Put do pravog vjernika vodi preko moralnih težnji i ostvarenja moralnih vrijednosti. Osnovu islamskih moralnih vrijednosti čini učenje o ljudskim dužnostima:

Dužnosti prema Allahu;
Dužnosti prema sebi;
Dužnosti prema roditeljima;
Dužnosti prema komšijama;
Dužnosti muža i žene;
Dužnosti roditelja prema djeci;
Dužnosti prema rodbini;
Dužnosti prema domovini;
Dužnosti prema Islamskoj zajednici;
Dužnosti prema životinjama i prirodi koja nas okružuje.

Dužnosti prema Allahu

Allah je naš Stvoritelj i Gospodar, te smo prema njemu dužni:

Vjerovati u Allaha, voljeti Ga i stalno Ga se sjećati;
Izvršavati ono što je On naredio;
Kloniti se onoga što je On zabranio;
Stalno Mu zahvaljivati i moliti Ga za oprost;
Kajati se zbog počinjenih grijeha.

Dužnosti prema sebi

Čovjek treba da ima na umu da sve što posjeduje na ovom svijetu, počevši od svog života, zdravlja, materiajalnih stvari…jeste Allahov dar njemu. Stoga on nema pravo da se prema tome odnosi onako kako on hoće, već u skladu sa pravilima koja mu je Allah odredio. Tako je čovje dužan:

Čuvati život i zdravlje;
Liječiti se u slučaju bolesti;
Raditi i privređivati
Hraniti se i odijevati
Izučavati korisne nauke;
Moralno se usavršavati;
Kad odrastemo zasnovati vlastitu porodicu.

Dužnosti prema roditeljima

Nakon što ispuni svoje dužnosti prema Bogu čovjek je dužan ispuniti i svoje dužnosti prema roditeljima, a one su:

Da ih volimo, poštujemo i pomažemo;
Da im budemo blagi, poslušni i zahvalni;
Da ih izdržavamo, ako su siromašni
Da ih liječimo i njegujemo, ako su bolesni
Da umrlim roditeljima klanjamo džennazu i spominjemo ih dovom;
Da nastavimo prijateljstvo sa njihovim prijateljima.

Dužnosti prema komšijama

Poslanik a.s. je toliko isticao komšiju i njegova prava da su ashabi pomislili da će komšija komšiju nasljeđivati. Zbog ovolike važnosti komšije Allah dž.š. je čovjeku propisao određene dužnosti koje on mora ispuniti prema svom komšiji, a to su:

Da ih u susretu pozdravimo;
Da ih ne vrijeđamo;
Da čuvamo njihovu čast, porodicu i imovinu;
Da ih pomažemo;
Da učestvujemo u njihovoj dženazi.

Dužnosti muža i žene

Porodica je stub društva. Ako je porodica zdrava, zdravo je i društvo, ako porodica nije zdrva nije zdrvao ni društvo. A da bi porodica bila zdrava mora se imati zdrav odnos između muža i žene, koji se temelji na ispunjavanju dužnosti jednih prema drugim koje im je Allah propisao. Neke od tih dužnosti su:

Da se međusobno paze, vole i poštuju;
Da čuvaju bračnu vjernost;
Da se međusobno pomažu i nasljeđuju;
Muž je dužan pristojno izdržavati svoju ženu;
Da sa njom pristojno i uljudno postupa;
Žena je dužna slušati muža u svemu što nije grijeh;
Čuvati njegovu čast i imovinu.

Dužnosti roditelja prema djeci

Jedna pjesmica kaže da su djeca ukras svijeta i zaista je to tako, ako roditelji ispune svoje dužnosti prema svojoj djeci, u suprotnom djeca mogu postati teret kako svojim roditeljima tako i široj zajednici. Neke od dužnosti koje su roditelji dužni prema djeci su:

Da im nadiju lijepo muslimansko ime;
Da se brinu za njihovo zdravlje i život;
Da ih poduče vjerskim propisima;
Da ih islamski odgoje;
Da ih školuju ili dadnu na zanat;
Kad odrastu da im pomognu da zasnuju vlastitu porodicu.

Dužnosti prema rodbini

Rodbina može biti bliža i dalja. U bližu rodbinu spadaju: braća, sestre, tetka, dajdže, amidže i od svih nabrojanih njihova djeca. Sva ostala rodbina spada u dalju rodbinu. Allah je propisao određena pravila ponašanja, dužnosti, i prema njima, pa smo tako prema rodbini dužni:

Da ih pazimo;
Da ih pomažemo;
Da ih posjećujemo.

Dužnosti prema domovini

Domovina je zemlja u kojoj smo se rodili i u kojoj živimo, koju u srcu nosimo. Čovjek prema domovini mora imati poseban odnos, jer domovina štiti i osigurava našu slobodu i prava. Ali da bi domovina mogla izvršiti svoju obavezu prema nama, mi moramo ispuniti svoje dužnosti prema domovini, a one su:

Da je volimo i branimo od neprijatelja;
Da poštujemo njene zakone;
Da izvršavamo obaveze prema njoj;
Da radimo sve ono što je korisno za domovinu.

Dužnosti prema islamskoj zajednici

Islamska zajednica je zajednica muslimana koji su prihvatili sistem života i rada po Kur’anu i sunnetu. Islamaska zajednica ima obavezu da organizuje vjerski život i da odgaja i podučava mlada generacije u duhu islama. Da bi uspjela u ovom zadatku pripadnici islamske zajednice su dužni:

Klanjati propisane namaze u džematu;
Odgajati svoju djecu u islamskom duhu;
Stalno joj pružati materijalnu pomoć;
Voditi računa da sve njene ustanove pravilno funkcionišu;
Učestvovati u radu i organiziaciji islamske zajednice.

Dužnosti prema životinjama i prirodi koja nas okružuje

Allah je Stvoritelj svega, pa tako i životinja i prirode koja nas okružuje. Čovjek kao Božiji namjesnik na Zemlji je dužan:

Da ih sa svrhom koristimo;
Da ih čuvamo;
Da obrađujemo zemljište;
Da sadimo drveće;
Da imamo lijep odnos prema njima;
Da se o njima brinemo.

Grijeh i tevba

Šta je grijeh?

Grijeh je sve ono što je Allah dž.š. zabranio, te prelaženje Njegovih granica i zapostavljanje islamskih dužnosti . Grijeh je sve ono što se čini suprotno onome kako se o tome izrazio Allah i Njegov poslanik. Grijeh je izostavljanje onoga što je naređeno ili činjenje onoga što je zabranjeno. Grijeh je sve što je ružno i štetno. Poslanik a.s.je rekao: “Grijeh je ono što (vjernika) kopka u prsima, a za šta ne bi volio da saznaju ljudi” 

Vrste grijeha

Postoji nekoliko podijela grijeha, a to su:

– Grijesi prema Allahu i grijesi prema stvorenjima;

– Javni i tajni;

– Vidljivi i nevidljivi;

– Teški, veliki i mali.

Teški grijesi

Teški grijesi su oni grijesi koji čovjeka izvode iz vjere. U teške grijehe ubrajamo:

KUFR;
ŠIRK;
RIDDET;
NIFAK;
Omalovažavanje, ismijavanje i psovanje Allah dž.š. i drugih svetinja;
Poricanje farzova i harama.

Osobe koje učine jedan od gore navedenih grijeha prestaju biti muslimani. Ali ako ponovo žele biti muslimani moraju se pokajati i izgovoriti kelime i šehadet. Ko umre bez pokajanja, a učinio je neki veliki grijeh, umire kao nevjernik.

Kufr – nevjerovanje

Kufr je nevjerovanje u Allaha i u ostale istine vjere. To je najteži grijeh koji osoba može počiniti. Pod pojmom kufra se podrazumijeva:

– Nevjerovanje u Allah i u ostale temelje vjere;

– Napuštanje islama – riddet;

– Psovanje i omalovažavanje Allaha i ostalih svetinja;

– Negiranje farzova;

– Poricanje harama;

– Laganje na Allaha i Poslanika a.s.

Osoba koja čini kufr naziva se kafir.

Širk – pripisivanje druga Allahu

Širk znači vjerovati da pored Allaha postoje i druga božanstva. Širk je jedini grijeh koji Allah neće oprostiti, bez pokajanja. Širk se dijeli na: veliki i mali. Veliki širk je klanjati se ili obožavati nekoga drugog mimo Allaha. Mali širk je neiskrenost u djelima (nošenje hamajlije, zaklinjanje mimo Allaha…) Osoba koja čini širk naziva se mušrik. Osoba koja počini kufr ili širk, dužna se okupati, pokajati i izgovoriti šehadet. Ako bi umrla bez pokajanja takvoj osobi se ne klanja dženaza i ne ukopava se u muslimansko mezarje.

NAPOMENA: riječ obožavati koristimo samo za Uzvišenog Allaha dž.š.

Nifak – licemjerstvo

Nifak je skrivanje nevjerovanja u srcu, i pretvaranje pred ljudima, riječima i djelima. Licemjeri su gori od kafira i mušrika, i bit će na dnu džehennema. Postoje dvije vrste licemjera: Nifaku asgar – mali nifak i Nifakul ekber – veliki nifak. Osoba koja čini nifak zove se munafik. Muhammed a.s. kaže: “Kod koga se nađu ova četiri svojstva on je munafik, a kod koga se nađe jedno od njih taj ima jedno od svojstava munafika, sve dok ga ne ostavi: kad govori laže; kad obeća ne ispuni; kad mu se nešto povjeri pronevjeri; i kada se svađa prelazi sve granice.”

Veliki grijesi

Veliki grijeh je sve ono što je jasno zabranjeno, u Kur’anu i hadisu, a za što je predviđena kazna i na ovom i na onom svijetu. U velike grijehe ubrajamo: ubistvo i samoubistvo, ostavljanje namaza, neizvršavanje islamskih dužnosti: post, zekat, hadž, neposlušnost prema roditeljima, kidanje rodbinskih veza, blud, kocka i igre na sreću, laž, alkohol, svinjetina, prenošenje tuđih riječi, ogovaranje….Velike grijehe brišemo iskrenim pokajanjem.

Mali grijesi

Mali grijesi su oni za koje ne postoji predviđena šerijatska kazna, niti otvorena prijetnja džehennemom. Niti jedan grijeh, pa čak ni onaj najmanji ne treba podcjenjivati, jer Poslanik a.s. je rekao: “Ne postoji ni jedan mali grijeh, a da neće prerasti u veliki grijeh ukoliko se potcijeni, smatra nevažnim. I nema ni jednog velikog grijeha, a da tevbom i istigfarom neće pretvoriti u mali.” Neki od malih grijeha su: pričati dok se uči ezan, ikamet, Kur’an; bez opravdanog razloga izostaviti namaz u džematu; obavljati malu i veliku nuždu okrenut prema Kabi; ne odgovoriti na selam… Male grijehe brišemo pokajanjem ili činjenjem dobrih dijela.

Posljedice grijeha

Najveće posljedice činjenja grijeha čovjek će osjetiti na Sudnjem danu, ali neke će čovjek osjetiti još i na ovom svijetu. Posljedice grijeha su pogubne po društvo, pojedinca i porodicu. Neke od posljedica grijeha su: narušavanje psihičkog i fizičkog zdravlja pojedinca; slabljenje i gubitak vjere; umanjivanje imetka; siromaštvo u porodici; pojava raznih bolesti; urušavanje porodice; slabljenje zajednice; prirodne nepogode… Ako se grijesi prošire svi će osjetiti posljedice. Obaveza svakog muslimana je naređivanje dobra, a odvrćanje od zla.

Tevba – pokajanje

Tevba u jezičkom smislu znači vraćati se. Tevba je žaljenje za onim što je bilo u prošlosti, žurno ostavljanje grijeha u sadašnjosti i čvrsta odluka da se to nikad više ne čini u budućnosti. Svaki čovjek je griješan, ali nakon grijeha treba se pokajati. Adem a.s. je učinio prvi grijeh, i prvu tevbu. Oprost se traži isključivo od Allaha. Oprost od Allaha tražimo izgovarajući ISTIGFAR – riječi ESTAGFIRULLAH – Allahu oprosti.

Uvjeti za ispravnost tevbe

Da bi tevba bila primljena potrebno je da se ispune sljedeći uvjeti:

Prestati sa činjenjem grijeha;
Iskreno se pokajati;
Nikad više ne ponoviti grijeh.

HADIS

”Davno prije vas, bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog pobožnjaka. On ode do spomenutog pobožnjaka i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha dž.š. Na to mu pobožnjak reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i pobožnjaka i napuni stotinu ubijenih. Zatim je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega takvog tevbe?

Učenjak mu na to reče: ’Svakako. Ko te sprečava da učiniš tevbu? Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.’

Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne.

Meleci milosti rekoše: ‘On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!’ Meleki kazne rekoše: ‘On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!’

Tada melecima stiže jedan drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: ‘Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.”

Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti.’”

Treći islamski šart – Post

Osnovni pojmovi

Sehur – Ručak prije početka posta.

Imsak – Posljednji čas kada se treba zapostiti.

Iftar – Vrijeme kada prekidamo post.

Definicija

Post je svjesno suzdržavanje, u ime Allaha, od svega što kvari post, od zore, pa do zalaska Sunca.

Utemeljenost ramazanskog posta

Allah dž.š. kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“ (El-Beqare, 186.)

Poslanik a.s. kaže: „Ko posti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prethodno počinio!“

 Koje su koristi posta?

Donosi dobro i na dunjaluku i na ahiret, jer Poslanik a.s. kaže: „Postite, pa ćete biti zdravi!“ „Što se tiče djela čiju nagradu ne zna niko sem Allah, to je post.“
Štiti od grijeha i džehennemske vatre, jer Poslanik a.s. kaže: „Post je štit kojim se rob štiti od vatre.“ “O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se brine o ženi, neka se oženi, a ko nije u mogućnosti neka posti, jer će mu post pomoći da obuzda svoje strasti.” 
Briše grijehe i bit će čovjekov zagovornik na Sudnjem danu, jer Poslanik a.s. kaže: “Ko isposti ramazan, znajući njegove granice i čuvajući se od onoga čega se treba čuvati u njemu, bit će mu izbrisani (grijesi) koje je prije (počinio).” „Post i Kur’an će biti zagovornici, šefadžije, za roba na Sudnjem danu. Reći će post: ‘O moj Gospodaru, zabranio sam mu hranu i strasti tokom dana, podari mi da se zauzmem za njega!’…“
Na džennetska vrata Rejjan ući će samo postači, jer je Poslanik a.s. rekao: “Džennet ima osam vrata, jedna od tih vrata se zovu, Er-Rejan, i na njih će ući samo postači.“

Ko je dužan postiti?

Ramazanski post je farz-stroga dužnost za svakog pojedinca, koji je:

– Musliman;

– Punoljetan – Osoba je šerijatski punoljetna, najdalje do 15. godine. Kao što vidite djeca nisu dužna postiti, ali ih trebamo polahko navikavati na post, i njihov post je ispravan, ako bi postili. Na početku sa onim našim „našivanjem“, a kada napune 10 godina onda ih trebamo početi i tjerati. Ako bi dijete pokvarilo post, njemu se neće narediti da to nadoknadi tj. naposti.

– Psihički i fizički zdrav;

– Nije putnik;

– Nema šerijatskih zapreka za post (npr. da žena nije u hajzu ili nifasu).

Ko nije dužan postiti?

Postoji nekoliko opravdavajućih okolnosti u kojima musliman nije dužan postiti, a to su:

– Žena u hajzu i nifasu – Ženi u hajazu i nifasu je zabranjeno postiti, ali je dužna propuštene dane posta napostiti.

– Bolesnik – Bolesniku je dozvoljeno ne postiti, ako se boji da će mu post pogoršati ili odgoditi njegovo ozdravljenje. Što se tiče bolesnika i posta obavezna je konsultacija sa ljekarom, koji je kvalificiran i musliman. Pa, ako on kaže da se posti onda treba postiti, ako kaže da se ne posti onda se neće ni postiti. Nakon što osoba ozdravi i ramazan se završi, obavezno je napostiti propuštene dane posta.

– Putnik – Putniku je dozvoljeno da ne posti. Iako je putniku dozvoljeno da ne posti, po hanefijskom mezhebu bolje mu je da posti, ako mu to neće naškoditi. Ali ako bude mrsio, propuštene dane posta će napostiti nakon ramazana. Što prije to bolje.

– Trudnica i dojilja – Dozvoljeno im je nepostiti ako se boje za sebe, za dijete ili dijete koje doje, ali su obavezne napostiti propuštene dane posta.

– Oronuli starac – Starac kojem post može naškoditi njegovom zdravlju ili životu.

– Zatvorenik – Ovdje se misli na one zatvorenike koji borave u nehumanim uslovima, koji se muče, izgladnjuju…

– Radnici koji su primorani na teške fizičke poslove – Šta znači biti primoran? Primoran je onaj ko nije sam svoj gazda, koga gazda tjera da radi teške fizičke poslove bez obzira što on posti. Ali ako nije primoran, ako je sam sebi gazda, onda treba paziti da radi samo onoliko koliko se neće dovesti u stanje da mora prekinuti post. A šta je teški fizički posao? To svako određuje naspram sebe i svog stanja. Ali imajmo na umu da Allaha ne možemo prevariti. Ono što ovdje treba napomenuti jeste da ovoj kategoriji ljudi nije dozvoljeno mrsiti od početka dana, nego trebaju početi postiti, nadajući se da će im Allah podariti snagu i izdržljivost. Ali ako pak ne budu u stanju onda će posle ramazana napostiti propuštene dane posta.

Pitanje:

Citat:Selam!

Molio bih cijenjenu gospodu da mi-ako moze kaze nesto o islamskom braku ( predbracni odnos..sta se smije znat i vidjet-muskarac o zeni i zena o muskarcu prije samog ulaska u brak, kao i to kako na najbolji nacin jacati taj brak? Iskreni selam..i hvala unaprijed!

Odgovor:

Ve alejkumusSelam,

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda, ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to (gledanje).” Prvi uvjet za brak su čovjek i žena, mladić i djevojka, spremni da u ime Allaha stupe u međusobni bračni odnos.

Kada je ovaj prvi korak u pitanju veoma je važno znati da je Islam dozvolio viđenje žene/čovjeka s kojom/kojim želi stupiti u brak. Mugire ibn Šu’be prenosi da je zaprosio ženu pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao:”Vidi je, jer će to produžiti vašu vezu.”(Bilježe petorica osim Ebu Davuda)Od Džabira, r.a., se prenosi da je Resul, s.a.v.s., rekao:”Kada neko od vas zaprosi ženu ako može da vidi kod nje ono što će ga privući i podstaći na brak neka vidi.”(Ebu Davud)

Što se tiče dijelova tijela koje je dozvoljeno vidjeti većina uleme smatra da su to lice i šake, iako ne postoji hadis koji precizno određuje ono što je dozvoljeno vidjeti kod žene sa kojom čovjek treba da se oženi.

Važno je napomenuti da je viđenje obostrano i nije ograničeno samo na viđenje žene od strane muškarca, jer žena tu ima isto pravo kao i muškarac, i njoj se dopada kod muškarca ono što se muškarcu dopada kod žene, ili joj se nešto ne sviđa kod njega zbog čega će imati pravo da odbije udaju. Rekao je El E’Ameš: “Svaki brak koji se sklopi bez viđenja, njegov izvor je tuga i žalost.”

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to(gledanje).” (Ahmed)Kad je u pitanju viđenje žene (djevojke) sa kojom se želi oženiti to mora biti u prisustvu staratelja (velijja) ili nekoga od zul-mahrema (to su bliski muški srodnici žene s kojima ne može stupiti u brak, koji mogu da je vide i da se s njom druže).

Islam je strogo zabranio osamljivanje muškarca i žene, čak i u situaciji da je djevojka isprošena, jer ona je haram muškarcu sve dok se ne sklopi bračni ugovor. Resul, s.a.v.s., je u mnogim svojim hadisima skrenuo pažnju na opasnost osamljivanja muškarca i žene. Prenosi se od Džabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se ne osamljuje sa ženom bez njenog mahrema, jer je šejtan treći s njima.”

Mnogi ljudi olahko shvataju ovu stvar pa dozvoljavaju svojoj kćerki ili sestri da se druži i osamljuje sa mladićem koji je namjerava ženiti; bez imalo opreza i bojazni za nju. Međutim, poznato je da često posljedica takvog druženja bude gubljenje djevojačke časti i čednosti, najljepšeg ukrasa ženske duše, kao i ostavljanje takve djevojke na cjedilu od strane muškarca koji joj je sve obećavao i predstavio se kao pošten, dok je nije obeščastio, a onda je potpuno odbacio.

Zato čude stavovi nekih ljudi čak i iz reda uleme koji dozvoljavaju osamljivanje, kao i predbračnu vezu mladića i djevojke i nazivaju je ašikovanjem, mada za to nemaju nijednog dokaza u islamskim izvorima. Naprotiv ono što će naći u Kur’anu i Sunnetu i praksi selefa jeste zabrana osamljivanja muškarca i žene koja ima svoju duboku svrsishodnost, opravdanost i mudrost.

Ona se slaže sa moralnim zakonom u čovjeku i njegovim zdravim razumom. Dovoljno je samo napomenuti da Allah, dž.š., naređuje i muškarcu i ženi obaranje pogleda od harama zbog bojazni od grijeha, pa kako da dozvoli osamljivanje, druženje i ašikovanje dvoje mladih ljudi, koji po prirodi osjećaju naklonost jedno prema drugom i koje je put do zinaluka i gubljenja časti.

Allah dž.š. kaže: „I od svega stvaramo po par…” Čitav kosmos je utemeljen na stvaranju u paru. Da nije stvaranja u paru ne bismo znali npr. razliku između noći i dana, zemlje i neba, muška i ženska…Bez stvaranja u paru život bi bio nemoguć. Jednostavno jedno bez drugog ne može, jedno drugo nadopunjuje. Pa tako i muško i žensko oni su cjeloviti tek kad imaju jedno pored drugog. Zbog ovolike važnosti dužnost je svakog čovjeka, kada postane punoljetan i ispuni uvjete za sklapanje braka da zasnuje svoju porodicu kroz instituciju islamskog braka.

Definicija i značenje braka

Brak se na arapskom jeziku kaže „nikah“, a to u prijevodu znači: sklapanje bračnog ugovora. Definicja braka je: „Brak je ugovor između dvije osobe suprotnog spola, kojim se stječu obostrana prava i obaveze.“

Brak u Kur‘anu i sunnetu

Institucija braka je propisana Kur‘anom i sunnetom Poslanika a.s. Allah dž.š. kaže: „Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ Poslanik a.s. kaže: “Ko se oženi upotpunio je pola vjere, pa neka se boji za drugu polovicu.”

Pravni status braka

U osnovi brak je sunnet, ali shodno stanju i situaciji čovjeka brak može biti i farz, i mekruh i haram. Brak je FARZ osobi koja ispunjava sve uvjete za brak (da ima sredstava za mehr i izdržavanje), ali je sigurna ukoliko se ne oženi da će počiniti blud. Brak je SUNNET osobi koja ispunjava sve uvjete za brak, a koja se može sačuvati bluda i nemoralnih radnji. Brak je MEKRUH osobi koja strahuje da će u njemu činiti nasilje i nepravdu. Brak je HARAM osobi koja je sigurna da će u njemu činiti nasilje i nepravdu.

Uvjeti za sklapanje braka

Da bi dvije osobe mogle stupiti u brak nužno je da se zadovolje određeni uvjeti prije samog sklapanja braka, a ti uvjeti su:

Da su osobe slobodne;
Da su duševno i umno zdrave;
Da posjeduju bračnu punoljetnost;
Da postoji slobodna volja zaručnika;
Vjeroispovijest zaručnika, posebno mladića;
Da ne postoje trajane ili privremene smetnje za brak;
Da zaručnici, i mladić i djevojka stupaju u brak namjerno, slobodno, isključivo svojom voljom, planski i pri punoj svijesti u ime i radi Allaha dž.š.

 

Stalne smetnje za brak

Postoje tri vrste trajnih msetnji za sklapanje braka, a to su:

Srodstvo po krvi; tj. osobe koje su u bližem srodstvu ne mogu stupiti u brak (do 4. stepena).
Srodstvo po mlijeku; Srodstvo po mlijeku se stiče dojenjem žene, koja nam nije majka, u prve dvije godine našeg života. Ta žena nam postaje majka po mlijeku, sva njena djeca i djeca koja su je dojila postaju naša braća i sestre po mlijeku, njezine sestre naše tetke po mlijeku, njezin suprug naš otac po mlijeku… Sve što je zabranjeno po krvi zabranjeno je i po mlijeku.
Srodstvo po tazbini; Srodstvo po tazbini se stiče ženidbom ili Allah dž.š. kaže: „Zabranjuju vam se… i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh, i žene vaših rođenih sinova…“

Privremene bračne smetnje

Postoji više privremenih bračnih smetnji, a to su:

Spajanje dvije sestre ili dvije rodice u braku;
Nije dozvoljeno oženiti mnogoboškinju ili ateistkinju;
Nije dozvoljeno oženiti udate žene ili žene u iddetu (iddet period čekanja u kojem žena ne može sklopiti novi brak; 4 mjeseca i 10 dana ili tri mjesečna pranja ili ako je trudna dok se ne porodi);
Da čovjek ima istovremeno više od 4 žene;
Nije se dozvoljeno udati za muškarca nemuslimana;
Ne treba stupiti u brak sa nekim ko ima neku zaraznu prenosivu bolest, dok se ne izliječi.

Dužnosti u braku

Nakon sklapanja braka muž i žena imaju svoje pojedinačne, ali i zajedničke dužnosti. Tako je muž dužan:

Dati supruzi mehr, na koji je pristao prilikom sklapanja braka;
Izdržavati suprugu i svoje potomke shodno svom stanju;
Lijepo i plemenito se odnositi prema supruzi (šaliti se, pomagati joj u kućnim poslovima, nezapostavljati je, ne biti pretjerano ljubomoran…);
Da suprugu podučava, ili omogući odlazak na mjesta gdje se izučavaju, stvari vjere.

Žena je u braku dužna:

Da sluša svog supruga u svemu što nije grijeh;
Da obavlja sve ono što je kao supruga i majka dužna obaviti;
Da čuva čast, ugled i imetak svoga supruga;
Da se pojavljuje pred svojim suprugom na najljepši mogući način.

Zajedničke dužnosti su:

Da njeguju međusobnu ljubav, poštovanje i razumijevanje;
Da čuvaju porodičnu intimu;
Da vode računa o svojim bračnim i izvanbračnim obavezama;
Da djeci dadnu lijepa muslimanska imena i da ih odgoje i obrazuju u duhu islama i vremana u kojem žive;
Da jedno drugo pozivaju na dobro, a odvraćaju od zla.

 

Ciljevi bračne zajednice

Postoji mnogo ciljeva bračne zajednice, ali nabrojat ćemo samo neke:

Pokornost Allahovoj naredbi;
Slijeđenje sunneta Poslanika a.s.;
Osiguravanje zajedničkog poroda i nastavak ljudske vrste…

Ef’ali mukellefin

Šta su ef’ali mukellefin?

Ef’ali mukellfin su vjerom propisana djela za punoljetne (odarasle) i umno zdrave muslimane i muslimanke.

Ef’ali mukellefin se dijeli na:

Farz

Farz su radnje koje je Allah dž.š. strogo naredio da se rade. Farz dijelimo na:

Fardi ajn
Fardi kifaje

Fardi ajn je farz koji mora izvršiti svaki sposoban musliman (klanjati pet dnevnih namaza, džuma-namaz, postiti, zekat, hadž, osnovno islamsko znanje…).

Fardi kifaje je farz koji mora izvršiti cijela zajednica muslimana, pa ako ga jedna grupa izvrši sa svih drugih spada odgovornost, ako ga niko ne izvrši svi će biti griješni i odgovorni (klanjati dženazu-namaz, branti domovinu i vjeru, obrazovanje stručnjaka, izgradnja džamije, škole, bolnice…). Onaj ko redovno izvršava farz radnje Allah će ga nagraditi, a ko ih ne radi Allah će ga kazniti.

Vadžib

Vadžib su ona djela koja je Allah dž.š. strogo naredio (vitr-namaz, bajram-namaz, sedžda tilavet, sehvi sedžda, klanje kurbana, sadekatul-fitr…).

Razlika između farza i vadžiba:

Farz su radnje za koje postoje sigurni dokazi da su strogo naređene, dok je vadžib ono za što nemamo baš jasnih dokaza da li je strogo naređeno činiti.

Onaj ko ne radi farz radnje i negira njihovo izvršenje on postaje nemusliman, ali ako ih samo ne radi, ali vjeruje u njihovu naređenost onda je veliki griješnik. A onaj ko ne radi vadžib radnje i negira ih on je veliki griješnik.

Sunnet

Sunnet su djela koja je Muhammed a.s. radio ili preporučivao da se rade. Sunnet dijelimo na:

Sunneti muekkede
Sunneti gajri muekkede
Sunneti kifaje

Sunneti muekkede su djela koja je Muhammed a.s. redovno radio (namaz u džematu, nazivati selam, sunneti i sunsunneti pet dnevnih namaza, teravih namaz, učenje ezana, ikameta…).

Sunneti gajri muekkede su radnje koje je Muhammed a.s. radio, ali ih je i izostavljao (ikindijski i jacijski sunnet, post ponedjeljkom i četvrtkom…).

Sunneti kifaje su radnje koje je Allah preporučio zajednici muslimana, a može je u ime zajednice izvršiti jedna ili više osoba (itikaf).

Mustehab i mubah

Mustehab su djela koja je lijepo raditi, jer ih je Muhammed a.s. ponekad radio (poslije abdesta obrisati se čistim peškirom, rukovanje pri pozdravu, klanjanje dobrovoljnih namaza…).Ko bude radio mustehab radnje bit će nagrađen, dok onaj ko ih ne bude radio neće biti kažnjen.

Mubah su djela koja nisu ni naređena ni zabranjena (šetnja, spavati, sjediti, trčati…). Za mubah niti ćemo biti nagrađeni niti kažnjeni, osim ako je radi Allaha.

Mufsid

Mufsid su djela koja kvare vjerske radnje i obrede (spavanje kvari abdest, smijanje kvari namaz, jelo kvari post…).

Mekruh

Mekruh su djela koja ne trebamo raditi, ali nisu izričito zabranjena. Mekruh se dijeli na:

Mekruhi tahrimen
Mekruhi tenzihen

Mekruhi tahrimen su djela koja su bliska haramu, zabranjeno ih je činiti, i za njih je predviđena kazna (pretjerati u jelu i piću…).

Mekruhi tenzihen su djela koja je ružno raditi (jesti lijevom rukom, pričati u WC-u…) Ko čini mekruhe on može lahko zaraditi grijeh i Allahovu kaznu.

Haram i halal

Haram su djela koja je Allah dž. š. strogo zabranio da se čine (alkohol, kocka, jesti svinjsko meso, ubistvo, kamata, blud, ne slušati roditelje, cigareta, nargila, droga…). Onaj ko čini haram, a ne pokaje se Allah će ga kazniti.

Halal je ono što je dozvoljeno raditi (jesti pileće meso…)

Islamski principi halala i harama

Sve je dozvoljeno, osim onoga što je Allah zabranio.

Samo Allah može nešto proglasiti dozvoljenim ili zabranjenim.

Zabrana dozvoljenog i dozvoljavanje zabranjenog, izvodi iz vjere.

Sve što vodi u haram je haram.

Dobre namjere ne čine haram prihvatljivim.

Haram je svakome haram, bez izuzetka.

U nuždi je dozvoljeno učiniti haram.

Značenje i definicija zikra

Osnovno značenje riječi ez-zikr jeste, težnja u srcu prema osobi koja se spominje. Pored ovog značenja riječ ez-zikr označava i sjećanje, spominjanje, čuvati nešto da se ne izgubi, iskazivati zahvalnost…. Najpoznatija drfinicija zikra jeste: „Sjećanje na Allaha i Njegovo spominjanje.“

Ibn Kajjim kaže: “Bilo koji i svaki određeni trenutak kada razmišljate, govorite ili radite stvari s kojima je Allah zadovoljan“

Seid ibn-Džubejr je rekao: “Zikr je pokorovati se Allahu. Ko Mu nije pokoran, taj zikr i ne čini, pa makar mnogo tespihao, učio la ilahe illellahu i učio Kur’an!”

Vrste zikra

Postoje razne podjele zikra: jutarnji, večernji, pojedinačni, zajednički…Shodno navedenoj definiciji zikra, zikr dijelimo u tri skupine:

Zikr jezikom, riječi veličanja i hvaljenja Allaha (Subhanellah, elhamdulillah, Allahu ekber…)
Zikr srcem, razmišljanje o Allahu, Njegovim stvorenjima, osobinama….
Zikr dijelovima tijela, izvršavanje ibadeta, dobroč…

Vrijednost zikra

Allah dž.š. kaže: “Sjećajte se vi mene i Ja ću se vas sjećati.”

Poslanik a.s. kaže da je Allah dž.š. rekao: “Ja sam uz Mog roba svedok Me spominje i dokle god on svoje usne zikrom pokreće.”

„Želite li da vas obavijestim o vašem najboljem djelu, koje je, usto, najkreposnije kod vašeg Vladara, koje najviše podiže vaše stepene, koje vam je bolje od udjeljivanja zlata i srebra i koje vam je bolje i od borbe protiv vašega neprijatelja?“ Ashabi odgovoriše: „Da, želimo.“ „Sjećanje na Uzvišenog Allaha.“

Zikr poslije namaza

Allah dž.š. kaže: „A kada namaz završite, Allaha spominjite stojeći, sjedeći i ležeći.“ 

Ibn Abbas, r. a., rekao: „Znao sam da su završili namaz kada bih čuo taj zikr.“

Semure b. Džundeb, r. a., prenosi: „Kada god bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavio bilo koji namaz, on bi se svojim licem okrenuo nama.“

Zikr poslije namaza se sastoji od učenja salevata, Ajetul Kursijje i tespiha.

Salevat

‘ALA RESULILLAHI SALEVAT: ALLAHUMME SALLI ‘ALA MUHAMMEDIN VE ‘ALA ALI MUHAMMMED.

Prijevod: Salevat na Allahovog Poslanika: Allahu, blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu.

Vrijednost: Allah dž.š. kaže: „Uistinu Allah i Njegovi meleki donose salevat (blagosivljaju) Vjerovjesnika. O vjernici, i vi donosite salevate na njega i šaljite mu selame.“

SUBHANELLAHI VEL HAMDU LILLAHI VE LA ILAHE ILLELLAHU VALLAHU EKBER, VE LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHIL ‘ALIJJIL ‘AZIM.

Prijevod: Slavljen je Allah i hvala Allahu. Nema drugog boga, sem Allaha. Allah je najveći. Nema snage niti moći, osim u Svevišnjeg Allaha. Allah je najveći.

Vrijednost: Muhammed a.s. kaže: “Da izgovorim subhanellahi vel hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber, draže mi je od svega što Sunce obasjava.”

Muhammed a.s. je jedne prilike rekao: „Što više govori: La havle ve la kuvvete illa billahil-‘alijjil-‘azim, jer je to džennetska riznica.“

Tretman teravih namaza

Teravih namaz je pritvrđeni sunnet, sunnet muekkede. Klanja se isključivo uz ramazan i to u jacijsko vrijeme, poslije jacije namaza, a prije vitr namaza. Teravih namaz se može klanjati u džematu, ali i pojedinačno.

Poslanik a.s. je rekao: „Ko u ramazanu klanja noćni namaz (teravih namaz), vjerujući u Allaha i iščekujući Njegovu nagradu, bit će mu oprošteni raniji grijesi.“

Kako se klanja teravih namaz?

Teravih namaz ima 20 rekata, ali se može klanjati i 8 rekata, ako za to postoji potreba. Teravih namaz se može klanjati tako što će se nakon svaka četiri rekata predavati selam tz. klanja se kao ikindijski sunnet ili nakon svaka dva rekata, klanja se kao sabahski sunnet.

Teravih namaz se zanijeti ovako: NEVEJTU EN USALLIJE, LILLAHI TEALA, SALATET-TERAVIHI, IŠRINE REK’ATEN, EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI, IKTEDEJTU BI HAZEL IMAMI, ALLAHU EKBER

Imam će učiti na teravih namazu onoliko dugo koliko neće dovesti do nezadovoljstva džematlija. Nakon svaka četiri rekata napravit će se mala pauza, zbog čega su je i nazvali teravih tj. odmor. Vitr namaz se uz ramazan klanja u džematu, dok je izvan ramazana to pokuđeno. Ako bismo zakasnili na teravih namaz, prvo ćemo klanjati jacijski farz, a onda ćemo se priključiti džematu i nastaviti klanjati, a ako smo nešto od teravih namaza propustili klanjat ćemo sami poslije. Teravih namaz se ne naklanjava, ako prođe vrijeme.

Ramazanski ibadeti

– Post

– Mukabela

– Dova

– Zikr i istigfar

– Sadekatul fitr

– Itikaf

Definicija i podjela nafila

Nafile su dobrovoljni namazi koji imaju svoje utemeljenje u sunnetu. Dijele se u dvije kategorije:

Redovni sunnet namazi, koji se klanjaju uz dnevne farzove (onaj ko ih izostavlja čini grijeh ili odlazi u zabludu, ukoliko je ustrajan u tome i bez opravdanog razloga);
Ostali sunnet namazi.

Vrijeme u kojima je zabranjeno klanjati nafile

Ukbe ibn Amir r.a. kaže: “U tri vremena nam je Allahov Poslanik, a.s., zabranio da klanjamo i da kopamo svoje mrtve. To su vremena kada Sunce izlazi, dok se ne popne, kada bude na polovini neba dok ne skrene i kada se nagne ka zapadu dok ne zađe.”

Pored ova tri vremena zabranjeno je klanjati nafile poslije klanjanja sabaha sve dok Sunce ne izađe i nakon ikindijskog farza do akšama.

Vrijednost sunneta dnevnih namza

Poslanik a.s. kaže: “Ko redovno klanja dvanaest rekata sunneta: četiri prije podnevskog farza i dva poslije, dva poslije akšamskog farza, dva poslije jacijskog farza i dva prije sabahskog farza, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu.”

– Sunneti sabah namza (2 rekata prije farza)

Poslanik a.s. kaže: “Dva rekata sabahskog sunneta draži su mi od čitavog dunjaluka i svega što je na njemu.” Na sabahskom sunnetu sunnet je učiti sure Kafirun i Ihlas.

– Sunneti podne namaza (četiri rekata prije, i dva poslije, farza)

Poslanik a.s. kaže: “Allah, dž.š., će zabraniti vatri da prži onoga ko redovno klanja četiri rekata prije podnevskih farzova.“

– Sunneti ikindije namaza (četiri rekata prije farza)

Poslanik a.s. kaže: “Smilovao se Allah čovjeku koji klanja četiri rekata prije ikindijskog farza.”

– Sunneti akšam namza (dva rekata posle farza)

Poslanik a.s. kaže: “Ko klanja akšam i nakon njega klanja dva rekata, Allah će mu sagraditi dvorac u džennetu.” Na akšamskom sunnetu sunnet je učiti sure Kafirun i Ihlas.

– Sunneti jacije namaza ( četiri rekata prije, i dva poslije, farza)

Četiri rekata prije jacijskog farza su sunneti gajri muekkede, dok su dva poslije sunneti muekkede.

Ostali sunnet namazi

– Duha namaz

– Kijamul lejl – Noćni namaz

– Hadždže namaz

– Istihara namaz

– Tehijjetul mesdžid

Opće napomene

Postoje dva bajram-namaza:

1.Ramazanski (1. ševvala, traje tri dana);

2.Kurbanski (10. zul-hidždžeta, traje 4 dana).

Klanjati bajram-namaz je vadžib za muškarce. Vrijeme bajram namaza je vrijeme duha namaza (30-45 min. nakon izlaska Sunca). Bajram namaz ima dva rekata, a posle njih dolazi hutba. Klanja se u džematu, bez ezana i ikameta. Izgovaranje bajramskih tekbira je vadžib.

Kako se klanja Bajram namaz?

Nijjet za bajram namaz glasi:

Ramazanski bajram: Nevejtu en usalije lillahi te’ala salate idil fitri edaen mustakbilel kibleti, iktedejtu bihazel imami, ALLAHU EKBER

Kurbanski bajram: Nevejtu en usalije lillahi te’ala salate idil adha edaen mustakbilel kibleti, iktedejtu bihazel imami, ALLAHU EKBER

Oba bajrama se klanjaju isto. Na prvom rekatu, nakon što smo nijjet učinili učimo: Subhaneke, tri tekbira (dižemo ruke naspram ušiju), E’uza i Bismilla, Fatiha, sura, a zatim idemo na ruku i sedždu. Nakon obavljene druge sedžde izgovaramo tekbir i ustajemo na drugi rekat gdje učimo: Bismillu, Fatihu, suru, a zatim izgovorimo tri tekbira, dižući ruke naspram ušiju, a kad izgovorimo četvrti tekbir idemo na ruku. Nakon rukua i sedžde sjedimo ii učimo Et-tehijjatu, salevate i dovu i predamo selam na desnu, pa lijevu stranu. Poslije predaje selama slijedi hutba, a nakon nje dova.

Šta treba raditi u dane ramazanskog i kurbanskog bajrama?

– Pojesti nešto slatko prije odlaska na ramazanski bajram, ne jesti ništa prije klanjanja kurbanskog bajrama i klanja kurbana;

– Okupati se, oprati zube, namirisati se, obući najljepšu odjeću;

– Učiti tekbire idući prema džamiji;

– Doći u džamiju jednim putem, a vratiti se drugim;

– Klanjati dva rekata nafile.

Tekbir i tešrik

Tekbir i tešrik glasi: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLELLAH HUVALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, VE LILLAHI-L-HAMD.

Uči se od sabah namaza (uoči Kurban bajrama) do ikindije namaza 4. dana Kurban bajrama, a uči se nakon predaje selama, kod farz namaza. Učiti tekbir i tešrik je vadžib.

Šta činiti na samrti?

– Ko osjeti smrt treba napisati oporuku;

– Kada osoba osjeti da je na smrti treba što češće izgovarati riječi šehadeta, ako je zaboravila trebaju je podsjetiti oni koji su pored nje;

– Pored osobe na samrti je lijepo učiti suru Jasin, kako bi joj olakšali posljednje trenutke života na ovom svijetu.

Šta činiti kada osoba umre?

– Govoriti o bolesnom ili mrtvom samo dobro, jer meleki aminaju na naše riječi;

– Zatvoriti mrtvom oči i moliti za njega;

– Prekriti tijelo mrtvaca nekim pokrivačem;

– Požuriti sa opremanjem mrtvaca i klanjanjem dženaze;

– Što prije vratiti dug umrlog, jer Poslanik a.s. ne bi klanjao dženazu namaz dok se ne bi vratio dug mrtvaca.

Opće napomene za dženaza namaz

Iako dženaza namaz nema ni ruku ni sedždu, ona se ipak naziva namazom. Dženaza namaz je poseban namaz koji se klanja za umrle muslimane i muslimanke. Dženaza namaz je dova za umrlog, da Mu se Allah smiluje i olakša polaganje računa u kaburu i na Sudnjem danu. Dženaza namaz je fard kifaje tj. stroga obaveza za zajednicu od Allaha dž.š. ako izvršii jedna grupa ljudi sa ostalih spada obaveza, ukoliko je niko ne izvrši svi će biti griješni. Obaveznost klanjanja dženaze namaza je ustanovljena sunnetom Božijeg Poslanika a.s. Poslanik a.s. kaže: “Klanjajte dženazu namaz svakom; i dobrom i griješniku.” Onaj ko zaniječe obaveznost klanjanje dženaze namaza postaje nevjernik.

Uvjeti za ispravnost dženaze namaza

– Da je umrli musliman;

– Da je umrli ogasuljen;

– Da bude zamotan u čiste kefine (šehid se ne gasuli i okopava se u odjeći u kojoj je poginuo);

– Da je prisutno tijelo umrlog ili veći dio;

– Da je mejt postavljen ispred džemata;

– Ispuniti sve uvjete za namaz, osim na vrijeme klanjati, jer se dženaza namaz može klanjati kad god se mrtvi donese.

Farzovi dženaze namaza

Dženaza namaz se sastoji od dva farza:

1.Izgovaranja četiri tekbira;

2.Stajanja;

Nije ispravna dženaza namaz onome ko klanja sjedeći, bez opravdanog razloga.

Sunneti dženaze namaza

– Da imam stane naspram prsa umrlog;

– Proučiti Subhaneke nakon prvog tekbira;

– Proučiti salevate nakon drugog tekbira (Allahumme salli…Allahumme barik…);

– Proučiti dženazetsku dovu nakon trećeg tekbira;

– Nakon četvrtog tekbira predati selam na desnu i lijevu stranu;

– Ruke dižemo samo pri izgovoru prvog tekbira.

Ispraćaj dženaze i zakopavanje

Nošenje umrlog do mezarja te zakopavanje u kabur je fard kifaje; Ženama je zabranjeno pratiti dženazu. Sunnet je sa dženazom požuriti, ali da se mrtvac ne trese i da ne prestavlja poteškoću onima koji ga nose i prate. Onaj koji spušta mrtvaca kaže: Bismillahi ve billahi, ve ‘ala mileti resulillahi. Sunnet je mrtvaca okrenuti prema kibli, te baciti tri grumena zemlje od strane glave. Zabranjeno graditi bilo kakav spomenik na kaburu, ali je dozvoljeno je postaviti nišan (ne velik i skup). Lijepo je poslije ukopa stati viže kabura i taržiti oprosta za umrlog.

Izražavanje saučešća

Smrt drage osbe je veliki gubitak i bol. Jedini način da barem donekle ublažimo tu bol jeste lijepa riječ, riječ utjehe i saosjećanja. Poslanik a.s. nas podstiče da ožalošćenoj osobi priđemo i da iskažemo riječi saučešća, pa kaže: „Allah Uzvišeni će svakog vjernika koji u času smrti iskaže saučešće i saosjećanje sa svojim bratom, zaogrnuti odjećom časti i dostojanstva na Sudnjem danu.” Saučešće se može iskazati na više načina, a neki od njih su: “Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!” ili “Neka Allah umrlom oprosti grijehe, a vama podari nagradu i sabura.”

Saučešće se iskazuje tri dana, posle toga izražavanje saučešća je mekruh (pokuđeno), osim za onoga ko je iz opravdanog razloga bio spriječen. Kao jedan vid saučešća jeste da dalja rodbina, komšije, prijatelji, spremaju hranu za ožalošćenu porodicu.

Ružni običaji

Unutar islamskog društva se uvuklo mnogo zabranjenih, pokuđenih ili ružnih običaja koji nemaju nikakvog utemeljenja u islamu, a koji se itekako praktikuju u našem društvu. Neki od njih su:

– Naricanje;

– Ograđivanje, gradnja spomenika i pisanje po kaburu;

– Ukopavanje u sanduku;

– Spuštanje lopate na zemlju prilikom zagrtanja;

– Dijeljenje nakon džanaze;

– Svraćanje u kuću na ručak posle dženaze, osim daljih gostiju;

– Ostavljanje upaljenog svjetla u kući umrle osobe;

– Nošenje cvijeća, vijenaca ili fotografije ispred dženaze ili na kabur;

– Bespotrebno pričanje prilikom praćenja i ukopa mrtvoga;

– Izražavanje saučešća na način da se porodica, i muški i ženski dio, poreda oko mejta…

Odlike petka i džume namaza

– Allah dž.š. je odlikovao petak nad drugim danima, a džumu namaz nad ostalim namazima.

Poslanik a.s. kaže: ”Najbolji dan koji je Sunce obasjalo je petak: u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u džennet i u njemu je izveden iz dženneta i samo se u petak može desiti Sudnji dan.”

– Džuma do džume briše grijehe počinjene između njih.

Poslanik a.s. kaže: ”Nema tog čovjeka koji se u petak okupa, dobro očisti i namiriše uljanim ili kakvim drugim mirisom koji se zatekne u kući, te tako, ne razdvajajući bilo koga, ode u džamiju, klanja ono što mu je propisano i pažljivo sasluša ono što imam govori, a da mu Allah neće oprostiti ono što je počinio između te i prošle džume.”

– U petku se nalazi vrijeme kada Allah uslišava dove onome ko moli.

Poslanik a.s. je rekao: ”U petku ima jedan čas, u kome, ako ga vjernik potrefi, obavljajući namaz, Allaha neće ni za kakvo dobro zamoliti, a da mu to Allah neće dati i dovu mu uslišati.”

– Odlazak na džumu nagrađuje se džennetom.

Poslanik a.s. je rekao: „ Ko uradi sljedećih pet stvari u jednom danu Alah će ga upisati među džennetlije: ko posjeti bolesnika, prisustvuje dženazi, posti, ode na džumu i ko oslobodi roba.“

– Ko umre petkom ili uoči petka bit će sačuvan kaburskih iskušenja.

Poslanik a.s. kaže: “Nijedan musliman neće umrijeti petkom, niti uoči petka, a da ga Allah neće sačuvati kaburske kušnje.”

Ko je dužan klanjati džumu namaz?

– Musliman

– Muškarac

– Punoljetan

– Slobodan

– Da je udaljen od džamije manje od 5,55 km

– Da je zdrav

– Da je siguran od nasilnika

– Da su mu oči zdrave

– Da su mu noge zdrave

– Da nema nužni posao.

Ko nije dužan klanjati džumu namaz?

Poslanik a.s. kaže: “Svakom muslimanu je stroga dužnost klanjati džumu namaz u džematu, osim četveroga:

-roba

– žene

– malodobnika

– i bolesnika.

Posljedice neopravdanog izostavljanja džume

Poslanik a.s. kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka dolazi na džumu.”

Ibn Abbas kaže: „Ko ostavi tri džume uzastopno, taj je napustio svoj islam.”

Kako se pripremiti za džumu?

– Okupati se prije džume;

– Oprati zube i namirisati se;

– Donositi salevate na Poslanika;

– Učiti suru Kehf;

– Poraniti na džumu namaz;

– Doviti i ibadetiti više nego obično.

Uvjeti za ispravnost džume

– Grad ili selo;

Da se džuma-namaz obavlja u jednom gradu ili naselju na samo jednom mjestu. Stav Imama Šafije, Imama Ahmeda i poznatiji stav Malika jeste da nije dozvoljeno klanjati više od jedne džume u gradu, svejedno bio veliki ili mali grad. Ovog stava je i Imam Ebu Hanife, dok se od njegovih učenika Ebu Jusufa i Muhammeda prenosi drugačiji stav, ali većina hanefijskih pravnika prihvata stav Ebu Hanife.

– Dozvola poglavara ili njegovog zastupnika;

– Džuma namaz se klanja u vrijeme podne namaza;

– Džemat: najmanji broj ljudi je 3 (muškarca) plus imam;

– Da se klanja na javnom mjestu, gdje je pristup svima dozvoljen.

– Hutba

Kako se klanja džuma namaz?

Džuma namaz ima 10 rekata, a u našoj praksi je da se klanja još 6 rekata nafile. Džuma namaz se sastoji od:

– 4 rekata sunneta džume (kao podnveski sunnet)

-HUTBA

–2 rekata farza džume (kao sabahski farz, u džamatu)

–4 rekata sunsunneta džume (kao podnevski sunnet)

-4 rekata ahiri zuhri (kao podnveski farz)

-2 rekata sunnetil vakti (kao sabahski sunnet).

Hutba

Hutba je govor koji imam čini nakon džumanskog sunneta, a prije džumanskog farza. Nije dozvoljeno pričati za vrijeme džumanske hutbe. Onaj ko priča za vrijeme hutbe, pa makar jednu riječ, ne vrijedi mu džuma, neće imati nagrade. Dozvoljeno je pokazati rukom da neko ušuti, ako priča za vrijeme hutbe. Nije dozvoljeno klanjati nafile za vrijeme hutbe. Nije dozvoljeno odgovarati na selam.

Mekruh (ne treba raditi) je za vrijeme hutbe:

– jesti

-piti

-igrati se

-raditi nešto što nam odvlači pažnju od hutbe.

Još neke napomene vezene za džumu

Onaj ko klanja džumu nije dužan klanjati podne. Žene mogu klanjati džumu namaza, ali nisu obavezne. Onaj ko stigne imam prije predaje selama, računa se da je stigao na džumu. Osoba koja propusti džumu klanjat će podne namaz. Kada imam spomene Muhammeda a.s. na hutbi dužni smo donijeti salevata na Poslanika.

Zašto klanjamo podne nakon džume namaza?

Iz predustrožnosti:

– Nepostojanje halife (jednog poglavara za sve muslimane);

– Klanjanje više džuma u jednom mjestu

Ibn Abidin kaže: “Na osnovu navedenog, nakon džume će se klanjati deset rekata i to: četiri rekata (sun)sunneta, četiri ahiri-zuhra i dva rekata sunnetul-vakta“

Slične stavove možemo naći i kod sljedbenika drugih mezheba: Subki (šafijski), Zuhajli (hanbelijski).

Dr. Vehbe Zuhajli, jedan od vodećih savremenih islamskih pravnika, nakon što je spomenuo ovaj stav većine ranijih učenjaka, smatra da klanjanje podne-namaza poslije džume nije obavezno, ali ni zabranjeno ako neko želi da to čini iz ranije spomenutih razloga (Zuhajli, 1985: 2/311). Ovaj stav dr. Zuhajlija, koji pomiruje suprostavljena mišljenja i sagledava realnost savremenog svijeta, je stav koji zauzima i IZ u BiH, kako je to obrazložio Fetva-i-emin Dr. Ljevaković.