddija u skraćenoj verziji prenosi Ibn Ebi - Hatem i Ibn - Džerir još dodaje: /17/

"Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnog i Mudrog!" /1/ "Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, s istinom, pa robuj Allahu ispovijedajući Mu čistu vjeru." /2/ "Čista vjera pripada samo Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: 'Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili' - Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik."/3/ "Da je Allah htio dijete imati, izabrao bi, između onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Uzvišen je On, On je Allah, Jedini i Svemoćni!"/4/

Obavještava Allah, dž.š., da je Kur´an časni od Njega, uzvišen neka je On, i to je istina u koju nema sumnje, kao što kaže Uzvišeni: "Kur´an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje da opominješ na jasnom arapskom jeziku." (26:193 - 195) Kaže Uzvišeni na ovom mjestu: "Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnog!", tj. Čija je visost nedostižna. "Mudrog", tj. u Svojim riječima, u Svojim postupcima, u Svom šerijatu i odredbi. "Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu s istinom, pa robuj Allahu, ispovijedajući Mu čistu vjeru!", tj. obožavaj Ga i pozivaj druga stvorenja u obožavanje samo Njega. On nema ortaka i On je jedini dostojan obožavanja, i zato kaže Uzvišeni: "Čista vjera pripada samo Allahu!", tj. neće biti djelo prihvaćeno osim da bude iskreno u ime Allaha, Jednog, Jedinog, Koji nema ortaka, a zatim nas Allah, dž.š., obavještava o onim mušricima koji su obožavali kipove da govore: "Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili", tj. navelo ih je na obožavanje njih jer su kipove napravili u likovima bliskim melecima, po njihovom mišljenju, pa su obožavali te likove.

To obožavanje kipova stavili su u rang obožavanja meleka kako bi se za njih zauzimali kod Allaha, dž.š., radi pomoći njima i opskrbe, i svega što im treba od dunjalučkih potreba; a što se tiče budućeg svijeta, njega su nijekali i nisu vjerovali u njega. Zagovornici i posrednici, po mišljenju mušrika, nisu bili ništa drugo do Allahova stvorenja potčinjena Njemu, zato su u svojoj telbiji, koju su izgovarali prilikom obavljanja hadža u periodu džahilijeta, govorili: "Odazivam Ti se, Ti nemaš ortaka, osim ortaka koji je Tvoj. On je Tvoje vlasništvo i ono što on posjeduje." Ova je zabluda bila prisutna kod mušrika u prošlim i sadašnjim vremenima; poslanici, s.a.v.s., došli su da je isprave i tako nešto su zabranili, i pozivali su da se jedino Allahu, dž.š., iskazuje pobožnost i pokornost. On nema ortaka, ovako nešto izmislili su idolopoklonici od samih sebe. Nisu imali dozvolu od Allaha, dž.š., niti je bio zadovoljan s tim. Naprotiv, to je branio i prezirao kod njih. "Mi smo svakom narodu poslanika poslali; Allahu robujte, a kumira se klonite!" Idolopoklonici su uzimali njih za posrednike a oni ne mogu posredovati, osim sa Njegovom dozvolom. Oni nisu kod Njega kao naredbodavci (prinčevi) kod njihovih kraljeva, koji posreduju kod njih bez njihove dozvole, bez obzira sviđalo se to kraljevima ili ne. Uzvišeni je Allah, dž.š., daleko od toga. "Zato ne navodite Allahu slične." I riječi Uzvišenog: "A Allah će njima zaista presuditi", tj. na budućem svijetu. "O onome u čemu su se oni razilazili", tj. presudit će Svojim stvorenjima u njihovom obećanom danu (Sudnjem danu), i svako će biti nagrađen prema svojoj zasluzi.

"A na dan kad ih sve sabere pa meleke upita: 'Zar su se ovi vama klanjali?' - oni će odgovoriti: 'Uzvišen neka si, Ti si Zaštitnik naš, a ne oni, oni su se džinima pokoravali i većina je vjerovala u njih.'"/34:40,41/

I riječi Uzvišenog: "Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik", tj. neće biti upućeni Pravim putem oni koji podvaljuju Allahu laž i niječu Njegove ajete. I riječi Uzvišenog: "Da je Allah htio dijete imati, izabrao bi između onih koje je stvorio onoga koga bi On htio..." Ovo uvjetovanje ne znači da treba da se dogodi, niti je to dozvoljeno. Ovim Uzvišeni Allah ukazuje na njihovo neznanje zbog onog što oni tvrde i misle. Allahu je, dž.š., nepotrebno da Sebi uzima djecu. Čist je on od širka. Rekao je Uzvišeni: "Reci: 'Kad bi Svemilosni imao dijete, ja bih Mu prvi ibadet činio.'" /43:81/ Sve je ovo kao uvjet, a uvjet je dozvoljeno vezivati za nemoguće zbog cilja koji govornik hoće postići. I riječi Uzvišenog: "Uzvišen je On. On je Allah, Jedini i Svemoćni", tj. Uzvišen je On i čist od onoga što Mu pripisuju - da ima dijete. On je Jedan, Jedini, nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije. Daleko je On od toga što Mu pripisuju silnici i nevjernici.

"Nebesa i Zemlju mudro je i s istinom stvorio; On noću zavija dan, i danom zavija noć; On je Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće do roka određenog. Eto, On je Silni i On mnogo prašta!"/5/ "On vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio - i On vam je dao osam jedinki stoke u parovima; On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam oblike, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda okrećete?"/6/

Obavještava nas Uzvišeni da je On Stvoritelj svega Vladar i upravitelj svega. "On noću zavija dan i danom zavija noć", tj. potčinio je njih dvoje i naizmjenično se smjenjuju, ne posustajući. Kao što su riječi Uzvišenog: "...On tamom noći prekriva dan koja ga u stopu prati." /7:54/ Kao što su i riječi Uzvišenog: "I da je potčinio Sunce i Mjesec - svako se kreće do roka određenog!" /31:29/, tj. do određenog roka, Njemu poznatog, Uzvišen je. "... Eto, On je Silni, On mnogo prašta!", tj. iako je Silni, Jaki i Moćni, On mnogo prašta onome ko pogriješi, a zatim se iskreno pokaje. A riječi Uzvišenog: "...On vas od jednog čovjeka stvara...", tj. od Adema, a.s. "A od njega je i drugu njegovu stvorio...", a ona je Hava , a.s. Kao što su riječi Uzvišenog: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao..." /4:1/ I riječi Uzvišenog: "On vam je dao osam jedinki stoke u parovima...", tj. par ovaca, koza, deva i krava, od svake vrste par. I riječi Uzvišenog: "On vas stvara u utrobama matera vaših...", tj. formirao vas je u stomacima (utrobama) vaših majki, "dajući vam oblike, jedan za drugim" : kaplja sperme, pa ugrušak, pa gruda mesa, a zatim se formira meso, kosti, nervi i vene, a zatim mu se udahne duša pa postane novo stvorenje. "Pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!" /23:14/

Prenosi Ebu-Bekr el-Bezzar od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /53/ "Ko prouči ajetul-kursiju i početak sure Ha-mim, bit će sačuvan u tom danu od svakog zla." Neki iz prvih generacija (selef) prezirali su da se kaže: "El-Havamim" (za sure koje počinju sa HA-MIM), radije su govorili "Âli ha mim". Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao je: "Sure koje počinju sa 'ha-mim' ukras su Kur'ana", a Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Sve ima svoju bit, a srž Kur'ana su Âli ha-mim."

"Ha-mim." /1/ "Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnoga, Sveznajućeg", /2/ "Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća."/3/

Riječ je o isprekidanim harfovima o kojima je bilo riječi na početku sure El-Bekare. Bilježi Ebu-Davud od Mahleba ibn Ebi-Safre, koji kaže: "Pričao mi je onaj ko je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje kaže: /54/ 'Ako zanoćite večeras, recite: Ha mim la jun sarun-hamim, oni neće biti potpomognuti." A ovaj je sened auten­tičan. I riječi Uzvišenog: "Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnoga, Sveznajućeg", tj. objavljivane Kur'ana od Allaha je, neizmjerne Sile i Znanja. I ništa ne može obuhvatiti Njegovu veličinu i od Njega se zrno gorušice ne može sakriti, pa makar bilo potpuno prekriveno. I riječi Uzvišenog: "Koji oprašta grijehe i prima pokajanja...", tj. oprostit će prošle grijehe, prima pokajanja u budućnosti onom ko se pokaje Njemu i pokaže svoju poniznost pred Njim. I riječi Uzvišenog "...Koji strahovito kažnjava...", tj. za one koji prekorače mjeru i budu uporni u griješenju. Ovaj je ajet kao riječi Njegove: "Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta, i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja odista bolna kazna." /15: 49/

Vrlo se često ova dva opisa uporedo spominju na mnogo mjesta u Kur'anu, da bi čovjek ostao pri nadi i strahu. I riječi Uzvišenog: "...i obilno nagrađuje..." Ibn-Abbas, r.a., kaže: "On je vlasnik obilnog dobra." To znači da On daje dobro Svojim robovima, dajući im blagodati obilato, i ni za jednu blagodat nisu Mu se u stanju odužiti (zahvaliti). "...i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali..." (14:34) Riječi Onog uzvišene veličine: "drugog boga osim Njega nema...", tj. nema istinskog božanstva na Zemlji niti na nebesima, osim Njega. "Njemu se sve vraća", tj. povratak i svako će biti nagrađen onako kako je radio. "...I On brzo račun svodi." /13:41/

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Jezida ibn el'-E'samma, koji kaže: "Bio je neki čovjek u Šamu, jak, snažan, koji je stalno dolazio kod Omera ibn el-Hattaba, r.a., a zatim je prestao dolaziti. Omer je upitao: 'Šta je s tim i tim', pa su mu odgovorili da se ponovo odao alkoholu. I pozvao je Omer svog pisara i rekao mu da piše: "Od Omera Ibnul-Hattaba tom i tom. Neka je na tebe mir. Ja se zahvaljujem Allahu za tebe, nema boga osim Njega, Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji straho­vitokkažnjava i obilno nagrađuje. Drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća." A zatim je rekao svojim prijateljima: "Molite Allaha za svoga brata da se srcem pokaje i da mu Allah oprosti." Pa pošto je stiglo pismo od Omera, r.a., u ruke čovjeka, počeo ga je čitati i stalno ponavljati. "...Koji prašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava. Upozorava me na Njegovu kaznu i obećava mi da će mi oprostiti." U rivajetu Ebu-Neima kaže se: "To je sam sebi ponavljao dok nije zaplakao, a zatim je odbacio alkohol, i to is­kreno." Pošto je došla vijest o njemu do Omera, r.a., rekao je: "Ovako činite kada vidite svoga brata da je posrnuo: uspravite ga i učvrstite, i molite Allaha da mu primi pokajanje, i nemojte biti šejtanovi pomoćnici protiv njega."

"O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to što se oni po svijetu kreću."/4/ "I Nuhov je narod prije njih poricao, a i skupine poslije njega. Svaki narod nastojao je domoći se svoga poslanika, i raspravljao je na neistini da njome Istinu uništi, pa sam ga Ja kažnjavao-a kakva je bila kazna Moja!"/5/ "I tako će se riječ Gospodara tvoga ispuniti da će oni koji nisu htjeli vjerovati-stanovnici u Vatri biti."/6/

Uzvišeni kaže: Neće odbiti Istinu i raspravljati o njoj nakon jasnih dokaza: "...samo oni koji ne vjeruju", tj. oni koji poriču Allahove ajete. "...pa neka te ne obmanjuje to što se oni po svijetu kreću", tj. radi ovosvjetskog bogatstva, blagodati i njegova sjaja. Kao što kaže Uzvišeni: "Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju neizdrživu." /31:24/ A zatim Allah tješi Svog vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., zbog toga što ga je njegov narod utjerivao u laž, a zaista su vjerovjesnici prije njega, neka je na njih Allahov blagoslov i mir, utjerivani u laž od njihovih naroda i nisu imali uz sebe pristalica, osim malog broja. I kaže: "I Nuhov je narod prije njih poricao...", a on je bio prvi Allahov poslanik koga je Allah poslao da spriječi obožavanje kipova. "...a i skupine urotničke poslije njega", tj. iz svih naroda. "Svaki narod nastojao je domoći se svoga poslanika...", tj. nastojali su ga ubiti na bilo koji način. Među njima ima i onih koji su ubili svoga poslanika; "i raspravljao je na neistini da njome Istinu uništi...", tj. donosili su sumnje da bi potisnuli jasnu istinu. Ebu-Kasim et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /55/

"Ko pomogne neistinu da bi njome potisnuo Istinu, izišao je iz Allahove zaštite i jamstva Njegova Poslanika, s.a.v.s." I riječi Uzvišenog: "Pa sam ga Ja kažnjavao", tj. uništio sam ih zbog njihovih grijeha. "A kakva je bila kazna Moja!", tj. bila je žestoka i bolna. I riječi Uzvišenog: "I tako će se riječ Gospodara tvoga ispuniti da će oni koji nisu htjeli vjerovati-stanovnici u Vatri biti", tj. kao što se ostvarila prijetnja kaznom za nevjernike prošlih naroda, isto tako će se obistiniti kazna, i to je preče, za one koji budu poricali tebe. A Uzvišeni Allah najbolje zna.

"Ha-mim"/1/ "Objava je od Svemilosnog Milostivog", /2/ "Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju", /3/ "Obveselitelj i opominjatelj - pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje." /4/"Srca naša su" - govore oni - "pod pokrivačima, za ono čemu nas ti pozivaš, a u ušima je našim gluhoća, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi." /5/

Uzvišeni kaže: "Ha-mim. Objava je od Svemilosnog, Milostivog", znači Kur'an je objavljen od Milostivog, Svemilosnog, kao što su riječi Uzvišenog: "Reci: 'Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril s istinom.'" /16:102/ I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog: "Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi", tj. objašnjeno njegovo značenje, u njemu su jasne šerijatske odredbe. "Kur'an na arapskom jeziku", tj. jasno objašnjeni, njegovo je značenje detaljno objašnjeno, a njegovi su izrazi jasni i nisu dvosmisleni. Kao što su riječi Uzvišenog: "Ovo je knjiga čiji su ajeti precizno i jasno izloženi, od Mudrog i Sveznajućeg" /11:1/, tj. on je mu’džiza po izrazu i značenju. Riječi Uzvišenog: "Za ljude koji znaju", tj. ovo objašnjenje i jasnoću mogu prepoznati samo oni koji su u nauku dobro upućeni. "Obveselitelj i Opominjatelj", vjesnik radosnih vijesti za vjernike, a opomena za nevjernike. "Pa opet većina njih glavu okreću, neće ni da čuju", tj. većina Kurejšija ne razumiju iz njega ništa i pored te jasnoće i razboritosti.

"Srca naša su" - govore oni - "pod pokrivačima", tj. prekrivena "za ono čemu nas ti pozivaš, a u ušima je našim gluhoća", tj. gluhi smo na ono s čim si nam ti došao. "Između nas i tebe je pregrada", do nas ne dopire ništa od onog što kažeš. "Pa ti radi i mi ćemo raditi", tj. radi ti po svojoj uputi i nećemo te slijediti. Prenosi Imam el-Alim Abd ibn-Hamejd, r.a., u svom Musnedu od Džabira ibn Abdulaha, r.a., koji kaže: /68/ "Okupili su se Kurejšije jednog dana i rekli su: 'Potražite onog ko među vama najbolje poznaje sihr, vrač - čarolije i poeziju, pa neka ode ovom čovjeku (Muhammedu, s.a.v.s.), koji nas je podijelio, i razdvojio našu stvar, i obrukao našu vjeru, pa neka sa njim popriča da vidimo što će mu odgovoriti.' I rekli su: 'Ne znamo ko bi bio priličniji za taj razgovor od Utbe ibn Rebi'a ', pa su mu rekli: 'Ti, o Ebu-Velide (Utbe), idi kod njega.' Zatim je došao Utbe i rekao mu: 'O Muhammede, jesi li ti bolji ili Abdullah!' A Allahov Poslanik, s.a.v.s., šutio je. On ga ponovo upita: 'Jesi li bolji ti ili Abdul-Muttalib?' Poslanik je i dalje šutio, a Utbe nastavi: 'Ako smatraš da su ovi bolji od tebe, pa oni su obožavali božanstva kojima ti nalaziš mahanu, a ako smatraš da si bolji od njih, pa progovori, da čujem tvoje mišljenje.

Mi, tako mi Boga, nismo vidjeli nesretnike - kobnije, od tebe za tvoj narod. Razdvojio si našu cjelovitost, razjedinio si našu stvar, osramotio si našu vjeru i osramotio si nas među Arapima, tako da kruži među njima da Kurejšije imaju sihirbaza i da Kurejšije imaju vrača. Tako mi Boga, očekujemo, kao što se očekuje krik trudnice, da jedni na druge pođemo sabljama i da se tako istrijebimo. O čovječe, ako ti imaš kakvu potrebu, mi ćemo ti skupiti imetak, tako da ćeš biti najbogatiji i prvi čovjek Kurejšija; a ako imaš potrebu za ženidbom, pa izaberi koju god ženu Kurejšijku hoćeš, oženit ćemo te sa deset njih.' 'Jesi li završio?', upitao ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s. 'Da!', odgovorio je, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog. Ha - Mim. Objava je od Svemilosnog, Milostivog' - učio je dok nije došao do ajeta: 'A ako glave okrenu, ti reci: Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda.' Utbe reče: 'Dovoljno ti je ovo, dovoljno ti je ovo. Zar ti nemaš ništa drugo osim ovo?' 'Ne', odgovorio je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Utbe se vrati i došao je Kurejšijima, te su ga upitali: 'S čime si nam došao?' 'Nisam ostavio ništa što sam smatrao da biste mu vi rekli, a da mu to nisam rekao.' 'Je li ti odgovorio?', upitaše. 'Da', rekao je. 'Ne, tako mi onog koji je podigao Kabu, nisam ništa razumio od onog što mi je rekao, osim što vas je upozorio munjom sličnom onom što je zadesila Ad i Semud.' 'Šta je tebi?', rekoše mu. 'Čovjek ti govori arapski, a ti ne znaš šta ti je rekao?' 'Ne, tako mi Allaha, ja nisam razumio ništa od onog što je rekao osim onog kad je spomenuo munju.'" I ovo prenosi hafiz Ebu-Ja'la el-Mevsili u svom Musnedu potpuno isto kao i on. El-Begavi u svom tefsiru navodi sa svojim lancem prenosilaca od Džabira ibn Abdullaha isti ovaj hadis, sve dok nije spomenuo riječi Uzvišenog: /69/

"...onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda." Utbe je stavio ruku na Poslanikova usta i zakleo ga je rodbinskim vezama i vratio se svojoj kući. I nije otišao Kurejšijima i sakrivao se od njih. Ebu-Džehl reče: "O skupino Kurejšija, tako mi Boga, ja smatram da se Utba priklonio Muhammedu i primio njegovu vjeru, svidjela mu se njegova hrana. To je učinio samo iz nužde koja ga je zadesila, pa hajdemo kod njega." Ebu-Džehl reče: "O Utbe, smatramo da se nisi izdvojio od nas, osim što si se priklonio Muhammedu, primio njegovu vjeru i svidjela ti se njegova hrana. Pa ako ti je potrebno, mi ćemo tebi skupiti iz naših imetaka onoliko koliko ti je potrebno da ne tražiš od Muhammeda." I Utbe se naljuti i zakle se da više neće razgovarati sa Muhammedom nikada, pa reče: "Tako mi Boga, vi znate da sam ja jedan od najbogatijih Kurejšija, ali sam mu došao i ispričao sve što sam imao reći, pa mi je odgovorio nečim; tako mi Boga, to nije poezija niti vračanje, niti sihri. I proučio je suru do riječi Uzvišenog: "A ako glave okrenu, ti reci: 'Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda.'" I začepio sam mu usta i zakleo sam ga rodbinskim vezama da stane. "Vi znate da Muhammed kad kaže nešto ne laže, pa sam se pobojao da vas ne pogodi kazna." U predanju Muhammeda ibn Ishaka stoji: /70/

"S čime si nam došao, o Ebu Velide?", upitali su ga. On reče: "Čuo sam riječi, tako mi Boga, nisam nikad čuo nešto slično. Tako mi Boga, to nije sihr, niti poezija niti vračanje. O skupino Kurejšija, poslušajte me i neka to bude od mene. Ostavite ono što je između čovjeka i ono na čemu je on i pustite ga. Tako mi Allaha, zaista će se saznati za riječi koje sam čuo, pa ako ga Arapi ubiju, riješili ste ga se pomoću drugih, a ako zavlada Arapima,... pa njegovo carstvo je i vaše carstvo. Njegov ponos je i vaš ponos. I bit ćete najsretniji ljudi s njim." "Tako nam boga, opčarao te je jezikom, o Ebu-Velide!", rekoše. "Ovo je moje mišljenje o njemu, a vi činite što smatrate da je najispravnije."

"Ha-mim."/1/ "Ajn-sin-kaf."/2/ "Eto tako Allah Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i onima prije tebe."/3/ "Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni!"/4/ "Gotovo da se nebesa raspadnu jedan iznad drugih! A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji. Allah je, zaista, Taj Koji prašta i Koji je milostiv."/5/ "Allah motri na one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju, a ti nisi zadužen za njih."6/

Prenosi Malik, da mu se Allah smiluje, od Aiše, r.a., da je rekla: /84/ "Uistinu je Haris ibn Hišam pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekavši: 'O Allahov Poslaniče, kako ti je dolazila objava - vahj?'" Pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ponekad mi je dolazila poput zvonjave zvona, kad prestane, znam što je rečeno. To je za mene bio najteži način. Ponekad mi melek dođe u liku čovjeka, govori mi i razumijem što kaže.'" Kaže Aiša, r.a.: "Vidjela sam ga kako mu jednog veoma hladnog dana dolazi objava, pa kad prestade, čelo mu bi obliveno znojem." "Eto, tako Allah, Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i onima prije tebe", tj. kao što je tebi objavio ovaj Kur’an, objavio je kitabe i suhufe vjerovjesnicima prije tebe. Riječi Uzvišenog: "Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni!", jesu kao i riječi: "On je Uzvišen i Veliki."/34:23/

Ajet: "Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih", znači: Allahova je veličina razlog mogućeg raspada nebesa. "A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprost za one koji su na Zemlji." Ovo je poput riječi Uzvišenog: "Meleki koji drže Arš i oni koji su oko njega, veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: 'Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem.'"/40:7/ Riječi Uzvišenog: "Allah je zaista Taj Koji oprašta i Koji je milostiv", znače obznanu ovih riječi i ukazivanje na njih. A riječi Slavljenog i Uzvišenog: "...one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju" odnose se na mušrike - mnogobošce. "Allah motri na njih", tj. On je svijedok protiv njih i njihovih djela. Sve ih, ponaosob, bilježi i zbraja, i oni će za svaki posao odgovarajućom nagradom biti nagrađeni. "A ti nisi zadužen za njih." Tj. ti si samo opominjač, a Allah brine o svakoj stvari.

"Eto, tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Majku gradova i one oko nje i upozorio na Dan sakupljanja - u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem." /7/ "A da Allah hoće, učinio bi ih pravim vjernicima, ali, On u milost Svoju uvodi koga On hoće, a nevjernici nemaju ni zaštitnika, ni pomagača."/8/

Kaže Uzvišeni da - kao što smo objavili vjerovjesnicima prije tebe - "Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku", tj. razumljiv, jasan i razgovijetan. "...da bi opominjao Majku gradova", tj. Meku, "i one oko nje", tj. ostala naselja na istoku i zapadu. Meka je poznata pod imenom Ummul Kura - Majka gradova, zato što je ona odabranija od svih gradova. Dokaza za ovo ima mnogo, a najjasniji je i najbolji hadis koji prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Adijj ibn el-Hamra’ ez-Zuhrija da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je stajao na Hazveri, dijelu trga u Meki, kako kaže: /85/ "Tako mi Allaha, ti si najbolji dio Allahove Zemlje, i ti si Allahu najdraži dio Njegove Zemlje, da me iz tebe nisu istjerali, ne bih iz tebe izišao."

Ovo je Tirmizijino predanje za koje kaže da je hasen-sahih. Također ga prenose Nesai i Ibn-Madže. "...i upozorio na Dan okupljanja", a to je Sudnji dan. "...u koji nema nikakve sumnje", tj. nema sumnje u njegov dolazak; a riječi Uzvišenog: "Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem" jesu poput: "A onoga Dana kada vas On na Dan sakupljanja sakupi, to će biti dan obmanjivanja" /64:9/; znači: stanovnici Dženneta obmanut će džehenemlije. Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra, r.a., da kaže: /86/ "Pristupio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., noseći u rukama dvije knjige i rekao: 'Znate li koje su ovo dvije knjige?' Rekosmo: 'Ne, osim ako nas ti, o Allahov Poslaniče, o tome ne izvijestiš.' Reče Allahov Poslanik, s.a.v.s. za ono što mu je u desnici: 'Ovo je knjiga Gospodara svjetova sa imenima stanovnika Dženneta i imenima njihovih očeva i plemena. Sve je rečeno o njihovim potomcima, tako da se nikad ništa o njima ne može reći ni više ni manje.' Zatim reče o onoj što mu je u lijevoj ruci: 'Ovo je knjiga stanovnika Džehennema sa njihovim imenima, imenima njihovih očeva i plemena. Sve je rečeno o njihovim potomcima, tako da se nikad ništa o njima ne može reći ni više, ni manje.'

Tada ashabi rekoše: 'Zašto onda radimo, ako je stvar završena?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Vi nastojte biti ispravni, umjereni i smjerni, a uistinu će dženetliji pečat biti dženetska djela, iako bilo što uradi, a džehennemliji će, uistinu, biti pečat džehenemsko djelo, iako bilo šta uradi.' Zatim je s.a.v.s. stisnuo dlan i rekao: 'Vaš Gospodar završio je sa robovima.' Potom je mahnuo prstima desne ruke i rekao: 'Skupina za Džennet', a mahnuo prstima lijeve ruke i rekao: 'Skupina za Džehennem.'" Ovo navode Et-Tirmizi i En-Nesai. Riječi Uzvišenog: "A da Allah hoće, učinio bi ih sve jednim ummetom", tj. bili bi na Pravom putu ili u zabludi. Međutim, učinio ih je međusobno različitim i uputio je ka Istini koga je htio, a sa Istine skrenuo koga je htio. On je to iz mudrosti i neoborivih dokaza učinio. To se razjašnjava u riječima Uzvišenog: "On u milost Svoju uvodi koga On hoće, a nevjernici nemaju ni zaštitnika ni pomagača", tj. uvest će u Džennet svakog, osim one kod kojih nema dobra.

"Zar oni da druge, a ne Njega, za zaštitnike uzimaju?! Pa Allah je jedini zaštitnik? On će oživjeti umrle, On je kadar sve." /9/ "A u čemu god se vi razišli, presuda za to u Allaha je! To vam je, eto, Allah, Gospodar moj - u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam"/10/ "Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara - a stvara parove i od stoke - da vas tako razmnožava. Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." /11/ "U Njega su ključevi nebesa i Zemjle, On daje opskrbu u izobilju kome hoće, a i uskraćuje; On, uistinu, zna sve."/12/

Uzvišeni Allah kori mušrike za to što su oni mimo Allaha prihvatili božanstva i izjavljuje da je on jedini, istinski zaštitnik te je nepotrebno obožavati bilo što sem Njega Jedinog. On je, uistinu, moćan da oživi mrtve. On ima moć nad svakom stvari. Zatim Uzvišeni kaže: "A u čemu god se Vi razišli, presuda za to u Allaha je! " znači: pri razilaženju i sukobu mišljenja u bilo kojem slučaju i bilo kakvom pitanju. "To vam je, eto, Allah, Gospodar moj - u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam", znači: Njemu se obraćam pri svakom poslu. A riječi Uzvišenog: "Stvoritelj nebesa i Zemlje!" znače: On je Stvoritelj njihov i svega među njima. "On vas kao parove stvara", znači: On vama između vas od vaše vrste i vaših oblika jedne drugima stvara, iz ljubaznosti i dobrote prema vama čini jedne muškarcima, a druge ženama. "a stvara parove i od stoke", znači:

"Ha-mim."/1/ "Tako Mi Knjige jasne", /2/ "Mi je objavljujemo kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli", /3/ "a on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen."/4/ "Zar da odustanemo Opomenu vam saopćavati zato što svaku mjeru zla prelazite?"/5/ "A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali"/6/ "i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!"/7/ "Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili, a prethodio je primjer prijašnjih naroda."/8/

Uzvišeni Allah kaže: "Ha-mim. Tako Mi Knjige jasne", knjige jasnih i veličanstvenih misli i izraza, jer je objavljena na arapskom jeziku koji je izražajno najbogatiji jezik u komuniciranju ljudi. Upravo zato Uzvišeni kaže: "Mi je objavljujemo." Džealna ovdje znači "enzelna", tj. objavljujemo "kao Kur'an na arapskom jeziku" , znači: na jeziku Arapa. "...da biste razumjeli" - kako biste mogli shvatiti njegova značenja. "A on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen" , znači: da je čast koju Kur‘an uživa u višim sferama (među melekima) potpuno jasna. Uzvišeni veli: "on", Kur‘an " u Glavnoj je knjizi" u Levhi-mahfuzu - knjizi pomno čuvanoj "kod Nas" "cijenjen", uživa veličanstveno mjesto, ugled i počasti. "...savršen", savršeno precizan, bez ikakve zbrke i nesklada. Sve ovo ima za cilj naglasiti kur‘ansku veličinu i nedostižnost. Kao što na drugom mjestu Uzvišeni Allah veli: "On je, zaista, Kur‘an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj i dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova." /56:77-80/

Iz značenja ovih ajeta učenjaci, da je Allah sa njima zadovoljan, izveli su stav da nečista osoba - džunub ne smije doticati Mushaf. To se u pojedinim hadisima i spominje zato što meleki u Visokome Društvu odaju počast Mushafu koji sadrži Kur‘an. Stanovnici Zemlje prvenstveno su obavezni to činiti jer je on njima objavljen. Govor Kur‘ana njima je upućen. Stoga su prvenstveno ljudi dužni prema Kur‘anu ophoditi se sa poštovanjem odajući mu svako priznanje. Poslušno mu se staviti na raspolaganje i priznati pokornost jer je i Sam Allah Kur’anu odredio mjesto: "...a on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i savršen." "Zar da odustanemo Opomenu vam saopćavati zato što svaku mjeru zla prelazite?" Mufessiri su se razišli u značenju ovog ajeta. Spominju se mnoga mišljenja. Najljepše što je rečeno jeste da Uzvišeni Allah zbog Svoje milosti prema stvorenjima ne prestaje pozivati ih ka dobru i mudroj Uputi - Kur‘anu, iako to oni odbijaju i svaku mjeru u zlu prelaze.

On im čak slijeđenje Upute stavlja u dužnost. Pravim putem će krenuti oni kojima je Uputa propisana (te će za slijeđene Upute razložno biti nagrađeni), a kao dokaz protiv onih kojima je nesreća propisana bit će zaslužene kazne. Zatim Allah hoće da smiri srce Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa kaže: "A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali", ti narodi su predhodili tvome narodu, "i nijedan im vjerovjesnik nije došao, a da mu se nisu narugali!" znači: u laž ga utjerivali i za podsmijeh uzimali. "Zato smo uništavali one koji su od ovih moćniji bili", tj., Muhammede, uništavali smo one koji su poslanike u laž ugonili, iako su bili moćniji od tvoga naroda. Kao što Uzvišeni veli: "Zašto oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su završili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jači." /40:83/ Ajeta ove poruke ima mnogo. A riječi Allaha, dž.š.: "a prethodio je primjer prijašnjih naroda", tj. Mi smo ih kao primjere za pouku navodili narodima što su iza njih živjeli. Ako budu poslanike lažnim smatrali, snaći će ih ono što je snašlo i narode što su prije živjeli. Kao što Uzvišeni veli na kraju ovog poglavlja: فجعلناهم سلفاً ومثلاً للآخرين "i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim." /43:56/

"Pa ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će sigurno reći: 'Stvorio ih je Silni, Sveznajući!'"/9/ "Onaj Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio i po njoj vam prolaze stvorio, da biste se uputli"; /10/ "Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele - tako ćete i vi biti (iz grobova) izvedeni." /11/ "Onaj Koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i stoku da na njima putujete", /12/ "da se na (palubama i) leđima njihovim smjestite i da se, potom, kada se smjestite na njih, sjetite blagodati Gospodara svoga i da reknete: 'Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići", /13/ "i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!"/14/

Kaže Uzvišeni Allah - Muhammede, ako upitaš mušrike: "A ako ih upitaš ko je stvorio" oni će ti, uistinu, priznati da je svemu tome tvorac Allah, Jedini. Njemu niko nije saučesnik. A oni i pored ove tvrdnje obožavaju, mimo Njega, druga božanstva. Kaže dalje Uzvišeni Allah: "Onaj Koji vam je Zemlju kolijevkom učinio", tj. boravištem i stabilnom. Vi po Zemlji putujete, budite se i spavate iako je postavljena na pokretnoj vodenoj masi. Nju je Allah učvrstio brdima da se ne bi razdvajala. "...i po njoj vam prolaze stvorio", puteve koji se protežu između brda i preko udolina. "...da biste se uputili"; putujući iz mjesta u mjesto. "Onaj Koji s neba s mjerom spušta vodu", prema potrebi za usjeve što posijete, plodove što očekujete, koliko je potrebno za piće vama i vašoj stoci. Allah, dž.š., kaže: "...pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele", tj. mrtvu zemlju; a nakon što se natopi kišom oživi raznovrsnim plodovima. Oživljavanjem mrtve zemlje Uzvišeni Allah zatim upućuje (ukazuje) na oživljavanje mrtvih tijela na Sudnjem danu, te kaže: "tako ćete i vi biti ( iz grobova ) izvedeni." Uzvišeni dalje veli: "Onaj Koji stvara stvorenja svake vrste", biljnog svijeta što iz zemlje niče svih vrsta, svih sorti i svih plodova kao i životinjskog svijeta sveopće raznolikosti. "...i daje vam lađe i stoku da na njima putujete", tj. brodove i potčinio vam je i podložnom učinio stoku. On je dao da od stoke imate hranu, piće i da je kao prijevozno sredstvo koristite.

"Ha-mim."/1/ "Tako mi Knjige jasne", /2/ "Mi smo je objavili u Blagoslovljenoj noći , i Mi, doista, opominjemo"; /3/ "u njoj se rasčlanjuje svaka savršeno stvorena stvar!" /4/ "po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike" /5/ "kao milost Gospodara tvoga - On, uistinu, sve čuje i sve zna"/6/ "Gospodara nebesa i Zemlje, i onoga što je između njih - ako čvrsto vjerujete", /7/

"drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje - Gospodar vaš i Gospodar vaših predaka davnih!"/8/ Uzvišeni Allah obavještava o veličanstvenom Kur‘anu, te kaže da ga je objavio časne noći, a to je noć Lejletul-kadr. Kao što Uzvišeni veli: "Mi smo ga objavili u noći Kadr." /97:1/ Bilo je to u mjesecu ramazanu. Uzvišeni kaže: "Mjesec ramazan je onaj (mjesec) u kojem je objavljen Kur‘an." /2:185/ Prethodno smo naveli nekoliko hadisa o ovoj temi u poglavlju El-Bekare, te ih nema potrebe ovdje ponavljati. Oni koji tvrde da je noć Kadra u polovini mjeseca šabana, mnogo su daleko, jer je tekst Kur‘ana nedvosmislen da je ona u ramazanu. A Uzvišeni Allah kaže: "i Mi, doista, opominjemo" ljude šta im koristi, a šta šteti po Šerijatu, kako bi Allahovi dokazi protiv Njegovih robova bili uspostavljeni. Riječi Uzvišenog: "...u njoj se rasčlanjuje svaka savršeno (stvorena) stvar."

Dakle, u noći Lejletul-kadra izdvoji se iz Levhi-mahfuza odredba za narednu godinu i dostavi pisarima; edželi koji će se u njoj okončati šta je od opskrbe određeno, i sve drugo što će se u narednoj godini desiti. Riječi Uzvišenog: "ovdje" je u značenju (savršen, precizan, temeljito urađen) koje se ne može zamijeniti niti preinačiti. Zato Uzvišeni Allah kaže: "po zapovijedi Našoj." Sve što objavi i odredi je po Njegovoj zapovijedi, sa Njegovom dozvolom i Njegovim znanjem. "Mi smo, zaista, slali poslanike." Znači, ljudima su slati poslanici kako bi im Allahove znakove, kad se za to ukaže potreba, čitali. Zato, Uzvišeni veli: "...kao milost Gospodara tvoga - On, uistinu, sve čuje i sve zna. - Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih." Onaj Koji je Kur’an iz milosti poslao, jeste Allah, Gospodar nebesa i Zemlje. "...ako čvrsto vjerujete", tj. ako ste uvjereni, sigurni u to. Zatim Uzvišeni veli: "drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje, Gospodar vaš i Gospodar vaših predaka davnih." Baš kao što Uzvišeni veli: "Reci: - O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik, Njegova je vlast i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje." /7:158/

"Ali, ovi sumnjaju i zabavljaju se", /9/ "Zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim"/10/ "koji će ljude prekriti: 'Ovo je neizdržljiva patnja!'"/11/ "Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!"/12/ "A kako će oni pouku primiti, a već im je došao istinski Poslanik"/13/ "od koga oni glave okreću i govore: 'Poučeni - umno poremećeni!" /14/ "Mi ćemo patnju malo - pomalo otklanjati i vi ćete se sigurno u mnogobožačku vjeru vratiti"; /15/ "ali onoga Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti."/16/

Govori Uzvišeni kako su oni mušrici i zabavljaju se i poigravaju, tj. došla im je očigledna istina, ali oni u nju sumnjaju, izvrću je i ne vjeruju. Zatim, Uzvišeni, određujući rok i prijeteći im, veli: "Zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim." Ibn-Mes‘ud i drugi koji se sa njim slažu tvrde da se duhan - dim, pokazao, tj. ukazao se i iščezao... On je, što se, u opisu precizira, kao priviđenje koje su u očima vidjeli skupina Kurejšija kad ih je Božiji Poslanik proklinjao glađu, slično kao Jusuf, te ih je snašla izmorenost i glad, pa počeše jesti kosti i mrljinu. U tom stanju Kurejšije su dizali poglede u nebo i vidjeli samo dim. U jednom rivajetu stoji: "Poče čovjek gledati u nebo, i vidje između njega i neba nešto poput oblaka, zbog velike izmorenosti. Dok drugi kažu da se ne radi ovdje o dimu koji je već bio, nego je ovo dim, kao jedan od predznaka Sudnjeg dana. Kao što je već napomenuto u hadisu od Ebu-Surejha Huzejfe ibn Usejda el-Gifarijj, r.a., koji kaže: /112/

"Pojavio nam se Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa Arefata, kada smo se među sobom podsjećali na Sudnji dan", te Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Neće biti Sudnji dan dok ne vidite deset znakova; rađanje sunca sa zapada, dim, životinju, pojavu Jedžudža i Medžudža, pojavu Isaa, sina Merjeminog, Dedždžala, tri pomračenja mjeseca; jedno na istoku, jedno na zapadu, a jedno na Arapskom poluotoku, vatru što će se pojaviti iz udubine Adena (adenskoga polja), koja će tjerati ljude - zaokupiti ih - bit će s njima gdje god zanoćili i gdje god se u podne odmarali.'" Ovaj hadis navodi samo Muslim u svom Sahihu. U Sahihu Buharije i Muslima stoji: /113/ "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Ibn-Sajjadu: 'Imam za tebe jednu tajnu (skrivenu stvar)!' A on reče: 'To je dim.' Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Prezren neka si! Nećeš moći izbjeći kaderu (određenju).' A tajna koju mu je bio sakrio Poslanik, s.a.v.s., jeste: 'Zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim (ajet).'"

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Seida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /114/ "Dim će obuzeti ljude. Mumina će obuzeti stanje slično kihavici, a kafira će dim napuhati sve dok mu ne počne na uši izlaziti." Dosta je sahih, hasen i ostalih hadisa, koji se prenose, i nedvojbeno upućuju na to da je dim jedan od očekivanih predznaka Sudnjeg dana. To je jedan od kur’anskih fenomena. Uzvišeni Allah kaže: "Zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim", upečatljiv i jasan, koji će svako vidjeti. Prema tome kako ga komentira Ibn-Me’sud, r.a., to je samo priviđenje koje će ljudi u svojim očima vidjeti uslijed velike gladi i iscrpljenosti. Tako Uzvišeni veli: "koji će ljude prekriti", tj. dim će ih obviti i okružiti sa svih strana. A da se odnosi samo na mušrike Meke, mimo ostalih ljudi, ne bi u ajetu bilo rečeno: "koji će ljude prekriti:." Uzvišeni veli: "ovo je neizdržljiva patnja", tj. to će im se reći, podrugljivo: "na Dan kada će grubo u vatru džehenemsku biti gurnuti: 'Ovo je vatra koju ste poricali.'" /52:13-14/ Uzvišeni veli: "Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!" Ovako će govoriti nevjernici, kad očima budu gledali patnju, a Uzvišeni će im odgovoriti: "A kako će oni pouku primiti, a već im je došao istiniti Poslanik, od koga oni glavu okreću i govore: 'Poučeni - umno poremećeni!'" Uzvišeni, dakle, odgovarajući im pita, kako se to mogu opomenuti, jer im je On Poslanika poslao, koji im je jasno dostavio i obznanio, a oni se od njega okrenuli, u laž ugonili i rekli, potvarajući Poslanika, da je on podučen od nekoga, i da je lud.

"Ha-mim."/1/ "Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnog, Mudrog!"/2/ "Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju:"/3/ "i stvaranje vas i životinja koje je razasuo, dokazi su za ljude koji su čvrsto uvjereni"; /4/ "i smjena noći i dana, i opskrba (kiša) koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova - dokazi su za ljude koji imaju pameti."/5/

Uzvišeni upućuje Svoja stvorenja na razmišljanje o Njegovim dokazima i blagodatima. O Njegovoj veličanstvenoj moći kojom je stvorio nebesa i Zemlju, sve i svakog na njima, od različitih stvorenja. Svakojakih vrsta na nebesima, nebeskim katovima i u Zemlji, kopnu, moru, zraku i u onom što je između nebesa i Zemlje. O smjeni noći i dana, o kiši koju iz oblaka spušta, i kojom Zemlju iz mrtvila oživljava. O tome kako svakovrsne vjetrove šalje da kišu tjeraju. I o tome kako se plodovi oplođavaju i kako se živa bića hrane. Te kako ih ima jalovih, koji ne mogu plod dati. Sve su to dokazi i upute koje kod vjernika jačaju iman - vjeru i pouzdanje, a u njihovim umovima povećavaju mogućnost poimanja svojstava Uzvišenog Allaha, te Njegove spoznaje, neka je On slavljen. Tako se pojačava ljubav i poslušnost, zadovoljstvo i potpuna predanost, Njegovoj uzvišenoj veličini i usvajaju pravila ponašanja koje treba da posjeduje vjernik, kako bi kao rob Allahov, srca ispunjenog predanošću, vjerom i dobročinstvom, bio u blizini svoga Gospodara.

"To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će, ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove, oni vjerovati?"/6/ "Teško svakom lašcu, velikom grješniku!"/7/ "On čuje Allahove ajete kad mu se uče, zatim ustraje (u nevjerovanju), oholit će se kao da ih ni čuo nije - njemu patnju neizdržljivu navijesti." /8/ "A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga. Takve ponižavajuća patnja čeka." /9/ "Pred njima je Džehennem, i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli, ni oni koje su, pored Allaha, za zaštitnike uzeli, i njih čeka muka golema." /10/ "Ovo je (Kur‘an) Uputa, a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka bolna, najveća kazna."/11/

Kaže Uzvišeni: "To su Allahovi dokazi", tj. misli se na Kur‘an, koji posjeduje dokaze i svjedočenja.."..koje ti kao istinu navodimo." Ono što je mimo njega zabluda je. "...pa u koje će, ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove, oni vjerovati", tj. ako neće povodeći se za njima njih vjerovati. Zatim Uzvišeni veli: "Teško svakom lašcu, velikom grješniku", tj. lašcu u govoru, grješniku djelima i srcem, nevjerniku u Allahove znakove. Te zato Uzvišeni kaže: "On čuje Allahove ajete kad mu se uče." Glagol znači ovdje, tj. "kad mu se uče." " ...zatim ustraje", inadeći se u svom nevjerovanju. "Kao da ih ni čuo nije - njemu patnju neizdrživu navijesti", tj. obavijesti ga da mu pripada bolna kazna na Sudnjem danu. "A kad sazna za neke Naše ajete, on im se ruga", tj. on ne povjeruje u njih već ih stane ismijavati. "Takve ponižavajuća patnja čeka." To je rezultat toga što se on poigravao sa Allahovim dokazima, i sa njima se ismijavao. Prenosi Muslim u svome Sahihu od Ibn- Omera, r.a., koji kaže: /123/

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se, putujući u neprijateljsku zemlju, nosi Kur‘an iz bojazni da ne bi pao u neprijateljske ruke.” Potom Uzvišeni objašnjava spomenutu patnju riječima: "Pred njima je Džehennem", znači: svi koji budu imali njihove osobine dospjet će u Džehennem. "...i ni od kakve koristi im neće biti ono što su stekli." Ama baš ništa od imetka njihovog ili potomaka njihovih, neće im moći biti od koristi. "...ni oni koje su, pored Allaha, za zaštitnike uzeli", tj. sva božanstva koja su mimo Allaha obožavali neće im ništa moći pomoći. "...njih čeka kazna golema." Zatim Uzvišeni veli: "Ovo je Uputa", "a one koji ne vjeruju u dokaze Gospodara svoga čeka bolna, najveća kazna", bolna i neprolazna, a Allah najbolje zna.

"Allah je Onaj Koji vam je potčinio more da bi lađe, odredbom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste bili zahvalni./12/ "I potčinio vam je ono što je na nebesima i na Zemlji , sve je od Njega! To su, zaista, znaci za ljude koji razmišljaju." /13/ Reci vjernicima da oproste onima koji se ne boje Allahove kazne da bi nagradio ljude za ono što su radili."/14/ "Onaj koji čini dobro - sebi ga čini, a onaj koji radi zlo - radi protiv sebe, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti."/15/

Među blagodatima koje je Allah podario Svojim robovima jeste i to što im je, od koristi, na moru potčinio. "...da bi lađe, odredbom Njegovom, morem plovile." To su brodovi i prijevozna sredstva na moru, koja plove uz Allahovo dopuštenje. "...da biste mogli tražiti blagodati Njegove", tj. trgujući i na drugi način zaradu stičući. "...i da biste bili zahvalni." Na tome što velike koristi steknete, koje vam morem doplove iz dalekih krajeva. "I potčinio vam je ono što je na nebesima i na Zemlji." I zvijezde, i brda, i mora, i rijeke, i sve od čega koristi imate, sve je od Njegove dobrote. Zato Uzvišeni kaže: "sve je od Njega", Jednog i Jedinog, Kome niko ravan nije, i Kome se ništa od toga ne može suprotstaviti. "To su, zaista, znaci za ljude koji razmišljaju." Riječi Uzvišenog: "Reci vjernicima da oproste onima koji se ne boje Allahove kazne", tj. da oproste nevjernicima, kojima je data Knjiga i mušricima. Neka im praštaju i neka podnose uvrede koje im nanose.

Ovo je bila praksa u početku islama, kako bi se njihova srca pridobila. Ali, pošto oni ustrajaše u svom inadu, Allah je propisao suprotstavljanje i borbu (džihad), "da bi nagradio ljude za ono što su radili", to znači: ako su vjernici oprostili nevjernicima na ovom svijetu, Allah će ih kazniti na drugom svijetu. Zato Uzvišeni kaže: "Onaj ko čini dobro - sebi ga čini, a onaj ko čini zlo - protiv sebe čini, a na kraju ćete se Gospodaru svome vratiti." Njemu ćete ponovno doći, naša će djela Njemu biti predočena, pa će vas za njih nagraditi dobrim ili zlim. A Allah najbolje zna.

"Sinovima smo Israilovim Knjigu i vlast, i vjerovjesništvo dali, i iz ljepota ih opskrbili, i na svjetove ih odlikovali! I iznad naroda ih uzdigli", /16/ "i jasne smo im dokaze o vjeri dali, a oni su se podvojili baš onda kad su do saznanja došli, i to zbog neprijateljstva i međusobne zavisti. Gospodar tvoj će im na Sudnjem danu sigurno presuditi u onome oko čega su se razišli."/17/ "A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju", /18/ "oni te, zbilja, od Allaha nimalo odbraniti ne mogu! Nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone."/19/ "Ovaj Kur‘an putokaz je ljudima, i uputa i milost onima koji čvrsto vjeruju."/20/

Uzvišeni spominje blagodati sinovima Israilovim, kao što su: objavljivanje Knjige, slanje poslanika, i vlast koju im je podario. Zato Uzvišeni veli: "Sinovima smo Israilovim Knjigu i vlast, i vjerovjesništvo dali, i iz ljepota ih opskrbili", tj. raznim jelima, pićima, odjećom i stanovima. "...i nad svjetove ih odlikovali!", tj. u njihovom vremenu, "i jasne smo im dokaze o vjeri dali", tj. nepobitne im dokaze iznijeli. Potom se oni raziđoše, čineći jedni drugima nepravdu. "Gospodar će im tvoj na Sudnjem danu sigurno presuditi u onome oko čega su se razišli."

"Ha-Mim."/1/ "Objavljivanje Knjige od Allaha je, Silnoga, Mudroga!"/2/ "Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, sa Istinom stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime se opominju." /3/ "Reci: 'Šta mislite o onima koje mimo Allaha molite? Pokažite mi koji dio su Zemlje stvorili, i da li imaju ikakva udjela u nebesima? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite.'" /4/ "Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, obraćaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni."/5/ "Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali."/6/

Obavještava Uzvišeni da je Knjigu poslao Svome robu i izaslaniku Muhammedu, s.a.v.s., a Sebe opisao nedokučivom veličinom i mudrosti u govoru i postupcima. "Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, sa Istinom stvorili", tj. ne bez svrhe ili kao zabludu. "i do roka određenog", sa označenim terminom i preciziranim tako da se ne može ni odgoditi ni ubrzati. "...ali nevjernici okreću glave od onoga čime se opominju", ne mareći za onim šta se od njih traži. A Allah Uzvišeni objavio im Knjigu i poslao Poslanika. Na sve to oni glave okreću. Međutim, shvatit će oni rezultate svoje naivnosti: "Reci", mušricima koji mimo Allaha druge obožavaju, "Kažite vi meni i onima koje mimo Allaha molite, pokažite mi koji su dio Zemlje stvorili", tj. uputite me da odem do mjesta gdje su oni, po svom nahođenju, stvarali. "...i da li imaju ikakva udjela u nebesima", tj. nemaju oni nikakva udjela, kako na nebesima, tako ni na Zemlji. Oni ne posjeduju ni najmanju malenkost. Uistinu, vlast i apsolutna uprava pripada samo Allahu Uzvišenom. Pa, kako možete obožavati, mimo Njega, drugog boga, i otkud vam to da Njemu ravnim nešto drugo smatrate? Ko vas na ovo upućuje...?! Ko vas poziva tome?

Da li vam Allah to naređuje?, ili je to nešto što ste vi sami od sebe izmislili? Stoga Allah Uzvišeni veli: "Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove", tj. pokažite mi jednu Knjigu od Knjiga koje je Allah vjerovjesnicima ili poslanicima Svojima, neka je na sve njih salavat i selam, dostavio, gdje vam naređuje da obožavate ove kipove, "ili samo kakav ostatak znanja", tj. kakav prihvatljiv, jasan dokaz, koji će opravdati vaše postupke, "ako istinu govorite." Ovo znači da vi nemate nikakvog razumnog dokaza, niti kakvo predanje koje je trag objave, čime bi se mogli opravdati. Potom Allah Uzvišeni veli: "Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu obraćaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni." Dakle, u najvećoj su zabludi oni koji kipove obožavaju i njima se obraćaju, a oni, budući bespomoćni ne čuju, ne vide, ništa ne znaju i nikakve moći nemaju, jer su predmeti. "Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali." Kao što Uzvišeni veli: "Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Božanstva će poreći da su im se klanjali, i bit će im protivnici" /19:81-82/, tj. iznevjerit će ih kad im budu bili najpotrebniji.

"A kad se ovima Naši jasni ajeti uče, onda oni, koji ne vjeruju, govore o istini čim im dođe: 'Ovo je prava čarolija!'"/7/ "Zar oni da govore: 'On ga izmišlja!' Reci: 'Pa, ako ga izmišljam, vi me od kazne Allahove nećete moći odbraniti; On dobro zna šta o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prašta i Milostiv je.'"/8/ "Reci: 'Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, i ja nisam drugo doli opominjatelj otvoreni.'"/9/

Obavještava Allah Uzvišeni o mušricima, njihovom nevjerstvu i njihovom prkosu, da - kad im se uče kur’anski ajeti koje potpuno shvaćaju, govore: "Ovo je prava čarolija", tj. očita čarolija, te sami sebe lažu i zabluđuju. "Zar oni da govore: 'On ga izmišlja!'", tj. Muhammed, s.a.v.s. "Reci: 'Pa, ako ga izmišljam, vi me od kazne Allahove nećete moći odbraniti'", tj. ako izmišljam riječi, niko me od vas neće moći spasiti kazne koju za to zaslužujem. Kao što Allah Uzvišeni veli: "A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i nikoga između vas ne bi mogao od toga odbraniti." /19:44 -47/ Uzvišeni dalje kaže: "On dobro zna šta o Kur‘anu govorite: On je dovoljan svjedok i meni i vama." Ovo je sigurna prijetnja i žestoko zastrašivanje. "On prašta i Milostiv je." Ovo je podsticanje na pokajanje, traženje milosti i oprosta. "Reci: 'Ja nisam prvi poslanik'", (nisam prvi poslanik) znači, "...i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama." Rekao je Ali ibn Ebi-Talha prenoseći od Ibn-Abbasa, r.a., da je ovaj ajet derogiran riječima Allaha Uzvišenog: "Da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio." /48:2/

Isto ovo tvrdi Ikrima, El-Hasen i Katade. Što se tiče hadisa kojeg prenosi imam Ahmed od Ummu el-'Ala'e, koja kaže: /129/ "...Požalio se Osman ibn Maz’un, r.a., na bolest kod nas, te smo ga liječili. Preselio je, te smo ga zamotali u njegovu odjeću. Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao, ja sam rekla: 'Allahova milost neka je na tebe, o Ebu-Saibe, ja svjedočim da te je Allah Uzvišeni odlikovao!' Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Kako znaš da je njega Uzvišeni Allah odlikovao?' Ja sam tada izjavila: 'Ne znam, dragi Poslaniče.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Što se njega tiče, došao mu je od Allaha određeni čas, i ja mu želim svako dobro. Ali, tako mi Allaha, iako sam Allahov Poslanik, ne znam šta će i sa mnom biti!' Tada nastavi: "Pa sam rekla: 'Tako mi Allaha, poslije ovoga, ni za koga više neću svjedočiti.' Ovo me je bilo rastužilo. Kad sam zaspala, usnila sam Osmana, r.a., kako prema njemu teče jedan izvor. Došla sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i obavijestila ga o tome, na šta je on, s.a.v.s., rekao: 'E, to su njegova djela.'" Ovaj hadis navodi Buharija, a ne i Muslim, u čijem rivajetu stoji: /130/

"Ali, iako sam Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne znam šta će s njim biti." Ovaj rivajet priličniji je da on bude taj koji je vjerodostojniji, posebno uz izjavu prenosioca; da je bila rastužena Poslanikovom izjavom. Ovim, i sličnim hadisom nedvosmisleno se upućuje da nije dozvoljeno tvrditi za pojedince da će u Džennet, osim za one koji Mudri Zakonodavac precizira; kao što su deseterica ashaba obradovanih Džennetom: Ibn-Selam, El-’Umejsa’, Bilal, Suraka, Abdullah, otac Džabira ibn Abdullaha, sedamdeset učača koji su pobijeni u Bi’ru-Ma’uneh, Zejd ibn Hariseh, Džafer, Ibn-Revvaha, te drugi koji su na sličan način označeni. A Allah Uzvišeni kaže: "...ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, i ja nisam drugi doli opominatelj otvoreni." Znači, ja slijedim sve ono što mi kao objava bude objavljeno. Ja sam samo dostavljač jasne Opomene svakom razumnom čovjeku. A Allah najbolje zna.

"Allah će poništiti djela onih koji ne vjeruju i od puta Njegova odvraćaju."/1/"A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu, a to je Istina od Gospodara njihova, On će preko hrđavih postupaka njihovih prijeći i prilike će njihove poboljšati."/2/" Zato što nevjernici slijede neistinu, a vjernici slijede Istinu od Gospodara svoga. Tako Allah navodi zbog ljudi primjere njihove."/3/

Allah Uzvišeni kaže: "oni koji ne vjeruju" u Allahove znakove "i odvraćaju" druge ljude "od Allahovog puta, Allah će poništiti njihova djela", tj. upropastit će ih, kao što Uzvišeni veli: "i Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili, u prah i pepeo ih pretvorili." /25:23/ Potom Uzvišeni kaže: "A onima koji vjeruju i dobra djela čine", tj. onima koji srcem Allaha vjerovaše i djelima svojim potvrdiše pokornost Njegovom propisu; tajno i javno "...i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu." Ovdje se posebno - objavljeno Muhammedu - vezuje za općenito - vjerovanje i činjenje dobrih djela, kojim se dokazuje da je vjerovanje u posljednjeg Poslanika, nakon što se pojavio, s.a.v.s., uvjet ispravnog vjerovanja. "a to je istina od Gospodara njihova." Ovo je umetnuta rečenica, odraz ljepote stila u Allahovom govoru. Zato Uzvišeni Allah kaže: "On će preko hrđavih postupaka njihovih prijeći i prilike će njihove poboljšati", tj. njihova stanja. U hadisu u kom se precizira oslovljavanje onoga koji kihne pominje se dova: /143/ "Allah vas uputio i stanje vaše popravio." Zatim Uzvišeni kaže: "zato što nevjernici slijede neistinu", tj. Mi ćemo postupke nevjernika uništiti iz razloga što su, imajući pravo izbora između zablude i istine, izabrali zabludu. "A vjernici slijede Istinu od Gospodara svoga. Tako Allah navodi zbog ljudi primjere njihove", tj. njihove poslove osvjetljava i precizira ishode njihovih djela. A Allah najbolje zna

Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda im pritegnite sveze, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu", /4/" i On će ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljšati", /5/ "i u Džennet ih uvesti, o kome ih je već upoznao. "/6/ "O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti."/7/ "A onima koji ne vjeruju - propast njima! On neće djela njihova prihvatiti."/8/" Zato jer oni mrze ono što Allah objavljuje, i On će djela njihova poništiti."/9/

Ukazuje Allah, dž.š., vjernicima na oslonac njihov u ratovima sa mušricima - nevjernicima: "Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po šijama ih udarajte", tj. žestoko ih sabljama pokosite, "sve dok ih ne oslabite", tj. dok ih ubijanjem ne potučete. "...a onda im pritegnite sveze ", tj. sveze zarobljenika koje zarobite "i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane", tj. imate pravo izbora poslije završetka rata i prestanka borbe osloboditi zarobljene bez nadoknade ili uzeti otkupninu i to im postaviti kao uvjet. Očito je da je ovaj ajet objavljen nakon Bitke na Bedru, pošto je Allah Uzvišeni prekorio vjernike, zato što su mnoge mušrike zarobili, a malo ih ubili, kako bi imali što više za otkupninu. "Vjerovjesniku nije dopušteno držati sužnje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. -Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli." /7:67,68/

Neki mufesiri kažu da je ajet: "ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte", derogiran sa riječima Uzvišenog: "Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijte mnogobošce gdje god ih nađete." /9:5/ Ovo mišljenje zastupaju Ibn-Abbas, Katade, Ed-Dahhak i Es-Suddi, dok ostala većina učenjaka stoji na stanovištu da ovaj ajat nije derogiran, te jedni kažu: "Imam ima pravo izbora i to između dvije mogućnosti: velikodušno osloboditi zarobljene ili osloboditi ih uz nadoknađenu otkupninu, a ubistvo nije dozvoljeno." Dok drugi tvrde da imam ima pravo narediti da se zarobljeni i ubiju. Ovi drugi za dokaz uzimaju hadis: /144/ "Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., dao je pogubiti En-Nadra ibn el-Harisa i Ukbu ibn Ebi-Muajta, koji su bili zarobljenici Bedra." Kao i hadis: /145/ "Rekao je Sumameh ibn Esal Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., kada ga je upitao: 'Šta misliš o Sumameh?' 'Ako ubiješ, ubio si čovjeka koji je prolijevao krv, a ako oprostiš, opraštaš zahvalniku; ako želiš materijalnu vrijednost, traži, dat će ti što želiš.'" Šafija, r.a., komentirajući ovaj hadis, kaže: "Imam ima pravo u vezi sa zatvorenicima postupiti na više načina i to: ubistvo, oslobođenje, uzeti otkupninu ili učiniti ga robom." Ova je problematika temeljito razmatrana u djelima šerijatskog prava. "Sve dok borba ne prestane." Mudžahid kaže: "Sve do silaska Isaa, sina Merjeminog, a.s." Vjerovatno je ovu svoju tvrdnju potkrijepio riječima, s.a.v.s.: /146/ "Skupina moga ummeta bit će na istini, sve dok se posljednji među njima ne bude borio protiv Dedždžala. Prenosi Imam Ahmed od Džubeira ibn Neufeira: /147/

"Da ih je obavijestio Selema ibn Nufejl, da je došao do Poslanika, s.a.v.s., pa mu je on rekao: 'Ja sam pustio konje i odložio oružje, rat je stao. Ja rekoh: nema više borbe!', na to mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Upravo sad je došlo vrijeme boja. Odabrana skupina moga ummeta će biti dominantna nad ljudima. Allah će narode u zabludi ostavljati, a moj ummet će se protiv njih boriti. Mom ummetu će oni biti izvor opskrbe, dok se ne ispuni Allahova volja. Središte domovine vjernika bit će u Šamu, a sa konjima bit će (dolaziti) dobro do Sudnjeg dana.'" Ovako prenosi En-Nesai u dva rivajeta od Džubeira ibn Nufeira, a on od Seleme ibn Nufejla. Ovo daje potporu mišljenju da nema derogacije, i kao da je propis (hukm) određen dok traje rat sve dok ratova bude bilo. Allah Uzvišeni kaže: "Tako učinite! Da Allah hoće, njih bi savladao", tj. On bi se osvetio i nevjernike kaznio. "...ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih." Propisujući vam džihad On vas želi ispitati. Kao što Uzvišeni veli: "Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore, i one koji su izdržljivi." /3:142/