Citat:Dešava se da imam namjeru i želju da neke ljude psujem i grdim, ali to ne učinim naglas, nego samo u sebi. Da li je to grijeh?

Citat:Koristim kontracepcijske tablete i to mi uzrokuje poremećaj menstrualnog ciklusa tako da se pojavljuje krvarenje koje traje tri ili četiri dana, ili pak kapljice koje se povremeno pojavljuju u toku cijelog mjeseca, tako da ne znam da li je to krv hajza ili istihaze. Zanima me da li sam dužna za svaki namaz mijenjati uložak, naročito ako sam duže vremena van kuće, da li je dovoljno da se abdestim za svaki namaz ako ne mogu promijeniti uložak, s obzirom na to da mi se to jako često dešava?

Radim kao ekonom u firmi u razvio sam dobre odnose sa dobavljačima robe i na osnovu tih odnosa dobijam poseban popust. Da li je dozvoljeno da s tim popustom kupujem robu, a potom je prodam svojoj firmi?

Moj otac je umro i oporučio da deset posto njegove imovine bude sadaka i oporučio je nama da ne smijemo prodavati nekretnine koje naslijedimo od njega inače nam to neće halaliti. Da li mi sada ne smijemo prodati nekretnine koje smo naslijedili?

"O vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, ljubav im darivajući, a oni poriču Istinu koja došla je vama, i izgone Poslanika i vas zato što vjerujete u Allaha, vašega Gospodara, ako ste već izišli radi džihada na Putu Mojemu i tražeći zadovoljstvo Moje, a vi njima ljubav tajno iskazujete, a Ja najbolje znam što vi skrivate i što obznanjujete. A ko to od vas bude činio, pa - taj je zalutao s Pravog puta." /1/ "Ako vas se oni domognu, bit će neprijatelji vaši i pružit će prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje, i jedva će dočekati da postanete nevjernici." /2/ "Ni rodbina vaša ni djeca vaša neće biti od koristi, na Sudnjem danu On će vas razdvojiti, a Allah dobro vidi ono što radite." /3/

Povod objave početka ove plemenite sure bio je slučaj Hatib-Belte'a. Ovaj je Hatib bio muhadžir i učestvovao je u Bici na Bedru. U Meki je ostavio djecu i imetak, a sam nije pripadao plemenu Kurejš, nego je bio saveznik Osmanov. Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., odlučio na osvajanje Meke, pošto su njeni stanovnici prekinuli ugovor, naredio je muslimanima da se pripremaju za taj pohod. Tom prilikom molio je Allaha, dž.š.: (398) "Allahu moj, ne dozvoli da čuju išta o nama." Međutim, Hatib je upravo ovo nakanio. Napisao je pismo i poslao ga po ženi Kurejšijki stanovnicima Meke dajući im do znanja kakav je pohod odlučio poduzeti Poslanik, s.a.v.s., da bi time dobio zaštitu kod Kurejšija. Allah, dž.š., upoznao je s tim Svoga Poslanika, s.a.v.s., uslišavajući njegovu dovu. Pa je Poslanik, s.a.v.s., poslao za tom ženom svoje ashabe i uzeli su pismo od nje. Ovo je jasno i hadis je vjerodostojan. U drugom predanju koje bilježi Imam Ahmed od Alije, r.a., kaže se: (399) "Poslao nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na put: mene, Ez-Zubejra i El-Mikdada, rekavši nam: 'Idite do bašče Hah, u njoj ćete naći ženu po imenu Za'ina, koja nosi pismo.

Uzmite ga od nje.' Pa smo pošli hitajući na našim konjima dok ne dođosmo do bašče. Tu nađosmo ženu i zatražismo od nje da nam da pismo, a ona reče: 'Nemam nikakvo pismo.' 'Ili ćeš nam dati pismo, ili ćeš skinuti odjeću!' Pa je izvadila pismo iz svojih pletenica, mi ga uzesmo i donesosmo ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.; kad ono bijaše od Hatiba ibn Ebi-Belte'a za idolopoklonike u Meki, sa saopćenjem nekih namjera Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Resulullah, s.a.v.s., tada reče: 'Što je ovo, Hatibe?' -'Ne požuruj sa mnom. Ja sam se nekad priključio Kurejšijama, a sam nisam Kurejšija. Neki muhadžiri, koji su sada s tobom, imali su rođake koji su štitili njihove porodice u Meki. Ja sam želio, pošto me je mimoišlo to, da budem vezan za njih, da time dobijem zaštitu za svoju porodicu.

To nisam učinio kao vid nevjerovanja, ili otpadništva od svoje vjere, niti stoga što želim da uznevjerujem nakon što sam musliman postao.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: ' Doista vam je istinu rekao.' Omer, r.a., usprotivi se: 'Dozvoli mi da posiječem ovog licemjera.' Poslanik reče: 'On je učestvovao na Bedru, a šta znaš, možda je Allah, dž.š., nadzirao učesnike Bedra i tada im rekao: 'Radite što hoćete, Ja sam vam oprostio.'" Na ovaj način navode ga i ostali sastavljači kutubus - sitte izuzev Ibn-Madžea različitim predanjima, a El-Buhari u poglavlju "El-Megazi" dodaje još i ovo: Pa je Allah, dž.š., objavio suru: "O vjernici, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte." U El-Buharijevom navodu kaže se i ovo: "…pa zasuziše oči Omerove i on reče: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!'" U predanju, pak, Ibn Ebi -Hatimovom od Alije, r.a., kaže se: Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: (400) "Istinu je govorio Hatib, pa mu se obraćajte samo lijepim riječima." "O vjernici, ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, ljubav im darivajućI, a oni poriču istinu koja došla je vama", tj. istinu poriču idolopoklonici i nevjernici, koji su ratovali protiv Allaha, dž.š., Njegova Poslanika, s.a.v.s., i pravovjernih, pa je Allah, dž.š., odredio da se ima neprijateljski odnos prema njima, kao što na drugom mjestu kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas opominje Sobom…" (3:28) Allahov Poslanik, s.a.v.s., zbog toga je prihvatio Hatibovu ispriku kada je on spomenuo da je to učinio samo da bi polaskao Kurejšijama, jer su mu kod njih bili djeca i imetak. Imam Ahmed navodi Huzejfine riječi: (401)

" Allahov Poslanik, s.a.v.s., naveo nam je primjere; jedan, tri, pet, sedam, devet, jedanaest. Pa je od tih ispričao samo jedan, a ostale je izostavio: Jedan narod je bio slab i siromašan i napao ih je drugi pun oholosti i neprijateljstva. Allah, dž.š., potpomagao je nemoćne, ali se oni prepustiše neprijatelju. Oni ih iskorišćavaše i u potpunosti sebi potčiniše. Time oni izazvaše Allahov gnjev protiv sebe do dana Sučeljenja." "I izgone Poslanika i vas…" Ovaj dio ajeta, kao i prethodni podstrekavaju na neprijateljstvo prema njima i nesklapanje s njima bilo kakvih prijateljskih veza, jer su oni prognali Poslanika i njegove ashabe iz svoje sredine prezirući njihovo očitovanje Allahove jednoće i isključivo obožavanje Jedinog Allaha. U vezi s ovim Allah, dž.š., kaže: "…a svetili su im se samo zato što su Allaha, Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali." (85:8) "Onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: 'Gospodar naš je Allah.'" (22:40) "Ako ste već izišli radi džihada na Putu Mojemu i tražeći zadovoljstvo Moje", tj. ako ste takvi, ne uzimajte ih za prijatelje. Ako ste pošli da se borite na Mome putu želeći steći naklonost Moju - ne prijateljujte sa Mojim i vašim neprijateljima koji su vas prognali iz vaših domova, lišili vaše imovine samo iz mržnje prema vama i prezira prema vašoj vjeri,

"…a vi njima ljubav tajno iskazujete, a Ja najbolje znam šta vi skrivate i šta obznanjujete", tj. ono što prakticirate. Ja znam vaše tajno i javno djelovanje i nutrinu vašu. "A ko to bude od vas činio, pa taj je zalutao s Pravog puta. Ako vas se oni domognu, bit će neprijatelji vaši i pružit će prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje", tj. ako vas se dočepaju nakon što su se bojali da im kakvo zlo ne nanesete, osjetit ćete to zlo kroz njihove riječi i djela "…i jedva će dočekati da postanete nevjernici", tj. žude da ne postignete dobro. Tu se upravo ogleda njihovo tajno i javno neprijateljstvo, pa kako da prijateljujete sa ovakvima?! Ovo je, također, podsticanje na neprijateljstvo protiv njih. "Ni rodbina vaša ni djeca vaša neće vam biti od koristi, na Sudnjem danu On će vas razdvojiti; a Allah dobro vidi ono što radite", tj. vaša rodbina ne može vam od koristi biti pred Allahom, ako vam On hoće zlo. Njihovim uslugama nećete se moći okoristiti, ako ste njima udovoljavali onim čime ste Allaha srdili. Ko se saglasi s tim da mu porodica ne vjeruje samo da bi im time na volju učinio, on je propao, sve izgubio i uništen je njegov trud.

Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Selama da je rekao: (424) "Raspravljasmo koji će od nas otići Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i pitati ga koja su djela najdraža Allahu, dž.š., pa niko od nas ne ustade, ali Allahov Poslanik, s.a.v.s., posla nama nekog čovjeka pa se okupismo, a on nam prouči ovu suru, tj. Es-Saff, u cijelosti."

"Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!"/1/ "O vjernici, zašto govorite ono što ne činite? " /2/ "Veoma je prezreno kod Allaha da govorite ono što ne činite!"/3/ "Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su zdanje (čvrsto) spojeno."/4/

Ranije je već nekoliko puta govoreno o Allahovim, dž.š., riječima: "Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!", i nema potrebe ponavljati Allahove, dž.š., riječi: "O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?", osuda su onih koji nešto obećaju ili nešto kažu, a to ne ispune. Vjerodostojan je hadis koji se nalazi u oba Sahiha u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (425) "Tri su obilježja licemjera: kada obeća, iznevjeri; kada govori, laže; kada mu se nešto povjeri, pronevjeri." Zbog toga Allah, dž.š., ustvr|uje Svojim riječima: "Veoma je prezreno kod Allaha da govorite ono što ne činite! " Kaže Ibn-Abbas: "Neki pravovjerni su, prije nego što je bio propisan džihad, govorili: ‘Voljeli bismo kada bi nam Allah, dž.š., ukazao na Njemu najmilija djela pa da ih prakticiramo’, pa je Allah, dž.š., saopćio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da su mu najmilija djela: vjerovanje, bez sumnjanja, u Njega, i džihad protiv grješnika koji se suprotstavljaju vjerovanju, i ne prihvaćaju ga. Pa kada je spuštena obaveza džihada nekim pravovjernim nije bilo po volji i učinila im se teškom, te je Allah, dž.š., rekao: "O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?" "Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti."

Ovo je Allahovo, dž.š., izviješće da voli Svoje robove - vjernike koji su u redovima poredani sučelice neprijatelju Allahovu u ratnom metežu, bore se na Allahovom putu protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, da bi Allahova riječ bila dominirajuća, a Njegova vjera bila nadre|ena ostalima. On voli da oni budu poput zdanja čiji su dijelovi sjedinjeni. Imam Ahmed prenosi od Ebu - Seida el-Hudrija, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: /426/ ‘Allah se trojici osmjehuje: - čovjeku koji noću bdije; ljudima koji formiraju safove za obavljanje namaza; borcima koji se u redovima bore.'" Katade kaže o Allahovim, dž.š., riječima: "Kao da su zdanje (čvrsto) spojeno", zar nisi vidio da vlasniku zdanja nije drago da mu bude gra|evina razbijena, na isti način, dž.š., ne voli da Njegova naredba bude razbijena, jer Allah, dž.š., odredio je da u borbi pravovjerni budu u borbenim redovima, u safovima za vrijeme obavljanja namaza, zato ispoštujte Allahovu naredbu, jer ona je zaštita onom koji je prihvati."

"Kada Musa reče narodu svome: 'O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!' i kad oni skrenuše ustranu, Allah njihova srca skrenu, a Allah neće ukazati na pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu."/5/ "A kada Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći', i kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: 'Ovo je jasna vradžbina!'" /6/

Allah, dž.š., kaže da se Njegov rob, poslanik s kojim je govorio, Musa ibn 'Imran, s.a.v.s., obratio svome narodu riječima: "O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!", tj. zašto me mučite, a znate da sam iskren kada tvrdim da sam vam poslanstvo donio. U ovome je tješenje Muhammeda, s.a.v.s., za uznemiravanja koja je pretrpio od nevjernika svoga naroda i dr. Tu je tako|er, podsticaj Poslaniku, s.a.v.s., na strpljivosti, a pravovjernima na zabranu uznemiravanja svoga Poslanika, s.a.v.s., kao što je to činio narod Musaa, a.s. "…kada oni skrenuše, Allah njihova srca skrenu”, tj. kada su svjesno odustali od slije|enja istine, Allah je učinio da se njihova srca udalje od upute i napunio ih sumnjom, kolebanjem i razočarenjem, kao što Allah, dž.š., kaže: "…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?" (6:110)

"A kada Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije ime je Ahmed, koji će poslije mene doći', i kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: 'Ovo je jasna vradžbina!'", tj. Tevrat je donio radosno navještanje mene i ja potvr|ujem ono što je on navijestio, a ja donosim radosnu vijest o onome koji će doći poslije mene, a to je Poslanik, Vjerovjesnik, Arap, koji neće znati ni čitati, ni pisati, iz Meke, po imenu Ahmed. Isa, a.s., pečat je vjerovjesnika iz redova Benu-Israil, a onda, on u okruženju sinova Israilovih obznanjuje radosnu vijest o Muhammedu, s.a.v.s., Ahmedu, koji je pečat vjerovjesnika i poslanika i poslije koga niti vjerovjesništva, niti poslanstva ima.

Divno li je predanje koje bilježi El-Buhari od Džubejra ibn Mut’ima, koji kaže: (427) "Cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako reče: 'Ja imam više imena; ja sam Muhammed, Ahmed, ja sam El-Mahi kojim Allah, dž.š., briše nevjerstvo, ja sam i El-Hašir, ljudi će biti proživljeni poslije mene, a ja sam i El-Akib.'"(Hadis bilježi i Muslim.) Allah, dž.š., kaže: "I od svakog vjerovjesnika, kome je Knjigu objavio i znanje dao, obavezu uzeo: ‘Kad vam, poslije do|e poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvaćate da se na to Meni obavežete?‘ Oni su odgovarali: ‘Pristajemo!‘ ‘Budite, onda, svjedoci‘, reče On, ‘a i Ja ću s vama svjedočiti." (3:81) Ibn-Abbas smatra da Allah, dž.š., nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega uzeo obavezu; ako bi se Muhammed, a.s., pojavio kao poslanik za njegova života, da ga slijedi, te je obavezao svakog vjerovjesnika da zaduže svoje sljedbenike ako se pojavi Muhammed, a.s., kao poslanik za njegova života da ga slijedi i potpomaže. "…i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je jasna vradžbina!'" Ibn-Džerir kaže: "Kad im je došao Ahmed, odnosno onaj kojeg su navijestili u ranijim stoljećima, a to je Muhammed, s.a.v.s., tj. kada se on pojavio i dokaze donio, nevjernici i protivnici rekoše: ‘Ovo je jasna vradžbina!'"

Od Ibn-Abbasa i Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se slijedeće: (429) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., na džumi namazu učio bi suru El-Džumu’ a i El-Munafikun." (Muslim u svom Sahihu)

Citat:"Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Svetoga, Silnoga, Mudroga."/1/ "On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi", /2/ "I drugima koji im se još nisu priključili, On je Silni i Mudri."/3/ "To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće - a u Allaha je milost velika."/4/

"Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!', i Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci." /1/"Oni su svoje zakletve štitom uzeli, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju." /2/ "To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju." /3/ " Kad ih pogledaš, njihov te izgled ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove - međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio kuda se odmeću!"/4/

Uzvišeni kazuje da se licemjeri izjašnjavaju kao muslimani kada dođu Vjerovjesniku, s.a.v.s.; međutim, njihovo je unutarnje uvjerenje potpuno suprotno. Zbog toga Allah, dž.š., kaže: "Kad ti licemjeri dolaze oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik'", tj. kada te susretnu to manifestiraju, ali, uistinu, nisu takvi. Zato im se Allah, dž.š., suprotstavlja rečenicom u kojoj pojašnjava da je Muhammed, a.s., zbilja, Njegov poslanik: "A Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik", a potom nastavlja: "i Allah tvrdi da su licemjeri pravi lašci", jer oni istinski ne vjeruju u ono što govore i zbog toga ih Allah, dž.š., proglašava lašcima "Oni su svoje zakletve štitom uzeli, pa od Allahova puta odvraćaju", tj. štite se od ljudi lažnim zakletvama kojim potvrđuju istinitost onoga što govore i na taj način oni obmanjuju one koji ne poznaju njihovo stvarno stanje pa vjeruju da su muslimani. Ukoliko bi ih muslimani slijedili u njihovom praktičnom životu i smatrali istinitim ono što izjavljuju, time bi oni prouzročili veliku štetu muslimanima i islamu.

Stoga Uzvišeni kaže: "Pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju." "To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su i srca zapečaćena, pa ne shvaćaju", tj. formirali su se kao licemjeri zbog povratka iz vjerovanja u nevjerstvo i što su pravi put zanijekali i zamijenili stranputicom, pa je Allah zapečatio srca njihova i oni ne shvaćaju, tj do njihovih srca ne može doprijeti uputa, niti bilo kakvo dobro, stoga oni ne shvaćaju, niti mogu biti upućeni. "Kad ih pogledaš, njihov te izgled ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove", tj. njihova pojava te oduševljava, a jezici su im elokventni. Slušatelj s pažnjom prati njihov govor zbog slatkoriječivosti koju posjeduju. Usprkos svemu tome oni su krajnje preplašeni i strašljivi. U vezi s ovim Uzvišeni kaže: "I misle da je svaki povik protiv njih", tj. kada god dođe pojava, iz svoga straha misle da je spuštena zbog njih, kao što Allah, dž.š., reče: "...ne želeći da vam pomognu. A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni; čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima." (33:19)

Zbog svega navedenog Uzvišeni ističe: "Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću", tj. kako Uputi leđa okreću radi zablude. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (443) "Licemjeri imaju prepoznatljive osobine: - kada pozdravljaju - proklinju, - otimačinom se hrane, - od plijena najviše vole ono što su utajili, - džamije izbjegavaju, - namaz obavljaju na isteku njegova vremena, oholeći se, nenaviknuti, niti se žele naviknuti na ispravno obavljanje, noću su poput crvotočnih stabala, a danju izuzetno bučni."

"A kad im se rekne: 'Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti?', oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju." /5/ "Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti. Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na pravi put ukazati. " /6/ " Oni govore: 'Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!' A blaga nebesa i Zemlje Allahova su, ali licemjeri neće da shvate." /7/ "Oni govore: 'Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!' A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju." /8/

Allah, dž.š., saopćava o licemjerima: "A kad im se rekne: Dođite, Allahov će Poslanik moliti da vam se oprosti - oni glavama svojim tresu", tj. oni odbijaju i iz oholosti se suprotstavljaju onome što im se govori i na to s prezirom gledaju. S tim u vezi, Uzvišeni kaže: “I vidiš ih kako nadmeno odbijaju"; za takav postupak Allah, dž.š., nagrađuje ih na sljedeči način: "Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti: Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na pravi put ukazati", kao što Allah, dž.š., ističe u suri "Et-Tevbe" (To je već komentirano i u tom su kontekstu navedeni brojni hadisi.)

Mnogi islamski znanstvenici prve generacije smatraju da su gornje riječi objavljene zbog Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula, kao što ćemo to, ako Allah da, uskoro podrobnije objasniti. U Allaha se pouzdamo i na Njega se oslanjamo. Muhammed ibn Ishak u svom djelu "Es-Siri" kazuje: "Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio u Medinu sa Uhuda, a Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, kako mu je prenio Ibn-Šihab ez-Zuhri, imao je posebno mjesto na kojem bi stajao svakog petka i koje nije umanivalo njegov ugled niti ugled njegova plemena, a sam je bio vrlo utjecajna ličnost. Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., petkom sjeo, htio da održi ljudima hutbu, on bi ustao i rekao: ’Ljudi, ovo je među vama Allahov Poslanik, s.a.v.s., Allah, dž.š., vam je njime počast ukazao i ojačao vas. Zato ga potpomažite i dajte mu podršku, slušajte ga i pokorni mu budite', potom bi sjeo i tako je prakticirao sve dok nije prije Bitke na Uhudu učinio što je učinio - dok nije vratio trećinu vojske u grad - i tada je ustao da po ustaljenoj praksi kaže uobičajno. Međutim, muslimani ga sa različitih strana uhvatiše za odjeću rekavši: 'Sjedi, Allahov neprijatelju, ti toga nisi dostojan poslije onoga što si učinio.’ On pođe prema izlazu prekoračavajući preko ljudi i stalno ponavljajući: 'Tako mi Allaha, kao da sam rekao nešto čudno time što sam učvršćivao njegovu poziciju.'

Neke ga ensarije sretoše na vratima džamje, pa ga upitaše: 'Teško tebi, šta je s tobom?' On reče: 'Ja sam učvršćivao poziciju Allahova Poslanika, a njegovi ashabi nasrnuše na mene i izgrdiše me.’ Ensarije ga posavjetovaše: 'Teško tebi, vrati se! Allahov će Poslanik tražiti oprosta za tvoje grijehe’, a on reče: 'Allaha mi, ne treba mi da mi on traži oprosta.'" Katade i Es-Sudi kažu: "Ovaj je ajet objavljen zbog Abdullaha ibn Ubejja. Jedan mladić, njegov rođak je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je ispričao o Abdullahu i vrlo opasnim stvarima koje čini. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao ga je sebi, a Abdullah se zakune i odrekne se svega spomenutog. Ensarije se okomiše na tog mladića, počeše ga prekoravati i bojkotirati, a onda Allah, dž.š., objavi o Abdullahu ono što ste čuli. Allahovom neprijatelju tada neko reče: 'A da odeš do Allahovog Poslanika, s.a.v.s.', te on poče glavom nijekati, tj. 'nisam voljan to učiniti.'" Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki prenosi od Džabira b. Abdullaha da je rekao: (444)

"Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Njemu vlast i Njemu pohvala pripada; On sve može!" /1/ "On je Onaj Koji vas stvara, pa ima od vas i nevjernika, a ima od vas i vjernika. Sve što vi radite Allah dobro vidi." /2/ "On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio i On vama obličje daje i likove vaše čini lijepim, i k Njemu je povratak." /3/ " On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete! Allah savršeno zna šta grudi kriju."/4/

Ova sura je posljednja na čijem se početku slavi i Allah, dž.š., a ranije je već nekoliko puta bilo riječi o tome da stvorenja hvale svoga Stvoritelja i Gospodara, stoga Uzvišeni kaže: "Njemu vlast i Njemu pohvala pripada", tj. upravlja svim što je stvorio i hvaljen je za sve što je stvorio i odredio da postoji. "On sve može", tj. ono što hoće - biva, bez ikakve zapreke, smetnje; a što neće - to ne može egzistirati. "On je Onaj Koji vas stvara, pa ima od vas i nevjernika, a ima od vas i vjernika", tj. On je stvorio vas sa ovim osobinama i to od vas hoće, pa je nužno postojanje pravovjernih i nevjernika, ali On zna onog ko zaslužuje uputu, a ko zabludu.

On je svjedok postupaka Svojih robova i nagradit će ih za njih punom nagradom. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Sve što vi radite Allah dobro vidi." Potom Svevišnji ističe: "On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio", tj. s mudrošću i pravičnošću, "…i On vama obličje daje i likove vaše čini lijepim", tj. vaš je izgled lijepim učinio, kao što na drugom mjestu Uzvišeni kaže: "O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, Koji te je stvorio, pa učinio da si skladan i da si uspravan, i kakav je htio lik ti dao." (82:6-8) "…i k Njemu je povratak", znači povratak i konačno boravište kod Njega je. Potom Uzvišeni daje do znanja da On zna sve što postoji: "I Allah savršeno zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; i Allah savršeno zna šta grudi kriju."

"Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost postupka svoga iskusili - a još ih i kazna bolna čeka." /5/ "Zato što su govorili kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: 'Zar da nas ljudi upućuju?' Pa nisu vjerovali i okretali su se; a Allahu nije niko potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!"/6/

Uzvišeni obavještava o upozorenjima i žestokim kaznama koje su snalazile prošle narode zbog suprotstavljanja poslanicima i što su istinu koja im je došla lažnom smatrali. Allah, dž.š., kaže: "Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali", tj. vijest o njima i njihovim postupcima. " Pa su pogubnost postupka svoga iskusuli", tj. beskorisnost svojih laži i zlu kob svojih djela iskusili su kroz ovosvjetsku kaznu koja ih je snašla. "A još ih i kazna bolna čeka ", tj. na budućem svijetu, uz ovu kaznu na ovom svijetu. Kao razlog tih kazni Uzvišeni ističe: " Zato što su kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili", tj. uputu, argumente, i uvjeravanja "…govorili: 'Zar da nas ljudi upućuju?'" Oni smatraju nevjerojatnim da je poslanstvo povjereno ljudima i da oni mogu biti upućeni posredstvom ljudi koji su kao i oni, "Pa nisu vjerovali i okretali su se", tj. poricali su istinu i ustegnuli su se od njenog sprovođenja u praksu, " "Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!"

"Nevjernici misle da neće biti oživljeni. Reci: 'Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni!', a to je Allahu lahko." /7/ "Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite."/8/ "Na Dan kad vas On sakupi, na dan Zbora, to je dan Samoobmane. Ko bude vjerovao i dobra djela činio, On će mu prekriti loša djela njegova i uvest će ga u dženetske bašče kroz koje rijeke teku, u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!"/9/ " A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše poricali, bit će stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasno mjesto biti, gdje će skončati!"/10/

Uzvišeni govori o nevjernicima, idolopoklonicima i ateistima koji misle da neće biti proživljeni: "Reci: 'Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni", tj. bit ćete zasigurno obaviješteni o svim svojim djelima, važnim, ali i mizernim. "A to je Allahu lahko", tj. lahko Mu vas je proživiti i nagraditi. Ovo je treći ajet u kojem Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se zakune Svojim Gospodarom da će se proživljanje, doista, dogoditi. Prvi je 53. ajet sure Junus, drugi 3. ajet sure Sebe, a treći je ovaj: "Nevjernici misle…" Potom Uzvišeni kaže: "Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo", tj. Kur‘an. "Allah dobro zna ono što vi radite", tj. ništa od vaših djela Mu nije skriveno. "Na Dan kad vas On sakupi, na dan Zbora , a to je Sudnji dan." Jevmul-džem’ nazvan je tako jer se u njemu sastaju prve i potonje generacije čovječanstva na istom mjestu, sve će ih Prozivatelj čuti, a pogled obuhvatiti, kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'I drevni i kasniji u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni." (56:49-50)

"To je dan Samoobmane." Jevut-tegabun je, po riječima, Ibn-Abbasa, jedno od imena Sudnjeg dana u smislu da će stanovnici Dženneta "izigrati" stanovnike Džehennema i tu sintagmu on objašnjava riječima Svevišnjeg: "I ko bude vjerovao i dobra djela činio, On će mu prekriti loša djela njegova i uvest će ga u dženetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti! A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše poricali, bit će stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasno mjesto, gdje će skončati, biti." Ovo je već nekoliko puta komentirano.

"Nikakva nevolja ne pogađa osim s Allahovom dozvolom! A ko u Allaha vjeruje,On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna." /11/ "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako se okrenete, pa na Našem Poslaniku samo jasna obznana je!" /12/ "Samo je Allah Bog, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"/13/

Uzvišeni daje do znanja da "nikakva nevolja ne pogađa, osim s Allahovom dozvolom!", tj. Njegovim naređenjem, odredbom i voljom. U suri "El-Hadid" o tome se kaže: "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko." (57:22) Potom Svevišnji ističe: "A ko u Allaha vjeruje, On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna." Onom koga zadesi neka nevolja pa da bude svjestan da je ona na osnovu Allahove odredbe i određenja, te se smiri i pribere i preda se Allahovoj odredbi, Allah, dž.š., njegovo će srce uputiti i dat će mu kao naknadu za ovosvjetske koristi koje su ga mimoišle uputu u njegovu srcu i čvrsto istinsko vjerovanje; te za ono što mu je oduzeo dat će mu kasnije isto ili veće dobro. U vjerodostojnom hadisu se kaže: (448) "Čudan li je slučaj vjernika; što god mu Allah, dž.š., odredi - njemu je dobro. Ako ga zadesi kakva nesreća, strpi se i bude mu dobro, a ako naiđe sreća, zahvali Allahu i opet mu je dobro. To je mogućnost samo pravovjernog."

"O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite, i brojte (to) vrijeme i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahave propise krši, sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti. "/1/

Allah, dž.š., prvenstveno se obraća Vjerovjesniku, s.a.v.s., ukazujući mu tako počast i poštovanje, a zatim i cjelokupnoj ummi. On kaže: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite." Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Enes, r.a., rekao: (453) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je Hafsu i ona je otišla svojima, kada Allah, dž.š., objavi: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite", pa mu je rečeno da je vrati, jer ona mnogo posti i klanja i bit će jedna od njegovih žena u Džennetu. El-Buhari navodi Salimove riječi: (454) "Abdullah ibn Omer, r.a., obavijesto me je da je pustio ženu dok je imala mjesečno pranje, pa je to Omer, r.a., rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on se razljutio, pa potom reče: ’Neka je vrati i neka je zadrži dok joj ne prestane pranje; zatim, nakon ponovnog mjesečnog pranja i menopauze, ako mu naumpadne da je pusti, neka to učini dok je čista, prije njego s njom spolno opći.’ To je period čistoće za koji je Allah, dž.š., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da se ispoštuje." Prenosi ovo predanje Muslim, ali na sljedeći način: (455) "

To je period (čistoće) za koji je Allah, dž.š., naredio da se žene u njemu puštaju. Ovo predanje prenose i autori Sahih zbirki i Musneda preko različitih lanaca prenosilaca i sa različitim tekstom, a najljepši je onaj koji bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu ez-Zuhrija, koji kaže da je čuo Abdurahmana ibn Ejmena, štićenika 'Azze, kada je pitao Ibn-Omera: (456) "Kakvo ti je mišljenje o čovjeku koji svoju ženu pusti dok je u mjesečnom pranju?" " Ibn-Omer je pustio svoju ženu dok je bila u mjesečnom pranju, za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ’Neka je vrati’, pa je te riječi ponovio, a zatim je rekao: ’Kada postane čista, neka je pusti ili zadrži.’ Pa je potom Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio ajet: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite." Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o Allahovim, dž.š., riječima: "…vi ih u vrijeme kad su čiste pustite" rekao da se pod ovim ajetom podrazumijeva da ih ne smije pustiti dok imaju mjesečno pranje, niti u vrijeme kad su čiste, ako su s njima već imali spolni odnos. Nego će čekati dok one dobiju menstrualno pranje i kada nakon toga postanu čiste jednostrano će prekinuti bračnu vezu." Ikrime smatra da se pod pojmom "el-iddet" misli na period kada je žena čista, a pod "el-kur" na mjesečno pranje.

Ženu treba pustiti u periodu dok je čista da bi se utvrdilo da li je noseća ili ne. Ne može se prekinuti bračna veza sa ženom s kojom je u tom periodu imao spolni odnos, jer se u tom slučaju ne zna da li je trudna ili nije. Na osnovu ovih stavova izveli su šerijatski pravnici propise o repudijaciji (jednostranom prekidu bračne veze), pa je podijelili na dvije vrste: repudijacija utvrđena sunnetom i repudijacija koja je novotarija (bid‘at). Repudijacija (talak) utvrđena sunnetom jeste u slučaju kada je žena dok je bila čista razvedena i sa njom se u tom pereiodu nije spolno općilo ili je bila noseća i njena gravidnost sasvim je sigurno utvrđena. Repudijacija koja je novotarija jeste onda kada je žena razvedena dok je imala menstrualno pranje ili u periodu čistoće, ali se sa njom tada spolno općilo i ne zna se da li je gravidna ili nije. Postoji i treća vrsta repudijacije, koja nema utemeljenja u sunnetu, niti je novotarija. To je puštanje maloljetne ili žene u klimakteriju i drugih koje se ne mogu podvesti pod gornje dvije vrste. Ko se želi podrobnije upoznati sa ovim pitanjima, neka konsultira fikhska djela. Allah, dž.š., kaže: "I brojite (to) vrijeme", tj. pazite na dane koji prolaze, tačno uočite njihov početak i kraj da se ne bi odužio ženi taj period koji joj sprečava sklapanje novog braka. "I Allaha, Gospodara svoga bojte se", tj. bojte Ga se naročito pri brojanju poslijebračnog pričeka (iddeta) žene. "Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze", tj. za vrijeme poslijebračnog pričeka ona ima pravo na stan kod muža sve dok je u tom periodu.

Čovjek je nema pravo istjerati, niti je njoj dozvoljeno otići jer i ona sama ima udjela u obavezi svoga muža da joj da stan, "osim ako očito sramno djelo učine." Tj. ne treba da izlaze iz svojih kuća osim u slučaju da počine očito sramno djelo, kada trebaju izići. Pod očitim sramnim djelom podrazumijeva se preljuba. To je mišljenje Ibn-Mes’uda, Ibn-Abbasa i grupe tabija, ali, također, podrazumijeva neposlušnost žene, njeno psovanje i uznemiravanje, bilo djelom ili riječju, muževljeve porodice, što je stav Ubejja Ibn-Ka’ba, Ibn-Abbasa, Ikrime i drugih; "To su Alahovi propisi", tj. Njegovi principi i zabrane. "Onaj koji Alahove propise krši", tj izlazi izvan njihovih okvira i ne izvršava ih, "sam sebi nepravdu čini", tj. činjenjem toga. "Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti", tj. Mi smo odredili da žena ostane na stanu svoga muža za vrijeme poslijebračnog pričeka, jer se može desiti da se on pokaje za puštanje žene i Allah, dž.š., u njegovu srcu stvori želju da je vrati. Time što je ona još kod njega, to je lakše i jednostavnije realizirati. Ovo je navelo neke znanstvenike prvih generacija i njihove sljedbenike, između ostalog Imama Ahmeda ibn Hanbela, da kažu da nije obavezno dati stan ženi koja je treći put dobila razvod, jer mu ona više nije dopuštena dok se ne uda za nekog drugog čovjeka. Za to kao argument uzimaju, također, slučaj Fatime bintu Kajs el-Fihrijje, a koji bilježi Imam Ahmmed od Amira: (457)

"Stigao sam u Medinu i otišao sam do Fatime bintu Kajs, pa mi je ona ispričala da ju je muž za života Allahova Poslanika, s.a.v.s., pustio, pa ga je nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod. U to vrijeme mi je došao njegov brat, rekavši mi: ’Idi iz kuće!' 'Ja imam pravo na stan i izdržavanje dok ne istekne poslijebračni priček’, odgovorih mu. ’Nemaš!’, reče mi. Ja sam, tada, otišla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: ’ ^ovjek me je pustio, a njegov brat me izgoni iz kuće i sprečava mi pravo na hranu i stan. ’ Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Šta je to s tobom i Bint Kajs?’-’Allahov Poslaniče, moj brat ju je pustio treći put’, a Allahov mi Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Vidi, o Bint-Kajs, na stan i hranu od muža ima pravo žena sve dok je on ima pravo vratiti. Međutim, ako je on nema pravo vratiti, ni ona nema pravo na stan i izdržavanje. Iziđi i smjesti se kod te i te žene’, a zatim je rekao, obraćajući se njoj: ’Smjesti se kod Ibn Ummi-Mektuma, jer je on slijep i neće te moći gledati."

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio - želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah mnogo prašta i milostiv je."/1/"Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite; Allah je vaš Gospodar; On sve zna i mudar je."/2/"A kad Poslanik jednoj ženi svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. Pa kad je on o tome obavijesti, ona reče: 'Ko tebe o tome izvijesti?' On reče: 'Izvijestio me je Sveznajući, Koji sve poznaje .'"/3/ "Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa, vi ste bile učinile ono zbog čega je trebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udružite, pa, Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti."/4/ "Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; muslimanki, muminki, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka."/5/

Komentatori Kur’ana razišli su se o pitanju povoda objavljivanja početka ove sure. Po jednima objavljen je zbog Marije, majke Ibrahimove, ropkinje Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji ju je smatrao sebi zabranjenom, te je objavljeno; "O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena?” En-Nesai prenosi od Enesa (465) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao ropkinju s kojom je imao spolne odnose, pa ga se Aiša i Hafsa, r.a., nisu htjele okaniti dok je nije sebi zabranio, te Allah, dž.š., objavi: "O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio." Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa (466) da je on pitao Omera b. el-Hattaba: "Ko su žene o kojima se govori u gornjem ajetu?"

On reče: "Aiša i Hafsa." Početni govor se odnosi na Mariju, majku Ibrahimovu, ropkinju s kojom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., spavao u Hafsinoj kući i u vremenu kada je bio red da on spava sa Hafsom. Hafsu je to pogodilo i tada reče: "Allahov Poslaniče, učinio si mi što nisi nijednoj drugoj svojoj supruzi u mom danu, kada je na mene red i na mojoj postelji!" -"Hoćeš li biti zadovoljna ako je sada učinim za sebe zabranjenom i više joj se nikada ne približim?" "Naravno!", pa je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio i tada joj je još rekao: "Ne spominji ovo nikome!" Ona je to ipak ispričala Aiši, a Allah je, dž.š., Svoga Poslanika upoznao s tim, pa je tada objavio: "O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena." Saznali smo da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskupio za izrečenu zakletvu i nastavio spolni život sa svojom ropkinjom. Zejd ibn Esleme smatra da su riječi čovjeka ženi: "Ti si meni zabranjena" - nepromišljen, bezvrijedan govor. El-Hejsem ibn Ka’b prenosi od Omera, r.a., (467) da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Hafsi: "Nemoj nikome o ovome govoriti, majka Ibrahimova, Marija, meni je zabranjena." "Zar ćeš sebi zabraniti ono što ti je Allah dozvolio?" "Tako mi Allaha, ja joj se neću približiti!", i nije joj se približio sve dok Hafsa nije o ovome obavijestila Aišu, te je Allah, dž.š., objavio: "Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite." (Kod ovog predanja sened je ispravan, ali ga ne navodi niko od autora šest hadiskih zbirki. Odabrao ga je hafiz Ed-Dija el-Makdisi u svom djelu El-Mustahredž.) Ibn-Džerir prenosi da je Seid ibn Džubejr rekao: "Ibn-Abbas je govorio: ’Zakletva kojom sebi nešto zabranjujemo može se iskupiti.'" Ibn-Abbas kaže: (468) "Ajet: 'Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor' (33:21)

odnosi se na slučaj kada se Poslanik, s.a.v.s., ustegnuo od svoje ropkinje", pa je Allah, dž.š., objavio: "O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah prašta i milostiv je." "Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite", te se tada Poslanik, s.a.v.s., iskupio za svoju zakletvu kojom je sebi zabranio ono što mu je dopušteno. (El-Buhari, Muslim, En-Nesai) Pojedini šerijatski pravnici smatraju da je obavezan iskup onom ko sebi uskrati pravo na svoju ropkinju ili ženu, ili bilo šta drugo, što je dozvoljeno: jelo, piće, odjeću i sl. To je mišljenje Imama Ahmeda i drugih. Šafija smatra da je jedino obavezan iskup onome ko sebi zbilja uskrati pravo na ženu ili ropkinju ili iskaže riječju to svoje uskraćivanje prava. Međutim, ako tim uskraćivanjem prava prema ženi ima nakanu razvesti se s njom, odnosno uskraćivanjem prava prema ropkinji, oslobodit će je, to će trebati izvršiti. Ispravno je tumačenje da je, ustvari, povod za objavljivanje gornjih ajeta Poslanikovo, s.a.v.s., zabranjivanje sebi uzimanja meda, što navodi El-Buhari nakon ovih ajeta, prenoseći to od Aiše, r.a.: (469)

"Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo je med kod Zejnebe bint Džahš i ostao je kod nje, a ja i Hafsa smo se dogovorile da mu kaže ona od nas dvije kojoj prvo dođe Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ’Jesi li to jeo smolu; ja osjetim neugodan miris smole.’ Kad je o ovome upitan, Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ’Ne, nego sam uzeo meda kod Zejnebe bint Džahš i nikada ga više neću jesti!’ A ja sam te zakletvom obavezao da o ovome nikom ne govoriš." "…želeći zadovoljstvo svojih žena?" Izraz (el-megafir) upotrijebljen u gornjem hadisu označava nešto slično smoli, a nalazi se u biljci omakalj, koja u sebi ima šećera. Koristi se izraz kada se želi reći da se smola izlučila. Jednina je od gornjeg izraza, što je mišljenje El-Dževherija. Pojam (er-rems) označava ispašu deva koja je puna gorkoslanog bilja. Smatra se da su ovo dva zasebna događaja, što nije moguće. Jedino što ostaje diskutabilno jeste da su oba slučaja bila povod objavi predmetnog ajeta. U svakom slučaju, Aiša i Hafsa su te dvije Poslanikove supruge o kojima se u ajetima govori. Na to, između ostalog ukazuje sljedeće predanje koje prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu od Ibn-Abbasa, da je slično pitao Omera: "Zapovjedniče pravovjernih, ko su dvije žene između

Poslanikovih supruga za koje Allah, dž.š., kaže: 'Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vaša srca su se priklonila.' Omer mu reče: 'Kakvog li čuda, Ibn-Abbasu!' Ez-Zuhri kaže: 'Tako mi Allaha! Nije mu bilo drago ono što ga je pitao i nije to krio.' On je rekao: 'To su bile Aiša i Hafsa.'" "A kad Poslanik jednoj ženi svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. Pa kad je on o tome obavijesti, ona reče: "Ko tebe o tome izvijesti?" On reče: "Izvijestio me je Sveznajući, Koji sve poznaje." Tj. kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nikada ga više neću jesti, a ja sam te zakletvom obavezao da o ovome nikom ne govoriš.'" To je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hafsi, ali je ona to prenijela Aiši. Na ovaj način spomenuto predanje bilježi El-Buhari u poglavlju "Et-Talak". ."Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vaša srca su se priklonila."