PITANJE: Da li je u islamu dozvoljeno djeci, bebicama i djeci prije punoljetstva oblačiti odjeću na kojoj su likovi (iz crtanih filmova, slike životinja, npr. konj, maca i sl.), i da li je dozvoljeno koristiti takve posteljine, prostirke, zavjese…?

ODGOVOR: Bismillah, ves-salatu ves-selamu ‘ala resulillah…

Ubejdullah b. Abdullah b. Utbeh b. Mes’ud je unišao kod Ebu Talhe el-Ensarija kako bi ga obišao zbog bolesti, pa zateče kod njega Sehl b. Hanifa. Ebu Talha pozva nekog kako bi smaknuo krparu koja je bila ispod njega. Sehl b. Hanif reče: Što uklanjaš krparu? Reče: Ima slika na njoj, a Allahov Poslanik, s.a.w.s., je govorio o tome ono što već znaš. Sehl reče: Zar Allahov Poslanik, s.a.w.s., nije rekao: „Izuzev onoga što je vezeno na platnu-odjeći!“ – reče: Da, ali je meni ovako draže.“ (el-Muvetta’, rivajet Jahja el-Lejsi, br.1735.; Tirmizi, br.1750.; Nesa’i, br.5349.; Ahmed, br.16022.)

Ajša, r.a., kaže: „Kupila sam naslonjač (numruka), sa slikama, pa Allahov Poslanik, s.a.w.s., zastade na vratima, ne ulazi? Rekoh: Kajem se Allahu, dž.š., od toga gdje sam pogriješila. Reče: Šta je sa ovim naslonjačem? Rekoh: Za tebe je, da sjediš na njemu, i da se oslanjaš na njega. Reče: Oni koji su ovo crtali biće kažnjavani na Sudnjemu Danu. Biće im rečeno: Oživite to što ste stvarali – a i meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika!“ (Buhari, br.5957.; el-Muvetta’, rivajet Jahja el-Lejsi, br.1734-1736.; Muslim, br.5655.); „Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas i slika!“ (Muslim, br.5636-5637.); „Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas i kip!“ (Muslim, br.5641.)

Busr b. Se’id prenosi od Zejda b. Halida, a on od Ebu Talhe, ashaba Allahovog Poslanika, s.a.w.s., da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika. Busr pripovjeda: Kasnije se Zejd razbolio pa smo ga posjetili, kad mu na vratima vidjesmo zavjesu-pokrivač sa slikom. Rekoh Ubejdullahu el-Havelaniju, Mejmuninom pastorku, od žene Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Zar nam Zejd nije pričao o slikama prvi dan“ – na šta mu Ubejdullah reče: Zar ga nisi čuo kada je rekao: „Izuzev onoga što je vezeno na platnu-odjeći!“ (Buharija, br.5958.; Muslim, br.5639-5640.; Ebu Davud, br.4157.)

Ajša, r.a., kaže: „Jeden prilike je Allahov Poslanik, s.a.w.s., otišao u ratni pohod, pa sam uzela neko platno koje sam okačila na ulazu. Kada je stigao i vidio okačeno platno, primjetih znake negodovanja na njegovom licu. Strže to sa ulaza, iscjepa ga i reče: „Allah nam nije propisao da zastiremo kamenje i blato!“ Odrezala sam dva parčeta od toga platna, za dvije jastučnice, i na to mi nije zamjerio.“ (Muslim, br.5642.)

Ajša, r.a., kaže: „Imala sam zavjesu sa likom ptice na njoj, pa ko god bi ušao pravo bi na nju naišao, pa Allahov Poslanik, s.a.w.s., reče: „Promjeni mjesto toj zavjesi, kad god uđem i vidim je, podsjeti me na dunjaluk!“ – i kaže: Imali smo platno, koje je na krajevima imalo svilu; oblačili smo ga.“ (Muslim, br.5643.); Abdul-E’ala dodaje: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., nam nije naredio da to kidamo!“ (Muslim, br.5644.)

Ajša, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je došao sa puta, a ja sam zastrla ulazna vrata sa zavjesom na kojoj je bio konj sa krilima, pa mi je naredio da to maknem, pa sam ga i makla.“ (Muslim, br.5645.)

Ajša, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., mi je unišao kad ja bejah okačila šarenu zavjesu sa slikom, pa mu je pocrvenilo lice, dohvati zavjesu, zgužva je i reče: „Najžešću kaznu na Sudnjemu danu će imati ljudi koji su oponašali Allahovo stvaranje!“ (Muslim, br.5647.)

Ajša, r.a., kaže: „Ušao mi je Allahov Poslanik, s.a.w.s., kad na rafu bejah okačila šarenu zavjesu sa slikama, kada je vidio, strgao je, lice mu dobi boju i reče: O Ajša, na Sudnjemu Danu će najžešću kaznu imati ljudi koji su oponašali Allahovo stvaranje! Ajša, r.a., reče: Srezala sam zavjesu, pa smo napravili od nje jastučnicu-dvije.“ (Muslim, br.5650.)

Ajša, r.a., kaže da je imala odjeću-platno, sa slikama, okačeno o raff, u čijem pravcu je Allahov Poslanik, s.a.w.s., klanjao namaz, pa joj reče: Makni ga od mene – pa sam ga makla, i od tog platna sam napravila jastučnice. (Muslim, br.5651.)

Ajša, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., je ušao kod mene, a ja bejah okačila platno sa slikama, pa ga ukloni, te ja napravih od njega dvije jastučnice.“ (Muslim, br.5653.)

Ibnu Omer, r.a., prenosi da ga je Allahov Poslanik, s.a.w.s., obavijestio: „Oni koji crtaju slike biće kažnjeni na Sudnjem Danu. Biće im rečeno: Oživite to što ste stvarali!“ (Muslim, br.5657.)

Abdullah prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Slikari-kipari, će biti najžešće kažnjavani na Sudnjemu danu!“ (Muslim, br.5659-5660.)

Muslim b. Subejh kaže: Bio sam sa Mesrukom u jednoj kući u kojoj su bili marijini kipovi (merjem). Mesruk reče: Ovo su Kisrini kipovi. Rekoh: Ne, ovo su Marijini kipovi (Merjem). Mesruk reče: Čuo sam Abdullaha b. Mes’uda, r.a., kako prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Na Sudnjem danu će najžešće biti kažnjavani slikari-kipari-vajari!“ (Muslim, br.5661.)

PITANJE: Da li je dozvoljeno koristiti mirise (parfeme) koji sadrže odreðenu količinu alkohola?

ODGOVOR: Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Propis korištenja parfema koji sadrže alkohol vraća se na propis čistoće, odnosno nečistoće alkohola, oko čega kod islamskih učenjaka postoje dva poznata mišljenja.

Prvo: Alkohol je nečist. Ovog mišljenja su sve četiri priznate islamske pravne škole (hanefijska, malikijska, šafijska i hanbelijska), a ovo mišljenje preferirao je i šejhul-islam Ibn Tejmijje, r.h. Kao dokaz, prvenstveno navode sljedeći ajet: «O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne (pogane) stvari, šejtanovo djelo, zato se toga u potpunosti klonite da biste postigli što želite.» (El-Maide, 90.)
– Kažu da je Allah alkohol nazvao ”er-ridžs” (nešto odvratno i pogano), odnosno nečistim, i naredio da ga se u potpunosti klonimo.

Drugo: Alkohol je čist. Ovog stava iz reda prvih generacija bili su Rebi’a, Lejs i Muzeni, a kao prioritetnije mišljenje od potonjih učenjaka odabrali su ga imam Ševkani, San’ani, Ahmed Šakir, Albani i Ibn Usejmin, r.h. Kao dokaz navode činjenicu da u ajetu nema jasnog dokaza da se pod pojmom ”er-ridžs” misli na nečistoću, jer u arapskom jeziku ovaj pojam pored toga što može značiti nečistoća, ima još mnogo drugih značenja, kao naprimjer: šerr – zlo, haram – zabranjeno, azabun – kazna (patnja), ismun – grijeh, kufrun – nevjerstvo, kabihun – nešto ružno itd. Isto tako kažu da niko od prvih generacija riječ ”er-ridžs”, koja se spominje u ajetu, nije protumačio kao nečist.

– Kažu da alkohol iako je haram – zabranjen, to ne znači da je nužno i nečist, jer nije sve ono što je haram uvijek i nečisto. Naprimjer, zlato i svila zabranjeni su muslimanima muškarcima, ali se smatraju čistim po konsenzusu učenjaka. Isto tako, otrov je haram, ali nije nečist.

– Navode i nekoliko hadisa iz kojih se indirektno može zaključiti da alkohol nije nečist:

1. Kada je Allah, dž.š., zabranio alkohol, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se sve zalihe alkohola unište i proliju, što su ashabi i učinili tako da je ”alkohol tekao ulicama Medine”, kako kaže prenosilac hadisa. (Hadis bilježi Buharija, br. 2332, Muslim, br. 1980, od Enesa b. Malika, r.a.) Učenjaci koji alkohol smatraju čistim kažu da su ashabi gazili po ulicama po kojim je bilo alkohola, a zatim su ulazili u džamiju koja tada nije bilo zastrta tepisima, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije im naredio da operu svoju obuću.

2. Jedan čovjek je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, htio pokloniti alkohol ne znajući za njegovu zabranu, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to rekao: ”Allah koji je zabranio pijenje Alkohola zabranio je i njegovu prodaju”, nakon čega je čovjek odmah prolio alkohol iz posude u kojoj je bio. (Muslim, br. 1579, od Abdullaha b. Abbasa, r.a.) Kažu učenjaci: da je alkohol bio nečist, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio bi ashabima da proliju vodu na mjesto gdje je alkohol proliven kako bi ga očistili, kao što je učinio kada je jedan pustinjak izvršio malu nuždu u džamiji, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da na to mjesto proliju kofu vode.

Na kraju zaključujemo da je drugo mišljenje jače, a ide mu u prilog i činjenica da nema jasnog i nedvosmislenog dokaza koji upućuje na nečistoću alkohola (jer poznato islamsko pravilo glasi da je sve u osnovi dozvoljeno, osim onoga za što postoji jasan dokaz da je zabranjeno), tako da je dozvoljeno koristiti mirise u kojima ima alkohola. Pored toga, prvo mišljenje takoðer ima svoju težinu, pogotovo zbog činjenice da ga zagovaraju sve četiri pravne škole, i da je Uzvišeni Allah u ajetu naredio da se alkohola klonimo, pa je opreznije izbjegavati ovakve mirise. Takoðer, postoji mnoštvo mirisa koji ne sadrže alkohol, a vrlo su dobri i kvalitetni pa će musliman njihovom upotrebom izbjeći ulazak u ono oko čega postoji spor, što je svakako pohvalno. A Allah Uzvišeni najbolje zna.

 Amir Durmić, prof.

Da li je muslimanki dozvoljeno da se podvrgne operaciji povećanja grudi?

Pitanje: Nakon nekoliko porođaja, moje se tijelo izmijenilo. Moj muž nije zadovoljan izgledom mojih grudi i insistira da stavim silikone kako bi se grudi povećale… Da li je dozvoljeno da se žena muslimanka podvrgne operaciji povećavanja grudi?

Odgovor: Plastične operacije ili hirurški poduhvati čiji je cilj uljepšavanje fizičkog izgleda dijele se na dvije vrste. Prva su plastične operacije koje se vrše sa ciljem otklanjanja tjelesnih nedostataka koje su rezultat nekih bolesti (poput odsijecanja dojke radi otklanjanja raka dojke), saobraćajnih ili drugih nesreća, prirodnih katastrofa, požara i slično, kao i urođenih tjelesnih nedostataka poput šestog prsta na ruci i slično. Ova vrsta plastičnih operacija dozvoljena je, jer se njome ne namjerava mijenjanje Allahovog stvaranja, koje je zabranjeno.

Dokaz za njihovu dozvolu jeste hadis koji bilježe Ebu Davud, 4232, Tirmizi, 1770, i Nesai, 5161, u svojim Sunenima, a koji je šejh Albani ocijenio dobrim u djelu Irvaul-galil, 824. Naime, prenosi se da je Arfedža b. Esad, radijallahu anhu, izgubio nos u bitki El-Kulab koja se odigrala u džahilijetu, pa je ugradio srebreni nos. Srebreni nos imao je neprijatan miris pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ugradi nos od zlata.

Druga vrsta jesu plastične operacije koje imaju za cilj uljepšavanje izgleda poput: uljepšavanja nosa njegovim umanjivanjem, uljepšavanje dojki njihovim uvećavanjem ili smanjivanjem, uljepšavanje lica zatezanjem kože na licu i slično. Hirurški zahvati ove vrste nisu motivirani nuždom niti šerijatski opravdanom potrebom, nego je njihova suština mijenjanje Allahovih stvorenja shodno strastima i prohtjevima ljudi. Allah, subhanehu ve te‘ala, stvorio je neke ljude lijepim, a druge manje lijepim i zabranio je mijenjanje izgleda Svojih stvorenja čija je namjera samo dodatno uljepšavanje.

Kaže Uzvišeni Allah: “Oni mimo Allaha ženskim kumirima ibadet upućuju, a ne upućuju ga drugom do šejtanu-prkosniku, prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!’ A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!“ (En-Nisa, 117–119) Prema tome, šejtan je taj koji naređuje da se mijenjaju Allahova stvorenja.

Također, u hadisu muttefekun alejhi (Buhari i Muslim) prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, da je čuo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja. (Muhammed Muhtar Šinkiti, Ahkamul-džerahatit-tibbijje)

Prema tome, nije dozvoljeno da se žena muslimanka podvrgne operaciji povećavanja grudi čiji je cilj samo dodatno uljepšavanje, a ne otklanjanje nedostatka koji je nastao zbog bolesti, udesa i slično. Ve billahi tevfik!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Pitanje:

EsSelamu Alejkum.

U nedoumici sam po pitanju izgradnje na jurtini. Naime, živim na selu i zemlja koju smo kupili se direktno graniči (međi) sa jurtinom. Pošto je međa na mestu kuda u vrijeme padavina teče voda, a zemlja koju smo kupili i gde nameravam izgraditi garažu niža, voda tuda teče i meko je tlo, pa bih morao da uradim nasip i potporni zid pa tek onda garažu. Zemlja koju nisam kupio, i koja pripada državi, zovemo je jurtina, bi mi bila jako pogodna za izgradnju ovog objekta. Allah najbolje zna, ta moja građevina nebi smetala nikom jer najbliži komšija mi je na nekih 100-150 metara, i put nas razdvaja-tj. mesto gde bih da uradim garažu na jurtini je sa strane puta prema meni.

Ima još razloga zbog kojih bi mi odgovaralo da garažu izgradim na tom mestu, kao npr. da bi garaža bila ukopana u zemlju i toplija u zimskim uslovima, što bi mi umnogome pomoglo u hladnim danima jer živim u jako hladnom mestu. Obrazložio sam svoju nameru jer nisam još uvijek naišao na zabranu/dozvolu prema verskim propisima gradnje na ovakvom zemljištu. Znam da je haram preuzeti i jedan jedini milimetar tuđeg zemljišta i nemam nameru da zauzimam jurtinu, već sam čak ogradu pomerio unutar ”mog” zemljišta. Interesuje me da li je haram izgraditi ovakav vid građevine na za sada ”ničijoj” zemlji (a sva zemlja je Uzvišenog Stvoritelja)? Nemam nameru da činim ni ono što je blizu harama, a pošto ove propise ne poznajem nebih da postupim po svom nahođenju. Hvala vam unaprijed. Allah vas nagradio svakim dobrom.
Da nam se Uzvišeni Allah svima smiluje i uputi na pravi put.

Odgovor:

Alejkumusselam.

Vi ste spomenuli da je zemljište, na kojem namjeravate graditi objekat, vlasništvo države i zbog toga se ne može smatrati ničijom zemljom već ona ima svoga vlasnika a to je država i ona definiše odnos naspram toga zemljišta.
Istina je da sve pripada Allahu što je na nebesima i Zemlji, stim da islam dijeli prava na opšta prava (metaforički Allahovo pravo) i prava Allahovih robova i shodno tim pravima se definišu odnosi unutar njih.

Državna zemlja se smatra od opštih prva u čijoj dobrobiti i koristi učestuju svi ljudi. Na osnovu toga svaki vid uzurpacije opštog prava se smatra grijehom i nije dozvoljeno i uzurpiranje opšteg prava je opasnije od privatnog prava jer u opštem učestuju svi ljudi.

Tako nalazimo Kur`anske ajete koji zabranjuju uzurpiranje tuđih prava. Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: ”Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!( Bekare 188).
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,:

” Zaista ima ljudi koji se bespravno obhode u Allahovom imetku, njima pripada vatra na sudnjem danu” (Buhari)

Također je islam zabranio bespravno uzurpiranje ratnoga plijena koji je od opšteg dobra i onima koji ga uzurpiraju prijeti se sa kaznom na Sudnjem danu.
Shodno prethodnom vama nije dozvoljeno da gradite na državnoj zemlji i razlozi koje ste naveli ne opravdavaju haram radnju, stim da vama ostaje da se obratite nadležnim institucijama i da se sa njima dogovorite na dozvoljen način bez upotrebe nedozvoljenih sredstava kao što je mito, plaćanje novca, korištenje poznastva i slično.

Allah najbolje zna
Mr. Osman Smajlović

PITANJE: Da li je Mehdi kojeg očekuju šiije ustvari Dedžal?

ODGOVOR: Riječ Dedžal ukazuje na onoga ko mnogo laže i obmanjuje, međutim, taj naziv rezerviran je za ćoravog lažljivca koji će se pojaviti pred Sudnji dan. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na Dedžala i veliku smutnju s kojom će doći i precizno ga opisao kako bi ga vjernici prepoznali kada njegova fitna nastupi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao je Dedžala rekavši da je on ljudske vrste, mlađi čovjek, nižeg rasta, kovrdžave kose, ćorav u desno oko, a među očima mu piše kafir – nevjernik, što će čitati svaki vjernik, bio pismen ili ne. Evo nekoliko hadisa kojima se opisuje Dedžal:

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dok sam spavao, usnio sam kako obilazim oko Kabe i preda mnom se odjednom pojavi tamnoput čovjek, ravne kose, koji se oslanjao na dvojicu ljudi, a sa glave mu kapljala voda. ‘Ko je ovo?’, upitao sam, a oni mi rekoše: ‘Sin Merjemin.’ Potom sam se počeo osvrtati i odjednom ugledah čovjeka crvenkastog, krupnog, kovrdžave kose, ćoravog u desno oko, kao da mu je oko isturena boba grozda. ‘Ko je ovo?’, upitao sam, a oni mi rekoše: ‘Ovo je Dedžal.’” (Buhari, br. 3441)

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Nijedan vjerovjesnik, nije poslat a da nije upozorio svoj narod na ćoravog lažova Dedžala. On je ćorav, a vaš Uzvišeni Gospodar nije. Među očima će mu pisati nevjernik.” (Ebu Davud, br. 4311, hadis je sahih po ocjeni Albanija)

Ebu Huzejfa, radijallahu anhu, kaže: “Ja o onome što će Dedžal posjedovati više znam od njega samoga. Posjedovat će more vode i rijeku vatre. Ono što budete vidjeli kao vatru, bit će voda, a što budete vidjeli kao vodu, bit će vatra. Ko zatekne to vrijeme, pa bude htio vode, neka se napije iz onoga što vidi kao vatru, jer će u tome naći vodu.” (Ebu Davud, br. 4310, hadis je sahih po ocjeni Albanija)

Što se tiče Mehdija kojeg očekuju šiije, to je određena osoba poznatog porijekla. Zove se Muhammed b. Hasan el-Askeri, sin jedanaestog šiijskog imama, od potomaka Husejna, sina Alije, radijallahu anhu. Rođen je 256. hidžretske godine i ušao je pod zemlju kada je imao dvije, tri ili pet godina, prema predajama u njihovim izvorima koje o tome različito govore.

Imam Ibn Kajjim opisujući Mehdija u kojeg vjeruju duodecimalne šiije – rafidije kaže: “On je Muhammed b. Hasan el-Askeri el-Muntezar (Iščekivani), od potomaka je Husejna, sina Alije, ne od potomaka Hasana… Ušao je pod zemlju u mjestu Samara (u blizini Bagdada) kao malo dijete prije više od pet stotina godina (u odnosu na Ibn Kajjimovo doba). Nakon toga, niko ga više nije vidio, niti se o njemu kakva vijest čula niti kakav trag osjetio. Međutim, oni ga očekuju. Svakim danom zaustavljaju konje pored te rupe u zemlji i glasno ga dozivaju: ‘Iziđi, zaštitniče naš!’ Zatim se vraćaju razočarani…” (El-Menarul-munif, str. 152)

Dakle, priča o Mehdiju u kojeg vjeruju šiije je obična bajka. Takav Mehdi nikad se neće pojaviti i nema nikakve veze sa Dedžalom kojeg je najavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allaha Uzvišenog molim da nas sačuva njegove fitne i svakog drugog zla! Amin!

1. Šta da radi onaj ko nije u stanju postiti ramazan?

PITANJE: Dragi moj brate, pitanje glasi: “Osoba koja nije u stanju da posti (ramazanski post) tj. zdravstveno je ugrozena zbog nedostatka tekucine, nesvjestica, problema s probavom (odnosno potpuno začepljenje itd.), ali je uspjela da naposti svaki dan kad je dan bio kraći i lakše je naravno postiti. Šta sad da se uradi? Ramazan se polako blizi, i u nadi da se bude živo i zdravo, šta ta osoba treba da uradi? Da li da plati siromahu obrok za svaki dan posta, ili da naposti kad je u mogućnosti (zimski period, kraci dani) ako se bude živo i zdravo, ili nešto treće, ili možda obadvoje gore navedeno? Doktorova preporuka prošli ramazan bila je da ne posti, jer joj je potrebna tekućina da bi se problemi ograničili na normalu, jer bez hrane i nekako se može, al’ kad je tekućina u pitanju, onda se s tim nije igrati. Mozda je potrebno napomenuti da se osobi bliži 60-ta godina.

ODGOVOR: Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Allahu. Na osnovu stanja kojeg ste spomenuli i doktorove preporuke (pod uslovom da je pouzdan i stručan), spomenuta osoba nije obavezna da posti u ramazanu ako to nije u stanju da zravstveno podnese ili se boji pogoršanja zdravlja, nego je obavezna te dane napostiti kada bude u mogućnosti, prije idućeg ramazana, inšallahu te’ala.

Dokaz za to su Allahove, dželle šanuh, riječi: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite,…” (El-Bekare, 185)

Tj. dane koje ne bude postila radi bolesti (u njenom slučaju cijeli mjesec) napostit će kada bude mogla. Postit će onako kako bude u stanju. Nije obavezna te dane napostiti uzastopno (kao što se posti u ramazanu) i nema smetnje da pravi veće vremenske prekide. Time je uradila ono što Allah, azze ve dželle, zahtjeva od nje i ne snositi nikakav teret, niti odgovornosti, niti je grješna.

Allah je rekao: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…” (El-Bekare, 286)

Naprotiv, biće nagrađena za njen nijjet (namjeru) i ima potpunu nagradu kao kada bi postila u ramazanu, s tim da joj savjetujem da iskoristi ramazan za druge vrste ibadeta, kao izučavanje korisnog znanja, noćni namaz (teravija), učenje Kur’ana, dobrovoljna i obavezna sadaka, pripremanje iftara za postače, spajanje rodbinskih veza i sl.

Što se tiče hranjenja siromaha, to nije obavezna, nego je taj propis vezan za djedove i nene koji više nisu u stanju da poste, te za bolesnike koji ne mogu ili ne smiju da poste a ne nadaju se ozdravljenju. A spomenuta osoba, hvala Allahu, za sada je u stanju te dane naposti kada su dani kraći, u zimskom periodu, i to je ono što je obavezna.

Molimo Allaha, azze ve dželle, da joj olakša iskušenje, nagradi je za sabur (stpljenje) i da nas sve zajedno poživi na dobročinstvu i bogobojaznosti. Molimo Ga, Uzvišenog, da nas, iz Svoje velike blagodati, počasti dočekom mjeseca ramazana i olakša nam u njemu činjenje ibadeta, primi naše dove i ukabuli dobra djela. Amin!  Allah, dželle šanuh, najbolje zna.

Hfz. Amir I. Smajić

PITANJE: Zakleo sam se Mushafom stavivši ruku na njega da ću nešto učiniti, a sada to ne mogu ispuniti. Kako da se iskupim i da li se za svaku zakletvu treba iskupiti?

ODGOVOR: Na početku odgovora bitno je naglasiti da je dozvoljeno zaklinjati se isključivo Uzvišenim Allahom, odnosno jednim od Allahovih imena ili jednom od Allahovih osobina, kao što su riječi: “Allaha mi”, “Tako mi Gospodara svijeta”, “Tako mi Allahovog ponosa” i sl., dok je zabranjeno zaklinjanje bilo čim drugim mimo Allaha, pa čak i ako ono čime se zaklinje ima poseban stepen u vjeri, poput Poslanika, meleka, Kabe i sl.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah vam uistinu zabranjuje da se zaklinjete vašim očevima! Ko se zaklinje, neka se zakune Allahom ili neka šuti!” (Buhari, br. 6646)

Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko se zakune nečim drugim mimo Allaha, počinio je širk!” (Ebu Davud, br. 3251, i Tirmizi, br. 1535, hadis je hasen po ocjeni Tirmizija) Zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha veliki je širk ako se vjeruje da je ono čime se zaklinje ravno Allahu u veličanju, moći i sl. Ako, pak, zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha, nije popraćeno takvim ubjeđenjem, onda je to mali širk koji ne izvodi iz vjere, ali je grijeh i put ka velikom širku, jer zaklinjanje je odraz veličanja onoga čime se zaklinje.

Zaklinjanje Kur’anom je dozvoljeno, jer je Kur’an Allahov govor, a Allahov govor je Allahova osobina. Što se tiče zaklinjanja Mushafom, ono je također dozvoljeno kada se zakletva odnosi na Allahov govor koji je u njemu ispisan, a ako se odnosi na papir i mastilo od kojeg je sačinjen Mushaf, onda je takvo zaklinjanje haram. S obzirom na to da se Mushaf može, pored Allahovog govora, odnositi na knjigu u kojoj je ispisan Allahov govor, preče je ne zaklinjati se njime.

Što se, pak, tiče stavljanja ruke na Mushaf pri zaklinjanju, takvo nešto nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba, pa je to od uvedenih stvari u vjeri koje treba izbjegavati. Izuzima se jedino, kako navode učenjaci, pri suđenju, ako kadija vidi za tim potrebu, i tada može zahtijevati od parničara da se zakunu stavljajući ruku na Mushaf, da na takav način učini zakletvu težom.

Kada se neko zakune Allahom, odnosno Njegovim imenom ili osobinom, da će nešto uraditi u budućnosti ili da nešto neće uraditi, takva je zakletva djelotvorna. To znači da je onaj ko se na takav način zakleo, ako prekrši zakletvu, dužan iskupiti se.

Kako izgleda iskup za zakletvu, opisano je kur’anskim ajetom: “Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Iskup za prekršenu zakletvu jeste: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše iskupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.” (El-Maida, 89)

Pri iskupu za zakletvu čovjek ima izbor između tri stvari:

● Nahraniti deset siromaha hranom koja se pretežno koristi u dotičnom mjestu, tako da se svakom siromahu udijeli polovina sāa žitarice koja se pretežno koristi, poput pšenice, odnosno brašna. Polovina sāa izosi približno 1,5 kg. Validno je, također, pozvati deset siromaha i ugostiti ih ručkom ili večerom.

● Odjenuti deset siromaha tako da svako od njih dobije odjeću koja pokriva tijelo na način da u njoj može klanjati namaz.

● Osloboditi roba.

Osoba koja se iskupljuje za zakletvu ima izbor između ove tri stvari, koju god učini, iskupila se za prekršenu zakletvu. Većina učenjaka, među kojima su tri mezheba: malikijski, šafijski i hanbelijski, stanovišta su da pri iskupu nije validno, umjesto hrane i odjeće, uručiti njihovu vrijednost, jer Uzvišeni Allah u spomenutom ajetu ograničio je izbor na tri stvari od kojih nije novčana vrijednost. (Ibn Kudama, El-Mugni, 11/257)

Onaj ko nije u stanju ispuniti niti jednu od ove tri stvari, iskupit će se postom tri uzastopna dana.

Ovakav iskup propisan je samo kada se neko zakune Allahom na nešto u budućnosti, a potom to prekrši.

PITANJE:

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh.
U našem gradu, imamo teretanu koju drži jedan nas brat. U toj se teretani često uspostavi džemat i ostavi odlazak u gradsku (najblizu) džamiju koja je udaljena od teretane nekih cca 700-750m vazdušne linije.

Da li je ispravno ostavljati odlazak u džamiju na namaz (iz bilo kojeg osim šerijatski opravdanog razloga) i klanjati u džematu u teretani?
I da li je ispravno mišljenje da ne treba ići u džamiju na namaz, iz razloga što insan bude oznojen i neprijatnog mirisa, pa da ne bi ezijetio ostale u dzamiji ?
Allah ti dao svako dobro.

ODGOVOR: Ve alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Odgovor na ovo pitanje se vraća na poznatu mes'elu: da li uslov klanjanja u džematu da se mora obaviti u mesdžidu (džamiji)?
Oko toga učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Većina je na stavu da je klanjanje u mesdžidu bolje i vrijednije, a da je dozvoljeno klanjati u džematu i mimo mesdžida. Ovo je ispravan stav, a Allah zna najbolje.

Dokaz za dozvolu klanjanja u džematu mimo mesdžida je mnogo. Dovoljno je da navedemo hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zijaretio Enesa, radijallahu anhu, u njegovoj kući. Pa su klanjali u džematu tu u kući, Enes, radijallahu anhu, i jetim su stali iza njega, a starica iza njih dvojice. Argumnet je to što su klanjali u džematu u kući, a da nije bilo ispravno da klanjaju mimo mesdžida ne bi klanjali.

Prema tome, nema smetnje da klanjate u džematu u teretani. Pogotovo što imate dodatan razlog, a to je oznojenost i neugodan miris.
Također, propis klanjanja uopće u džematu je pitanje oko kojeg postoji veliko razilaženje pri čemu je većina učenjaka na stavu da je potvrđeni sunnet i fard kifaje a ne vadžib.

Ve billahi tevfik.

PITANJE 112:

Es-Salam alejkum brate!!

Iz razloga što ima previše novotarija, da nas Allah s.v.t. sačuva od toga, ja bih željela pouzdano da saznam od tebe, inšhaAllah, o sledećim pitanjima:

1. Kako upotpuniti sedžde i ruku? Tj. kako su je upotpunjavali Poslanik s.a.v.s. i ashabi?
2. Da li je suvišno zanijetiti namaz riječima ili je dovoljno srcem?
3. Da li je suvišno zanijetiti abdest sa 2 ili 3 nijeta ili treba samo sa bismilom i zaštitom za nečista mjesta?
4. Da li je mekruh učiti KUR'AN časni, (takođe i spavati), i klanjati nafile, između ikindije i akšama (a spavati i između akšama i jacije)?
5. Kada je potvrđeni sunnet da se posti dobrovoljni post?

ODGOVOR 112:

Ve alejkumus-Selam!

1. Obaveza je upotpuniti ruku i sedžde i ne vrijedi namaz osim sa upotpunjenim rukuima i sedždama.

Jednom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka kako klanja ne upotpunjavajući ruku, a sedždu je činio kao pijetao kada kljuca zrnje na što je rekao: “Kada bi umro na onome što čini, umro bi kao sljedbenik drugog ummeta, mimo ummeta Muhammeda, s.a.v.s. Primjer ovakvog klanjača je kao primjer izgladnjelog čovjeka koji jede hurme, a uzme jednu ili dvije od kojih se ništa ne okoristi, niti njima glad utoli.” (Bejheki, Ibn-Huzejme i Taberani 4/115-116/3840 sa dobrim lancem prenosilaca kako tvrde imam Munziri i Hejsemi). 

U vjerodostojnoj predaji se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Najgori kradljivci su oni koji kradu od svoga namaza.” “O Allahov Poslaniče, a kako se to krade od namaza?” – upitali su ashabi, a Resulullah, s.a.v.s., im odgovori: “Ne upotpunjavajući rukue i sedžde.” (Ahmed i Ibn-Hibban 5/206/1888 sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde imam Hakim, Zehebi i Busiri).

Huzejfe, r.a., je vidio čovjeka koji klanja a ne upotpunajava rukue i sedžde, pa mu je rekao: “Nisi klanjao, a kada bi umro kao takav, umro bi na drugoj fitri, mimo one na kojoj je stvoren Muhammed, s.a.v.s.” (Buhari) Imam Bezzar u svome “Musnedu”, 7/241-242/2819, dodaje da je ovaj čovjek kazao kako već četrdeset godina klanja tako, a Huzejfe b. Jeman, r.a., mu je odgovorio: “Tako mi Allaha, ti nisi obavljao namaz četrdeset godina.”

U drugim predajama opet se spominje da će čovjek klanjati šezdeset godina, a njegovi namazi neće biti primljeni jer ne upotpunjava rukue i sedžde. Ovu predaju bilježi Asbehani u Et-tergibu, 2/236 sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti Es-silsiletus-sahiha, 6/1/81.

Ibn Mesud prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ne vrijedi namaz onome ko ne smiri svoja leđa na rukuu i sedždi.” (Tirmizi, Nesai i Darekutni 1/340/1301 sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde imam Tirmizi, Darekutni, Iraki, Sujuti i Sevkani).

Nakon što je spomenuo citirani hadis, imam Ševkani kaže: 

“Ovaj hadis je dokaz da je smirivanje leđa, dok se klanjač nalazi na ruku i sedždi, obavezno. Većina islamskih pravnika smatra da ne vrijedi namaz onoga ko to ne čini.” Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/252 i El-kavlul-mubin fi ahtail-musallin, str.120-121.

U drugoj predaji se kaže da Uzvišeni Allah ne gleda namaz onoga ko se ne smiri na rukuu i sedždama. (Dija Makdisi u El-ehadisul-muhtare, 8/167/183, Taberani, 8/405-406/8261 sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Imam Hejsemi u El-medžmea, 4/22 tvrdi da su prenosioci hadisa pouzdani).

Imam Kurtubi, navodeći i potvrđujuđi riječi Ibn Abdul-Berra, kaže: “Ne vrijedi ruku, niti kijam poslije rukua, niti sedžda, niti sjedenje između dvije sedžde, sve dok se klanjač potpuno ne smiri u svom položaju.

Ovo smatra većina učenjaka.” Vidi Kurtubijev “Tefsir”, 1/347. Dakle, neophodno je paziti na način obavljanja namaza, jer se od njega prima samo ono što se ispravno obavi. Resulullah, s.a.v.s., je kazao: “Klanjač završi namaz a od njega mu se ne upiše nego desetina, devetina, osmina, sedmina, šestina, petina, četvrtina, trečina ili polovina.” (Ebu-Davud i Ebu-Jala 3/189-190/1615 sa dobrim lancem prenosilaca)

2. Što se tiče nijeta za namaz i druge ibadete on se donosi isključivo srcem. Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Nijet za abdest, gusl, tejemum, namaz, hadždž, zekat, iskupine i ostale ibadete ne donosi se riječima, već srcem po konsenzusu islamskih učenjaka. Nijet riječima je uvedena stvar. Takvo nešto nam nije preneseno od Poslanika, s.a.v.s., niti od njegovih ashaba. Unatoč tome, ummet je danas uveliko iskušan ovom ružnom novotarijom.” Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 22/140-141. Njegov učenik Ibn-Kajjim tvrdi: “Poslanik, s.a.v.s., je počinjao svoj namaz riječima ‘Allahu ekber.’ Nijet nikada nije izgovarao naglas, niti neko od ashaba ili imama četiri mezheba. O izgovaranju nijeta naglas (riječima) nema ispravnih niti neispravnih hadisa.”

Vidjeti: Zadul-mead, 1/136-137. Veliki hanefijski učenjak, Ibn-Ebil-Aizz, kaže: “Imami četiri fikhsko-pravne škole složni su da se nijet donosi srcem i nije nam od njih prenešeno da su tražili da se nijeti riječima.” Vidjeti: El-kavlul-mubin, 94.

šejh Ibn Baz u djelu “El-fetava” 1/237 tvrdi sljedeće: “Izgovaranje nijeta riječima je novotarija, a sunnet Poslanika, s.a.v.s., upućuje da se nijet donosi srcem. Nema pouzdanih dokaza od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ni od ashaba, niti od imama (prvih generacija) da su izgovarali nijet riječima.” Znači, ne postoje šerijatski dokazi o izgovoru nijeta riječima. Ko želi opširnije po ovom pitanju neka pogleda: Vidjeti, El-evsat, (3/71); El-idžma, (str. 42/58) i El-medžmua, (5/186-187).

3. Što se tiče abdesta on se, također, nijeti srcem i dovoljno je prije abdesta izgovoriti bismilu, jer na to ukazuje hadis u kome stoji: “Nema namaza, onaj ko se ne abdesti, a nema abdesta onaj ko ne spomene Allahovo ime.” (Ebu-Davud, Ibn-Madže, Hakim, 1/245/519 sa ispravnim lancem prenosilaca).

4. Nije mekruh učiti Kur'an između ikindije i akšama niti je to mekruh u bilo koje doba dana i noći. Također, nije mekruh spavati između ikindije i akšama, jer hadis kojim se podupire ovo mišljenje nije vjerodostojan. Bilježi ga Ebu-Jala (4/278/4897), Dejlemi (3/493/5534) i drugi, sa ništavnim (tj. potpuno slabim) lancem prenosilaca. Vidjeti: El-mevduat (3/466) od Ibn-Dževzija, Ithaful-hajeretil-mehere (5/543) od imama Busirija, Es-silsiletud-daife (1/112-114) i Daiful-džamia (str. 845) od šejha Albanija. 

Dakle, nema validnog argumenta, koliko je nama poznato, koji brani spavanje nakon ikindije-namaza, a Allah najbolje zna.

Što se tiče namaza nakon ikindije većina pravnika to smatra zabranjenim, zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Nema namaza poslije sabaha dok ne izađe sunce, niti poslije ikindije dok ne zađe sunce.” (Buharija i Muslim). Međutim, neki učenjaci smatraju da je zabranjeno klanjati nakon ikindije samo kada sunce počne mjenjati svoju boju iz jarko žute u blago crvenkastu. Kao dokaz koriste hadis Alije u kome je Poslanik, s,.a.v.s., zabranio namaz nakon ikindije osim ako je sunce jos visoko, tj. nije počelo vidno padati ka horizontu. Ovu predaju bilježe: Ebu-Davud, Nesai, Tajalisi, Tahavi i Ahmed 1/129. Vjerodostojnim su je ocjenili Ibn-Hazm u El-muhalla, 2/271; Iraki u Tarhut-tesrib, 2/187 i Ibn-Hadžer u El-fethu, 2/63.

5. Što se tiče dobrovoljnog posta lijepo je postiti u narednim slučajevima:

a) Post šest dana u ševvalu,
b) Post na dan arefata (osim hadžije u ihramu),
c) Post na dan ašure,
d) Post u mjesecu muharremu,
e) Post u mjesecu šabanu,
f) Post svakog drugog dana,
g) Post ponedjeljkom i četvrtkom,
h) Post tri dana 13, 14 i 15 svakog lunarnog mjeseca,
j) Post prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta.

Što se tiče dokaza o ovim vrstama posta vidjeti knjigu: “Svojstva Poslanikovog, s.a.v.s., posta” str. 25-34.

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (11.09.2004)

Da li može majka da bude velijj za udaju njene kćerke ?

Es-Selamu alejkum!!

Kako da postupim u slučaju kada otac djevojke koju namjeravam oženit, nije u dobrim odnosima s njom (ne priča s njom i ne živi s njom) a ona živi trenutno s majkom, da li da pitam dozvolu za udaju njene kćerke za mene njenu majku ili koga, posavjetujte me u vezi s tim??? Da vas dragi Allah subhanehu we teala nagradi lijepim džennetom amin…sellamu alejkum…

ODGOVOR 117:

Es-selamu alejkum!

Izrazta većina islamskih učenjaka smatra da je brak koji se sklopi bez staratelja(velije) ništavan. 

Kao dokaz koriste riječi Poslanika, s.a.v.s.: 

” Koja se žena uda bez staratelja njen brak je ništavan, ništavan, ništavan.” Ebu-Davud, Ahmed, Tirmizi i drugi, sa ispravnim lancem prenosilaca. Što se tiče tvoga punca, on je dužan udati svoju kćerku (biti joj stratelj), jer je to obaveza kojom ga je zadužio Uzvišeni Allah. Njegov odvojen život, nije mu validno opravdanje. 

Dakle, tvoja je obaveza tražti da otac djevojke bude staratelj svojoj kćerci, jer majka ne može nju udati niti se njen pristanak (majčin) uzima u obzir, zbog hadisa u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ne može žena udati ženu, niti može udati samu sebe.” Ibn-Madže, Darekutni, Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 6/248. Međutim, ako nakon svih nastojanja otac ne pristane, niti ga sve to zanima, onda se mora tražiti zastupnik (drugi staratelj), po konsenzusu učenjaka. Neki malikijski učenjaci smatraju da je to vladar. 

Međutim, ispravno je ono što kažu hanbelijski pravnici, da će dužnost staratelja preuzeti bližnji muškarac. 

Dokaz tome je hadis u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Vladar je staratelj onoj koja nema staratelja.” Ebu-Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca.

Dakle, dok postoji neko od bližnjih muškaraca kao staratelj, nema potrebe za vladarom, niti kadijom, niti učenim. Ako babo djevojke ne želi biti staratelj ili neće da je uda za odgovarajućeg čovjeka (što se u islamskom pravu naziva: Adlul-velijj), onda će tu dužnost preuzeti djed. 

Ovo je stav učenjaka šafijske i hanbelijske pravne škole. 

Zatim sin žene, zatim njeni unuci ako ih ima. Ako nema sina niti unučadi onda amidža, zatim daidža, zatim njihova djeca. Ako nema nikoga ko je želi zastupati onda će se ići vladaru, ili kadiji ili učenom, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (21.09.2004)

Es selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu! Poznajem sestru koja ima naviku da se sa nekoliko sestara nalazi radi učenja Kur’ana. Pored toga, one praktikuju učiti zajednički zikr. Naime, nakon učenja Kur’ana obavezno prouče suru El – Fatihu “za duše” pojedinih osoba, kao i za Posalnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Uče zikrove na razne načine i donose zajedničke salavate. Rekla bih da je sve, osim učenja Kur’ana naravno, neispravno i pogrešno. Zbog toga imam namjeru da ih posjetim i da porazgovaram s njima o takvim postupcima.

Upravo zbog toga želim da mi ukažete na nekoliko bitnih stvari koje bih trebala poznavati, kako ne bih pogriješila. Ukoliko je ispravno što ove sestre praktikuju, željela bih znati zašto je to tako. Ukoliko nije, također bih voljela čuti vjerodostojne dokaze. Lično smatram da takvo što nije uredu, ali želim se informisati kod onoga koji ima više znanja o tome, kako bih imala ispravne argumente prilikom razgovora s njima. Neka vas Allah, dželle šanuhu, nagradi.

Bismillahirrahmanirrahim. Elhamdu lillahi vesselatu vesselamu ala Resulillah.
 
Sastajanje radi učenja Kur'ana, tako što će svako proučiti nešto iz njega ili će neko učiti, a drugi ga slušati i tako se poučiti učenju Kur'ana je svakako korisno i pohvalno, ukoliko pri tome nema drugih dodatih stvari koje su neutemeljene u islamu. Nije ispravno da svi u jedan glas uče Kur'an, da uče fatihu „za dušu“ nekoga, da uče zajedno zikrove i salavate ili pojedinačno, ako su se radi toga okupili. Ono što nema nikakve osnove u islamu jeste također okupljanje radi učenja salavata i zikrova određeni broj puta. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao ni njegovi ashabi takvo što nisu radili. Bilo koje okupljanje, smatrajući neko mjesto ili određeno vrijeme posebno odabranim, je strogo zabranjeno, jer za to ne postoji jasan i vjerodostojan šerijatski dokaz. 
 
Naša vjera je čista i jasna, zasnovana na dva temeljna izvora: Kur'an i sunnet. Allah, subhanehu ve te'ala, ne prima djela ako nisu iskrena i u skladu sa Kur'anom i sunnetom. Najgore stvari su bid'ati (novotarije) u vjeri; bilo da su sasvim ubačene u vjeru i za njih uopće ne postoji dokaz ili su to izmijenjeni vidovi ibadeta, pa su iz sunneta prešle u bid'ate.

Šejtanu je draža novotarija od samog grijeha, jer ona u sebi (pored grijeha) nosi krivotvorenje propisa vjere, koji su sveti. Od vjerskih propisa se ne smije ništa mijenjati, ostavljati ili dodavati. Na ovu temu postoji više činjenica i obrazloženja u knjigama koje govore o bid'atima ili ipak na snimljenom audio-materijalu raznih predavača. Dotičnima treba objasniti čistu prirodu islama. 
 
Običaji i sve ostalo što su preci radili ništa ne znače, ukoliko nije u skladu s Allahovim, subhanehu ve te'ala, propisima. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Ko uvede u ovu našu stvar (islam) što nije od nje, to je odbačeno.“ (Muttefekun aljehi) Sve što Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i četvorica prvih i ispravnih halifa u vjeri nisu prakticirali, nije ispravno i takve radnje ne treba sprovoditi. One koji postupaju pogrešno u pogledu toga treba upozoriti da prihvate izvornu vjeru, jer je Uzvišeni Allah samo s takvom zadovoljan. Ispravno i čisto djelo prima i za takvo samo nagrađuje. Ako prihvate ovaj savjet, onda je to zaista dobro po njih; ukoliko ga ne prihvate i ne promijene svoje dotadašnje postupke, onda se treba družiti s onima koji žele po sunnetu živjeti i raditi. Allah, subhanehu ve te'ala, najbolje zna.

hfz.mr.Muhammed Fadil Porča

Selam alejkum. Ponekad budem muezzin u jednoj džamiji. Ja proučim ezan i ikamet, međutim, kada se završi namaz, hodža mi kaže da zikrim naglas. Da li je to novotarija i da li pravim grijeh ako tako zikrim?

Ve ‘alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. 
 
Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in. Mnogobrojni su hadisi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, koji ukazuju na vrijednost samog ezana, kao i onoga ko ga uči; muezzina.

Tako u hadisu Ebu-Se'ida el-Hudrija, radijallahu te'ala ‘anh, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ništa neće, džin, čovjek ili nešto drugo, čuti glas muezzina a da mu neće svjedočiti na Sudnjem danu.” (Buharija, 609) U hadisu Mu'avije b. Ebi-Sufjana, radijallahu te'ala ‘anhuma, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ljudi s najvećim vratovima na Sudnjem danu bit će muezzini.” (Muslim, 387)

Imam En-Nevevi u svome komentaru na Muslimov Sahih (3/955) komentarišući riječi “Ljudi s najvećim vratovima …” spomenuo je više značenja od kojih su: 1) muezzini će biti ti koji će najviše priželjkivati i iščekivati Allahovu milost, a onaj koji nešto iščekuje isteže svoj vrat kako bi vidio očekivano; 2) kada ljudi na Sudnjem danu budu obliveni znojem i znoj im bude dopirao do određenih dijelova tijela, vratovi muezzina bit će izduženi kako im znoj ne bi dopro do usta; 3) bit će vođe i predvodnici, jer, Arapi bi svoje vođe i uglednike nazivali ljudima s najvećim vratovima; …” i druga značenja.

Takođe, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, učio je dovu da Uzvišeni Allah oprosti muezzinima. (Hadis je vjerodostojan: Ebu-Davud, 517; Tirmizi, 207; od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh) Dakle, velika blagodat pripada onima koji budu učili ezan i ikamet pošto se i ikamet u hadisima Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, naziva ezanom: “Između svaka dva ezana je namaz.” (Buharija, 624; Muslim, 838) Tj. između ezana i ikameta. A Allah najbolje zna. 
 
Knjige fikha govore o šartovima ezana, njegovim sunnetima, osobinama muezzina, kao i greškama koje se čine tokom učenja ezana i na svakom muslimanu je da se upozna sa svim tim, budući da je ezan jedan od najvećih znakova vjere islama i na njemu se ustrajavalo od trenutka kada je propisan sve do smrti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, noću i danju, na mjestu mirovanja i na putovanju. Nije poznato da se ovaj ‘ibadet ikada ostavio i takav odnos prema njemu treba da ostane do Sudnjeg dana, a Allaha Svevišnjeg molimo da nas učvrsti na njegovom očuvanju. 
 
Što se tiče zajedničkog zikra poslije namaza, on je novina u vjeri, a svaka novina u vjeri je novotarija i svaka novotarija je zabluda, ma kako je ljudi smatrali lijepom, kao što kaže Ibn-Omer, radijallahu te'ala ‘anhuma (Šerh usuli ‘itikad ehli-s-sunne vel-džema'at, 1/92) Ono što je poznato od Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, i njegovih ashaba jeste da su nakon završetka svojih namaza pri zikru podizali glas, međutim, to su činili pojedinačno, svaki za sebe spominjao bi Uzvišenog Allaha, a ne grupno. Od Ibn-Abbasa, radijallahu te'ala ‘anhuma, se prenosi da bi se glas podizao u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, kada bi ljudi završili svoje propisane namaze. (Buharija, 841; Muslim, 583) (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Fetava erkanil-islam, 340. str) 
 
Dakle, pojedinačni zikr bilo je ono što je činio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, poslije svakog propisanog, obaveznog namaza. To je bila praksa pravednih halifa i ostalih ashaba, tabiina i svih koji su ih slijedili u dobru. Najbolja uputa jeste uputa Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem. Ko se raziđe sa njom i učini nešto na čemu nije bio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, to mu se odbija, ne prima. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to mu se odbija!” (Buharija, 2697; Muslim, 1718) A najbolje pojašnjenje prakse Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, jesu postupci Ashaba.

Oni su bili ljudi najčišćih prsa, najznaniji i najumjereniji, bez ikakvog pretjerivanja u vjeri ili pomanjkanja. Uzvišeni Allah ih je odabrao za drugove Svoga vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, odabrao ih je za utemeljivače i nosioce Njegove vjere. Zato poštujmo njihovo pravo. Držimo se njihovog puta. Doista, oni su bili na ispravnom putu. Uzvišeni Allah je rekao da je zadovoljan njima, tj. onome na čemu su oni bili od čistog tevhida, namaza, hidžre, zekata, posta, hadža, džihada i drugih djela. Kako da radimo djela koja oni nisu radili i da se opet nadamo Allahovom, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvu?!

Zar nismo svjesni riječi Uzvišenog Allaha: “Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacitćemo ga u Dž‍ehennem, – a už‍asno je on boravište!” (Prijevod značenja En-Nisa’, 115) Hasan el-Basri, rahmetullahi te'ala ‘alejh, je rekao: “Onaj koji čini novotariju neće povećati svoj post i svoj namaz, a da ga to neće sve više udaljiti od Allaha, subhanehu ve te'ala!” (Predanje je vjerodostojno: Ibn-Veddah, 69) Hasan b. ‘Atije, rahmetullahi te'ala alejh, je rekao: “Neće jedan narod uvesti neku novu stvar u svoju vjeru, a da Allah neće istrgnuti neki od sunneta njihove vjere i neće im ga vratiti sve do Sudnjeg dana!” (Predanje je vjerodostojno: Darimi, 98) 
 
Na osnovu izloženog i drugog, zajednički zikr nema osnove u islamu. Kao takav novotarija je i njegovo praktikovanje je grijeh. Onaj koji smatra suprotno, ili tvrdi da, iako je novotarija, treba ga činiti radi zajedničke koristi i očuvanja džemata, treba da donese dokaz.

Onaj koji želi nagradu ezana i ikameta, ako mu se ne uslovljava da uči i zikr poslije namaza na spomenuti način, neka uči ezan i ikamet. U protivnom, ne bi trebao učiti ezan i ikamet, jer je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ono što sam vam zabranio u potpunosti ga ostavite, a ono što sam vam naredio, radite koliko možete.” (Buharija, 6777; Muslim, 1337) I svakako na svima nama je da molimo Svevišnjeg Allaha da prosvijetli prsa svih muslimana svjetlom Kur'ana i Sunneta.Ve billahi-t-tevfik!

Hajruddin Ebu-Muhammed, prof.