110. An-Nasr – Pomoć Medina – 3 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu,

2. i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze

3. ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, o­n je uvijek pokajanje primao.

(Kur’an Časni)

Al–Lahab (111) – Plamen

سورة المسد

Meka – 5 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

( بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ )

1. Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!

تَبَّتْ يَدَا أَبِي لَهَبٍ وَتَبَّ

2. neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,

مَا أَغْنَى عَنْهُ مَالُهُ وَمَا كَسَبَ

3. ući će on sigurno u vatru rasplamsalu,

سَيَصْلَى نَارًا ذَاتَ لَهَبٍ

4. i žena njegova koja spletkari;

وَامْرَأَتُهُ حَمَّالَةَ الْحَطَبِ

5. o vratu njenu biće uže od ličine usukane!

فِي جِيدِهَا حَبْلٌ مِّن مَّسَدٍ


(Kur’an Časni)

112. Al-Ihlas – Iskrenost Mekka – 4 ajeta.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Reci: “On je Allah – Jedan!

2. Allah je Utočište svakom!

3. Nije rodio i rođen nije,

4. i niko Mu ravan nije!”

(Kur’an Časni)

Al–Falaq (113) – Svitanje

سورة الفلق

Mekka – 5 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

( بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ )

1. Reci: “Utičem se Gospodaru svitanja

قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ الْفَلَقِ

2. od zla onoga što On stvara,

مِن شَرِّ مَا خَلَقَ

3. i od zla mrkle noći kada razastre tmine,

وَمِن شَرِّ غَاسِقٍ إِذَا وَقَبَ

4. i od zla smutljivca kad smutnje sije,

وَمِن شَرِّ النَّفَّاثَاتِ فِي الْعُقَدِ

5. i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!”

وَمِن شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَ

(Kur’an Časni)

Istigfār (traženje oprosta za grijehe) je zasigurno djelotvoran lijek za grijehe, neimaštinu, sušu, a i za razne bolesti. Zato nam je Allahov Poslanik, a.s., naredio da u svim prilikama izgovaramo: "Estagfirullah". Govorio je, a.s.: „O ljudi, tražite od Allaha oprosta i pokajte Mu se (tewbu činite). Ja oprost u svakom danu zatražim i po 100 puta.“ (Muslim). Znajmo da su to riječi zbog kojih kiša pada i odlazi siromaštvo a za to postoji puno dokaza pa pročitajte par korisnih ajeta, hadisa i savjeta.

Hasan el-Basriju dolazio je čovjek i tužio se da kiša nije dugo pala, pa mu Hasan reče: „Traži oprosta za grijehe.“ Dolazi mu drugi i tuži se na neimaštinu, a Hasan mu reče: „Traži oprosta za grijehe.“ Dolazi mu treći i tuži se da mu je žena nerotkinja, a
Hasan mu reče: „Traži oprosta za grijehe.“ Dolazi mu četvrti i tuži se da mu zemlja ništa ne rađa, a Hasan mu reče: „Traži oprosta za grijehe.“ Prisutni u čudu rekoše: „Kako si ti Hasane čudan! Zar svakome ko ti se na nešto potuži ti samo kažeš: 'Traži oprosta za grijehe?‘…“
A Hasan im na to reče: „Zar nikada niste čitali Allahove ajete: „...i (Nuh je) govorio: 'Tražite od Gospodara svoga oprost (estagfirullah) jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati.“ (Nuh, 10-12)
Ako želimo biti srećni i zadovoljni, izgovarajmo često: estagfirullah (tražim oprost od Allaha), jer Allah, dž.š., kaže: „... od Gospodara svoga oprosta tražite i pokajte se, On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite…“ (Hud, 3)

Ako želimo da se sačuvamo od nesreća i katastrofa, izgovarajmo često: estagfirullah (tražim oprost od Allaha), jer Uzvišeni Allah u Časnome Kur'anu kaže: „Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dokle neki od njih mole da im se oprosti.“ (El-Enfal, 3)

Ako želimo oprost za grijehe, uvećanje dobrih djela i povećanje ugleda, izgovarajmo često: estagfirullah (tražim oprost od Allaha), jer Uzvišeni kaže: „... i recite: 'Oprosti' – oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela daćemo i više!“ (El-Bekara, 58)

Ako nas pritisnu brige, tuga i nedaće, izgovarajmo često: estagfirullah (tražim oprost od Allaha), pa će Allahovom milošću i dozvolom istigfār odagnati oblake tuge i od tebe otklonuti svaku brigu!

KUR'ANSKI AJETI KOJI NAS UČE TRAŽENJU OPROSTA I POKAJANJU:

Rabbenā innenā āmennā fa-gfir lenā żunūbenā ve ḱinā ´ażāben-nār.
Gospodaru naš, mi zaista vjerujemo, pa oprosti nam grijehe naše i sačuvaj nas patnje u vatri. (Ali-Imran, 16)

Rabbena fa-gfir lenā żunūbenā ve keffir ´annā sejjiātinā ve teveffenā me´al-ebrār.
Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa dobrima. (Al Imran,193)

Rabbenagfir lenā ve li iħvānine-lleżīne sebeḱūnā bil-īmāni ve lā tedž´al fi ḱulūbinā gillen lilleżīne āmenū. Rabbenā inneke reūfur-raĥīm.
Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima, Gospodaru naš, Ti si, zaista, Dobri i Milostivi. (El-Hašr, 10)

Rabbenā źalemnā enfusenā ve in lem tagfir lenā ve terĥamnā lenekūne-nne minel-ħāsirīn.
Gospodaru naš, mi smo se ogriješili o sebi. I ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, zaista ćemo nastradati. (El-A´rāf, 23)

Rabbi-gfir lī ve li vālidejje ve limen deħale bejtije mu´minen ve lil-mu´minīne vel-mu´mināti, ve lā tezidiź-źālimīne illā tebārā.
Gospodaru moj, oprosti meni i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u moj dom uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj. (Nuh, 28)

Rabbenā ´alejke tevekkelnā ve ilejke enebnā ve ilejkel-maŝīr. Rabbenā lā tedž´alnā fitneten lilleżīne keferū vagfir lenā. Rabbena inneke ente-l-´azīzul-ĥakīm.
Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš. Ti si, zaista, Silni i Mudri. (El-Mumtehine, 4-5)

Rabbenagfir lī ve li-vālidejje ve lil-mu´minīne jevme jeḱūmul-ĥisāb.
Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude račun polagao. (Ibrahim, 41)

Uslovljavanje oprosta ili dove riječima: "O Allahu, oprosti mi ako hoćeš" ili "O Allahu, smiluj mi se ako hoćeš" ili "O Allahu, uslišaj mi ako hoćeš" i tome slično, su uzroci neprimanja dove. Onaj koji traži oprost ili čini dovu, mora biti ustrajan u tome, uporan i iskren u svojoj dovi. I mora znati i to da je Allah, dž.š., – Onaj koji dove uslišava i da On voli da Mu se istigfāri i dove upućuju.

NAČINI TRAŽENJA OPROSTA I POKAJANJE ZABILJEŽENIH U HADISIMA:

Estagfirullāh. Oprosti mi Allahu.

Rabbigfir lī, Rabbigfir lī. Gospodaru oprosti mi, Gospodaru oprosti mi. (EbuDavud, Nesai IbnMadždže)

Estagfirullāhe ve etūbu ilejh. Tra#im oprost od Allaha i primi moje pokajanje.(Buharija)

Estagfirullāhe-lleżī lā ilāhe illā-Hū vel-Ȟajjul-ќajjūm ve etūbu ilejh.
Tražim oprost od Tebe Allahu, osim Kojeg drugog boga nema, Živog i Postojanog Održavatelja, i Tebi se kajem. (Ebu Davud, Tirmizi)

Allāhumme Ente Rabbī la ilāhe illa Ente ħalaktenī ve-ene`abduke ve-ene`alā `ahdike ve v´adike meste-t`atu. E’ūżu bike min šerri ma san´atu. Ebu´u leke bi-n´imetike ´alejje ve-ebū´u bi-żenbī, fa-gfir li fe-innehū lā jagfiruż-żunūbe illā Ente.
Allahu moj, Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam rob Tvoj, Tebi sam obavezu i obećanje dao u granicama mogućnosti svojih.Tebi se utječem od zla djela koja počinih. Priznajem Tvoje blagodati prema meni, kao što priznajem i grijehe svoje, stoga molim Te oprosti mi, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe. (Buharija)

Allāhumme Ente Rabbī ve ene ´abduke źalemtu nefsī ve´atereftu bi żenbī lā jagfiruż-żunūbe illā Ente fa-gfir lī.
Allahu moj, Ti si moj Gospodar i ja sam rob Tvoj, prema sebi sam nepravdu učinio i priznajem grijeh svoj, samo Ti mozeš grijehe oprostiti, zato mi, molim Te Gospodaru oprosti. (Tirmizi)

Allāhumme innī źalemtu nefsī źulmen kesīren ve lā jagfiruż-żunūbe illā Ente fa-gfir lī magfireten min ´indike ve-rĥamnī inneke Ente-l-gafūrur-raĥīm.
Allahu moj, uistinu sam se mnogo ogriješio prema sebi, a grijehe ne oprašta niko osim Tebe, pa Te molim oprosti mi Svojim oprostom i smiluj mi se. Ti si, Oprostitelj Samilosni. (Buharija i Muslim)

Allāhummagfir lī verĥamnī ve´afinī verzuќnī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, zaštiti me i opskrbi me. (Muslim)

Allāhummagfir lī verĥamnī vehdinī ve´afinī verzuќnī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, zaštiti me i opskrbi me. (Muslim)

Allāhummagfir lī verĥamnī vehdinī vedžburnī ve´afinī verzuќnī verfa´nī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi, smiluj mi se, uputi me i učini neovisnim, zaštiti me, opskrbi me i uzdigni me. (Tirmizi)

Allāhummagfir lī żenbī ve vessi’ lī fī dārī ve bārik lī fī rizќī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi grijehe moje, učini i prostranom kuću moju (rahatlukom za ukućane i musafire), i učini berićetnom opskrbu moju. (Nesai)

Allāhummagfir lī żenbī kullehū diќќahū ve džillehū ve evvelehū ve āħirehū ve´alā nijjetehū ve sirrehū.
Allahu moj, molim Te oprosti mi svaki moj grijeh, mali i veliki, prošli i budući, javni i tajni (Muslim)

Rabbigfir lī ve-tub´alejje inneke Ente-ttevābur-raĥīm.
Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (Ebu Davud)

Rabbigfir lī ve-tub´alejje verĥamnī inneke Ente-ttevābur-raĥīm.
Gospodaru moj, molim Te oprosti mi i primi pokajanje moje, i smiluj mi se, jer Ti si zaista Onaj koji pokajanje prima i Koji je Milostiv. (EbuDavud, Tirmizi, Ibn Madždže)

Allāhummagfir lī mā ќaddemtu ve mā eħħartu ve mā esrertu ve mā e´alentu ve mā esreftu ve mā Ente e´alemu bihī minnī. Ente-l-Muќaddimu ve Ente-l-Mu´eħħiru lā ilāhe illā Ente.
Allahu moj, molim Te oprosti mi moje ranije grijehe i one kasnije, one što počinih potajno i one na javi, one u kojima nisam imao mjere, kao i one o kojima Ti znaš bolje od mene, Ti unapređuješ koga hoćes i Ti unazađuješ koga hoćes. Nema boga osim Tebe. (Muslim)

Allāhummagfir lī ħattīetī ve džehlī ve isrāfī fī emrī ve-mā Ente e´alemu bihī minnī. Allāhummagfir lī džiddī ve hezlī ve ħata´ī ve-´amdī ve kullu żālike ´indī.
Allahu moj, molim Te oprosti mi greške moje, moje neznanje, pretjeranost u postupcima mojim i sve ono što Ti znaš da je kod mene. Allahu moj, molim Te oprosti mi moju neozbiljnost, moju grešku i lošu namjeru, a sve je ovo prisutno kod mene. (Buharija, Muslim)

Subĥāneke allāhumme ve bi-ĥamdike ešhedu en lā ilāhe illʿā Ente estagfiruke ve etūbu ilejk.
Neka si slavljen Allahu i neka Ti je hvala, svjedočim da nema boga osim Tebe. Od Tebe oprost za grijehe tražim i Tebi se kajem. (Tirmizi)

Lā ilāhe illā Ente subĥāneke innī kuntu mineź-źalimīn.
Nema boga osim Tebe, neka Si slavljen Ti, doista sam bio od griješnika. (Tirmizi)

Allāhumme inni e’ūżu bike min-zevāli ni´metike ve teĥavvuli ´āfijetike ve fudžā´eti niќmetike ve džemī´i seħaŧike.
Allahu moj, utječem se Tebi od prestanka Tvojih nimeta (blagodati), od nestanka Tvoga blagoslova (čuvanja), od iznenadne nesreće i svakog Tvoga nezadovoljstva. (Muslim)

1. Dova vjernika upućena bratu muslimanu u njegovom odsustvu
Od Ebu Derdaa', r.a., se prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Nema tog muslimana koji moli Allaha za svog brata dok je on odsutan a da melek, koji je zadužen za njega, ne uči istu dovu za toga koji moli." (Muslim)
2. Dova onoga kome je nepravda učinjena
Kada je Allahov poslanik, a.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: "Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Buhari)
3. Dova putnika
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Tri dove se ne odbijaju i tu nema nikakve sumnje: dova onoga kome je nepravda učinjena, dova putnika namjernika i dova roditelja koji moli za svoje dijete." (Tirmizi)
4. Dova postača dok isčekuje iftar, dova pravednog vladara – imama
Po hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre, r.a., trojici se dova ne odbija: "Postaču dok se iftari, pravednom vladaru i dova onoga kome je nepravda učinjena. Njegovu dovu Allah uzdiže iznad bijelih oblaka, otvara joj nebeska vrata i kaže: 'Tako mi Moje moći, pomoći ću te, koliko je uskoro!'..." (Tirmizi)
5. Dova poslušnog djeteta
Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi predaja da je Poslanik, a.s., rekao: "Kada čovjek umre prestaju mu se pisati njegova djela osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje koje ljudima koristi i lijepo odgojeno dijete koje moli za svoje roditelje." (Muslim)
6. Dova onoga koji se našao u nevolji
Shodno kur'anskom ajetu: "A ko je taj Koji se nevoljniku u nevolji odaziva?" (En-Neml, 62)
7. Ko zanoći čist (pod abdestom) spominjajući Allaha, dž.š.
Od Muaza b. Džebela, r.a., se prenosi da je Allahov poslanik, a.s., kazao: "Nema tog vjernika koji zanoći sa abdestom spominjući Allaha, dž.š., pa se probudi a potom prouči dovu tražeći od Allaha dobro i na dunjaluku i na ahiretu, a da mu ta dova ne bude uslišana." (Ebu Davud i Ahmed)
8. Dova kojom je molio Junus, a.s.
Od Sa'd b. Ebi Vekasa, r.a., se prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Ko prouči dovu koju je Junus, a.s., u utrobi ribe učio: 'Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti, zaista sam ja od onih koji su se prema sebi ogriješili', dova će mu biti uslišana." (Tirmizi i drugi)
9. Dova onoga koji se probudi iz sna
Od Ubade b. Samita, r.a., se prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Ko se probudi iz sna pa prouči: 'Nema drugog boga osim Allaha Jednog Jedinoga, Koji nema sudruga, samo Njemu pripada vlast i samo je On dostojan zahvale, On svime upravlja, neka je hvala Allahu, slavljen neka je Allah, Allah je Velik, nema moći niti slave osim kod Allaha', a zatim kaže: 'Gospodaru moj, oprosti mi' ili prouči dovu bit će mu uslišana. Ako potom obavi i namaz bit će mu primljen kod Allaha." (Buhari i drugi)
10. Dova čestitog djeteta za njegove roditelje
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov poslanik, a.s., kazao: "Zaista će Allah uzdigniti položaj svoga iskrenog roba u Džennetu, a on će kazati: 'Gospodaru moj odakle meni ovoliko dobrih djela?' Bit će mu odogovoreno: 'Ovo je rezultat dove i moljenja za oprost tvoje djece'…" (Ahmed, a Ibn Kesir ga smatra sahihom)
11. Dova hadžije i onog koji obavlja umru, kao i dova onog koji se bori na Allahovom putu
Ibn Omer, r.a., bilježi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Borac na Allahovom putu, hadžija i onaj koji umru obavi, žudeći za svojim Gospodarom, njihove dove su uslišane a ono što zatraže bit će im dato." (Ibn Madždže, a Albani ga smatra hasenom)
12. Dova onoga koji mnogo spominje Allaha
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Trojici se ne odbija dova: Onome koji često spominje Allaha, dova onoga kome je nepravda učinjena i dova pravednog imama – vladara." (Bejheki i Taberani, Albani ga smatra hasenom)
13. Dova onoga koga je Allah zavolio i kome se smilovo
Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: "Zaista je Allah rekao: 'Ko uznemirava Mog evliju (vjernika kojeg Ja zavolim) objavit ću mu rat. Moj rob mi se ne može ničim bolje približiti kao sa farzovima koje sam mu propisao. On mi se tako približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kad ga zavolim postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom radi i njegova noga kojom hoda. Kada Mi zatraži nešto, Ja mu dam, a ako Me zamoli za zaštitu Ja mu je pružim'..." (Buhari)

«Moj Bože, koje podložniji propasti i pogrešci od mene, a ko je dostojniji oprostu i poklonu od Tebe! Ti si me stvorio slabašnim pa ja nisam kadar od sebe štetu odbiti niti sebi korist pribaviti. Moj Bože, tvoje znanje o meni je vječno, Tvojoj odredbi ja ne mogu umaći niti se tvojoj odluci suprotstaviti . Tvojom voljom ja sam Ti pokoran, a od Tebe je pomoć i dar. Ogriješio sam se o Tebe sa Tvojim znanjem; pa argument je Tvoj. Tako Ti obaveze na milost, ulij strah u moje srce – da mi nada bude samo u Tebe i strah samo od Tebe! Moj Bože, koji si najmilostiviji, blagoslovi Muhammeda – posljednjeg vjerovjesnika, a meni i svim vjernicima podari oprost. Dovoljan mi je Allah i divan li je On gospodar.»
« - O Ti koji, kada mu se štogod na čuvanje povjeri, to na najbolji način sačuva i izvrši, ostavljam Ti na čuvanje ono što mi je nepoznato kao i ono što mi je poznato, sve što imam; sačuvaj mi to , o Ti kod koga ulozi ne propadaju!»
« - O Ti koji si zadržao ruku Ibrahimovu kada je htio sina kurban učiniti dok su jedan drugom povjeravali , pa je sin govorio: «Postupi blago oče!», a Ibrahim dodao:»Strpi se na odredbu našeg Gospodara, sine moj!
- O Ti koji si odredio da karavan bude od pomoći Jusufu kada se našao u pustom kraju i na dnu bunara, da bi ga kasnije, nakon ropstva, postavio za upravitelja!
- O Ti koji si čuo šapat Ez Zennunov u trima tminama!
- O Ti koji si Jakubu a.s. vid povratio i tugu njegovu u veselje pretvorio!.
- O Ti koji si se smilovao suzi Davudovoj i koji si odagnao bolest Ejubovu!
- O Ti koji se odazivaš dovi nevoljnika kada Te moli, i koji izbavljaš od nevolje onoga koji Te zamoli i u Tebe nadu gaji!
- O Ti koji si jedini istinski Stvoritelj i Gospodar kome se ibadet čini!
- O Ti koji čuješ molitvu tihu, koji otklanjaš svaku nevolju! Molim Te, blagoslovi Tvoga odabranog vjerovjesnika i roba kojim si zadovoljan, Muhammeda, a.s.,njegovu porodicu i drugove! A mene sačuvaj od svega što me u brigu baca i od mene odagnaj tugu moju, o Najbolji, od koga se svako dobro traži, o Najčasniji u koga se nada gaji, o Najmilostiviji, čija milost se moli, podari mi dobro koje si samo Ti dostojan podariti! O Najmilostiviji!Dovoljan mi je Allah! Divan li je on gospodar!»
„Bože, nemoj me učiniti od onih koji, kada obole, tada se kaju, a čim ozdrave, opet u iskušenje padaju, a kada osiromaše, tužni budu! Bože, podari mi zadovoljstvo onoga koji je Tobom zadovoljan! Čuvaj me u ovom mom životu, a i poslije moje smrti,tako Ti Tvoje milosti o Najmilostiviji!Dovoljan mi je Allah! Divan li je on gospodar!»

Uzvišeni Allah kaže: "Bokovi njihovi se postelje lišavaju i oni se gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im mi dajemo, udjeljuju."(Es-Sedžda,16.), a nakon toga dodaje: "I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju"(Es-Sedžda, 17).

Opisujući dobročinitelje, Uzvišeni Allah na drugom mjestu kaže: "Noću su samo malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili" (Ez-Zijarat,17–18).

Od Katade i Mudžahida se prenosi da to znači da po čitavu noć, sve do sabaha nisu spavali, već je u ibadetu provodili. Od Ibn Abbasa se prenosi da je u tom smislu rekao: "Znala bi im proći po čitava noć, a da oka ne bi sklopili".

Uzvišeni, također, kaže: "Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onog svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga."(Ez-Zumer,9). Šejhu-l-islam kaže da izraz -kanut- ovdje znači: ustrajnost u pokornosti i da se onaj koji dugo ostaje na kijamu, ruku'u i sedždi naziva „kanit(om)“.

Opisujući one koji istinski robuju Milostivom, Uzvišeni kaže: "...i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tle padajući i stojeći" (El – Furkan, 64).

Buharija u „Poglavlju o odabranosti noćnog namaza“ navodi lanac prenosilaca hadisa na čijem je kraju Abdullah b. Omer koji kaže:  "Za života Vjerovjesnika s.a.w.s., bio je jedan čovijek koji bi  -kad bi nešto usnio- san svoj pričao Allahovu Poslaniku s.a.v.s., pa sam i ja poželio da mi je šta usniti i ispričati Allahovu Poslaniku s.a.v.s. Tako sam jedan put, dok sam još bio dječak – dok sam u doba Allahova Poslanika s.a.v.s. spavao u džamiji - usnio da su me dva meleka uzela i odvela do vatre koja mi se učinila da je obzidana kao bunar i da ima dva stupa. U njoj sam vidio neke ljude koje sam odranije poznavao, pa sam počeo učiti: "Utječem se Allahu od vatre"!, pa nas je sreo još jedan melek koji me je upitao: “Šta ti je? Što si se prepao”? San sam ispričao Hafsi, a Hafsa ga je ispričala Allahovu Poslaniku s.a.v.s., koji je rekao: "Divan li je Abdullah čovijek, samo da još noću ustaje i klanja"! Poslije toga on je spavao samo, sasvim mali dio noći.“

Dokaz da je noćni namaz odabran su Poslanikove , s.a.w.s. riječi: "Divan li je Abdullah čovijek, samo da još noću ustaje i klanja" , jer se pod njegovim riječima "Divan li je čovjek..." podrazumijeva onaj ko noću ustaje i klanja. Druga poruka ovog hadisa je da noćni namaz odvraća nesreću.

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao : "Poslije propisanih (tj.farz) namaza, najbolji namaz je noćni namaz."

Od 'Ali b. Ebu Taliba, r.a. se pripovjeda da je njemu i Fatimi r.a., Vjerovjesnikovoj kćerci, Allahov Poslanik, s.a.w.s., jedne noći pokucao na vrata i upitao ih :

"Zar ne klanjate?  –pa sam rekao : "Allahov Poslaniče, naše su duše u Allahovoj ruci i On ih oživljava (tj.budi) kada On hoće"- pa se, kad sam to rekao, okrenuo ništa mi ne odgovorivši. Zatim sam ga čuo kako odlazeći i udarajući se po stegnu govori: '...ali je čovijek, više nego iko, spreman da se raspravlja.' "(El-Kehf, 54.)

Ibn Bettal kaže: "I ovaj slučaj je dokaz koliko je noćni namaz odabran i pohvaljeno buđenje ukućana i rodbine radi njegovog obavljanja".

Et-Taberi u vezi ovog slučaja kaže: "Da Vjerovjesnik s.a.w.s., nije znao za posebnu odabranost noćnog namaza, on sigurno ne bi uznemiravao svoju kćerku i svog amidžića, pogotovo u vrijeme koje je Allah svojim stvorenjima odredio za počinak. Međutim, on je za njih odabrao ono što je po njih bolje."

Kako je Vjerovjesnik, s.a.w.s., obavljao noćni namaz?

Dužina noćnog namaza

Od Abdullaha b. Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao:  "Klanjao sam sa vjerovjesnikom s.a.w.s., noćni namaz pa je toliko dugo ostao na kijamu da sam pomišljao da učinim nešto što ne valja." Upitali smo ga: "A šta si to pomišljao?"
pa je rekao: "Pomišljao sam da sjednem, a da Vjerovjesnika s.a.w.s., ostavim (sama na kijamu)."

El-Hafiz kaže: "U ovom hadisu je dokaz da je se Vjerovjesnik s.a.w.s., opredjelio za oduljenje noćnog namaza. Ibn Mes'ud je tada bio u snazi i privržen slijeđenju Vjrovjesnika s.a.w.s., i sigurno da ne bi pomišljao na sjedenje, da Vjerovjesnik, s.a.w.s., nije neobično dugo ostao na kijamu. Međutim, mnogi ashabi, kao i drugi poslije njih, smatrali su da je bolje u namazu obaviti što više ruku'a i sedždi. U tom smislu, u hadisu koji prenosi Sevban, a bilježi ga Muslim, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao: "U najbolja djela spada činiti što više sedždi." (u pogledu ovog slučaja en-Nevevi kaže: "Ovo je dokaz da prema imamima i starijim osobama treba biti učtiv i da im se ni riječima ni djelima ne treba suprotstavljati, izuzev ako se radi o nečemu što nije dozvoljeno." Islamski učenjaci su jednoglasni u mišljenju da muktedija, kako u farz namazu, tako i u nafili – ukoliko ne može stajati na kijamu – kijam može obaviti i sjedeći. To što to nije učinio Ibn Abbas, bilo je iz poštovanja prema Vjerovjesniku, s.a.w.s.)

Zato izgleda da to zavisi od čovjeka do čovjeka i od slučaja do slučaja. Muslim u svojoj Zbirci bilježi hadis koji pripovijeda Huzejfe, u kome on kaže da je jedne noći klanjao noćni namaz sa Vjerovjesnikom, s.a.w.s., u kome je Vjerovjesnik, s.a.w.s., na jednom rekjatu proučio (tri najduže sure) El-Bekare, Ali 'Imran i En-Nisa' i da je – kada god bi naišao na ajet u kome se hvali Gospodar – Gospodara pohvalio, kada bi naišao na ajet u kome se nešto moli, Allaha zamolio i kada bi naišao na ajet u kome se traži Allahova zaštita, od Allaha zaštitu zatražio, te da bi na ruku'u ostao koliko i na stajanju, ponovo se uspravio i ostao uspravno , koliko i preget na ruku'u, a onda pao na sedždu i na njoj ostao koliko i na stajanju, a za to je potrebno, najmanje oko dva sata. Možda je Vjerovjesnik, s.a.w.s., cijelu tu noć proveo u namazu?

Što se ostalih noći tiče , po kazivanju Aiše r.a. Allahov poslanik Muhammed a.s. je u noćnom namazu obično provodio oko jedne trećine noći.

Uzvišeni Allah kaže: „A onaj koji veliča Allahove propise, pa to je od pobožnosti srca.“ (El-Hadž,32.) Od posebnosti i odlika koje je Uzvišeni Allah podario namazu jesu:

Prvo i najveće što je Uzvišeni Allah naredio nakon Vjerovanja u Njega i tewhida (ispovjedanja Njegove jednoće).Naredio ga je Uzvišeni prije posta i zekata i hadža i pokrivanja žena i drugoga od propisa islama.
To je najveći temelj islama nakon kelimei šehadeta. Veći je od posta i zekata i hadža i drugih propisa islama.
Največa vanjska oznaka islama. To je nešto največe čime se musliman razlikuje od drugih ljudi i nešto najveće što ukazuje na prisutnost islama i muslimana.
To je najbolje djelo muslimana, kao što je u hadisu: „I znajte da je vaše najbolje djelo namaz.“ (Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise u Sahihul Džamiu, br. 952.)
Naređen je na nebu prilikom događaja Israa i Miradža, za razliku od ostalih temelja islama koji su naređeni na Zemlji posredstvom meleka Džibrila.
Naređen je svim poslanicima i vjerovjesnicima i njime Allahu ibadet čine stanovnici nebesa, plemeniti meleki i stanovnici Zemlje, ljudi i džini. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ja čujem zvuk (kao kada je natovarena životinja teretom) neba,a nema prijekora zbog toga. Nema na njemu mjesta koliko pedalj, a da na njemu nije melek na sedždi ili kijamu.“ (Sahih kod Albanija u Es-Silsiletus-Sahiha, br. 1060.)
Prvo što se naređuje muslimanu dok je mali, kao što je u hadisu: “Naređujte svojoj djeci namaz u sedmoj godini...“ (Ahmed i Ebu Davud, a Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 5868.)
Posljednje što je oporučio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti, kao što je u hadisu: „Namaz, namaz i oni koji su u vašem posjedu.“ (Ahmed i Nesai, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3873.)
Ne spada sa muslimana obaveza klanjanja sve dok je zadužen, osim žene u mjesečnom i čišćenju poslije poroda, tako da musliman klanja na putu i u strahu i bolesti, kako je u mogučnosti, za razliku od posta i zekata i hadža koji spadaju uz postojanje opravdanja.
Nije navedeno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je ostavljanje bilo čega od djela islama kufr, osim namaza, kao što je u hadisu: „Zaista je između čovjeka i kufra i širka ostavljanje namaza.“ (Muslim), a u drugom hadisu: “Razlika između nas i njih jeste namaz, ko ga ostavi taj je uznevjerovao.“ (Sunen)
Posljednje što gubimo od svoje vjere, kao što je u hadisu: “a posljednje što ostaje od njihove vjere je namaz... Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 2575.)
Allah ga je nazvao imanom i spomenuo iman umjesto njega, kao što je u riječima Uzvišenog: „Neće Allah dati da propadne vaše vjerovanje.“ (prijevod značenja, sura El-Bekara, ajet 143.)
Najbliže je rob svome Gospodaru u namazu kada je na sedždi, kao što je to pouzdano preneseno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Sahihu Muslima.
Največi uzrok koji omogučava druženje sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Džennetu, jer je rekao, sallallahu alejhi ve sellem, onome koji mu je tražio društvo u Džennetu: „Pomozi me u pogledu sebe mnoštvom sedždi.“ (Muslim)
Razlikuju se njime mu´mini od munafika na Kijametskom danu po sedždi, kao što je u riječima Uzvišenog: „Na Dan kada se otkrije Noga i budu pozvani sedždu da učine, pa ne mognu.“ (prijevod značenja, sura El-Kalem, ajet 42.)
Največi i najistaknitiji znak po kojem će Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poznati svoj ummet na Sudnjem danu, kao što je u hadisu: „Moj ummet će biti prozivan na Sudnjem danu po bijelim oznakama od tragova abdesta ...“ (Buhari i Muslim)
Čuva klanjača na Sudnjem danu makar ušao u Vatru, kao što je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu: „Zabranio je Allah, azze ve dželle, Vatri da jede tragove sedžde.“ (Buhari i Muslim) To je iz počasti prema namazu.
Največe što štiti muslimana od razvrata, nevaljaština i zala, kao što je u riječima Uzvišenog: „Zaista namaz spriječava od razvrata i i nevaljalštine.“ (prijevod značenja, sura El-Ankebut, ajet 45.) Sve dok musliman čuva svoj namaz on je u zaštiti i sigurnosti od upadanja i tonjenja u nemoral i nevaljaštine.
Največe što štiti krv nakon imana - vjerovanja u Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: „Pa ako se pokaju i uspostave namaz i daju zekat oslobodite njihov put.“ (prijevod značenja, sura Et-Tewbe, ajet 5.) U hadisu stoji: „Meni je zabranjeno ubijati klanjače.“ (Ebu Dawud i Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2506.)
Naredio je Allah da se potpomognemo namazom. Kaže Uzvišeni: „Potpomozite se stpljivošću i namazom, a zaista je to teško osim bogobojaznima.“ (prijevod značenja, sura El-Bekare, ajet 45.) I kaže Uzvišeni: „O vjernici! Potpomozite se stpljivošću i namazom.“ (prijevod značenja, sura El-Bekare, ajet 153.)
„Kada bi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto pogodilo ili ga rastužilo odmah bi se namazu predao“. (Ahmed i Ebu Dawud, a Albani ga ubraja u hasen hadise - Sahihul Džami, br. 4703.) Namaz najviše koristi muslimanu u prevazilaženju briga i potištenosti u njegovom svakodnevnom životu.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi dozivao: „O Bilalu, ikameti za namaz, odmori nas njime.“ (Ahmed i Ebu Dawud, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2986.) Namaz je imanska stanica na kojoj se odmara mu´min od teškoća svakodnevnog života i njegovih briga.
Radost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je u hadisu: „Učinjena mi je radost u namazu.“ (Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3098.), on je takođe radost svakog muslimana koji je svjestan njegove veličanstvenosti i veličine stajanja pred Uzvišenim Allahom, tako da je u namazu krajnja radost i rahatluk.
Mjerilo ostalih djela, kao što je rekao Omer ibnul Hattab, radijallahu anhu,: „Onaj koji ga čuva taj drugo još više pazi, a onaj koji ga zapostavi, taj drugo još više zapostavlja.“
Mjerilo za poznavanje našeg mjesta kod Uzvišenog Allaha. Kaže imam Ahmed, rahimehullah,: „Onaj koji želi da zna svoj položaj kod Allaha neka vidi položaj namaza kod sebe.“
Sve radnje u njemu su tewhidullah - ispoljavanje jednoće Uzvišenog Allaha, kao što je Njegovo veličanje, slavljenje, hvaljenje, izgovaranje šehadeta, poniznost, pokornost i skrušenost pred Uzvišenim, tako da se u njemu sastaju največi ibadeti (Allahu ugodna djela).
Direktan razgovor između roba i njegovog Gospodara, pa kada klanjač uči Fatihu izgovarajuči: „Elhamdu lillahi Rabbil alemin“, kaže Allah: „Hvali Me moj rob.“, a kada prouči: „erRahmani rRahim“, kaže Allah: „Pohvalio Me moj rob.“, a kada prouči: „Maliki jeumi ddin“, kaže Allah: „Veliča Me moj rob.“... (Muslim.) Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Kada je neko od vas u svom namazu on razgovara sa svojim Gospodarom.“ (Buhari i Muslim).
Prvo za što će polagati račun rob na Sudnjem danu, kao što je u hadisu kojeg prenosi imam Ahmed i Ebu Davud i Nesai, a u jednom rivajetu: „Pa ako je (namaz) dobar, dobra su mu i ostala djela, a ako je neispravan, neispravna su mu i ostala djela.“ Albani ih ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 2571., 2573.).
Največi uzrok oprosta grijeha. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Koji god musliman kada nastupi obavezni namaz lijepo uzme abdest i bude skrušen i ruku obavi kako treba bude mu otkupom za prošle grijehe, ako ne učini veliki, i tako cijelo vrijeme.“ (Muslim). Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Šta mislite da je rijeka pred vratima nekog od vas u kojoj se kupa svaki dan pet puta, hoće li mu ostati išta od nečistoće?“ „Neće ostati nikakve prljavštine.“ - rekoše. To je primjer pet namaza kojima Allah briše grijehe.“ (Buhari i Muslim)
Največi uzrok uspjeha na dunjaluku i Ahiretu nakon vjerovanja u Uzvišenog Allaha. Kaže Uzvišeni: „Uspjeli su vjernici koji su u svom namazu skrušeni.“ (prijevod značenja, sura El-Muminun, ajeti 1. i 2.)
Največi uzrok čišćenja duše i njenog oslobađanja od malodušnosti, straha, škrtosti i lošeg ponašanja. Kaže Uzvišeni: „Zaista je čovjek stvoren malodušan, kada ga nevolja snađe brižan je, a kada mu je dobro nepristupačan je, osim klanjača.“ (prijevod značenja, sura El-Mearidž, ajeti 19.- 22.)
Največi uzrok povečanja opskrbe. Kaže Uzvišeni: „Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo opskrbu od tebe. Mi tebe opskrbljujemo, a samo bogobojaznima pripada lijep svršetak.“ (prijevod značenja, sura Ta-Ha, ajet 132.) Ko uspostavi namaz na način kako je naređeno i bude ustrajan u tome, Allah će ga opskrbiti odakle se i ne nada.
Ko bude čuvao namaz ima obečanje kod Allaha da će ga uvesti u Džennet. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Pet namaza koje je naredio Uzvišeni Allah, onaj koji lijepo uzme abdest za njih i klanja ih na vrijeme i upotpuni njihov ruku i skrušenost, takav ima kod Allaha ugovor da mu oprosti, a u drugoj predaji, da ga uvede u Džennet, a onaj koji tako ne učini, takav nema ugovora kod Allaha, ako hoće oprostiće mu, a ako hoće kazniće ga.“ (Ahmed i Ebu Davud. Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 3242.).
U njemu klanjač nije zabavljen ničim drugim. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista u namazu ima posla.“ (Buhari i Muslim)
To je stub vjere, kao što kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Glava je islam, stub je namaz., a njegov vrh je borba na Allahovom putu.“ (Ahmed i Tirmizi. Albani ga ubraja u sahih hadise - Sahihul Džami, br. 5136.). Namaz je najveće na čemu stoji vjera.
Uslovio je Allah za njega najpotpunije stanje čistoće, lijepe odjeće i okretanja prema Kibli, što nije uslovio u drugima.
Čekanje namaza je stražarenje na Allahovom putu, kao što je u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete li da vam ukažem na ono čime Allah briše grijehe i podiže stepene? Hoćemo Allahov Poslaniče. Rekoše, „Upotpuniti abdest u teškoćama i mnoštvo koraka ka džamijama i isčekivanje jednog namaza nakon drugog, to je stražarenje, to je stražarenje.“ (Muslim).
Naredio je Allah Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ustraje u njemu, kao što je u riječima Uzvišenog: „Naredi svojoj porodici da klanjaju namaz i ustraj u tome.“ (prijevod značenja, sura Ta-Ha, ajet 132.) iako je naredba da se ustraje u svim ibadetima kao što je u riječima Uzvišenog: „Ibadet Mu čini i ustraj u ibadetu Njemu.“ (prijevod značenja, sura Merjem, ajet 65.) To je zbog veličine važnosti namaza, a uz strpljivost potrebna je ustrajnost.
Prvo čime se dočekuje novorođenće je da mu se uči ezan u uho, a posljednje čime se ispraća musliman sa ovoga svijeta je dženaza namaz. Istinu je rekao onaj koji kaže: Učenje ezana kod rođenja djeteta, a odgađanje do smrti mu namaza, dokaz je kratkoće ljudskog života, kao što je između ezana i namaza.
Prvo za čijim ostavljanjem će žaliti stanovnici Vatre na Sudnjem danu i zbog čega će biti koreni. Kaže Uzvišeni: „Šta vas je u Sekar dovelo?“ „Nismo“ – reči će - „bili od onih koji su klanjali.“ (prijevod značenja, sura El-Muddesir, ajeti 42. i 43.)
Onaj koji čuva namaz biće mu svijetlom i dokazom i spasom na Sudnjem danu. Kaže sallallahu alejhi ve sellem: „Ko ga čuva biće mu svijetlom i dokazom i spasom na Sudnjem danu. A onaj ko ga ne čuva neće mu biti svijetlom niti dokazom niti spasom, a na Sudnjem danu biće sa Karunom i Faraonom i Hamanom i Ubejj ibni Halefom.“ (Ahmed i Ibni Hibban, a to je sahih hadis).

„Iman je sedamdeset i nekoliko, odnosno šezdeset i nekoliko ogranaka. Najbolji je izgovaranje, la ilahe illallah, a najmanji uklanjanje onoga što smeta s puta. Stid je jedan dio imana.“ (Muslim)

Vjerovanje u Allaha, Azze ve Dželle
Vjerovanje u poslanike
Vjerovanje u meleke
Vjerovanje u Časni Kur’an i sve objavljene Knjige
Vjerovanje u određenje dobra i zla od Allaha, Azze ve Dželle
Vjerovanje u Sudnji dan
Vjerovanje u proživljenje poslije smrti
Vjerovanje da će ljudi biti iskupljeni nakon što budu proživljeni iz svojih kaburova ka Mjestu stajanja
Vjerovanje da je kuća i utočište vjernika Džennet, a da je kuća i utočište nevjernika Džehennem
Vjerovanje u obaveznost ljubavi prema Allahu, Azze ve Dželle
Vjerovanje u obaveznost straha od Allaha, Azze ve Dželle
Vjerovanje u obaveznost nade od Allaha, Azze ve Dželle
Vjerovanje u obaveznost oslanjanja na Allaha, Azze ve Dželle
Vjerovanje u obaveznost ljubavi prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem
Vjerovanje u obaveznost respektiranja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovog poštivanja bez pretjerivanja
Ljubav čovjeka prema svojoj vjeri Islamu
Traženje znanja, a to je spoznaja Allaha, Njegove Vjere i Njegovog Vjerovjesnika, sallalllahu alejhi ve sellem, uz argumente iz Kur’ana i Sunneta
Širenje znanja i podučavanje ljudi
Respektovanje Časnoga Kur’ana njegovim naučavanjem i podučavanjem drugih, poštivanjem njegovih granica i propisa, znanjem o njegovom halalu i haramu, uvažavanjem njegovih poznavaoca i njegovo memorisanje
Čistoća i stalno čuvanje abdesta
Redovno obavljanje pet namaza
Izdvajanje zekata
Post, obavezni i dobrovoljni
Itikaf
Hadždž
Džihad na Allahovom putu
Stražarenje na Allahovom putu (čuvanje granica)
Čvrstina pred neprijateljem i izbjegavanje bježanja sa bojnog polja
Obavezni iskupi za prekršaje, a oni su u Kur’anu i Sunnetu četiri: Iskup za ubistvo, iskup za zihar, iskup za zakletvu, iskup za spolni odnos u toku posta mjeseca ramazana
Izvršavanje ugovora
Pobrajanje Allahovih blagodati i obavezna zahvala na njima
Čuvanje jezika od onoga za čime nema potrebe
Čuvanje povjernih stvari i obaveza njihovog isporučivanja vlasnicima
Zabrana ubijanja i zločina prema drugima
Zabrana bluda i obaveznost neporočnosti
Čuvanje ruke od zabranjenih imetaka, a u to spada zabrana krađe, putnog razbojništva, mita, uzimanje onoga na što čovjek sa stanovišta Šerijata nema pravo
Obaveznost suzdržljivosti u jelu i piću i izbjegavanje onoga što nije dozvoljeno od njih
Izbjegavanje zabranjene i pokuđene odjeće i posuđa
Zabrana igara i razonode suprotnih Šerijatu
Umjerenost u trošenju i zabrana nepravednog jedenja imetka
Zabrana potkradanja i zlobe
Zabrana narušavanja časti ljudi i obaveza izbjegavanja zapadanja u njih
Iskrenost djela Allahu, Azze ve Dželle, i ostavljanje pretvaranja
Radost dobru, a žalost pred lošim
Liječenje svakoga grijeha iskrenim pokajanjem
Prinošenje žrtava, a one su općenito hedj, kurban i akika
Pokornost nadređenima
Pridržavanje onoga na čemu je zajednica
Pravedno suđenje među ljudima
Naređivanje dobra i zabranjivanje zla
Saradnja u dobru i bogobojaznosti
Stid
Dobročinstvo prema roditeljima
Održavanje rodbinskih veza
Lijepo ponašanje
Izvršavanje prava djece i porodice
Zbližavanje sljedbenika Islama i međusobna ljubav, širenje selama i rukovanje
Odgovaranje na selam
Obilazak bolesnog
Dženaza namaz umrlim pripadnicima Kible
Nazdravljanje onome ko kihne
Udaljavanje od nevjernika onih koji nered čine
Počašćivanje komšije
Počašćivanje gosta
Prekrivanje griješnika
Skromnost i kratkotrajno nadanje
Zdrava ljubomora i ostavljanje rasprave
Udaljavanje od pretjerivanja
Darežljivost
Samilost prema maloljetnom i poštivanje starijeg
Popravljanje međusobnih odnosa muslimana
Da čovjek musliman voli svome bratu muslimanu što voli i sebi, a da mrzi za njega što mrzi i sebi.
Strpljivost u nedaćama i ono čemu nefs (duša) teži u vidu naslade ili strasti.

Najjači razumski dokazi koji bi trebali ubijediti ateiste u njihovu zabludu i vratiti ih u vjerovanje u Allaha, dž.š., su:

Logička podjela

Ono što vidimo oko sebe, pa i mi sami, nastalo je jednim od tri puta:

   slučajno, što ljudski razum sa sigurnošću odbija,
   samostvaranjem, što je također nemoguće, jer određena stvar prije nego što je stvorena bila je nepostojeća. Da li je moguće da nešto što ne postoji, bude stvaralac???
   stvaranjem od strane Onoga Koji upravlja i vlada svime, što vidimo i ne vidimo, Allaha, dž.š.

Kaže Allah, dž.š.: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su sami sebe stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju." (Prijevod značenja - Et-Tur, 35.-37.)

Nešto što ne postoji, ne može biti stvaralac

Kada razuman čovjek razmisli o stvorenjima koja se rađaju svaki dan, bez obzira da li se radi o ljudskim bićima ili životinjama, o svemu što se zbiva u kosmosu, od puhanja vjetrova, padanja kiše, smjene dana i noći, urođenih pokreta Sunca, Mjeseca i zvijezda i drugim stvarima koje se događaju svakog trenutka, doći će do čvrstog ubjeđenja da to nije djelo nečega što ne postoji, nego djelo Samoopstojećeg, vječno Živog, Gospodara svih svjetova, Allaha, dž.š.

Nijema priroda ne posjeduje moć ili neimalac (neposjedovalac) određene stvari ne može tu stvar dati drugome

Poznato je svakom razumnom čovjeku da se imetak ne traži od onoga koji ga ne posjeduje, niti se znanje traži od neznalice. Onaj ko smatra da ga je priroda stvorila, suprotstavlja se ovom razumskom načelu, jer priroda ne posjeduje koliko je zrno gorušice, a kamoli šta više.

Slučajnost ne može proizvesti život

Primjer onoga koji kaže ili je ubijeđen da je ovaj uređeni, precizni i savršeni kosmos, djelo slučajnosti, je kao primjer onoga koji stavi slova abecede u kutiju, izmješa ih, a zatim očekuje da će se od tih slova istkati nekakvo kvalitetno poetsko djelo,  ili precizna knjiga iz oblasti inžinjeringa. Nije li takvo nešto jasna ludost i pomanjkanje pameti?

Princip uzročnosti

Stvarnost, zdravi razum, svjedoče da se ni najmanja pojava ne može dogoditi bez uzroka i da se najmanje stvorenje ne može naći na ovom svijetu bez Tvorca. Takvo nešto je postalo pravilom kojeg može negirati samo onaj ko je izgubio pamet ili je bolesne pameti ili je poput djeteta koje razbije posudu, a zatim kaže: "Pukla je sama od sebe."
Vidimo običnog beduina kako, nakon što je upitan o dokazu postojanja Allaha, dž.š., kaže (potvrđujući navedeno pravilo): "Izmet (balaga) ukazuje na postojanje deve u blizini, a trag ukazuje da je neko prošao putem. Zar nebo, ukrašeno sazvježđima, Zemlja isprepletena putevima, more ispunjeno valovima, mrkla noć i svjetli dan, ne ukazuju na postojanje Sveznajućeg i Sveobaviještenog?" (Dževahiru-l-edebi od Ahmeda Hašimija, 2/19)

Razmišljanje o stvorenjima ukazuje na neka svojstva Stvaraoca

Sve što imamo (nalazimo) u stvorenju, ukazuje na moć, znanje, vještinu i mudrost kod njegovog Stvaraoca. Polazeći od ove osnove, kažemo onome ko negira postojanje Stvoritelja: "Razmisli o samom sebi, jer je to nešto što je to tebi najbliže."  Kaže Allah, dž.š.: "I u vama samim, zar ne vidite?". (Prijevod značenja - Ez-Zarijat, 121.) Pogledaj i razmišljaj kako je došlo do tvog nastanka. Prvo si bio kap sjemena koja se ubaci i na sigurno mjesto smjesti. Zatim si jedno vrijeme bio nalik zakvačku, zatim gruda mesa. Poslije toga su ti stvorene kosti i zadjevene su mesom. Na kraju si postao stvorenje sa savršenom vanjštinom i unutrašnjošću. Zar te razmišljanje samo o ovim detaljima ne bi trebalo dovesti do vjerovanja u Svemogućeg, Sveznajućeg, koji je sve sa mudrošću i univerzalnim znanjem stvorio?! Rekao je Allah, dž.š.: "Recite vi Meni: Da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?". (Prijevod značenja - El Vakia, 58.-59.) "Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena ...". (Prijevod značenja - El Mu'minun, 12.-14.)

Molimo Allaha, dž.š., da ovi dokazi učvrste vjernicima njihov iman i da im budu korisno oružje u borbi protiv ateizma, nevjerništva.