Citat:PITANJE: Es salamu alaikum wa rahmatullahi wa Baraqatuh, uvaženi šejh!
Halali na oduzimanju vremena ali mi treba odgovor, u velikoj sam dilemi, ne želim da činim prestupe i da krenem putevima koji će ugroziti moj ahiret.
Čitala sam podavno knjigu, koju ne mogu više da nađem- niti ime autora, u kojoj se spominje da muslimanima nije dozvoljeno studiranje psihologije, sociologije i sl. Je li i koliko je to ispravno? Pošto se na fakultetu žene i muskarci mješaju- je li meni dozvoljeno studiranje psihologije (ili bilo kojeg drugog smjera kao npr. arapskog jezika)? Koji propis važi za mene/nas? Allah te beskrajno nagradio na trudu!
Salamun aleikum.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim.

Nije mi poznato da je neko od savremenih učenjaka zabranio studiranje psihologije, sociologije i sličnih naučnih oblasti zbog njih samih, odnosno zbog onoga što izučavaju i istražuju. Dovoljno je to da se islamski znanstvenik Ibn

Haldun sa svojom legendarnom knjigom „El-Mukaddima“ s pravom smatra začetnikom nauke o društvu (sociologiji), u toj knjizi su postavljeni temelji ovoj naučnoj oblasti. Nauke poput sociologije, psihologije i slično svoja istraživanja zasnivaju na eksperimentalnim metodama, tako da nema nešto što bi ove nauke u osnovi činilo zabranjenim. Neke teorije i tumačenja unutar ovih nauka su upitne a neke oprečne islamskom tumačenju, ali to ove naučne discipline ne čini zabranjenim.

A što se tiče propisa studiranja ovih ili nekih drugih nauka (fakulteta) na kojima se studenti (i profesori) muškog i ženskog spola mješaju u toku časova i studija, propis ovog pitanja se vraća na propis mješanja spolova u školskim ustanovama, a zatim spuštanje tog propisa na stvarno stanje muslimana.

Propis mješanja spolova u školskim ustanovama

Neopravdano i bespotrebno mješanje muškaraca i žena je po Šerijatu u osnovi zabranjeno. Na to indirektno ukazuju mnogi kur'anski ajeti i vjerodostojni hadisi. To je stav učenjaka svečetiri priznata mezheba, hanefija, malikija, šafija i hanabila. Na zabranu mješanje muškaraca i žena su upozoravali učenjaci ovog Ummeta od njegovih prvih generacija. A štetne posljedice mješanja žena i muškaraca po vjeru, društvo, školstvo, porodicu i slično vidljive su svakome ko je iole realan i objektivan.

Mješanje muškaraca i žena, osim na javnim mjestima, pijacama i slično, nije bilo poznato među muslimanima sve do početka 20. stoljeća kada su se pojavili među muslimanima misionari (pozivači) u zapadnu “kulturu i civilizaciju”, a od čega je sastvani dio mješanje muškaraca i žena. Ovo se desilo najprije u Egiptu, poput književnika Nedžiba Mahfuza, Mustafe Emina, Tahe Husejna i sličnih.

Takođe, pozivanje u miješanje muškaraca i žena, ili smatranje da to šerijatski nije sporno, proširilo čak i na neke učene, daije i one kojima se pripisuje znanje poput dr. Jusufa Kardavija, dr. Hasana Turabija i Rašida Ganušija. A nema potrebe da govorimo o negativnoj ulozi orijentalista i sekularista po tom pitanju.

Obavezan je svaki musliman i muslimanka da praktikuju ovaj propis zabrane mješanja spolova gdje god su to u stanju: u njihovim kućama prilikom zijareta, na svadbama, u školama i slično. Oni se ne smiju pomiriti sa stvarnošću i prepustit se uticaju sredine u kojoj žive nego su obavezni da mijenjaju sredinu u kojoj žive u skladu sa šerijatskim propisima.

Kur'anski ajet
''Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali.'' El-Bekare, 1-4

Hadis
Ebu Zerr el-Gaffari prenosi: ''Zatekao sam Poslanika, a.s., u džamiji, sjedoh kod njega a on me upita: 'Ebu Zerre, jesi li klanjao?' 'Nisam', odgovorih a Poslanik, a.s., mi reče: 'Ustani i klanjaj'. Ustao sam i klanjao a potom dođoh i ponovo sjedoh do njega, a on mi reče: 'Ebu Zerre, traži utočište kod Allaha od šejtana i ljudskih i džinskih'. Ja ga upitah: 'Allahov Poslaniče, zar ima ljudskih šejtana?' 'Da', reče Poslanik, a.s., a ja ga upitah: 'Allahov Poslaniče, koja je vrijednost namaza?' Poslanik, a.s., mi onda odgovori: 'Najbolje je on (namaz) djelo, ko hoće neka poveća'. A zatim upitah: 'Allahov Poslaniče, a post“?' Odgovori: 'Zajam koji će se nadoknaditi. A kod Allaha dobit će se i više.' Upitah: 'Allahov Poslaniče, a iskreno dijeljenje?' Odgovori: 'Vraća se višestruko uvećano.' Upitah: 'A koje je dijeljenje najbolje?' Poslanik, a.s., odgovori: 'Ono koje se u tajnosti čini'. Upitah: 'Allahov Poslaniče, a šta je najuzvišenije od onoga što ti je objavljeno?' Odgovori: 'Ajetu-l-kursijja.'...'' Hadis bilježi Ahmed

---

Kur'anski ajet
''A Allaha se boje od robova Njegovih učeni.'' Fatir, 28.

Hadis
''Ko izabere put znanja, Allah će mu tim putem olakšati put do Dženneta.''

Mudrost
Sulejman Et-Tejmi je rekao: ''Lukman je rekao svome sinu: 'Sinko moj, koliko si prikupio mudrosti?' Sin je odgovorio: ''Nisam koliko bih trebao.' Lukman mu reče: 'Sinko moj, doista ti nedostaje jedna druga stvar – druži se sa učenima. Žuri da sjedneš pred njih na koljena. Uistinu Allah oživljava mrtva srca mudrošću kao što mrtvu zemlju oživljava jakim pljuskom.'...''

---

Kur'anski ajet
''Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje''. El-Ahzab, 21.

Hadis
Prenosi se od Malik ibn Enesa, r.a., da je došao neki čovjek kod Allahovog Poslanika, a.s., pitavši ga kada će Sudnji dan. Allahov Poslanik, a.s., njega upita: 'Šta si pripremio za njega?' Čovjek odgovori: 'Nisam pripremio mnogo namaza i posta, niti sadake za budući svijet, ali volim Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika.' Muhammed, a.s., mu odgovori: 'Bit ćeš sa onim koga voliš.'...''

Mudrost
''Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje, a da mi sa svim našim sistemima ništa dalje odmakli nismo i da uopće niko nije kadar dalje da stigne. Prije ili kasnije morat ćemo prihvatiti islam, jer je on primjeren razumu''.
J.W. Goethe

---

Kur'anski ajet
"Tako Mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje". El-Asr, 1.-3.

Hadis
Allahov Poslanik, a.s., rekao je: "Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti!"

Mudrost
"O sine Ademov, doista si ti samo jedan zbir dana, pa kada ode jedan dan, otišao je i jedan dio tebe; o sine Ademov, novo je jutro tvoj gost pa se s gostom lijepo ophodi! Ako lijepo s njime postupiš, otići će od tebe hvaleći te, a ako se ružno prema njemu ponašaš, otići će od tebe kudeći te; isti je slučaj i sa noću; dunjaluk je sastavljen od tri dana: od juče koje je prošlo sa svim onim što se u njemu činilo, od sutra koje možda nećeš dočekati i od danas koje je tvoje, pa potrudi se u njemu!" Hasan el-Basri

---

Kur'anski ajet
''Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima. Zaista je šejtan čovjeku otvoreni neprijatelj.'' El-Isra 53.

Hadis
Vjerovjesnik, a.s., je jedne prilike kazao: ''Želite li da vas obavijestim o onome što je vrednije od posta, namaza i sadake?'' ''Da, Allahov poslaniče'', rekosmo. ''Izmirenje'', reče on, ''...jer je razdor, uistinu, nesreća''.

Mudrost
''Samo se nikad ne daj navesti na prepirku! Mudri upadaju u neznanje kad se prepiru sa neznalicom.'' Goethe

---

Kur'anski ajet
''Moj zaštitnik je Allah, Koji Knjigu objavljuje, i On se o dobrima brine.'' El-A'raf, 196.

Hadis
Od Džabira, r.a., se prenosi da je Allahov Poslaniks, a.s., rekao: ''Najdraži od vas i najbliži mjestom do mene na Sudnjem danu jeste onaj između vas koji je najljepšeg ahlaka i ponašanja. Najomraženiji od vas i najudaljeniji od mene biće oni koji mnogo pričaju i galame u prazno i oni koji se ohole i uzdižu!'' Tirmizi

Mudrost
''Poslušnost je početak svake mudrosti.'' Hegel

---

Kur'anski ajet
''O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan o­nima prije vas, da bi ste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a o­nome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. O­nima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. Ako drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.'' El-Bekara,183-184.

Hadis
Selman el-Farisi, r.a., prenosi da se zadnjeg dana mjeseca šabana Poslanik, a.s., obratio i rekao: "O ljudi, dolazi vam velik, blagoslovljen mjesec. U njemu se nalazi noć vrjednija od hiljadu mjeseci. To je mjesec čije dane je Allah učinio obaveznim da se u njima posti, a klanjanje teravih-namaza u njegovim noćima je preporučeno. Onaj ko se u tom mjesecu približi Allahu činjenjem dobrog djela, makar bilo i neznatno, bit će nagrađen kao da je učinio farz u neko drugo vrijeme! A ko učini farz, bit će nagrađen kao da je učinio sedamdeset farzova kad nije ramazan! To je mjesec strpljivosti, a nagrada za istinsku strpljivost je Džennet. Također, to je mjesec prisnosti sa svojim bližnjim. U tom mjesecu povećava se vjernikova nafaka (opskrba). Ko pripremi postaču iftar, nagrada će mu biti oprost grijeha i spas od džehennemske vatre. I još će dobiti nagradu sličnu postačevoj a da njemu ništa ne bude umanjeno." Neki rekoše: "Allahov poslaniče, nije svako od nas u stanju da osigura iftar postaču!?" Poslanik. a.s., odgovori: "Allah daje tu nagradu onome ko da postaču da se iftari pa makar to bila hurma, ili gutljaj vode ili mlijeka.

To je mjesec čija je prva trećina Allahova milost. Njegova druga trećina donosi Allahov oprost a njegov završetak je spas od džehennemske vatre. Onome ko umanji teret svome slugi (robu) u ovom mjesecu, Allah će oprostiti i osloboditi ga boravka u Džehennemu. U ovom mjesecu puno činite četiri stvari: sa dvije ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara, a i druge dvije su vam također neophodne. Što se tiče onoga čime ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara – to je svjedočenje da nema Boga osim Allaha (izgovaranje La ilahe illlellah) i upućivanje Allahu dove za oprost (činjenje istigfara). Ono što je neophodno je da molite Allaha da vas uvede u Džennet i da kod Njega tražite utočište od Džehennema. Onoga ko napoji postača kada iftari, Allah će (na Sudnjem danu) napojiti sa moga Havda (Vrela) tako da neće osjetiti žeđ sve dok ne uđe u Džennet." (Prenose Ibn Huzejme u Sahihu, El-Bejheki, Ebu-š-Šejh i Ibn Hibban)

Mudrost
Prenosi se da je Hasan el-Basri, u ramazanu, prošao pored jedne grupe ljudi, koja se nečemu smijala. Zastao je kod njih, okrenuo im se rekao: „Allah, dželle šanuhu, učinio je ramazan poligonom za natjecanje, na kojem će se ljudi natjecati u pokornosti Njemu. Neki su to shvatili, pa su otišli ispred drugih i uspjeli, a drugi to nisu shvatili, pa su zaostali i izgubili.

Bijaše to davne 463. godine po Hidžri ili 1071./1072. po gregorijanskom kalendaru, skoro trideset godina prije prvog krstaškog rata kojim je Jerusalem otet iz ruku muslimana. Te godine okupiše se vođe evropskih država, predvođeni papom i 25.000 svećenika i sa vojskom koja je brojala preko 600.000 ljudi, preko 1.000 katapulta i uz ogromne zalihe hrane i oružja, odlučni da unište Kabu i muslimane. Neki od katapulta bili su toliko teški da su ih morale vući desetine bikova. Objaviše sveti rat protiv muslimana i uputiše se ka muslimanskim zemljama kako bi ih istrijebili. Već su među sobom podijelili zamišljeni ratni plijen i odredili ko će uzeti koji dio islamskog hilafeta.

U tom vremenu Abbasijski hilafet bijaše u teškom stanju, podijeljen na mnoštvo državica, a svaka je u suštini bila neovisna od druge, a mnoge su se i zvanično osamostalile. Halifa skoro da nije imao nikakvih stvarnih ovlasti i služio je više kao maskota i ukras, da mu se ime spominje na hutbama radi dove za njega, nego kao stvarni vladar. Šiije su zaposjele mnoge dijelove islamskog hilafeta i širili su nered u zemlji. Hilafet je imao svojih svega dvije-tri hiljade vojnika koji su izlazili u sviti halife i cjelokupno političko-ekonomsko stanje u tadašnjoj islamskoj državi bilo je veoma loše. Međutim, u hilafetu je tada postojala jedna mala, ali rastuća sila – sila Seldžuka, jednog od turskih naroda koji su odavno primili islam i koji su bili veliki ratnici. Stajali su hrabro na određenim granicama islamskog hilafeta, čuvajući ih i odbijajući napade Bizantinaca i boreći se protiv drugih neprijatelja. Nekada bi pobijedili, a nekada izgubili, što je i priroda ratovanja. U to doba vođa Seldžuka bijaše mladić po imenu Alp Arslan, što u prijevodu znači hrabri lav. Ovaj junak tada se vraćao iz bitke koju je vodio u Horosanu sa oko 17.000 vojnika: neki su bili izranjavani, neki ostali bez oružja, izmoreni. Tada je čuo za dolazak krstaša, pa je pohitao da se vrati sa vojskom.

Bizantinski car Romanos Diogen rekao je Alp Arslanu da ništa ne može da ga odvrati od dovođenja ogromne vojske protiv muslimana i da ništa ne može da je zadovolji osim uništenja muslimana i njihovih svetinja. Alp Arslan posla pismo halifi u kojem zatraži pojačanje, ali se halifa izvini opravdavajući se time da je stanje teško i da ima malo vojnika. Alp Arslan je pokušao da probudi entuzijazam muslimana šaljući pisma na sve strane, ali mu se odazvao veoma mali broj. Otišao je kod svog šejha Ebu Nasra Muhammeda b. Abdulmelika el-Hanefija da se posavjetuje, pa ga je on podstakao na džihad za Allahovu vjeru koristeći onoliko snage koliko mu je Allah dao. Posavjetovao ga je da bitku počne u petak, kako bi muslimani širom svijeta na džumi dovili za njih.

Alp Arslan je krenuo sa svojom malom vojskom obavijestivši vojnike prije polaska da imaju izbor: ko želi u džihad – neka ostane, a ko želi da ode – neka spremi opravdanje pred Allahom i neka ode. On se okupa, obuče ćefine, namirisa se i izađe sa svojom vojskom. Tom prilikom obratio se vojnicima i upitao ih da li neko ima neku žalbu ili pritužbu, kako bi izmirili račune prije nego što krenu u bitku. Vojnici gromoglasno zaplakaše, zatim se i oni okupaše i obukoše ćefine, spremajući se za susret sa Allahom. Veliki šejh stade ispred njih i reče im: “Ovo je jedan od Allahovih dana u kojem nema mjesta za hvalisanje i obmanjivanje, i u ovom danu ispred časti i svetinja muslimana stojite vi sa svojim imanom!”, a zatim se obrati Alp Arslanu riječima: “Ti se boriš za Allahovu vjeru, a Allah je obećao Svoju pomoć i da će ovu vjeru uzdići nad ostalim vjerama, pa se nadam da će pobjeda pripasti tebi.”

Skupina mladića i čovjek iz kabura

Putovala skupina Israelićana i tako putujući naiđu na mezarluke. Jedan od njih reče : – Hajde da klanjamo pa da Uzvišenom Allahu uputimo dovu, pa da nam On izvede nekog od ovih mrtvih, kako bi nas taj izvjestio o smrti; kakva je i kako je on svoj u smrt doživio. Oni klanjaše, uputiše Allahu dovu, a u tom momentu se iz jednog kabura pojavi glava čovjeka koji reče: – O ljudi! Šta želite vi od mene? Tako mi Allaha, ja sam umro prije devedeset godina a i sada osjećam gorčinu i strahotu smrti, baš kao da mi tek sada nastupa ! Nego, dete vi zamolite Allaha da me vrati u ovaj moj kabur kao što sam i bio. Prije nego tog čovjeka nestade, ljudi koji su ga začuđeno posmatrali primijetiše na njegovu čelu tragove sedžde koju je činio Allahu dok je bio na ovom svijetu.

---

PRIČA O ČOVJEKU KOJI JE KIHNUO



Abdullah ibnul- Mubarek je bio pobožni učenjak i vrsni poznavalac Kur’ana i sunneta. Njegovim predavanjima prisustvovali su mnogi ljudi kako bi naučili nešto od njegovog ogromnog znanja. Jednog dana je išao putem sa nekim čovjekom, pa je taj čovjek kihnuo ali nije zahvalio Allahu (nije rekao elhamdulillah).
Ibnul- Mubarek ga namjerno pogleda kako bi ga upozorio da je izgovaranje” elhamdulillah”, nakon što se kihne, sunnet kojeg treba praktikovati svaki musliman. Međutim, čovjek nije shvatio njegov pogled. lbnul- Mubarek je želio da čovjek izvrši ovaj sunnet, ali da ga ne dovede u nezgodnu situaciju, pa ga je upitao: “Šta kaže onaj koji kihne?” Čovjek odgovori : “Eihamdulillah!” Na to mu Ibnul- Mubarek odvrati : “Jerhamukellah !” (Allah ti se smilovao!)

---

Dug koji ne možeš vratiti

Tražio je sin od svoje majke da mu dadne novca bez znanja njegovog oca, jer je je on potrošio ono sto je imao za džeparac, ali njegova majka je odbila zato što zna da će to potrošiti na igre i slatkiše, pa se on naljutio zbog ”nepravde” koju mu je učinila. Navečer, dolazi sin i daje majci jedan papir na kojem je napisao:…

1. Cijena čišćenje moje sobe = 20 maraka
2. Cijena što sam išao do pijace = 5 maraka
3. Cijena što sam se igrao sa mladim bratom = 5 km
4. Cijena moje pomoći u čišćenju kuće = 5 maraka
5. Cijena dobrih ocjena što sam dobio u školi = 20 km

– Ukupno 55 maraka. Dječak je bio dosjetljiv, pa je još i dodao riječi – Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, je rekao: “Dajte radniku njegovu plaću, prije nego mu se osuši znoj.”

Pogleda ga njegova majka, nasmiješi se, uze olovku i napisa na isti papir:

1. Cijena što sam te nosila 9 mjeseci u stomaku = besplatno
2. Cijena mlijeka što sam te dojila 20 mjeseci = besplatno
3. Cijena čuvanja tvoje čistoće za 6 godina = besplatno
4. Cijena svih neprespavanih noći pazeći te kada si bio bolestan = besplatno
5. Cijena umora i plaća sto si mi donio sve godine = besplatno
6. Cijena svih noći u kojima sam strahovala zbog tebe = besplatno
7. Cijena svih igračaka, hrane i odjeće = besplatno

“Sine moj, kad sve ovo sabereš, cijena moje ljubavi prema tebe je neprocjenjiva.” Kada je dječak pročitao riječi svoje majke, zaplakao je i rekao: “Majko oprosti mi”. Uzeo je olovku i napisao velikim slovama – DUG KOJI NE MOŽEŠ VRATITI!!!

Sihr (sihir, mađija, vradžbina) je svaka stvar čiji se uzročnik sakrije, a sastoji se od čarolija koje se prave posebnim vrstama djelovanja, korištenja riječi i vezivanja čvorova, a što utiče i ostavlja trag na tijelo i srce, čini ljude bolesnima, ubija ih, sastavlja ljude i rastavlja, čini ih voljenim ili omraženim.

Puno je vrsta sihra:

Postoje sihiri koji su obmana, kao npr. da neko leti u vazduhu ili uđe u krug koji je uzak, ili hoda po vodi, ili hoda po užetu, ili pretvori pticu u čovjeka, i slične stvari kojima se iskrivljuje stvarno stanje nečega. Sve je ovo sihr i vradžbija kroz obmanu ljudskih očiju.

Kaže Allah Uzvišeni: I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše. (El-E'araf, 116.)

Postoje i radnje koje se mogu nazvati sihrom jer se oslanjaju na zajedničke postupke kao što su: prizivanje znanja o budućnosti i nevidljivom svijetu, korištenje puteva i načina koji nisu ispravni, praznovjerje, vezivanje za nekoga mimo Allaha. Te radnje su: vračanje, proricanje, razna praznovjerja i sl.
Razlozi širenja sihra

Sihri i sihirbazi su se među ljudima proširi zbog sljedećih razloga:

Neznanje o Allahovoj vjeri i neznanje o stvarnosti sihra, sihirbaza, vračara i sl.
Slabost vjerovanja i manjak svijesti o Allahu, a onaj sahir koji nema vjerovanja daje prednost širku nad vjerovanjem, griješenju nad pokoronošću, ovome svijetu nad onim.
Takvom bavljenje sihrom postane omiljeno i on zarađuje baveći se njime.
Mnoštvo medija koji su puni programa gdje se promovišu sihr, sihirbazi, vračari i sl.
Pohlepa za imetkom od strane sihirbaza i medija koji šire nered.
Želja ljudi za spoznajom budućnosti.
Mnoštvo bolesti i problema koji oboljelog tjeraju da traži izlaz i lijek u svemu što se nudi, pa se tako uzda čak i u lažove i obmanjivače.
Gledanje video sadržaja, filmova koji obiluju nevjerstvom, širkom i sihrom, te lažima, obmanama i prevarama.
Mnoštvo onih koji odlaze sihirbazima i varačarima, s jedne strane, i nepostojanje odgovarajućih sankcija za one koji se tim poslom bave.

Autor: Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri
Prijevod: Senad Muhić

Dokazi iz Kur’ana o postojanju džina i šejtana

Uzvišeni Allah je rekao:

“Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur’an slušaju, i kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Pst!” A kada se njegovo učenje završi vratiše se da svoj narod opominju.” (El-Ahkaf, ajet, 29)

“O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” (El-En’am, ajet, 130)

“O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć.” (Er-Rahman, 33)

“Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: “Mi smo doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali.” (El-Dzinn, 1)

“I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.” (El-Dzinn, ajet, 6)

“Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Ma’ida, ajet, 91)

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.” (En-Nur, ajet, 21)

Dokazi iz Kur’ana su brojni. Dovoljno je znati da u Kur’anu postoji čitava sura koja govori o džinima. Rijec džin je u jednini spomenuta na dvadeset i dva mjesta u Kur’anu, a ista riječ u množini na sedam mjesta. Riječ šejtan u jednini je spomenuta na šezdeset i osam mjesta, a ista riječ u množini na sedamnaest mjesta. Kako vidimo, o džinima i šejtanima postoji veliki broj ajeta.

1. Rekao je Uzvišeni Allah: “I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici, učeči ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikog učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikave koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za sto su se prodali, kad bi samo znali!” (El-Bekara, ajet, 102) ?

2. ”Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija? - Reče Musa - A čarobnjaci neće nikada uspjeti.” (Junus, ajet, 77)

3. “I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvarenjaka uspije. Allah će Svojom moći istinu učvrstiti, makar će to nevjernicima krivo biti.” (Junus, ajeti, 81,82).

4. “I Musa u sebi osjeti zebnju. Ne boj se! - rekosmo Mi - Ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.” (Ta ha, ajeti, 67-69).

5. I Mi naredismo Musau: “Baci štap svoj! - I on odjednom proguta sve čime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili. I tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi, a čarobnjaci se licem na tle baciše. Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - povikaše - Gospodara Musaova i Harunova.” (El-E’araf, ajeti, 117-122).

6. “Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja, od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla onih koji u uzlove pušu, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.” (Suretul-Felek)

7. “Reci: “Tražim zaštitu kod Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana, napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džina i od ljudi.” (Suretun-Nas)

Kurtubi je rekao da riječi “od zla onih koji u uzlove pušu” aludiraju na vračare koje su puhale u uzlove od konaca dok su zapisivale.

Hafiz Ibnu Kesir rekao je da ove riječi označavaju sihirbaze/vračare.

Ibnu Dzerir Et-Taberi je rekao za gornje riječi: “To jest od zla vračara koji pušu u uzlove od konaca kad zapisuju.”

Ovako kaže i El-Kasimi, kao i drugi tumači Kur’ana.

Ajeta o sihru i sihirbazima ima mnogo i dobro su poznati onima koji imalo poznaju Islam.

El-Ezheri je rekao: “Sihr je svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu i kojim se traži njegova usluga.”
Na drugom mjestu: “Suština sihra je prikazivanje neke pojave u lažnom liku suprotnom njegovoj biti. Kada sihirbaz hoće da prikaže lažnu sliku kao istinitu i predstavi nesto u suprotnosti od njegove biti, on to opsihri i ono postane suprotno svojoj suštini.” (Lisanul-Areb)
Prenosi se od Ibnu Ebi Aise da je rekao: “Kada Arapi nazivaju sihr sihrom, onda ga oni tako zovu zato sto on pretvara (preobraća) zdravlje u bolest.” (Lisanul-Areb)
Ibnu Faris je rekao: “Sihr je prikazivanje neistine u vidu istine.” (Lisanul-Areb)
U Mu’dzemul-Vesitu je rečeno: “Sihr je tajnovit i suptilan.”
U djelu “Muhitul-Muhit” se kaže: “Sihr je prikazivanje stvari u njima suprotnom stanju kako bi se izazvao nered.”

Sihr u šerijatskoj terminologiji

Fahruddin Er-Razi je rekao:
Sihr u šerijatskom značenju se veže za sve ono čiji je uzrok skriven, što izgleda suprotno njegovoj suštini, i što se dešava u vidu opsjene i varke.[1]
Ibnu Kudame El-Makdisi kaže: “Sihr je vračanje, vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On sprečava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom itd. Neki od njih se spravljaju da bi razdvojili muža od žene ili da bi omrzli jedno drugom ili da bi omilili jedno drugom.”[2]
A Ibnul-Kajjim je rekao: “To je složeno djelovanje zlih duhova i podložnost utjecaju natprirodnih sila.”[3]

Suština sihra

Radi se o sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u sirk (nevjerstvo),
a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.

Riječ sihir spomenuta je u Kur'anu 31 put; riječ sahir (onaj koji pravi sihire) spomenuta je 25 puta; a riječ meshur (onaj kome su napravljeni sihiri) spomenuta je samo 4 puta. dakle, sahir pravi sihire da bi nekome naudio. Allahovom milosću učinjeno je da od 25 sahira samo četvorica uspiju u svojim sihirima, a od 31 sihir samo 4 djeluju na muslimane, a sve sa Allahovim dopustenjem. Sihir predstavlja najopasnija vrata koja vode u nevjerstvo. To je najlakši način da čovjek koji se time bavi sebe uvede u vatru. Šejtan može primjetiti kod nekoga ljubav da se bavi ovim tajanstvenim stvarima pa ga subhanallah navede da se počne baviti sihirom u smislu njegovog pravljenja. Sihir je znanost koja se stiče učenjem i vježbanjem, a postiže se nijekanjem Uzvišenog Allaha. Cilj podučavanja sihiru jest podčinjavanje džinna da mu se može narediti da uradi ono sto sihirbaz želi, npr. da rastavi muža i ženu. Uzvišeni Allah o tome kaže: "Pa su od njih dvojice učili ono čime bi rastavljali muža od žene njegove." (El-Beqare, 102.)

Danas dosta rasprostranjen sihir je sihir rastavljanja, ovdje se ne radi samo o rastavljanju muža od žene već i o rastavljanju unutar familije, prijatelja, poslovnih saradnika i porodice (sina od oca, brata od sestre i sl.)

Druga vrsta sihira je sihir koji će zadržati trenutno stanje tj. neće dozvoliti čovjeku da napreduje u jednoj ili svim sferama života.

Treća vrsta sihira izaziva realnu psihičku ili fizičku bolest (nerijetki su slučajevi karcinoma odnosno raka izazvani upravo džinnima)

Postoji i sihir koji za cilj ima smrt ihsana. Hvaljen neka je Allah dž.s., uistinu, malog efekta ima ovaj sihir.

Još jedna poznata vrsta sihira je sihir koji uzrokuje ludilo i rastrojenost uma, misli, logike, razmišljanja, prosuđivanja.

Postoji još mnogo vrsta sihira koji su specifični jer svaki sihir je proizvod sihirbaske želje o tome šta želi učiniti.
Gore navedene grupacije su generalizirane medutim nikako ne predstavljaju nikakav konačan okvir sihira.

Vrlo često zlo kojim se sihirbazi služe jest pravljenje ljubavnog sihira. Ovaj sihir se ponekad pravi zbog ljubomore ili zbog nezdrave zaljubljenosti. Ljubomorna žena ili čovjek odlazi sihirbazu i traži od njega da napravi sihir ženi ili mužu, oni koji su nezdravo zaljubljeni u nekoga a ta osoba ne pokazuje interes odlaze sihirbazu i traže od njega da napravi sihir toj osobi. Posljedice ovakvog sihira su dalekosežno pogubne, ovakav sihir ima za cilj da rastavi bračne drugove, da spoji one koji to ne žele i u takvoj vezi ili braku prisutna je velika nesreća i nezadovoljstvo ali nisu u stanju da izadu iz tog začaranog kruga. Ovim sihirom se rastavlja i prijatelj od prijatelja, otac od sina, kći od majke, brat od sestre i td.

Najčešći znak ovog sihira je napad u toku spavanja, polucija u snu (izlijevanje sjemene tekućine), gubljenje svjesti u budnom stanju a prisutni tada vide tu osobu sa pokretima kao da sa nekim ima spolni odnos. Kod žena se jos može primjetiti nesanica, glavobolja, krvarenje, dok je kod muškaraca posljedica ovakvog sihira mali spolni organ te gubitak apetita za hranom i vodom.

Sa stanovišta liječenja Kur'anom važna je činjenica da džin ili džinica zaduženi za ljubavni sihir nisu stalno u tijelu oboljelog, te je prilikom liječenja ovog sihira potrebno zavezati džina ili džinicu, a tek onda početi sa liječenjem i istjerivanjem

Hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda s.a.w.s.

Pa rob na ovom dunjaluku prolazi kroz iskušenja i srdžbe te ima potrebu, onda kada se nađe u kakvoj nedoumici, da se prikloni svome Gospodaru i Njemu prepusti svoj problem.

A jedan od najvećih ibadeta kod psihičke rastrojenosti i zbunjenosti čovjeka je da klanja istiharu namaz na koji nas je uputio Resullah, s.a.w.s.

Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., i kaže:
“Allahov Resul, s.a.w.s., nas je podučavao istihari u svakoj stvari kao što nas je podučavao suri iz Kur’ana, pa je rekao: Kad neko od vas bude obuzet kakvom brigom neka klanja dva rekata, osim farzova, a zatim nek prouči ovu dovu:

“Allahume inni estehiruke bi-ilmike ve estakdiruke bi-kudretike ve es’eluke min fadlike-l-‘azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve ta’lemu ve la a’lemu, ve Ente ‘allamu-l-gujubi. Allahume in kunte ta’lemu enne haze-l-emre (navesti ime stvari) hajrum li fi dini ve me’aši ve ‘akibeti emri, fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi, fe in kunte ta’lemu enne haze-l-emre šerrun li fi dini ve me’aši ve ‘akibeti emri, fa-srifhu ‘anni va-srifni ‘anhu va-kdir lije-l-hajre hasu kane, summe-rdini bihi. Kale-llahu te’ala: “Ve šavirhum fi-l-emri, fe iza ‘azemte fe-tevekkel ‘ale-llah“.

Što u prijevodu na Bosanski jezik glasi:

“O Allahu, ja tražim Tvoju uputu (u odabiru) Tvojim znanjem i i tražim mogućnost izbora Tvojom snagom, i molim Te za Tvoju dobrotu. Ti imaš moć, a ja nemam. I Ti znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna skriveno. O Allahu, ako u Tvom znanju, ova stvar (navesti ime stvari) je dobra za mene i na dunjaluku i na ahiretu, (ili: moju vjeru, moj život i moje poslove) onda mi je propiši, olakšaj mi je i podaj mi bereket u njoj. A ako je u Tvom znanju ona loša po mene i moju vjeru, moj život i moje poslove, (ili: za mene na dunjaluku i ahiretu) onda me odalji od nje, (i nju od mene), i podaj mi dobro gdje god se to nalazilo, i zadovolji me sa time.”

Važne napomene:

1. Navikavaj sebe na klanjanje istihare namaza u svakoj stvari, ma koliko bila mala.

2. Budi sasvim ubijeđen da će te Uzvišeni Allah naputiti na ono što je dobro. Budi dobro budnog srca za vrijeme dove, razmišljaj o njoj i pokušaj razumiti njena uzvišena značenja.

3. Nije ispravno da istihara dovu učis nakon farz namaza već to mora biti nakon dva rekata nafile koji se klanjaju extra za ovu problematiku.

4. Ako želis da uputiš istihara dovu nakon neke od nafila (sunneta) koji se klanjaju uz farzove ili nakon duha namaza i slično.. može ali pod uvjetom da prije stupanja u namaz nanijetiš istiharu. A ako si već nanijetio dotičnu nafilu a ne istiharu te počeo s namazom onda to nije dovoljno.

5. Ako budeš imao potrebu da klanjaš istiharu namaz u periodu kada je zabranjeno klanjati onda se strpi sve dok ne nastupi vrijeme dozvole. A ako je potreba takva da ne ostavlja prostora odgađanju onda klanjaj i u tim terminima i uputi istiharu (molbu za ono što je bolje i korisnije).

6. Ukoliko te nešto spriječava da obaviš namaz, kao što je hajz kod žene, onda pričekaj dok zapreka ne prestane. A ako će stvar zbog koje klanjaš istiharu proći, a ti u takvom stanju (ne smiješ klanjati), onda samo prouči dovu, bez namaza.

7. Ukoliko ne znaš napamet dovu istihare onda je čitaj s papira ili iz knjige. A bolje je da je znaš napamet.

8. Dovu istihare možes proučiti u samom namazu – prije selama a poslije tešhehhuda – a dozvoljeno je i poslije selama, nakon ta dva rekata…

9. Nakon što si klanjao istiharu namaz ti pristupi onom čemu si naumio i ne čekaj snove u vezi sa tim.

10. Ukoliko ti ne postane jasno ono koje je bolje, dozvoljeno je da ponoviš istiharu.

11. Nemoj ovoj dovi ništa dodavati niti od nje išta oduzimati. I strogo se zadrži na onom kako je navedeno u časnom hadisu.

12. Nemoj da ti hewaa (strast) bude sudac za ono što sebi odabereš kao ispravnije. Jer, možda je bolje za tebe ono u čemu se suprostavljaš svojoj strasti.

13. Ne zaboravi da se posavjetuješ sa mudrima i čestitima te tako sastaviš istiharu i konsultovanje.

14.Nemoj nasjedati na priče raznoraznih nena ,hadžinica i hadžija,kako ti oni mogu klanjati istiharu,pa ti onda pune glavu budalaštinama i izmišljotinama.Istiharu klanja svako za sebe.

subhanallah zikr istihara namaz Način klanjanja istihare-namaza je opisan u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu a prenosi ga Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma, u kom kaže: “Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas je učio istihari kod svih odluka kao što nas je poučavao kur’anskim surama, rekao bi: ‘Kada neko od vas ima namjeru da uradi neku (za njega važnu) stvar, neka klanja dva rekata nafile, a zatim prouči:

Allahumme, inni estehiruke bi’ilmike ve estakdiruke bikudretike, ve es’eluke min fadlike-l-azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t’alemu ve la e’alemu, ve ente ‘allamul-gujub! Allahumme in kunte t’alemu enne hazel-emre hajrun li fi dini ve me’aši ve ‘akibeti emri’, ili je rekao: ‘Adžili emri ve adžilihi’, ‘fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi, ve in kunte t’alemu enne hazel-emre šerrun li fi dini ve me’aši ve ‘akibeti emri, ili je rekao: fi ‘adžili emri ve adžilihi’ fasrifhu ‘anni vasrifni ‘anhu vakdir lije-l-hajre hajsu kane, summe raddini bihi.

(Allahu moj, ja ti činim istiharu sa Tvojim znanjem, tražim od Tvoje Svemoći, i molim iz Tvoje dobrote, jer Ti određuješ a ne ja, i Ti znaš a ja ne znam, i Ti si poznavalac svih tajni. Allahu moj, ako je ova stvar dobra za mene, za moju vjeru i život, i ima dobre posljedice na oba svijeta, odredi mi je, olakšaj i bereket mi daj u njoj. A ako je ova stvar štetna po moju vjeru i život, i ako su joj posljedice loše na ovom i onom svijetu, odbij je od mene, i odbij mene od nje, i odredi mi dobro gdje god bilo, i učini me zadovoljnim njime kako god da bude), i onda treba spomeniti svoju potrebu (odluku).” Hadis bilježi Buharija (1166) u svom Sahihu.

Prema tome, istihara se ne klanja da bi se nešto doznalo ili sa njom riješili neki problemi među ljudima niti treba klanjati neko za negog ili za nešto. Nego kao što je došlo u hadisu, sa klanjanjem istihare čovjek traži od Allaha da odredi, olakša i da bereket u onome što je odlučio da uradi ako je u tome hajr za njega, njegovu vjeru i život i ima dobre posljedice na oba svijeta, a ako je u tome što je odlučio da uradi šteta za njegovu vjeru i život, i ima loše posljedice na oba svijeta, traži od Allaha da to odbije od njega i da ga odvrati od te namjere.

Takođe, nakon klanjanja istihare nije prenešeno da treba sanjati nešto po tom pitanju gdje će mu se u snovima staviti na znanje šta da radi, niti treba da očekuje da će dobiti neko posebno nadahnuće u sebi po kojem će biti usmjeren kako i šta da radi.
Na njemu je da počne raditi ono što je namjeravao i da se osloni na Allaha.

PITANJE: Je li istihara-namaz obavezan, i da li je čovjek grješan ako ne klanja ovaj namaz? Kako postupiti kada treba donijeti važnu odluku u životu? I još me zanima koliko rekata ima istihara-namaz, i koja se dova uči tom prilikom?

ODGOVOR: Istihara-namaz je sunnet, a nije obaveza. Lijepo je klanjati ovaj namaz za svaku stvar, naročito za ono što je od vitalnog značaja u životu: ženidba, udaja, kupovina objekta, prijevoznog sredstva, izbor radnog mjesta, mjesta prebivališta, prilikom poduzimanja dalekih putovanja itd. Opterećenje je klanjati istihara-namaz za stvari koje se često ili svakodnevno ponavljaju, a onome ko i to može, bolje je i tako će zaslužiti nagradu.

Istihara-namaz je zaseban namaz, i sastoji iz dva rekata. Klanja se kao sabahski farz, odnosno sunnet. Nakon namaza treba proučiti dovu: “Allahumme, inni estehiruke bi ilmike ve estakdiruke bi kudretike…” koja se može pronaći i u knjizi Put pravog muslimana, 1/343. Bitno je naglasiti da nakon istihara-namaza ne treba čekati nekakav poseban znak, san i sl., već se treba osloniti na Allaha i učiniti ono šta čovjek smatra najispravnijim po određenom pitanju, a Allah najbolje zna.

Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – dr. Safet Kuduzović

---

…Istihara namaz je sunnet, čini se oko stvari oko koje imamo nedoumicu šta da radimo, svejedno da li se ta stvar ticala našeg dunjaluka ili ahireta, da li bila neznatna – shodno našim poimanjima ili pak bila velika i značajna…Istihara namaz se ne klanja po pitanju strogi obaveza muslimana kao što je namaz, post, zekijat i slično jer on to mora izvršavati. Niti se klanja po pitanju zabranjeni stvari muslimanu jer se ih on mora svakako kloniti. Dozvoljeno je da se istihara namaz klanja u svim vremenim u toku dana i noći, s tim da se ne klanja u vremenima zabranje klanjanja namaza ako stvar nije hitna a ako je hitna onda je dozvoljeno da se klanja i u tim vremenima.

Način klanjanja istihara namaza:

Priprema za namaz kao što je abdest, propisno oblačenje, okretanje prema kibli. Nijet u srcu bez njegovog izgovaranja riječima. Klanjaju se kao svaka dva rekijata kao što je sabahski sunneti ili farzi. S tim da je pohvalno da se na prvom rekijatu uči sure Kjafirun a na drugom Ihlas- kulhu vallahu ehad.

Poslije predaje selama dignu se ruke i uči se dova istihara namazu:’ ‘Allahumme inni estehiruke bi ‘ilmike, ve estakdiruke bi kudretike ve es’eluke min fadlike-l-‘azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t’alemu ve la e’alemu, ve Ente ‘Allamu-l-gujub. Allahumme in kunte t’alemu enne haze-l-emre hajrun li fi dini ve me ‘aši ve ‘akibeti emri, ev kale (ili je ovdje rekao ‘adžilihi ve adžilihi) fa-kdirhu li ve jessirhu li, summe barik li fihi, ve in kunte ta’ lemu enne haze-l-emre šerrun li fi dini ve me ‘aši ve ‘akibeti emri, (ili je i ovdje rekao ‘adžilihi ve adžilihi) fa-srifhu anni, va-srifni anhu va-kdir lije-l-hajre hajsu kane, summe-rdini bihi”.

(O Allahu, od Tebe tražim dobro Tvojim znanjem i odredi mi ga Tvojom moći. Podari mi nešto od Tvoje velike dobrote, jer Ti sve možeš, a ja ne mogu; Ti sve znaš, a ja ne znam! Ti si Poznavalac skrivenih tajni. Allahu moj, ako je, prema Tvome znanju, ova stvar dobra za mene, moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost, (ili je rekao: ”za mene na dunjaluku i ahiretu”), onda mi omogući da se dogodi, olakšaj mi je i podari mi bereket u njoj! A ako je, pak, prema Tvome znanju ova stvar loša za mene, za vjeru moju, za moju sadašnjost i budućnost, (ili je rekao: ”za mene na dunjaluku i ahiretu”), onda je otkloni od mene, odvrati mene od nje, i odredi dobro za mene gdje god se nalazilo i učini da budem zadovoljan Tvojom odredbom!”, pa je rekao: ”A zatim neka spomene svoju potrebu ( tj. rekne se stva zbog koje se klanja istihara namaz)”.

S tim što se prija same dove donese zahvala Allahu i salavat i selam na Poslanika. I takoder na kraju dove se donese salavat i selam na Poslanika. Istihara namaz se može više puta klanjati za istu stvar, medjutim nije od propisa istihara namaza da se vidi u snu ono za što je se klanjalo, već islamski učenjaci navode da će osoba u sebi naći određeno naginjanje prema određenoj stvari i biće joj olakšano da je postigne i na taj način će odabrati određenu stvar.

Usko vezano za istihara namaz je i savjetovanje sa ljudima koji su kopentetni u oblasti iz koje je stvar radi koje se klanja istihara namaz kao što su učeni ljudi, stručnjaci u određenim oblastima pod uvjetom da su od povjerenja i da su vjernici. Islamski učenjaci su se razišli po pitanju šta se prvo obavlja istihara namaz ili savjetovanje, s tim da je preče da se klanja istihara namaz a potom da se posavjetuje.

Hurme su odličan lijek protiv sihra i otrova. U tom slučaju dobro pomaže pijenje vode u kojoj su se kiselile svježe hurme. Ovdje ćemo spomenuti jedan Poslanikov, sallalahu alejhi we sellem, hadis u kojem se govori o hurmama kao o lijeku za to. Poslanik, sallalahu alejhi we sellem, kaže: “Ko ujutro pojede 7 osušenih hurmi, tog dana mu ne mogu naštetiti sihir i otrov.” (prenosi Ebu Davud)

Ako podrobno ispitamo medicinsku stranu ovog hadisa shvatit ćemo čudo koje sadrži:

1- Poslanik, sallalahu alejhi we sellem, je spomenuo broj 7. Ovaj broj igra značajnu ulogu u svemiru, Kur’anu i Poslanikovoj, sallalahu alejhi we sellem, tradiciji. Dovoljno je spomenuti da je prvi broj koji se spominje u Kur’anu broj 7.

2- sedam hurmi otprilike je teško 70 grama što predstavlja dovoljnu količinu različitih minerala, soli i vitamina potrebnih organizmu.

3- Ova količina je dovoljna da očisti organizam od akumuliranih otrova u ćelijama kao što su teški metali, npr. olovo. U današnje vrijeme akumulacija otrovnih tvari se povećala usljed raširenih zagađenja vode, zraka i hrane.

4- Hadis implicitno štetne tvari koje se unose u organizam označava kao otrov. Također se spominje da jedenje hurmi smanjuje opasnost koju te štetne tvari predstavljaju za organizam.

5- A što se tiče riječi sihir, samo Allah, subhanehu we te’ala, zna šta ona podrazumijeva.

6- U hadisu se ne kaze da otrov nema nikakvog utjecaja na onog ko pojede 7 hurmi. U stvari, činiti to namjerno (uzimati otrov) smatra se štetnim po zdravlje, a to je po islamu zabranjeno. Ovdje moramo shvatiti da ako pojedemo sedam hurmi svakog jutra to smanjuje štetni efekat otrova. Da bi se postigao što bolji učinak, jedenje sedam hurmi svakog jutra trebalo bi biti stalna navika kao što to od nas naš Poslanik sallallahu alejhi we sellem traži.

Iz hadisa nam je jasno da ova praksa pomaže i našem psihičkom zdravlju i da ono postaje stabilnije ukoliko se ovaj postupak primjenjuje, a Allah, subhanehu we te’ala, jedino zna istinu.

Poslanik s.a.w.s je rekao: “Ko pojede sedam hurmi (datula) na tašte, taj dan mu neće naštetiti ni otrov ni sihr“. (hadis bilježi Buharija) Znači hurme treba pojesti u jutro na tašte, ako je moguće da hurme budu medinske, to je ono sto se traži, a ako nemaš medinskih, onda bilo koje druge hurme do kojih možeš doći.

Bilo bi dobro na svaku hurmu izučiti po Ajetul Kursijju.

KOSTUSOM PROTIV SIHRA I DŽINNA

kostus indian costus alojevo drvo Zaista je najistinitiji govor Allahova Knjiga, a najbolji put je Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, put.

Indian Kostus ( Indijsko drvo kostus ,Indian wood costus, el-kust )

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koristite se ovim indijskim drvetom, ono sadrži sedam lijekova… (Sahihu-l-Buhari 5692)

Upotreba kostusa kao lijek protiv sihra i džinna

U ovom tekstu cu pokušati objasniti korištenje kostusa kao terapije u liječenju od sihra i džinnskog napada .Ovakvu vrstu terapije sam preporučivao isključivo kod zastarjelih slučajeva i pokazala se vrlo učinkovita i efikasna .
Upotreba kostusa u liječenju oboljeli od sihra sastoji se u sljedećem:

Mješanje kostusa sa medom

1 kilograma meda i 50 grama indian kostusa se pomješa (najlakši način mješanja je korištenje miksera) na navedenu smjesu se skrušeno prouče sljedeći Kur’anski ajeti;
Fatiha (7x)
El-‘A’raf , 117-122
Junus , 80-82
Ta ha, 65-70
El-Furkan,23
En-Nur, 39,53 (ponoviti više puta)
El-Kehf ,97-98-99
Eš-Šura ,29
Er-Rum, 25
El-‘A’raf 13 ,58 (ponoviti više puta)
En-Nahl , 78
Ezan (7x)
Učiti navedene ajete ,na način da učačev dah udara u površinu smjese meda i kostusa .
Korištenje ove terapije se sastoji da oboljeli uzima po jednu supenu kašiku uz svako učenje ezana , a ako se desi da oboljeli/a često se budi noću istu smjesu koristiti poslije svakog buđenja.

5 litara vode i 200 grama kostusa se pomješa ,te na navedenu smjesu skrušeno proučimo slledeće Kur’anske ajete:
Fatiha (7x)Kur'an
El-Bekare,225-257 , 284-286 (više puta)
Ezan (3 x)
Et-Tevbe , 1,
El-Kehf, 98
En-Nur, 35
En-Nedžm ,58 (više puta)
El-Hašr, 1-2 , 21-24
El-Inširah 5-8 (više puta)
Ez-Zilzal, (više puta)
El-Kafiruun, (više puta)
El-Ihlas, (više puta)
El-Felek, (više puta)
En-Nas, (više puta)
Nakon ovih proučenih sura i ajeta učimo sljedeće;
Et-Tevbe , 15,
Junus ,57,
En-Nahl ,69
El-Isra, 82
Es-Šu’ara ,80
Fusilet, 44
Navedenu vodu piti po jednu čašu sabah-podne-jacija (prije jela na prazan želudac)
Sa navedenom vodom potrati sljedeće dijelove tijela čelo:prsa,stomak ,ruke (od šaka do laktova),noge ( od koljena do stopala “listovi nogu) .Navedenu vodu ne koristiti za potiranja stidnih mjesta i tabana.
1 litar maslinovog ulja i 100 grama kostusa pomješati i ostaviti nekoliko dana na jakoj sunčanoj svjetlosti , na navedenu smjesu proučiti sljedeće Kur’anske ajete:
Fatiha (7x)
Ezan (7x)
El-Bekare,225-257 , 284-286
Ez-Zilzal, (7x)
El-Kafiruun, (7x)
El-Ihlas, (7x)
El-Felek, (7x)
En-Nas, (7x)
Navedenu smjesu ulja i kostusa koristiti na način mazanja-masiranja sljedećih dijelova tijela : čelo, područje iza oba uha, nokte i između prstiju na rukama, stomak. Navedenu terapiju koristiti u vrijeme za odlazak na spavanje.

200 grama kostusa pomješati u 250 ml vrele vode, istu mješavinu ohladiti i procjediti i koristiti u svrhu ukapavanja u uši (1 kap prije ezana).
Ovakvu smjesu prije cijeđenja možemo koristiti kao naparavanjem lica nad ovom smjesom svaki dan za vrijeme podne namaza.

Smjesa meda –kostusa –sjeme ćurokota pomješati i na navedenu smjesu proučiti sljedeće Kur’anske ajete:

Fatiha (7x)Kaba
El-‘A’raf , 117-122
Junus , 80-82
Ta ha, 65-70
El-Furkan,23
En-Nur, 39,53 (ponoviti više puta)
El-Kehf ,97-98-99
Eš-Šura ,29
Er-Rum, 25
El-‘A’raf 13 ,58 (ponoviti više puta)
En-Nahl , 78
Ezan (7x)
Ovu smjesu uzimati svakog dana 7 puta po supenu kašiku .

Navedene vrste terapija pratiti sa kađenjem prostorija na način da kostus pomješamo sa šafranom, sandal drvetom i kaditi prostorije poslije sabaha ,akšama i jacije namaza .Ovo kađenje ne smije da bude pretjerano ,sto znači zapaliti smjesu nakaditi ćoškove prostorije i smjesu zagasiti a nikako ostaviti da sagorjeva u sobi ,proporučljivo je da u toku kađenja u sobi se uči ezan ili mp3 ezan.
Hvala Ti Allahu, koji Si nam dovoljan u svakom slučaju i koji Si najbolji zaštitnik.Ti Si onaj koji ojačava Svojom moći slabog Svog roba i koji liječiš Svojom dobrotom svakog bolesnika i slabog.

Preporučujem vam upotrebu ćurokota (ar: el-habetu es-sevda’), jer u njemu se nalazi lijek za sve osim za smrt.” (Buhari, 7/160)

Umm Kajs,kcerka Mihsanova r.a priča:

-Čula sam Vjerovesnika s.a.w.s da govori:
‘Koristite ovo indijsko (alojevo) drvo jer je ono ljekovito za sedam bolesti:
-Ušmrkuje se u nos kod grlobolje,
-stavlja se u jednu stranu usta kod upale porebrice(bolest pleuritis)….
(Buhari)