Neke firme i kompanije putem Facebooka i sličnih društvenih mreža organiziraju nagradne igre u kojima se učešće ostvaruje lajkovanjem stranice te firme. Dobitnik se bira izvlačenjem, a cilj igre jeste da pospješi posjetu stranice i poveća broj njenih pratilaca. Organizator putem nagradne igre ne ostvaruje izravnu profit, nego je to samo reklama za njega. Da li je dozvoljeno učestvovati u takvim nagradnim igrama?

S obzirom na to da se učešće u takvoj nagradnoj igri ostvaruje samim klikom na društvenoj mreži i da ne iziskuje nikakav materijalni ulog, ne tretira se hazardnom igrom i ne smatra se kockom. Kao što je u pitanju spomenuto, ovakve nagradne igre organiziraju se radi marketinga i reklame, stoga se propis učešća u ovakvoj igri gradi na propisu reklame. Reklama je dozvoljena ukoliko se reklamira nešto što je dozvoljeno, ne obmanjuje, ne vara, a sam sadržaj reklame je šerijatski prihvatljiv.

Prema tome, ako su proizvodi dotične firme u domenu halala, a njihove reklame upoznaju potrošače sa kvalitetom proizvoda bez obmanjivanja i podvale i ne sadrže nemoralne slike i prizore, dozvoljeno je reklamirati njihovu stranicu i učestvovati u njihovoj nagradnoj igri. Ako se pak ne ispunjavaju navedeni uvjeti reklama, učešće u nagradnoj igri nije dozvoljeno, jer je to vid potpomaganja u grijehu, a Uzvišeni Allah je kazao: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava” (El-Maida, 2). Allah najbolje zna!

Kada žena u hajzu postane čista prije zalaska sunca, da li će klanjati samo ikindija-namaz ili će klanjati i podne sa ikindijom? Isto tako, kada postane čista u jacijskom vremenu, da li će klanjati samo jaciju ili će klanjati i akšam?

Većina islamskih učenjaka, od kojih su trojica imama Malik, Šafija i Ahmed, smatraju da je žena, kada postane čista, dužna klanjati namaz koji je nastupio u tom vremenu u kojem je postala čista kao i namaz prije njega, ako se radi o namazima koji se spajaju. Prema tome, kada postane čista prije zalaska sunca, klanjat će podne i ikindiju, a kada postane čista u jacijskom vremenu, klanjat će akšam i jaciju. Glasoviti učenjak hanbelijskog mezheba Ibn Kudama kaže: “Kada žena postane čista prije nego što sunce zađe, klanjat će podne i ikindiju, a ako postane čista prije nastupanja zore, klanjat će akšam i jaciju.

Na to ukazuje predaja od Abdurrahmana b. Avfa i Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da su njih dvojica kazali da će žena kada postane čista prije nego što nastupi zora, za koliko se može klanjati jedan rekat, klanjati akšam i jaciju, a kada postane čista prije nego što sunce zađe, klanjat će podne i ikindiju zajedno. Isto tako, vrijeme prvog i drugog namaza sjedinjuje se kada za to postoji razlog, te kada osoba s razlogom propusti prvi namaz, a potom nastupi vrijeme drugog namaza – dužna je obaviti namaz koji je u tom vremenu propisan, a to je namaz tog i prethodnog vremena koje se s njim sjedinilo.” (El-Mugni, sažeto i prilagođeno.)

Prema hanefijskom mezhebu, žena u spomenutoj situaciji dužna je klanjati samo namaz čije vrijeme je nastupilo kada je postala čista, jer vrijeme prvog namaza je prošlo, a ona je opravdano propustila namaz u tom vremenu, tako da nije dužna naklanjati ga (Mula Hasru, Durerul-hukkam). Ovo mišljenje od savremenih učenjaka odabrao je šejh Usejmin, rahimehullah, koji je rekao: “Dužna je klanjati samo namaz čije je vrijeme nastupilo, a namaz prije toga joj nije obavezan, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko prispije na jedan rekat namaza, prispio je na namaz.’ Što se tiče prethodnog namaza, ona nije prispjela i nije bila čista ni u najmanjem dijelu njegovog vremena. Vrijeme ovog namaza u potpunosti je prošlo, a ona nije ispunjavala uvjete obaveznosti, pa stoga joj naklanjavanje tog namaza nije obaveza.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ko prispije na jedan rekat ikindija-namaza prije nego što sunce zađe, prispio je na ikindiju’, a pri tome nije spomenuo da je naklanjavanje podne-namaza obavezno. Na to ukazuje i racionalni dokaz, jer svi smo složni da, ako bi prispjela na vrijeme za koliko se može obaviti jedan rekat podne-namaza, a potom se pojavi nešto od onog što osobu čini šerijatski neobaveznom (hajz, gubljenje svijesti, ludilo i sl.), bit će dužna naklanjati samo podne, iako je podnevsko vrijeme – vrijeme i za podne i za ikindiju kada postoji razlog za spajanje namaza. Pitamo se kakva je razlika između ova dva stanja? U oba slučaja vrijeme jednog namaza je prošlo, a osoba nije šerijatski obavezna klanjati, osim što je u prvom slučaju to bilo vrijeme prvog namaza, a u drugom slučaju vrijeme drugog namaza.“ (Pogledati: Eš-Šerhul-mumti)

Prvo mišljenje je obuhvatnije i sigurnije, tako da je preče po njemu postupiti, međutim i drugo mišljenje je utemeljeno i argumentirano, tako da, ako bi u spomenutoj situaciji klanjala samo ikindiju ili samo jaciju, postupila bi ispravno, a Allah najbolje zna.

PITANJE: Esselamu alejkum.
Da li mi možete samo reći, ako znate, jel’ vjerodostojan hadis: “Medina je harem kao što je i Mekka harem. Tako mi Onoga što je objavljeno Muhammedu, na prilazima Medine stoje meleci koji je čuvaju od šejtana.”

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Hadis sa ovakvim tekstom, ako je ovo uopće hadis, nisam uspio pronaći u hadiskim zbirkama.

A što se tiče značenja i tvrdnji koje su došle u njemu, može se reći sljedeće:

Prvi dio hadisa, da je Medina Haram, tj. zabranjena zemlja, kao što je Mekka Haram, tj. zabranjena zemlja, je tačan. U hadisu riječ „HAREM“, kao što je u rivajetu kod Muslima, ne znači da je to harem (tj. mesdžid) nego da je to mjesto zabranjeno, tj. u njemu (u ovom slučaju Mekki i Medini) su zabranjene neke radnje i postupci, poput ratovanja u njima, borbe protiv njenih stanovnika, lova, sječe njihovih stabala, uzimanja izgubljenih stvari i slično, za razliku od drugih mjesta na Zemlji.

Od hadisa koji ukazuju da je i Medina zabranjena zemlja (haram) su:

Hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Abdullah ibn Zejda, radijallahu anhu, u kojem Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Zaista je Ibrahim zabranio Mekku i dovio za njene stanovnike (za rizk i bereket u njemu). I zaista sam ja zabranio Medinu kao što je Ibrahim zabranio Mekku. I doista sam dovio za njen SA’A (4 pregršta hrane) i MUDD (jedan pregršt hrane) (za rizk i bereket u njima) kao što je za njih dovio Ibrahim stanovnicima Mekke“.

Takođe, hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Alije, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Medina je haram (zabranjena zemlja) između (brda) ‘Ajr i (brda) Sevr“.

A što se tiče drugog dijela tog „hadisa“, tj. da „na prilazima Medine stoje meleci koji je čuvaju od šejtana“, tako nešto nije preneseno ni u jednom vjerodostojnom hadisu i to apsolutno nije tačno. Ispravno je baš suprotno tome, tj. potvrđeno je i došlo je u mnoštvu hadisa u različitim okolnostima i povodima da šejtani ulaze, budu, žive i djeluju u Medini, neki od njih su primili Islam a neki su ostali na kufru.

Ono što je došlo u vjerodostojnim hadisima u Sahihima Buharije i Muslima je da Dedždžal neće moći ući niti u Mekku niti u Medinu. U hadisu mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo: „Na ulazima Medine su meleci, neće u nju ući kuga niti Dedždžal“. U rivajetu kod Muslima: „Doći će Mesih (Dedždžal) iz pravca Istoka a namjera mu je Medina sve dok se ne odsjedne iza (brda) Uhuda. Zatim će mu meleci okrenuti lice prema Šamu i tamo će propasti“.

U Sahihu Buharije od Ebu Bekreta, radijallahu anhu, se prenosi da je Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U Medinu neće ući strah od Mesiha Džedždžala, ona će tada imati sedam vrata na svakim vratima su dva meleka“.
Ve billahi tevfik.

PITANJE: Selamu alejkum brate, imam pitanje.
Da li je ženi obaveza kupanje (pranje kose) poslje ginekološkog pregleda (vaginalnog pregleda). Da te Allah nagradi na tvom dragocjenom vremenu. Selamu alejkum.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je navesti situacije, naravno shodno šerijatskim argumentima, kada je žena obavezna izvršiti šerijatsko kupanje (gusul).

Naime, ženi je vadžib uzeti gusul u sljedećim slučajevima:

Prvi – kada njen muž (ili neko drugi u slučaju zinaluka i slično) polno opći sa njom svejedno doživjela orgazam ili ne.

Dokaz: hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sjedne između njena četiri uda (ruku i nogu) zatim polno opći sa njom obavezan je gusul”, a u rivajetu kod Muslima: “Pa makar i ne doživio orgazam”.

Drugi – kada u snu doživi poluciranje (intimni odnos) i kada ustane nađe tragove tekućine na odjeći ili postelji, a ako ne nađe tragove nije dužna uzeti gusul.

Dokaz: hadis od Ummu Seleme, radijallahu anha, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem je došlo da je ona rekla: “O Allahov Poslaniče, zaista se Allah ne stidi istine, pa je li žena dužna uzeti gusul ako polucira?” A on odgovori: “Da, ako vidi vodu (tragove)”. “Zar u žene imaju tragovi?”, upita ona. “Pa otkud da dijete liči na nju”, odgovori on, sallallahu alejhi ve sellem.

Treći – kada u javi doživi orgazam svejedno da li izašla tekućina iz polnog organa ili ne.

Dokaz: hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Voda (gusul) je zbog vode (sjemena)”. A pošto sjeme i tekućina kod muškarca i žene izlaze kao posljedica doživljavanja orgazma obavezan je gusul zbog njega i ako ne izađe sjeme ili tekućina.

Na osnovu gore spomenutog dolazimo do zaključka da žena nije dužna uzeti gusul nakon veginalnog pregleda, jer to ne potpada ni pod jedan slučaj (intimni odnos, poluciranje ili orgazam) zbog kojeg je žena dužna uzeti gusul (tj. izvršiti šerijatsko kupanje).

Ve billahi tevfik.

Od stvaranja, života na Zemlji do smrti

Nakon stvaranja Adema, a.s., prošlo je još neko vrijeme do stvaranja hazreti Have. Od Ibn Abbasa, ibn Mesuda i drugih ashaba se prenosi da su rekli: “Iblis je protjeran iz Dženneta, a Adem se nastanio u njemu.” Boraveći u Dženetu Adem je osjećao samoću.

Stvaranje

Jednog dana dok je Adem spavao, Allah, dž.š., mu uze dio od najkraćeg rebra na lijevoj strani i tu kost prekri mesom. Od nje stvori Havu. Kad se Adem, a.s., probudio ugleda ženu kako sjedi pored njega. Upita je:

-Šta si ti?
-Žena.
-Zašto si stvorena?
-Da se uz mene smiriš!

Potom meleki ugledaše ženu kako razgovara sa Ademom. Nije bila kao on. Htjedoše još jednom ispitati Ademovo znanje. Upitaše ga:
-Kako se zove?

-Hava.
-Zašto Hava?
-Zato što je stvorena od nečeg živog.

Hazreti Hava je bila apsolutno najljepša ikad stvorena žena na svijetu. Obdarena je bila sa svim najljepšim odlikama žene. To se potvrđuje u sahih hadisima o Ibrahimovoj ženi Sari gdje se kaže kako je ona bila najljepša žena na svijetu, poslije h. Have.

Život u Džennetu

Nakon toga Adem, a.s., i h. Hava, Allahovom voljom, nastaniše Džennet. Gospodar im reče: “O Ademe! Živite ti i tvoja žena u Džennetu i jedite u njemu koliko hoćete i odakle god želite, ali se ovom drvetu ne približavajte, pa da sami sebi nepravdu učinite.” (El-Bekare, 20.) Džennet je prostran kao nebesa i Zemlja. U njemu im je bilo sve dozvoljeno. Tamo nisu ni glad, ni žeđ, ni umor, ni žegu osjećali. Allah, dž.š., ih je upozorio da im je šejtan otvoreni neprijatelj i da nikako ne dozvole da on bude uzrok njihovom izlasku iz Dženneta.

Ali šejtan nije prestajao činiti vesvese dok ih ne navede da okuse plodove zabranjenog drveta. Neki kažu da je to bila smokva, drugi da je to jabuka, neki opet navode da je to vinova loza. Prva koja je kušala plod bila je h. Hava. I ona ubijedi Adema da i on proba. Tada im se ukazaše stidna mjesta njihova. To je bilo takvo drvo da bi onaj ko jede njegov plod morao vršiti nuždu, a u Džennetu se ne vrši nužda. Postidješe se i Adem i Hava. Adem je trčeći bježao sa tog mjesta, ali mu se kosa zakačila za jedno drvo, pa ga je isčupao. Tada ga je Milostivi zovnuo:

-Ademe! Je li to od Mene bježiš?

Čuvši dozivanje Milostivog, Adem je rekao:

-Gospodaru! Ne, nego me je stid.

Oboje se pokajaše i od Gospodara oprost moliše:
“Gospodaru naš” – rekoše oni – “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (El-Ea’raf, 23.)

Ovo je priznanje grijeha, poniznost, i traženje pomoći od Uzvišenog u teškom momentu. Ko god je ovu tajnu od Ademovih potomaka kasnije primjenjivao, okončao je sretno i na ovom i na onom svijetu.

Allah dz.s. nam je opisao mnogo toga vezanog za Alu Imranovu porodicu. Prvi dogadjaj je samo rodjenje Merjemino.

Zekerijja (Zaharije) je sin Dana i jedan od Sulejmanovih (Solomonov), a.s. potomaka, zivio je u Damasku, bio je dugovjecan i imao je preko stotinu godina. Prica pocinje sa Imranovom zenom, Merjeminom i Esej’inom majkom, koja je bila nerotkinja. Jednog dana ugleda pticicu kako u usta svog mladunceta stavlja hranu. Pozelje da i ona ima svoje dijete, dize ruke i zamoli Allaha dz.s.

Kada Imranova zena rece: ’’Gospodaru moj, ovo sto je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na sluzbu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve cujes i znas!’’ (Alu ’Imran, 35.)

Molila je Allaha da joj podari dijete i Njemu se zavjetovala da ce dijete koje rodi sluziti Bejtul-Makdisu. Zekerijja i Alu Imran su preselili u Bejtul-Makdis kako bi tamo ibadet cinili i vjeri sluzili. Njihov obicaj je bio da nekoga od svoje djece daju na sluzenje Bejtul-Makdisu. Ta djeca bi rasla sa svestenstvom, od njih bi ucili Tevrat (Tora), rasli bi u Bejtul-Makdisu i vremenom bi postajali najveci poboznjaci i ucenjaci svoga naroda.

Imranova zena se zavjetovala da ce dijete, ako joj ga Allah podari, dati u Bejtul-Makdis. Allah joj se smilovao i ona rodi djevojcicu. Nije bio obicaj da zensku djecu daju u sluzbu Bejtul-Makdisa:

Poslije ona, kada rodi, rece: ’’Gospodaru moj, rodila sam zensko.’’ (Alu’Imran 36.)

Nije znala sta da ucini, zavjetovala se da ce to djete dati u sluzbu, ali to djete je zensko, a njih ne daju u sluzbu! Njezin suprug Imran je bio poglavar svestenstva tog vremena. Ona se posavjetova sa njim. Rece joj: ’’Ako si se zavjetovala, ona pripada onome cemu si se ti u ime Allaha zavjetovala.’’

Allah, dz.s. kaze: “A Allah dobro zna sta je rodila – a zensko nije kao musko.” (Alu ’Imran, 36.)

Ona se zavjetovala ocekujuci musko djete ali joj Allah podari djevojcicu koja je bolja od djecaka, kojeg je prizeljkivala. U ovom ajetu je velicanje Merjeme, a ne umanjivanje njezine vrijednosti kako to pojedini pokusavaju prikazati.

Nadjela sam joj ime Merjema (Marija), i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog sejtana. (Alu’Imran, 36.)

Allahov Poslanik kaze: Svako novorodjence sejtan dotakne svojim prstom, osim Imranove kcerke Merjem (Marija) i njezinog sina Isaa (Isus). (Ahmedov Musned, hadis 7866.) Njima se to nije dogodilo zato sto je dova Imranove zene bila kod Allaha primljena.

I Gopodar njezin primi je lijepo i ucini da uzraste lijepo. (Alu’Imran, 37.)

Tako Merjema (Marija) posta jedna od onih koji su sluzili Bejtul Makdisu. Obicaj je bio da se o svakom poklonjenom djetetu brine jedan od svestenika. Ovaj puts u svi htjeli da se brinu o njoj te se zbog toga medjusobno sukobise u misljenju. U takvim nesporazumima bi se dovama obracali Alahu dz.s. i On bi in na razne nacine upucivao na ono sto je za njih ispravno.

Ovaj puta su se podijelili u misljenju, a Zekerijja, a.s. je bio uporan u tome da se upravo on treba o njoj brinuti. Drugi se tome suprostavise i predlozise da bace svoja pera u vodu i sacekajuAllahov znak kao presudu u ovom spornom pitanju. Na cijem peru bude znak taj ce se i brinuti o njoj. Pera su bila drvena i plovila su nizvodno, osim Zekerijjahovog oera koje je plutalo uzvodno. To je jos jedno od Allahovih cuda koje je spomenuto u Kur’anu:

To su nepoznate vijeti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio medju njima kada sup era svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji ce se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio medju njima kad su se prepirali. (Alu ’Imran 37.)

Spominjanje ove price u Kur,anu je u isto vrijeme i potvrda Muhammedovog, a.s. poslanstva jer se govori o necemu sto on zasigurno prije toga nije znao.

I da se o njoj brine Zekerijja. (Alu ’Imran, 37.)

Zekerijja (Zaharije) se ljepo starao o njoj, rasla u zdravom i lijepom ambijentu. Ranije nego ostale vrsnjakinje je postala djevojka. Kad je rodila Isaa, a.s. imala je svega petnaest godina. Bila je pobozna, ucena, skromna i iskrena prema Allahu dz.s. Allah joj je dao keramete i ucinio je jednom od najboljih zena. Allah dz.s. o njoj kaze:

Kad god bi Zekerijja u hram usao, kod nje bi hrane nasao. (Alu ’Imran, 37.)

To se nije desilo jednom nego se to ponavljalo svaki puta kad bi Zekerijja usao kod nje. Zimi bi kod nje nalazio ljetno voce, a ljeti zimsko voce. Bilo je to vrijeme bez flizidera i zamrzivaca. Cudio se i pitao je:

‘’Odakle ti ovo o Merjema?’’ – on bi upitao, a ona bi odgovorila: ’’Od Allaha.’’

Allah dz.s. govoreci o Isau (Isusu), a.s. kaze:

A majka njegova je uvijek istinu govorila. !Al-Ma’ide, 75.)

Allah dz.s. o vrijednosti i velicini Merjeme kaze: “O Merjema, tebe je Allah odabrao i cistom stvorio, i boljom od svih zena na svijetu ucinio.” (Alu’Imran, 42.)

Mesih (Isus), sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila. (Al-Ma’ida, 75.)

Muhammed, a.s. o njoj u hadisu kojeg biljeze Buharija, Muslim, Tirmizija, Nesaija i Ahmed kaze:

Najbolje zena zemlji su bile Imranova kcerka Merjem i Huvejlidova kcerka Hadidza.

U mnogim hadisima se spominje vrijednost cetiri zene, o kojima nas Poslanik s.a.v.s. kaze:

Od svih zena svijeta najbolje su bile njih cetiri: Imranova kcerka Merjem, Huvejlidova kcerka Hadidza, Muhammedova kcerka Fatima i faraonova zena Asija. (Ahmedov Musned, hadis 11942.)

Mnogo toga upucuje da je najbolja od njih cetiri upravo Merjem, zatim Fatima, pa hadidza a onda Asija.

„One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!“ (El-Bekaren, 62.)

Postoje mnoge sličnosti između kršćanstva i islama. Nijedan musliman nije musliman ako ne vjeruje u Isusa, neka je Allahov mir i blagoslov na njega. Muslimani vjeruju da je Isus / Isa jedan od najmoćnijih Božijih poslanika uz Adema, Musaa (Mojsija), Ibrahima (Abrahama) i Muhameda (mir s njima). U Časnom Kur’anu se govori da je Isus rođen na čudesan način, bez ikakve muške intervencije, te da je oživljavao mrtve, liječio slijepe i liječio gubavce (uz Božju dozvolu).

Aramejska riječ za “Boga” na jeziku asirskih kršćana je Ĕlāhā ili Alaha . Govornici arapskog jezika svih abrahamskih vjera, uključujući kršćane i židove, koriste riječ “Allah” u značenju “Bog”. Tako i kršćanski arapi nemaju drugu riječ za “Boga” osim “Allah”. Časni Kur’an je bila konačna objava od Allaha (nakon svih prethodnih, koje su ljudi vremenom izmijenili i nadodali/oduzimali) posljednjem poslaniku Muhamedu, sallallahu alejhi ve sellem. Kur’an mu je objavljen u razdoblju od 23 godine preko meleka/andjela Gabriela s istom porukom – obožavanje Jedinog Istinskog Boga/Allaha .

Pogledajmo sada kako Allah spominje Isusa, alejhisselam u Kur’anu:

Bog nema sina/djecu

„Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ (El-Furkan, 2.)

„…i reci: ‘Hvaljen neka je Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i hvaleći Ga veličaj!‘“ (El-Isra, 111.)

„Mesihu (Isusu) neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti: vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se – na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.“ (En-Nisa. 172.-173.)

„I kada Allah reče: ‘O Isa (Isuse), dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi…“ (Ali Imran, 55.)

“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj zatim njih (ljude) kako se odmeću. (El-Ma’ide, 75.)

 „Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih (Isus), sin Merjemin (Marijin)!’ A Mesih je govorio: ‘O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem bit …“ (El-Ma’ide, 72.)

Allah svaki grijeh oprašta osim jednog – pridruživanje/pripisivanje nekoga Njemu ravnim.

„Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.“ (Kur’an, En-Nisa, 48.)

„Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.“ (En-Nisa, 116.)

Ovo je priča o Poslaniku Junusu a.s., koji je privremeno tri dana i tri noći živio u utrobi velike vodene životinje – kita. Njegovo ime je Jonah u Evanđelju, Bibliji. Odabran je za Allahovog poslanika u dobi od 30 godina, 800 godina prije rođenja Poslanika Isa a.s. (Isusa, neka je Allahov mir i blagoslov na njega). Bio je poslan u drevni grad gornje Mezopotamije smješten na periferiji Mosula, a sada je to sjeverni Irak. Nalazi se na istočnoj obali rijeke Tigris, koja nakon spajanja dviju velikih rijeka, Mezopotamije i Eufrata, teče južno od Iraka i ulijeva se u Perzijski zaljev koji se spaja s Arapskim morem. To je susjedno more Indijskog oceana.

Stanovnika tog grada (Ninive) bilo je više od sto tisuća. Bili su idolopoklonici kao i njihovi preci. Junus alejhisselam, je propovijedao 33 ili 37 godina, ali su ga samo dvije osobe poslušale, jedan je bio Robel koji je bio obrazovan čovjek i liječio je bolesne (Hakim), dok je drugi čovjek bio Tanukha koji je po zanimanju bio drvosječa. Junus, mir neka je s njim, dao je sve od sebe da ih ubijedi da ostave idolopoklonstva (molitva i klanjanje kipovima i likovima) i da vjeruju u Uzvišenog Allaha. Upozorio ih je, ako ne promijene svoje obožavanje idola, kipova, da će ih Allah uskoro kazniti. Umjesto da se boje Allaha, oni su odgovorili da se ne boje jer su i njihovi preci obožavali te idole i nije im se nije dogodilo nikakvo zlo. 

Junus a.s je postao veoma obeshrabren njihovim odgovorom i dovio je Allahu da spusti na njih srdžbu, uskoro nakon toga je napustio grad. Kasnije se Robel popeo na vrh planine i rekao svom narodu da slijede uputu i da se pokoravaju Svemogućem Allahu. Nadalje ih je zamolio da mole i plaču pred Allahom da zaustave Njegov gnjev. U isto vrijeme nebo je počelo mijenjati boju pokazujući znak vatre. Vidjevši to, ljudi su izašli iz grada i plakali moleći Allaha za oprosti i milost.

Iako se srdžba dogodila u dato vrijeme, oni su bili sigurni od srdžbe, jer su se pokajali za svoje grijehe i pokorili se Allahu. Sljedećeg dana Junus a.s je došao u grad da vidi posljedice srdžbe, ali kada je vidio da je život u gradu normalan uplašio se da će ga sada ljudi nazvati lažnim poslanikom jer se srdžba nije dogodila onako kako je izvijestio svoj narod.

Zatim je otišao prema moru da se ukrca na čamac ili lađu (u Evanđelju i Bibliji je opisano da je otišao na more da se ukrca na lađu). Brod je plovio cijeli dan u mirnoj vodi, ali kako je počela noć, iznenadna užasna oluja okružila je brod koji je već bio pretovaren, mornari su izbacili dodatnu prtljagu iz broda i svi su se počeli moliti Allahu da spasi brod zajedno s ljudima, valovi su podivljali. U to vrijeme Junus a.s. je ležao i čvrsto spavao, a onda mu je glavni mornar došao i rekao kako možeš mirno spavati u tako užasno vrijeme? Dovi Allahu jer nas možda tvoje dove mogu spasiti. Junus je počeo moliti, ali je oluja nastavila bjesnjeti oko čamca. 

Mornari su tada rekli da se čini da je na brodu netko tko im je navukao ovu nevolju. Odlučili su napisati imena svih putnika i izvlačiti. Tri puta su izvlačili, ali je svaki put izvučeno Junusovo ime. Oni mu tada rekoše što će učiniti. Junus reče da ga podignu i bace u vodu, kako bi tada oluja prestala i voda se smirila. Iako ga nisu htjeli baciti u vodu i trudili su se veslati čamac blizu kopna, ali u toj borbi nisu uspjeli jer se oluja pojačala. Na kraju se Junus a.s. bacio u vodu i oluja je istog trenutka prestala.

Potom je Junus shvatio da se sve to dogodilo njegovom greškom, jer je napustio taj grad bez Allahovog pristanka. Bila je noć, nije bilo svjetla jer su mjesec i zvijezde bili skriveni iza magle. Nakon što je shvatio svoju grešku zazvao je Allahovo ime, prije nego je skočio u vodu. Međutim, po Allahovoj naredbi, iz mora se pojavilo veliko stvorenje koje je slijedilo čamac i progutalo Junusa a.s., a potom zatvorio usta. Kada je postao budan i osjetio da se može kretati u tom zatvoru, molio je Allaha da mu oprosti jer se ogriješio.

„I Zunnunu (Junusu) se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga osim Tebe, hvaljen neka Si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’ – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija, 87-88)

Sva stvorenja u vodi čula su njegovu dovu i okupila se oko te velike životinje i počela slaviti Allaha zajedno sa Junusom, jer se njegov glas mogao čuti i oko životinje. Kada je Uzvišeni Allah tada vidio da Junus alejhisselam iskreno žali i neprestano traži oprost u utrobi te životinje, naredio joj je da izađe na površinu i izbaci ga na suho. 

Kasnije mu je Allah naredio da se vrati u svoju domovinu jer su ljudi napustili idolopoklonstvo i počeli da vjeruju u Allahove blagodati i uputu njihovog poslanika. Kada je hazreti Junus stigao u svoj grad, svi ljudi su bili vrlo sretni što ga vide i iskazali su mu veliku dobrodošlicu.

PITANJE: Selam alejkum!

1. Kada se pročita cijeli Kur`an, hatma, da li postoji neka dova koja se prouči, ako postoji, možete li mi je napisati i na arapskom i prijevod?

2. Kada smo na namazu i učimo neku suru u kojoj ima sedžda, da li na kraju sure ili na sredini, kako trebamo postupiti? Allah vam dao svako dobro i nagradio vas Džennetom!

ODGOVOR:

Što se tiče dove nakon proučenog Kur’ana, u sunnetu Allahovog Poslanika ne postoji posebna dova za tu priliku. Osoba koja završi hatmu, ako se radi o hatmi koja je proučena od strane pojedinca izvan namaza, može svojim riječima da uputi Allahu dovu za ono što je njemu potrebno i to je mnogo prioritetnije nego da uči neku dovu čije značenje ne razumije. Naravno, ovako treba da čini iz uvjerenja da će Allah, nadati se, uslišati čovjekovu dovu nakon učinjenog dobrog djela, a to je u ovom slučaju hatma, a ne iz ubjeđenja da postoje dokazi u kojima je spomenuto da se dova nakon hatme prima.

Preneseno je da su neki ljudi iz prvih generacija, poput ashaba Enesa ibn Malika, r.a., nakon završavanja hatme učili dovu, što ukazuje da to nije zabranjeno.

Što se tiče drugog pitanja, tačno je da je sedžda tilavet sunnet (pohvalan čin), a na osnovu toga mi kažemo da onaj ko u namazu prouči ajet u kojem ima sedžda tilavet, a koji se nalazi u sredini sure, može da učini sedždu izravno nakon što prouči ajet u kojem ima sedžda, da se podigne sa sedžde i da nastavi sa kiraetom – učenjem, a ako je sedžda tilavet na kraju sure u zadnjem ajetu, tada može da učini sedždu tilavet nakon čega će se vratiti na kijam i kada se potpuno ispravi i smiri, može otići na ruku’, a može i da nastavi da uči neku drugu suru.

Isto tako, ako nikako ne učini sedždu, nije grješan, jer smo kazali da je ispravno mišljenje da je sedžda tilavet pohvalan čin. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: mr Pezić Elvedin

PITANJE: Selam alejkum, poštovana braćo! Stalno se borim oko ovog pitanja i tražim odgovor. Naime, često imam strahove i srce mi ludo kuca i guši me dok ležim, ne da mi zaspati, bojim se svaki put, uz sve to osjećam paniku i tugu, a o nervozi da ne pričam. Tako mi ovaj osjećaj otežava svakodnevnicu, budim se umorna i tužna itd…

Ne bih da vas zamaram, samo želim da me posavjetujete šta da učim, klanjam, radim, da bi se ovo smirilo. Doktor kaže da je u pitanju nizak tlak, mala depresija, ali nisam više sigurna.

Moram naglasiti da nisam odrasla u porodici gdje se namaz obavljao redovno, skoro nikako, niti slušao Kur’an, ali Milostivi mi je ukazao na put koji još ne pratim kako je određen, već se trudim da obavljam poneki vakat, čitam puno o islamu, slušam predavanja i molim da me učini Svojim pravim robom. Moram reći da je to sve još uvijek površinski, ali, elhamdulillah, u odnosu na to kako je bilo ranije. Halalite mi na dugoj poruci i nadam se će, inašallah, biti lijeka za moj strah.

ODGOVOR: Molim Uzvišenog Allaha da vam olakša, uputi vas pravim putem i otkloni od vas svaku bolest i tegobu. Sasvim je sigurno da pridržavanje islamskih načela omogućava sretan i ugodan život.

Allah je rekao u prijevodu značenja ajeta: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. Kada hoćeš učiti Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju. ” (Sura Nahl, 97 – 100)

Također, izvršavanje ibadeta, kao što je namaz, učenje Kur’ana, udjeljivanje sadake, zikr u svim vremenima i prilikama – čini život srećnim i ugodnim. Allah je rekao u prijevodu značenja ajeta: “ One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!“ (sura R`ad, ajet 28); i: “ Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici ” (sura Hadid, ajet 16).

Također, jak i ispravan iman, jaka veza sa Allahom, lijepo mišljenje o Njemu jačaju osobu i njeno imansko i psihičko stanje, kao što je iman u činjenicu da Allah voli i pomaže Svoje robove, da ih štiti od prokletog šejtana, da su spletke šejtana slabe i slično.

U vašem slučaju, vi trebate redovno obavljati namaz, učiti Kur’an i pridržavati se učenja zikra prije spavanja, poslije buđenja, zikra u toku buđenja iz sna, jutarnjeg i večernjeg zikra i, ako Bog da, vaše imansko i psihičko stanje bit će odlično. Allah najbolje zna!

Mr Osman Smajlović

Pitanje: Es-selamu alejkum! Želim znati:

1) Kakav je šerijatski stav u vezi sa oralnim seksom u islamu?
2) Da li se smatra masturbacijom ako doðe do ejakulacije prilikom predigre bračnih drugova?
3) Dok je žena u mjesečnom ciklusu da li je dozvoljeno da muža zadovolji oralnim seksom? Kako bismo se, inšallah, sačuvali od grijeha, molimo vas da se potrudite da nam odgovorite. Allah vas obilato nagradio!

Odgovor: Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Prije svega neophodno je spomenuti da je islam savršena vjera koja nije za svako pitanje pojedinačno dala konkretan odgovor, ali je postavila velike osnove i smjernice na osnovu kojih ljudi mogu iznalaziti odgovore na novonastala pitanja. Što se tiče intime bračnih drugova, veoma je bitno zapamtiti sljedeće: Islam je zabranio muškarcima da spolno opće sa suprugama u analni otvor. Na to nam ukazuju riječi Allahovog Poslanika: ”Allah se ne stidi istine”, pa je to ponovio tri puta. ”Ne općite sa ženama u analni otvor.” (Ibn Madže, br. 1924, od Huzejme ibn Sabita, r.a., sahih –vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

U drugom hadisu Allahov Poslanik je kazao: ”Allah neće pogledati osobu koja je spolno općila sa svojom suprugom u analni otvor.” (Ibn Madže, br. 1923, od Ebu Hurejre, r.a., sahih – vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) U jednom predaji stoji da je Poslanik kazao: „Ko spolno opći sa suprugom u analni otvor počinio je nevjerstvo.” (Taberani, od Ebu Hurejre, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani u Sahih Et-Tergibu)

Takoðer, islamom je strogo zabranjeno da čovjek spolno opći sa suprugom u periodu mjesečnice. Na to nam ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: ”I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju, a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekare, 222.)

To su dvije stvari koje su zabranjene i izuzete iz opće dozvole da čovjek prilazi supruzi i naslaðuje se njenim tijelom kako želi. Da je dozvoljenost osnova u naslaðivanju supruginim tijelom na to nam ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: ”Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!” (El-Bekare, 223.)

Ovu osnovu potvrðuju riječi Allahovog Miljenika koji je, govoreći o propisu naslaðivanja tijelom žene dok je u mjesečnici, kazao: ”činite sve osim spolnog odnosa.” (Ebu Davud, br. 258, od Enesa, r.a., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani) Ako smo dobro shvatili spomenuto, odgovor na pitanje oralnog seksa je jasan. Ne postoji dokaz koji bi taj čin zabranio i izuzeo ga iz općeg pravila dozvoljenosti naslaðivanja tijelom supruge.

B- Ako bi u predigravanju bračnih supružnika jedno od njih doživjelo orgazam –ejakulaciju, to se neće smatrati masturbacijom. Islamski učenjaci spomenuli su u svojim djelima da je supruzi dozvoljeno da dodiruje svojom rukom mužev spolni organ, pa makar to dovelo do ejakulacije. Kazao je Ibrahim ibn Muhammed Davjan u komentaru poznatog djela u hanbelijskom mezhebu, Menaru Es-Sebil: ”We lehu istimnau bi jediha – dozvoljeno je muškarcu da doživi ejakulaciju tako što će ga ona (supruga) dodirivati rukom”, zato što je to kao i poljubac.” (Menaru Es-Sebil ve hašijetuhu, poglavlje ”Izdržavanje supruge”, str. 558.)

C- Spomenuli smo hadis u kojem Poslanik kaže: ”činite sve osim spolnog odnosa” (Ebu Davud, br. 258, od Enesa, r.a., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani), što jasno ukazuje na dozvoljenost oralnog seksa u periodu dok supruga ima menstruaciju. Allah najbolje zna!!!

Odgovorio: mr. Pezić Elvedin