|
|
|
|
 |
Klanje kurbana za bolesnika |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.20:27 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
 |
Da li je dozvoljeno zaklati kurban s namjerom da se bolesnik izliječi ili nadajući se nekom drugom blagoslovu koji se time želi postići?
Prinijeti žrtvu Uzvišenom Allahu uz namjeru da se meso životinje ili jedan dio mesa podijeli kao sadaka siromašnima i potrebnima dozvoljeno je i propisano. Prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je govorio: “Liječite svoje bolesne sadakom!” (Ebu Davud fil-Merasil, Bejheki fil-Kubra. Svi lanci prenosilaca ovog hadisa su slabi, a uzimajući u obzir sve njegove puteve, dobrim ga je ocijenio šejh Albani, Sahihul-Džamis-sagir.)
Stalnoj komisiji za fetve postavljeno je pitanje o navedenom hadisu uz konstataciju da ga gotovo svi hadiski eksperti ocjenjuju slabim, te da li je utemeljeno liječiti bolesnika prinošenjem žrtve s tim ciljem, a odgovor je glasio: “Navedeni je hadis slab, međutim nema smetnje da se na ime bolesnika udijeli sadaka, čineći ibadet Svevišnjem Allahu i nadajući se da će ga Allah time izliječiti. To se temelji na dokazima koji uopćeno govore o vrijednosti sadake, te da ona briše grijehe i sprečava ružnu smrt i loš završetak.” (Fetve Stalne komisije, 24/441)
Ibn Džibrin, rahimehullah, kazao je: “Sadaka je koristan lijek, liječi bolesti i olakšava tegobe. Na to ukazuju riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Sadaka gasi pogreške kao što voda gasi vatru’ (Ahmed). Moguće je da su neke bolesti došle kao posljedica grijeha koji je bolesnik počinio, te kada njegovi bližnji na njegovo ime udijele sadaku, grijeh će nestati, a time i uzrok bolesti, ili će pak zbog sadake njemu biti upisana dobra djela, što će ojačati i stimulirati njegovo srce, čime će se bol umanjiti.” (El-Fetava eš-šer’ijjetu fil-mesailit-tibijje)
Prema tome, dozvoljeno je zaklati kurban u ime Allaha s namjerom da se meso podijeli kao sadaka na ime bolesnika, nadajući se da će ga Allah izliječiti, a Allah najbolje zna. (Vidjeti: Muhammed Salih el-Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab)
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
Razvod braka u stanju srdžbe |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.20:19 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (1)
|
|
Citat:Es-selamu alejkum! Prije nekoliko mjeseci supruzi sam dao razvod braka. Raspravljali smo se i kako smo dublje ulazili u raspravu, mene je ljutnja sve više obuzimala. U stanju srdžbe rekao sam joj da sam je pustio i obavijestio svoje i njene roditelje da sam je razveo. Kada se srdžba smirila, jako sam se kajao zbog toga. U trenutku davanja razvoda bio sam u srdžbi, ali sam bio svjestan onog što govorim, međutim, u tom momentu to je bilo jače od mene. Nisam bio pribran i veoma sam se teško kontrolirao i na kraju nisam se uspio održati i sobom vladati te sam izgovorio te riječi. Zanima me da li je ovaj razvod validan s obzirom na to da sam bio u stanju srdžbe?
Ve alejkumus-selam! Da li su riječi koje čovjek izgovori u stanju srdžbe djelotvorne tako da za sobom povlače pravne posljedice ili se zanemaruju tako da nemaju nikakve pravne konsekvence, zavisi od stepena i jačine srdžbe. S tog aspekta učenjaci su srdžbu klasificirali na tri stepena, za dva je ostvaren konsenzus, dok oko trećeg postoje različita mišljenja.
Prvi stepen je srdžba u svojoj početnoj fazi ili uobičajena srdžba prilikom koje je čovjek ispunjen gnjevom, ali je svjestan svojih postupaka i vlada sobom. Razvod u ovakvom stanju je legitiman i povlači za sobom pravne posljedice. Učenjaci su jednoglasni u pogledu ovog pitanja.
Drugi stepen je srdžba pri kojoj čovjek ne gubi osjećaj u potpunosti, nego je njegov razum djelimično prisutan i vlada sobom, međutim, srdžba ga nadvlada tako da izgovori riječi razvoda. Učenjaci imaju različita mišljenja u pogledu razvoda u ovakvom stanju, a odabranije je mišljenje da razvod u ovakvom stanju srdžbe nije legitiman i nema pravne posljedice.
Treći stepen je velika srdžba koja čini da čovjek izgubi osjećaj tako da ne vlada sobom, ne zna šta čini i šta govori. Osoba u ovakvom stanju je poput ludog čovjeka, a razvod u ovakvom stanju nije legitiman i ne povlači za sobom pravne posljedice. Učenjaci su jednoglasni u pogledu ovog pitanja.
Drugi stepen pri kojem srdžba pređe onu uobičajenu mjeru, ali ipak ne dostigne stepen potpune blokade razuma predmet je razilaženje među učenjacima, u smislu da li je razvod u takvom stanju validan ili ne. Ibn Tejmijja i njegov učenik Ibn Kajjim, Allah im se smilovao, smatraju da nije validan razvod koji muž dadne u ovakvom stanju. Ibn Kajjjim je na ovu temu napisao posebno djelo, u kojem je između ostalog rekao: “Srdžba se dijeli na tri vrste:
• Prva je da čovjek osjeti da ga počinje obuzimati srdžba, ali ne utječe na njegov razum i shvatanje, zna šta priča i govori ono što želi da kaže. Nema sumnje da su razvod, oslobađanje iz ropstva kao i drugi ugovori koje osoba u ovom stanju sklopi ispravni i pravno valjani. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Zaštita prilikom ulaska u nužnik |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.20:18 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Es-selamu alejkum! Prilikom ulaska u nužnik otkrivaju se stidni dijelovi tijela, da li nas tada vide šejtani i džini, i ako nas vide, kako se zaštititi od njihovih pogleda?
Ve alejkumus-selam! Poznato je da džini mogu vidjeti ljude iako ljudi njih ne vide. Kazujući o šejtanovom zavođenju ljudi, Svevišnji Allah kaže: “On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite” (El-A’raf, 27). Šejtani su po svojoj prirodi nečisti i prljavi te stoga teže prljavim i nečistim mjestima, kao što su mjesta na kojima se obavljaju prirodne potrebe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio nas je na djelo putem kojeg će nas Uzvišeni Allah zaštititi od zla šejtana kada ulazimo u nužnik, a to je da prije ulaska dovimo riječima: “Bismillah! Allahumme inni euzu bike minel-hubusi vel-habais! – U ime Allaha! Allahu, utječem Ti se od zla i od zlikovaca!” Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zastor između džinskog pogleda i stidnih dijelova tijela ljudi jeste da neko od vas, prije ulaska u nužnik, rekne: “Bismillah! – U ime Allaha!’” (Tirmizi, hadis je vjerodostojan po ocjeni šejha Albanija.)
Zejd b. Erkam, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista nužnike obilaze šejtani, pa zato kada neko od vas bude ulazio u njih, neka rekne (prouči dovu): “Allahu! Ja od Tebe tražim da me zaštitiš od svakog zla i od svih zlikovaca (muškog i ženskog roda šejtanskog).” (Ebu Davud i Ibn Madža, hadis je vjerodostojan po ocjeni šejha Albanija.)
Kada musliman prouči ovu dovu prije ulaska u nužnik, Allah će ga zaštititi od šejtana. Šejh Usejmin, rahimehullah, rekao je: “Jedna od koristi bismille jeste to što ona predstavlja zastor, a od Allaha se traži zaštita prije ulaska u nužnik, jer su to nečista mjesta. Nečista mjesta su prebivališta nečistih, pa je to prebivalište šejtana. Stoga je prikladno da čovjek prije ulaska u nužnik kaže: ‘Allahu, od Tebe tražim da me zaštitiš od svakog zla i od svih zlikovaca!’, kako ga ne bi snašlo zlo i zaposjeli zlikovci, a to su zle duše – šejtani.” (Eš-Šerhul-mumti). (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Munedždžid, Islam: sualun ve dževab, br. 26816)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Izmišljanje priča u pozitivne svrhe |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:49 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (1)
|
|
Da li je dozvoljeno pisati izmišljene priče putem kojih se tretiraju razni društveni problemi? Likovi i događaji nestvarni su i samo su plod mašte, a cilj im je ukazati na anomalije i devijacije u društvu, ali i ponuditi rješenja i dati smjernice.
Savremeni učenjaci nemaju jedinstven stav u pogledu ovog pitanja. Pisati nestvarne, izmišljene priče, pa i ako se to čini s ciljem osude negativnih pojava u društvu, promicanja pozitivnih vrijednosti, prosvjećivanja, educiranja, odgoja ili radi razonode, zabranjeno je prema jednoj skupini učenjaka. Zabrana se bazira na činjenici da je takva priča nestvarna i izmišljena i prema tome lažna, a laž je haram, te je prema tome i takva priča zabranjena. Oni koji zastupaju ovo mišljenje također tvrde da se svi spomenuti ciljevi mogu postići kazivanjima koja su istinita, a naročito kur’anskim i hadiskim tekstovima.
Druga skupina učenjaka smatra da je dozvoljeno pisati izmišljene priče koje nose lijepe poruke. To se ne tretira laganjem iz dva razloga: prvi je to što autor priče samo želi od čitatelja da zamisli likove i događaje od kojih se priča niže, a ne da ih doživljava kao stvarne. Zamišljeni događaji ne mogu se okarakterizirati istinitim ili lažnim, jer se jednostavno radi samo o mašti i promišljanju.
Drugi razlog jeste to što laž podrazumijeva navođenje slušaoca na ubjeđenje koje se ne podudara sa stvarnošću, svejedno činilo se to namjerno ili greškom, a svako ko čita takve priče, dijete ili odrasla osoba, nema dileme i jasno mu je da su ti događaj plod mašte, da su likovi izmišljeni i da se radi o nestvarnim događajima.
Na pitanje da li je pisanje izmišljenih romana i pripovijetki dozvoljeno, šejh Usejmin, rahimehullah, dao je sljedeći odgovor: “To što zamisliš u svojoj glavi, a potom pišeš, može biti lijek za bolest koja je zadesila društvo, nadajući se da će ih Allah izbaviti iz nje putem tih maštovitih priča, a moguće je i da promoviraju ideje koje vjerom nisu dozvoljene. Ako se radi o pričama ovakve vrste, one su zabranjene u svakom slučaju, s obzirom na to da se njima poziva u grijeh. Svevišnji Allah rekao je: ‘Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu’ (El-Maida, 2).
Ukratko kazano: ako se tim nerealnim, fiktivnim pričama pospješuje i promovira grijeh i ružno djelo, definitivno su zabranjene, a ako se njima pospješuje nešto lijepo i korisno, dozvoljene su, ali uz uvjet da se prezentiraju u formi primjera, a ne stvarnih događaja, jer ako bi se predstavile kao stvarni događaji, a nisu se desili, to bi bila laž...” (Fetava Nurun alad-derb, 24/2)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Olakšice vozačima u pogledu namaza i džume |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:47 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (1)
|
|
Es-selam alejkum! Radim kao vozač autobusa i volio bih znati da li je vozaču autobusa dozvoljeno da spoji namaz ako nema vremena da stane za svaki namaz, posebno zimi? Da li se može klanjati sjedeći i u mislima dok čovjek vozi, nekada ako je situacija takva? Da li je čovjek mnogo grješan ako ne stigne da ode na svaku džumu? Allah vas nagradio!
Ve alejkumus-selam! Ako je vozač autobusa putnik, odnosno ako vozi u druge gradove koji su udaljeni toliko da se odlazak do njih običajno tretira putovanjem, a to je prema hanefijskom mezhebu oko 89 km, nakon što napusti naseljeni dio mjesta u kojem boravi, kratit će četverorekatne namaze, i po potrebi spajati podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u jednom od dva namaska vremena.
Ako vozač autobusa nije putnik, odnosno vozi gradske linije i ne putuje u udaljena mjesta, neće koristiti olakšice puta, nego će svaki namaz klanjati na uobičajeni način u propisanom vremenu. U iznimnim situacijama, kada mu klanjanje svakog namaza u njegovom vremenu predstavlja veliku poteškoću, može sastaviti namaze koji se spajaju na putu, odnosno podne sa ikindijom ili akšam sa jacijom, ali bez kraćenja. Na to ukazuje predanje od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojem navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio podne i ikindiju te akšam i jaciju u Medini, a nisu bili u strahu, niti je padala kiša. Kada je Ibn Abbas upitan zbog čega je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio, rekao je: “Htio je da ne pričini poteškoću ovom ummetu.” (Muslim)
Međutim, to ne može biti stalna praksa, nego samo u iznimnim, povremenim prilikama kada situacija tako zahtijeva, jer namazi se obavljaju u precizno određenim vremenima. Svevišnji Allah kaže: “Vjernicima je doista propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103)
Odgovarajući na dio pitanja koji se odnosi na klanjanje mislima, sjedeći dok čovjek vozi, važno je upozoriti da se namaz ne obavlja samo u mislima, nego je nužno da se izgovori sve ono što je propisano, kao što je početni tekbir, učenje Kur’ana i sl. Zatim, zdrava osoba koja je u stanju stajati neće obavljati obavezni (farz) namaz sjedeći. To je dozvoljeno samo kada se radi o dobrovoljnom (nafila) namazu. Ibn Omer, radijallahu anhuma, kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je za vrijeme putovanja, na svojoj jahalici, kud god se ona s njim okrenula, išaretom se naginjući. Klanjao je noćni namaz, osim farza, a i vitre je klanjao na svojoj jahalici.” (Buhari i Muslim)
Prema tome, ko je na putovanju, čak i ako je kraće od putovanja za koje se vezuju propisi musafira, može klanjati dobrovoljne namaze u vozilu, svejedno kuda bilo usmjereno, pri tome se naginje naprijed kada čini sedždu i rukū, naginjući se više pri sedždi. Što se tiče obavljanja nafile u mjestu boravka sjedeći u prijevoznom sredstvu u pokretu, bez usmjerenja prema kibli, islamski pravnici po ovom pitanju imaju dva različita stava. Izrazita većina islamskih pravnika i oficijelni stav četiri mezheba jeste da to nije dozvoljeno.
Dozvola klanjanja nafile na spomenuti način pripisuje se Enesu b. Maliku, radijallahu anhu, i Ebu Jusufu, učeniku Ebu Hanife, a to je mišljenje i pojedinih učenjaka šafijskog mezheba, jedno predanje od imama Ahmeda i to je stav Ibn Hazma (El-Mudevene, El-Insaf, i Nejlul-evtar). Argument koji dozvoljava takvo postupanje jeste uopćenost nekih predanja koja ukazuju na legitimnost obavljanja nafile na jahalici bez spomena putovanja, kao i činjenica da dobrovoljni namaz odiše tolerancijom i olakšanjem, s obzirom na to da je zdravoj osobi konsenzusom dozvoljeno da klanja nafila-namaz u sjedećem položaju.
Stanovište većine učenjaka, koji smatraju da nije ispravno obavljanje nafile u prijevoznom sredstvu onome ko nije putnik, bazira se na činjenici da nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je obavljao nafilu na jahalici osim za vrijeme putovanja. Stoga je ovo mišljenje jače, jer se u ibadetima način i kakvoća uzima isključivo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki savremeni učenjaci dozvoljavaju obavljanje nafile u prijevoznom sredstvu u mjestu boravka, posebno onome ko se boji da će mu promaći vrijeme nafile ako je ne obavi na takav način.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Da li umrli čuju govor živih |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:42 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (5)
|
|
Da li umrli čuju govor živih kada posjete njihov kabur?
Sve što se dešava nakon smrti u domenu je gajba, za nas ljude skrivenog i nedokučivog područja. Jedini put kojim se dolazi do odgovora na ovakva pitanja jeste Božija objava u formi kur’anskih ajeta i hadisa Allahovog Poslanika, neka su na njega salavati i selami. Razmatrajući ajete i hadise koji govore o tome da li umrli čuju govor živih ili ne, učenjaci su došli do različitih zaključaka, a načelno se svode na dva mišljenja:
Prvo mišljenje: Duše umrlih ne čuju govor živih. Ovo je stav Omera, Aiše i drugih ashaba, radijallahu anhum, kao što ćemo vidjeti iz predaja koje slijede, a to je stav većine učenjaka među kojima su i učenjaci hanefijskog mezheba. Elaborirajući zbog čega učenjaci hanefijskog mezheba hadis o talkinu (navođenju da se izgovore određene riječi) razumijevaju alegorično, tj. tvrde da se odnosi na osobu koja je na samrti, a ne na umrlog, Ibn Hummam kaže:
“Smatram da većina naših učenjaka pribjegava ovakvoj alegoriji zato što umrli, prema njihovom shvatanju, ne čuju, kao što su eksplicitno kazali u poglavlju o zakletvama: ‘Kada bi se zakleo da neće s nekim razgovarati, a potom mu se obrati nakon što umre, nije prekršio zakletvu, jer zakletva se odnosi na govor koji se razumije, a umrli ne može razumjeti obzirom da ne čuje.’” (Fethul-Kadir)
Kazujući o značenju hadisa o obraćanju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mrtvim idolopoklonicima na Bedru, istaknuti učenjak hanefijskog mezheba Ibn Abidin naglašava da su hanefijski učenjaci razumjeli da je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da bi opomenuo žive, da je shvatanje govora živih bilo specifično upravo tim umrlim kako bi im se kajanje i žaljenje umnogostručilo, te da je to posebno dato Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao čudo i mudžiza. (Hašijetu Ibni Abidin)
• Prvi argument za prvo mišljenje jeste kur’anski ajet: “Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu” (En-Neml, 80). U komentaru ovog ajeta Katada kaže da je ovo primjer kojim Svevišnji Allah oslikava nevjernika, kao što umrli ne čuje poziv koji mu se uputi, ne čuje ga ni nevjernik, jer je poput gluhog čovjeka kada leđa okrene i udalji se – ne može te čuti ma koliko ga dozivao. (Tefsirut-Taberi)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Mrežni marketing |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:28 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (4)
|
|
Kakav je stav islama o mrežnom marketingu?
U posljednje vrijeme učestala su pitanja o mrežnom marketingu, da li je sa aspekta islamskog prava dozvoljen ili ne. Prvi korak ka odgovoru na ovo pitanje jeste dobiti jasnu i potpunu sliku o tom poslovnom modelu. Potom slijedi analiza mrežnog marketinga kroz prizmu načela islamskog poslovanja, iznošenje mišljenja islamskih učenjaka o ovom novitetu i argumenata na koje se pozivaju te na koncu zaključak i ekspliciranje odabranog mišljenja.
Definicija mrežnog marketinga
Mrežni marketing još se naziva i višerazinski marketing (eng. multi-level marketing, kratica MLM). Prvobitno je nastao u SAD-u, a potom se počeo širiti diljem svijeta. Mrežni marketing je distribucija i prodaja proizvoda i usluga izravno potrošačima na temelju individualnih kontakata, obično kod kuće klijenata, na radnom mjestu ili na drugim mjestima izvan stalnih poslovnica s maloprodajnim mjestom. Time se kupoprodaja često odvija među poznanicima, što kupcima daje dodatno pouzdanje.
Kupovinom startnog paketa postaje se distributer-član MLM poduzeća i dobiva se distributerski račun. Članovi MLM poduzeća mogu zaraditi novac na dva načina. Prvi je direktnom prodajom proizvoda, jer svaki novi distributer kupuje robu po nižim cijenama i ostvaruje zaradu na razlici između nabavne i prodajne cijene. Drugi način odnosi se na zapošljavanje novih članova. Članovi MLM poduzeća mogu regrutirati ljude kao nove distributere, da prezentiraju, reklamiraju i prodaju proizvode svojim klijentima.
Na taj način svaki član MLM poduzeća ima priliku izgraditi vlastitu strukturu saradnika kojima on postaje mentor, biva im na usluzi i pomaže u biznisu. Proporcionalno razvoju mreže i aktivnosti njenih članova dobivaju se bonusi, rangovi i činovi, a time raste i dobit. Bonus sistem u mrežnom marketingu omogućava generiranje pasivnog dohotka, odnosno prihoda koji nije izravni učinak djela prodaje. Ovakav sistem omogućava aktivnim saradnicima koji dovode nove članove da ostvare velike zarade, a ko nije u stanju dovoditi nove članove, neće napredovati.
Ovo su osnovna obilježja mrežnog marketinga, a unutar njega postoje različiti modeli i planovi naknada, kao što je binarni plan, plan matrice, linearni plan i sl. (Saša Alvađ, Mrežni marketing na primjeru poduzeća Amway, 3–8, Studij Poslovna ekonomija, Varaždin)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Troškovi zemljoradnje prilikom davanja zekata |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:25 - Forum: Razna Pitanja
- Odgovora (3)
|
|
Citat:Es-selamu alejkum! Nailazio sam na različite odgovore po pitanju zekata na poljoprivredne proizvode i volio bih da mi to objasnite. Radi se o tome da bavljenje poljoprivredom zahtijeva brojne troškove, kao što su izdaci za sjemena, gnojiva, sredstva za zaštitu od korova i bolesti, obradu zemljišta, žetvu i sl., pa me zanima da li se prilikom davanja zekata ovi troškovi mogu izuzeti iz ukupne vrijednosti usjeva, a potom dati zekat na preostalu količinu?
Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Svevišnji Allah propisao je zekat na poljoprivredne proizvode, a na to ukazuje nekoliko kur’anskih ajeta:
“O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo…” (El-Bekara, 267)
“On je Taj koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite – jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.” (El-En’am, 141)
Definirajući mjeru koja se zekatom daje na poljoprivredne proizvode, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Na ono što se natapa s neba, sa izvora ili putem korijenja crpi vodu iz zemlje (prirodnim putem) daje se desetina, a na ono što se natapa navodnjavanjem (vještačkim putem) daje se pola desetine.“ (Buhari)
Ovi tekstovi ukazuju na obligatnost zekata na poljoprivredne proizvode, definiraju mjeru koja se u tu svrhu daje i ukazuju na razliku u slučaju kada se usjevi natapaju prirodnim i vještačkim putem.
Da bi zemljoradnik mogao uspješno eksploatirati zemlju i ostvariti profit, potrebno je mnogo truda i mnogo ulaganja. Nekada su ti troškovi toliko visoki da ih zemljoradnik ne može podnijeti i biva prisiljen zadužiti se. U tim okolnostima učestala su i pitanja o zekatu i da li se troškovi zemljoradnje mogu izuzeti iz ukupne količine usjeva i plodova na koje se daje zekat.
Mišljenja učenjaka o troškovima zemljoradnje po pitanju zekata
Izrazita većina islamskih učenjaka smatra da se zekat daje na ukupnu količinu usjeva i plodova bez izdvajanja troškova obrade zemljišta, sjemena, naknade za radnike i sl. To je stav četiri poznata mezheba, kao i Akademije za fikh pri Svjetskoj islamskoj ligi i mnogih savremenih učenjaka.
Hanefijski učenjak Ibn Abidin kaže: “Dužnost je na ime zekata izdvojiti jednu desetinu (usjeva koji su prirodno natapani) i polovinu desetine (usjeva koji su navodnjavani vještački) ne izuzimajući naknade radnika, troškove oranja, navodnjavanja, naknade čuvara i sl.” (Redul-muhtar)
Malikijski učenjak Hattab navodi: “Ako bi vlasnik usjeva unajmio radnike za žetvu, vršidbu, branje ili skupljanje plodova, plaćajući im u plodovima, svejedno u određenoj mjeri ili u procentu, kao što je trećina ili četvrtina, to se sve zbraja i na sve skupa dužan je dati zekat.” (Mevahibul-Dželil)
Imam Nevevi, veliki učenjak šafijskog mezheba, kaže: “Troškove skladištenja, ubiranja, žetve, transporta, vršidbe, pljevidbe, čuvanja i sve druge troškove snosi isključivo vlasnik, ništa od toga neće se odbijati na ime zekata. Po tom pitanju nema razilaženja.” (El-Medžmu)
Hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: “Troškove koji prate usjeve sve do izdvajanja zekata snosi njihov vlasnik; jer usjevi se tretiraju poput stoke, a troškove uzgoja stoke i prehrane snosi njihov vlasnik sve dok se ne udijeli zekat. Na isti način tretiraju se i usjevi.” (El-Mugni)
Nasuprot ovom mišljenju, jedna skupina učenjaka smatra da se troškovi odbijaju od ukupne vrijednosti usjeva, a potom se daje zekat na preostale usjeve ukoliko dosežu nisab. Ovo mišljenje prenosi se od Ataa b. Ebu Rebbaha, a odabrao ga je i malikijski učenjak Ibn Arabi. Neki savremeni učenjaci, od kojih su Siddik Muhammed ed-Darir i Jusuf el-Karadavi, prihvatili su ovo mišljenje, ali su naglasili da se troškovi navodnjavanja ne izuzimaju. (Vidjeti: Ibn Ebu Šejba, 2/377, br. 10095; Mubarekfuri, Tuhfetul-Ahvezi; Darir, Bahsun aniz-zekah; Medželetu Medžmeil-fikhil-islami; Karadavi, Fikhuz-zekah; Tejsir Burmu, Hasmun-nefekat; Medželetu džamiatid-Dimešk) |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kupovina stana na rate, a stan je još u izgradnji |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:24 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Da li je, sa aspekta islamskog prava, dozvoljeno kupiti stan plaćajući na rate, ako je stan još uvijek u fazi gradnje, a rok za primopredaju će biti tek nakon godinu ili dvije?
Dozvoljeno je kupiti stan prije nego što bude izgrađen, ako se precizno definira kako će izgledati i utvrde svi detalji koji mogu utjecati na cijenu i kvalitet tako da ne ostane nikakvih nejasnoća. Prilikom takve kupovine dozvoljeno da se iznos isplati trenutno ili na odgodu. Ovakav ugovor jedna je od formi ugovora koji se u islamskom pravu naziva istisna – izrada (po narudžbi).
Akademija islamskog prava pri Svjetskoj islamskoj ligi sprovela je studiju o modelima finansiranja za kupovinu nekretnina, a u svom zaključku, između ostalog, naveli su: “Postoje legitimni načini kupovine stana ili kuće koji mogu adekvatno zamijeniti zabranjene modele, a neki od njih su:
Da se dođe u posjed stana putem ugovora o izradi (istisna), tretirajući taj ugovor obavezujućim. Na takav način stan će biti kupljen prije nego što bude izgrađen, i to na osnovu preciznog opisa koji će otkloniti sve nepoznanice koje bi mogle rezultirati nesuglasicama i konfliktom. Nije obavezno da se ukupna cijena isplati unaprijed, nego je moguće odgoditi isplatu i plaćati u ratama oko kojih bi se ugovorne strane saglasile. Pri tome je nužno da se uzmu u obzir uvjeti i okolnosti koje ugovor o izradi nalaže kod islamskih pravnika koji ovaj ugovor diferenciraju od ugovora o kupovini putem plaćanja unaprijed (selem).” (Medželletul-medžma, zaključak br. 6/1/52)
U drugom zaključku Akademije islamskog prava elaborirani su uvjeti da bi ugovor o izradi bio validan, a to su:
“Prvo: Ugovor o izradi, a to je ugovor koji se odnosi na djelo i predmet izrade koji trenutno ne postoji, obavezujući je za obje strane ugovora kada se svi njegovi temeljni elementi i preduvjeti ostvare.
Drugo: Da bi ugovor o izradi bio validan, uvjetuje se:
a) da se definira vrsta proizvoda koji se izrađuje, podvrsta, količina i sva bitna svojstva;
b) da se u tom ugovoru odredi rok u kojem će proizvod biti finaliziran.
Treće: Dozvoljeno je da se u ugovoru o izradi cijena u potpunosti isplati naknadno, jednokratno ili na rate određene visine u određenim vremenskim rokovima.
Četvrto: Dozvoljeno je da ugovor o izradi sadrži stavku o ugovornoj kazni koju će strane ugovora definirati (u slučaju da izvođač ne obavi posao u skladu sa ugovorom i na vrijeme), osim ako bi termin bio prekoračen usljed nepredvidivih okolnosti...” (Medželletul-medžma, zaklkjučak br. 7/3/67)
Rezime: Dozvoljeno je kupiti stan koji još uvijek nije izgrađen, plaćajući na odgodu ili u ratama, uz uvjet da sve bude precizno definirano tako da ne ostane prostora za špekulacije i nejasnoće i da se odredi vrijeme kada će stan biti preuzet. A Allah najbolje zna.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Spajanja akšama i jacije u ljetnom periodu |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:23 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
U zemlji u kojoj živim akšam-namaz je veoma kasno, oko 22 sata, a jacija nakon ponoći, pa me zanima može li se spojiti jacija sa akšamom i klanjati u akšamskom vremenu, jer čekati jacijsko vrijeme u ljetnom periodu veoma je teško naročito u toku sedmice dok traju radni dani?
Namazi se klanjaju u poznatim i precizno određenim vremenima, kao što Svevišnji Gospodar kaže: “Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju” (En-Nisa, 103). Prema tome, svaki namaz ima određeno vrijeme u kojem se obavlja i nije ispravno obavljati ga u nekom drugom vremenu. Iznimno se može spojiti podne sa ikindijom ili akšam sa jacijom na način da se oba namaza klanjaju zajedno u vremenu prvog ili drugog namaza. To je dozvoljeno kada postoji poseban uzrok, kao što je putovanje, kiša, nevrijeme, bolest ili teškoća koja bi se spajanjem tih namaza izbjegla.
U situaciji kada je jacijsko vrijeme veoma kasno, a sabahsko vrijeme veoma rano, klanjati jaciju u njenom osnovnom vremenu predstavlja teškoću koja bi mogla biti prihvatljiv uzrok da se jacija i akšam spoje i klanjaju zajedno. Veliki islamski učenjak našeg vremena Ibn Usejmin, rahimehullah, upitan je o namazu u zemljama gdje crvenilo na nebu nakon zalaska sunca ostaje jako dugo u noć. Naime, nestanak tog crvenila na horizontu znak je nastupanja jacijskog vremena, a to se dešava veoma kasno i muslimanima je teško čekati to vrijeme, te su pitali kako da postupe u takvoj situaciji, a šejh je odgovorio: “Ako crvenilo ostaje na nebu sve do zore, ili nestane pred samu zoru tako da nema dovoljno vremena da se klanja jacija prije pojave zore, to podneblje ima status mjesta u kojem ne postoji jacijsko vrijeme. To znači da će jacijsko vrijeme odrediti na osnovu njima najbližeg mjesta u kojem se jacijsko vrijeme raspoznaje, ili, prema drugom mišljenju, odredit će jacijsko vrijeme prema Meki, jer Mekka je Ummul-kura – Majka svih naselja, kako je u Kur’anu nazvana.
Ukoliko crvenilo nestane na horizontu prije zore u vremenu koje je dovoljno da se može klanjati jacija-namaz, mještani tog mjesta dužni su sačekati da crvenilo nestane i potom klanjati jaciju, osim ako im čekanje predstavlja teškoću, u tom slučaju dozvoljeno im je spojiti jaciju sa akšamom u akšamskom vremenu kako bi se izbjegla neugodnost i teškoća. Na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate” (El-Bekara, 185), kao i riječi: “
On vas je izabrao i u vjeri vam ništa teško nije propisao” (El-Hadždž, 78). Imam Muslim u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa (br. 705) prenosi od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sastavio podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u Medini, a nisu bili u strahu niti je padala kiša. Kada su Ibn Abbasa, radijallahu anhu, upitali: “Šta je time htio?”, odgovorio je: “Htio je da svojim sljedbenicima ne pričini nelagodnost”, tj. htio je da ovaj ummet ne zapadne u teškoću koju bi osjetio time što ne bi spajao namaze.” (Medžmuu fetava ve resail Ibnu Usejmin, 12/206)
Spajanje namaza ne može biti stalna praksa, nego se primjenjuje prema potrebi, te kada teškoća prestane, prestaje i olakšica spajanja namaza. Najpreče je da odgovor na ovakva pitanja daju učenjaci koji borave u tim zemljama, jer oni su u stanju realno procijeniti situaciju. A Uzvišeni Allah najbolje zna. (Pogledati: Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 89695, i Islamweb, br. 213139)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Oprost velikih grijeha |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:21 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Možete li mi objasniti značenje hadisa u kojem se navodi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Miradža dato troje, a jedno je da će Allah oprostiti velike grijehe onome ko ne bude činio širk? Da li to znači da će Allah oprostiti velike grijehe, kao što su pijenje alkohola, blud i slično, svakome ko se sačuva širka?
Pitanje se odnosi na hadis Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noći u kojoj je uzdignut u nebeske sfere došao do šestog neba gdje se nalazi Sidretul-munteha. To je mjesto do kojeg doseže znanje živih bića, a šta je iznad toga oni ne znaju. Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Tu je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dato troje: pet dnevnih namaza, završeci sure El-Bekara, i oprošteni su veliki grijesi (mukhimat) pripadnicima njegovog ummeta koji Allahu nikog nisu smatrali ravnim (nisu činili širk).” (Muslim, br. 173, i Tirmizi, br. 3276)
Izraz “mukhimat”, upotrijebljen u hadisu, ukazuje na velike grijehe koji uništavaju počinitelja i odvode ga u Vatru. Problematično u ovom hadisu jeste to što svojim doslovnim značenjem ukazuje na to da će svakom ko umre kao monoteist – obožavajući samo Allaha Jedinog, biti oprošteno pa i ako je činio velike grijehe. Doslovno značenje hadisa također ukazuje na to da oprost nije uvjetovan pokajanjem grješnika od velikih grijeha, naprotiv, jedini uvjet jeste da Allahu nikog ne smatra ravnim. To sve skupa implicira da niko od monoteista koji samo Allaha obožavaju neće ući u Vatru. Ta implikacija oprečna je doktrini utemeljenoj na konsenzusu i brojnim hadiskim predanjima da će neki monoteisti biti bačeni u Vatru zbog grijeha koje su činili. Imam Nevevi kaže: “Šerijatski tekstovi su potvrdili, a sljedbenici sunneta konsenzusom su složni da će neki grješnici, iako su monoteisti, biti kažnjeni.” (Šerhu Sahihi Muslim, 3/3)
Učenjaci su ponudili različite odgovore na ovu proturječnost, a neki od njih jesu sljedeći:
Prvo: Praštanje velikih grijeha ustvari znači da neće vječno ostati u Vatri, ali ne znači da apsolutno neće biti kažnjeni. Time bi značenje ovog hadisa bilo podudarno tekstovima koji ukazuju na to da će monoteisti izaći iz Vatre nakon što u nju uđu. Jedno od takvih predanja jeste hadis Enesa b. Malik, radijallahu anhu, o šefatu, u kojem se navodi da je Svevišnji Allah rekao: “Tako mi Moga ponosa, Moje veličanstvenosti, Moje gordosti i Moje veličine, doista ću iz Vatre izvesti onog ko je rekao: ‘La ilahe illallah! – Nema boga osim Allaha!’” (Buhari, br. 7510, i Muslim, br. 193)
Međutim, ovom odgovoru oponira to što je kontekst hadisa uz ovaj ummet, sljedbenike Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a monoteisti koji su činili grijehe neće vječno ostati u Vatri pripadali oni ovom ummetu ili nekom drugom. Mula el-Kari konstatira da se jako udaljio onaj ko kaže da oprost velikih grijeha, koji se spominje u hadisu Ibn Mesuda, znači da niko od njih neće vječno ostati u Vatri, ali ne znači da uopće neće biti kažnjen, jer to bi značilo da ovaj dar koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio na Miradžu nije specifično namijenjen ovom ummetu, iako je to u hadisu nedvojbeno rečeno. (Vidjeti: Šerhuš-šefa, 1/402)
Drugo: Veliki grijesi bit će oprošteni nekim monoteistima ovog ummeta, ali ne svima. Imam Nevevi kaže: “Moguće je da se time želi reći da će veliki grijesi posebno biti oprošteni nekim pripadnicima ovog ummeta, ali ne svima.” (Šerhu Sahihi Muslim, 3/3)
Ovakav odgovor dali su i mnogi drugi učenjaci, tj. da je taj oprost vezan za Allahovu volju i Njegovo htijenje, kao što Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće” (En-Nisa, 48). Tako će Allah oprostiti kome bude htio od sljedbenika ovog ummeta grijehe manje od širka, pa i ako se nije za njih pokajao. A Uzvišeni Allah najbolje zna.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Propis nošenja burme |
|
Poslato od: Media - 27-10-2022.07:21 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Stavljanje burme prilikom prosidbe ili prilikom sklapanja braka drevni je običaj. Kazuje se da se prvi put pojavio u vremenu faraona, zatim su taj običaj preuzeli Grci i kršćani, pa se postepeno prenosio na ostatak svijeta, pa tako i na muslimane. Običaj da se burma nosi na domalom prstu lijeve ruke nastao je zbog ubjeđenja starih Grka da srčana vena prolazi tim prstom.
Nošenje burme često prate brojna praznovjerja, kao što je vjerovanje da burma donosi sreću bračnoj vezi, da spaja mladence i jača ljubav među njima, a ako bi se skinula ili ako bi se promijenio prst na kojem se nosi, to bi bio loš znak. Ukoliko bi se burma nosila bez ovakvih ubjeđenja i bez praznovjerja vezanih za nju, to bi bilo dozvoljeno uz pokuđenost, a ne bi bilo zabranjeno s obzirom na to da je taj običaj prisutan i kod muslimana i više nije svojstven nemuslimanima. Ibn Usejmin, rahimehullah, na pitanje o burmi kazao je: “Moj stav je da je nošenje burme u najmanju ruku pokuđeno, jer je to preuzeto od nemuslimana.
U svakom slučaju, čovjek musliman treba se uzdići od toga da oponaša druge u ovakvim stvarima. Ako bi to bilo popraćeno ubjeđenjem, kao što neki ljudi vjeruju da je burma uzrok koji će povezati njega i njegovu ženu, to je onda teže i opasnije. Nošenje burme ne utječe na odnos između muža i žene. Ponekad možemo vidjeti bračne parove koji nose burme s ciljem da se time ojača njihova veza, ali među njima vladaju netrpeljivost i razdor kakvog nema među parovima koji ne nose burme. Mnogo je bračnih drugova koji ne nose burme, ali pored toga njihove su veze lijepe i uspješne.” (Medžmul-fetava, 18/112)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Selam!
