Štapić za žvakanje, čišćenje zuba, misvak, sivak – sve su nazivi koji označavaju grančicu pomalo zapostavljenog i sve više zaboravljenog sunneta. Naziv je dobio od arapske riječi yudlik, koji se ugrubo može prevesti kao “masaža”, tj. masaža unutrašnjosti usta. To znači više od “četkanja zuba”. Dobiva se od biljke kharijal (lat. Salvadora persica), koja se može naći u suhim i sušnim područjima.
Zbog svojih pozitivnih farmaceutskih djelovanja na zdravlje čovjeka i činjenice da se koristi već stoljećima, od 1986. godine nalazi se u preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za oralnu higijenu. No, zbog prilično slabe osviještenosti ljudi i nezainteresiranosti, naučno se proučava tek unatrag dva desetljeća pa su saznanja o njegovim djelovanjima dosta ograničena.
Misvak se proizvodi iz dugog žbunja ili grmlja kao što je divlja maslina (poznata kao el-utm) ili iz žbunja es-sambur. Ipak, najbolji misvak je onaj koji se uzima iz podzemnog korijenja žbunja el-arak. Misvak se također može uzeti i sa zelenih grana, ali je on slabije kvalitete od onog koji se uzima iz podzemnog korijena. Grm el-arak raste na Arabijskom poluotoku i na drugim suhim područjima Zapadne Azije i Sjeverne Afrike. Bogat je brojnim granama i zelenim lišćem blijedožute boje. Također, ima osjetljive pupoljke i plodove poznate kao kabas. Ti plodovi su u obliku kuglica (ili loptica), koji su prvo crvene boje, da bi postepeno pocrnjeli, a sadrže začin koji pospješuje apetit.
No, ono što danas uveliko nazivamo misvakom dobiva se od Salvadora persice. To je zimzeleno malo drvo ili grm, rijetko više od jedan metar promjera, a dostiže maksimalnu visinu od tri metra. Svježe lišće jede se kao salata, a koristi se u tradicionalnoj medicini za liječenje kašlja, astme, skorbuta i reume. Blagotvorni učinci misvaka na oralnu higijenu i dentalno zdravlje prisutni su djelimično zbog mehaničkog, a najviše zbog farmakološkog djelovanja. Široko je rasprostranjen u sušnim područjima Indije, Balukistana i Cejlonu, te u suhim područjima Zapadne Azije i Egipta. (Miswak: A periodontist's perspective, Dahiya P. et al., J Ayurveda Integr Med. 2012 Oct-Dec; 3 (4): 184–187)
Oralna higijena u islamu
Korištenje misvaka je predislamski običaj, koji je bio poznat i kod drevnih Arapa kao sredstvo za oralnu higijenu – kako spisi govore “da bi im zubi bili bijeli i sjajni”. Prvi specijalizirani predmeti za čišćenje zuba (ono što danas zovemo četkica za zube) postojali su kod Arapa početkom 7. vijeka. Dakle, predmeti za čišćenje zuba su oblikovani i preporučeni hiljadu godina ranije nego što to navodi savremena stručna stomatološka literatura.
O značaju higijene zuba u islamu govore i sljedeća dva hadisa:
“Deset je prirodnih stvari (fitret): podrezivanje brkova, puštanje brade, čišćenje zuba misvakom, ispiranje usta, rezanje noktiju, pranje zglobova i prijevoja, odstranjivanje dlaka, pranje nakon obavljene nužde i ispiranje usta grgljanjem.” (Muslim)
“Svakoj punoljetnoj osobi dužnost je da se petkom okupa, očisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko ima miris.”
(Buhari i Muslim)
Zbog svojih pozitivnih farmaceutskih djelovanja na zdravlje čovjeka i činjenice da se koristi već stoljećima, od 1986. godine nalazi se u preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za oralnu higijenu. No, zbog prilično slabe osviještenosti ljudi i nezainteresiranosti, naučno se proučava tek unatrag dva desetljeća pa su saznanja o njegovim djelovanjima dosta ograničena.
Misvak se proizvodi iz dugog žbunja ili grmlja kao što je divlja maslina (poznata kao el-utm) ili iz žbunja es-sambur. Ipak, najbolji misvak je onaj koji se uzima iz podzemnog korijenja žbunja el-arak. Misvak se također može uzeti i sa zelenih grana, ali je on slabije kvalitete od onog koji se uzima iz podzemnog korijena. Grm el-arak raste na Arabijskom poluotoku i na drugim suhim područjima Zapadne Azije i Sjeverne Afrike. Bogat je brojnim granama i zelenim lišćem blijedožute boje. Također, ima osjetljive pupoljke i plodove poznate kao kabas. Ti plodovi su u obliku kuglica (ili loptica), koji su prvo crvene boje, da bi postepeno pocrnjeli, a sadrže začin koji pospješuje apetit.
No, ono što danas uveliko nazivamo misvakom dobiva se od Salvadora persice. To je zimzeleno malo drvo ili grm, rijetko više od jedan metar promjera, a dostiže maksimalnu visinu od tri metra. Svježe lišće jede se kao salata, a koristi se u tradicionalnoj medicini za liječenje kašlja, astme, skorbuta i reume. Blagotvorni učinci misvaka na oralnu higijenu i dentalno zdravlje prisutni su djelimično zbog mehaničkog, a najviše zbog farmakološkog djelovanja. Široko je rasprostranjen u sušnim područjima Indije, Balukistana i Cejlonu, te u suhim područjima Zapadne Azije i Egipta. (Miswak: A periodontist's perspective, Dahiya P. et al., J Ayurveda Integr Med. 2012 Oct-Dec; 3 (4): 184–187)
Oralna higijena u islamu
Korištenje misvaka je predislamski običaj, koji je bio poznat i kod drevnih Arapa kao sredstvo za oralnu higijenu – kako spisi govore “da bi im zubi bili bijeli i sjajni”. Prvi specijalizirani predmeti za čišćenje zuba (ono što danas zovemo četkica za zube) postojali su kod Arapa početkom 7. vijeka. Dakle, predmeti za čišćenje zuba su oblikovani i preporučeni hiljadu godina ranije nego što to navodi savremena stručna stomatološka literatura.
O značaju higijene zuba u islamu govore i sljedeća dva hadisa:
“Deset je prirodnih stvari (fitret): podrezivanje brkova, puštanje brade, čišćenje zuba misvakom, ispiranje usta, rezanje noktiju, pranje zglobova i prijevoja, odstranjivanje dlaka, pranje nakon obavljene nužde i ispiranje usta grgljanjem.” (Muslim)
“Svakoj punoljetnoj osobi dužnost je da se petkom okupa, očisti zube misvakom i da se namiriše ukoliko ima miris.”
(Buhari i Muslim)