U zemlji u kojoj živim akšam-namaz je veoma kasno, oko 22 sata, a jacija nakon ponoći, pa me zanima može li se spojiti jacija sa akšamom i klanjati u akšamskom vremenu, jer čekati jacijsko vrijeme u ljetnom periodu veoma je teško naročito u toku sedmice dok traju radni dani?
Namazi se klanjaju u poznatim i precizno određenim vremenima, kao što Svevišnji Gospodar kaže: “Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju” (En-Nisa, 103). Prema tome, svaki namaz ima određeno vrijeme u kojem se obavlja i nije ispravno obavljati ga u nekom drugom vremenu. Iznimno se može spojiti podne sa ikindijom ili akšam sa jacijom na način da se oba namaza klanjaju zajedno u vremenu prvog ili drugog namaza. To je dozvoljeno kada postoji poseban uzrok, kao što je putovanje, kiša, nevrijeme, bolest ili teškoća koja bi se spajanjem tih namaza izbjegla.
U situaciji kada je jacijsko vrijeme veoma kasno, a sabahsko vrijeme veoma rano, klanjati jaciju u njenom osnovnom vremenu predstavlja teškoću koja bi mogla biti prihvatljiv uzrok da se jacija i akšam spoje i klanjaju zajedno. Veliki islamski učenjak našeg vremena Ibn Usejmin, rahimehullah, upitan je o namazu u zemljama gdje crvenilo na nebu nakon zalaska sunca ostaje jako dugo u noć. Naime, nestanak tog crvenila na horizontu znak je nastupanja jacijskog vremena, a to se dešava veoma kasno i muslimanima je teško čekati to vrijeme, te su pitali kako da postupe u takvoj situaciji, a šejh je odgovorio: “Ako crvenilo ostaje na nebu sve do zore, ili nestane pred samu zoru tako da nema dovoljno vremena da se klanja jacija prije pojave zore, to podneblje ima status mjesta u kojem ne postoji jacijsko vrijeme. To znači da će jacijsko vrijeme odrediti na osnovu njima najbližeg mjesta u kojem se jacijsko vrijeme raspoznaje, ili, prema drugom mišljenju, odredit će jacijsko vrijeme prema Meki, jer Mekka je Ummul-kura – Majka svih naselja, kako je u Kur’anu nazvana.
Ukoliko crvenilo nestane na horizontu prije zore u vremenu koje je dovoljno da se može klanjati jacija-namaz, mještani tog mjesta dužni su sačekati da crvenilo nestane i potom klanjati jaciju, osim ako im čekanje predstavlja teškoću, u tom slučaju dozvoljeno im je spojiti jaciju sa akšamom u akšamskom vremenu kako bi se izbjegla neugodnost i teškoća. Na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate” (El-Bekara, 185), kao i riječi: “
On vas je izabrao i u vjeri vam ništa teško nije propisao” (El-Hadždž, 78). Imam Muslim u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa (br. 705) prenosi od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sastavio podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u Medini, a nisu bili u strahu niti je padala kiša. Kada su Ibn Abbasa, radijallahu anhu, upitali: “Šta je time htio?”, odgovorio je: “Htio je da svojim sljedbenicima ne pričini nelagodnost”, tj. htio je da ovaj ummet ne zapadne u teškoću koju bi osjetio time što ne bi spajao namaze.” (Medžmuu fetava ve resail Ibnu Usejmin, 12/206)
Spajanje namaza ne može biti stalna praksa, nego se primjenjuje prema potrebi, te kada teškoća prestane, prestaje i olakšica spajanja namaza. Najpreče je da odgovor na ovakva pitanja daju učenjaci koji borave u tim zemljama, jer oni su u stanju realno procijeniti situaciju. A Uzvišeni Allah najbolje zna. (Pogledati: Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 89695, i Islamweb, br. 213139)
Namazi se klanjaju u poznatim i precizno određenim vremenima, kao što Svevišnji Gospodar kaže: “Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju” (En-Nisa, 103). Prema tome, svaki namaz ima određeno vrijeme u kojem se obavlja i nije ispravno obavljati ga u nekom drugom vremenu. Iznimno se može spojiti podne sa ikindijom ili akšam sa jacijom na način da se oba namaza klanjaju zajedno u vremenu prvog ili drugog namaza. To je dozvoljeno kada postoji poseban uzrok, kao što je putovanje, kiša, nevrijeme, bolest ili teškoća koja bi se spajanjem tih namaza izbjegla.
U situaciji kada je jacijsko vrijeme veoma kasno, a sabahsko vrijeme veoma rano, klanjati jaciju u njenom osnovnom vremenu predstavlja teškoću koja bi mogla biti prihvatljiv uzrok da se jacija i akšam spoje i klanjaju zajedno. Veliki islamski učenjak našeg vremena Ibn Usejmin, rahimehullah, upitan je o namazu u zemljama gdje crvenilo na nebu nakon zalaska sunca ostaje jako dugo u noć. Naime, nestanak tog crvenila na horizontu znak je nastupanja jacijskog vremena, a to se dešava veoma kasno i muslimanima je teško čekati to vrijeme, te su pitali kako da postupe u takvoj situaciji, a šejh je odgovorio: “Ako crvenilo ostaje na nebu sve do zore, ili nestane pred samu zoru tako da nema dovoljno vremena da se klanja jacija prije pojave zore, to podneblje ima status mjesta u kojem ne postoji jacijsko vrijeme. To znači da će jacijsko vrijeme odrediti na osnovu njima najbližeg mjesta u kojem se jacijsko vrijeme raspoznaje, ili, prema drugom mišljenju, odredit će jacijsko vrijeme prema Meki, jer Mekka je Ummul-kura – Majka svih naselja, kako je u Kur’anu nazvana.
Ukoliko crvenilo nestane na horizontu prije zore u vremenu koje je dovoljno da se može klanjati jacija-namaz, mještani tog mjesta dužni su sačekati da crvenilo nestane i potom klanjati jaciju, osim ako im čekanje predstavlja teškoću, u tom slučaju dozvoljeno im je spojiti jaciju sa akšamom u akšamskom vremenu kako bi se izbjegla neugodnost i teškoća. Na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate” (El-Bekara, 185), kao i riječi: “
On vas je izabrao i u vjeri vam ništa teško nije propisao” (El-Hadždž, 78). Imam Muslim u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa (br. 705) prenosi od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sastavio podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u Medini, a nisu bili u strahu niti je padala kiša. Kada su Ibn Abbasa, radijallahu anhu, upitali: “Šta je time htio?”, odgovorio je: “Htio je da svojim sljedbenicima ne pričini nelagodnost”, tj. htio je da ovaj ummet ne zapadne u teškoću koju bi osjetio time što ne bi spajao namaze.” (Medžmuu fetava ve resail Ibnu Usejmin, 12/206)
Spajanje namaza ne može biti stalna praksa, nego se primjenjuje prema potrebi, te kada teškoća prestane, prestaje i olakšica spajanja namaza. Najpreče je da odgovor na ovakva pitanja daju učenjaci koji borave u tim zemljama, jer oni su u stanju realno procijeniti situaciju. A Uzvišeni Allah najbolje zna. (Pogledati: Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab, br. 89695, i Islamweb, br. 213139)
