Uzvišen je Onaj u Čijoj je ruci vlast - On sve može!/1/ Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prašta, /2/ Onaj koji je sedam nebesa jedne iznad drugih stvorio - ti u onome što Svemilosni stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, /3/ zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran./4/ Mi smo najbliže nebo sjajnim svjetiljkama ukrasili i učinili smo ih vatrom za gađanje šejtana, za koje smo patnju u ognju pripremili./5/

Prenosi Imam Ahmed, čiji se sened veže za Ebu-Hurejrea, koji kaže: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je (478): 'U Kur’anu postoji sura od trideset ajeta koja će biti zagovornik onome ko je uči dok mu se ne oprosti.'" To je: "Uzvišeni je Onaj u Čijoj je ruci vlast." Ovaj hadis prenose autori četiri Sunena, a Et-Tirmizi smatra da je ovaj hadis hasen. Et-Taberani, kao i Hafiz ed-Dija’ el-Makdisi prenose od Enesa, koji je rekao: "U Kur’anu postoji sura koja će se zauzimati za onog ko je uči, sve dok ga ne uvede u Dženet: 'Uzvišeni je Onaj u čijoj je ruci vlast.'" Et-Tirmizi prenosi od Džabira (480): "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi zaspao dok ne bi proučio sure 'El-Mulk' i 'Es-Sedžda'." Sintagma iz ovog ajeta "Njegova ruka" pojam je koji označava jedan od atributa Allaha, dž.š., a ne Njegovu dobrotu i moć. To je uistinu "Allahova ruka", bez ikakve kvalifikacije, ni na koji način ne liči rukama stvorenja. On upravlja onako kako želi. Allah Uzvišeni veliča Sebe i daje do znanja da je vlast u Njegovoj ruci. On ima potpunu vlast nad svim Svojim stvorenjima i postupa kako želi. Njegovoj odluci niko ne protivurječi.

Nikome ne polaže račun za ono što radi. Njemu se sve pokorava, Njegovoj pravednosti i odredbi. Uzvišeni je rekao: "On sve može!", a zatim: "Onaj Koji je stvorio smrt i život." Ovaj ajet kao argument uzimaju oni koji kažu da je smrt egzistirajuća pojava i da je stvorena. Smisao je ajeta da je Allah, dž.š., stvorio cjelokupnu prirodu iz ništavila da bi ih iskušao, tj. da bi pokazao koji će od njih bolje postupati. Isti smisao imaju i riječi Uzvišenog: "Kako možete ne vjerovati u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život dao." (2:28) U ajetu je izražena terminološka razlika - prvog stanja, koje se naziva "smrt", ništavilo, do drugog, pojave razvitka, koje se imenuje pojmom " život". Stoga je Uzvišeni rekao: "On će, zatim, učiniti i da pomrete i poslije će vas oživiti", "da bi iskušao koji će od vas bolje postupati", tj. koji će od vas korisnije postupati, a nije rečeno: ko će više uraditi? Potom Allah Uzvišeni kaže: "On je Silni, Onaj Koji prašta", tj. On je Silan, Veličanstven, Moćan, Slavan, a u isto vrijeme Onaj Koji prašta onome ko Mu se pokaje i onome ko od Njega oprost zatraži nakon što Mu je otkazao poslušnost i prekršio Njegove naredbe.

Uzvišeni je rekao: "Onaj Koji je sedam nebesa jedne iznad drugih stvorio", tj. nebesa su jedna iznad drugih, da li su ona međusobno povezana, u smislu da su gornja nad donjima, ili su međusobno razdvojena, a između njih praznina, manje je bitno. O ovom pitanju postoje dva navedena stava, a tačniji je drugi, kako je to navedeno u hadisu o Poslanikovom, s.a.v.s. noćnom putovanju. Uzvišeni kaže: "ti u onome što Svemilosni stvara ne vidiš nikakva nesklada", tj. u onome što Svemilosni stvara nema protvriječnosti, nesklada, oprečnosti, greške, nedostataka i nereda. Zato je Uzvišeni rekao: "pa ponovo pogledaj - vidiš li ikakav nedostatak", tj. pogledaj u nebo pa razmisli o njemu! Vidiš li na njemu bilo kakav nedostatak, mahanu, grešku ili kakvu pukotinu?! Uzvišeni kaže: " "…zatim ponovo pogledaj više puta", tj. pogledaj pažljivo drugi put." "…pogled će ti se vratiti klonuo", tj. pogled ćeš odvratiti šta god pogledaš, odnosno pogled će se vratiti tebi samom. "…klonuo", tj. ma koliko nastojao, nećeš vidjeti nikakvu mahanu niti grešku, "…umoran", tj. klonut će ti pogled, odustat ćeš zamoren, uzaludno pokušavajući, a nesavršenost se ne može vidjeti, jer se isključuje nesavršenost u stvaranju nebesa.

Allah nam je, dž.š., objasnio savršenstvo nebesa i njegove ukrase kada je rekao: "Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili", misli se na zvijezde stajaćice i one koje se kreću, a sve su smještene na nebesima. Allah, dž.š., kaže: "I učinili smo ih za gađanje šejtana", sastavljena lična zamjenica koja se nalazi u sintagmi "i učinili smo ih" odnosi se na (zvijezde) svjetiljke kao vrstu, a ne na njih pojedinačno, jer Allah, dž.š., ne pogađa šejtane zvijezdama koje su na nebu, nego plamenom iz nečeg drugog, a možda i iz samih zvijezda. A Allah, dž.š., najbolje zna. Za riječi Uzvišenog: " …za koje smo patnju u ognju pripremili", tj. na ovom svijetu pripremili smo šejtanima ovakvo poniženje, a na ahiretu smo im patnju u ognju namijenili, Katade kaže: "Ove zvijezde stvorene su iz tri razloga: Allah, dž.š., stvorio ih je kao nebeski ukras, kao sredstvo kojim bi se gađali šejtani i putokazi onima koji se orijentiraju prema njima. Ko tumači mimo ova tri načina, govori po svom nahođenju i zaista će upropastiti svoju sreću, uništit će svoj udio i preuzeti će na sebe ono čega nije svjestan." Isti stav zauzimaju Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim.

A onima koji ne vjeruju u Gospodara svoga pripada kazna Džehennema, a užasno je on boravište!/6/ Kad budu u nj bačeni, hučanje njegovo će čuti, i on će ključati, /7/ gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u nj baci, stražari u njemu će je upitati: "Zar nije niko dolazio da vas opominje?"/8/ "Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao", odgovorit će, "a mi smo poricali i govorili: 'Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!'"/9/ I reći će: 'Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima ognja bili!'"/10/ I oni će priznati svoje grijehe, pa, stanovnici Džehennema ognjenog daleko bili!/11/

Uzvišeni kaže: " A onima koji ne vjeruju u Gospodara svoga pripada kazna Džehennema, a užasno je on boravište!", tj. Džehennem je mjesto žestoke kazne i tegobno utočište. "Kad budu u nj bačeni, hučanje njegovo će čuti", tj. čut će se urlici, "i on će ključati", tj. vret će, a i oni u njemu. Uzvišeni kaže: "gotovo da se od bijesa raspadne", tj. malo nedostaje da se raspadne u dijelove od žestoke srdžbe prema onima koji su u Džehennemu. "Kad god se koja gomila u nj baci, stražari u njemu će je upitati: 'Zar nije niko dolazio da vas opominje?' 'Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao', odgovorit će, 'a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj Zabludi!'"

Uzvišeni nas podsjeća na Njegovu pravdu i savršenstvo stvaranja jer On nikoga ne kažnjava a da mu prethodno nije pružio dokaz Svoga Postojanja i da mu nije poslao poslanika, kao što je rečeno u ajetu: "A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" Oni koji su u Džehennemu, na ovaj način, odbacujući Allahove, dž.š., naredbe, čine nepravdu sami sebi. Kajat će se zbog toga, kada im njihovo kajanje neće biti od koristi i reći će: "Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima ognja bili!" Prenosi Imam Ahmed, čiji se sened veže za nekog ko je čuo da je Allahov, dž.š., Poslanik rekao: (481) "Niko neće biti bačen u džehenemsku vatru, a da nije znao da ta vatra na njega ima više prava od Dženneta." "…i oni će priznati svoje grijehe, pa, stanovnici Džehennema ognjenog daleko bili!"

Nun, Tako Mi kalema i onoga što oni pišu,/1/ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud,/2/ ti ćeš sigurno nagradu neprekidnu dobiti/3/ I, zaista, ti si na velikom (stepenu) ćudoređa/4/ i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, /5/ ko je od vas lud./6/ Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta Njegova skrenuo i On dobro zna one koji su na pravom putu, /7/

Ranije, na početku sure "El-Bekara", objasnili smo smisao pojedinih harfova koji se uče na početku nekih sura. Harf Uzvišenog "nun", isti je kao i harfovi "sad, qaf" i drugi odvojeni harfovi na početku nekih sura. Kaže se da se pod (nunom) podrazumijeva velika riba na talasu velike vode koja nosi sedam zemalja?!!! Neki smatraju da se "nun" odnosi na tintarnicu; ovakav stav podržavaju Ibn-Abbas, Katade i El-Hasen. "Tako Mi kalema", jasno je da se ovo odnosi na vrstu pera kojim se piše, kao u riječima Uzvišenog: "Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna." (96:1-5) To je Allahova, dž.š., zakletva i skretanje pažnje Njegovim stvorenjima kojima je ukazana blagodat podučavanja pismu, zahvaljujući kojem su se razvile nauke. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "...i onoga što oni pišu." Kaže se da se pod riječju kalem (pero) misli na pero koje je prvo stvorenje, a to potvrđuju riječi Posanika, s.a.v.s., (485): "Prvo što je "i onoga što oni pišu." Ibn-Abbas i drugi navode da ova sintagma znači "ono što oni pišu" ili "onoga što znaju".

Es-Suddi kaže da: "i onoga što oni pišu" označava meleke i ono što oni pišu o ljudskim aktivnostima. Najispravnji stav je da ova sintagma znači:"i onoga što oni pišu". Riječi Uzvišenog: "…ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud", znači: hvala pripada Allahu, dž.š., ti nisi lud kao što to govore neznalice iz tvog naroda koji poriču da si im došao sa Uputom i jasnom Istinom, a oni te optuživaše i smatraše ludim. "...ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti", tj. tebi, zaista, pripada obilna nagrada i veliki sevap, koji neće nestati niti presušiti, nagrada za dostavljanje objave od tvoga Gospodara Njegovim stvorenjima i za strpljivost zbog njihovih nepravdi. Izraz: znači "neprekidan", kao što se kaže u ajetu druge kur’anske sure: "…dar koji će neprekidno trajati." (11:108) A uz riječi Uzvišenog: "I zaista si ti na velikom (stupnju) ćudoređa." Ma‘mer od Katade prenosi (486): "Nakon što je upitana Aiša, r.a., o ćudi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekla je: 'Kur‘an je bio njegova ćud', tj. ponašao se prema kur’anskim principima. Jedan čovjek iz plemena Benu-Sevad je rekao: (487): "Upitao sam Aišu, r.a.: 'Majko vjernika, reci mi o ćudi Allahovog Posanika, s.a.v.s.' Aiša, r.a., odgovorila je: 'Zar nisi pročitao u Kur’anu: 'ti si zaista na velikom (stepenu) ćudoređa?!' Rekoh joj: 'Pričaj mi o tome, majko vjernika.' Ona ispriča: 'Pripravljala sam hranu Poslaniku, s.a.v.s., isto to je radila i Hafsa.

Jednom rekoh svojoj robinji: 'Idi do Poslanika, s.a.v.s., i - ako je ranije Hafsa donijela hranu - prospi je.' Ispostavilo se da je hrana ranije donesena. Robinja je bacila posudu koja je pala i razbila se. Poslanik, s.a.v.s., već je ranije bio sit. Sakupio je rasutu hranu i rekao: 'Zamijenite…' ili 'Zamijeni…' (prenosilac kod ova dva izraza nije siguran koji je od njih upotrijebljen) 'posudu svojom posudom', i nije rekao ništa više." Smisao Aišinih, r.a., riječi: da je Poslanikova, s.a.v.s., ćud bila sam Kur’an tj. da je njegovo prakticiranje kur’anskih naredbi i zabrana postalo njegova ćud i narav koju je poprimio. [to god bi Kur’an naređivao činio bi to, a što god bi zabranjivao, klonio bi se toga. Allah, dž.š., na ovaj je način Poslanikovu, s.a.v.s., prirodu učinio i oblikovao u veličanstvenu ćud, plemenitost i dobrotu. Podario mu je hrabrost, samilost, razboritost i sve ono što krasi lijepu ćud, kao što se navodi u oba Sahiha od Enesa (488): "Slušao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset godina i nikada mi nije rekao ni 'uh'. Nikada nije rekao za nešto što sam uradio: zašto si to uradio? Ili, za nešto što nisam uradio - zašto to nisi uradio? Poslanik, s.a.v.s., bio je čovjek sa najljepšom ćudi i karakterom. Nikada ne dotakoh svilu, kadifu ili bilo šta drugo što bi bilo nježnije i ljepše od dlana Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Nikada ne pomirisah mirisa prijatnijeg od znoja Alllahovog Poslanika, s.a.v.s." Prenosi Ahmed da je Aiša, r.s., rekla (489): "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije udario rukom bilo kojeg od svojih slugu, bilo koju ženu, niti bilo koga drugog, izuzev kada bi se borio na Allahovom putu. Nikada nije birao i sudio između dvije stvari a da nije izabrao onu koja je lakša i korisnija za opšte dobro. A kada je u pitanju grijeh, zaista je bio najudaljeniji čovjek od grijeha. Nije se nikada svetio za nešto što mu je učinjeno osim ako bi se narušavale Allahove, dž.š., odredbe, a u tom slučaju bi osveta bila radi Allaha Uzvišenog." Hadisi o ovoj temi veoma su brojni. Ebu-Isa et-Tirmizi o ovome ima djelo pod nazivom "Knjiga o vrlinama Poslanika, s.a.v.s." Uzvišeni kaže: "I ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, ko je od vas lud", tj. Muhammede!, ti ćeš vidjeti, saznati - a vidjet će, saznat će i oni koji se tebi suprotstavljaju i na tebe laži iznose, ko su oni koji su iskušani ludilom (ludi) i koji su skrenuli (zalutali) između vas i njih. Ove Allahove riječi sliče riječima Uzvišenog: "Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi!" (54:26), kao i "…da li smo onda mi ili vi na pravom putu ili u očitoj zabludi?" (34:24)

Samo značenje riječi "lud" poznato je i jasno. Izraz označava osobu koja je skrenula sa puta istine i koja je zalutala. Harf "ba" koji se nalazi u navedenom ajetu "ko je od vas", služi za pojačavanje glagolskog značenja iz prethodnog ajeta: "…i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti", odnosno, smisao je ajeta - ti ćeš biti obaviješten, i oni će, također, biti obaviješteni ko je od vas lud; a Allah, dž.š., najbolje zna. Zatim Uzvišeni kaže: "Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta njegova skrenuo i On dobro zna za one koji su na pravom putu", tj. Uzvišeni zna koja je skupina među vama i njima ta koja je na pravom putu i upoznat je koja se skupina udaljila od istine.

Čas neizbježni, /1/ Šta je Čas neizbježni?/3/ A da li ti znaš šta je Čas neizbježni?/4/ Semud i Ad Smak su svijeta poricali/5/ pa je Semud uništen glasom strahovitim,/6/ a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim./7/ kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio, /8/ I vidiš li da je iko od njih ostao?/9/ A došli su Faraon, i oni prije njega, i zbog odvratnih postupaka izvrnuta naselja, /10/ pa su bili neposlušni poslaniku Gospodara svoga pa ih je On žestokom kaznom kaznio./11/ Mi smo vas, kad je voda preplavila sve, u lađi nosili da vam to poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti./12/

El - Hakka / Čas neizbježni, jedno je od imena Sudnjeg dana, jer će se toga dana obistiniti Allahovo obećanje i prijetnja. Stoga, Allah uzdiže položaj "Časa neizbježnog" kada kaže: "A da li ti znaš šta je čas neizbježni? " Uzvišeni, potom, ukazuje na primjer uništavanja naroda koji ne vjeruje u Njega i kaže: "Pa je Semud uništen glasom strahovitim." Et-tagijeh je povik koji ih je ušutio i potres koji ih je umirio (učinio ih nepokretnim, mrtvim): "A ‘Ad (je) uništen vjetrom ledenim", tj. hladnim i "silovitim", odnosno vjetrom koji žestoko puše i koji je bušio (čupao) njihova srca bez ikakve milosti. Dio ajeta: "Potčini ga nad njima", označava potpuno predavanje vlasti vjetru nad ljudima u periodu"sedam noći i osam dana uzastopnih", tj. potpuni kontinuitet nesreće u naznačenom periodu, kako to Allah Uzvišeni kaže u drugoj kur’anskoj suri: "…u danima nesretnim." (41:16)

Ljudi ovakve dane nazivaju: "El-e‘džaz / koji", kao da su ovu sintagmu preuzeli od riječi Uzvišenog: "Pa si u njima ljude povaljene kao šuplja datulina debla vidio." Ibn-Abbas, tumačeći pojam upotrijebljen u ovom ajetu, kaže da znači kao kada bi nekoga vjetar silovito udario o zemlju i on se naglavačke srušio mrtav, raspukne mu glava a ostane beživotno tijelo; ili kao kada se sruši palmino deblo bez grana. Pouzdano je preneseno u oba Sahiha da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (506) "Ja sam potpomognut istočnim a Ad je uništen zapadnim vjetrom. "…i vidiš li da je iko od njih ostao?", tj. vidiš li barem jednog preživjelog iz ovog naroda ili nekoga ko mu pripada. Naprotiv, izumrli su do posljednjeg i Allah im nije ostavio potomke. Potom Uzvišeni kaže: "A došli su Faraon i oni prije njega", tj. generacije koje su mu bile slične. Izraz Uzvišenog:, obuhvaća one generacije koje su poricale poslanike, a negiranje onoga što je Allah poslao. Ovu riječ Mudžahid razumijeva množinom. Uzvišeni je rekao: "Pa su bili neposlušni poslaniku svoga Gospodara", podrazumijeva se kategorija, tj. svako ko poriče Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao što se razumijeva u riječima Uzvišenog u drugim kur’anskim surama: "Svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili" (50:14), a onaj koji smatra lažnim jednog poslanika negira i sve ostale. Uzvišeni je rekao: "…i Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike", (26:105) zatim: "i ‘Ad je smatrao lažnim poslanike", (26:123), potom: "i Semud je smatrao lažnim poslanike." (26:141)

Zaista je svakom narodu dolazio poslanik, zato je rečeno: "Pa su bili neposlušni poslaniku Gospodara svoga, pa ih je On žestokom kaznom kaznio." Tj. kažnjeni su velikom nesrećom i patnjom. Uzvišeni je rekao: "Mi smo vas, kad je voda preplavila sve", tj. nivo vode se povećao Allahovom voljom nakon dove Nuha, s.a.v.s., protiv svoga naroda i nakon što su ga smatrali lažnim, suprotstavili mu se i vjerovali u božanstava mimo Allaha, dž.š. Allah je udovoljio molbi Nuha, s.a.v.s., i potopio sve stanovnike Zemlje, izuzev onih koji su bili sa Nuhom, s.a.v.s., na lađi. Tako svi ljudi na Zemlji vode porijeklo od Nuha, a.s., i njegovih potomaka. "Mi smo vas u lađi nosili", tj. lađa je plivala po vodenoj površini. "Da vam to (lađu) poukom učinimo", tj. lađu smo vam učinili znamenjem i sredstvom kojim ćete ploviti morskim strujama. "…i da to od zaborava sačuva uho koje pamti", tj. ovu blagodat će razumjeti i shvatiti uho koje pažljivo sluša i pamti, ono koje nastoji pojmiti Allaha i koristiti se onim što je čulo iz knjige Allahove.

A kad se jednom u rog puhne, /13/ pa se Zemlja i brda dignu i od jednog udara zdrobe, /14/ toga dana će se Smak svijeta dogoditi/15/ i nebo će se razdvojiti - tada će labavo biti./16/ I meleki će na krajevima njegovim stajati, a Arš Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmerica držati./17/ Toga dana izloženi bit ćete, i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati"/18/

Uzvišeni obavještava o strahotama Sudnjeg dana. Prva je od tih strahota jezovit zvuk roga, zatim slijedi još snažniji zvuk roga sličan grmljavini koji će usmrtiti sve ono što je na nebu i Zemlji, osim onoga koga Allah poštedi. Nakon ovoga slijedi zvuk proživljenja i dizanja pred Gospodarem svjetova, pred Onim Koji proživljuje i iz mrtvih vraća. Ovdje se misli na ovo puhanje u rog i sigurno je da će to biti samo jedan zvuk jer Allahovoj odredbi se ne suprotstavlja i ne opire te nema potrebe za ponavljanje i potvrđivanje Negove volje. Er-Rebi’ kaže da je ovaj zvuk roga ujedno i posljednji; ovo je jasno i na osnovu onoga što smo rekli, upravo stoga je u ajetu rečeno: "…pa se Zemlja i brda dignu i od jednoga udara zdrobe", tj. brda će se pružiti i rastegnuti poput uštavljene kože, a Zemlja će biti zamijenjena nekom drugom Zemljom: "…toga dana će se Smak svijeta dogoditi", tj. počet će Dan proživljenja: "…i nebo će se razdvojiti, tada će labavo biti", ili kao što Uzvišeni kaže u ajetu druge kur’anske sure: "…i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati." (78:19)

"…i meleki će na krajevima njegovim stajati", riječ "meleku" koja se nalazi u ovom ajetu zajednička je imenica, dakle u jednini ali sa značenjem množine, "mela’ike" - meleki koji stoje na krajevima neba, tj. na njegovim rubovima. Riječi Uzvišenog: "A Arš Gospodara tvoga toga će dana iznad njih osmerica držati", možda se pod ovim podrazumijeva veličanstveno prijestolje (Arš) ili prijesto koji će biti postavljen na Zemlji na Dan sudnji, a radi konačnog suda, a Allah najbolje zna. Prenosi Ibn Ebi-Hatim, čiji sened seže do Džabira, koji je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je (507): 'Dozvoljeno mi je da vam kažem o melekima koji nose prijestolje. Razdaljina između resice uha jednog od njih do njegova vrata je sedamsto godina ptičijeg leta.'" Ovaj sened je dobar, a svi prenosioci pouzdani. Prenosi ga i Ebu-Davud u poglavlju "Es-Sunne" u svome "Sunnenu". Od Al-’Abasa ibn Abdul-Muttaliba, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao da nosača prijestolja ima osam ili više.

Neko je zatražio kaznu koja će se dogoditi/1/ nevjernicima - niko ne može spriječiti /2/ da to Allah, Gospodar, Gospodar nebeskih stepeni ne učini, /3/ k Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje. /4/ Ti se strpi strpljenjem lijepim./5/ Oni misle da se dogoditi neće, /6/ a Mi znamo da sigurno hoće. /7/

"Neko je zatražio kaznu koja će se dogoditi." Značenje je ovog ajeta: požurila je neka osoba sa traženjem kazne koja će se desiti, kao što je spomenuto u ajeti-kerimu koji glasi: "Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju..." (El-Hadždž:47) To znači: Allahova, dž.š., kazna zacijelo će se izvršiti. Ovo je pitanje nevjernika o kazni koja će se nad njima izvršiti. Allah, dž.š., veli: "…koja će se dogoditi nevjernicima", što znači da je ta kazna pripremljena za nevjernike. "Niko ne može spriječiti…" Niko ne može spriječiti tu kaznu ako Allah, dž.š., bude htio da se dogodi. Zbog toga Allah, dž.š., veli: "Da to Allah, Gospodar nebeskih stepeni...", tj. Gospodar uzvišenosti i stepeni. Mudžahid veli: "El-Me’aridž" znači: mjesta uspinjanja na nebesima. Allah, dž.š., veli: "K Njemu se penju meleki i Džibril." Katade veli: 'Ta’rudžu' znači isto što i 'tas’adu'", što znači penjanje i uzdizanje. Moguće je da je ovdje riječ o Džibrilu.

U gramatici arapskog jezika ovo je slučaj gdje se vezuje jedinka za skupinu kojoj pripada. Allah, dž.š., veli: "U danu koji pedeset hiljada godina traje." Pod ovim se podrazumijeva da je to razdaljina između sedmog neba i sedmog stepena zemlje. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je kazao: "Njegova vlast obuhvaća sve: od najnižih katova zemalja do najviših katova nebesa, a što iznosi pedeset hiljada godina." Neki smatraju da je tu riječ o Sudnjem danu. Ovo se prenosi i od Ibn-Abbasa, a u vezi je sa riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: "K njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje." On kaže: "Taj dan Sudnji dan." Lanac prenosilaca ovog predanja je ispravan. U ovom smislu se navode i neki hadisi, između kojih i ovi: Imam Ahmed, r.a., prenosi hadis od Ebu-Hurejrea, koji kaže: (515)

"Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: 'Ko bude imao deve a ne bude na njih davao zekat u vrijeme "nedžde" i "risle"', a mi smo ga upitali: 'Šta je to "nedžda" i "risla"?' On je odgovorio: 'U teškoj i povoljnoj situaciji, pa ko ne bude davao zekat, doći će uhranjenije no što su bile i u većem broju, i deblje i zloćudnije, a on će biti povaljen na zaravnjenu ledinu, a one će ga gaziti svojim papcima. Kada i posljednja prijeđe preko njega, počet će ponovno prva i to u danu koji će trajati pedeset hiljada godina, sve dok se ne presudi svijetu i svako vidi svoje mjesto.' Poslije toga je spomenuo krave i ovce koje će ga gaziti svojim papcima ako ne bude davan zekat na njih." Imam Ahmed, r.a., prenosi i ovaj hadis od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (516) 'Nema ni jednog vlasnika blaga koji ne daje na njega zekat a da Allah, dž.š., neće od njega učiniti ploče koje će se ugrijati u džehenemskoj vatri, a kojima će mu biti žigosano čelo, bok i leđa, sve dok ne bude presuđeno Njegovim robovima u danu koji traje pedeset hiljada godina na način na koji vi računate vrijeme.

Zatim će vidjeti svoje mjesto ili u Džennetu ili u Džehennemu...'" Zatim je spomenuo ostatak hadisa u vezi sa ovcama i devama kao što je gore navedeno, a u njemu stoji: "Konji pripadaju trojici; nekome su nagrada, nekome štit, a nekome će biti teret..." itd. Muslim u potpunosti navodi ovaj hadis izdvajajući se od Buharije, a koji prenosi Suhejl od svoga oca, a ovaj od Ebu-Hurejrea. Razlog navođenja ovog hadisa jeste sintagma Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj kaže: "I tako dok Allah, dž.š., presudi Svojim robovima u danu koji će trajati pedeset hiljada godina." Ovo je argument kojim potvrđuju svoj stav oni koji kažu da se ovaj ajet odnosi na Sudnji dan. Allah, dž.š., veli: "Ti se strpi strpljenjem lijepim." To znači: strpljivo podnosi, o Muhammede, s.a.v.s., to što te tvoj narod smatra lažljivcem. To što oni požuruju kaznu zbog toga je što smatraju nemogućim da se ona i desi. Značenje ovog ajeta slično je ajetu u kojem Allah, dž.š., veli: "Požuruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega - strahuju i da je istina znaju." (Eš-Šura;18)

I zato Allah, dž.š., veli: "Oni misle da se dogoditi neće", što znači: Allahova, dž.š., kazna i Sudnji dan za koji nevjernici kažu da su daleko, tj. da se uopće neće desiti. "A Mi znamo da sigurno hoće." To znači da su vjernici uvjereni da je taj čas blizu, iako njegovo vrijeme zna samo Allah, dž.š. Taj moment je, zacijelo, blizu.

"…a onoga dana kada nebo bude kao talog od zejtina,/8/ a brda kao vuna rasčupana,/9/ kada bližnji neće bližnjeg ništa pitati, /10/ iako će jedni druge vidjeti. Zlikovac bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim,/11/i ženom svojom, i bratom svojim,/12/ i porodicom svojom koja ga štiti, /13/ i svima ostalima na Zemlji, samo da se izbavi./14/ Nikada! Ona će buktinja sama biti /15/ koja će udove čupati, /16/ zvat će onoga ko je glavu okretao i izbjegavao /17/ i zgrtao i skrivao." /18/

Allah, dž.š., veli da će kazna snaći nevjernike: "A onoga dana kada nebo bude kao talog od zejtina", "a brda kao vuna rasčupana", "kada bližnji neće bližnjeg ništa pitati, iako će jedni druge vidjeti." Neće rođak pitati o stanju njegova rođaka, iako će ga vidjeti u najgoroj situaciji, jer će biti zaokupljen samim sobom, a drugi ga neće zanimati. Jedni od drugih će bježati kao što je to spomenuto u ajeti-kerimu: "Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od druge svoje i sinova svojih, toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti." (Abasa; 34-37)

"Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: 'Opominji narod svoj prije nego što ga stigne kazna bolna!'"/1/. "O narode moj", govorio je on, "ja sam vam zbilja opominjatelj jasni!" /2/. Allahu robujte i Njega se bojte i meni poslušni budite./3/ On će vam grijehe vaše oprostiti i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe, zaista se neće, neka znate, odgoditi." /4/

Allah, dž.š., govori o Nuhu, a.s., i kako ga je poslao njegovom narodu zapovjedivši mu da ih upozori na Allahovu, dž.š., kaznu prije nego im se desi. Ako se oni pokaju i vrate na pravi put, On će ih Svoje kazne osloboditi. Zbog toga Allah, dž.š., veli: "Opominji narod svoj prije nego što ga stigne kazna bolna! 'O narode moj', govorio je on, 'ja sam vam zbilja opominjatelj jasni!'" To znači: objasni tu opomenu, jasno i nedvosmisleno. "Allahu robujte i Njega se bojte", tj. ostavite ono što je Allah, dž.š., zabranio. "I meni poslušni budite", u onome što vam naređujem i zabranjujem. "On će vam grijehe vaše oprostiti." Tj. ako učinite ono što tražim od vas i ako budete vjerovali u moje poslanstvo s kojim sam vam došao, bit će vam oprošteni grijesi. "I u životu vas do određenog časa ostaviti." Tj. On će vam produljiti vaše živote i On će od vas kaznu (udaljiti) otkloniti. Allah, dž.š., veli: "I kad Allahov određeni čas dođe, zaista se neće, neka znate, odgoditi." To znači: požurite sa činjenjem djela kojima iskazujete svoju pokornost prije nego se desi nesreća koju niko ne može spriječiti niti odgoditi. Allah, dž.š., Uzvišeni je, Koji sve potčinjava Svojoj volji, Silni - Kojem se pokoravaju sva stvorenja.

"On reče: 'Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao,/5/. ali ga je pozivanje moje još više udaljilo./6/. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi. /7/. Zatim sam ih ja otvoreno pozivao,/8/. a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao,/9/. i govorio: Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta;/10/. On će vam kišu obilatu slati /11/. i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati./12/. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite,/13/. a On vas postepeno stvara?!/14/. Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio,/15/. i na njima Mjesec svijetlim dao, a sunce svjetiljkom učinio?/16/. Allah vas od zemlje poput bilja stvara,/17/. zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti./18/. Allah vam je Zemlju učinio ravnom,/19/. da biste po njoj hodili putevima prostranim.'/20/"

Allah nam, dž.š., kazuje o Svome robu i poslaniku Nuhu, a.s., koji se žalio svome Uzvišenom Gospodaru šta ga je sve snašlo od njegova naroda, i šta je sve trpio od njih u tom dugom vremenskom periodu koji je trajao pedeset godina manje od hiljade. On govori šta je sve objašnjavao svome narodu, i kako ih je pozivao na jedini ispravni, pravi put, pa kaže: "Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao." Nisam propustio pozovati ih ni noću ni danju, sprovodeći u djelo Tvoju naredbu i nastojeći biti u Tvojoj pokornosti. "Ali ga je pozivanje moje još više udaljilo." Kada sam ih pozvao da se približe Istini, oni su bježali od nje. "I kad god sam ih pozivao da im oprostiš prste su svoje u uši stavljali i haljinama se svojim pokrivali." Oni su zatvarali svoje uši da ne čuju ono čemu ih ja pozivam. Ovaj je ajet sličan onome u kojem Uzvišeni Allah, dž.š., obavještava o kurejševićkim nevjernicima: "Oni koji ne vjeruju govore: 'Ne slušajte ovaj Kur‘an, nego pravite buku, da biste ga nadvikali!'" (41:26)

"I haljinama svojim se pokrivali", kojima su pokrivali svoje glave, da ne bi čuli ono što im on kaže. "Bili su uporni." Nastavljali su sa svojom mušričkom praksom. "Pretjerano oholi." Odbacili su potčiniti usmjerenju ka Istini. "Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao." Javno. "A onda sam im javno objavljivao." Jakim glasom "...i u povjerenju im šaputao." Diskretno, u povjerenju, pa sam ih na razne načine pozivao kako bih polučio kod njih najbolji uspjeh. "I govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On doista mnogo prašta.'" Pokajte se za činjenje širka i vjerujte u jednog Uzvišenog Gospodara. Pa ko se pokaje - Allah, dž.š., to će mu pokajanje primiti, ma koliko veliki bili njegovi grijesi. "On će vam kišu obilatu slati." Redovno će vam slati kišu.

Zato je mustehabb - lijepo učiti ovu suru u namazu za kišu (salatul-istiska). Slično se prenosi i od vladara pravovjernih, Omera b. el-Hataba, r.a., koji kada se popeo na minber da održi hutbu za vrijeme klanjanja namaza za kišu, nije ništa govorio osim što je donosio istigfar (tražio oprost) i učio ajete vezane za istigfar. U te ajete spada i ovaj: "I govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta'", a zatim je rekao: "Tražio sam kišu na osnovu zvijezde koja je predskazuje." Allah, dž.š., veli: "I pomoći vas imanjima i sinovima, dat će vam bašče, i rijeke će vam dati." Pored ovoga podstičete se još i ukoliko se pokajete Allahu, dž.š., i zatražite od Njega oprosta i pokorite Mu se, Allah će vas, dž.š., obdariti imetkom i sinovima i dat će da vam raste razno rastinje i mlijeko u izobilju. Još će vam dati rijeke i bašče. Poslije ovoga se mijenja metod, pa se koristi metod zastrašivanja. "Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite." Allahove veličine, a ne bojite se ni kazne. "A On vas postepeno stvara?!" On vas je stvorio u periodima, počev od sperme, ugruška usirene krvi i fetusa. "Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio", i ona, kao spratovi, jedna iznad drugih. "I na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio." Allah, dž.š., učinio je da Sunce i Mjesec različito sjaju i svako od ova dva tijela ima svoju granicu (mjeru).

Noć i dan se raspoznaju po izlasku i zalasku sunca. Allah, dž.š., odredio je Mjesecu putanju i položaj i učinio da Mjesec različito sija. Ponekad se to odašiljanje svjetlosti pojača i dostigne najveću granicu, pa se potom počne smanjivati sve dok se u potpunosti ne sakrije, označavajući tako završetak mjeseci i godina. Ovaj je ajet sličan ajeti-kerimu: "A Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje." (10:5) "Allah vas od zemlje poput bilja stvara; zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti." On vas je stvorio od zemlje, a zatim će vas u nju vratiti kada umrete. Potom će vas iz nje izvesti u vrijeme prozivanja i skupljanja na Sudnjem danu, kao što vas je stvorio i prvi put. "Allah vam je zemlju učinio ravnom." Allah ju je, dž.š., učinio prostranom, zaravnjenom i učvrstio ju je nepomičnim brdima. "Da biste po njoj hodili putevima prostranim." Allah ju je, dž.š., u vama stvorio da biste na njoj živjeli i putovali, kretali se kuda hoćete po njenim dijelovima. Sve je ovo dio od onoga što im je govorio Nuh a.s., ukazujući na Allahovu, dž.š., moć i veličinu u stvaranju nebesa i Zemlje, u Allahovim, dž.š., blagodatima prema njima. Samo je On Onaj Kome se nužno ibadet mora činiti, ne pripisujući Mu nikoga za druga. On nema Sebi ravna. Nema družicu niti dijete. Nema ministra, niti savjetnika. On je Uzvišeni i Veliki, neka je Slavljen i Uzvišen.

"Reci: 'Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali /1/. koji na Pravi put upućuje - i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati,/2/. a On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! - uzeo Sebi ni druge ni djeteta!/3/. Jedan naš bezumnik o Allahu je laži govorio,/4/. a mi smo mislili da ni ljud ni džini o Allahu laži ne govore; /5/. i bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest povećali;/6/. i oni misle, kao što i vi mislite, da Allah nikoga neće oživiti;'"/7/

Uzvišeni Allah, dž.š., veli zapovijedajući Svome Poslaniku da obavijesti svoj narod da su džini slušali učenje Kur‘ana, a.š., te su i povjerovali u njega, vjerujući u njegovu istinitost i prepustivši se njegovom vođenju. Allah, dž.š, veli: "Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: 'Mi smo, doista, Kur‘an, koji izaziva divljenje, slušali; koji na pravi put upućuje...' Upućuje na put, koji je ispravan i koji garantira uspjeh. "...i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati."

Ova je situacija slična onoj spomenutoj u ajetu: "Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju,..." (46:29) Već smo naveli hadis o ovom pitanju pa je nepotrebno sve to ovdje napominjati. Allah, dž.š., veli: "A On nije - neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg!" Od Ibn-Abbasa prenosi se da riječ znači: Allahove, dž.š., blagodati, moć i nimeti prema stvorenjima. "A On nije uzeo Sebi ni druge ni djeteta." Uzvišen je Allah, dž.š., od toga da ima družicu i djecu. Ustvari, džini su kazali - "Kada su prihvatili islam i povjerovali u Kur‘an, a.š.: Allah je uzvišen od toga da ima družicu i djete." Zatim su kazali: "Jedan naš bezumnik o Allahu je laži govorio." Pod pojmom jedan naš bezumnik podrazumijevaju Iblisa. "Laži", a tu ulazi velika nepravda (širk) neistine i laži. Zbog toga su rekli: "A mi smo mislili da ni ljudi ni džini o Allahu laži ne govore." Nismo pomislili da će se ljudi i džinni dogovoriti (složiti) da iznose na Allaha, dž.š., laži o pitanju družice i djeteta (sina).

Nakon što smo slušali Kur‘an, a.š., povjerovali smo u njega i spoznali samo da su oni iznosili laži na Allaha, dž.š., o tom pitanju. "I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest povećali." Tj. smatrali smo da smo mi odabraniji od ljudi, jer su oni tražili utočište kod nas kada bi se našli u kakvoj kotlini ili jezivom mjestu u pustinji i drugdje, kao što je bio običaj Arapa u džahilijetu. Oni su tražili utočište kod velikana tog mjesta od džina, da im nečim ne naude. Pošto su džini, vidjeli da se ljudi njih boje, odvažili su se protiv njih i povećano im nanosili neprijatnosti i strah. "I oni misle, kao što i vi mislite, da Allah neće nikoga oživiti." Mislili su da Allah, dž.š., neće nakon tog perioda poslati poslanika.

"…i mi smo nastojali nebo dotaknuti i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno;/8/. i sjedjeli smo okolo njega po busijama da bismo šta čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići;/9/. i mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro; /10/

Allah, dž.š., obavještava o džinima u vrijeme kada je poslao Svoga poslanika Muhammeda, a.s., i objavio mu Kur‘an, a.š. Jedan vid zaštite Kur‘ana jeste i to da su se nebesa napunila moćnom stražom, i čuvana su sa svih strana. Šejtani su protjerani sa svih mjesta na kojima su sjedili prije toga kako ne bi prisluškivali Kur‘an i dostavljali ga vračarima te da tako dođe do zbrke i da se ne raspoznaje ko govori istinu (iskreno). Ovo je jedan vid Allahove, dž.š., blagodati i milosti prema Njegovim robovima, jedan vid čuvanja Njegove Knjige. Zbog toga su džinni kazali: "I mi smo nastojali nebo dotaknuti i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno; i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo šta čuli, ali će onaj ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići." Ko poželi danas prisluškivati naići će na zvijezdu koja će ga satrti i uništiti. "I mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro." Mi ne znamo da li se stanovnicima Zemlje želi zlo ili dobro. On je vrhunac etike u izražavanju s obzirom na činjenicu da zlo nisu pripisali nekom određenom već je ovo izraženo u pasivu bez subjekta, a dobro su pripisali (pridodali) Allahu, dž.š. U vjerodostojnom predanju navodi se: (524)

"Zlo Tebi ne pripada." Zvijezde su već prije toga popadale, ali ne kontinuirano već s vremena na vrijeme, kako se navodi u hadisu El-Abbasa: (525) "Za vrijeme dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom, poletjela je zvijezda i zasjala. Muhammed, a.s., upitao je: 'Kako ste ovo komentirali?' Rekli smo: 'Govorili smo: rodio se neko ko će postati važan; umrla je neka važna osoba', a on je na to odgovorio: 'To nije tačno, nego kad Allah, dž.š., odredi da se nešto desi na nebesima…', i naveo hadis u cijelosti." Ovo je razlog koji je motivirao džine da ispitaju uzrok svemu tome pa su putovali Zemljom i na istok i na zapad dok nisu našli poslanika Muhammeda, a.s., kako uči Kur‘an u namazu sa svojim ashabima. Tada su spoznali da je to zbog čega su nebesa čuvana. Mnogi su od njih tada povjerovali, a oni koji nisu uzoholili su se u svom nevjerovanju, kao što je prije navedeno u hadisu Ibn-Abbasa kod komentara ajeta iz sure "El-Ahkaf".

"Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju..." Šejtani su se uplašili u noći kada su pojačanim intenzitetom letjele zvijezde (meteori) padalice, te su došli Iblisu i ispričali mu svoju situaciju, na što im je on rekao: "Donesite mi iz svake zemlje pregršt prašine da je pomirišem", što su i učinili. On ju je pomirisao i rekao: "Vaš je drug u Meki", pa je poslao sedmericu džina sa zlim namjerama. Kada su došli u Meku zatekli su poslanika Muhammeda, a.s., na kijamu u namazu u El-Mesdžidul-haramu kako uči Kur‘an, a.š. Primakli su mu se želeći čuti Kur‘an, pa su potom primili islam. Allah, dž.š., objavio je Muhammedu, a.s., kur’anske ajete u vezi sa ovim slučajem. (Iz knjige o Poslanikovoj biografiji.)

"A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih; /11/. i mi znamo da se ne možemo suprotstaviti, Allahu na Zemlji, niti umaći./12/. I mi smo, čim smo Kur‘an čuli, u nj povjerovali; a ko u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba da se boji; /13/. i ima muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate pravi put su izabrali,/14/.a oni koji su skrenuli u Džehennemu će gorivo biti./15/. A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili,/16/ da bismo ih na kušnju stavili; a onog ko se okrene od spominanja Gospodara svoga - On će ga u patnju tešku uvesti. /17/

Allah, dž.š., obavještava o džinima i da su oni kazali: "A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu; ima nas vrsta različitih"; "I mi znamo da se ne možemo suprotstaviti Allahu na Zemlji, niti Mu umaći." Mi znamo kolika je Allahova, dž.š., moć kojom On svima nama upravlja i mi Mu se ne možemo suprotstaviti niti bilo ko drugi, "I mi smo, čim smo Kur‘an čuli, u nj povjerovali..." Ponose se time. Doista je to veliki ponos i čast i najplemenitije svojstvo. "...A ko u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba da se boji"; tj. ne treba se plašiti da će mu se umanjiti njegova dobra djela ili će mu se natovariti da je učinio zlo koje nije počinio. Ovako se kaže i u ajeti-kerimu: "...neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti." (20:112)

"I ima muslimana, a ima nas zalutalih..." Tj. neki su od nas muslimani, a neki su odlutali od Istine, za razliku od riječi koja znači pravedan. "...oni koji islam prihvate pravi put su izabrali." Tj. oni su za sebe izabrali spas. "A nevjernici će u Džehennemu gorivo biti." Gorivo koje će gorjeti. Allah, dž.š., veli: "A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili." Tj. Mi bismo ih obasuli obilnom nafakom, kao što je u ajeti-kerimu: "A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s nebesa i iz Zemlje slali." (7:96.) Ovako treba shvatiti Allahove, dž.š., riječi: "Da bismo ih time na kušnju stavili." Tj. da bismo ih stavili na ispit, kao što prenosi Malik od Zejda ibn Esleme: "Da ih iskušamo ko će nastaviti putem upute, a ko će se odmetnuti u zabludu." "...a onog ko se okrene od spominjanja Gospodara Svoga, On će u patnju tešku uvesti." Tj. jaku, nesnosnu, bolnu patnju u kojoj neće imati mira.

O ti pokriveni /1/ Ustani i opominji /2/ i Gospodara svoga veličaj! /3/ I haljine svoje očisti! /4/ I kumira se kloni! /5/ I ne čini dobra tražeći "za njega" više!/6/ I radi Gospodara svoga trpi! /7/ A kada se u rog puhne /8/ bit će to naporan dan,/9/ nevjernicima neće biti lagahan. /10/

U Buharijinom Sahihu navodi se od Džabira da je kazao: "Prvo što je objavljeno od Kur'ana jeste: "O ti pokriveni!" Međutim, s njime se ne slaže većina; oni kažu: "Naprotiv, prvo što jeste objavljeno "Čitaj, u ime Gospodara, Koji stvara", a da je Džibril, r.a., kazao to oslanjajući se na hadis koji je čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kome kaže: (544) "Boravio sam u Hiri i kad sam završio boravak, sišao sam s brda, pa me je neko zovnuo. Pogledao sam desno od sebe, ali nisam ništa vidio. Pogledao sam lijevo, ali nisam ništa vidio. Pogledao sam ispred sebe, ali nisam ništa vidio. Podigao sam glavu gore i nešto sam vidio. Došao sam Hatidži i kazao: 'Pokrijte me, i polijte me hladnom vodom', i veli: 'Pokrili su me i polili hladnom vodom.' Zatim je kazao: 'Potom je objavljeno: 'O ti pokriveni! Ustani i opominji i Gospodara svoga veličaj!'" Bilježi ga Buharija, prenosi ga i Muslim preko Ukajla, lancem prenosilaca koji seže od Džabira bin Abdullaha, koji je čuo Poslanika, s.a.v.s., kako govori o periodu prestanka objave, pa mi je rekao: (545)

"Dok sam išao, čuo sam glas iz nebesa. Podigao sam svoj pogled prema nebu, kad tamo onaj isti melek koji mi je došao u pećinu Hira sjeo na prijestolju između nebesa i Zemlje. Ja sam se uplašio tako da sam pao na zemlju. Potom sam došao svojoj porodici i kazao: 'Pokrijte me, pokrijte me.' Oni su me pokrili, pa je objavljeno 'O ti pokriveni! Ustani i opominji i Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni!'" Ovo upućuje na zaključak da je objava sišla prije ove sure na osnovu riječi Vjerovjesnika: "Kada onaj melek koji je bio u Hiri, a to je Džibril, koji mu je dostavio Allahove riječi: 'Čitaj, u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka podučava onome što ne zna'" (96:1-5) Način na koji će se uzeti u obzir oba stava jeste da je prvo što je objavljeno poslije pauze koja je nastupila (poslije prve objave), jeste ova sura kako to navodi i imam Ahmed od Džabira bin Abdullaha, koji je čuo Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (546) "Zatim je prestala silaziti objava jedan period. Jednom, dok sam išao, čuo sam glas koji je dolazio sa nebesa.

Podigao sam pogled ka nebu, kad onaj isti melek koji mi je dolazio, sjedi na prijestolju između neba i Zemlje. Uplašio sam se od njega tako da sam pao na zemlju. Došao sam svojoj porodici i kazao im: 'Pokrijte me, pokrijte me...', i oni su me pokrili." Potom je Allah, dž.š., objavio: "O ti pokriveni! Ustani i opominji, i Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni!" Objava je poslije toga silazila u kontinuitetu. Bilježe ga Buharija i Muslim od Ez-Zuhrija. "O ti pokriveni! Ustani i opominji." Opominji ljude. Na taj je način započela poslanička misija. Kao što je sa prvom objavom ostvaren nubuvvet: "I Gospodara svoga veličaj!" Tj. uzdiži. "I haljine svoje očisti!" Neki kažu: "Očisti od grijeha i neposlušnosti." Drugi kažu da se tu podrazumijeva čistota srca. Neki smatraju da to znači: operi svoju odjeću vodom, jer idolopoklonici nisu pridavali pažnju higijeni, pa mu stoga Allah, dž.š., naređuje da očisti svoje tijelo i odjeću. Ovo je mišljenje odobravao i Ibn-Džerir, a ajet obuhvaća sve spomenuto, kao i čistotu srca, jer Arapi pod pojmom odjeća označavaju i srce. "I kumira se kloni!" Ostavi grijehe. Ovo ne znači da on ima bilo kakav grijeh. Ovaj je ajet sličan sljedećem ajetu: "O vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj..." (33:1)

Allah, dž.š., veli: "I ne čini dobro tražeći za njega više!" Tj. nemoj dati poklon tražeći za to više nego što vrijedi. Ovo mišljenje zastupaju Ibn-Abbas i neki tabiini. "I radi Gospodara svoga trpi!" Tvoj sabur - podnošenje neprijatnosti od idolopoklonika neka bude radi Allaha, dž.š. "A kada se u rog puhne - bit će to naporan dan; nevjernicima neće biti lagahan." Znači truba. Mudžahid veli da je to rog, na osnovu hadisa Ibn -Abbasa, u kojem kaže da je Muhammed, a.s., rekao: (547) "Kako da budem spokojan, a melek, koji je zadužen za rog, već ga je uzeo u usta i pognuo čelo čekajući kada će mu biti naređeno da puhne u njega..." Allah, dž.š., veli: "Bit će to naporan dan." Težak za nevjernike. "Nevjernicima neće biti lagahan." Bit će težak za nevjernike, kao što se navodi u ajetu: Prenosi se od Zurare bin Avfa, kadije Basre , da je klanjao sabah i učio ovu suru. Kada je stigao do riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: "A kada se u rog puhne - bit će to naporan dan; nevjernicima neće biti lagahan", zahroptao je i pao na zemlju mrtav, Allah mu se smilovao.

"Ostavi Mene i onoga koga sam Ja samog stvorio/11/ i bogatstvo mu ogromno dao /12/ i sinove koji su s njim /13/ i čast i ugled pružio /14/ i još žudi da uvećam!/15/ Nikako! On, doista, prkosi ajetima Našim/16/ a naprtit ću Ja njemu teškoće,/17/ jer je smišljao i računao, /18/ i, proklet bio, kako je proračunao! /19/ i još, jednom, proklet bio, kako je proračunao! - /20/ Zatim je pogledao/21/ pa se onda smrknuo i namrštio/22/ i potom se okrenuo i uzoholio,/23/ i rekao: Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje,/24/ovo su samo čovjekove riječi!/25/. U Sekar ću ja njega baciti /26/ A znaš li ti šta je Sekar./27/ Ništa on neće poštedjeti,/28/ kože će crnim učiniti,/29/. nad njima su devetnaesterica." /30/

Allah, dž.š., govori prijetećim tonom El-Velidu bin el-Mugiri el-Mahzumiji, jednom od prvaka Kurejšija, neka je Allahovo prokletstvo na njega. Ibn-Abbas veli: El-Velid bin el-Mugire došao je kod Ebu-Bekra bin Kuhafte i upitao ga o Kur‘anu. Kada mu je kazao otišao je Kurješijama i rekao im: "Čudna li čuda ono što govori Ibn Ebi-Kebše! Tako mi Allaha, to nije poezija, niti čarolija, niti je buncanje luđaka. Doista, ono što govori Allahov je govor." Kada je to čula jedna skupina Kurejšija, sakupili su vijeće i kazali: "Tako nam Allaha, ako promijeni vjeru El-Velid, cijelo će pleme Kurejš promijeniti vjeru!" Kada je to čuo Ebu-Džehl bin Hišam kazao je: "Tako mi Allaha, ja ću se pobrinuti za njega." Onda se zaputi k El-Velidu i uđe u njegovu kuću i reče mu: "Zar nisi vidio svoj narod kako ti je sakupio prilog?" "Zar ja nisam od svih najbogatiji i sa najviše djece!", upitao je. Ebu Džehl je kazao: "Priča se da ti odlaziš kod Ibn Ebi-Kuhafe da bi kod njega jeo."

Tada je El-Velid rekao: "Tako mi Allaha, neću se primaknuti Ibn Ebi-Kuhafi niti Omeru, a niti Ibn Ebi-Kebše". Njegov govor nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje." Tada je Allah, dž.š., objavio: "Ostavi Mene i onoga koga sam Ja samog stvorio i bogatstvo mu ogromno dao, i sinove koji su s njim, i čast i ugled mu pružio, i još žudi da uvećam! Nikako!" "On, doista, prkosi ajetima Našim - a naprtit ću Ja njemu teškoće, jer je smišljao i računao i, proklet bio, kako je proračunao! I još jednom, proklet bio, kako je proračunao! Zatim je pogledao pa se onda smrknuo i namrštio i potom se okrenuo i uzoholio, i rekao: 'Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje, ovo su samo čovjekove riječi!' U Sekar ću Ja njega baciti. A znaš li ti šta je Sekar? Ništa on neće poštedjeti." Katade veli: "Smatra se da je on kazao: 'Tako mi Allaha, posmatrao sam ono što kaže onaj čovjek. To nije poezija. To je tako privlačno i ima svoju ljepotu. To je iznad svega, i nije ništa od toga snažnije. Ja mislim da je to čarolija...!?'" Allah je, dž.š., objavio prijeteći ovom kojem je On dao dunjalučku blagodat: "I proklet bio, kako je proračunao." On je Allahove, dž.š., blagodati ignorirao i na njih uzvratio nevjerovanjem.

Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi /1/ i kunem se dušom koja sebe kori. /2/ Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti ?!/3/ Naprotiv; Mi možemo izravnati jagodice prstiju njegovih./4/ Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi /5/ pa pita: 'Kada će Smak svijeta biti?'/6/ Kada se pogled ukoči/7/ i Mjesec pomrči/8/ i Sunce i Mjesec sjaj izgube, /9/ toga dana čovjek će povikati: 'Kuda da se bježi?'/10/ Ne, nema skloništa! /11/. Toga dana tvome je Gospodaru povratak, /12/ toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što je propustio, obaviješten biti,/13/ sam će čovjek protiv sebe svjedočiti,/14/ makar iznosio svoja opravdanja./15/

Više puta je naprijed spomenuto da je dozvoljena u odričnom obliku upotreba ispred zakletve da bi se pojačala negacija. Ono čime se zaklinje ovdje jeste potvrda Sudnjeg dana i odgovor na neosnovane tvrdnje nekih neznalica koji misle da tijela neće biti proživljena. Stoga Allah, dž.š., veli: "Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi i kunem se dušom koja sebe kori." Allah, dž.š., kune se Kijametskim danom i dušom koja sebe kori, unatoč tome što neki smatraju da se kune Kijametskim danom, ali ne i dušom koja sebe kori. Stvari su poznate što se tiče Kijametskog dana; me|utim, razilaze se komentatori o pitanju duše koja sebe kori. Onaj ko je stvorio ponovo će vratiti prvobitno stanje, a oni koji poriču proživljenje neće imati izlaz spasa od vatre. Neki od njih kažu: "Vjernik sam sebe kori a nevjernik ustrajava u svojim grijesima idući dalje i ne koreći sebe!"

Drugi kažu: "Značenja su približna, a najbliže značenje koje se može shvatiti iz vanjskog značenja jeste da je duša koja sebe kori ona koja kori osobu kojoj pripada zbog učinjenih dobrih djela, ali i zbog lošeg, i kaje se zbog onoga što joj je promaklo. Ovaj stav zastupa Ibn-Džerir. Allah, dž.š., veli: "Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?" Zar će pomisliti da Mi ne možemo vratiti njegove kosti u prvobitno stanje i da ih ne možemo sakupiti sa raznih strana... "Naprotiv, Mi možemo izravnati jagodice prstiju njegovih." Zar misli čovjek da ne možemo sakupiti njegove kosti? Možemo! Mi ćemo ih sakupiti i u stanju smo ponovo vratiti jagodice njegovih prstiju onakve kakve su bile.

To znači: Naša je moć takva da možemo sakupiti kosti. Allah, dž.š., veli: "Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi." Ovo se odnosi na nevjernika, koji poriče Dan polaganja računa, kao što veli Ibn-Abbas. Zato poslije toga veli: "Pa pita: 'Kada će Smak svijeta biti?!'" Kada je Sudnji dan? Svrha ovog pitanja jeste uvjerenje da je nemoguće da se to desi i poricanje Sudnjeg dana općenito. Ovo je istovjetno kur'anskom ajetu: "Reci: 'Dan vam je već odre|en, ne možete ga ni za čas jedan zaustaviti niti ubrzati.'" Allah, dž.š., veli: "Kada se pogled ukoči." Zbunjeno gleda i od straha mu pogled ne može zastati na jednoj tački, zbog jačine straha i strahota Sudnjeg dana. Allah, dž.š., veli: "i Mjesec pomrači", tj. izgubi svoju svjetlost. "I Sunce i Mjesec sjaj izgube." Mudžahid veli: "Izgube svoj sjaj." Allah, dž.š., veli: "Toga dana čovjek će povikati: 'Kuda da se bježi?'" Pokušat će bijeg govoreći "Kuda da se bježi?" Ima li kakvo sklonište ili utočište? Allah, dž.š., veli: "Nikuda! Utočišta nema." "Toga dana bit će tvome Gospodaru prepušten." Povratak je Allahu, dž.š.

Zatim Allah, dž.š., veli: "Toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što je propustio, obaviješten biti." Bit će obaviješten o svim svojim djelima od prvog do posljednjeg, kako je to navedeno i u ajetu-kerimu: "I naći će upisano ono što su radili." (18:49) "Sam će čovjek protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi." On će svjedočiti protiv sebe znajući svoja djela, makar ih i poricao, ili se ispričavao kako što veli Allah, dž.š.: "^itaj svoju knjigu, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati." (17:14.) "Makar iznosio svoja opravdanja", tj. svoje argumente. Mudžahid veli: "Makar ih i branio, on je u potpunosti svjestan njihove slabosti, i to je tačno; međutim, 'Neće ničemu poslužiti pravdanja...'" (30:57)

"Ne izgovaraj ga (Kur‘an) jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio,/16/ Mi smo ga dužni skupiti da bi ga ti čitao./17/ A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo,/18/. a poslije, Mi smo ga dužni objasniti/19/. Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite,/20/ a o onom drugom brigu ne vodite./21/ Toga dana će neka lica blistava biti, /22/ u Gospodara će svoga gledati. /23/ Toga dana neka će lica smrknuta biti /24/ znat će da će ih snaći velika nesreća! /25/

U ovim su ajetima upute Poslaniku, s.a.v.s., od Allaha, dž.š., kako da primi objavu od meleka. Naime, on je požurivao sa prihvatanjem Objave i nadmetao se sa melekom u učenju Kur‘ana, a.š. Zbog toga mu je Allah, dž.š., naredio da sluša učenje Kur‘ana, a.š., kada mu do|e melek, i garantirao mu da će ga sačuvati u njegovim grudima i da će mu olakšati njegovo učenje i prenošenje na način na koji je njemu prenesen te da će mu ga pojasniti. Prva garancija: čuvanje Kur‘ana, a.š., u njegovim grudima.

Druga garancija: Učenje Kur‘ana, a.š. Treća: Pojašnjenje njegovog značenja. Zato Allah, dž.š., veli: "Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio." Ne požuruj sa Kur‘anom, kao što je spomuto u ajetu: "I ne žuri s čitanjem Kur‘ana prije nego što ti se objašnjavanje njegovo završi i reci: 'Gospodaru moj, znanje moje proširi.'" (20:114) Zatim Allah, dž.š., veli: "Mi smo ga dužni skupiti", u tvojim prsima, "da bi ga ti čitao." Učio. "A kada ga čitamo…" Kada ga tebi čita melek donoseći ga od Allaha, dž.š., "Ti prati čitanje njegovo." Potom ga slušaj, a zatim ga uči, kao što ti je proučio. "A poslije, Mi smo ga dužni objasniti." Nakon pamćenja i učenja Kur'ana, a.š., Mi ćemo ti ga i objasniti i nadahnuti te njegovim značenjem onako kako to budemo željeli. Allah, dž.š., veli: "Uistinu! Vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite." Doista, njih navodi poricanje Sudnjeg dana i suprotstavljanje onome što je objavio Allah, dž.š., njegova nebriga za ahiret i silna ljubav prema ovom svijetu. Zatim Allah, dž.š., veli: "Toga će dana neka lica blistava biti", tj. ozarena i vesela. "U Gospodara svoga će gledati." Gledat će ga svojim očima, kao što prenosi Buharija u svom Sahihu: (553) "Vi ćete vidjeti svoga Gospodara svojim očima." Prenosi se tevatur predanjem kod imama hadisa predanja, koje se ne smiju odbaciti niti zanemariti, kao što je hadis Ebu-Seida i Ebu-Hurejrea, a koji se navodi i u dva Sahiha: (554)

"Neki su ljudi upitali: 'Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?' On im je odgovorio: 'Sumnjate li u posmatranje Sunca i Mjeseca kada nisu zaklonjeni oblakom?' 'Ne', rekoše. 'Vi ćete tako vidjeti svoga Gospodara', odgovori im Poslanik, s.a.v.s.'" Postoje još neki hadisi u dvije sahih zbirke i u drugim izvorima... Da se ne plašimo neumjerenosti, naveli bismo sve sahih i hasen hadise u njihovoj potpunoj formulaciji i s lancem prenosilaca. Me|utim, mi smo to sve spomenuli na različitim mjestima u ovom tefsiru. O ovom pitanju postoji, hvala Allahu, dž.š., konsenzus ashaba, tabiina i dobrih prethodnika "selef". Onaj ko pokušava promijeniti smisao "te‘vil" gledanja u Allaha, dž.š., i to objasniti na drugi način, koji nije spomenuo Muhammed, a.s., a niti ga objasnio u svom hadisu, koji je istina - taj je daleko odlutao. Komentar ajeti-kerima: "Uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti..." (83:14)

Zar ne dođe čovjeku jedan dio vremena u kojem nije bio spomena vrijedan /1/ Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi; /2/ Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti; /3/

Muslim u svom Sahihu bilježi hadis od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., (559) učio na sabah namazu petkom "Elif-lam-mim, tenzil", sura Es-Sedžda i "Hel eta alelinsani". Allah, dž.š., govori o čovjeku da ga je stvorio nakon što nije bio vrijedan spomena. Allah, dž.š.,. veli: "Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan." Zatim to Allah, dž.š., objašnjava pa kaže: "Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo" "da bismo ga na kušnju stavili" "i činimo da on čuje i vidi." Dali smo mu sluh i vid koji mu pomažu da Allahu, dž.š., bude pokoran ili nepokoran. "Mi mu na pravi put ukazujemo." Mi smo mu ga pojasnili i pokazali kako se navodi i u ajeti-kerimu: "I dobro i zlo mu objasnili(90:10). Pokazali smo mu put dobra i ukazali mu na put zla. Jedno od predanja Džabira ibn Abdullaha, r.a., jeste ovo, u kome veli: Muhammed je, a.s., rekao: (560) "Svako dijete se rodi u islamu sve dok njegov jezik ne izrazi svoju zahvalnost Allahu, dž.š., ili neposlušnost." Imam Ahmed bilježi hadis od Ebu-Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: (561) "Ko god iziđe iz kuće imat će na vratima dva bajraka: bajrak u ruci meleka i bajrak u ruci šejtana. Kada iziđe radi nečega što Allah, dž.š., voli, slijedi ga melek sve dok se ne vrati kući. A ako, pak, iziđe iz kuće radi nečega što Allah, dž.š., mrzi, slijedit će ga šejtan sa svojim bajrakom. Bit će pod šejtanskim bajrakom sve dok se ne vrati kući:

Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili./4/ Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće /5/ sa izvora iz kog će samo Allahovi štićenici piti, i koji će kuda hoće bez muke razvoditi /6/ Oni su zavjet ispunili i plašili se dana čija će kob svuda prisutna biti,/7/ i hranu su davali mada su je i sami željeli, siromahu, siročetu i sužnju./8/ "Mi vas samo zarad Allahova lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! /9/ Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti." /10/ I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati /11/ i džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi. /12/

Allah, dž.š., objašnjava o lancima, okovima i vatri koje je pripremio nevjernicima u Džehennemu. Nakon što je spomenuo vatru koju je pripremio za ove nesretnike, rekao je: "Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće." Poznato je da kamfor osvježavajuće djeluje i da ima lijep miris, uz to se dodaju i drugi dženetski užici. El-Hasan veli: "Svježina kamfora u mirisu zendžebil." Stoga Allah, dž.š., veli: "Sa izvora iz kog će samo Allahovi štićenici piti, i koji će kuda hoće bez muke razvoditi." Znači ova je smjesa izvor sa koga će piti oni robovi koji su se svojim djelima približili Allahu, dž.š., i oni će svoju žeđ time utoliti. Zbog toga je glagol sa damom u značenju piti i utoliti žeđ a radnja prelazi na objekat sa u akuzativu je, koji nešto pobliže označava "temjiz". Allah, dž.š., veli: "I koji će kuda hoće bez muke razvoditi."

Oni će raspolagati u Džennetu kako žele i ići će kuda hoće, u svoje dvorce, kuće, mjesta na kojima će sjediti i boraviti. Allah, dž.š., veli: "Oni su zavjet ispunili i plašili se dana čija će kob svuda prisutna biti." Allahu, dž.š., činili su ibadet izvršavajući svoje obaveze koje im je propisao [erijat kao i one kojima su sebe zadužili zavjetujući se. Muhammed, s.a.v.s., veli: (562) "Ko se zavjetuje da će Allahu, dž.š., biti pokoran neka ispuni svoj zavjet, a ko se zavjetuje da će učiniti neko loše djelo - neka ne izvrši svoj zavjet." Bilježi ga Buharija. Oni ne čine ništa što je zabranjeno strahujući kako će položiti račun na Sudnjem danu koji ima velikih i raznovrsnih neprijatnosti, osim za one kojima se Allah, dž.š., smiluje. Allah, dž.š., veli: "I hranu su davali, mada su je i sami željeli." Oni su druge hranili u stanju kada su i sami željeli tu hranu i osjećali veliki apetit. Isto se navodi u ajeti-kerimu: "Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže." (3:92)

U Sahihu se navodi: (563) "Najbolja je sadaka da udijeliš u situaciji kada si zdrav i težiš za imovinom, nadaš se bogatstvu i bojiš se siromaštva." U situaciji kada želiš imetak i težiš mu i kada ti je potreban. Stoga Allah, dž.š., veli: "I hranu su davali mada su je i sami željeli: siromahu, siročetu i sužnju." O pitanju siromaha i siročeta bilo je riječi naprijed kao i o njihovim osobinama. Sužanj, "zarobljenik", jeste zajednički naziv za zarobljenika muslimana i idolopoklonika. Ovaj stav zastupaju Seid ibn Džubejr, Ala, El Hasan i Katade. Poslanik je oporučio da se robovima čini dobročinstvo, u više hadisa, čak je to bilo među posljednjim njegovim oporukama. On je rekao: (564) "Čuvajte namaz i pazite na one koji su u vašem vlasništvu." "Mi vas samo zarad Allahova lica hranimo." Nadajući se nagradi od Allaha, dž.š., i Njegovom zadovoljstvu. "Od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!" Ne tražimo od vas nagradu niti plaću niti da nam se zahvaljujete i hvalite nas pred svijetom.

"Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti." Mi ovo činimo nadajući se da će nam se Allah, dž.š., smilovati i da će nam Svoju blagodat podariti onog dana kada sve bude namrgođeno i smrknuto. Ibn-Abbas veli: znači što i tijesan znači isto što i dugačak. Ibn-Džerir veli: "Taj je dan najteži i najduži dan zbog njegove kušnje i napora". Allah, dž.š., veli: "I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati." Allah će im, dž.š., uliti sigurnost od onoga čega su se pribojavali i plašili. "I blaženstvo i radost im darovati" "ozarenost, blaženstvo, koje će se vidjeti na licima." "radost, a ona je u srcima." Kada je srce veselo, i lice se ozari i zasja. Allah, dž.š., veli: "Za ono što su trpjeli - nagraditi." Dakle zbog njihovog strpljenja dat će im Džennet i svilu. Ustvari, prostrano mjesto u Džennetu i lagahan život i divnu odjeću. Kada je proučen ovaj ajet, Ebu-Sulejman Ed-Daraniju kazao je: "Oni su bili strpljivi u izbjegavanju onoga čemu vode strasti na dunjaluku."

Buharija bilježi od Ibn-Mes’uda, r.a., da je rekao: (567) "Dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom a.s., u pećini na Mini, došla mu je objava sure "El-Murselat". Ja sam je pamtio dok ju je učio, a usta samo što su prestala da je izgovaraju. Kada odjednom prema nama skoči zmija, a Allahov Poslanik reče: "Ubijte je!" Poslušali smo i pošli to učiniti, međutim, ona je pobjegla. Muhammed je, a.s., kazao: "Spasila se nevolje koja ju je mogla snaći od vas, kao što ste se i vi sačuvali njenog zla." Bilježi Muslim. Od Ibn-Abbasa prenosi se (568) da ga je Ummu-Fadl čula kako uči "Vel-murselati urfen" pa je rekla: "Moj sinko, podsjetio si me svojim učenjem ove sure da je ona zadnje što sam čula da Poslanik, a.s., proučio na akšam-namazu." Bilježe ga dvojica.

Tako mi onih koji se jedan za drugim šalju /1/ pa kao vihor hite, /2/ i onih koji objavljuju /3/ pa razdvajaju, /4/ i Objavu dostavljaju, /5/ opravdanje ili opomenu, /6/ sigurno će biti ono čime vam se prijeti! 8. Kada zvijezde sjaj izgube /8/ i kada se nebo otvori /9/ i kada se planine u prah zdrobe, /10/ i kada se poslanici u određeno vrijeme skupe... /11/ "Do kojeg je to dana odloženo?" - /12/ "Do Dana sudnjeg!" /13/ A znaš li ti šta je Dan sudnji? - /14/ Teško toga dana poricateljima!/15/

Komentatori Kur’ana, a.š., između ashaba i tabiina i drugih razišli su se o pitanju značenja "Vel-Murselati urfen". Neki kažu to su meleki. "El-Murselat - oni koji se jedan za drugim šalju", El-Asifat "koji kao vihor hite", En-Naširat, "oni koji objavljuju", su vjetrovi, dok El-Ferikat, "oni koji razdvajaju" i El-Mulkijat, "Oni koji objavu dostavljaju" -nema razilaženja da su to meleki. Neki kažu da su to sve meleki. ^ini se da su "El-Murselat" vjetrovi, kako Allah, dž.š., veli: "Mi šaljemo vjetrove da oplođuju..." (15:22) Isto tako je i El-Asife - vjetrovi; En-Našitat su vjetrovi koji razbacuju oblake, kako hoće Allah, dž.š. Allah, dž.š., veli: "Pa razdvajaju, i Objavu dostavljaju, opravdanje ili opomenu." Ovo označava meleke i tu nema razilaženja. Oni silaze sa Allahovom, dž.š., naredbom poslanicima razlučujući Istinu od neistine, šaljući poslanicima objavu u kojoj je opravdanje stvorenjima ili opomena da ih ne snađe Allahova, dž.š., kazna koje su se pribojavali. Allah, dž.š., veli: "Sigurno će biti ono čime vam se prijeti!" Ovo je tvrdnja radi koje su ove zakletve. Tj. On što vam je obećao, kao što je smak svijeta, proživljenje, polaganje računa, nagrada i kazna sve će se to neodložno desiti.

Zatim Allah, dž.š., veli: "Kada zvijezde sjaj izgube" kada im nestane svjetlosti i sjaja, kao što je spomenuto u kur’anskom ajetu: "I kada zvijezde popadaju." (82:2) Tj. kada se pocijepaju i raskinu njihovi djelovi. "I kada se nebo otvori", raspukne. "I kada se planine u prah zdrobe." Kada ih nestane i ne ostane nikakvog traga od njih. "I kada se poslanici u određeno vrijeme skupe..." Sastanu, kao što je u ajetu: "Na dan kada Allah sakupi poslanike..." (El-Maide) Allah, dž.š., veli: "Do kojeg je to dana odloženo?" - "Do Dana sudnjeg!" A znaš li ti šta je Dan sudnji? - Teško toga dana poricateljima!" Allah, dž.š., veli: "Do kojeg su dana poslanici i njihov slučaj odloženi - sve dok ne nastupi Sudnji dan." Isto je spomenuto u ajetu: "Nemoj ni pomisliti da Allah neće održati obećanje Svoje poslanicima svojim..." (14:47) Allah, dž.š., veli: "Teško toga dana poricateljima!" Teško njima od Allahove, dž.š., kazne koja će se desiti

Zar Mi nismo drevne narode uništili /16/ i poslije njih i one koji su za njima dolazili?! /17/ Isto tako ćemo sa svim grješnicima postupiti?/18/ Teško toga dana poricateljima! /19/ Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo/20/ koju na pouzdano mjesto stavljamo/21/do roka određenoga?! /22/ Takva je Naša moć; a kako smo Mi samo moćni!/23/ Teško toga dana poricateljima! /24/ Zar Mi nismo učinili Zemlju sabiralištem /25/ živih i mrtvih/26/ i na njoj nepomične visoke planine postavili, i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete? /27/ A teško toga dana poricateljima!/28/

Allah, dž.š., veli: "Zar Mi nismo drevne narode uništili." One koji su nijekali poslanike. "I poslije njih i one koji su za njima dolazili?!" Koji su bili njima slični po djelima. Zato Allah, dž.š., veli: "Isto tako ćemo sa svim grješnicima postupiti! Teško toga dana poricateljima!" Zatim Allah, dž.š., veli ističući blagodati prema stvorenjima i argumentirajući proživljenje činjenicom da su stvoreni prvi put. "Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo", beznačajno slabe i sićušne u poređenju sa Allahovom, dž.š., moći. "Koju na pouzdano mjesto stavljamo." Što znači skupili smo je u maternici, gdje se sperma muškaraca i žene umirila, a maternica je tako i stvorena da može čuvati tekućinu koja je u nju došla. Allah, dž.š., veli: "Do roka određenog?!" U trajanju od šest mjeseci ili od devet.

Stoga Allah, dž.š., veli: "Takva je Naša moć; a kako smo Mi samo moćni! - Teško toga dana poricateljima!" Zatim Allah, dž.š., veli: "Zar Mi nismo učinili Zemlju sabiralištem živih i mrtvih." Eš-Šabi veli: "Njena je utroba za mrtve, a površina za žive." "I na njoj nepomične visoke planine postavili", brda. "I zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?" Pitku i hladnu. "A teško toga dana poricateljima!" Koji ustraju poslije ovakvih pojašnjenja u nevjerovanju i poricanju.

Idite prema onome što ste neistinom smatrali /29/ Idite prema dimu u tri prama razdvojenom /30/ koji hlada neće davati i koji od plamena neće zaklanjati/31/ On će kao kule bacati iskre/32/ kao da su kamile riđe./33/ Teško toga dana poricateljima!/34/ Ovo je dan u kome oni neće ni prozboriti/35/ i pravdanje im neće dozvoljeno biti./36/ Teško toga dana poricateljima!/37/ Ovo je Dan sudnji, i vas i narode drevne ćemo sakupiti/38/ pa ako se lukavstvom kakvim budete znali poslužiti, dovijte se protiv Mene! /39/. Teško toga dana poricateljima./40/

Allah, dž.š., daje obavijest o nevjernicima koji poriču proživljenje, nagradu, Džennet i Džehennem. Njima će se reći na Sudnjem danu: "Idite prema onome što ste neistinom smatrali, idite prema dimu u tri prama razdvojenom." Plamen vatre kada se podigne ima tri prama zbog svoje siline. "Koji hlada neće davati i koji od plamena neće zaklanjati." Tama dima nije u isto vrijeme i hlad niti će ih štititi od vreline vatre. Allah, dž.š., veli: "On će kao kule bacati iskre." Iskre će letjeti od vatre koja je kao kula. "Kao da su kamile riđe." Kao crne kamile. "Teško toga dana poricateljima!" Zatim veli: "Ovo je dan u kome oni neće ni prozboriti." Neće govoriti. "I pravdanje im neće dozvoljeno biti."

"O čemu oni jedni druge pitaju?" /1/ "O Vijesti velikoj", /2/ "o kojoj oni različita mišljenja imaju." /3/ "Tako ne treba, oni će saznati sigurno!" /4/ "I još jednom, tako ne treba, oni će saznati sigurno!" /5/ "Zar Zemlju posteljom nismo učinili", /6/ "i planine stupovima", /7/ "i vas kao parove stvorili", /8/ "i vaš san smirajem učinili", /9/ "i noć odjećom učinili", /10/ "i dan za privređivanje odredili", /11/ "i iznad vas sedam silnih sazidali", /12/ "i svjetiljku plamteću postavili?" /13/ "IMi iz oblaka vodu obilnu spuštamo" /14/ "da njome žito i bilje izvedemo", /15/ "i bašče guste." /16/

Idolopoklonicima Uzvišeni osporava njihovo raspitivanje o Kijametskom danu, tj. "Velikoj vijesti", "o kojoj oni različita mišljenja imaju", tj. neki ljudi vjeruju, a neki i ne vjeruju u Kijametski dan. On, zatim, onima koji poriču Kijametski dan prijeteći kaže: "Tako ne treba, oni će saznati sigurno!" "I još jednom, tako ne treba, oni će saznati sigurno!" Ovo je opomena i žestoka prijetnja, koja će se sigurno ostvariti. Slavljeni i Uzvišeni, zatim, počinje opisivati Svoju veličanstvenu moć u stvaranju najrazličitijih stvari i pojava koje govore o Njegovoj moći da čini što hoće, pa kaže: "Zar Zemlju posteljom nismo učinili", tj. zaravnjenom, pogodnom za njihov život i mirnom za stvorenja, "i planine klinovima", tj. postavio je planine kao klinove na kojima ju je učvrstio kako sa stanovnicima na sebi ne bi podrhtavala.

Zatim, Uzvišeni kaže: "...i vas kao parove stvorili", tj. muško i žensko, od kojih svako uživa u suprotnom spolu i na taj se način razmnožavate. U tom smislu On, na drugom mjestu, kaže: "...i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što između vas uspostavlja ljubav i samilost ..." (30: 21) "...i vaš san smirajem učinili", tj. prekidom kretanja, kako biste se odmorili od svakodnevnih aktivnosti i trke za životnim potrebama. "...i noć odjećom učinili", tj. počinkom i smirajem. "...i dan za privređivanje odredili", tj. učinili ga svijetlim i vidljivim da bi ljudi u njemu stjecali životne potrebe i mogli odlaziti i vraćati se. "...i iznad vas sedam silnih sazidali", tj. sedam nebesa sa svim njihovim prostranstvima, savršenstvom i ukrasima u vidu zvijezda, planeta i drugih nebeskih tijela. Zato Uzvišeni kaže: "...i svjetiljku plamteću postavili", tj. Sunce koje obasjava cijeli svijet. "Mi iz oblaka vodu obilnu spuštamo", tj. iz oblaka nadojenih kišom koji samo što ju nisu ispustili. Izraz "mu'sir" koristi se i za ženu koja samo što nije dobila menstruaciju. Ovaj izraz koristi se i za vjetrove koji donose kišu. Ipak je očito da se ovdje misli na oblake koji ispuštaju kišu. U tom smislu Uzvišeni, na drugom mjestu, kaže: "Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju, i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada." (30:48)

"...vodu obilnu", tj. koja u vidu kiše neprekidno lije. Riječ "sedždžun" upotrijebljena je i u hadisu u kome stoji: "Najbolji hadž je onaj sa bukom i prolijevanjem", tj. prolijevanjem krvi kurbanskih deva. "...da njome žito i bilje izvedemo, i bašče guste", tj. da pomoću ove obilne, ugodne, korisne i blagoslovljene vode raste: "žito", koje se sprema za ljude i stoku, "bilje", tj. zelen koja se jede svježa, i "bašče", tj. vrtovi s najraznovrsnijim plodovima, bojama, ukusima i mirisima; "guste", tj. isprepletenih krošanja.

"Dan sudnji je, zaista, već određen", /17/ "Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti", /18/ "i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati", /19/ "i planine će se zdrobiti i priviđenje će biti." /20/ "Džehennem će zasjeda biti" /21/ "nasilnicima mjesto povratka", /22/ "u kome će zauvijek ostati", /23/ "u njemu svježine neće osjetiti, ni pića okusiti", /24/ "osim vrele vode i kapljevine", /25/ "kazne prikladne." /26/ "Zaista se oni nisu nadali polaganju računa" /27/ "i potpuno lažnim su smatrali Naše Znake", /28/ "a Mi smo sve pobrojali i zapisali", /29/ "pa kušajte, Mi ćemo vam povećati samo kaznu!”/30/

Uzvišeni saopćava da je Sudnji dan, tj. Kijametski dan unaprijed tačno određen, da se ne može ni odgoditi ni ubrzati i da tačno vrijeme njegovog dolaska zna samo Allah, dž.š. Uzvišeni kaže: "A Mi ga odgađamo samo na neko vrijeme." (11: 104) "Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti." Mudžahid kaže da to znači: grupa po grupa, a Ibn-Džerir da će svaki narod doći sa svojim poslanikom. "...i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati", tj. puteva i staza za silazak meleka. "...i planine će se zdrobiti i priviđenje će biti", kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one se pomiču kao što se pomiču oblaci", "a planine budu kao vuna, iščupana." On ovdje kaže: "...i priviđenje će biti", tj. onome ko ih bude gledao učinit će se da su nešto, a zapravo neće biti ništa. Nakon toga planine će potpuno nestati i neće biti nikakva traga od njih, kako kaže Uzvišeni:

"A pitaju te o planinama, pa ti reci: 'Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i zasuti.'" (20:105) "Džehennem će zasjeda biti", tj. pripremljena zasjeda, "nasilnicima", tj. neposlušnim odmetnicima koji se suprotstavljaju poslanicima. “...mjesto povratka", tj. boravište i mjesto gdje će se vratiti. Sufjan es-Sevri kaže: "Iznad njega su tri mosta." "...u kome će zauvijek ostati", tj. vječno boraviti. Riječ "ahkabun" je oblik množine od riječi "Hukubun", koja znači vremensko razdoblje o čijoj dužini postoje različita mišljenja. Ali ibn Ebu-Talib pitao je Hilala el-Hidžrija: "Koliko vi računate dužinu "hukub", a po objavljenoj Allahovoj knjizi (Tevratu)?" Ovaj je odgovorio: "Računamo ga osamnaest godina, od kojih svaka godina ima dvanaest mjeseci, svaki mjesec trideset dana, a svaki dan hiljadu godina." Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Umame prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u vezi sa riječima Uzvišenoga: "u kome će zauvijek ostati" rekao: "hukubun" je mjesec, trideset dana, a godina dvanaest mjeseci. U godini je tri stotine šezdeset dana, od kojih je svaki dug hiljadu godina po vašem računanju. "hukubun" je trideset miliona godina." Ovaj hadis je munker, jer su i od El-Kasima, a i Dža'fer ibn ez-Zubejra, koji od njega prenosi hadis, proglašeni kao odbačeni (metruk). Ispravno je shvatanje da ovom vremenskom razdoblju nema kraja, kako navode Katade i Er-Rebi' ibn Enes.