Muzika prema najeminentnijim nosiocima ljudske misli, kao što je Platon, Šeling, Šopenhauer, Niče i drugi, predstavlja najviši oblik umjetničke kreacije. Ona čisti čovjeka od svega svakodnevnog, banalnog, trivijalnog, i izražava najsuptilnije, najnematerijalnije, ideju lijepog, uzvišenog i savršenog. Umjetnost, u što spada i muzika, je, bez sumnje, najviše i nasavršenije izražajno sredstvo. Putem umjetnosti (muzika, slikarstvo, skultpura, arhitektura) izražavamo ono što ne možemo izraziti samo riječima.

Umjetnost nam u stvari otkriva viši svijet, spaja nas s njima i uvodi u njeg. Umjetnost je, prema tome, mnogo bliža religiji od nauke.

Izuzetno mi se dopala misao jednog našeg autora koju ovdje moram spomenuti. Naime, on navodi da postojanje još jednog svijeta (još jednog reda stvari), različitog od prirodnog čini osnovnu premisu svake religije i svake umjetnosti. Kada bi postojao samo jedan svijet umjetnost bi bila nemoguća. Ustvari, svako umjetničko djelo je jedno saopćenje, jedan utisak o svijetu kome ne pripedamo, iz koga nismo nikli.

Nauka o čovjeku je moguća u mjeri u kojoj je on dio vanjskog svijeta i njegov proizvod (u mjeri u kojoj je on stvar). Obrnuto, umjetnost je moguća samo ukoliko je čovjek različit od prirode ukoliko je stranac u njoj. U svom najautentičnijem dijelu, umjetnost je povjest tog tuđinstva. Ona je sjećanje na taj viši svijet, ili nostalgija za njim.

Umjetnost, bilo u kom svom vidu, najuže i naprisnije je povezana sa religijom. Ona de facto leži u osnovi religije i izražava njenu težnju.

Odakle sada pitanje odnosa islama prema muzici i umjetnosti uopće?!

Treba kategorički reći, da islam nije niti može biti protiv bilo koje vrste umjetnosti niti protiv bilo kojeg umjetničkog izraza. On je samo protiv svake zloupotrebe bilo umjetnosti ili nauke. Umjetnost je izraz onog najplemenitijeg i najljepšeg. To je jedini put ka izvoru toga najljepšega. Ona nas spaja sa višim svijetom i omogućuje najugodnije i najradosnije doživljaje.

Čitav Kur'an je muzika. Njegov izraz predstavlja vrhunac estetsko-umjetničke vrijednosti. Učenje Kur'ana na razne vedžhove i mekame zacijelo se može ubrojiti u značajna estetsko-umjetnička ostvarenja. Nas osvaja i zanosi muzika toga učenja i tih mekama.

Kur'an ne zabranjuje muziku ni pjesmu. Muhamed, a.s, je cijenio i jedno i drugo. Zna se da su ge u Medini prilikom Hidžre dočekali pjesmom.

Pozdraviljali su ga pjevajući “Taleal bedru alejna…” Prenosi se da je, kada ga je Ajiša pitala šta da pjeva rekao pjevaj: “Etejnakum etejnakum…” Utvrđeno je isto tako da je Božiji Poslanik odabrao Bilala za muezina zbog toga što je bio muzikalan i što je imao vanredno lijep glas.

Postoji jednoglasnost islamskih autora da je dozvoljena muzika i pjesma koja izaziva ljubav prema hadžu, bodri borce u bitci, prilikom ženidbe, praznika i slično.

Dvojica rektora Al-Azhara Šejh Šeltut i Šejh Attar stoje na stanovništu da ne može biti ni govora o zabrani muzike i pjesme u islamu, ako se to, razumilje, se, ne zloupotrebljava. Šejh Attar, čak tvrdi u jednom od svojih djela, da onaj koj se ne zanosi pjesmom koja se izvodi uz muziku na obali rijeke, u hladovini drveća, ima vrlo grubu magarećiju narav.

Ima hadisa koji govore protiv muzike i pjesme. Mnogi smatraju da su ti hadisi, nevjerodostojni. Ukoliko prihvatarno njihovu vjerodostojnost, kao što navodi u svom djelu: Idahud dalatati fi simail alat, Šejh Nabulsi iz XIII vijeka, hanefijske pravne škole, može se sigurno tvrditi da se isključivo odnose na zloupotrebu muzike i pjesme.

U vezi s predmetnim pitanjem i odgovorom na mogu a da ovdje ne zabilježim jednu interesantnu koincidenciju.

Naime, ovih dans su dvije žene; jedna u Jugoslaviji — Sarajevo, a druga u Egiptu — Kairo odbranile magistarske i doktorske radove o muzici u islamu. Mr Jasmina Hadžisalihović — Spajić odbranila je magistarski rad na Muzičkoj akademiji u Sarajevu iz oblasti muzike u mekamima iz muslimanskih ritualnih obreda kod nas. Dr. Suhejra Abdulazim iz Kaira na Pedagoško muzičkom fakultetu Univerziteta Kairo odbranila je doktorsku disertaciju “Muzika u islamu”. Mentor joj je bio Dr. Ibrahim Nedža, prorektor islamskog Univerziteta Al-Azhar. U disertaciji je utvrđeno i dokazano da muzika sama po sebi u Islamu nije zabranjena. Muzika nije ništa drugo nego glas čovjeka i instrumenta. Razumljivo, prema islamskom učenju, zabranjeno je (haram) služiti se muzikom odnosno zloupotrebljavati muziku u zabranjene svrhe kao što je u ostalom zabranjena svaka druga zloupotreba.

Potrebno je ovdje upozoriti na jedno naše čudno nekorektno ponašanje i držanje ne samo u ovom nego i u mnogim drugim pitanjima. U svemu tražimo uzroke izvan nas. Sebe pravdamo, s drugog optužujemo, čak sasvim nevine stvari optužujemo i njima pripisujemo krivicu. Neispravno je, pa i nepošteno od strane naše optuživati muziku i tražiti njenu zabranu zbog toga što je zloupotrebljavamo. Po toj logici mogli bismo reći da je i nauka haram, jer proizvodi atomske bombe. Treba zabraniti atomsku energiju, tu izuzetno važnu blagodat prirode, zato što je čovjek zloupotrebljava!!!

Čudna logike i još čudnije rjšavenje problema!!! Sve su stvari same po sebi dobre i dozvoljene (El aslu fil ešjai el ibahatu). Od čovjeka zavisi da li će ih upotrijebiti u svrhu kojoj su namijenjene ili će ih zloupotrijebiti.

Probilem je, prema tome, u čovjeku, a ne u stvarima. Od toga treba poći. Njega treba naučiti i odgojiti da stvari koristi u svrhu kojoj su namijenjene i da ih ne zloupotrebljava, i ne okreće protiv sebe.

Piše: Husein Đozo (Preporod, 1979)

Sevrski sporazumom (1920) i kako je Ataturk spriječio Evropu da podijeli Tursku

Na kraju Prvog svjetskog rata Osmansko carstvo je poraženo i u rasulu s evropskim vojskama koje su zauzele velike dijelove carstva i prijestolnicu Istanbul.

Nakon 600 godina, nekada moćno i veliko Osmansko carstvo koje je vladalo na tri kontinenta ležalo je razbijeno i u ruševinama, pitanje o kojem su svi razmišljali, a posebno Osmanlije, bilo je šta slijedi poslije.

Sa savezničkim trupama koje su okupirale glavni grad Osmanlija, predstavnici ratnih sila pobjednica potpisali su 1920. Sevrski sporazum koji je rasparčao i podijelio regije carstva na evropske sfere utjecaja.

Uslovi Sevrskog sporazuma bili su daleko strožiji od onih koje je Versajski ugovor nametnuo Nemačkoj imperiji. U stvari, učinili su da Versajski ugovor izgleda kao blaga šala u poređenju s onim čemu je Sevrski sporazum podredio turskom narodu i naciji.

Sevr je podijelio ne samo Osmansko carstvo, već i veći dio same Turske i dao svoje teritorije da bi njima upravljale evropske sile.

Internacionalizovao je Istanbul i Bosfor, dajući dijelove anadolske teritorije Grcima, Kurdima, Armenima, Francuzima, Britancima i Italijanima.

On je u osnovi pretvorio Osmansko carstvo u malu i ranjivu kršnu zemlju, sa sićušnom vojskom, s ogromnim brojem etničkih Turaka raseljenih iz nje i pod stranom okupacijom, dok su moreuz Bosfor i njegova drevna prijestolnica bili pod kontrolom evropskih sila i bez ikakvog direktnog izlaza na Sredozemno more.

Ovom krnjom turskom državom vladao bi korumpirani i izdajnički sultan Mehmed Vahideddin, čiji bi posao bio da bude marioneta evropskih sila i da izvršava njihove naloge.

Uslovi sporazuma izazvali su široko rasprostranjeno neprijateljstvo i nacionalistička osjećanja među Turcima širom Osmanskog carstva, a jedan čovek je ustao da predvodi turski otpor protiv njega, taj čovek bio je Mustafa Kemal Ataturk, otac današnje Turske.
Kako se pojavio Ataturk?

Ataturk (u stvari, nadimak Ataturk, koje mu je dala Velika nacionalna skupština Turske, bukvalno znači otac Turaka) je u Turskoj u to vrijeme već smatran ratnim herojem.

Njegovi podvizi u vođenju turske vojske i odbrani Turske od kombinovane britanske i australijske amfibijske invazije na Dardanele 1915. već su ga učinili slavnom i nacionalno poštovanom figurom u Turskoj.

Britanska imperija je 1915. godine iskrcala ogromne međunarodne snage od skoro pola miliona vojnika iz cijelog svijeta (Irci, Indijci, Australci, Novozelanđani i Francuzi) na turske obale.

Njihov cilj bio je da zauzmu poluostrvo Galipolje i na kraju osmansku prijestolnicu Istanbul. Osmanska vojska bila je iznenađena i na ivici sloma sve dok nepoznati oficir po imenu Mustafa Kemal nije preuzeo kontrolu, okupio ih i odveo do pobjede.

Godine 1919. Ataturk je, zajedno s grupom drugih istomišljenika turskih nacionalista, namjeravao da uzvrati stranim okupatorskim vojskama u Turskoj, odbaci Sevrski sporazum i stvori nacionalističku modernu sekularnu republikansku Tursku.

Ataturk je 1920. postao vođa Turskog nacionalnog pokreta. Uspostavio je privremenu vladu u današnjoj prijestolnici Turske, Ankari, te pokrenuo oružanu pobunu širom zemlje protiv Sevrskog sporazuma i podjele Turske.
Početak pobune protiv okupatora

Evropske sile nisu brinule niti obraćale pažnju na Ataturka i turske nacionaliste, misleći da će oni uskoro biti slomljeni i da će pobuna brzo nestati. Međutim, stvari su se odvijale drugačije od onoga kako su evropske sile očekivale.

U početku se činilo da će turski nacionalisti biti brzo poraženi od grčke vojske i njihovih evropskih saveznika, koji su držali turske nacionaliste u bjekstvu, ali uskoro će se ratna oseka okrenuti i Grci će biti ti koji će bježati od Turaka, sve do Grčke.

Ataturk će nastaviti da predvodi armije turskih nacionalista i porazi sve udružene armije potpisnice Sevrskog sporazuma i protjera sve strane okupacione snage iz Turske.

Pobjeda turskih nacionalista, u onome što je postalo poznato kao rat za tursku nezavisnost, primorala je evropske sile da ponište Sevrski sporazum i sastave novi, uzimajući u obzir želje Ataturka i turskog naroda.

To je dovelo do novog ugovora, Sporazum iz Lozane iz 1923. godine, u kojem je turski suverenitet očuvan kroz uspostavljanje današnje Republike Turske.

Sevrski sporazum označio je kraj Osmanskog carstva.

Međutim, Sevrski sporazum je također bio okidač koji je pokrenuo turski nacionalistički pokret i čitav niz događaja koji su kulminirali stvaranjem današnje Turske.

Naslijeđe Ataturkovih i turskih nacionalista, njihov rat za nezavisnost i uspješan otpor evropskim imperijalističkim silama izvor je nacionalnog ponosa Turske koji se proteže do danas, a današnja Turska je izgrađena oko postignuća Mustafe Kemala Ataturka.

Izvor: Dispropaganda

Milijarda muslimana živi u ekonomski neslobodnim ili represivnim zemljama

Najmanje milijarda muslimana živi u zemljama bijede i očaja, a 1.8 milijardi muslimana živi u neslobodnim i opresivnim društvima.

Najmanje milijarda muslimana živi u zemljama bijede i očaja, a 1,8 milijardi muslimana živi u neslobodnim i opresivnim društvima, konstatacija je koja zvuči, zastrašujuće, propagandistički, a u svijetu političke korektnosti, neki bi kazali i šovinistički. No, to je gola istina do koje se dođe analizom relevantnih istraživanja o ličnim i ekonomskim slobodama u populacijski većinski muslimanskim zemljama.

Nedavno je The Economist magazin prenio rezultate istraživanja Cato instituta iz Vašingtona, u kojem stoji da svega 60 miliona od 1,9 milijardi milijardi, živi u društvima u kojima su lične slobode iznad globalnog prosjeka. Dakle, 1,8 milijardi muslimana živi u neslobodnim ili čak opresivnim društvima. Svjetski prosjek ljudskih sloboda na skali od 0 do 10 je 6,98, dok u većinski muslimanskim zemljama iznosi 5,52.

Prema istom istraživanju, Bosna i Hercegovina s rezultatom 8,04 zauzima prvo mjesto i spada u najslobodniju zemlju, slijede je Albanija s 8,01, zatim Burkina Faso sa 7,39 i Kirgistan sa 7,05, i to su jedine četiri muslimanske zemlje koje su iznad svjetskog prosjeka od 6,98.
“Slobodne zemlje”

Kada je riječ o ekonomskim slobodama, stanje u populacijski većinski muslimanskim zemljama nije ništa bolje. Prema istraživanju Heritage fondacije iz Kanade za 2020. godinu, među ekonomski “slobodnim zemljama”, tj. najbolje rangiranoj skupini, nema nijedne muslimanske zemlje, vrh zauzimaju: Singapur, Hong Kong, Novi Zeland, Australija, Švicarska i Irska.

U drugoj skupini “uglavnom slobodnih” zemalja, nalaze se samo tri muslimanske zemlje: Ujedinjeni Arapski Emirati, koji zauzimaju 18. poziciju, tik iza Sjedinjenih Američkih Država, a ispred zemalja poput Luksemburga, Finske i Švedske, a zatim još Malezija na 24. i Katar na 31. poziciji.

U trećoj skupini tzv. “umjereno slobodnih” zemalja koju čini 60-ak zemalja, opet, svega je 13 muslimanskih, među njima je i Bosna i Hercegovina, koja zauzima 82. poziciju, Kosovo je na 53, a Albanija na 57. poziciji.

U četvrtoj skupini “uglavnom neslobodnih” zemalja nalazi se tridesetak muslimanskih. Grčka, iako članica Evropske Unije predvodi skupinu “uglavnom neslobodnih” zemalja, lošije rangirana evropska zemlja je samo Ukrajina. U posljednjoj skupini, kategoriziranoj kao “represivne”, nalazi se 19 zemalja, a pet ih je većinski muslimanskih: Iran (164), Siera Leone (168), Alžir (169), Turkmenistan (170) i Sudan (173). Na dnu dna nalaze se “socijalistički rajevi”: Kuba (178), Venecuela (179) i Sjeverna Koreja (180).

Dakle, od 50-ak populacijski većinski muslimanskih zemalja, svega 16 zemalja spada u red ekonomski slobodnih ili slobodnijih zemalja, ostatak su “neslobodne”, pa čak i “represivne” zemlje. Nužno je napomenuti da 5 muslimanskih zemalja: Irak, Libija, Sirija, Jemen i Somalija, zbog sada već (više)decenijskih sukoba, nije rangirano niti u jednu skupinu, a u tih pet zemalja živi oko 100 miliona muslimana.

Iman – je srcem vjerovati i jezikom očitovati sastavne dijelove imana. Iman se nalazi u srcu.

Šart – Uvjet.

Imanskih šarti ima 6, a to su:

AMENTU BILLAHI – Vjerujem u Allaha

VE MELAIKETIHI – Vjerujem u Božije meleke

VE KUTUBIHI – Vjerujem u Božije knjige

VE RUSULIHI – Vjerujem u Božije poslanike

VEL JEVMIL AHIRI – Vjerujem u Sudnji dan

VE BIL KADERI HAJRIHI VE ŠERRIHI MINELLAHI TE’ALA – Vjerujem da sve što se događa i biva je Božijom voljom i određenjem.

Amentu billahi
Vjerujem da je Allah bog. Allah je jedan. On je Stvoritelj i Vladar svega što vidimo i nevidimo. On nije stvoren. On je vječan i neće umrijeti. On nije ničemu sličan. On ima 99 lijepih imena.

Ve melaiketihi
Vjerujem u Allahove meleke. Meleki su nevidljiva bića. Stvoreni su od svjetlosti. Oni su razumni. Oni ne griješe. Rade samo što im Allah naredi. Oni ne jedu i ne piju. Nisu muško ni žensko. Broj meleka zna samo Allah.

Ve kutubihi
Vjerujem u Allahove knjige. Allah je svoje knjige objavljivao preko meleka Džebraila Svojim poslanicima. Bilo je 104 knjige: 4 velike i 100 malih. Naša knjiga je Kur’an, objavljena Muhammmedu a.s.

Ve rusulihi
Vjerujem u Allahove poslanike. Allahovi poslanici su ljudi kao i mi, ali odabarani od Allaha da upućuju ljude na pravi put. Broj poslanika je 124000, a u Kur’anu je spomenuto 25. Oni su bezgriješni. Svi poslanici su bili muškarci.

Vel jevmil ahiri
Vjerujem u Sudnji dan. Dan kada će Allah uništiti svijet. Kada će biti Sudnji dan zna samo Allah. Dan kada će svako odgovarati za svoja djela. Onaj ko je radio dobro ide u džennet (mjesto gdje ćemo uživati). Onaj ko je radio loše ide u džehennem (vatra).

Ve bil kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi te’ala
Vjerujem u Allahovo određenje. Sve što se dešava bilo dobro ili loše jeste Allahovom voljom. Kada nas zadesi neko dobro kažemo elhamdulillah (hvala Allahu). Kada nas zadesi nešto loše strpimo se.



Islamsko vjerovanje



Amentu billahi

Ja vjerujem u Jednog Boga

Koji vječno, stalno živi,

Koji stvara i rastvara

i kome se čovjek divi.



ve melaiketihi

I vjerujem u sve meleke

za čovjeka nevidljive,

koji Bogu vječno služe,

vječno mole, vječno slave.



ve kutubihi

I vjerujem u Božije knjige,

u njima su mudre riječi

i istine jednog Boga,

što nas vodi vječnoj sreći.



ve rusulihi

I vjerujem u poslanike,

koje posla Svemogući

cijelom’ čovječanstvu,

da se pravoj vjeri uči.



Vel jevmil ahiri

I vjerujem u Dan sudenja,

kad će grješni čovjek stati

pred Svevišnjeg Tvorca Boga,

koji će mu sudbu dati.



ve bil kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi te`ala

I vjerujem isto tako,

da sve što se zbiva, kreće,

biva s voljom Svemogućeg, Boga,

Koga nikad nestat neće.

Allah – je naš Bog. On je samo jedan i mi vjerujemo u Njega.

Muhammed a.s. – je naš poslanik. Mi njega slijedimo i volimo.

Kur’an – je naša knjiga. U njoj se nalaze upute i savjeti kako najbolje proživjeti život na ovom svijetu.

Islam – je naša vjera.

Riječ islam znači predanost, pokornost, poslušnost Allahu dž.š. Nastala je od arpske riječi selam, što znači mir.

Definicija: “Islam je vjera koju je Allah objavio svom poslaniku Muhammedu a.s. da je dostavi i objasni cijelom čovječanstvu

Kada je nastao islam?
Islam je nastao zajedno sa prvim čovjekom na Zemlji Ademom a.s. Svi Božiji poslanici su pozivali u islam tj. vjerovanje u Allaha dž.š. i ostale temelje vjere.

Koje su to monoteističke (vjere koje vjeruju u jednog Boga) vjere?
Judaizam – pripadnici vjere judaizma se zovu jevreji. Njihov poslanik je Musa a.s., a bogomolja sinagoga.

Kršćanstvo – pripadnici vjere kršćanstva se zovu kršćani. Njihov poslanik se zove Isa a.s., a bogomolja crkva.

Islam – pripadnici vjere islama se zovu muslimani. Njihov poslanik se zove Muhammed a.s., a bogomolja džamija.

Šta smo mi po vjeri?
Mi smo muslimani i muslimanke

Ko je musliman?
Musliman je svako onaj ko vjeruje da je Allah bog i da je Muhammed Božiji poslanik i rob.

Da li je dovoljno samo vjerovati da bi bili pravi muslimani?
Ne! Da bi neko bio pravi musliman on mora vjerovati da je samo jedan Bog, Allah. Mora raditi ono što je Allah naredio, i kloniti se onoga što je zabranio. Mora se lijepo ponašati.

Čime potvrđujemo pripadnost islamu i kako postajemo muslimani?
Izgovaranjem kelime i šehadeta.

Da li smijemo nekome reći: „Ti nisi musliman?“
Ne, sve dok on za sebe tvrdi da je musliman.

Poslanik a.s. kaže: “Ko brata po vjeri nazove nevjrenikom, ta riječ će se obistiniti jednom od njih dvojice. Ako je onaj kome je riječ upućena uistinu nevjernik, onda njemu i pripada. Ali ako nije, onda se riječ vraća onome ko ju je izrekao (tj. on postaje nevjernik zbog pogrešne tvrdnje).”



ISLAM MI JE VJERA

ISLAM MI JE VJERA,

ISLAM MI JE SPAS.

ISLAM MENE UČI

DA VOLIM SVE VAS.



ISLAM ŽRTVU TRAŽI,

NAUKU I RAD.

ISLAM NEĆE LAŽI,

VJERUJ DOK SI MLAD.



MENI ISLAM PRUŽA

SMIRENOST I SREĆU,

ZATO RIJEČ BOŽIJU

NIKAD POGAZITI NEĆU.



BORIT ĆU SE ZA ISLAM

RIJEČIMA I DJELOM,

KO U BOGA VJERUJE,

ON KORAČA SMJELO.





ŠEHADET

Šehadet je arapska riječ i znači očitovanje, potvrđivanje, svjedočenje

Kako glasi kelime i šehadet?
EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH

VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU

Prijevod:

Svjedočim da je samo Allah bog

i da je Muhammed Božiji rob i poslanik

Šta tvrdimo šehadetom?
– Tvrdimo da smo muslimani.

– Tvrdimo da vjerujemo u Allaha i poslanika Muhammeda a.s.

– Tvrdimo da je Muhammed a.s. čovjek kao i mi samo što ga je Allah odlikovao poslanstvom.

– Tvrdimo da ćemo raditi ono što nam je Allah naredio, a kloniti se onoga što je zabranio.

– Tvrdimo da ćemo slijediti put poslanika Muhammeda a.s.

Riječ dova potiče od riječi de’a, što znači: naginjanje, dozivanje, pozivanje, molba upućena od strane nižeg ranga ka višem, od strane slabijeg ka višem. Dova je čovjekovo obraćanje, molba, Allahu, dž.š., zbog neke svoje potrebe. Musliman se moli samo Allahu dž.š. Allah dž.š. voli kada mu upućujemo molbe. Allah dž.š. će nam ispuniti naše molbe, ako budemo činili dobro, a klonuli se zla.

Dova
RABBI JESSIR VE LA TU’ASSIR

RABBI TEMIM BIL HAJR

AMIN!!!

Prijevod:

Bože olakšaj, a ne otežaj. Bože daj da se završi sa dobrim. Amin!!! (Uslišaj Bože)

Ovo je dova u kojoj molimo Allah dž.š. da nam olakša naš posao.Učimo je prije svakog dobrog posla.



2. Dova

Na svijetu na postoji čovjek koji sve zna. jedino je Allah Sveznajuć. Allah daje znanje kome On hoće. Zbog toga bi trebali što češće učiti sljedeću dovu, kako bi nam Allah podario znanje:

RABBI ZIDNI ‚ILMA

Prijevod:

Gospodaru moj, ti znanje moje proširi.

Ovu dovu učimo prije polaska u školu, prije čitanja, učenja…



3. Dova

SUBHANEKE

ALLAHUMME

VE BI HAMDIKE

VE TEBARE KESMUKE

VE TE’ALA DŽEDDUKE

VE LA ILAHE GAJRUKE

Prijevod:

Slava Tebi

Allahu moj

Tebi je svaka hvala

Blagoslovljeno je Tvoje ime

Veličina Tvoja je nedostižna

Osim Tebe drugog Boga nema.

Učeći Subhaneke mi slavimo Uzvišenog Allaha dž.š. Subhaneke učimo na početku svakog namaza.



Dova djece male

Bogu dragom molbe dajem,

i dovi se ja predajem.

Primi moje molbe, Bože,

Ti si Onaj što sve može.



Tebe zovem kad ja spim,

i prizivam kad ja snim.

Tebi misli svoje šaljem,

Tebi srce ja predajem

Nauči me da Te molim,

i sve ljude da zavolim.



Sačuvaj me od svih zala,

za sve dobro Tebi hvala.

Hvala što me uči mati,

da Te, Bože, mogu zvati.

Za hljeb, hvala što nam pruži,

možel čovjek da se oduži?



I san miran koji teče,

Ti nam pružaš svako veče.

Tebi, Bože, nek je hvala,

blagodare djeca mala.

Počuj molbe naše glas,

Bože mili, Ti si Spas.

Prvi Islamski šart je Kelime-i šehadet, odnosno riječi: „Ja srcem vjerujem i jezikom očitujem da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., i srcem vjerujem i jezikom očitujem da je Muhammed, a.s., Božiji rob i Božiji Poslanik!“

Glavne islamske dužnosti…

Omer ibn Hattab, r.a. pripovijeda: “Jednog dana smo sjedili kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i sjede pored njega tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na njegove noge i potom reče:

“O Muhammede, obavijesti me o Islamu!” Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče:”Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, da obavljaš namaz, da daješ zekat, da postiš ramazan i da hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti.”

On tada reče:”Istinu si kazao.”Mi smo mu se čudili (veli Omer), pita a zatim potvrđuje.Zatim ponovo reče:”Obavijesti me o Imanu!” Alejhisselam reče:”Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove Poslanike, Sudnji Dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro bilo zlo.” Čovjek opet reče:”Istinu si kazao.

” Zatim reče:”Obavijesti me o Ihsanu (savršenstvu u vjeri)! Alejhisselam mu reče:”Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš jer ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi.”Zatim reče:
“Obavijesti me o posljednjem času (kada će doći)?” Alejhisselam reče:
“Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.”

“Obavijesti me o njegovim predznacima”, reče on. Alejhisselam reče:” Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u visini palača.”Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena Allahov Poslanik s.a.v.s. mi reče:”O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?” Ja mu odgovorih:”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” On mi tada reče:”To je bio Džebrail, došao je da vas poduči vašoj vjeri.”

PRISTUP I OCITOVANJE PRIPADNOSTI ISLAMU

Pripadnost ISLAMU se ocituje izgovaranjem “KELIME-I-SHEHADETA” a koji na arapskom glasi:

“ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VE ESHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU” sto u prevodu znaci “VJERUJEM I OCITUJEM DA NEMA DRUGOG BOGA OSIM ALLAHA DZELLESANUHU I VJERUJEM I OCITUJEM DA JE MUHAMMED ALEJHISSELAM BOZIJI ROB I BOZIJI POSLANIK.”

Izgovaranjem ovih rijeci, covjek dakle priznaje da postoji samo jedan Bog Allah dz.s. i da je Muhammed a.s. Njegov rob i poslanik. Prije nego sto covjek izgovori ove rijeci treba dobro da razmisli i preispita se jer ovo nije samo puko izgovaranje rijeci nego to za sobom povlaci i obaveze koje mora izvrsavati kao pripadnik ISLAMA
a koje nisu nimalo teske ukoliko se iskreno i cvrsto odluci za taj korak.

Svako dijete koje se rodi u muslimanskoj porodici postaje svojim rodjenjem musliman.

Citat:Osobe koje imaju urinarnu inkontinenciju -- nekontrolirano curenje mokraće, koliko znam dužne su abdestiti se za svaki namaz nakon što nastupi namasko vrijeme. Ovdje se javlja problem sa stizanjem na namaz u džematu, jer ako sačekam da nastupi namasko vrijeme pa tek onda uzmem abdest, ne prispijevam na namaz, s obzirom na to da se farz klanja neposredno nakon ezana, pa kako da postupim?