Budući da vjernici tokom ramazana dolaze u situacije kada su u dilemi kako ispravno postupiti te da li je njihov post ispravan, ovdje donosimo neka od češćih pitanja o postu i mjesecu ramazanu i odgovore fetva-i emina dr. Enesa Ljevakovića na iste. Zbog specifičnosti situacije neka pitanja smo doslovno prenijeli, dok se sadržaj drugih može nazrijeti u podnaslovima.

Iftar prije zalaska sunca

Prvog dana posta sam nesvjesno napravio grešku i iftario se 10 minuta prije vremena nastupanja akšama. Trebam li napostiti taj dan? S obzirom da se u Vašem slučaju radi o grješci, a ne o zaboravu, trebate napostiti taj dan i naklanjati akšam zato što ste ga klanjali prije vremena, a post prekinuli prije akšama. Allah neće kazniti osobu ako nešto učini grješkom, nenamjerno. Mršenje grješkom kvari post za razliku od mršenja iz zaborava, kada post neće biti pokvaren. sehur poslije izlaska zore (imsaka) Da li je osoba koja sehuri nakon imsaka dužna napostiti taj dan? Osoba koja sehuri nakon imsaka dužna je napostiti taj dan zato što je pokvarila svoj post jedenjem hrane nakon nastupa zore kada je vrijeme posta već nastupilo. Fekihi smatraju da se ta osoba svakako mora sustegnuti od hrane i pića do iftara iz poštovanja prema hurmetu vremena posta.

Prekid posta zbog teškog fizičkog rada i sportskih obaveza

Radim kao varioc u teškoj metalmehanici u inostranstvu 10 sati dnevno. Kakav je šerijatski stav vezano za post pri takvom radu? Osobe koje rade teške fizičke poslove tokom kojih gube velike količine tečnosti tako da bi post mogao ugroziti njihovo zdravlje imaju opravdanje (uzur) da prekinu post i naposte propuštene dane shodno kur’anskom ajetu: “a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate...” (El-Bekare, 185). Ono što može dovesti do bolesti ili do usporenja ozdravljenja može imati tretman bolesti. U dane vikenda ili odmora, nema opravdanja da se ne posti.

Također, islamski pravnici smatraju da osobe u sličnim slučajevima trebaju zanijetiti post i da se mogu omrsiti tek kada osjete veliku teškoću zbog posta. Ja sam sportista i hvala Allahu, dž.š., dao mi je snagu da postim a i da treniram. Možete li mi odgovoriti da li ja moram izvršiti keffaret ako sam se namjerno omrsio bojeći se da će mi preveliki napor naškoditi zdravlju na dan kada sam imao nezaobilaznu utakmicu za koju sam kasno saznao.

Također, da li moram izvršiti keffaret za namjerno propuštene dane kada sam imao 4 utakmice u 3 dana? Kada je riječ o propuštenim danima posta, ukoliko su utakmice igrane na strani, tj. u mjestu koje je udaljeno 80 i više kilometara od mjesta Vašeg prebivališta, onda ste kao musafir mogli ne postiti u tim danima. Ako su, pak, igrane u mjestu prebivališta ili u mjestu koje nije dovoljno daleko udaljeno da biste imali status musafira, onda ste trebali započeti post, pa ako bi Vas savladala glad i žeđ i pobojali se za zdravlje, onda ste u toj situaciji mogli prekinuti post. Ukoliko uopće niste postili taj dan, bez spomenuta dva osnova nepostenja, onda se trebate pokajati za učinjeni propust, napostiti propuštene dane i učiniti jedan keffaret za sve propuštene dane. Neka Uzvišeni primi Vaš trud i dobra djela i pomogne Vas u sportu i životu.

Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi veliku pažnju poklanja porodici. Mnogi ajeti, ali i drugi vjerski tekstovi, govore o važnosti porodice, podstiču na sklapanje braka i na izgradnju zdravog društva čija je osnovna ćelija zdrava i bogobojazna porodica. Kur'an o porodici govori sa više aspekata, a na neke ćemo se posebno osvrnuti.
Brakom protiv siromaštva

Brojne su blagodati i koristi koje čovjeku donosi bračna zajednica, a koje ne može postići izvan nje. Jedna od tih blagodati, o kojoj ćemo ovdje govoriti, jeste i povećanje nafake, kao i bereket u imetku koji nam Uzvišeni podari. Naime, mnogi mladići i djevojke koji su na pragu stupanja u brak, a koji nisu baš najbolje materijalno situirani, koji nemaju "stalan i siguran" posao, ili ga nikako nemaju, imaju bojazan kako će osnovati porodicu i kako će preživljavati ako stupe u bračnu zajednicu, ne znajući da je, zapravo, brak jedan od razloga nestanka siromaštva i povećanja nafake od Uzvišenog Allaha, a na što nam ukazuju mnogobrojni vjerski tekstovi. Uzvišeni je rekao: "Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (En-Nur, 32)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Trojici ljudi Allah se obavezao pomoći: onome ko se ženi želeći se sačuvati poroka, robu koji se želi otkupiti i borcu na Allahovom putu." (Tirmizi, Nesai, Ibn Madža i Ahmed, sahih)

Uzvišeni Allah, u spomenutom ajetu, kao i u hadisu, obavezao se da će pomoći one koji stupaju u brak, kako ih neće ostaviti bez Svoje pomoći, a to je ono što je osjetio svako ko je radi Allaha stupio u brak, ko se na Njega oslonio, i Njemu prepustio svoje stanje. Nemali je broj primjera onih koji su u brak stupili, doslovno, bez ičega, a koje je Allah nakon stupanja u brak obilato opskrbio.

Brak je izvor svakoga dobra i bereketa ukoliko se u njega stupa na ispravan način i sa osloncem na Allaha, a o tome nam govore i riječi časnog ashaba Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, koji je rekao: "Tražite bogatstvo u braku."

Zato bi moja poruka mladima bila da se zbog siromaštva ili nedovoljno imetka ne boje ulaska u brak, već da se istinski oslone na Allaha i da stupaju u brak što je to ranije moguće, kako bi sačuvali svoju čast i svoju vjeru.
Prava i obaveze

Islamom je potvrđeno da je porodica zasnovana na pravima i obavezama koje se tiču svih njenih članova -- prava muža kod žene, prava žene kod muža, prava roditelja kod djece, kao i prava djece kod roditelja. Kada Uzvišeni govori o zabrani oduzimanja vjenčanog dara nakon što se uruči i o tom pravu koje žena ima kod muža, kaže: "Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele" (En-Nisa, 21).

Uzvišeni Allah savjetuje nas kako da se ophodimo prema ženama, kako da prevazilazimo određena iskušenja, ili kad kod njih primijetimo nešto što nam se ne dopada: "A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao" (En-Nisa, 19).

Govoreći o pravima muškarca i njegovoj dominantnoj ulozi u braku, kao i o njegovoj najvećoj odgovornosti, Uzvišeni kaže: "Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! -- Allah je, zaista, uzvišen i velik!" (En-Nisa, 34).

U islamu je muškarac zadužen da vodi brigu o porodici, da im obezbijedi opskrbu, krov nad glavom i sve ono što je nužno potrebno za normalan život, naravno sve u skladu sa mogućnostima, dok je žena oslobođena te obaveze i ona nije dužna da radi kako bi zarađivala za opskrbu svoje porodice, a ukoliko bude radila i privređivala za svoju porodicu, na islamski propisan način, onda će se to smatrati dobrim djelom za koje će ona biti nagrađena.

Kada krenete istraživati jednostavnu hemijsku formulu vode - H~2~0, nailazite na hiljade članaka o njenim svojstvima, ulozi na biohemijskom nivou, ali i ostalim razinama. Ako bismo samo dijelom proučili njenu ulogu u molekulskim reakcijama našeg organizma -- onoga što mi ne vidimo golim okom, vidjeli bismo da bez vode apsolutno ne bismo opstali. Ne samo to, nego zapanjuje činjenica da, ako već unosite određene ili prekomjerne količine sokova, gaziranih napitaka, energetskih napitaka itd., koji ne samo da ne koriste vašem organizmu nego i narušavaju određene hemijske reakcije, jasno je što će vam kumulativno učiniti manjak vode u organizmu. To je samo na molekularnoj razini. Na makroskopskoj razini, razmjeri su vidljivi: od te malene molekule, do sile koja ruši mostove, zgrade, odnosi živote... Silini njena toka, ponora, izrona, od tihih tokova do razbuktanih masovnih nepogoda: svjedočimo da voda svakodnevno izaziva brojna razaranja u svijetu. Samo, nažalost, ako nije nama pred očima -- kao da ne postoji. I dok mi uživamo u bogatstvu postojanja te molekule, zastrašujući podaci ukazuju da dnevno umire oko 4.000 ljudi u svijetu zbog nedostatka vode (ne govorimo o higijenski ispravnoj, nego o vodi uopće), od toga je oko 1.500 djece. Samo u Nigeriji, naprimjer, gotovo sedamdeset miliona ljudi nema opskrbu vodom, a stotinu deset miliona je bez adekvatnih higijenskih i sanitarnih izvora. Sjetimo se toga sljedeći put kada vodu budemo prosipali bez razloga.

Stoga, neka ne čude navodi stručnjaka da će se u skoroj budućnosti ratovati zbog vode. Vjerovatno i hoće. Jer, koliko se čovjek upliće u sve, pa i u prirodni tok vode, jasno je da smo na rubu uživanja u njezinim ljepotama.
Voda kroz nauku

Jedno je nedvojbeno -- voda je život. Zapravo, život na Zemlji i naš nastanak, ali i postojanje ovisi o vodi. Moglo bi se reći da je cijela naša civilizacija bazirana na korištenju vode.

Zanimljiva je činjenica da koliko god Evropa danas prividno predstavlja polazište civilizacije, kulture, urbanosti, sve to, zapravo, treba zahvaliti zemljama Bliskog istoka. Jer, dok je Evropa bila zatrpana smećem, izmetom, truleži, predstavljala izvor brojnih zaraznih bolesti, zemlje Bliskog istoka tada su uživale čistoću i imale izgrađen sanitarni čvor i vodoopskrbni sistem. Podaci ukazuju na činjenicu da je najviše urbaniziranih područja bilo u Egiptu, istočnom Mediteranu, sjevernoj Africi (današnji Tunis), Apeninskom poluotoku (današnja Italija) i južnom dijelu Iberijskog poluotoka. ref
Hemijska formula vode

Sastav voda u prirodi vrlo je kompleksan jer sadrži mnoštvo organskih i anorganskih tvari. Do sada je analizirano i poznato samo 30% ukupnog prirodnog sastava voda. Fascinantno, zar ne? Itekako. Pogotovo ako znamo formulu vode -- H~2~O, a da ju niko do sada nije uspio sintetizirati u laboratoriji. No, sam sastav vode ovisi o lokalnoj geologiji -- sastavu stijena, ekosustavu -- tlo sa svojom životnom zajednicom, količinom oborinske vode te antropološkim faktorima (urbanizam, industrija, ratarstvo, pesticidi, otpadne vode itd.).

Po definiciji, čista voda je tekućina bez boje, okusa i mirisa. U uvjetima standardnoga tlaka (760 mm živinog stupca) ledište vode je na 0°C, dok se prijelaz iz tekućeg u plinovito stanje odvija na 100°C. Voda dostiže svoju najveću gustoću na 4°C, koja s padom temperature opada, što je poznato kao anomalija vode te je uzrokovano vodikovim vezama. Voda (H~2~O) sastoji se od 2 atoma vodika i 1 atoma kisika

Blagodat rađanja

Svaka žena koja planira trudnoću ili se nalazi pred porodom treba da bude svjesna da je njezino tijelo dizajnirano za porod. Kada će beba doći na ovaj svijet, ne može predvidjeti nijedan uređaj, liječnik, niti izračunati termin porođaja. Beba dolazi kada Uzvišeni Allah odredi, a nauka jednostavno kaže -- onda kada je ona spremna. Istraživanja su pokazala da nema većeg stresa za organizam čovjeka nego kada se rađa. Količina faktora stresa tako je velika za to nemoćno biće, da se beba zadnjih sedmica u utrobi primiri i samo spava kako bi prikupila snagu za izlazak kroz porođajni kanal i prolazak kroz sve faze poroda. Ma koliko majci bilo teško na porodu, neka ima na umu da beba osjeća veliki dio bolova i prolazi veliku traumu. Beba se te traume ne sjeća, ali i svaka rodilja zaboravi bol rađanja u trenutku kada rodi, i nema riječi kako bi verbalizirala tu jačinu boli rađanja.

Osluškujući pokrete koje trbuh izvodi tokom samih trudova, žena bira položaj u kojem joj je lakše da podnosi bolove. Najneprirodnije je ženu prikovati za krevet. Mnogim ženama to je jedino podnošljivo, no, većini žena više odgovara da se u trudovima kreću: hodaju, čuče, budu u položaju sedžde, lagano se njišu na pilates lopti, te da u istim tim položajima istisnu plod. Apsolutno je neprirodno istiskati plod u ležećem položaju.

Proučavajući historiju prirodnog poroda, naići ćete na vrlo zanimljive primjere. Nešto prije početka 17. stoljeća bilo je sasvim normalno da žena rađa u položaju u kojem ona to, zapravo, želi, tj. u kojem joj tijelo govori da je to najprirodnije, bilo da stoji, čuči, da je u vodi itd. Savremena opstetricija ponikla je u Francuskoj u 17. stoljeću kada su muški liječnici ušli u rađaonicu i zauzeli tradicionalnu ulogu primalje. Po prvi put se od žena tražilo da rađaju ležeći na leđima, tako da bi liječnici mogli lakše upotrijebiti kliješta. Tradicija kaže da je ta praksa počela kada je Luj XIV zatražio da njegova ljubavnica podnese trudove u tom položaju tako da bi skriven iza zavjese mogao bolje promatrati rađanje svog djeteta.

Do tada je muškarcima apsolutno bilo zabranjeno da budu prisutni na porodu. Mnoge su čak ubijali ako bi saznali da su odnekud gledali ili slično. Porod je bio intimni čin rodilje i žena koje su za to bile obučene, ali i dijelile slično iskustvo. Odvijao se u poluzatamnjenim prostorijama, s ugodnim bojama i uz prisustvo rodiljama bliskih ženskih osoba. U cijelom periodu nakon toga smatralo se da samo dame, žene iz visoke klase rađaju u ležećem položaju, a sve druge žene nižeg društvenog statusa koje nisu imale mogućnost angažiranja ginekologa na porodu, rađale bi u prirodnim položajima. Od tog vremena opstretičar -- s instrumentima u rukama, imajući kontrolu -- uvijek je stajao ispred pasivne, na leđa položene žene. Zapravo sama riječ "opstetricija" izvedena je iz latinskog "ob + stare", što znači "stajati ispred".

Leđni položaj i prisilna pasivnost koju on nameće majci danas je u industrijskim društvima postao općeprihvaćen. Isto je sa zamjenjivanjem babica liječnicima, što ukazuje na duboko obezvređivanje majčinske osjetljivosti i brige koju primalje kao žene mogu podariti drugim ženama. Razmislimo samo koliko smo u odnosu na historiju (konkretnije sve do 17. stoljeća) bili mentalno napredni i osviješteni, a danas -- iako naučno napredniji, zapravo se unazadili. (Ina May Gaskin, Prirodni porođaj)

Štapić za žvakanje, čišćenje zuba, misvak, sivak – sve su nazivi koji označavaju grančicu pomalo zapostavljenog i sve više zaboravljenog sunneta. Naziv je dobio od arapske riječi yudlik, koji se ugrubo može prevesti kao “masaža”, tj. masaža unutrašnjosti usta. To znači više od “četkanja zuba”. Dobiva se od biljke kharijal (lat. Salvadora persica), koja se može naći u suhim i sušnim područjima.

Zbog svojih pozitivnih farmaceutskih djelovanja na zdravlje čovjeka i činjenice da se koristi već stoljećima, od 1986. godine nalazi se u preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za oralnu higijenu. No, zbog prilično slabe osviještenosti ljudi i nezainteresiranosti, naučno se proučava tek unatrag dva desetljeća pa su saznanja o njegovim djelovanjima dosta ograničena.

Misvak se proizvodi iz dugog žbunja ili grmlja kao što je divlja maslina (poznata kao el-utm) ili iz žbunja es-sambur. Ipak, najbolji misvak je onaj koji se uzima iz podzemnog korijenja žbunja el-arak. Misvak se također može uzeti i sa zelenih grana, ali je on slabije kvalitete od onog koji se uzima iz podzemnog korijena. Grm el-arak raste na Arabijskom poluotoku i na drugim suhim područjima Zapadne Azije i Sjeverne Afrike. Bogat je brojnim granama i zelenim lišćem blijedožute boje. Također, ima osjetljive pupoljke i plodove poznate kao kabas. Ti plodovi su u obliku kuglica (ili loptica), koji su prvo crvene boje, da bi postepeno pocrnjeli, a sadrže začin koji pospješuje apetit.

No, ono što danas uveliko nazivamo misvakom dobiva se od Salvadora persice. To je zimzeleno malo drvo ili grm, rijetko više od jedan metar promjera, a dostiže maksimalnu visinu od tri metra. Svježe lišće jede se kao salata, a koristi se u tradicionalnoj medicini za liječenje kašlja, astme, skorbuta i reume. Blagotvorni učinci misvaka na oralnu higijenu i dentalno zdravlje prisutni su djelimično zbog mehaničkog, a najviše zbog farmakološkog djelovanja. Široko je rasprostranjen u sušnim područjima Indije, Balukistana i Cejlonu, te u suhim područjima Zapadne Azije i Egipta. (Miswak: A periodontist's perspective, Dahiya P. et al., J Ayurveda Integr Med. 2012 Oct-Dec; 3 (4): 184–187)
Oralna higijena u islamu

Korištenje misvaka je predislamski običaj, koji je bio poznat i kod drevnih Arapa kao sredstvo za oralnu higijenu – kako spisi govore “da bi im zubi bili bijeli i sjajni”. Prvi specijalizirani predmeti za čišćenje zuba (ono što danas zovemo četkica za zube) postojali su kod Arapa početkom 7. vijeka. Dakle, predmeti za čišćenje zuba su oblikovani i preporučeni hiljadu godina ranije nego što to navodi savremena stručna stomatološka literatura.

O značaju higijene zuba u islamu govore i sljedeća dva hadisa:

“Deset je prirodnih stvari (fitret): podrezivanje brkova, puštanje brade, čišćenje zuba misvakom, ispiranje usta, rezanje noktiju, pranje zglobova i prijevoja, odstranjivanje dlaka, pranje nakon obavljene nužde i ispiranje usta grgljanjem.” (Muslim)
“Svakoj punoljetnoj osobi dužnost je da se petkom okupa, očisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko ima miris.”
(Buhari i Muslim)

Pitanje:

Selam Alejkum!
Moja majka je srčani bolesnik već dugi niz godina (hronična bolest). Unazad godinu dana je dobila lijek za srce koji joj pomaže a koji mora popiti svaki dan u podne. Ona trenutno posti tako što taj lijek popije ujutru prije zapaštanja, no to nije pravilan način uzimanja tog lijeka ali ona jako želi postiti. Ona ima pitanje da li je moguće da taj lijek popije "nasuho" , samo ga stavi u usta i proguta bez vode u podne, i da li će joj to pokvariti post. Napominjem da ona neće moći da naposti ramazan jer će uvijek morati piti taj lijek. Koje je rješenje u ovakvom slučaju?

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Gutanje tablete, makar bilo i "nasuho" kvari post. Ako je osoba trajno onesposobljena postiti, pa time i napostiti propuštene dane posta, zbog prirode svoje bolesti i nemogućnosti prilagođavanja uzimanja lijekova vremenu posta, rješenje je u plaćanju fidje, tj. za svaki propušteni dan posta nahraniti jednog siromaha (oko 10 KM dnevno), sukladno riječima Uzvišenog Allaha: "...a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane (za svaki dan propuštenog posta). A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite." (El-Bekare, 184)

U slučaju iz 1933. godine propagandni spektakl spaljivanja knjiga se tonom i slikom savršeno uklapao u ono šta su temelji nacizma i fašizma. To je bio i simboličan uvod u ono što je uslijedilo – sistemski progon Jevreja.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se 27. januara, i to od 2005. godine kada je usvojena rezolucija Generalne skupštine UN-a. U toj organizaciji je, ove godine, tema obilježavanja znakovito nazvana “Dom i pripadanje”. Sam datum je vezan za oslobođenje 7.500 preživjelih zatočenika logora Aušvic, jednog od najzloglasnijih nacističkih logora. Žrtve holokausta su bili oni koji se nisu uklapali u nacističku rasističku ideologiju. A njihovo stradanje nije počelo s Drugim svjetskim ratom, nego godinama ranije.

Nacisti na vlast u Njemačkoj dolaze 1933. godine. Ideologiju na kojoj su utemeljeni počinju pretvarati u stvarnost. Evropski narodi su u fatalnoj ignoranciji gledali uspon antisemitizma i rasizma. Obećanja o kruhu i radu njemačkom narodu su ubrzo stavljena u drugi plan, a nacistička propaganda se bjesomučno obrušila na Jevreje, gurajući Evropu u mrak i oslobađajući nezamislivo zlo. Jevreji su označeni kao prvi uzrok problema u nacističkoj Njemačkoj i neprijatelji broj jedan. U 1933. godini postaje dozvoljeno sve ono što će njih, a kasnije i druge, učiniti žrtvama u holokaustu.

Na govoru mržnje, i drugim djelima počinjenim iz mržnje, nacisti su pripremili desetine hiljada onih koji su počinili najstrašnije zločine protiv čovječnosti. Da bi u tome uspjeli, korak po korak su provodili agresivnu propagandu i mjere protiv jevrejskog stanovništva: dehumaniziranje, bojkot, zastrašivanja, hapšenja.

U vrlo širok arsenal mjera nacističkih ideologa, već u maju te 1933. godine, uključeno je i izvedeno, kao studentska akcija, javno spaljivanje knjiga jevrejskih i drugih nepodobnih autora. Pored efekta zastrašivanja, fenomen spaljivanja knjiga je imao i simbolično značenje, ono koje su ideolozi nacizma nazivali “pročišćavanje ne-njemačkog duha” i “predavanje plamenu zlih duhova prošlosti”. Ne podsjeća li ovo zlokobno na doktrinu današnjih evropskih desničara, a sve češće i desnog centra, o očuvanju “našeg načina života”?!

U slučaju iz 1933. godine propagandni spektakl spaljivanja knjiga se tonom i slikom savršeno uklapao u ono šta su temelji nacizma i fašizma. To je bio i simboličan uvod u ono što je uslijedilo – sistemski progon Jevreja

Pročišćavanje vatrom duh je paganizma. Simbolika ovog fenomena je važna, šalje jasnu poruku. Kadgod se taj ritual upotrijebi kao alat za širenje mržnje, bez obzira na razloge i opravdanja, dovodi do uznemiravanja. Ritualni karakter čina je ustvari spektakularno pokazivanje moći. I baš zbog te simbolike muslimani ne mogu biti ravnodušni na, posljednjih godina učestalo, javno spaljivanje mushafa. Ovaj čin se u pravilu razumijeva kao simbolički napad na uvjerenja i vrijednosti muslimana u službi širenja straha. Poseban element je i simboličko povezivanje ovog djela iz mržnje s onima koje su nacisti činili, a to niko ne može zanemariti i toga su izvođači vrlo svjesni.

Iako je to redovno čin pojedinca ili manje grupe, u odabiru onoga šta i kako se uništava leži poruka koja, zbog svega što historija svjedoči, stvara tjeskobu i može imati dalekosežne posljedice. Izostanak snažne kritike i, još gore, sankcija ovakvim incidentima daju manipulativni zamah i potpiruju plamen mržnje. I sve to pod krinkom slobode govora. Evropski zvaničnici ne mogu ili neće da vide da se spaljenim mushafima otvara put za spaljivanje iluzija o Evropi kao mjestu na kojem svi ljudi jednako vrijede bez obzira na identitarne odrednice.

Tadžikistan, službeno Republika Tadžikistan, država je u središnjoj Aziji, bez izlaza na more. Na sjeveru graniči s Kirgistanom, na istoku s Kinom, na jugu s Afganistanom i na zapadu s Uzbekistanom. Tadžikistan je jedna od petnaest država nastalih raspadom Sovjetskog saveza. U ovom tekstu govorit ćemo o demografiji i historiji ove zemlje, kao i o problemima i izazovima s kojim se suočavaju muslimani ove zemlje.

Zemljopis

Tadžikistan je najmanja zemlja srednje Azije i to je zemlja sa mnogo planina. Planine zauzimaju 93% površine i pripadaju lancima Pamir, Altaj i Tian Shan. Najveći dio je unutar planinskog lanca Pamir. Najviši vrh zemlje, Vrh Ismaila Samanija, sa 7.495 m bio je najviši vrh cijelog Sovjetskog saveza i do 1998. zvao se Vrh komunizma. Drugi vrh po visini je Vrh Ibn Sine koji se do 2006. zvao Vrh Lenjina. Skoro trećina teritorija nalazi se iznad 3.000 m.

Glavni grad je Dušanbe, službeni jezik je tadžički. Dušanbe je izgrađen nakon 1924. planski, nakon što je Crvena armija na tom mjestu uništila jedno selo. Od 1929. u sklopu Sovjetske republike Tadžikistan do 1961. grad se zvao Stalinabad. Godine 2014. broj stanovnika procjenjivao se na otprilike 775.000 osoba.

Najveća etnička skupina su Tadžici i oni govore jezikom koji sliči perzijskom i dari jeziku u Afganistanu. Također u ovoj zemlji živi jedna uzbečka i ruska manjina.
Demografska slika

“Stanovništvo Tadžikistana, kao i u ostalim centralnoazijskim zemljama, izuzme li se jevrejska manjina, tradicionalno je isključivo muslimansko. Proces masovnijeg naseljavanja nemuslimana koji je zahvatio Centralnu Aziju uspostavljanjem ruske, odnosno sovjetske vlasti, ovdje je započeo relativno kasno. Od svih zemalja ove regije, demografske promjene koje su se desile u ovom periodu, ostavile su najslabiji trag baš u ovoj državi. Udio nemuslimana u ukupnom stanovništvu, prilikom popisa 1959. godine, iznosio je čak 18,25%, što je maksimum ikad zabilježen u sovjetskim statistikama. Do 1989. godine, uoči raspada SSSR-a, njihov udio u tadžikistanskoj populaciji iznosio je svega još nešto više od 10%.

Nakon proglašenja nezavisnosti od SSSR-a 1991. godine, a, pogotovo, izbijanjem građanskog rata 1992. godine započeo je novi val demografskih promjena u ovoj zemlji. Iseljavanje je najjače pogodilo nemuslimanske manjine, ali i pripadnike mnogih manjinskih grupa. Od 388.481 registrovanih etničkih Rusa 1989. godine, do 2000. godine preostalo ih je samo još 68.200. Kazahi, krimski Tatari, Tatari i mnogi drugi muslimani iselili su u matične zemlje. Ratna dejstva posebno žestoko su pogodila tadžičke etničke subgrupe Gharmija i Pamiraca koji su, osim što su stradali, velikim dijelom morali izbjeći u Afganistan. Prema popisu iz 2000. godine svega još 80.000 Tadžikistanaca moglo se karakterizirati kao pripadnici nemuslimanskih manjina.

Ostatak od 98,7% stanovništva su muslimani većinom sunijsko hanefijskog vjerskog pravca. Važno je napomenuti da značajan dio Tadžikistanaca slijedi šiijsko-ismailijski pravac islama. Šiije su, uglavnom, prisutne među pamirskim, odnosno, gorno-badahšanskim stanovništvom. Procjene o volumenu njihove populacije unutar cjelokupnog stanovništva variraju i kreću se od 3% preko 5% do 7%. U šiijskim izvorima navodi se da čak 35% Tadžika slijedi ovaj vjerski pravac. Ove tvrdnje, zbog nedostatka valjanih dokaza, moramo ignorisati. Popisom iz 2010. godine u Tadžikistanu je registrovano 7.565.000 stanovnika. Pretpostavlja se da je udio nemuslimana i dalje erodirao i da danas muslimani čine preko 99% stanovnika ove zemlje.” (Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 135–136)

Drage majke, prije nego što probudite svoju djecu, sjedite pored njih tri minute, tihim glasom proučite Ajetul-kursiju, sure Ihlas, Felek i Nas, potom ih probudite nježno, i mnogo govorite subhanallah umjesto vikanja i galame.

O, majko! Sjedi sa svojom djecom prije spavanja nekoliko minuta, kaži im da ih voliš. Zagrli ih. Pronađi im neku pozitivnu ideju za sutra, kako bi zaspali optimistično, a probudili se puni energije.

O, majko! Nemoj dozvoliti svojoj djeci da neposredno nakon buđenja gledaju TV ili ipad, jer zjenica oka se širi poslije buđenja i može im naškoditi zračenje.

Masaža djeteta mu može pomoći da se smiri, pomaže mu pri probavi i poboljšava san noću. Također, to razvija emocionalnu vezu između vas (majke i djeteta), stoga, nemoj mu uskraćivati tu nježnost.

Dijete koje ima visoke moralne vrijednosti i dobro ponašanje prirodni je rezultat međusobnog poštivanja između supružnika, kao što bude i obrnuto! Dragi roditelji, dopustite djeci da spavaju s vama jednom sedmično ili za vrijeme raspusta ponekad, jer to produbljuje duhovnu povezanost s njima i otklanja mnoge nedoumice u odnosa majke i oca. Koristite u komunikaciji s vašom djecom izraze kao što su: Ja sam ponosan na tebe; Ti si divna osoba; Šta ti misliš o …? Mogu li ti (ja) pomoći?

Uvjerljivi i neodgođeni dijalog je jedna od najuspješnijih metoda razgovora kada je vaše dijete tvrdoglavo, jer odgađanje razgovora do nekog vremena daje djetetu neopravdan osjećaj da je dobio bitku.

Dragi roditelji, zatražite od vaše djece da prestanu plakati prije nego im ispunite ono što traže, bez obzira o čemu je riječ, kako se ne bi navikli na plač kao metodu za traženje.

Draga majko, sjedi pored kreveta svog djeteta dok spava, a prije nego se probudi, podigni ga i zagrli ga kako bi se probudio u najjačim momentima majčine ljubavi i osjećanja.

Ponavljajte često izraze kroz koje će djeca zavoljeti Allaha dž.š, kao što su: Allah će nas opskrbiti, Allah nas voli- jer kada dijete odrasta, a u srcu mu je usađena ljubav prema Allahu, onda će se bojati da Ga ne posluša, radit će dobro i biće primijećen među svojim vršnjacima.

—

Tekst je preuzet i pun divnih savjeta. Nažalost mi pisac nepoznat. Ko zna od koja je, neka slobodno javi

PROBLEM: Uskoru ću biti punoljetna i imam ozbiljnu vezu koja traje dugo. Naime, mnogo volim jednom momka i za njega se planiram udati, medjutim on se prema meni ne ponaša lijepo. Ja ne klanjam, ali se pridržavam nekih osnovnih načela, nastojim uvijek čitati korisne knjige i planiram početi klanjati, nekad kasnije. Spomenuti momak vrši nasilje nada mnom, to jest, udara me ako uradim nešta loše, a nakon toga mi ne posvećuje dovoljno pažnje i ne smatra da je pogriješio. Šta da radim?

ODGOVOR: Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za čitanje islamskih knjiga i podrži Vas u tome! Odluka da ćete početi klanjati, koju ste donijeli, promijenit će Vaš život nabolje, i treba Vam na toj odluci iskreno čestitati. Onaj ko obavlja namaze osjeti slast u srcu i doživljava sedždu, padanje pred Allahom ničice, kao krajnju sreću, jer on robuje Allahu Svemogućem, Koji je plemenit, i milostiv, i darežljiv, i sve vidi, i sve čuje… Onaj ko obavlja namaz održava stalnu vezu s Uzvišenim Allahom, a onaj ko ne obavlja namaz, taj je prekinuo tu vezu. Namaz je najvažnije načelo, namaz je najznačajnije čemu treba posvetiti pažnju u životu I ne bi trebalo odlagati obavljanje namaza – šejtan čovjeka navodi da odlaže ono čime ga je Svevišnji Allah obavezao. A ne zna čovjek šta ga u budućnosti čeka, pa da se pouzda u naklonjenost vremena koje dolazi.

Iz Svoje mudrosti, Plemeniti Allah odredio je da ljudi na ovom svijetu prolaze kroz razne kušnje i nevolje. Ako čovjek ima na umu da će ga zbog kušnji i nevolja Svemogući Allah nagraditi na budućem, boljem svijetu, tim će strpljivije podnositi ono šta ga zadesi. Vi ste, uvažena sestro, čini se, mnogo zavoljeli momka koji u ovom trenutku ne odgovara Vašim svjetonazorima i nije na Vašem stepenu poimanja skladnog života (nadati se da će to nekad biti). Allah će, džellešanuhu, Vaš problem riješiti u Vašu korist, u to ne treba nimalo sumnjati, pogotovu ako što prije praktično potvrdite blagoslovljenu odluku koju ste donijeli, jer ćete tad, dakako, biti bliži i draži Allahu, Gospodaru svjetova.

Najbolje Vam je proći se ašikovanja i druženja s momkom, to islam ne preporučuje. Štaviše, dini-islam zabranjuje sve šta može dovesti do nemorala. Mi i jesmo iskušani zaljubljivanjem zato što ne slijedimo upute islama u potpunosti.

Onoliko koliko čovjek sebe cijeni, toliko će ga cijeniti i društvo, životno je pravilo. Izgleda da Vi više volite i cijenite tog momka nego što on Vas voli i cijeni. Čini se da ste Vi radi njega spremni podnijeti ono šta on radi Vas nije spreman podnijeti. Ako je to tako, onda među vama postoji razlika koja vas, kao bračne drugove, može, kasnije, ne daj Bože, skupo koštat; najveću štetu ćete, opet, Vi pretrpjeti. Akoli taj momak nije spreman da se spram Vas ponaša uljudno i u skladu s islamom, onda trebate dobro razmisliti o stupanju u brak s njime.

Znajte da Allah, džellešanuhu, kaže u veličanstvenom Kur’anu: “…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći…” (Et-Talak, 2). I imajte na umu i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim” (Ahmed).

Molim Allaha, džellešanuhu, da Vam podari smirenost, razboritost prilikom donošenja odluka i da Vas uzme u okrilje Svoje milosti i pažnje! A Allah je Zaštitnik Svojih dobrih robova i On je Znalac svih tajni!

Abdurrahman Kuduzović, prof.

Olakšica u pogledu kupanja / Obilježavanje sunećenja djeteta

Olakšica u pogledu kupanja

PITANJE: Postoji li olakšica u pogledu uzimanja gusula zbog polucije u snu? Naime, često mi se dogodi da poluciram u snu, pa mi predstavlja problem okupati se jer je hladno. Prostorije se noću ohlade, a možda ujutro nema čak ni tople vode u bojleru, pa se moram kupati hladnom vodom na vrlo niskoj sobnoj temperaturi. Mogu li uzeti tejemum i kako?

ODGOVOR: Neka je hvala Allahu. Iz Svoje velike milosti, Allah, džellešanuhu, od ljudi ne traži ono šta nisu kadri podnijeti. Evo o tome Božijih riječi: ‘Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…’ (El-Bekara, 286). Otuda, onaj ko je džunup a ne može se okupati zbog bolesti ili velike hladnoće, taj ima pravo uzeti tejemum i klanjati, a namaz neće ponavljati nakon što se okupa.

Dokaz je tome predanje Amra b. El-Asa, radijallahu anhu, koji je ispričao sljedeće: ‘<em…i ne ubijajte sami sebe! Allah je, doista, prema vama milostiv’ (En-Nisa, 29). Na to se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo osmjehnuo ništa ne rekavši.’ (Ebu Davud. Šejh El-Albani okaraktrizirao je ovo predanje vjerodostojnim.)

Dakle, ako čovjek nema mogućnosti da ugrije vodu, a plaši se da će se razboljeti ukoliko se okupa hladnom vodom, pa uzme tejemum i klanja namaz – ispravno je postupio”, odgovorio je šejh Muhammed el-Munedždžid na pitanje slično Vašem.

U tom slučaju čovjek će uzeti tejemum na sljedeći način: donijet će odluku o uzimanju tejemuma, zatim će izgovoriti bismillu, potom će dotaknuti dlanovima zemlju, zatim će lijevim dlanom potrati desnu nadlanicu pa onda desnim dlanom lijevu nadlanicu i naposlijetku će objema šakama potrati lice. Poslije tejemuma treba izgovoriti zikr koji se izgovara poslije abdesta. A Svevišnji Allah najbolje zna.

Da li mi je ispravan namaz ako se nakon male ili velike nužde očistim samo toalet-papirom?

ODGOVORI
Da li mi je ispravan namaz ako se nakon male ili velike nužde očistim samo toalet-papirom?
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailMessengerCopy LinkDeli
Pitanje: Esselamu alejkum, često sam u situaciji da nemam na poslu vodu za čišćenje poslije male i velike nužde. Da li mi je ispravan namaz ako nakon nužde, male ili velike, upotrijebim samo toalet-papir za čišćenje, te uzmem abdest i obavim namaz?

Odgovor: Upotreba vode pri čišćenju nakon nužde nije obavezna i dovoljno je pri tome upotrebiti papir i slično, osim u slučaju da nečist pređe svoj osnovni izlaz i zanečisti drugi dio tijela mimo uobičajenog. Dokaz je predaja od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je Poslanik, sallallahua eljhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas ode da obavi potrebu neka sa sobom ponese tri kamena, neka se njima očisti i to mu je dovoljno.” (Ahmed, br. 23627, sahih po ocjeni Albanija, Irva, 44) Ibnu Kudame prenosi da su ashabi bili složni na tome da je dozvoljeno zadovoljiti se kamenjem pri čišćenju i da upotreba vode nije obavezna. (Mugni 1/208) To znači da je ovakav vid čišćenja dovoljan za ispravnost namaza.

Međutim, pri upotrebi papira uvjetuju se najmanje tri potiranja. Ako se time ne ostvari čistoća povećat će se broj potiranja sve dok se ne postigne čistoća, a pohvalno je potiranje završiti neparnim brojem. Dokaz da se pri čišćenju potiranjem uvjetuje da to bude tri puta je predaja od Selmana, radijallahu anhu, gdje kaže: “Zabranio nam je (Poslanik sallallahu alejhi ve sellem) da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu ili da se čistimo desnom rukom ili da se čistimo sa manje od tri kamena…” (Muslim, br. 262) A dokaz pohvale da to bude neparan broj puta je predaja od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas potire nakon nužde neka to učini neparan broj puta.” (Muslim, br. 237)

Iako je upotreba papira i sl. dovoljna i dozvoljena bolje je upotrijebiti vodu kada za to postoji mogućnost, kao što na to upućuje predaja od Enesa ibnu Malika u kojoj kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odlazio da obavi nuždu, pa bi ja i dječak poput mene nosili posudu s vodom te bi se njome očistio.” (Buharija, br. 150 i Muslim, br. 271) Kao i predaja od Aiše, radijallahu anha, u kojoj se navodi da je govorila ženama: “Naređujte vašim muževima da se čiste vodom, jer ja ih se stidim, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to činio.” (Tirmizi, br. 19, sahihom ga je ocijenio Nevevi, El-Medžmu’, 2/101) Rekao je Tirmizi nakon ovog hadisa: “Na tome je praksa učenih, odabiru čišćenje vodom iako je upotreba kamenja i sl. kod njih dovoljna. Upotrebu vode vide pohvalnom i to smatraju boljim.”

Uz to, učenjaci naglašavaju da je spojiti upotrebu papira i vode pri čišćenju nakon nužde bolje i potpunije, tako da se prvo upotrijebi papir a zatim voda. (El-Medžmu, 2/100) Uzvišeni Allah najbolje zna.

Odgovorio: dr. Hakija Kanurić