Pitanje:

Selam alejkum!

Ako svjesno napravim gresku vise puta, prvi put uradi tu gresku pa vidim i onda se pokajem poslije pokajanja oped uradim isto zbog nekih razloga pa se pokajem ponovo dali ce mi ALLAH DZ OPROSTITI I DALI U KUR’AN-U PISE DA ALAH
GRIJESNICIMA VISE PUTA OPRASTA ZA ISTI GRIJEH POD USLOVOM DA SE ISKRENO POKAJE I POCNE DA ISKRENO VJERUJE U ALLAHU?

Odgovor:

We alejkumusSelam!

Preduslovi da bi neko pokajanje bilo primljeno kod Allaha su :

ISKRENO POKAJANJE

Uzvišeni nas poziva na ‘pokajanje iskreno’, a to znači da se pokajnik distancira od grijeha iskreno, bježeći Allahu, kao što Allah, subhanehu ve teala, stremi prema njemu oslobađajući ga od nevaljaština i obveseljavajući ga Džennetom i užicima u njemu .

Definišući iskreno pokajanje Hasan Basri kaže: ‘Iskreno pokajanje od grijeha je čovjekovo kajanje za ono što je prošlo i čvrsta odluka da više nikada neće činiti grijehe koje je činio’. El-Kelbi kaže: ‘Iskreno pokajanje od grijeha je čovjekovo traženje oprosta jezikom, kajanje srcem i odustajanje da ih ubuduće čini bilo kojim svojim organom.’

Vraćanje na prvobitni grijeh obezvređuje pokajanje i tevbi oduzima elemente iskrenosti. Među islamskim učenjacima vođena je rasprava o tome da li je ponavljanje grijeha dokaz valjane tevbe ili nije? Većina islamskih učenjaka smatra da ponavljanje grijeha nije preduvjet za valjanost pokajanja navodeći kao primjer izreku: – Koliko je samo onih koji, iako vole svoje zdravlje, jedu ono što im šteti.’ (19)

Od Poslanika, a.s, navodi se da je rekao: ‘Onaj ko se jezikom pokajao a zatim se ponovo na grijeh vratio je kao onaj koji se izigrava sa svojim Gospodarem.’ Ebul-Lejs es-Semerkandi, rahimehullah, kaže: ‘Istinski mu’min nikada ne ide svjesno i namjerno u grijeh, zbog toga što je Uzvišeni govoreći o vjernicima i njihovoj naravi kazao: «a nevjerovanje, raskalašenost i neposlušnost vam omrazio’

Lista velikih grijeha (prema knjizi Kitābu-l-kebāir islamskog učenjaka Šemsuddina ez-Zehebija)

Širk (pripisivanje Allahu druga ili saučesnika). Širk je najteži grijeh i, po slovu Kur'ana, to je neoprostiv grijeh: Uistinu, Allah neće oprostiti da Mu se čini širk (neko drugi smatra ravnim), a oprostit će, kome hoće, ono što je mimo toga. (En-Nisa', 48. i 116. ajet) Ovaj ajet, u istoj formi, ponavlja se dva puta u Kur'anu a o širku i mušricima govori se, inače, u stotinama kur'anskih ajeta s obzirom da je to najveći grijeh i da su njegove posljedice pogubne. U islamskoj literaturi se navodi da se širk dijeli na veliki i mali. Veliki širk (eš-širku-l-ekber) je obožavanje nekoga pored Allaha ili činjenje bilo koje vrste ibadeta nekom drugom pored Njega (kao npr. prinošenje žrtve, činjenje dove i sl.) Širk, dakle, ne podrazumijeva nijekanje Allahovog postojanja jer Kur'an jasno ističe da su arapski mušrici vjerovali u Allaha ali su istovremeno vjerovali i u kipove, smatrajući da oni približavaju Allahu, odnosno pribavljaju određenu korist ili nanose štetu. Kur'an je upravo takvo vjerovanje kvalifikovao širkom, naglašavajući da je to neoprostiv grijeh.

Mali širk (eš-širku-l-asgar ili er-rijā') je pretvaranje i neiskrenost u djelima, tj. činjenje dobrih djela radi toga da bi se pred nekim pokazalo i time ostvario određeni dunjalučki ineteres a ne Allahovo zadovoljstvo. Allahov Poslanik, a.s., veli da je Allah Uzvišeni rekao: "Ja nemam nikakve potrebe da Mi se drugi pripisuju ravnim, pa ko bude uradio djelo i u njemu Mi pridruži još nekoga, ostavljam njega i njegovo djelo". (Prenose Muslim i Ibn Madže)

Potrebno je istaći da je kufr (nijekanje i nevjerovanje u Allaha, dž.š., na način kako je to pojašnjeno u Kur'anu i poslaničkoj misiji Muhammeda, a.s.) sastavni dio širka, što znači da je svaki kafir istovremeno i mušrik. Allah, dž.š., u suri El-Kāfirun (Nevjernici) kaže: Reci: "O nevjernici! Ja ne obožavam ono šta vi obožavate, niti ste vi obožavatelji onog šta ja obožavam! I nisam ja obožavalac onog šta obožavate, niti ste vi obožavaoci onog šta obožavam! Vama vjera vaša, a meni vjera moja!“ Ovaj kur'anski tekst na početku oslovljava one koji poriču istinitost Kur'ana kao Božije objave sa: ejjuhe-l-kāfirun! (O, vi koji ne vjerujete!), a na kraju kaže: Lekum dinukum ve lije din! (Vama vjera vaša, a meni vjera moja!) Dakle, i pored činjenice da oni ne vjeruju da je Kur'an uistinu Božija objava i da je Muhammed, a.s., Božiji poslanik, Allah Uzvišeni je to njihovo nevjerovanje nazvao dinom, tj. vjerom.

To ukazuje ne veoma bitnu karakteristiku čovjeka: on je stvorenje koje mora u nešto vjerovati. Ukoliko odbije vjerovati u Allaha Uzvišenog i poslanstvo Muhammeda, a.s., to ne znači da će on biti slobodan i da neće vjerovati u neko drugo, lažno božanstvo. Vjerovanje u Allaha na način kako je to dostavio vjerovjesnik Muhammed, a.s., oslobađa čovjeka od vjerovanja u sva lažna božanstava. Upravo zbog toga se pripadnost islamu očituje kroz dva šehadeta (svjedočenja): da nema boga osim Allaha (tj. da je samo Allah bog) i da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik. Kada neko želi postati musliman od njega se ne traži da posvjedoči da bog postoji, već da kaže: lā ilāhe illellāh (nema boga osima Allaha).

Na osnovu navedenog jasno je da je kufr (nevjerovanje), zapravo, sastavni dio širka. Kufra, u suštini, i nema. On postoji samo kao jedna deklarativna forma, tj. ljudi se mogu tako izjašnjavati, ali onaj ko za sebe kaže da je kāfir, to ne znači da je on ne vjeruje, jer postoje brojna lažna božanstva u koja će on, zasigurno, vjerovati. Vjerovanje u Allaha oslobađa ljude od robovanja bilo kojem lažnom idolu ili božanstvu. Stoga je ispravno reći da je svaki kāfir istovremeno i mušrik, i ako se prije smrti ne pokaje, onda on spada u kategoriju onih kojima neće biti oprošteno jer je širk neoprostiv grijeh. Zbog ovog razloga imam Ez-Zehebi nije tretirao kufr kao zaseban grijeh s obzirom da je on obuhvaćen širkom.

Pitanje:

Dobar Vam Dan,

imam jedno pitanje koje me jako muci, trazila sam po internetu ali nisam nasla pravi odgovor i nazalost na poznajem osobno nikoga tko je u istoj istuaciji kao i ja.

Radi se o sljijedecem: ja volim jednog muslimana isto kao i on u mene. Ja sam sada jos u braku, ali je rastaja vec na putu. Imam dvoje djece iz tog braka i krscanka sam (evangelisch – evangelicka vjera). Da li ja moram pristupiti islamu da bi se smjela udati za njega? I da li je to po islamu grijeh, sto imam djecu iz prvog braka? Da li ce oni biti neznam, nekako manje vrijedni od djece koja se rode za vrijeme braka sa muslimanom?

Znam da su pitanja mozda malo cudna, ali cijelu smo noc o tome pricali i on mi je rekao da se prvo sama raspitam kakav stav imaju zene u islamu?

Rekao mi je da se sada nalazi u ognjistu, jer me voli i u mene je zaljubljen, znao je od pocetka da sam u braku (odnosno da se razvodim) i da imam vec dvoje djece, i da zeli u drugom svijetu samnom zivjeti.

Da li mi tu mozete pomoci, sto to sve znaci? Ja ga ne bi zeljela izgubiti, jer se stvarno volimo. Ali htjela bih ga u svemu tome podrzati ali isto tako znati sto me sve ceka, jer misljenja su jako jako razlicita sto se islama tice.

Puno Vam hvala unaprijed na odgovoru.

Odgovor:

Svaki dan je dobar jer je od Boga Jednoga,uz mir koji u sebi nosi znaj da ti je iskreni drug.

1.Po islamskome ucenju na prvome mjestu treba da znas da je dozvoljeno muslimanu da ozeni zenu koja je sljedbenik(u pravom smislu te rijeci) nebeskih obajava od ranije I izjasnjava se djelima I rijecima kao vjernica. Uz napomenu da ne smijes uslovljavati buducem muzu da predje na krscansktvo,jer je islam dokinuo sve objave prije objavljene.

2. Ti moras da rijesis svoj status sa prvim muzem, I da po islamskome ucenju budes kod njega 3 mjesecna pranja,kako bi nakon rastave brake utvrdilo se da li si u drugome stanju ili ne.Nakon tog perioda mozes se udati.

3. Moras znati da ako je neko samo imenom na papiru musliman,to ne mora da znaci da je on shvatio propise svoje vjere u potpunosti I da iste primjenjuje u svome zivotu.

4. Najprije mora doticni da bude I rijecima I djelom istinski vjernik u Jednoga Boga,pa tek onda bi insan mogao da ima neki vid garancije da ce se u privatnome zivotu vladati po Bozanskim smjernicama.

5. Status djece iz prvoga braka je jednak statusu djece koja bi trebala da se u buducnosti Bozijom voljom rode,jer su roditelji prvenstveno ti koji u tom pogledu prave razlike I vise gotive jednu djecu nad drugom cak I u brakovima u kojima nije doslo do rastave braka.

6. U vjeru islam niko se ne smije silom nagoniti,ali kada insan dobrovoljno odluci da slijedi kuranske smjernice I prihvati Allaha kao Tvorca svega sto postoji,onda se u okvirima islama ne moze ponasati kako zeli nego kako naredjuje I definise. Tako da kada bi sama uvidjela ljepote islama I svu zastitu I prava koja pruza zeni u islamu,uvidjela bi da na kraju jos na ovom prolaznome svijetu mozes postici srecu uspjeh I zadovoljstvo a na Buducem vjecnom svijetu,koji se zove Ahiret nagradu I vjecno uzivanje. Izbor je licno tvoj I slijedjenjem jedinog ispravnoga puta samo sebi pomazemo,jer Bog je neovisan o nasim djelima.On je Vjecno Zivi koji ne umire.

7. Zamolio bih te da najprije upoznas ljepote islama I sve ono sto pruza I nudi covjeku za trunku pokornosti I poslusnosti. Ne dozvoli da te razlicito tumacenje ili nesuglasice medju muslimanima navedu da imas ruzno misljenje o islamu I Allahu kao njegovom Kreatoru.

8. Islam je cist I zauvijek ce ostati takav od djela koja su kreirali ljudi,pa zele svoju nemoc I ogranicenost da pripisu Bogu.

9. Znaj da se svi ljudi radjaju u prirodnoj vjeri islamu, ali roditelji budu uzrokom da dijete postane krscanin, zidov ili vatropoklonik.

10. Od ljubavi se ne moze zivjeti. Nemoj da nasjednes na slatkorjecivoga neradnika, pa da na kraju steknes ruzan dojam o vecini muslimana.

11. Imas puno pravo da se raspitas ko je kakav je kakvi su mu planovi I vizije za buducnost, da li ce moci nositi breme porodicnoga zivota,da li je u dovoljnoj mjeri svjestan koliku odgovornost I breme zeli na svoja ledja natovariti???

12. Kada sve navedeno izvagas I cvrsto odlucite da zivite zajedno,onda cemo ti postirati tekstove o nacinu I ophodjenju bracnih drugova u braku

Zahvaljujem na interesovanju o vjeri islamu I do slijedeceg dopisa mnogo srece I usjeha u zivotu vam zelim!

prof. Jasmin Djanan!

Pitanje:

Es-selamu alejkum dragi brate,

stvarno mi je drago sto imam priliku da nekome postavim pitanje koje me veoma muci i da zatrazim savjet. Prvo zelim da ti napomenem da sam ozenjen, redovno obavljam namaz i prdrzavam se propisa ali moj problem su strasti. To me satre. Obavljam posao securitiya i dolazim u susret sa svakim. Nekad nisam u situaciji da obaram pogled, nekad i ne mogu. A najgora je ta situacija kad se osamim sa svojom hanumom onda mi dolaze razne misli, razmisljam o drugim zenama spominje ih pa cak i tjeram svoju hanumu da i ona prica o onome o cemu ne zeli.

I ona me mora poslusati jer sam ja u takvoj situaciji spreman sve uciniti. I kad me ona upozorava oglusim se o sva ta upozorenja. Jednostavno se pretvorim u zvijer, poludim. Rijetko kad uspijevam se obuzdati, ne znam sam sta da radim. Stvarno imam redovan sexualni zivot i bezobzira na to ja se pretvaram u zvijer koja steti i meni a i mom braku jer znam da i zena ispasta zbog mene. Molim te ako imas bilo kakav savjet da mi pomognes. Da te Allah nagradi. Esselamu alejkum!

Odgovor:

Ve alejkumusSelam,

Naš Plemeniti Uzdržavatelj nam daje i život i smrt. Sa rođenjem djeteta rađaju se i ljudske osobine, i sasvim je prirodno, Allahov je emr da bude tako, što svako ljudsko biće ima instikte, emocije i nagon za uvažavanje i održanje u životu. Čovjek ima svoje tjelesne i duševne potrebe i one su jednako važne i snažno se uvjetuju. Zanemarivanjem fizičke strane života, čovjek se pretvara u degenerika, a neispoljavanjem svoje duhovne strane, on redovito obolijeva i na srcu i na duši.

Ono što valja znati je to da islam ne stavlja zabrane na čovjekove emocije i strasti u granicama Allahovog zakona- Šerijata. Ova vjera podržava zakonsku reprodukciju ljudske vrste i zabranjuje celibat univerzalnoj zajednici muslimana. Musliman u svom šerijatskom privatnom bračnom životu izgrađuje i svoju čehru, svoj identitet. U svom domu on po regulama islama formira situaciju svoga nefsa(strasti) i njegove realne potrebe.

On tako čini iz razloga što mu je Muhammed a.s. ukazao da talambasanje tijelom i tjelesnim užicima ne vodi ničemu drugom doli neizvjesnostima i iskušenju. Gledanje strasti drugoga povećava se nivo strasti i kod njega samog. Otud islam strogo naređuje prikrivanje dunjalučkih strasti (naređuje tajnost bračne postelje), i to sve treba da nikada ne iskače iz postavljenih islamskih normi ponašanja.

Moral naše muslimanske mladosti moralo bi da se stalno iznjedrava iz našeg plemenitog kućnog pounutrašnjenja, muslimanske tradicije privatnosti, iz same roditeljske legitimacije izrađene u fikhskoj radionici na principima islama, na zapovjednoj odrednici kur’anskoga harfa. Kada islamskim identitetom omladinska strast bude logovana i kada ona proistekne iz finih islamskih ponuda ponašanja, naša mladost u tom slučaju neće imati nikakve prilike da padne u kandže nemorala, koji čovjeka posigurno srozava na najnižu socijalnu ljestvicu.

Roditelje i njihove mlade potomke Kur’an stalno upozorava da ne kreću u rat protiv svoga srca i svoje duše. Strast jeste moćno oružje kojim se hitro uništava plemenita nutrina kako mladog tako i svakog drugog čovjeka. Kako se držati i oduprijeti tom izazovu? Valja da se čovjek trzne i pogleda stvarnosti u oči. Red mu je da bolje čita stvarnost u kojoj jeste i on i naša današnja mlada generacija koja raste i stupa na pozornicu života.

Pitanje:

Selam!

Moj muž kaže da je grijeh ići na svadbena veselja, a pritom svaki dan ide u kafić u kojem ima alkohol, duhan, muzika, zajedničko sjedenje žena i muškaraca. Da li je manji grijeh ići u kafić koji ima sve te nabrojane stvari ili na svadbu?

Odgovor:

Odlazak na svadbu ili u mjesto za razonodu i odmor samo po sebi nije zabranjeno. Međutim, ako se na svadbi ili u mjestu za odmor i razonodu čine zabranjena djela kao što su konzumiranje alkohola, razni nemoralni postupci i slično, onda odlazak na takva mjesta treba izbjegavati, makar osoba i ne radila te grijehe. Ustrajan odlazak na takva mjesta otupljuje osjećaj za grijeh i umanjuje sposobnost osobe da se odupre šejtanskom zavođenju i izazovu grijeha.

To je, također, pokazatelj da je takva osoba blizu ili čak ispod donje granice najslabijeg stepena imana o kome se govori u hadisu Allahovog Poslanika, a.s. Nije umjesno praviti paralele između dva grijeha s ciljem opravdavanja ili podcjenjivanja jednog od njih, jer vjernik treba izbjegavati svaki grijeh. Poređenje se može praviti samo u slučaju nužde, kada se mora opredijeliti za jednu od dvije štete ili jedan od dva grijeha, pri čemu se bira manja šteta/grijeh. Buharija prenosi od Abdullaha ibn Mesuda da je Allahov Poslanik rekao: ”Zaista vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi ispod brda bojeći se da će ono pasti na njega, dok grješnik, vidi svoje grijehe kao muhu koja preleti preko njegova nosa, pa uradi ovako“ (i mahnuo je svojom rukom).

Pitanje: Esselamu alejkum! Mene interesuje kakve su dužnosti žene prema muževoj majci kada muž preseli? Da li se oni i dalje smatraju porodicom? I kako da musliman postupa u situaciji kada ga druga osoba, musliman, direktno vrijeða, ponižava, napada, pa èak mu zakaèa i za nošenje hidžaba? Gdje je ta granica do koje trebamo biti fini, i da li porodica umrlog ima pravo da dijete uzme majci ukoliko se ona dovoljno dobro stara o njemu? Wesselam!

Odgovor: Ve alejkumu selam, Muzeva rodbina ostaje I dalje porodica. Ako te neko vrijedja, ti odvrati na najbolji moguci nacin I nemoj sebi dozvoliti da te neko ko vjeru ne razumije niti postiva dovodi u situaciju da cinis nesto nepromisljeno. Ako imas mogucnost da se osamostalis I zivis odvojeno to je pozeljno. Posjecuj ih ili nazovi telefonom upitaj za njihovo zdravlje ako imas mogucnost pomci onda pomozi. Sto se tice djeteta ono je tvoje i ako se dovoljno dobro staras o njemu onda nema potrebe da vas neko bezrazlozno razdvaja I udaljava.

Niko od iskrenih I istinskih vjernika nece na ovom prolaznom dunjaluku biti ostavljen na miru.
Allah nas na to upucuje rijecima: Sura: 2 [Al-Baqara (Krava)] Ajet: 155 Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. a ti obraduj izdržljive.* A Allah najbolje zna!

Jasmin Djanan, prof.

Pitanje:

Es selamu alejkum dragi brate!

Imam jedno pitanje o Kurbanu: da li je dovoljan jedan Kurban (ovan i sl.) za jednu porodicu ili su duzni svi koji imaju svoje prihode putem posla i koji imaju svoj imetak u jednoj porodici duzni za sebe klati Kurban? Da li ima razlike ako sin koji radi zivi u zajednici sa ocem i majkom i koji zakolju jedan Kurban iz zajednickog imetka, da li je on duzan klati posebno za sebe i majka posebno za nju ako i ona radi? Ako moze malo pojasnjenja uz dokaze inshAllah koje posjedujete.

Da vas Allah dzelle sanuhu nagradi obilato sto stojite na raspolaganju i zrtvujete svoje dragocjeno vrijeme za dobrobit islama i muslimana -amin!

Odgovor:

We alejkumusSelam,

Smatram da na ovo pitanje mozemo prenjeti jedan dio iz knjige: MINHADŽU-L-MUSLIM / PUT PRAVOG MUSLIMANA
Autor: Ebu Bekr Džabir el-Džezairi

PROPISI O KURBANU

O Kurbanu ćemo govoriti sa dva aspekta:

1. Definicija kurbana; Kurban je ovca koja se ujutro na Kurban-bajram kolje u cilju sticanja Allahove s.v.t. bliskosti i naklonosti.

2. Propisanost kurbana; Zaklati kurban je sunne-vadžibe za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti. Klanje kurbana je propisano riječima Uzvišenog: … Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji! (El-Kevser,2.) i riječima Poslanika s.a.v.s.:”Onaj ko je (kurban) zaklao prije bajram-namaza, neka ga ponovo zakolje!” (Muttefekun alejhi) Od Ejjuba Ensarije,r.a., se prenosi da je rekao:”U doba Allahova Poslanika s.a.v.s. domaćin je klao kurban za sebe i za svoje ukućane. (Tirmizi kaže da je sahih)

3. Vrijednost klanja kurbana

Klanje kurbana ima svoju veliku vrijednost. To najbolje potvrđuju Poslanikove s.a.v.s. riječi: ”Čovjek na Kurban-bajram,ne može ništa draže Allahu s.v.t. uraditi, nego što je pustiti krv (kurbana). Ona (tj. zaklana životinja) će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne prije do Allaha s.v.t. nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu!” (Hadis bilježe Ibn Madže i Tirmizi. Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen-garib.) …

– Upitan:”Šta su ovi kurbani?” – Allahov Poslanik s.a.v.s. je odgovorio:”Sunnet vašeg oca Ibrahima.” Upitan:”A šta mi od njih imamo?” -odgovorio je:”Za svaku njihovu dlaku po jedan sevab.” Upitan:”A šta je sa runom?” – Allahov Poslanik s.a.v.s. je odgovorio:”Za svaku dlaku runa po jedan sevab.” (Ibn Madže i Tirmizi kažu da je hasen)

PITANJE: Kolika je vrijednost posta na Dan Arefata?

ODGOVOR: Post kao ibadet ima kod Uzvišenog Allaha posebnu vrijednost. Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija r.a. da je Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog roba koji isposti jedan dan na

Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.“ (Muttefekun alejh), a za post na Dan Arefata od strane osoba koje nisu na hadžu, Poslanik a.s. je rekao: „Vjerujem da će Allah dž.š. za post na Dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu.“
Općenito, prvih deset dana mjeseca zu-l-hidžeta imaju veliku vrijednost kod Uzvišenog Allaha, te u ovom danima treba svaki musliman pojačati svoje ibadete. U tom smislu su i riječi Poslanika a.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer r.a.: „Nema vrjednijih dana kod Allaha dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.).“ (Ahmed).

Isto tako, prenosi se od h. Aiše r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Nema nijednog dana u kome Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre kao što je to slučaj sa Danom Arefata. Allah dž.š. Se spusti na dunjalučko nebo, te Se pred melekima pohvali, iskazujući ponos Svojim robovima, govoreći: – Šta ovi žele?“ A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: „Budite svjedoci, meleki moji, da Sam Ja njima oprostio!“ (Muslim, En-Nesai)

PITANJE: Koje su posljedice neizvršavanja propisa klanja kurbana?

ODGOVOR: Klanje kurbana jeste propis na stepenu vadžiba – obaveze, po mišljenju imama Ebu Hanife i dužna ga je izvršiti svaka osoba koja je u svom mjestu boravka, a na dan Bajrama bude imala materijalnih mogućnosti da podmiri potrebe svoje porodice i kupi životinju koju će zaklati na ime kurbana.
Ovaj stav hanefije temelje na riječima Božijeg Poslanika a.s. koji kaže: „Onaj ko ima materijalnih mogućnosti da zakolje kurban, a ne zakolje ga, nemoj da se približava mjestu na kojem mi obavljamo namaz.“

Ove riječi Poslanika a.s. jasno ukazuju da klanje kurbana nije na dobrovoljnoj osnovi, već je ono obavezno, jer da nije tako Poslanik a.s. ne bi zabranio onom ko ne zakolje kurban da prisustvuje obavljanju namaza.

Drugi dio islamskih pravnika je mišljenja da je klanje kurbana pritvrđeni sunnet Poslanika a.s., kojeg je redovno izvršavao, te da onaj ko kolje kurban time potvrđuje da slijedi Poslanika a.s. i pripada njegovom umetu. Jedan od hadisa kojim potvrđuju svoj stav jesu riječi Poslanika a.s.: „Tri stvari su meni farz – obaveza, a vama su sunnet: vitr, kurban i duha namaz.“
Razilaženje islamskih pravnika po pitanju stepena obaveznosti kurbana je više terminološko, nego što je suštinsko, jer su svi saglasni da je kurban obaveza koju musliman treba izvršiti i ne smije je zanemariti; da svaki musliman koji u svom srcu nosi iman, klanjem kurbana potvrđuje da pripada ummetu posljednjeg Allahovog Poslanika a.s.; koji dane Bajrama dočekuje na način kako ga je Poslanik a.s. dočekivao, a sigurno se zna da je Poslanik a.s. prvo što bi uradio poslije obavljanja kurbanskog bajram namaza, zaklao svoj kurban.

Izostavljanje ove dužnosti jeste grijeh prema Allahu i nepokornost prema Poslaniku a.s., čije posljedice će osoba osjetiti na ovom i budućem svijetu. U svojoj suštini, kurban kao propis se veže za Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismaila a.s., gdje je životinjska krv bila zamjena za ljudski život. Pored ovoga, kurban predstavlja i vid zahvalnosti Plemenitom Gospodaru na blagodati imetka, tako da onaj ko ga ne izvršava nezahvalan je Gospodaru i ne ispunjava uslov Njegove zaštite.

Duha namaz je dobrovoljni namaz. Ovaj namaz nije obavezan, ali se klanja zbog hadisa koji ukazuju na ovaj namaz. Klanja se tako što se na svakom drugom rekijatu preda selam, a može se klanjati osam rekijata, a po nekima može i dvanaest

Važnost duha namaza

Muhammed, rekao je: "Duha-namaz redovno obavlja samo onaj ko je Allahu odan; to i jest namaz Gospodaru odanih robova" (bilježe: Ibn Huzejma i el-Hakim. Šejh el-Albani je ovaj hadis uvrstio u prihvatljiva predanja.)
Muhammed, je rekao: "Allah, kaže: "...Najdraže čime Mi se Moj rob približava jeste ono čime sam ga zadužio (farzovi), a zatim Mi se on približava nafilama (sunnetima) sve dok ga ne zavolim…"

Ebu Hurejre, prenosi: ‘Oporučio mi je moj voljeni prijatelj / Allahov Poslanik tri stvari, koje neću ostaviti do svoje smrti: „Da postim tri dana u svakom mjesecu, dva rekijata duha namaza, i da klanjam vitre prije nego krenem spavati.“ (hadis bilježe: Buharija i Muslim)
Enes ibn Malik, kaže da je Muhammed rekao: "Ko klanja sabah namaz u džematu, zatim sjedi spominjajući Allaha dž.š., dok sunce ne izađe, a potom klanja dva rekjata duha namaza ima nagradu kao da je obavio hadž i umru." Enes kaže da je Allahov Poslanik rekao: "Potpuno, potpuno, potpuno". (Hadis prenosi Et-Tirmizi)

Klanjanje ovog namaza potvrđeno je hadisom Muhammeda. "Svako jutro na svaki zglob se treba dati sadaka, svaki tesbih (izgovoreno SubanAllah) je sadaka, svako izgovoreno Elhamdulillah je sadaka, svako izgovoreno La ilahe illallah je sadaka, svaki izgovoreni tekbir- Allahu ekber je sadaka, naređivanje dobra je sadaka,odvraćanje od zla je sadaka, a sve to zamjenjuje dva rekijata Duha namaza." (hadis bilježi Muslim)

Vrijeme duha namaza

Duha namaz nastupa petnaest minuta poslije izlaska sunca, i traje sve do deset minuta do nastupana podne namaza. Neki učenjaci smatraju da je ovaj namaz najbolje klanjati u periodu od oko sat do sat i po prije podne namaza, a sve zbog hadiske predaje, koja govori na ovu temu.

Prije početka namaza

Prije početka ovog namaza, vjernik je dužan uzeti abdest, a onda trebaju se okrenuti prema kibli, i nijet da bude u srcu.[3]
Početak namaza

Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kada vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi "Allahu ekber" ("Allah je najveći"). Jedan dio muslimanske uleme smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza, pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarca i žene nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva, uključujući i njih.
Rekati

Rekat obuhvata nekoliko radnji, a to su: stajanje (kijām), pregibanje (rukū') i dva puta spuštanje na tlo (sedžda), s kratkom pauzom.

Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme, pa jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče Subhaneke. Ovo je moguće samo na prvom rekatu.

Nakon toga obavezno je reći: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)" (trans. "Eūzu billāhi mineš-šejtānir-radžīm"), ali također samo na prvom rekatu. Dalje se kaže: "U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog" (trans. "Bismillāhir-rahmānir-rahīm"), pa se uči prva sura iz Kur'ana (El-Fatiha) i nastavlja se sa barem 3 ajeta neke druge sure ili čitavom surom. Na drugom rekatu uče se Bismilla, Fatiha i još jedna sura.

Vjernik zatim, uz izgovaranje tekbira, vrši pregibanje tijela u oblik ćiriličnog slova G (Г), oslanjajući se rukama o koljena, i izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca, čineći tako ruku'. S ruku'a se vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi "Čuje Allah onoga koji Ga hvali" (trans. "Semiallāhu li men hamideh") i "Naš Stvoritelju, neka je Tebi hvala" (trans. "Rabbenā we lekel hamd").

Uz izgovaranje tekbira, vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda se, kako je opisao Muhammed ,čini tako da 7 tačaka, odnosno dijelova tijela dodiruje tlo: čelo, nos, dlanovi, koljena i nožni prsti. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite dove. U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s kraćom pauzom između njih u sjedećem položaju.

S učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekat. Sa završetkom prvog rekata ustaje se na drugi, a nakon završetka drugog rekata dolazi sjedenje.
Sjedenje

Na sjedenju u namazu vjernik uči Ettehijjātu, u kojem se izgovara šehadet, zatim se donese salavat na Poslanika. Nakon toga vjernik uči neku od dova koje su prenešene od Poslanika, da se uče na sjedenju, i onda time završaje sjedenje.

Završetak namaza

Svaki namaz završava se predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu, pa izgovori "Esselāmu 'alejkum we rahmetullāh", a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori isto. Nije propisan zikr, Ajetul-kursija i dova nakon ovog namaza.

PITANJE: Esselamu alejkum.

Da li je dozvoljeno ženi prilikom napošćavanja da spaja nijjete? Npr. da dan u kojem posti ima nijjet da naposti propušteni dan i da posti dan mjeseca Ševvala? Allah vas nagradio.?

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ova mes'ela je poznata kao mes'ela et-tešrik, tj. propis spajanja dva ili više ibadeta (namaza ili posta) u jedan. Ovo pitanje ima razne oblike i vrste, a oko mnogih učenjaci uopćeno i ulema mezheba imaju podijeljeno mišljenje.

Uglavnom, po jednom stavu učenjaka (za koji smatram da je najbliži ispravnom) nije dozvoljeno niti ispravno spajati dva različita ibadeta koji su sami po sebi ciljani. Od toga je i ovo što je došlo u pitanju, tj. spajanje dobrovoljnog posta 6 dana Ševvala sa postom napaštanja propuštenih dana Ramazana, a koji je vadžib. Jer svaki od ove dvije vrste posta su sami po sebi ciljani. Čak iz hadisa, u kojem je došla propisanost posta 6 dana Ševvala došlo: „Ko posti Ramazan a zatim nakon njega (posti) šest dana Ševvala, kao da je postio cijelo vrijeme“ (Muslim), se razumije da post Ramazana (u što ulazi i napaštanje Ramazana) treba biti odvojena od posta ovih 6 dana u mjesecu Ševvalu.

Prema tome, nije ispravno spajati nijetom post 6 dana Ševvala sa napaštanjem Ramazana, a onaj ko to uradi nema nagradu za oboje nego mu se broji da je samo postio ono što je vadžib (tj. napaštanje Ramazana). A po nekim učenjacima nema nagradu ni za jedno ni za drugo, jer mu u osnovi nijet nije valjan.

Ve billahi tevfik.

Esselamu alejkum.
Kakav je propis posta 6 dana Ševala (što je nafila), a pre toga žena nije napostila propuštene dane u mjesecu Ramazanu. Da li je dužna prvo napostit propuštene dane, pa onda post Ševala?

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Propis posta 6 dana Ševvala

Većina učenjaka od malikija, šafija, hanabila i potonjih učenjaka hanefijskog mezheba smatra da je sunet (mustehab) nakon mjeseca Ramazana postiti 6 dana Ševvala.

Ovaj sunet dokazuju sa dva poznata hadisa:

Prvi – kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Ejjuba El-Ensarije, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko posti Ramazan a zatim ga uslijedi sa šest dana Ševvala kao da je postio cijelo vrijeme“.

Drugi – hadis od Sevbana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko posti šest dana nakon Fitra (ramazanskog Bajrama) to je kao (post) cijele godine. Ko uradi jedno dobro djelo ima nagradu deset tih djela“. Hadis bilježe Nesai, Ibn Madže, Ahmed i Darimi sa malim razlikama u tekstu hadisa, a sam hadis je Albani ocijenio vjerodostojnim a Šujab Arnaut dobrim.

Od Ebu Hanife se prenosi da je post 6 dana Ševvala pokuđen, svejedno bilo uzastopno ili razdvojeno, a od Ebu Jusufa (učenika Ebu Hanife) da je pokuđeno postiti 6 dana Ševvala uzastopno dan za dan. Međutim, potonji učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da nema smetnje u postu 6 dana Ševvala.

Takođe, kod malikija je pokuđeno postiti 6 dana Ševvala onome za koga se boji da je ubjeđen da je taj post vadžib ili onome ko ga posti spojeno sa Ramazanom, ili onome ko smatra da je spajanje tih 6 dana sa Ramazanom sunet. A mustehab je svim ostalima mimo ove tri skupine da poste 6 dana Ševvala.

Ispravno je da nema smetnje u postu 6 dana Ševvala spojeno ili razdvojeno, na početku mjeseca, sredini ili kraju, osim što je haram postiti prvi dan Ševvala, jer je to dan Bajrama kojeg je zabranjeno postiti po tekstu hadisa mutefekun alejhi.

Ko postiže nagradu 6 dana Ševvala (kao da je postio cijelu godinu)?

Nisam našao stav hanefija po ovom pitanju.

Malikije smatraju da se nagrada posta 6 dana Ševvala ne ograničava samo na post 6 dana u mjesecu Ševvalu nego i na post tih dana poslije Ševvala, jer kažu da spominjanje tog mjeseca u hadisu nije ciljano zbog ograničenja posta samo na taj mjesec nego zato što je to prvi mjesec nakon Ramazna.

Po šafijskom mezhebu nagradu posta 6 dana Ševvala postiže svako ko posti te dane, svejedno da li je ispostio čitav Ramazan ili ne, poput onoga ko je mrsio neke dane zbog bolesti, putovanja ili slično, ili ko je primio islam ili postao punoljetan u toku Ramazana. To jest, kod njih nije uslov sticanja nagrade da mora napostiti opravdano neispoštene dane Ramazana.

Po mezhebu hanabila preporučeno je postiti 6 dana Ševvala samo onome ko isposti sve dane Ramazana. To jest, kod njih je uslov sticanja nagrade da mora napostiti opravdano neispoštene dane Ramazana.

Oni svoj stav dokazuju doslovnim riječima taksta hadisa: „Ko posti Ramazan a zatim ga uslijedi sa šest dana Ševvala kao da je postio cijelo vrijeme“. Kažu da riječi „posti Ramazan“ znače da treba ispostiti sve dane Ramazana, tj. da prije posta 6 dana Ševvala treba napostiti propuštene dane Ramazana.

Međutim, dokazivanju hanabila se može prigovoriti da nije isto postiti Ramazan i napostiti propuštene dane, odnosno ne kaže se za onoga ko naposti propuštene dane

Ramazana da je postio Ramazan. Ako se hanabile drže doslovnog teksta hadisa onda po njima nagradu posta 6 dana Ševvala postiže samo onaj ko zaista iposti sve dane

Ramazana u mjesecu Ramazanu.

Ispravan stav po ovom pitanju je, a Allah zna najbolje, ono na čemu su šafije. To jest, da nije uslov postizanja nagrade posta 6 dana Ševvala napaštanje propuštenih dana Ramazana prije posta 6 dana Ševvala.

Dokaz za to je da nema argumenta koji ukazuje na spomenuti uslov obaveze napaštanja propuštenih dana prije posta 6 dana Ševvala. A riječi u hadisu „ko posti Ramazan“ ne znače ko naposti i propuštene dane, nego ko posti Ramazan mimo onih dana za koje je Uzvišeni dozvolio zbog bolesti, putovanja i slično da se ne poste.

Propuštene dane Ramazna je dozvoljeno napaštati sve do sljedećeg Ramazana.

Ve billahi tevfik.

PITANJE: Esselamu alejkum.Moje pitanje glasi: Moja nana je umrla prije 1 godinu, bila je vjernica i pokrivena, a bolovala je jedan ramazan i nije mogla postiti, pošto znam da nije ispostila taj ramazan, jesam li dužna, ili mogu li ja ispostiti za nju? Hvala vam, Allah vas nagradio.

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Pošto nije pojašnjeno u pitanju da li je tvoja nana od bolesti koja je spriječila da posti i umrla, odgovor na ovo pitanje se mora podijeliti u dva stanja.

Prvo stanje – da tvoja nana nije mogla da isposti Ramazan zbog bolesti, s tim da se ta bolest produžila i poslije Ramazana od koje je i tvoja nana i umrla. A to znači da zbog bolesti nije bila u stanju ni da naposti propuštene dane Ramazana. U ovom slučaju tvoja nana nije bila dužna da naposti jer je bila u nemogućnosti, niti je bila obavezna da nahrani trideset siromaha za svaki dan Ramazana. Takođe, nije obaveza da se za nju posti, niti da se u njeno ime nahrane siromasi.

Drugo stanje – da tvoja nana nije mogla da isposti Ramazan zbog bolesti, s tim da je ozdravila nakon Ramazana i bila je u stanju da naposti propuštene dane ali nije. U ovom slučaju nakon što je umrla ostala je dužna da naposti taj mjesec Ramazana. A oko pitanja posta nekoga drugog za nju učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Prvi stav je da je dozvoljeno, a po nekima mustehab ili vadžib, da neko od rodbine naposti za nju tih trideset dana. Ovo je stav imama Šafije ( stim da je od njega prenešen i drugi stav) i skupine učenjaka unutar šafijskog mezheba, zahirijskog mezheba, a odabrali su ga Ibn Hadžer, Nevevi i Ibn Usejmin.

Drugi stav je da se za umrlu osobu ne posti osim posta zavjeta, a što se tiče Ramazana da se umjesto te osobe nahrani za svaki dan propuštenog posta po jedan siromah. Ovo se prenosi kao fetva od Aiše i Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, a takođe ovo je mezheb hanbelija i stav Lejsa, Ishaka i Ebu Ubejda.

Treći stav je da se za umrlog ne napašta, niti post zavjeta niti Ramazana niti bilo koji drugi post. Ovo je stav hanefijskog i malikijskog mezheba.

A što se tiče argumenata i dokaza najjače argumente imaju učenjaci prvog stava, a Allah zna najbolje. Naime, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre a ostao je dužan postiti neka posti umjesto njega njegov velijj (rođak i slično)”. takođe, bilježe njih dvojica od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je neki čovjek pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li da posti za svoju majku koja je umrla a ostala je dužna da posti mjesec (Ramazana), pa ga je pitao: “Da je tvoja majka bila dužna neki imetak da li bi ga za nju vratio?”. A on mu je potvrdno odgovorio nakon čega mu je rekao: “Pa dug Allahu je preči da se vrati”.

Ova dva hadisa u svojoj općoj formi ukazuju na propisanost u najmanju ruku da je sunet da se naposti za umrlu osobu koja je ostala dužna određeni post. Ve billahi tevfik.