|
|
|
|
 |
Kada djevojku zaprose dva mladića |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.20:44 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
 |
Kada djevojku zaprosi jedan mladić i ona prihvati prosidbu, a zatim je zaprosi drugi mladić, koji ne zna za prvu prosidbu, da li joj je dozvoljeno odbiti prvog prosca i prihvatiti drugog?
Prosidba nije obavezujući ugovor, nego je to obećanje koje mladić i djevojka jedno drugom daju da će sklopiti brak. Zbog toga je dozvoljeno i jednom i drugom poništiti prosidbu, a naročito ako se ispostavi da druga strana, zbog vjere, morala i sl., nije prikladna za brak. Glasoviti hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: “Staratelju nije pokuđeno da opozove pristanak nakon prosidbe ako u tome vidi interes svoje štićenice, jer to je njeno pravo, a on nju zastupa... Isto tako, njoj nije pokuđeno da opozove pristanak ako prezire prosca, jer to je životni ugovor u kojem bi šteta bila trajna, njeno je pravo da bude oprezna i štiti svoj interes. Međutim, ako bi neko od njih dvoje opozvao prosidbu a da za to ne postoji razlog, to je pokuđeno, jer se time krši dato obećanje i data riječ, ali to nije strogo zabranjeno – haram, s obzirom na to da pravo njih dvoje još uvijek nije obavezujuće.” (El-Mugni)
Kada djevojku, nakon prve prosidbe, zaprosi drugi prosac, tu postoje dva različita stanja:
● Prvo je da drugi prosac zna da je djevojka isprošena. U tom slučaju nije mu dozvoljeno zaprositi je i ponuditi joj brak, niti je njoj dozvoljeno da mu se odazove, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da musliman prosi ženu na prošnju svoga brata. (Buhari i Muslim) Isto tako, svojim odazivom ona bi mu pomogla u grijehu i nepravdi, a to je Svevišnji Allah zabranio rekavši: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maida, 2) Islamski pravnici jednoglasni su u mišljenju da je haram ponuditi brak djevojci za koju se zna da je isprošena, koja je jasno kazala da prihvata prosidbu, a prvi prosac nije od nje odustao. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja) Ako djevojka odbije prvog prosca i ne prihvati njegovu ponudu ili ako je prvi prosac napusti – drugom je dozvoljeno da je zaprosi. Isto tako, drugom je dozvoljeno da je zaprosi ako mu to prvi prosac dozvoli, iako je nije ostavio.
● Drugo stanje je da drugi prosac ne zna za prvu prosidbu. U ovom slučaju nema smetnje da je zaprosi. O tome su islamski pravnici kazali: “Žena za koju se ne zna da li je isprošena ili ne, ne zna se da li je njenom proscu dat pristanak ili je odbijen, onom kome to nije poznato dozvoljeno je da je zaprosi, jer je to u osnovi dozvoljeno, a prosac je svojim neznanjem opravdan.” (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja) Isto tako, ženi je dozvoljeno odazvati se drugom proscu i prihvatiti njegovu ponudu ako vidi da je za nju bolji od prvog, naročito ako se ističe sa vjerske i moralne strane u odnosu na prvog. (Vidjeti: Munedždžid, El-Islam: Sualun ve dževab) Svevišnji Allah najbolje zna!
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
|
|
Iskreni prijatelj |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:52 - Forum: Učimo o Islamu
- Odgovora (1)
|
|
Kad sunčani dani najave početak proljeća, dječiji žagor ispuni ulicu. Abdullah sa svojim društvom veći dio dana provede na igralištu, a pred akšam se upute ka džamiji. Noći su toplije pa tako Abdullah i njegovi prijatelji nakon obavljenog akšam-namaza ostaju u džamiji sve do jacije.
– Ja moram poći. Već je kasno.
– Kako kasno?! Tek je jacija prošla! – dobaci Hasan.
– Obećao sam majci da ću ići kući odmah nakon jacije – odgovori Abdullah.
– Ostani još malo… još pola sata. Nećemo ni mi duže. Onda ćemo svi zajedno ići. Vjerujem da se tvoja majka neće ljutiti ako kažeš da si ostao još malo zbog nas – predloži Salih.
– Ipak ću poći. Ne bih da se moja majka brine. Obećao sam i moram ispuniti dato obećanje – reče Abdullah i ustade.
– Onda idem i ja! – reče Zejd, pa ustade i on.
– Zašto sad da ideš i ti? Ako Abdullah mora, ti ne moraš! – iznenađeno uzviknu Hasan.
– Ne moram, ali ću poći da Abdullah ne ide sam. Već smo dugo bili zajedno, vrijeme je da idemo kućama – odgovori Zejd.
– Pa nije valjda Abdullaha strah da ide sam?! – osmjehnu se Hasan. I drugi dječaci počeše se smijati.
– Naravno da me nije strah! Čega bih se plašio?! – ljutito reče Abdullah.
– Ostani, Zejde, još samo malo, molim te. Ako te moja majka vidi, odmah će me koriti zašto i ja nisam pošao kući s tobom. Eto, Abdullah kaže da može sam – molio je Salih.
– Otkud vama to da se bojim?! Ne budite smiješni! Nismo više mali da bismo se bojali mraka – dodade Abdullah.
Zejd se dvoumio. Zna on dobro da Abdullah ne voli sam proći pored napuštene zgrade ni danju, a kamoli noću. Zbog pasa lutalica koji su se nastanili u zgradi, Abdullah je često išao i daljim putem samo da ne mora tuda proći.
Abdullah se poselami sa svima i krenu. Zejd je gledao kako se Abdullah udaljava pa pođe za njim. Tihim glasom, da ne čuju ostali upita ga:
– Jesi li siguran da želiš ići sam? Znaš, na putu do kuće moraš proći pored one napuštene zgrade, a tamo je uvijek čopor pasa. Bolje je da idemo zajedno.
– Ti ostani! Nemoj da mi se zbog tebe ostali smiju. Vidjet ćemo se sutra, inšallah – odgovori Abdullah. Potpuno je zaboravio na pse lutalice i naravno da bi više volio da je njegov drug Zejd s njim, ali nikako ne želi da ispadne kukavica i da drugi dječaci vide kako se boji.
– Dobro, ako ti tako želiš – odgovori Zejd, pa izvuče iz džepa papir, zapisa nešto pa reče.
– Stavi ovo u džep. U slučaju da te ipak bude strah, izvadi i pročitaj – osmjehnu se Zejd i pruži papir Abdullahu.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Posjeta bolesniku |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:49 - Forum: Učimo o Islamu
- Nema Odgovora
|
|
Dok su se vraćali iz škole kući, koračajući stazom prekrivenom suhim lišćem, Abdullah i Zejid razgovarali su o predstojećem vikendu. -- Ni ovog vikenda nećemo imati mektepsku nastavu. Efendija je još uvijek bolestan -- reče Zejid.
-- Čuo sam od svog oca da se oporavlja od operacije i da je na kućnom liječenju -- reče Abdullah i dodade:
-- Mogli bismo ga posjetiti. Vjerujem da bi efendiji bilo drago da nas vidi. A to nam je i obaveza.
-- Kako to misliš obaveza? -- začuđeno upita Zejid.
-- Pa znaš, po hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svaki musliman ima pet obaveza prema bratu muslimanu: da mu odgovori na selam, da ga posjeti ako je bolestan, da mu isprati dženazu, da mu se odazove kad ga na gozbu pozove i da za njega uputi dovu kad kihne i kaže elhamdulillah (Buhari).
-- U pravu si. Bio sam zaboravio na taj hadis. Mislim da bi naša posjeta obradovala efendiju. A vjerujem da će i naši drugovi rado poći s nama -- dodade Zejid.
Ubrzo su dječaci obavijestili i svoje drugare o namjeri da posjete imama. Hasan se odmah javio da će on ponijeti kolače -- hediju za bolesnog efendiju. Amina i Fatima napravile su crtež na kojem su ispisale dovu koja se uči bolesniku, a koja je preporuka Poslanika, alejhis-selam. Na kraju su crtež ukrasile imenima svoje družine. Zejid i Salih spremili su divan buket cvijeća, mali znak pažnje bolesnom efendiji. Abdullah predloži da svoj dolazak unaprijed najave imamu, te da u posjetu odu u ono vrijeme u kojem efendiji najviše odgovara da ih primi. Dovoljno je da u posjetu ode njih dvoje ili troje i oni će u ime ostalih predati poklon efendiji i poželjeti mu brz oporavak i, naravno, prenijeti selam od ostalih. Jer "kod bolesnika se ne sjedi dugo i ne trebaju praviti gužvu i otežati bolesniku", prisjećao se Abdullah adaba prilikom posjete bolesniku, koje su učili u mektebu. Ostalima se dopao Abdullahov prijedlog i dogovoriše se da u posjetu odu Abdullah, Zejid i Hasan.
Stanje bolesti je stanje nevolje i iskušenja za samoga bolesnika i on u takvom stanju ima izraženu potrebu za pažnjom, utjehom i svakom vrstom podrške i pomoći. Dječaci se dogovoriše da će u posjeti pričati o lijepim stvarima koje će oraspoložiti efendiju i da će doviti za efendijino ozdravljenje.
Efendija je bio jako sretan kad je vidio dječake. Ponaosob se raspitivao i za sve ostale. Zejid i Hasan predadoše mu cvijeće i kolače, a Abdullah je prenio selame od svih i pokazao efendiji crtež koji su napravile Amina i Fatima. Zatim je pročitao dovu: "Es'elullahel-azime, Rabbel-aršil-azimi en ješfijeke! -- Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara velikog Prijestolja, da te izliječi!" (Ahmed, vjerodostojan)
Ovom posjetom dječaci su pokazali da su odlično savladali lekciju o adabima o posjeti bolesniku, te su svog efendiju učinili sretnim što ima tako dobre učenike.
Na kraju posjete efendija se zahvali dječacima, prouči dovu za njih i obradova ih hadisom koji dječaci do tad nisu čuli: "Koji god čovjek ujutro krene da posjeti bolesnika, sa njim zajedno izađe sedamdeset hiljada meleka, koji za njega mole oprost sve dok ne svane. A ko krene u posjetu bolesniku uvečer, sa njim izađe sedamdeset hiljada meleka koji za njega mole oprost sve dok se ne smrkne." (Ebu Davud, vjerodostojan)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Poslanikovo dostojanstvo |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:43 - Forum: Islamski Tekstovi
- Odgovora (3)
|
|
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je primjer ličnosti kod koje su se zajedno našle sve ljudske moralne vrline i odlike. On se potpuno razlikovao od ljudi među kojima je rođen i sa kojima je proveo svoju mladost i rano muževno doba. Zapravo, on je bio produkt jednog božanskoga odgoja i nadzora, od rođenja pripreman za uzvišenu misiju poslanstva. Uzvišeni Allah podario mu je najuzvišeniji i najplemenitiji karakter, što se i potvrđuje u kur'anskom ajetu: "A ti si, zaista, veličanstvenog morala" (El-Kalem, 4). Njegov Gospodar na najljepši način ga je odgojio i okitio ahlakom Kur'ana, odnosno, kur'anskim moralnim načelima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostigao je vrhunac ljudskog moralnog savršenstva.
Dostojanstvenost -- Poslanikova istaknuta karakterna osobina
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno se isticao, kako prije tako i za vrijeme poslanstva, po dostojanstvenosti. Dostojanstvenost ili dignitet jeste poštovanje, ugled i počast, koji neka osoba zaslužuje, ono što nekoga izdvaja kao moralnu osobu. Dostojanstvenost se u osnovi veže za pojedine karakterne i moralne osobine neke osobe, za njenu ljudsku prirodu, riječi i djela. To je način govora i ponašanja prožet pristojnošću, plemenitošću, odanošću, viteštvom, velikodušnošću i ponosom. Dostojanstvenost obuhvata niz čovjekovih karakternih osobina, kao što su: otmjenost, harizmatičnost, srčanost, odvažnost, hrabrost, plemenitost, gracioznost, dobroćudnost, uglađenost, temeljitost, nesebičnost, promišljenost i staloženost.
Osoba koja je dostojanstvena, kao što je bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živi po određenim moralnim principima i načelima i nema potrebe da se ikome dokazuje i da traži nečije odobravanje za svoje postupanje, jer takva osoba je samosvjesna i za nju su savjest, ponos i poštenje suština postojanja. U životu takvog čovjeka nema laži, nema pretvaranja u bilo kojem postupku, zato što nema bojazni da će ga neko raskrinkati kao prevaranta i lažova. Takav je upravo bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i takvi bi trebali biti i oni koji tvrde da ga istinski slijede. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije lagao. U odnosu prema ljudima uvijek je slijedio princip pravde i istine. Govorio je uljudno i nikada nije upotrebljavao bestidne i uvredljive riječi. Svojim šarmom i prijatnim ponašanjem plijenio je srca onih s kojima je dolazio u dodir. Kod svih ljudi slovio je kao pravedan i povjerljiv, čak su ga takvim smatrali i njegovi neprijatelji, pa ga zbog toga i prozvaše El-Emin -- pouzdani i povjerljivi.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Posebnosti Ebu Bekra |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:40 - Forum: Islamski Tekstovi
- Odgovora (2)
|
|
Ebu Derda, radijallahu anhu, kazao je: "Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao Ebu Bekr držeći u rukama krajeve svoje odjeće, koju je toliko podigao da su mu se ukazala i koljena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Vaš prijatelj se s nekim sporječkao.' Ebu Bekr je nazvao selam i rekao: 'Između Ibn Hattaba i mene došlo je do nekih razmirica. Pokajao sam se zbog toga i žurno sam otišao do njega da zatražim da mi oprosti, ali on odbi da mi oprosti, i zato sam došao tebi.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah ti oprostio, Ebu Bekre!' i to je ponovio tri puta. Nakon toga Omer se pokajao, otišao Ebu Bekrovoj kući i upitao: 'Je li Ebu Bekr u kući?' 'Nije', odgovorili su mu, i Omer se uputi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazva mu selam.
Vjerovjesnikovo lice poče se, od srdžbe, mijenjati, pa se Ebu Bekr pobojao za Omera. Ebu Bekr, radijallahu anhu, sjeo je na koljena i dva puta rekao: 'Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja sam kriv!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to kaza: 'Doista me je Allah poslao vama, pa ste me vi u laž utjerivali, a Ebu Bekr je rekao: 'On istinu govori.' Pružio mi je potporu i lično i imetkom, pa hoćete li ostaviti moga druga na miru?!', i to je ponovio dva puta. Nakon toga Ebu Bekra više niko nije uznemiravao."
Izvod hadisa
Hadis su zabilježili: Buhari, br. 3661; Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, br. 1709; Taberani, Musneduš-Šamijin, br. 1199; Adžurri, Kitabuš-šeriah, br. 1266; Ebu Nuajm el-Asbehani, El-Hulefaur-rašidun, br. 39, i drugi.
Prenosilac hadisa
Puno ime Ebu Derdaa je Uvejmir b. Amir b. Kajs el-Ensari el-Hazredži, radijallahu anhu. Ovaj plemeniti ashab islam je primio na dan Bitke na Bedru. Učestvovao je u Bici na Uhudu, a zatim i u svim kasnijim bitkama. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratimio ga je sa Selmanom, radijallahu anhu. Ebu Derda je bio jedan od učenijih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naučio je Kur'an napamet. Bio je od Allahovih zahvalnih robova, skroman po pitanju dunjaluka, veliki borac na Allahovom putu. Uzvišeni Allah odlikovao ga je mudrošću. Navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za njega da je mudrac njegovog ummeta, a na dan Uhuda rekao je: "Divan li je konjanik Uvejmir!"
Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, rekao je: "Uzimajte znanje od četverice", pa je među njima spomenuo i Ebu Derdaa.
Muavija, radijallahu anhu, za njega je rekao: "Ebu Derda je od onih učenjaka i pravnika koji liječe ljude od raznih bolesti."
Za vrijeme hilafeta Osmana, radijallahu anhu, preuzeo je sudstvo u Damasku, gdje je i umro 32. h. g. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 179 hadisa. (Vidjeti: Ibn Esir, Usdul-gaba, 6/97; Ibn Sa'd, Et-Tabekatul-kubra, 7/391; Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 2/335; Buhari, Et-Tarihul-kebir, 7/72; Ibn Abdulberr, El-Istiab, 4/1646; Ibn Hadžer, El-Isaba, 4/747; Tehzibut-Tehzib, 3/340--341)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Odabrani dan |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:38 - Forum: Učimo o Islamu
- Nema Odgovora
|
|
Osvanuo je najbolji dan u sedmici -- petak. Allah Uzvišeni odlikovao je petak nad ostalim danima, a petak u mjesecu ramazanu još je posebniji. U Abdullahovom i Amininom domu svaki je petak proticao u znaku ibadeta. Nakon sabah-namaza djeca zajedno s roditeljima čitaju suru El-Kehf, za koju je Poslanik, alejhis-selam, rekao da je svjetlo svom učaču između dva petka, a nakon doručka Abdullah se priprema za džuma-namaz baš onako kako je to Poslanik, alejhis-selam, preporučio: okupa se, namiriše, obuče čistu odjeću. Ovog prvog petka u mjesecu ramazanu Abdullah je bio još ushićeniji i pažljivo je odabrao najljepše odijelo koje je imao da obuče za džumu. Petkom Abdullah u džamiju odlazi isključivo pješice. Poslanik, alejhis-selam, rekao je da će onaj ko se uputi prema džamiji da obavi džuma-namaz za svaki korak do džamije biti nagrađen. Tako je i ovog petka Abdullah poranio da u džamiji klanja nafilu, prije početka džuma-namaza. Na putu do džamije Abdullah upita oca:
-- Babo, zašto se za petak kaže da je najodabraniji dan u sedmici?
-- Zato što je Poslanik, alejhis-selam, rekao da je petak najbolji dan u kome je granulo sunce: u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i izveden iz njega. Isto tako i Sudnji dan će nastupiti u petak. Osim ovog, postoji još mnogo drugih hadisa koji govore o vrijednosti petka. Petkom se klanja džuma-namaz. To nam je i prilika da nam Allah Uzvišeni oprosti neke od naših manjih grijeha. Poslanik, alejhis-selam, obavijestio nas je da će onome ko se abdesti i potom ode na džumu i pažljivo sasluša hutbu, ne progovarajući, biti oprošteni mali grijesi koje počini do naredne džume. Još jedno djelo koje trebamo raditi petkom jeste donošenje salavata na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 'Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset.' Zato ne smijemo dopustiti da nam prođe petak a da ne uradimo što više ovih dobrih i bogougodnih djela za koja nam je Allah Uzvišeni obećao velike nagrade. I reći ću ti još nešto u vezi sa petkom što, vjerujem, još ne znaš: u svakom petku postoji trenutak u kojem se dove primaju i ako u tom trenutku za nešto moliš Uzvišenog Gospodara -- On će ti to dati. Zato petkom trebamo učiti što više dove ne bismo li potrefili taj trenutak u kojem se dove primaju.
Ove očeve riječi obradovaše Abdullaha i on odmah poče doviti Allahu, u nadi da će njegove dove biti primljene. Za vrijeme džuma-namaza Abdullah je mirno sjedio, pažljivo slušao šta imam u hutbi govori i onda klanjao za njim.
Nakon džuma-namaza Abdullah ispriča sestri šta je naučio o danu petka, a ona radoznalo upita:
-- A kako ćemo znati kad je taj čas u kojem se dove primaju?
-- Ne znamo, to samo Allah Uzvišeni zna. Zato mi trebamo u noći prije džuma-namaza, pa sve do akšam-namaza u petak, što više zikriti, donositi salavata na Poslanika, alejhis-selam, i upućivati Allahu što više dova. Možda neka bude upućena baš u tom momentu kad se dove primaju -- odgovori Abdullah.
-- U pravu si -- reče Amina -- i zato ću ja ostatak ovog odabranog dana u ovom odabranom mjesecu još intenzivnije zikriti, doviti i donositi salavate na Poslanika, alejhis-selam, jer su u ovom danu i u ovom mjesecu i nagrade od Allaha Uzvišenog posebnije i veće.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Briga o životinjama |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:36 - Forum: Učimo o Islamu
- Nema Odgovora
|
|
Šta to čitaš, djede? -- upita Abdullah dodajući djedu čaj koji mu je pripremio. -- Čitam o jednom velikanu, o Omeru b. Abdulazizu. Znaš li ko je bio on? -- upita djed Abdullaha.
-- Ne znam, djede. Mislim da nisam čuo za njega -- odgovori Abdullah.
-- Dođi -- pokaza djed Abdullahu rukom da sjedne do njega -- ispričat ću ti. Omer b. Abdulaziz bio je halifa u kojem su ljudi vidjeli praktičan primjer islamske pravde, iskrenosti, pozitivnosti i jačine. Za vrijeme njegove vladavine ljudi su živjeli sretno i zadovoljno. A kad bi musliman htio udijeliti sadaku, danima bi tragao za siromahom kojem bi je dao. Pored toga što je bio izuzetno brižan prema ljudima, Omer je vodio računa i o životinjama u svojoj zemji. Svojim službenicima naređivao je da posipaju žito po pustinji tako da ni ptice ne bi bile gladne. U njegovo vrijeme postojali su službenici nalik današnjim policajcima koji su zabranjivali ljudima da tjeraju deve, konje ili magarce na brzi hod pod teretom, i da ih jako udaraju, i da ih ostavljaju da natovarene stoje. Na taj način pravedni halifa Omer b. Abdulaziz podsticao je na milost i zaštitu životinja u svojoj zemlji, te na poštivanje islamskih propisa.
-- Ali, djede, zar je i briga o životinjama propisana islamom? -- začuđeno upita Abdullah.
-- Naravno da jeste -- odgovori djed.
Utom se oglasi i Amina: -- Čujem da razgovarate o mojoj omiljenoj temi: o životinjama. Rado ću vam se pridružiti -- te hitro uskoči djedu u krilo.
-- Poslanik, alejhis-selam -- nastavi djed -- uči nas da čak i milost prema životinjama može čovjeka uvesti u Džennet, a da ga grubost prema životinjama može odvesti u Džehennem. U hadisima je opisano mnoštvo situacija koje nas uče kako se prema životinjama trebamo ophoditi i šta ni u kojem slučaju ne smijemo raditi. Poslanik, alejhis-selam, uči nas da je vlasnik dužan da hrani svoje životinje i da on treba obezbijediti dovoljno hrane dobrog kvaliteta. Poslanik, alejhis-selam, zabranio je izgladnjivanje životinje te iscrpljivanje poslom koji je za nju pretežak. Osim toga, zabranjeno je da se životinje huškaju jedna na drugu kako to neki rade iz zabave. A zabranjeno je i loviti životinje iz zabave -- zaključi djed.
-- Vidiš, djede, ja mnogo toga nisam znao. Nisam čak ni znao da ćemo i za krave u tvojoj štali biti, inšallah, nagrađeni ako ih pazimo i dobro hranimo. Ustvari, uopće nisam znao da brigom o životinjama mi ustvari slijedimo sunnet našeg Poslanika, alejhis-selam -- iznenađeno reče Abdullah.
-- Naravno, sinko moj. Svako dobro koje učinimo životinjama može nas približiti Allahovoj milosti -- reče djed i dodade: -- Sjećam se kad sam bio dječak, baš kao ti sad, i kad bih pošao na bunar da zahvatim vode, moj otac stalno bi me napominjao da zahvatim malo vode u posudu i ostavim sa strane za žedne životinje. I stalno me je podsjećao na ajete iz sure Zilzal: 'Onaj ko bude uradio koliko trun dobra -- vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla -- vidjet će ga' (Ez-Zilzal, 7--8).
-- A, djede, koje su životinje pile tu vodu koju si ostavljao? -- radoznalo upita Amina.
-- Sve one koje su bile žedne i u potrazi za vodom, pogotovo u vrelim ljetnim danima: psi, mačke, ptice ili ježevi -- odgovori djed.
-- Znaš djede -- stidljivo poče Abdullah -- baš bih volio kada bismo i mi pripremili nešto za životinje koje su gladne u ovim zimskim danima.
Djed se nakratko zamisli pa reče: -- Šta mislite da napravimo kućice za ptice? Imam dovoljno materijala za to. Postavit ćemo ih na drveću i napuniti žitom kako bismo pticama olakšali potragu za hranom.
Amini i Abdullahu odmah se dopao djedov prijedlog, pa su se odmah latili posla. Nedugo zatim na drveću su stajale kućice veselih boja pune sjemenki i žita -- obilna trpeza za ptice u ovim hladnim zimskim danima.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Tirmizijev Sunen |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:34 - Forum: Islamski Tekstovi
- Odgovora (3)
|
|
Jedno od najpoznatijih hadiskih djela jeste Džamiut-Tirmizi, djelo poznatog hadiskog kritičara, velikog učenjaka, eksperta u hadisu, Ebu Isaa Muhammeda b. Isaa et-Tirmizija, Allah mu se smilovao. Imam Tirmizi bio je učenik imama Buharija, Allah mu se smilovao, pa je ovim djelom želio krenuti putem svoga učitelja, nakon što je od njega usvojio obilno znanje o hadiskoj znanosti. Prvo je samo sabrao hadise, a nakon što je od njega zatraženo da na kraju svakog hadisa navede i stepen vjerodostojnosti, to je i uradio.
Djelo je završio na dan Kurbanskog bajrama 270. godine po Hidžri. (Mukaddimetu tuhfetil-ahvezi, 6)
Tematika Tirmizijevog Sunena
Imam Tirmizi, Allah mu se smilovao, u svome je djelu zapisao hadise spojenih lanaca prenosilaca po kojima su postupali učenjaci. Hadisi su grupisani i podijeljeni na poglavlja, počevši od obredoslovlja do poglavlja o međuljudskim odnosima. Na kraju hadisa naveo je slabosti hadisa i stepen kada je u pitanju prihvatanje ili odbacivanje istih. Uz to, navodio je izjave učenjaka o prenosiocima hadisa, o njihovom stepenu među učenjacima i njihove godine smrti. Često bi prenosio izjave učenjaka o prenosiocima hadisa, a nekada bi naveo i svoje mišljenje. Navodi puna imena prenosilaca, nadimke, datume i godine smrti te generacije u kojima su živjeli. Nekada navodi i imena učitelja i učenika određenih prenosilaca, kao što i mišljenja različitih fikhskih pravaca, te pitanja u kojima su se složili i u kojima su se razišli. Usto, navodi derogirane i derogirajuće propise i objašnjava značenja manje poznatih riječi. (Mukaddimetu tuhfetil-ahvezi, 6--7)
Podjela djela na poglavlja
Imam Tirmizi, Allah mu se smilovao, podijelio je djelo na poglavlja, naprimjer "Poglavlje o čistoći", a svako poglavlje podijelio je na sekcije u kojima navodi hadise koji se odnose na tematiku sekcije, naprimjer: "Poglavlje o tome da se namaz ne prima bez abdesta", "Poglavlje o vrijednosti abdesta" itd.
Utvrđivanje imena zbirke
Ova zbirka hadisa poznata je pod nazivom Džamiut-Tirmizi, a kada je u pitanju njeno puno ime islamski učenjaci imaju različita mišljenja. Imam Hakim nazvao ju je El-Džamius-sahih, dok ju je Hatib el-Bagdadi nazvao Sunen. Međutim, postavlja se pitanje kako je moguće nazvati ovo djelo Džamius-sahih kada riječ es-sahih ukazuje da sadrži samo vjerodostojne hadise, a u njoj ima i slabih hadisa? Većina hadisa koji se nalaze u ovom djelu su vjerodostojni i njima se može dokazivati, a slabih hadisa je u odnosu na vjerodostojne vrlo malo. Opće je poznato da se šest najpoznatijih zbirki hadisa naziva es-sihahus-site, a to su hadiske zbirke imama Buharija, Muslima, Ebu Davuda, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madže, iako u četiri posljednje zbirke ima hadisa koji nisu vjerodostojni. (Mukaddimetu tuhfetil-ahvezijj bi šerhi džamiit-tirmizi, 355)
Kada se kaže el-džami, onda se podrazumijeva sveobuhvatnost tematike koja se nalazi u tom djelu, tj. da te zbirke sadrže hadise iz svih oblasti islama, dok se pod riječju es-sunen podrazumijeva da sadrži hadise poredane po fikhskim poglavljima.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Odlike halife Omera |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:30 - Forum: Islamski Tekstovi
- Odgovora (6)
|
|
Amr b. Mejmun je kazao: "Vidio sam Omera b. Hattaba u Medini (nakon što se vratio s hadža 23. h. g.), nekoliko dana (četiri dana) prije nego što je ubijen, kada je stao pred Huzejfu b. Jemana i Osmana b. Hunejfa i rekao: 'Kako ste postupili? Bojite li se da na zemlju niste propisali veći porez nego što ona može podnijeti?' Oni rekoše: 'Propisali smo na nju porez onoliki koliki ona može podnijeti, jer daje veliki prinos.' Omer kaza: 'Vodite računa da na zemlju ne propišete veći porez nego što ona može podnijeti.' 'Vodit ćemo računa o tome', odgovoriše njih dvojica. Omer tada reče: 'Ukoliko me Allah poživi, opskrbit ću iračke udovice tako da poslije mene neće imati potrebe nikome da se obraćaju za pomoć.' Nakon toga nisu prošle ni četiri noći a on je izboden.
Tog jutra stajao sam u safu (čekajući sabah-namaz), a između mene i Omera bio je samo Abdullah b. Abbas. (Tj. iza Omera u prvom safu je bio Ibn Abbas, a u drugom safu iza Ibn Abbasa bio je Amr. Znao je govoriti: 'Nije me sprečavalo da budem u prvom safu osim Omerov ugled.') On je običavao, kad bi prolazio kroz safove, da govori: 'Poravnajte i popunite safove.' Kada bi se uvjerio da u safu nema praznina, iskoračio bi i izgovorio početni tekbir. (Također je Amr govorio: 'Omer ne bi donosio početni tekbir sve dok se ne bi okrenuo prvom safu, pa ako bi primijetio nekoga da je isturen naprijed u safu ili da je povučen unazad, udario bi ga štapom. To me je sprečavalo da stanem iza njega.')
Na prvom rekatu prakticirao je učiti suru Jusuf, na drugom suru En-Nahl, ili njima slične sure, kako bi se oni koji žele u džemat mogli okupiti. Ovoga puta čuo sam ga da je, čim je izgovorio početni tekbir i ovaj ga ubo (dva ili tri puta), rekao: 'Ubi me pseto!' Barbarin je nožem, koji je imao dvije oštrice (premazane otrovom), prolazeći kroz safove, udarao i lijevo i desno oko sebe. Ranio je trinaestericu, i sedmerica su podlegla ranjavanju. Vidjevši to, jedan musliman na njega baci ogrtač s kapuljačom. Shvativši da će biti uhvaćen, on presudi sam sebi. Omer je uzeo Abdurrahmana b. Avfa za ruku i postavio ga na svoje mjesto kao imama. Onaj što je bio iza njega vidio je isto što i ja, dok oni sa strana nisu znali o čemu se radi. Pošto je utihnuo Omerov glas, ljudi su uzvikivali: 'Subhanallah!'
Abdurrahman brzo klanja namaz (u drugoj verziji kaže se da je klanjao učeći najkraće sure iz Kur'ana: Inna eatajnakel-kevser i Iza džae nasrullah) i pošto završiše, Omer reče: 'Ibn Abbase, idi vidi ko me ubode?' (U drugoj verziji navodi se da je Omer zatražio prvo od Ibn Abbasa da pita prisutne ljude da li je to neko od njih uradio Omeru. Kaže se da se Omer bojao da je nekome od svojih sugrađana nešto nažao uradio, pa su mu se na takav način osvetili. Ibn Abbas je to odbio i utjecao se Allahu da se takvo nešto desi među njima.)
Ibn Abbas je otišao žurno i nakon izvjesnog vremena vrati se i reče: 'Mugirin rob!' (Ebu Lu'lu'a kojem je bilo ime Fejruz) 'Zanatlija?', upita Omer. 'Da!', odgovori Ibn Abbas. Omer kaza: 'Allah ga ubio, a bio sam zapovijedio da mu se pomogne. Hvala Allahu pa moja smrt nije došla od ruke muslimana. A ti i tvoj otac željeli ste da se Medina naseli barbarima.'
Abbas je, inače, imao najviše robova. 'Ukoliko želiš', reče Ibn Abbas, 'sve ćemo ih pobiti.' 'Ne laži!', reče Omer. (Odnosno: "Ne griješi!" -- stanovnici Hidžaza pod riječju kezib nisu mislili na laž već na grešku.) 'Zar da ih pobiješ nakon što su naučili vaš jezik, nakon što su se počeli okretati prema vašoj kibli, nakon što su hodočastili Kabu!?'
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Smokva rajsko voće |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.18:11 - Forum: Islamski Tekstovi
- Odgovora (5)
|
|
Smokva (lat. Ficus carica) jedinstveno je voće koje izgledom podsjeća na suzu. Otprilike je veličine našeg palca, ispunjena stotinama sitnih sjemenki i ima jestivu ljubičastu ili zelenu koru. Meso ploda je ružičasto, blagog i slatkog okusa, a može se jesti zrela ili sušena. Smokve se također nazivaju i slatkiši iz prirode jer sadrže prirodni šećer. Plod smokve član je porodice šljiva, koja se obično nalazi u Aziji. U Indiji se plod naziva anjeer. Smokve, ali i njihovo lišće, prepune su hranjivih tvari i nude cijeli niz zdravstvenih prednosti. Različite sorte voća mogu imati različite boje -- od ljubičaste, crvene i zelene do zlatnožute. Najpopularnije vrste smokava su crne misijske smokve, smeđa smokva, sierra smokve, calimyrna smokve i kadota smokve. Sušene smokve lako su dostupne gotovo svugdje i tokom cijele godine. Smokva je zahvalna za uzgoj pa uspijeva i na krševitom tlu, ali i u uvjetima umjereno kontinentalne klime. Danas postoji oko 600 različitih vrsta tog voća.
Svježe smokve sadrže jako malo kalorija (30 kalorija u jednoj smokvi) iz prirodnog šećera, tako da je nekoliko smokava dnevno niskokalorični međuobrok ili dodatak obroku. S druge strane, suhe smokve bogate su šećerom (50--70% više šećera nego kod svježe smokve). Zapamtimo, šećer postaje koncentriran kada se voće suši. Prednost je da u njima ostaje jednaka koncentracija ostalih nutrijenata, no, ne pretjerujmo u jedenju suhih smokava. Ovdje posebnu opasnost predstavljaju brojni konzervansi kojima se tretiraju sušene smokve. Naime, na tržištu su najčešće one prepune sumpora, te ostalih štetnih aditiva i konzervansa. Stoga, vodite računa da kupujete domaće sušene smokve, koje su daleko sigurnije od ovih dostupnih na komercijalnom tržištu, a koje konzervirane stoje i godinama. Akumulirane količine aditiva i sumpora, doslovno, unište sve nutrijente u njima. (ref)
Smokva kroz historiju
Stablo smokve spominje se i u Starom i u Novom zavjetu (neki znanstvenici vjeruju da je zabranjeno voće koje je ubrala Hava bila smokva, a ne jabuka). U mnogim svjetskim religijama, uključujući kršćanstvo, islam, hinduizam, judaizam i budizam, smokve imaju simbolično značenje, predstavljajući plodnost, mir i prosperitet.
Smokva potječe iz sjevernog dijela Male Azije, a kroz Sredozemlje se proširila zajedno s migracijama Grka i Rimljana. Sumerske kamene ploče koje datiraju iz 2500. god. pr. n. e., pokazuju rekordnu kulinarsku upotrebu smokava, a ostaci stabala smokava pronađeni su tokom iskopavanja neolitskih nalazišta iz 5000. god. pr. n. e. Neki historičari zasade smokava smatraju prvim domaćim kulturama.
Drevni Olimpijci zarađivali su smokve kao rezultat svojih atletskih sposobnosti, a Plinije Stariji isticao je obnavljajuće moći ovog voća. Vrijednost smokve kao hrane i lijeka spominje se još u staroegipatskim medicinskim spisima. U staroj Grčkoj smokva je bila jedna od glavnih namirnica u prehrani, dok su je u Rimu smatrali svetim voćem. (ref)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Duga kosa kod muškarca |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.17:21 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Da li je muškarcu dozvoljeno nošenje rajfa za kosu ukoliko ima dužu kosu?
Na početku je korisno spomenuti da nošenje duge kose muškarcima nije pohvalno djelo (sunnet) kojim se dobija sevap, nego je to stvar običaja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je nosio dugu kosu, ali nije na to podsticao i bodrio, nego je podsticao one koji imaju dugu kosu da o njoj brinu i drže je uredno. Govorio je: “Ko pusti kosu, neka je uređuje.” (Ebu Davud, hadis je hasen po ocjeni imama Ibn Hadžera. Pogledati: Fethul-Bari) Kosa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nekad je bila do resica ušiju, nekad je bila do iznad ramena, a nekada je dodirivala ramena, a kada bi mu kosa bila duga, vezao bi je u četiri pletenice. Enes, radijallahu anhu, kaže: “Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kosa je padala na ramena.” (Buhari i Muslim)
Također je rekao: “Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je valovita, ni ravna ni kovrdžava, između ušiju i ramena.” (Buhari) Aiša, radijallahu anha, kaže: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kosa je bila između ušnih resica i ramena (ni duga ni kratka).” (Ebu Davud i Tirmizi. Hadis je hasen-sahih-garib po ocjeni Tirmizija.) Ummu Hani, radijallahu anha, kaže: “ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao je u Meku, a imao je kosu vezanu u četiri pletenice.“ (Ebu Davud i Tirmizi. Hadis je hasen po ocjeni Tirmizija.) U komentaru hadisa koji opisuju kosu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Hadžer kaže: “Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najčešće je dostizala do blizu ramena, a ponekad je bila duža tako da bi vezao repove, a to se odnosi na stanje kada se duže vremena nije mogao posvetiti kosi, kada bi bio zauzet nečim kao što je putovanje i sl.” (Fethul-Bari, skraćeno)
Da muškarac nosi dugu kosu u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je sasvim prihvatljivo i uobičajeno, tako da puštanje duge kose nije privlačilo nikakvu pozornost. Međutim, u podneblju gdje duga kosa kod muškaraca nije društveno prihvatljiva ili je duga kosa obilježje nedostojnih ljudi, musliman se neće s njima poistovjećivati. Ibn Usejmin kaže: “Ne smeta da se pusti duga kosa, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je imao kosu koja je gotovo dolazila do ramena.
Dakle, tu nema smetnje, ali i pored toga presudan je običaj i navika. Kada se ustali običaj da takvo nešto čini samo određena skupina i da to predstavlja novinu u običaju, dostojanstveni ljudi ne trebaju puštati dugu kosu, jer kod ljudi i prema njihovom običaju takav je na dnu društvene ljestvice. Dakle, puštanje duge kose muškarcima je dozvoljeno, ali je podređeno običaju i praksi zajednice, te ako je takav običaj kod svih ljudi, i uglednih i prezrenih, u tome nema smetnje, ali ako to primjenjuju samo nedolični ljudi, časni i ugledni ne trebaju to činiti. Ovome ne oponira to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio dugu kosu, a on je najčasniji i najugledniji čovjek, jer smatramo da puštanje duge kose nije sunnet niti obred, nego je to vid praćenja običaja i navike.” (Fetava Nurun alad-derb, 22/2. Pogledati: Muhammed b. Salih el-Munedždžid, fetva br. 69822)
Nema smetnje da muškarac veže svoju dugu kosu pod uvjetom da to ne bude na način svojstven ženama. Nošenje rajfa je svojstveno ženama i zbog toga muškarcima nije dozvoljeno, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce. (Buhari)
Pokuđeno je muškarcima da im kosa za vrijeme namaza bude vezana. Jednom prilikom je Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, vidio Abdullaha b. Harisa, radijallahu anhu, kako klanja vezane kose na zadnjem dijelu glave, pa je ustao i počeo mu je razvezivati. Pošto je završio namaz, Abdullah se okrenu Ibn Abbasu i upita: “Zašto si mi to učinio?” On reče: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Ovo je isto kao kad bi neko klanjao na ramenima svezanih ruku.’” (Muslim) U komentaru ovog hadisa kaže se: “Ovo se odnosi na skupljanje kose nakon što se sveže u pletenicu, kao što to čine žene.” (Munavi, Fejdul-Kadir)
Islamski pravnici jednoglasni su u mišljenju da je u namazu muškarcu pokuđeno vezati pletenicu oko glave kao što to čine žene, ili da skupi kosu pa je veže na zadnjem dijelu glave. Međutim, ako bi tako klanjao, namaz je ispravan. Smisao zabrane vezanja kose u namazu jeste da kosa zajedno sa klanjačem čini sedždu. Zbog toga se vezanje kose poredi vezanjem ruku na ramenima, jer u takvom stanju ruke neće biti na sedždi. (Pogledati: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)
Ukratko: Puštanje duge kose muškarcima nije sunnet. Ako je to uobičajeno u narodu tako da dugu kose nose dostojanstveni i ugledni ljudi, to je dozvoljeno. Međutim, ako je to obilježje onih koji ne drže do vjere, časni i ugledni ljudi neće to činiti. Vezati kosu rajfom muškarcima nije dozvoljeno, jer je to svojstveno ženama. Muškarcu koji ima dugu kosu pokuđeno je da za vrijeme namaza kosa bude vezana.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Post putnika u ramazanu |
|
Poslato od: Media - 29-10-2022.17:19 - Forum: Razna Pitanja
- Nema Odgovora
|
|
Da li je onome ko putuje u ramazanu bolje da posti ili da ne posti?
Poznato je da je putniku dozvoljeno da ne posti. Svevišnji Allah kaže: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” (El-Bekara, 185) Također je poznato da putnik može i postiti. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je Hamza b. Amr el-Eslemi, radijallahu anhu, koji je puno postio, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o postu prilikom putovanja, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako želiš postiti, ti posti, a ako ne želiš, nemoj postiti. (Buhari i Muslim) Ako putnik posti, post mu je validan, a ako ne posti, dužan je napostiti isti broj dana. Ova olakšica, tj. mogućnost ostavljanja posta, stupa na snagu kada putnik krene na put i napusti naseljeni dio mjesta svog boravka. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)
Dakle, putniku je dozvoljeno da posti i da ne posti, a da bismo znali koje od to dvoje je bolje nužno je ukazati na stanja u kojima se putnik može naći, a ima ih pet:
Prvo: Putniku, kojem post šteti i predstavlja veliku teškoću zabranjeno je postiti. Na to ukazuje predaja od Džabira, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “U godini oslobođenja Meke, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u Meku u mjesecu ramazanu. Tokom putovanja je postio, a s njim su postili i drugi ljudi, sve dok ne stigoše u dolinu Kuraul-gamim. Tada mu neko reče: ‘Ljudi veoma teško podnose post, ali gledaju šta ti radiš.’ Čuvši to, on nakon ikindije zatraži posudu s vodom, te je podignu sve dok ljudi nisu u njega pogledali, a zatim se napi. Potom mu bi rečeno: ‘Neki ljudi još poste!’, a on reče: ‘Oni su neposlušni! Oni su neposlušni!’” (Muslim)
Drugo: Putniku, kojem post predstavlja teškoću, ali mu ne šteti, pokuđeno je postiti. Na to ukazuje druga predaja od Džabira, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je na putovanju, pa je vidio čovjeka oko koga bijaše gužva, a ljudi su mu pravili hlad, te je upitao: ‘Šta je ovo?’ ‘To je postač’, rekoše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Post na putovanju ne spada u dobročinstvo.’” (Buhari i Muslim)
Treće: Putniku, kojem je lakše postiti na putu nego napaštati, bolje je postiti. Na to ukazuje spomenuti ajet: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” (El-Bekara, 185)
Četvrto: Putniku kojem je jednako postiti i ne postiti, bolje je da posti. Na to ukazuje predaja od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “Putovali smo zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu za vrijeme velike vrućine, tako da bi neko od nas stavljao ruku na glavu od žestine žege, a niko od nas nije postio osim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullah b. Revahe, radijallahu anhu.” (Buhari i Muslim) Onaj ko ne ostavi post, iako je na putu, prije će izvršiti svoju dužnost, a na to vjera podstiče. Uzvišeni Allah kaže: “A vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, preteknete!” (El-Bekara, 148). Vrijedi spomenuti da neki učenjaci zastupaju mišljenje da je u ovom slučaju bolje ne postiti, jer se time prihvata olakšica, a Allah voli da se Njegove olakšice koriste. Odabrano je prvo mišljenje zbog navedenih dokaza, kao i zbog toga što je obično lakše postiti u ramazanu, čak i za vrijeme puta, pa je i to vid olakšice.
Peto: Putniku koji će, ukoliko ne bude postio, biti u stanju potpunije obaviti neki ibadet ili neko korisno djelo, bolje je da ne posti. Na to ukazuje predaja od Enesa, radijallahu anhu, u kojoj opisuje kako su bili na putovanju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa su neki od njih postili, a neki nisu. Dan je bio iscrpljujuće vruć pa kada su odsjeli, postači su popadali, a oni koji nisu postili su ustali, te su podigli šatore i napojili životinje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: “Oni koji nisu postili danas su odnijeli nagrade.” (Buhari i Muslim)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Selam!
