|
|
|
|
 |
Zaštita od džina |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.22:08 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (1)
|
 |
Citat:Da li se prema vanjskom značenju može shvatiti hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da šejtan ne može tri dana ući u kuću u kojoj se prouči sura El-Bekara? Naprimjer, ako osoba ima problema sa džinima i ako takva osoba boravi u kući u kojoj se svaka tri dana uči sura El-Bekara, da li to znači da je tokom boravka u kući zaštićena od džina i da je džini napuste i ostave na miru? Također, ako ta osoba ujutro i uvečer prouči stotinu puta zikr: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir”, da li tog dana džini mogu ući u tu osobu ili je moraju ostaviti na miru svaki put kad to prouči?
Učenje sure El-Bekara, učenje Kur’ana općenito, zikr, veličanje Svevišnjeg Allaha, dova i slično, uzroci su kojima se ostvaruje zaštita od prokletog šejtana. Ali, da bismo preciznije odgovorili na ovo pitanje, potrebno je da se prisjetimo nekoliko hadiskih predaja. Jedna od njih su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko u toku dana stotinu puta kaže: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir! – Nema boga osim Allaha, Jedinoga, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je svemoćan!’, kao da je oslobodio deset robova, upiše mu se stotinu dobrih, a izbriše mu se stotinu loših djela. Te riječi mu budu zaštita od šejtana ostatak dana sve do noći. Niko neće uraditi bolje djelo od njega, osim onoga koji ih više puta izgovori.” (Buhari, br. 3293, i Muslim, br. 2691)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: “Ko ujutro kaže: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir! – Nema boga osim Allaha, Jedinoga, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je svemoćan!’, kao da je oslobodio jednog roba od Ismailovog potomstva, izbriše mu se deset grijeha, uzdigne se za deset deredža, i bude zaštićen od šejtana sve do večeri. Ako to kaže navečer, imat će isto sve do ujutru.” (Ebu Davud, br. 5077, Ibn Madža, br. 3867, i drugi, hadis je sahih.)
Ove predaje ukazuju na to da se izgovaranjem spomenutog zikra, uz sve druge vrline, ostvaruje i zaštita od prokletog šejtana.
Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ne činite svoje kuće mezarjem, doista šejtan bježi od kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.” (Muslim, br. 780)
Sehl b. Sa’d, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka stvar ima svoj vrhunac, a vrhunac Kur’ana je sura El-Bekara: ko je prouči u svojoj kući za vrijeme noći, šejtan neće ući u njegovu kuću tri noći, a ko je prouči za vrijeme dana, šejtan neće ući u njegovu kuću tri dana.” (Ibn Hibban, br. 780)
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
Lov životinja iz hobija |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.22:04 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Da li je dozvoljeno loviti životinje iz zabave i kakav je propis lova u vremenu kada se životinje pare i razmnožavaju?
Lov se može podijeliti na dvije vrste.
Prva vrsta jeste lov radi potrebe i koristi, tako da se love životinje kako bi se jelo njihovo meso, prodalo ili poklonilo ili da se na neki drugi način ostvari korist. U tom slučaju lov je dozvoljen konsenzusom islamskih učenjaka. Kazujući o toj vrsti lova, Ibn Usejmin, rahimehullah, kaže: “Nema sumnje da je to dozvoljeno, to je nešto što je Svevišnji Allah u Svojoj Knjizi dozvolio, potvrđeno je sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a muslimani su u vezi s tim pitanjem složni.” (Eš-Šerhul-mumti, 15/98)
Druga vrsta jeste lov iz zabave i razonode, a ulovljena životinja se ostavlja a da se na bilo koji način ne iskoristi. Prema mišljenju nekih učenjaka, lov na ovakav način je pokuđen, a prema mišljenju drugih učenjaka, bliži je zabrani. Ibn Hadžer, rahimehullah, govoreći o propisu lova, kaže: “Ako nema namjeru da se time okoristi, zabranjeno je, jer se time čini nered na Zemlji nepotrebnim uništavanjem živih bića!” (Fethul-Bari, 9/602)
Ibn Usejmin kaže: “Takav je lov pokuđen, a ako bi se reklo da je zabranjen, imalo bi smisla, jer to je beskorisno djelo, nepotrebno upropaštavanje imovine i gubljenje vremena!” (Eš-Šerhul-mumti, 15/99)
Jedan od argumenata koji ukazuju na pokuđenost ili zabranu ovakve vrste lova jesu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bespravno ubije vrapca, Allah će ga o tome pitati na Sudnjem danu!” Potom je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatraženo da objasni kakvo pravo vrabac ima, pa je rekao: “Da ga zakolješ i pojedeš, a ne da mu odrubiš glavu i baciš ga!” (Ahmed, br. 6551; Darimi, br. 2021. Hadis je dobar po ocjeni imama Zehebija.)
Kao argument zabrane ubijanja životinja iz razonode mogu poslužiti i predaje kojima se zabranjuje da se žive životinje koriste kao mete u vježbanju gađanja. Ibn Abbas, radijallahu anhu, navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte ništa što ima dušu uzimati za metu.” (Muslim, br. 58)
Što se tiče lova u vremenu kada se životinje pare i razmnožavaju, nije poznato da vjerski tekstovi o tome izravno govore, ali su islamski učenjaci na osnovu općih intencija šerijata preporučili da se to ne čini i okarakterisali su takav postupak ružnim i pokuđenim. Na pitanje o lovu životinja za vrijeme dok nose mladunčad u stomaku ili ptica dok hrane ptiće, Muhammed b. Ibrahim, rahimehullah, rekao je: “Nije mi poznat dokaz o tome, ali je dobro da se poštedi ptica koja ima ptiće, i to je prikladno, ali ne mogu reći da je strogo zabranjeno.” (Fetava ve resail, 12/223)
Stalno Vijeće za fetve u odgovoru na slično pitanje iznosi: “Nije dozvoljeno ubijati majke ptića ili uzimati ih žive ako su njihovi ptići mali i trebaju majčinu brigu.” (Fetava El-Ledžnetid-daime, 22/512; Munedžid, Islam sualun ve dževab, br. 171618) Svevišnji Allah najbolje zna!
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Spajanje namaza u različitim okolnostima |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.22:03 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (1)
|
|
Neki arapski džemati, kada je kišno, nakon što predaju selam na akšam-namazu, uče drugi ikamet i klanjaju jaciju odmah nakon akšama. Da li je taj postupak ispravan?
Učenjaci hanefijske pravne škole ne dozvoljavaju spajanje namaza zbog kiše i sličnih razloga, kao što ne dozvoljavaju spajanje namaza na putu. Pri tome se pozivaju na argumente koji precizno definiraju namaska vremena i brojne predaje koje ukazuju na to da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, redovno obavljao namaze u propisanim vremenima tako da nije dozvoljeno odstupati od tih vremena osim uz jasan i nedvosmislen dokaz. Većina islamskih učenjaka, među kojima su pravnici malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba, smatraju da je dozvoljeno spojiti akšam sa jacijom kada pada kiša koja bi smočila odjeću, kao i kada je snijeg i hladno vrijeme.
Hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: “Kiša zbog koje se dozvoljava spajanje namaza jeste ona koja kvasi odjeću, a izlazak na takvom vremenu predstavlja neugodnost i teškoću, dok lagana kiša koja neće skvasiti odjeću nije razlog da se spajaju namazi. Snijeg je u ovom pogledu poput kiše, a isto tako i sočnica.” (El-Mugni, 2/203.)
Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je podne i ikindiju zajedno i akšam i jaciju zajedno, a nije bio u strahu niti je bio na putu.” (Muslim, br. 705)
U drugoj verziji navodi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sastavio je podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u Medini a nije bio u strahu niti je padala kiša.” (Muslim, br. 705)
Ibn Tejmijja, rahimehullah, navodi da spajanje namaza o kojem govori Ibn Abbas, radijallahu anhu, nije bilo zbog straha, putovanja ili kiše, nego zbog nekog drugog razloga i spominje da je imam Ahmed ovim predajama dokazivao da je spajanje namaza, kada postoje ovakvi razlozi kao što je kiša, preče da bude dozvoljeno. Ovdje se radi o sugestiji putem primjera, jer ako se namazi mogu sastaviti da bi se izbjegla teškoća i neugodnost koja nije rezultat straha, kiše ili putovanja, neugodnost koja nastaje ovim uzrocima preča je da bude otklonjena, i spajanje u takvim uvjetima preče je da bude dozvoljeno nego u nekim drugim. (Medžmuul-fetava, 24/76)
Spajanje namaza zbog kiše bila je praksa ashaba kao što su Ibn Abbas i Ibn Omer, radijallahu anhuma, i to je stav poznatih učenjaka iz generacije nakon ashaba (tabiina). (Vidjeti: Ibn Kudama, El-Mugni, 2/202; El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijje, 15/289–290)
Učenjaci koji su dozvolili spajanje namaza zbog loših vremenskih prilika, postavili su određene uvjete, a u pogledu nekih detalja imaju različita mišljenja, o čemu u nastavku slijedi kraći osvrt.
Malikije i hanbelije smatraju da se zbog kiše mogu spojiti akšam i jacija, ali ne i podne i ikindija, jer mrak dodatno otežava situaciju pa je potrebna olakšica, a to nije slučaj kada se radi o dnevnim namazima. Šafije smatraju da je spajanje dozvoljeno i kada je riječ o dnevnim namazima, jer na to ukazuje prethodno citirani hadis, a kiša je neugodnost koja zahtijeva olakšicu, bez obzira na to da li bio mrak ili ne.
Da bi spajanje namaza zbog kiše bilo legitimno, malikije i šafije uvjetuju da se prilikom stupanja u prvi namaz ima nijet (namjera) da će se namazi spojiti i da se dva namaza klanjaju neposredno jedan za drugim. Također uvjetuju da za vrijeme stupanja u prvi namaz, kao i za vrijeme predaje selama prvog i stupanja u drugi namaz, kiša pada.
Ova olakšica posebno se odnosi na zajednički namaz u džamijama, a ne odnosi se na one koji klanjaju kod kuće.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Ženidba djevojkom s kojom je počinio blud |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.22:02 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Da li je mladiću dozvoljeno da oženi se djevojkom s kojom je počinio blud?
Blud je jedan od velikih grijeha, za koji se treba pokajati Svevišnjem Allahu i oprost tražiti. Uzvišeni Allah rekao je: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Kada neko čini blud, ne čini ga kao vjernik...” (Buhari, br. 2475, i Muslim, br. 57); “Kad čovjek počini blud, iman ga napusti i uzdigne se iznad njega poput oblaka, pa kada napusti taj čin (pokaje se), iman mu se vrati” (Ebu Davud, br. 4690, i Tirmizi, br. 2625. Hadis je sahih po ocjeni Albanija).
Onom ko počini blud, ako se iskreno pokaje, Svevišnji Allah u stanju je pretvoriti njegove grijehe u dobra djela. Uzvišeni kaže: “I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68–70)
Kur’anski ajet: “Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima” (En-Nur, 3), odnosi se na bludnike koji se nisu pokajali od tog grijeha. (Vidjeti: Ebu Davud, br. 2051, i Tefsiru Ibni Kesir, 6/9–10)
Mladić i djevojka koji su počinili blud, nakon što se pokaju Allahu od tog grijeha, mogu stupiti u brak, ukoliko se ispune uvjeti potrebni za sklapanje braka. Ako bi se rodilo dijete šest i više mjeseci nakon sklapanja braka, potvrđuje mu se očevo porijeklo, a ako bi se rodilo u periodu kraćem od šest mjeseci, dijete će se pripisati ocu samo uz njegovu saglasnost i priznanje da je dijete njegovo. Svevišnji Allah najbolje zna.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Skupina prezaduženih kojima se daje zekat |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.22:01 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Svevišnji Allah definirao je kategorije onih koji polažu pravo na zekat i učinio da jedna od tih kategorija budu prezaduženi. Rekao je: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je” (Et-Tevba, 60). Prezaduženi se dijele na dvije vrste: oni koji su se zadužili radi općeg interesa ili rada interesa drugih, kao što je vladao običaj među
Arapima da, kada nastane spor među plemenima zbog dugova i materijalnih pitanja, ugledni ljudi preuzmu taj dug na sebe kako bi pomirili zavađene. Takvima je dozvoljeno primiti zekat dok ne podmire dug koji su prihvatili. Druga vrsta su prezaduženi koji su se zadužili u ličnom interesu. To su oni koji su se zadužili radi stvarne potrebe, ne radi nekog luksuza ili harama a nisu u stanju vratiti dug.
Učenjaci Stalne komisije za fetve na pitanje o prezaduženima koji imaju pravo na zekat rekli su: “Ako bi čovjek posudio određeni iznos koji mu je prijeko potreban, kako bi gradio kuću u kojoj će stanovati, ili da bi kupio odgovarajuću odjeću sebi ili nekom o kome se on brine, poput roditelja, djece, supruge i sl., ili da kupi auto koje bi koristio da radi i zarađuje za sebe i one koji su u njegovoj skrbi, a ne posjeduje sredstva kojima bi podmirio dug, takav polaže pravo da mu se da zekat kako bi vratio svoj dug.
Međutim, ako bi se zadužio kako bi kupio nekretninu kojom bi se bogatio, ili dobar auto kako bi se luksuzirao, ne polaže pravo da mu se da zekat.” (Fetaval-ledžnetid-daime, 10/8)
Svevišnji Allah najbolje zna.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| Viđenje Allaha na Sudnjem danu |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.15:59 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (3)
|
|
Učenjaci imaju različite stavove o tome da li će licemjeri, pa čak i nevjernici, vidjeti Svevišnjeg Allaha na Sudnjem danu. Razilaženje je posljedica nepostojanja jasnog teksta koji bi presudio po tom pitanju. S obzirom na to da u vezi s ovim pitanjem ne postoji kategoričan tekst iako se radi o doktrinarnim, akaidskim pitanjima, otvoren je prostor za idžtihad i mišljenje, te su učenjaci pokušavali doći do odgovora razumijevajući predanja koja o tome govore.
Ibn Tejmijja, rahimehullah, kazuje o razilaženju islamskih učenjaka o tome da li će nevjernici vidjeti Allaha na Sudnjem danu, te kaže: “Govor na temu da li će nevjernici vidjeti Allaha na Sudnjem danu ili ne, prvi put se proširio i učenjaci su se razišli u mišljenju, koliko je nama poznato, tri stotine godina nakon Hidžre. Neki učenjaci suzdržavali su se da govore o ovom pitanju, dok su drugi iznijeli svoje mišljenje o tome te su se podijelili na tri stava:
Prvi stav je da nevjernici ni u kom slučaju neće vidjeti svog Gospodara, nevjernici koji su javno ispoljavali nevjerstvo niti oni koji su ga skrivali (licemjeri). Ovo je stav većine poznijih učenjaka, a na njega ukazuje uopćen govor ranijih učenjaka, a zastupa ga i većina učenjaka hanbelijskog mezheba.
Drugi stav je da će Ga vidjeti svi koji su manifestirali monoteizam (tevhid), odnosno iskreni vjernici ovog ummeta, kao i licemjeri (koji su samo deklarativno ispoljavali tevhid), te preostali monoteisti među sljedbenicima ranijih objava. To viđenje će se desiti na Sudnjem danu na čistom prostoru gdje će se svijet sabrati radi polaganja računa, potom će se Svevišnji Allah zakloniti od licemjera i nakon toga neće Ga više nikada vidjeti. Ovo je stav Ebu Bekra b. Huzejme, jednog od imama ehli-sunneta. Sličan stav naveo je i kadija Ebu Ja’la kazujući o dolasku Svevišnjeg Allaha na Sudnjem danu…
Treći stav je da će nevjernici vidjeti Gospodara a to viđenje će za njih biti kazna, nešto poput lopova koji se prestravi kada vidi predstavnika vlasti, a nakon toga više Ga neće vidjeti. Time će njihova patnja i kazna biti još veća i teža. Ovo je stav Ebu Hasana b. Salima i njegovih sljedbenika…” (Medžmuul-fetava, 6/486–488)
Nakon što je prezentirao ove stavove, šejhul-islam je naveo i njihove argumente. Jedan od argumenata učenjaka koji smatraju da će licemjeri vidjeti Svevišnjeg Allaha na Sudnjem danu jeste hadis Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se navodi da su neki ljudi rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, hoćemo li našeg Gospodara vidjeti na Sudnjem danu?”, a on reče: “Da li vam je teško da u noći punog Mjeseca (uštapa) vidite Mjesec?” “Ne!”, odgovoriše prisutni, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Da li vam je teško vidjeti Sunce kada nije zaklonjeno oblakom?” “Ne!”, odgovoriše prisutni, a on reče: “Tako ćete Ga vidjeti.
Na Sudnjem danu Svevišnji Allah sabrat će ljude i reći: ‘Ko je šta obožavao, neka to i slijedi!’, tako će oni koji su obožavali Sunce, slijediti Sunce, oni koji su obožavali Mjesec, slijedit će Mjesec, a oni koji su obožavali šejtane, slijedit će šejtane. Ostat će samo ovaj ummet i s njim licemjeri, pa će im doći Allah u drugom obliku, ne u onom u kojem Ga poznaju, i reći: ‘Ja sam vaš Gospodar!’, a oni će tada kazati: ‘Allahu se utječemo od tebe! Ostajemo na ovom mjestu sve dok nam ne dođe naš Gospodar, a kada naš Gospodar dođe, mi ćemo Ga prepoznati!’ Potom će doći Svevišnji Allah u Svom liku, koji je njima poznat pa će reći: ‘Ja sam vaš Gospodar!’, a oni će reći: ‘Ti si naš Gospodar!’, pa će Ga slijediti. Potom će biti postavljen most iznad Džehennema pa ćemo moj ummet i ja biti prvi koji će ga prijeći…” (Buhari, br. 7437, i Muslim, br. 182. Ovo je Muslimova verzija.)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Propis klanja akike za dijete |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.15:52 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (3)
|
|
Sunnet je da se za muško dijete zakolju dvije akike, da li se te dvije akike moraju zaklati zajedno ili se mogu zaklati u različitim vremenima, naprimjer da se zakolje jedna sedmog dana, a druga nakon mjesec dana?
Pohvalno je i od sunneta da se akika, bila jedna ili dvije, zakolje sedmog dana po rođenju djeteta. Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Svako novorođenče vezano je za svoju akiku, žrtvuje se za njega sedmi dan, brije mu se glava i nadijeva mu se ime” (Ibn Madža, br. 3165. Hadis je vjerodostojan po ocjeni Albanija.)
Neki učenjaci istaknuli su da, ukoliko se akika ne zakolje sedmi dan, to će se učiniti četrnaesti ili dvadeset prvi dan ili nakon toga u bilo kojem vremenu. Pri tome su se pozvali na predaju u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Akika se kolje sedmog, četrnaestog i dvadeset prvog dana” (Taberani fil-Evsat, br. 4882, i Bejheki fil-Kubra, br. 19293). Kazujući o vremenu kada se kolje akika, Ibn Kudama Šemsuddin el-Makdisi kaže:
“Ako bi je zaklao prije toga (sedmog, četrnaestog ili dvadeset prvog dana) ili nakon toga, to bi bilo ispravno jer je cilj postignut. Ako pređe dvadeset prvi dan, moguće je da pohvalno vrijeme bude svakih sedam dana, dvadeset osmog, trideset petog dana itd., a moguće je da bude u bilo kojem vremenu, jer je to naknadno izvršavanje obreda...” (Eš-Šerhul-kebir, 9/440). S obzirom na to da je ispravno i validno da se akika zakolje u bilo kojem vremenu, dozvoljeno je i ispravno da se dvije akike zakolju u različitim vremenima, kao naprimjer da se jedna zakolje sedmog dana, a druga nekad kasnije.
Ipak, riječi nekih učenjaka upućuju na to da bi se obje akike trebale zaklati zajedno. U komentaru hadisa: “Za dječaka se žrtvuju dvije identične ovce...” (Ebu Davud, br. 2834, Tirmizi, br. 1514, Ibn Madža, br. 3162. Hadis je hasen sahih po ocjeni Tirmizija), kazano je da su dvije identične ovce one koje su približno jednake u izgledu i životnoj dobi, ili su jednake u tome da zadovoljavaju uvjete kurbana, a kazano je i da se žrtvuju zajedno bez odgađanja klanja druge nakon prve. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 9/592)
Dakle, dvije akike u pravilu se kolju zajedno i to je bolje, a ako postoji validan razlog i potreba da se kolju u različitim vremenima, to je također dozvoljeno i ispravno. A Allah najbolje zna!
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Status žene koja je imala pobačaj |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.15:51 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Da li je žena nakon pobačaja u nifasu poput porodilje, tako da u tom periodu neće ni klanjati ni postiti?
Žena u periodu nifasa ne klanja i ne posti, to joj je haram kao i za vrijeme hajza, niti bi post i namaz u tom periodu bili ispravni. Propuštene namaze neće naklanjavati, a propuštene dane posta ramazana će napostiti. Nifas je izliv krvi koji se pojavljuje nakon porođaja. U slučaju pobačaja, krv koja se pojavi tretira se nifasom ako se pobačaj desio nekon četvrtog mjeseca trudnoće ili prije toga ako se na pobačenom plodu razaznaje ljudski lik, glava ruke, noge i sl. U tom slučaju neće postiti, klanjati i nije joj dozvoljeno da s mužem spolno opći, sve dok ne postane čista ili dok ne upotpuni četrdeset dana nifasa.
Ako bi žena postala čista u kraćem periodu od četrdeset dana, dužna je okupati se, obavljati namaz, postiti obavezni post i dozvoljen joj je intimni odnos. Najkraći period nifasa nije ograničen. Ako bi postala čista nakon deset dana od poroda ili manje od toga ili više, dužna je okupati se i na nju se odnose propisi čiste žene. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijje, 41/6–7)
Krv koja bi se pojavila nakon četrdeset dana ne tretira se nifasom, nego je to krv istihaze, osim ako bi nastavak krvarenja nakon četrdeset dana bio u periodu kada žena obično dobiva menstruaciju, onda bi to bila krv hajza. Ako se na pobačenom plodu ne razaznaje ljudski lik, nego se radi o krvi i ugrušku bez ljudskih obrisa, krv koja se nakon toga pojavi je istihaza i ne tretira se nifasom. To znači da je žena u tom slučaju dužna postiti i klanjati, a kada nastupi namasko vrijeme, za svaki će namaz, nakon što se očisti i spriječi izlazak krvi, uzimati abdest.
Šejh Usejmin, rahimehullah, kaže: “Nifas će biti potvrđen samo ako se na djetetu razaznaje ljudski lik. Ako bi pobacila maleni plod na kojem se ne razaznaje ljudski lik, krv koja se pojavi nije nifas, nego je to krv vene, i tretira se istihazom. Najkraći period u kojem se razaznaje ljudski lik je osamdeset dana od početka trudnoće, a pretežno to biva nakon devedeset dana.” (Ed-Dimaut-tabi’ijjetu lin-nisa, str. 40)
Na pitanje da li će žena koja pobaci plod u toku trećeg mjeseca trudnoće klanjati ili ne, šejh Usejmin odgovorio je: “Poznato je kod islamskih učenjaka da, kada žena pobaci plod nakon tri mjeseca trudnoće, neće klanjati, jer kada žena pobaci plod na kojem se razaznaje ljudski lik, krv koja se nakon toga pojavi je krv nifasa tako da neće klanjati namaze. Učenjaci su još kazali da se ljudski lik može razaznati kada od začeća prođe osamdeset jedan dan, a to je manje od tri mjeseca, pa ako žena pouzdano zna da se pobačaj desio nakon tri mjeseca, krv koja se pojavi jest krv hajza, a ako je pobačaj bio prije osamdeset dana, krv koja se pojavi jeste krv istihaze, i neće zbog nje ostaviti namaz...” (Medžmuul-fetava ver-resail, 11/292)
Dakle, ako se pobačaj desio prije osamdeset dana trudnoće, krv koja se nakon toga pojavi ne tretira se nifasom, nego se radi o istihazi, što znači da će postiti, klanjati i abdestiti se za svaki namaz. Ako se pobačaj desi nakon što se plodu udahne duša, a to je prema poznatom hadisu Ibn Mesuda, radijallahu anhu, nakon stotinu dvadeset dana od začeća, krv koja se nakon toga pojavi, bez sumnje je krv nifasa. Ako se pobačaj desi nakon osamdeset, a prije stotinu dana od začeća, krv koja se nakon toga pojavi tretira se nifasom ako se na plodu razaznaje ljudski lik, a ako se ne razaznaje, tretira se istihazom. Svevišnji Allah najbolje zna!
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Gdje se nalaze Džennet i Džehennem |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.15:06 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Poznato mi je da su Džennet i Džehennem već stvoreni, ali zanima me gdje se oni sada nalaze?
Brojni ajeti i hadisi ukazuju na to da su Džennet i Džehennem već stvoreni. Svevišnji Allah obavijestio nas je da je Svojim nepokornim robovima pripremio Vatru: “I čuvajte se Vatre za nevjernike pripremljene!” (Alu Imran, 131), a onima koji Njegovu naklonost steknu pripremio je Džennet: “I nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje” (Alu Imran, 133). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisujući stanje u kaburu, navodi kako će se prema vjerniku otvoriti džennetska vrata i do njega će dopirati džennetski dašak i miris, dok će se prema nevjerniku otvoriti džehennemska vrata i do njega će dopirati džehennemska vrelina i zapah. (Ahmed, br. 18534)
Kur’anski i hadiski tekstovi upućuju na to da je Džennet iznad sedmog neba, ispod Prijestolja Gospodara Veličanstvenog. Kazujući o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, Miradžu, uzdizanju u nebeske sfere i viđenju Džibrila, Svevišnji Allah kaže: “On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište” (En-Nedžm, 13–15). Ajet ukazuje na to da je Džennet kod Sidretul-muntehaa, tj. iznad sedmog neba, a to potvrđuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada Allaha molite – tražite Firdevs, to je najbolji i najviši dio Dženneta, iznad njega je Prijestolje Milostivog, a iz njega izviru džennetske rijeke.” (Buhari, br. 7423)
Što se Džehennema tiče, tekstovi objave nisu eksplicitno odredili gdje se nalazi i stoga su islamski učenjaci o tome iznijeli različita mišljenja. Većina njih smatra da se nalazi ispod sedme zemlje, neki su kazali da je, kao i Džennet, na nebu, a neki su ostali suzdržani po ovom pitanju, s obzirom na to da nema jasnog i kategoričnog dokaza koji bi to objasnio.
Abdullah b. Selam, radijallahu anhu, rekao je: “Džennet je na nebesima, a Vatra je u zemlji.” (Hakim, br. 8698, predaja je vjerodostojna po ocjeni Hakima i Zehebija.)
Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Džennet je na sedmom, najvišem nebu, a Vatra je u sedmoj, najnižoj zemlji”, a onda je proučio: “Uistinu! Knjiga čestitih je u Illijjunu” (El-Mutaffifin, 18); “Uistinu! Knjiga grješnika je u Sidždžinu” (El-Mutaffifin, 7). (Bejheki, El-Ba’su ven-nušur, br. 455, sa slabim lancem prenosilaca, str. 265)
Nakon što je naveo ovu predaju, Bejheki kaže da drugi hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje stanje vjernika i nevjernika u kaburu potvrđuje značenje ove predaje. U tom hadisu navodi se da će nevjerniku biti kazano: “Upišite knjigu njegovu u Sidždžinu, u najnižoj zemlji”, te da se njegovoj duši kapije nebeske neće otvoriti i da će biti bačena na Zemlju. (Ahmed, br. 18534)
U tom značenju su i ajeti u kojima se kazuje o kaburskoj patnji: “Oni će se ujutro i navečer u Vatri pržiti” (El-Mu’min, 46), i ajeti koji kazuju o tome da se dušama nevjernika nebeske kapije neće otvoriti: “Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili – kapije nebeske neće se otvoriti” (El-A’raf, 40). S obzirom na to da se nevjernici izlažu džehennemskoj vatri, a njihove duše ne uzdižu se ka nebu, nego ostaju na Zemlji jer im se nebeske kapije neće otvoriti, može se zaključiti da je Vatra pod zemljom.
O značenju kur’anskog ajeta: “I kada se mora vatrom napune...” kazano je da će se mora na Sudnjem danu jedno u drugo saliti i postati jedno more, potom će se vatrom napuniti, a nebeska tijela, Sunce i Mjesec će se s njim sjediniti i Džehennem će se raširiti... (Ibn Redžeb, Et-Tahvif minen-nar, str. 47)
U komentaru ajeta: “Na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi izađu pred Allaha Jedinoga i Svemoćnoga” (Ibrahim, 48), kazano je: “Nebesa će se zamijeniti i postat će dženneti, a Zemlja će se zamijeniti pa će na mjestu mora biti Vatra.” (Ibn Redžeb, Tefsir, 2/538)
Na Sudnjem danu Džehennem će biti doveden na mjestu gdje će ljudi biti sabrani radi polaganja računa. Na to ukazuju Allahove riječi: “Tog dana će Džehennen biti doveden...” (El-Fedžr, 23), kao i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Tog dana će Džehennem biti dovučen, na njemu je sedamdeset hiljada uzdi, na svakoj uzdi je sedamdeset hiljada meleka koji je vuku” (Muslim, br. 5076). Ovi tekstovi ukazuju na to da će Džehennem biti premješten sa jednog mjesta na drugo i da će biti ogroman.
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Džehennem okružuje dunjaluk, a Džennet je iza njega, zbog toga je most (sirat) iznad Džehennema put ka Džennetu” (Ibn Redžeb o ovoj predaji kaže da je čudna i nepoznata – garibun munker. Et-Tahvif minen-nar, str. 48.)
Učenjaci koji smatraju da je Džehennem na nebu argumentiraju svoj stav predajom u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisujući Miradž i putovanje na nebo rekao: “I otvorile su nam se nebeske kapije i vidio sam Džennet i Vatru!” (Ahmed, br. 23332. Hadis je hasen.). U drugoj predaji koju prenosi Huzejfa, radijallahu anhu, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U noći kada sam prenesen, na nebu sam vidio Džennet i Vatru, te sam proučio ajet: ‘A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava’ (Ez-Zarijat, 22) a kao da ga nikada ranije nisam čitao.” (Ibn Redžeb, Tefsir, 2/540)
Ove i slične predaje nisu dokaz da je Džehennem na nebesima, jer moguće je da nešto na Zemlji bude prikazano onom ko je na nebu, kao što umrli u svom kaburu vidi Džennet i Džehennem, a Džennet je iznad sedmog neba i kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Džennet i Džehennem dok je sa ashabima klanjao namaz prilikom pomračenja Sunca. Ako predaju od Huzejfe prihvatimo za vjerodostojnu, ona samo potvrđuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Džennet i Vatru dok je bio na nebesima a to znači da je nebo prostor gdje se viđenje desilo, a ne prostor gdje se nalazi viđeno.
Ukratko: Džennet je iznad sedmog neba, ispod Prijestolja Svevišnjeg Allaha. Prema nekim učenjacima, Džehennem je također na nebu, dok većina učenjaka smatra da je ispod sedme zemlje. Ako bismo preferirali ovaj stav, evidentno je da će se Džehennem na Sudnjem danu jako povećati, a Allah će ga postaviti gdje On hoće. Obuhvatnije i sigurnije je da o mjestu gdje se Džehennem nalazi ne govorimo i ostanemo suzdržani, jer ne postoje jasni i vjerodostojni argumenti na osnovu kojih bismo o tom gajbu mogli govoriti. Ahmed Dehlevi konstatuje i kaže: “Nema vjerodostojnog teksta koji bi potvrdio mjesto gdje se nalazi Džehennem, naprotiv on je tamo gdje Allah hoće, a mi ne možemo obuhvatiti Allahova stvorenja i Njegove svjetove.” (El-Mevsuatul-akadijje, 5/159)
Svevišnji Allah najbolje zna!
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kako do bereketa i povećanja opskrbe |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.14:19 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (2)
|
|
Zanima me šta čovjek musliman, pored truda i rada, može učiniti da bi mu opskrba bila obilnija i sa više blagoslova i bereketa?
Na početku vrijedi napomenuti da je oskudnost opskrbe i njeno obilje relativna stvar. Mnogo je ljudi za koje se misli da je njihova opskrba oskudna, ali uz blagoslov koji im je dat i zadovoljstvo koje u sebi nose ne osjećaju nikakve teškoće. Zatim, možda se neko smatra siromašnim jer sebe poredi sa bogatijim, ali kada bi se osvrnuo na one kojima je manje dato, shvatio bi da je imućan i da posjeduje mnogo. Isto tako, treba znati da opskrba nije samo materijalna, u opskrbu spada vjera koja ti je data, osjećaj sreće i zadovoljstva u srcu, sigurnost, tjelesno i mentalno zdravlje, bračni drug, djeca, prijatelji, posao itd. Dakle, moguće je da smo veoma imućni, samo što toga nismo svjesni.
Pored toga, vjerski tekstovi potvrđuju da činjenjem određenih djela opskrba postaje obimnija i sa više blagoslova. Neka od tih djela su:
Prvo: Bogobojaznost i strah od Svevišnjeg Allaha. To je prvi uzrok da opskrba bude obilna i berićetna, a na to ukazuju mnogi kur’anski ajeti, od kojih su riječi Svevišnjeg Allaha: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada” (Et-Talak, 2–3); “A da su stanovnici sélā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili” (El-A’raf, 96).
Drugo: Pokajanje i traženje oprosta. Čovjek je po svojoj prirodi slab, podložan greškama, propustima i grijesima. Jedna od loših posljedica grijeha jeste da uskraćuju opskrbu i njen blagoslov, stoga su tevba, istigfar – traženje oprosta i kajanje zbog učinjenih grijeha način da čovjek nadomjesti svoje slabosti i sačuva se lošeg utjecaja grijeha, jer pokajanje briše grijehe i otvara puteve opskrbe. Allahov poslanik Hud, alejhis-selam, govorio je: “O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i dat će vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!” (Hud, 52). Ibn Kesir, rahimehullah, u komentaru ovog ajeta kaže: “Allahov poslanik Hud, alejhis-selam, traži od svojih sunarodnjaka da čine istigfar, kojim se iskupljuju prethodni grijesi, i da se Allahu pokaju tevbom za grijehe koje počine, jer ko se opiše tim svojstvom, Allah će mu puteve opskrbe otvoriti, olakšati mu i štititi ga.” (Tefsiru Ibni Kesir, 4/329)
Allahov poslanik Nuh, alejhis-selam, obraćao se svome narodu riječima: “Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati” (Nuh, 10–12). Imam Kurtubi u komentaru ovog ajeta kaže: “Ovi ajeti i njima slični u suri Hud dokaz su da se istigfarom spušta opskrba i kiša” (Tefsiru Kurtubi, 18/302). Imam Ibn Kesir o značenju ovih ajeta kaže: “Tj. ako se pokajete Allahu, od Njega oprost zatražite i Njemu pokorni budete, opskrba će vam u obilju dolaziti, na vas će se blagoslovi s neba spuštati, zemlja će rod svoj u obilju davati, plodovi će iz nje izlaziti, muža će obilna biti. I pomoći će vas imanjima i sinovima, tj. podarit će vam imetak i djecu i bašče sa raznim plodovima kroz koje će rijeke teći” (Tefsiru Ibni Kesir, 8/233)
Navodi se kako je Hasanu el-Basriju, rahimehullah, prišao čovjek pa mu se požalio na sušu, a on mu reče: “Moli Allaha da ti oprosti!” Drugi se požalio na neimaštinu, a on mu reče: “Moli Allaha da ti oprosti!” Treći se požalio da je bez potomstva i djece, a on mu reče: “Moli Allaha da ti oprosti!” Četvrti se žalio na slab rod svojih njiva, a on mu reče: “Moli Allaha da ti oprosti!” Potom su Hasana upitali kako to da ljudima koji se žale na različite probleme daje isti odgovor, da Allaha za oprost mole, a on im kaza: “Ništa nisam po svom nahođenju rekao, Svevišnji Allah u suri Nuh kaže: ‘Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati’ (Nuh, 10–12).”
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Odgoj djece u neislamskim sredinama |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.14:18 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Želimo vas zamoliti da nam date praktične savjete kako da mi muslimani koji živimo u neislamskim sredinama uspješno odgajamo djecu i zaštitimo ih od negativnih utjecaja sredine.
Odgoj djece u našem, modernom vremenu veliki je izazov za roditelje čak i kada žive u islamskoj sredini, a kada borave u neislamskoj zemlji, taj izazov još je veći. Postoje mnogi praktični koraci koje roditelji mogu poduzeti unutar kuće i van nje, a koji idu u prilog uspješnom odgoju djece, očuvanju vjere i islamskog identiteta.
Prije svega, roditelji se moraju potruditi da atmosfera u kući bude zdrava i prijatna, da se roditelji ne svađaju, a naročito ne pred djecom, jer nezdravu atmosferu djeca mogu lako povezati sa islamom i tako steći krivu sliku o islamu i vjerskim propisima. Roditelji moraju biti praktičan primjer djeci u primjeni islamskog kodeksa ponašanja i vjerskih propisa.
Roditelji trebaju nastojati da što više namaza obavljaju u džamiji vodeći sa sobom i djecu, a ako to nije moguće, onda će namaz obavljati kod kuće. Roditelji su dužni potruditi se da djeca steknu vjersku naobrazbu, da ih upišu u mekteb i omoguće im njegovo pohađanje. Čest boravak u džamiji ili islamskom centru omogućit će djeci da se upoznaju sa drugom muslimanskom djecom i da se s njima druže. Roditelj je dužan posebno povesti računa o tome da njihova djeca ne upadnu u loše društvo te da im prijatelji budu pristojna i lijepo odgojena djeca, jer upravo društvo ostavlja možda i najveći trag na ponašanje djeteta.
Roditelj mora nastojati da sa djetetom bude jako blizak, poput najboljeg prijatelja. Odnos između roditelja i djeteta ne smije se svesti na naredbe i zabrane. Da bi se izgradio blizak odnos između roditelja i djeteta, neophodno je da roditelj posveti veliku pažnju djetetu, da mu dā priliku da govori o svojim željama, problemima s kojima se suočava, a pri tome roditelj treba aktivno slušati dijete i posvetiti mu se. Mnogi roditelji, s obzirom na to da dobro poznaju svoje dijete, nemaju strpljenja slušati ga dok govori jer pretpostavljaju da već znaju šta će dijete reći, a često se radi o ne tako bitnim stvarima.
Međutim, roditelj mora biti svjestan da je odgoj djece jedno on najboljih djela kojima se može baviti i da bez strpljenja roditelja odgoj ne može biti uspješan. Stoga, kada se dijete obrati roditelju, neka mu posveti pažnju i pomno ga sasluša, jer će dijete tako znati da je roditelj uz njega i da se može na njega osloniti i njemu se povjeriti. Roditelj treba koristiti svaku priliku da potvrdi djetetu da ga voli, poštuje, vrednuje i shvata njegove potrebe. To je način da dijete svoje probleme dijeli sa roditeljem i tada će mu roditelj moći dati savjet u svakoj situaciji, ali ako dijete ne doživi bliskost roditelja, ono će primati savjet od drugova iz škole, sa ulice ili interneta, za koje ne znamo kakvog su morala i karaktera. Roditelj ne treba zabranjivati djeci ono što žele ako to Gospodar svjetova nije zabranio, naprotiv roditelj treba nastojati da prema svojim mogućnostima dijete učini sretnim i da mu ispuni želje u svemu što vjerom nije zabranjeno.
Zatim, roditelji se trebaju truditi da kod djece razviju svijest o Božijem nadzoru, da nas Svevišnji Allah vidi ma gdje bili, da se naša djela pišu i da ćemo za njih pitani biti na budućem svijetu. Djecu treba podsticati na čitanje islamske literature, pohađanje korisnih seminara i praćenje aktivnosti koje doprinose vjerskoj edukaciji i jačanju vjerske svijesti. Roditelji trebaju sebe i djecu zaštititi od neprikladnih prizora na ulici ili na ekranima.
Ako to mogućnosti dozvoljavaju, lijepo je da roditelji s djecom posjete sveta mjesta, Meku i Medinu, obavljajući hadž ili umru, vezujući ih tako za maticu islama i njegov centar. Isto tako roditelji nastoje djecu vezati za zemlju porijekla u kojoj su obilježja islama vidljivija i gdje se gaji i čuva islamska tradicija, čuvajući tako identitet i kulturu djeteta.
I na kraju, iako je to najvažnije, roditelj treba stalno i uporno doviti Svevišnjem Allahu da mu djecu uputi na pravi put, da srca njihova ispuni imanom, da im omili vjerovanje i dobra djela, a da im mrskim učini nevjerstvo i grijehe. Dova je ključ lijepog odgoja, jer samo Allah upravlja srcima, a pravim putem će krenuti samo onaj koga Allah uputi.
Ovo su samo neke napomene, a roditelji bi trebali okoristiti se literaturom koja govori o načinima i metodama islamskog odgoja, kako bi svoje znanje proširili i uspješnije se nosili sa svim izazovima s kojima se susreću u odgoju djece.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Značenje riječi "La havle ve la kuvvete illa billah" |
|
Poslato od: Media - 26-10-2022.14:17 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Riječi: "La havle ve la kuvvete illa billah" često se ponavljaju u različitim dovama, pa bih volio da mi objasnite šta one ustvari znače. Hvala.
Dio ovih riječi nalazimo u časnom Kur'anu, u kazivanju o dvojici ljudi kada je Allah jednom od njih podario dva plodonosna vrta, pa mu drug njegov savjetujući ga reče: "A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: 'Mašallah! -- Moć je samo u Allaha!' ako vidiš da je u mene manje blaga nego u tebe" (El-Kehf, 39). Dio ajeta: "moć je samo u Allaha" prijevod je riječi "la kuvvete illa billah".
Ebu Musa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvši ga kako izgovara: "La havle ve la kuvvete illa billah", rekao: "O Abdullah, sine Kajsov! Želiš li da te uputim na riječ koja je džennetsko blago?" "Svakako, Allahov Poslaniče, dao bih za tebe i oca i majku!", reče Ebu Musa, a Poslanik kaza: "Reci: 'La havle ve la kuvvete illa billah.'" (Buhari, br. 4205; Muslim, br. 2704)
Riječi: "La havle ve la kuvvete illa billah" često se prevode u značenju: "Nema snage i nema moći osim uz Allaha", ili: "Nema promjene i nema moći osim sa Allahom".
Riječ "la" predstavlja odricanje i negaciju, "havl" ukazuje na kretanje i promjenu iz jednog stanja u drugo, "ve" je veznik u značenju našeg "i", "kuvvet" je snaga i moć, "illa" je riječ kojom se izuzima, u značenju "osim", a "billah" znači "uz Allaha, sa Allahom, u Allaha, od Allaha".
Ove veličanstvene riječi ukazuju na predanost Allahu, prepuštanje Njemu i oslonac na Njega. "Havl", kretanje i promjena iz jednog stanja u drugo i "kuvvet", snaga da se učini neko dobro djelo bivaju samo od Allaha i uz Njega. Čovjek neće biti u stanju ostaviti grijeh i zamijeniti ga dobrim djelom osim uz Allahovu pomoć i nadahnuće i neće biti u stanju činiti dobra djela osim ako ga Allah pomogne i podari mu snagu.
Imam Nevevi navodi nekoliko mišljenja učenjaka o značenju "La havle ve la kuvvete illa billah":
• Nema nikakvog pokreta niti moći osim uz Allahovu volju.
• Nema snage u otklanjanju zla niti moći da se neko dobro pribavi osim uz Allaha.
• Nema načina da se izađe iz nepokornosti Allahu osim uz Allahovu zaštitu, niti moći da se Allahu bude pokorno osim uz Allahovu pomoć. (Šerhu Muslim, 17/26)
Imam Tahavi, rahimehullah, u svojoj poznatoj poslanici o značenju "La havle ve la kuvvete illa billah" kaže: "Niko nema načina (nije u stanju), niti može bilo šta učiniti da izbjegne neposluh Allahu, mimo Allahove pomoći, i niko nema snage vršiti pokornost Allahu i ostati postojan u njoj bez Allahove podrške. Sve se odvija prema htijenju Uzvišenog Allaha, po Njegovom znanju, odredbi i određenju. Njegovo htijenje nadvladava sva druga htijenja (Njegova volja preokreće sve druge volje) i Njegova odredba nadvladava sve doskočice." (Komentar Tahavijeve akide, str. 485)
Ibn Tejmijja o značenju "La havle ve la kuvvete illa billah" kaže: "Izraz 'havl' odnosi se na svaku promjenu iz jednog stanja u drugo, a 'kuvvet' je sposobnost da se ta promjena izvrši. Prema tome, ova veličanstvena rečenica ukazuje da u nebeskim sferama kao i na Zemlji ne postoji kretanje ili promjena iz jednog stanja u drugo, niti sposobnost da se ta promjena desi osim uz Allaha. Neki ljudi tumače ove riječi na poseban način i kažu: 'Nema načina da se izađe iz nepokornosti Allahu osim uz Allahovu zaštitu, niti moći da se Allahu bude pokorno osim uz Allahovu pomoć.' Međutim, ispravno tumačenje ovih riječi, kao što i jeste stav većine islamskih učenjaka, jeste prvo tumačenje, a na njega ukazuje sam izraz 'havl' jer se ne odnosi posebno na ostavljanje grijeha i nepokornosti, nego se odnosi na svaku promjenu, kao i izraz 'kuvvet' koji se ne odnosi isključivo na sposobnost da se učini dobro djelo." (Medžmuul-fetava, 5/574--575)
Ibn Kajjim je rekao: "Učinak riječi 'La havle ve la kuvvete illa billah' refleksija i tragovi koje ostavljaju u otklanjanju brige i depresije rezultat su potpunog prepuštanja Allahu na koje se ukazuje tim riječima i odricanja od svake promjene i moći osim uz Allaha i prepuštanja situacije u cijelosti Njemu, ne pripisujući u tome Allahu nikakvog sudruga. To se odnosi apsolutno na svaku promjenu iz jednog stanja u drugo, kako na nebeskom svijetu tako i na ovozemnom, odnosi se na sposobnost da se bilo koja promjena izvrši, i da sve to biva samo uz Allaha Jedinoga. Zbog toga se ovim riječima ništa ne može suprotstaviti. U nekim predajama navodi se da se s neba ne spušta nijedan melek, niti se ka nebu uspinje osim uz -- 'La havle ve la kuvvete illa billah'. Ove riječi imaju čudesno djelovanje u zaštiti od šejtana, a od Allaha je svaka pomoć." (Zadul-mead, 4/193)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Selam!
