26-10-2022.22:04
Da li je dozvoljeno loviti životinje iz zabave i kakav je propis lova u vremenu kada se životinje pare i razmnožavaju?
Lov se može podijeliti na dvije vrste.
Prva vrsta jeste lov radi potrebe i koristi, tako da se love životinje kako bi se jelo njihovo meso, prodalo ili poklonilo ili da se na neki drugi način ostvari korist. U tom slučaju lov je dozvoljen konsenzusom islamskih učenjaka. Kazujući o toj vrsti lova, Ibn Usejmin, rahimehullah, kaže: “Nema sumnje da je to dozvoljeno, to je nešto što je Svevišnji Allah u Svojoj Knjizi dozvolio, potvrđeno je sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a muslimani su u vezi s tim pitanjem složni.” (Eš-Šerhul-mumti, 15/98)
Druga vrsta jeste lov iz zabave i razonode, a ulovljena životinja se ostavlja a da se na bilo koji način ne iskoristi. Prema mišljenju nekih učenjaka, lov na ovakav način je pokuđen, a prema mišljenju drugih učenjaka, bliži je zabrani. Ibn Hadžer, rahimehullah, govoreći o propisu lova, kaže: “Ako nema namjeru da se time okoristi, zabranjeno je, jer se time čini nered na Zemlji nepotrebnim uništavanjem živih bića!” (Fethul-Bari, 9/602)
Ibn Usejmin kaže: “Takav je lov pokuđen, a ako bi se reklo da je zabranjen, imalo bi smisla, jer to je beskorisno djelo, nepotrebno upropaštavanje imovine i gubljenje vremena!” (Eš-Šerhul-mumti, 15/99)
Jedan od argumenata koji ukazuju na pokuđenost ili zabranu ovakve vrste lova jesu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bespravno ubije vrapca, Allah će ga o tome pitati na Sudnjem danu!” Potom je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatraženo da objasni kakvo pravo vrabac ima, pa je rekao: “Da ga zakolješ i pojedeš, a ne da mu odrubiš glavu i baciš ga!” (Ahmed, br. 6551; Darimi, br. 2021. Hadis je dobar po ocjeni imama Zehebija.)
Kao argument zabrane ubijanja životinja iz razonode mogu poslužiti i predaje kojima se zabranjuje da se žive životinje koriste kao mete u vježbanju gađanja. Ibn Abbas, radijallahu anhu, navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte ništa što ima dušu uzimati za metu.” (Muslim, br. 58)
Što se tiče lova u vremenu kada se životinje pare i razmnožavaju, nije poznato da vjerski tekstovi o tome izravno govore, ali su islamski učenjaci na osnovu općih intencija šerijata preporučili da se to ne čini i okarakterisali su takav postupak ružnim i pokuđenim. Na pitanje o lovu životinja za vrijeme dok nose mladunčad u stomaku ili ptica dok hrane ptiće, Muhammed b. Ibrahim, rahimehullah, rekao je: “Nije mi poznat dokaz o tome, ali je dobro da se poštedi ptica koja ima ptiće, i to je prikladno, ali ne mogu reći da je strogo zabranjeno.” (Fetava ve resail, 12/223)
Stalno Vijeće za fetve u odgovoru na slično pitanje iznosi: “Nije dozvoljeno ubijati majke ptića ili uzimati ih žive ako su njihovi ptići mali i trebaju majčinu brigu.” (Fetava El-Ledžnetid-daime, 22/512; Munedžid, Islam sualun ve dževab, br. 171618) Svevišnji Allah najbolje zna!
Lov se može podijeliti na dvije vrste.
Prva vrsta jeste lov radi potrebe i koristi, tako da se love životinje kako bi se jelo njihovo meso, prodalo ili poklonilo ili da se na neki drugi način ostvari korist. U tom slučaju lov je dozvoljen konsenzusom islamskih učenjaka. Kazujući o toj vrsti lova, Ibn Usejmin, rahimehullah, kaže: “Nema sumnje da je to dozvoljeno, to je nešto što je Svevišnji Allah u Svojoj Knjizi dozvolio, potvrđeno je sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a muslimani su u vezi s tim pitanjem složni.” (Eš-Šerhul-mumti, 15/98)
Druga vrsta jeste lov iz zabave i razonode, a ulovljena životinja se ostavlja a da se na bilo koji način ne iskoristi. Prema mišljenju nekih učenjaka, lov na ovakav način je pokuđen, a prema mišljenju drugih učenjaka, bliži je zabrani. Ibn Hadžer, rahimehullah, govoreći o propisu lova, kaže: “Ako nema namjeru da se time okoristi, zabranjeno je, jer se time čini nered na Zemlji nepotrebnim uništavanjem živih bića!” (Fethul-Bari, 9/602)
Ibn Usejmin kaže: “Takav je lov pokuđen, a ako bi se reklo da je zabranjen, imalo bi smisla, jer to je beskorisno djelo, nepotrebno upropaštavanje imovine i gubljenje vremena!” (Eš-Šerhul-mumti, 15/99)
Jedan od argumenata koji ukazuju na pokuđenost ili zabranu ovakve vrste lova jesu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko bespravno ubije vrapca, Allah će ga o tome pitati na Sudnjem danu!” Potom je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatraženo da objasni kakvo pravo vrabac ima, pa je rekao: “Da ga zakolješ i pojedeš, a ne da mu odrubiš glavu i baciš ga!” (Ahmed, br. 6551; Darimi, br. 2021. Hadis je dobar po ocjeni imama Zehebija.)
Kao argument zabrane ubijanja životinja iz razonode mogu poslužiti i predaje kojima se zabranjuje da se žive životinje koriste kao mete u vježbanju gađanja. Ibn Abbas, radijallahu anhu, navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte ništa što ima dušu uzimati za metu.” (Muslim, br. 58)
Što se tiče lova u vremenu kada se životinje pare i razmnožavaju, nije poznato da vjerski tekstovi o tome izravno govore, ali su islamski učenjaci na osnovu općih intencija šerijata preporučili da se to ne čini i okarakterisali su takav postupak ružnim i pokuđenim. Na pitanje o lovu životinja za vrijeme dok nose mladunčad u stomaku ili ptica dok hrane ptiće, Muhammed b. Ibrahim, rahimehullah, rekao je: “Nije mi poznat dokaz o tome, ali je dobro da se poštedi ptica koja ima ptiće, i to je prikladno, ali ne mogu reći da je strogo zabranjeno.” (Fetava ve resail, 12/223)
Stalno Vijeće za fetve u odgovoru na slično pitanje iznosi: “Nije dozvoljeno ubijati majke ptića ili uzimati ih žive ako su njihovi ptići mali i trebaju majčinu brigu.” (Fetava El-Ledžnetid-daime, 22/512; Munedžid, Islam sualun ve dževab, br. 171618) Svevišnji Allah najbolje zna!