Muslimansko osvajanje Perzije, također poznato i kao arapsko osvajanje Irana[1] je u konačnici dovelo do pada perzijskog Sasanidskog carstva 651. godine i opadanja rasprostranjenosti zoroastrijanske religije u Iranu. Arapi (Rašidunski halifat) su prvi put napali sasanidsku teritoriju 633. godine kada je general Halid ibn Velid napao Mezopotamiju (današnji Irak), koja je bila politički i ekonomski centar sasanidske države.[2] Nakon osvajanja Mezopotamije i odlaska Halida ibn Velida sa glavninom vojske na rimski front u Levant, u perzijskom kontranapadu muslimani su izgubili osvojene teritorije. Druga invazija je pokrenuta 636. godine pod komandom Sa'd ibn Ebu Vekkasa, pri čemu je muslimanska vojska pod njegovim komandovanjem ključnom pobjedom u bici kod Kadisije dovela do trajnog gubitka perzijske vlasti nad zapadnim dijelom Sasanidskog carstva.

Planina Zagros je tada postala prirodna prepreka i granica između Rašidunskog halifata i Sasanidskog carstva. Usljed stalnih upada perzijanaca na osvojenu teritoriju, drugi halifa Omer je naredio invaziju Sasanidskog carstva 642. godine, koja je završena potpunim osvajanjem ovog carstva 651. godine. Brzo osvajanje Perzije, u nizu dobro organizovanih višestrukih napada pod vođstvom halife Omera iz Medine koja je bila udaljena nekoliko hiljada kilometara od ratišta u Perziji, je postalo njegov najveći trijumf, doprinoseći njegovom ugledu kao velikog vojnog i političkog stratega.

Iranski historičari su tražeći da odbrane svoje pretke koristili arapske izvore koji pokazuju da "suprotno tvrdnjama nekih historičara, Iranci su se u stvari borili dugo i teško protiv arapske invazije."[3] Od 651. godine većina urbanih centara u iranskim zemljama, sa izuzetkom kaspijskih pokrajina i Transoksijane, dolazi pod dominaciju arapskih vojski. Na mnogim mjestima u Iranu organizovana je odbrana protiv okupatora, ali na kraju niko nije bio u stanju da odbije arapsku invaziju. Čak i nakon što su Arapi pokorili zemlju, u mnogim gradovima podignute su pobune, u kojima je ubijen arapski guverner ili su bili napadnuti vojni garnizoni, ali pojačanjima iz drugih krajeva halifata uspješno su ugušene sve pobune i nametnuta je vladavina islama. Nasilno potčinjavanje Buhare nakon mnogih ustanaka potvrđuje tvrdnje iranskih historičara.

Međutim, prelazak na islam je bio samo postepen. Tokom ovog procesa mnoga djela nasilja su počinjena, zoroastrijski spisi su spaljeni i mnogi pripadnici ove religije pogubljeni.[4] Nakon što su politički osvojeni, Perzijanci su ponovno počeli sami da se uzdižu održavanjem perzijskog jezika i kulture. Bez obzira na to, islam je usvojen od strane mnogih zbog političkih, sociokulturoloških i duhovnih razloga, ili jednostavno kroz nagovaranje, postajući preovladavajuća religija.

Sasanidsko carstvo prije osvajanja

Još od 1. vijeka p. n. e. granica između Rimskog carstva (kasnije bizantijskog) i partskog carstva (kasnije sasanidskog) je bila rijeka Eufrat. Granica je stalno bila osporavana. Većina bitaka je vođena u ovom području, a samim time najveći broj utvrđenja se nalazio upravo u ovom brdovitom području na sjeveru, što je ogromnu arapsku (ili sirijsku) pustinju razdvajalo na dva dijela koja su pripadala rivalskim carstvima. Jedina opasnost je dolazila sa juga, povremenim napadima nomadskih arapskih plemena sa neutralne teritorije.

Oba carstva su iz tog razloga ostvarivala saveze sa malim, polunezavisnim arapskim plemenima, koja su služila kao neutralna područja. Bizantski saveznici su bili Gasanidi dok su perzijancima bili naklonjeni Lahmidi. Tokom 6. i 7. vijeka, razni faktori su doveli do toga da je ta ravnoteža uništena iako je održavana toliko vijekova unazad kroz historiju.

Pobuna arapskih vazalnih država

Arapsko pleme Gasanida, koje je u to doba bilo bizantijski vazal, je prihvatilo monofizitski oblik hrišćanstva, koje je od bizantijske pravoslavne crkve smatrano heretičkim. Bizantijci su pokušali suzbiti širenje ove religije što je izazvalo pobunu na njihovoj granici. Lahmidi su se također pobunili protiv perzijskog kralja Kušroa II. Nu'man III, prvi hrišćanski kralj Lahmida je svrgnut i ubijen od strane Kušroa II 602. godine, zbog njegovog pokušaja da se oslobodi perzijskog tutorstva.

Nakon atentata na Khušroa, Perzijsko carstvo je slomljeno i Lahmidi su postali polunezavisni. Široko je rasprostranjeno mišljenje da je priključenje Lahmidskog kraljevstva bila jedan od glavnih razloga pada Sasanidske dinastije i muslimanskog osvajanja Perzije, jer su Lahmidi pristali da špijuniraju za muslimane, nakon što su poraženi u bici kod Hire od strane Halida ibn Velida

Koji su motivi iza izraelskih genocidnih postupaka u Pojasu Gaze i kako dalje nakon ovoga?

Borci Hamasa su 7. oktobra probili ogradu zatvora koji je, ustvari, Pojas Gaze, pokrenuvši koordinirani napad na najmanje sedam izraelskih vojnih objekata i više od 20 okolnih stambenih zajednica. Više od 1.000 izraelskih građana – civila i vojnika – te deseci stranih državljana ubijeni su u ovom napadu. Blizu 240 osoba je zarobljeno. Uhvaćena nespremna i u rasulu, izraelska vojska je panično odgovorila na napad, neselektivno pucajući na napadnuta mjesta, ubijajući izraelske zarobljenike zajedno s borcima Hamasa. Izraelskoj vojsci bio je potreban gotovo cijeli dan da vrati izgubljenu teritoriju i osigura područje Gaze.

Nakon Hamasovog napada bez presedana, izraelski aparat za odnose s javnošću pokrenuo je kampanju dezinformacija, s ciljem podsticanja straha i bijesa, i počeo je širiti nepotvrđenu propagandu o zvjerstvima. Ova kampanja, koja uključuje priče o bebama “koje su u velikom broju obezglavljene“, “spaljene“ i “okačene na konpac za sušenje odjeće“, pomogla je preobraziti šok izraelske javnosti u genocidni tribalizam i skrenula je pažnju sa izraelskih političkih, obavještajnih i vojnih grašaka, koje su zapravo i utrle put za ovaj napad. Ova kampanja također je pomogla vladi da prikupi ključnu podršku javnosti za masovnu mobilizaciju rezervnih jedinica, koja je učinila kopnenu invaziju na Gazu punog obima mogućom.
Novi, nacionalistički jevrejski identitet

Nakon što je osigurao bezuvjetnu vojnu, političku i diplomatsku podršku svojih imperijalnih sponzora na Zapadu, ponajprije u Washingtonu, i pod izgovorom suprostavljanja Hamasu i spašavanja zarobljenika, Izrael je pokrenuo ono što je kasnije tačno opisano kao “kampanja masovnog ubijanja“ u Gazi vođena vještačkom inteligencijom. Deset sedmica kasnije veći dio Gaze je uništen, više od 20.000 Palestinaca je ubijeno, a još ih je mnogo pod ruševinama, dok svijet nastavlja posmatrati genocid koji se dešava u realnom vremenu. Analiziranje ovih događaja kroz bihevioralno-neuronaučnu prizmu moglo bi pružiti uvide u cionističku doseljeničko kolonijalnu dinamiku općenito i posebne motive iza izraelskih trenutnih genocidnih postupaka u Gazi, kao i potencijalni put naprijed.

U odgovoru na historijsku traumu, jevrejski narod nosi duboki strah od antisemitizma. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća ovaj strah, u kombinaciji s prezirom prema tlačiteljima, doveo je do formiranja autonomnih jevrejskih grupa za samoodbranu na različitim geografskim područjima. Cionizam, evropski kolonijalni pokret, prepoznao je potencijal ove dinamike. Sinkretizirao je jevrejsku čežnju za sigurnošću i samoodbranom s bjelačkim supremacističkim, mesijanističkim i fašističkim ideologijama.

Ne brinite se o vremenu pobjede, već se brinite o svojoj poziciji u borbi između istine i laži

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Posmatranje bitke koja se odvija u Gazi, u blizini Kudsa, kao čisto vojnog sukoba je velika greška, te ograničeno i nepotpuno poimanje i razumijevanje posljednje Allahove objave, Kur'ana, a posebno ajeta iz sure El-Isra’.

Ono što se danas dešava na tlu Palestine, u herojskoj Gazi, nije obični vojni sukob, već je to, kako su priznale i cionističke vođe, pravi globalni vjerski rat. Jer, snage palestinskog otpora u Gazi ne suočavaju se samo sa cionističkom agresijom, već sa cjelokupnim Zapadom, Evropom i Amerikom, čije je ružno lice i dvostruke standarde razotkrila upravo Gaza, kao i lažnost njenih slogana koje je oduvijek skandirala i ponavljala. Agresija na Gazu i genocid koji cionisti uz pomoć Amerike provode u Gazi, otkrili su pravu istinu o američkim pokličima: ”Bog je ljubav!”, ”Mir na zemlji!”

Ako pažljivo učimo i proučavamo suru El-Bekare, vidjet ćemo da ona sadrži snažno upozorenje vjernicima da ne ponavljaju greške sljedbenika prethodnih objava (ehlu-l-kitab), a posebno Jevreja, koji su svoje vjerovanje i religioznost pretvorili u etničku (nacionalnu) zaslijepljenost i aroganciju, koji su sebi od teleta napravili idola i koji su se ogriješili o Božije zapovijedi. Zbog toga ih je Allah zamijenio drugim narodom kojem je dao ponos u islamu, pa su im predati ključevi Kudsa, tačnije, predati su u ruke drugom pravednom halifi, Omeru ibn Hattabu, radijallahu anhu, kao predvodniku skupine Allahovih robova koji su bili oličenje istinske pobožnosti, pravednosti, dostojanstva i morala.

Isto kao i tada, i danas će, u ovoj bitki za Gazu, za Kuds i Palestinu, pobjeda doći samo sa zaslugama poput zasluga ashaba i pravednog halife Omera ibn Hattaba.

A to znači, da bi se ostvarila pobjeda, moraju se posjedovati ključevi pobjede, a prvi i najvažniji ključ pobjede je ispravno i iskreno vjerovanje (akida).

Ako želimo znati vrijednost istinskog vjerovanja, vratimo se na trenutak u predislamsko doba i stanje Arapa prije nego što su bili prosvijetljeni svjetlom čistog islamskog vjerovanja.

Tadašnji Arapi bili su ratoborni divljaci, međusobno podijeljeni između podređenosti Bizantiji i podređenosti Perziji. Nisu imali civilizaciju, niti sistem koji bi ih ujedinio. A onda je došao islam da ispravi ”kičmu” ljudi, koji su se klanjali nekom drugom osim svom Stvoritelju, i koji su bili iscrpljeni robovanjem raznim kraljevima i tiranima. Došao je da uskladi čovjekov život sa njegovom čistom prirodom (fitrom) koja nosi pečat tevhida ili monoteizma i da ga uputi na obožavanje Jednog i Jedinog Boga, Allaha, dželle šanuhu.

Takvo vjerovanje je Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, preobrazilo od pastira ovaca koji je, kada bi ogladnio, pojeo svog idola kojeg je prethodno napravio od halve, u halifu muslimana koji je porazio Perzijance i Bizantince i srušio njihova carstva.

To je vjerovanje na koje se oslanjao slavni muslimanski vojskovođa Halid ibn Velid, radijallahu anhu, onda kada je prijetio svojim neprijateljima, riječima: ”Dolazim vam s vojskom koja voli smrt kao što vi volite život.” I kada je, nakon što su ga neki muslimani, strahujući za njegov život, upozoravali da ne ide sam noću u izviđanje terena i da se ne približava bizantijskoj vojsci koja je u toj bici imala 60 hiljada vojnika, govorio: ”Šta može 60 hiljada mrtvaca jednom živom čovjeku?!”

Ponašanje prema ljudima na samrti

Kada se prisutnima i okolini učini da bi bolesnik mogao ubrzo preseliti na Ahiret, nužno bi bilo poduzeti izvjesne radnje. Prije svega, ukoliko to situacija dopušta, poželjno je bolesniku obnoviti abdest i okrenuti ga tako da mu lice bude okrenuto ka Kibli.

Bolesnika bi trebalo navoditi, poluglasnim ili glasnim učenjem, da ponavlja ‘La ilahe illallah Muhammedun resulullah’ (Nema Boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik).

U vezi s tim, hazreti Mu’az, Allahovo zadovoljstvo s njim, prenosi da je hazreti Muhammed a.s. rekao:

»U koga bude posljednji govor: ‘Nema Boga osim Allaha (La ilahe illallah), ući će u džennet.«

Ebu Se’id El-Hudri, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao i sljedeće:

»Talkin učinite (podučite i sprovedite) vaše smrtnike istini: ‘La ilahe illallah.’«

U takvim trenucima, u prisustvu bolesnika, potrebno je ponašati se krajnje mirno, dostojanstveno i ne stvarati paniku. Moralo bi se voditi računa što se govori i ni slučajno ne voditi kakve isprazne i u tim trenucima neprimjerene razgovore.

Ummi Selema, Allah bio zadovoljan njome, pripovijeda da je Allahov Poslanik a.s. rekao:

»Kad ste prisutni kod bolesnika ili kod umrloga, onda govorite samo ono što je dobro, jer meleki aminaju na sve što govorite.«

Uputno je učiti nešto iz Kur’ana, posebno Jasini-šerif i suru R’ad. Kada bolesnik izdahne prvo što treba učiniti je, eventualno, zatvoriti mu oči i usta. Onaj koji to bude činio lijepo je da izgovori: »U ime Allaha, a u vjeri Njegova Poslanika! Gospodaru, olakšaj mu stanje i učini lahkim ono što ga čeka. Usreći ga sastankom s Tobom i učini mu ono kuda ide boljim od onoga što iza sebe ostavlja!«

Ummi Selema, neka je Allah zadovoljan njome, kazuje: »Allahov Poslanik a.s. je ušao kod Ebu Seleme a on već bijaše ukočio pogled, potom mu je Poslanik zatvorio oči i rekao: ‘Doista, kada izađe Ruh pogled ga slijedi.’ Tada je Ebu Selemina porodica zapomagala i zakukala, a Poslanik a.s. reče: ‘Ne dozivajte niti prizivajte ništa drugo osim dobro (hajr), jer meleki aminaju na sve što govorite.’ Zatim reče: ‘Gospodaru moj! Oprosti Ebu Selemi, podignu mu stupanj među one koji su slijedili Uputu i dostojna mu nasljednika podari. Oprosti i nama i njemu, o Gospodaru Svjetova! Raširi mu kabur i obasjaj ga Svjetlom (Nurom).’«

Najpodesnije je povezati umrlog ispod brade pa do iznad tjemena. Isto tako, treba mu staviti na stomak neki predmet, najbolje željezni, da se umrli ne bi naduho. Ni u kom slučaju to ne bi smjeo biti Mushaf.

Ruke mu treba opružiti, a tijelo prekriti bijelim čaršafom ili nečim sličnim. Sa opremanjem umrlog ne treba odugovlačiti, tim prije ako se smrt brzo ustanovi od strane liječnika.

El-Taberani navodi da je Abdullah ibn Omer, Allah bio zadovoljan njime, čuo hazreti Muhammeda a.s. kako govori:

»Kada neko od vas umre tad ga ne zadržavajte kod sebe, nego požurite sa njim prema njegovom mezaru!«

Dok se umrli ne ogasuli tj. posmrtno ne okupa po vjerskim propisima, nije preporučljivo učiti bilo šta iz Kur’ana. Poslije svega ovog pristupiće se poslovima oko ukopa, vodeći strogo računa ako je umrli nešto oporučio (vasijjet) u smislu ili nečega drugog, da se ta želja i zapovijed ispuni, jer je volja umrlog obavezujuća i to pod uvjetom da ona nije u suprotnosti sa islamskim propisima. Nema potrebe da kod umrlog neko sjedi i da ga ‘čuva’, jer to Vjerom nije predviđeno niti za tim ima potrebe.

U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Neka je hvala Allahu koji je odlikovao mjesec ramazan posebnim odlikama i neka je salat i selam na nosioca bajraka zahvale i vesile (posredništva), na njegovu porodicu i sve ashabe do Sudnjeg dana, a zatim:

Ovo je grupa izabranih fetvi po pitanju posta, njegovih propisa i adaba. Imali smo za cilj sakupiti ono što se prvenstveno tiče žene i za čim ona ima potrebu da zna od propisa. Allaha Uzvišenog molimo da joj bude na pomoći i da završi svoj post na način kako je On zadovoljan, On je najbolji od svih od kojih se traži, On nam je dovoljan, a divan li je On zaštitnik.
Obaveznost posta

Pitanje:

Kada djevojčica biva obavezna i dužna da posti?

Odgovor:

Na djevojčici je obaveza da posti onog trenutka kada postane punoljetna, a punoljetstvo nastupa kada napuni petnaest godina ili izrastanjem dlaka oko stidnog mjesta i spolnog organa ili polucijom ili menstruacijom ili trudnoćom. Pa kada se ostvari nešto od pomenutog obavezna je da posti pa makar imala deset godina. Postoji veliki broj djevojčica koje prvi put dobiju menstruaciju u desetoj ili jedanaestoj godini života a porodica biva nemarna po tom pitanju i smatraju je još uvijek malom djevojčicom i shodno tome joj ne naređuju post; i ovo je greška, jer djevojčica kada dobije prvu menstruaciju postala je žena i postala je od šerijatskih obveznika. A Allah zna najbolje. [Ibn-Džibrin]
Nijjet u postu

Pitanje:

Šta se cilja ovim hadisom: "Nema posta onaj ko nije označio nijjet", i kako se označava nijjet?

Odgovor:

Nijjet je impuls srca ka činu posta, i to je neminovno svakom muslimanu koji zna da je sutra ramazan u kojem mu je Allah propisao post.

Dakle, dovoljno je u označavanju posta spoznaja njegove obaveznosti i rad na tome, kao što je dovoljno u sebi se sjetiti da će sutra postiti ako ne bude kakvih prepreka, kao što je dovoljno konzumirati nešto od hrane za vrijeme sehura. I nema potrebe da se nijjet izgovara za post ili za neki drugi ibadet, jer mjesto nijjeta je srce, a prisjećanje propisa nijjeta je obaveza tokom cijelog dana tj. da ne zanijjeti prekid posta niti njegovo rušenje. [Ibn-Džibrin]
Šta treba da uradi postač, a šta mora

Pitanje:

Šta treba da uradi postač, a šta mora?

Odgovor:

Postač treba da mnogo čini pokornosti Allahu te da izbjegava sve zabrane. A dužan je da se brine o farzovima i da ih čuva. I da se kloni harama. Zato će klanjati beš vakat u njihovo vrijeme u džematu.[1] Napustat će laž, ogovaranje, varanje, kamatno poslovanje i svaki haram govor ili djelo. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko ne napusti lažan govor i rad po njemu te nepravdu, pa Allah nema potrebu za njegovim ostavljanjem njegove hrane i pića". (Hadis bilježi Buhari) [Ibn-Usejmin]
Propis onog ko ne posti ramazan bez razloga

Pitanje:

Kakav je propis onog ko ne posti ramazan bez razloga, uz napomenu da nije od onih koji negiraju njegovu obaveznost?

Odgovor:

Ko prekine post u mjesecu ramazanu namjerno bez šerijatskog razloga, takav je učinio veliki grijeh i time ne postaje nevjernikom po ispravnijem govoru učenjaka. Na njemu je da se pokaje Allahu Uzvišenom uz nadoknadu posta. Mnogi dokazi ukazuju da ostavljanje posta nije veliki kufr ako nije porekao obaveznost posta, nego ga prekinuo iz lijenosti i nemara; na njemu je da nahrani siromaha za svaki dan ako zakasni sa nadoknadom do idućeg ramazana bez šerijatskog izgovora. [Ibn-Baz]

PITANJE:

Selam alejkum! Da li supruga ima pravo tražiti od svog muža da njegova majka kuca
prilikom ulasku u njihovu kuću i da ne ulazi u njihovu kuću kada njih nema a kad joj treba mlijeko, germa i slično? Da li ima pravo da traži da ne govore njegovoj majci gdje idu i ko im dolazi, i da ne dolazi i ona svaki put kada supruzi dođu njeni roditelji? Da li ovakvo postupanje majke predstavlja narušavanje privatnosti bračnog para i kako muž to da kaže svojoj majci a da je ne uvrijedi?

ODGOVOR:

Ve alejkumu selam. Poznato je da se ponašanja ljudi razlikuju, pa neko je podučen iz djetinjstva kako se postupa u određenim prilikama dok drugi nisu. Stoga, ukoliko se desi da je majka muža od druge skupine onda muž može na veoma blag i prihvatljiv način ukazati svojoj majci na određene činjenice koje bi bilo dobro uraditi ili ne uraditi. Ako muž smatra da nije autoritet kojeg će majka poslušati (a uglavnom nije) onda može neko posredovati kao npr. da muž kaže svom ocu pa da joj on ukaže na određena ponašanja. Također ukoliko su vrata zaključana tada svakako svako ko dolazi mora pokucati ili pozvoniti, te je tada riješen taj vid problema.

Muž bi trebao da vodi svoju porodicu na svojstven način, kako to najbolje zna, te da ne dopusti da se neko miješa u njegovu porodicu, bez obzira bila njegova familija ili njena, nego uz prijatan dogovor sa svojom suprugom da riješe određene probleme.

Na kraju, treba dobro voditi računa da se majka ne naljuti zbog nekih dunjalučkih sitnica, pa da ima loš odnos prema vama, jer majka ima mnogo veće pravo od toga da se zamjeri s njom radi nečega ovosvjetskog. Znajte da cijelo vrijeme dok ste strpljivi u ime Allaha na neugodnostima da ćete biti nagrađeni na Sudnjem danu. A Allah najbolje zna.

PITANJE: Selam alejkum, već duže vrijeme pokušavam naći lijek za probleme koje imam s hormonima i migrenom

(a koji su povezani), a da u sebi ne sadrže alkohol. Nažalost sve biljne tinkture i kapi koje sam pronašla (apoteke, internet, travari) i koje su mi ljekari propisivali, sadrže alkohol etil. Jedan od proizvođača mi je objasnio kako alkohol mogu u potpunosti izvući iz lijeka tako što ću ga prije konzumacije preliti ključalom vodom, jer on tako ispari. Da li je lijek u takvom stanju dozvoljeno konzumirati?

ODGOVOR: We alejkumusselam we rahmetullah we berakatuhu!

Hvala Uzvišenom Allahu!

U pogledu ove teme kod savremenih učenjaka naći ćemo dva krucijalna pravila koja moraju biti ispunjena da bi se moglo koristiti (tj. da bi bilo halal koristiti) lijekove u obliku tableta, pilula, kapsula, kapi, sirupa ili dr. koji u sebi sadrže određeni procent alkohola. Ta dva pravila su:

1. da se ne može osjetiti trag alkohola u obliku boje, ukusa ili mirisa. Tako više ne govorimo o alkoholu u njegovom originalnom, osnovnom stanju i više se ta stvar ne smatra alkoholom ili hamrom (vinom): „Sve što opija je hamr (vino) i svaki hamr (vino) je haram.“ (Hadis bilježi imam Muslim, 2003)

2. da procent alkohola nije toliko velik da opija (u velikim količinama), jer je u hadisu kojeg bilježe četvorica autora Sunena došlo: „Sve što opija u velikim količinama i u malima je haram.“

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah: „Ako alkohol padne u vodu, apsorbira se u nju i ne ostane ništa od njegovog ukusa, boje ili mirisa, a zatim neko popije tu vodu – on se neće smatrati čovjekom koji pije alkohol niti će se nad njim izvršiti šerijatska kazna za pijenje alkohola.“ (Medžmu’u-l-fetava, 21/33)

Rekli su učenjaci Stalne komisije za fetve: „Nije dozvoljeno praviti lijekove sa alkoholom, međutim ako se u lijekovima nalazi alkohol dozvoljeno je koristiti te lijekove, ako je procent alkohola mali i njegovi tragovi nisu vidljivi u boji, ukusu ili mirisu lijeka. U suprotnom, zabranjeno je koristiti lijekove koji sadrže alkohol.“ (Fetve Stalne komisije, 25/39)

Rekao je šejh Ibn Usejmin, rahimehullah: „Što se tiče nekih lijekova koji u sebi sadrže alkohol, ako tragovi alkohola u lijeku opijaju čovjeka, onda ih je zabranjeno koristiti. Međutim, ako alkohol nema efekta i ako je dodan samo kao konzervans onda nema smetnje (da se koristi lijek), jer alkohol nema nikakvog efekta (tj. nema više svojstvo opojnosti).“ (Lika’atu-l-babi-l-meftuh, 3/231)

A Allah najbolje zna!

Alim Hasanagić, prof

Pitanje: Možete li objasniti da li mi je dozvoljeno tvrditi da sam psihički obolio i simulirati bolest i tako ostvariti određena primanja,

jer kroz posao sam izložen haramu i atmosferi koja nije u skladu sa učenjem islama, s obzirom na to da živim u neislamskoj sredini. Na takav način mogao bih se više posvetiti odgoju porodice i korisnim stvarima.

Odgovor: Musliman je dužan čuvati svoju čast i poštenje gdje god se našao, udaljiti se od puteva prevare obmane i laži. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Dobro djelo ti je lijepo ponašanje, a grijeh je ono što osjetiš da te u duši kopka i ne voliš da to ljudi saznaju” (Muslim). Onaj ko se upušta u ovakve radnje, bez sumnje bi volio da niko za to ne zna, čak ni najbliži njemu, što je jasan pokazatelj da je to grijeh. Zdravom nije dozvoljeno tvrditi da je bolestan kako bi dobio socijalnu pomoć, penziju i sl., jer to je laž i bespravno uzimanje tuđeg imetka.

Ko uđe u neku zemlju uz odobrenje vlasti te zemlje, haram mu je varati i bespravno uzimati imovinu u toj zemlji, bila ona muslimanska ili ne. Muslimanu je naređeno da ispunjava ugovore i obaveze kojih se prihvati: “I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!” (El-Isra, 34). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Čuvajte se laži, jer laž vodi nemoralu, a nemoral vodi u Džehennem. Osoba će govoriti neistinu i težiti neistini, tako da će kod Allaha, jednog dana, biti upisana kao lažljivac” (Muslim). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko vara, ne pripada meni” (Muslim).

Također je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Spletka i obmana (vode) u Vatru” (Bejheki, Šuabul-iman. Hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija. Sahihul-Džamiis-sagir vez-zijadat). Lažno se predstavljati bolesnim ružan je postupak. Muslimanu ne priliči da obmanjuje i vara.

Ako određeni posao iziskuje od radnika da se izlaže haramu, to mu ne može legalizirati sličan postupak, jer niko ga ne prisiljava da radi taj posao. U tom slučaju potražit će drugi posao koji mu je dozvoljen. Kaže Svevišnji Allah: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta” (Et-Talak, 2–3). Muslimani koji borave u neislamskim zemljama trebaju imati čvrstu vezu sa islamskim centrima, davati im svoju podršku, a istovremeno ih upoznati sa svojim problemima i izazovima na koje će učeni na osnovu svog znanja i iskustva u tim zemljama, Allahovom dozvolom, iznaći adekvatne odgovore. (Vidjeti: Muhamed Salih el-Munedžid, fetva br. 27 7687)

dr. Hakija Kanurić

PITANJE: Es-selamu alejkum! Jedna moja prijateljica već duže vrijeme ima određene psihičke probleme i probleme sa suprugom,

svjesna težine stanja u kojem se nalazi i silno želeći izlječenje, na nagovor drugih članova porodice, spas je potražila u odlasku ženi koja saljeva strave, koja joj je, između ostalog, dala sapun na čijoj je sredini probušila rupu, rekavši joj da se njime kupa i umiva, a usput da gleda svog muža kroz sapun. Pored sapuna, dala joj je bočicu u koju treba nasuti so i nositi je uvijek sa sobom, i rekla joj je da kupi kilogram žita i da pola da pticama, a da pola baci na raskrsnicu, da izvrši malu nuždu u lončić i da ga stavi da proključa i tako je rekla da će ključati mozak njenog muža za njom.

Kasnije joj je dala posljednje olovo, za koje je ona kazala kako su na tom olovu ona i njen muž, i rekla da ga svojim rukama prepolovi, da bi ta žena kasnije naučila na to, a zatim joj kazala da jednu polovicu baci na mezarje, a drugu niz vodu. Također, nasula joj je dvije flašice vode, jednu je morala baciti niz vodu, a drugu na raskrsnicu. Pored toga, kazala da skine svoje donje rublje i da ga baci u vatru. Zanima me da li je ovo neki vid bacanja sihra, da li sam grješna što sam otišla kod ove osobe i kako postupiti u ovakvoj situaciji?

Pitanje: Imam jedno pitanje, ja sam odrasla sa očevom majkom od mojih 5-6 mjeseci, moji roditelji su se odmah razveli

i osnovali druge porodice svako za sebe. Tako da sam ja odrastala sa nenom, amidžom i tetkom. Odrasla sam žena, imam i ja sad svoju porodici, oni koji su me odhranili i brinuli se za mene, preselili su na ahiret, rahmet im duši, ja im proučim fatihu, suru Jasin, neni zakoljem kurban jer osjećam da trebam to da uradim za njihovu dobrotu i brigu prema meni. Prije godinu i po, otac mi je umro, sve je ostavio toj drugoj djeci a nikad se nije ni brinuo za mene. Moram da kažem da ne mogu ni Fatihu da mu proučim a ni da kažem rahmetullah. Prema onima koji su me odhranili i brinuli za mene, ja osjećam prema njima dug ali ne za oca kojeg sam jednom godišnje viđala a isto je i sa majkom.

Da li ja imam nikakav dug prema roditeljima i ako nisam sa njima nikad živila, da vas Allah dž.š. nagradi za vas odgovor.

Odabrani hadisi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

PRVI HADIS
ISKRENOST ﷻ‬ NIJJETU

أَخْبَرَنَا أَبُو عَبْدِ الله مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ الله الْحَافِظُ ، وَأَبُو زَكَرِيَّا يَحْيَى بْنُ إِبْرَاهِيمَ بْنِ مُحَمَّدِ بْنِ يَحْيَى الْمُزَكِّي ، قَالاَ : حَدَّثَنَا أَبُو عَبْدِ الله مُحَمَّدُ بْنُ يَعْقُوبَ الشَّيْبَانِيُّ ، أَخْبَرَنَا أَبُو أَحْمَدَ مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ الْوَهَّابِ الْفَرَّاءُ ، حَدَّثَنَا جَعْفَرُ بْنُ عَوْنٍ ، أَخْبَرَنَا يَحْيَى بْنُ سَعِيدٍ ، عَنْ مُحَمَّدِ بْنِ إِبْرَاهِيمَ التَّيْمِيِّ ، عَنْ عَلْقَمَةَ بْنِ وَقَّاصٍ ، قَالَ : سَمِعْتُ عُمَرَ رَضِيَ الله عَنْهُ ، يَقُولُ : سَمِعْتُ رَسُولَ الله صلى الله عليه وسلم يَقُولُ: إِنَّمَا الأَعْمَالُ بِالنِّيَّات ، وإَنمَا لكل امْرِئٍ مَا نَوَى ، فَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى الله وإلى َرَسُولِهِ فَهِجْرَتُهُ إِلَى الله وإلى َرَسُولِهِ ، وَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى دُنْيَا يُصِيبُهَا أَوِ امْرَأَةٍ يَتَزَوَّجُهَا فَهِجْرَتُهُ إِلَى مَا هَاجَرَ إِلَيْهِ.

Kaže Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu: "Čuo sam da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem rekao:

'Zaista se djela vrednuju prema nijetima, i zaista svakom čovjeku pripada ono šta namjerava. Pa onaj ko je učinio hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, hidžra mu je bila Allahu i Njegovom Poslaniku, a onaj ko je učinio hidžru radi dunjalučke koristi ili zbog žene da bi je oženio, njegova hidžra je bila onome kome ju je učinio. '"[16]

Značenje manje poznatih riječi:

hidžra - preseljenje iz nevjerničke zemlje u islamsku

Biografija ravije (prenosioca hadisa):

On je časni ashab, vođa pravovjernih Omer ibn el-Hattab ibn Nufejl el-Kureši el-'Adevi, radijallahu anhu. Primio je islam prije Hidžre. On je drugi pravovjerni halifa, a hilafet mu je trajao deset i po godina. Preselio je kao šehid u mjesecu zul-hidžetu 23. god. po Hidžri.

Kratki komentar hadisa:

Učenjaci su saglasni da je nijjet neophodan u činjenju dijela da bi se za njih dobila nagrada. Takođe su saglasni da se nijeti srcem i da nije uslov da se izgovara riječima.

Pouke hadisa:

Iskren nijjet Uzvišenom Allahu i slijeđenje Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, su dva uvjeta za primanje bilo kojeg djela u islamu.
Ako musliman čini dunjalučka djela sa valjanim nijjetom biće nagrađen, pa time postaju sva njegova djela ibadet Uzvišenom Allahu. Na primjer: učitelj u njegovom poučavanju, učenik u učenju, službenik na svom poslu, trgovac u svojoj trgovini i njima slični, smatra se da su u ibadetu ako imaju valjan nijjet.
Ako je musliman imao namjeru da uradi neko dobro djelo, a nije bio u stanju da ga obavi ima nagradu za svoj nijjet.
Iskren nijjet u ime Allaha je razlog uspjeha na dunjaluku i ahiretu.

Odabrani hadisi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

ﷻ‬ ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Prenosi se u vjerodostojnom hadisu:

”حَدَّثَنَا مَحْمُودُ بْنُ غَيْلَانَ حَدَّثَنَا أَبُو دَاوُدَ أَخْبَرَنَا شُعْبَةُ أَخْبَرَنَا عُمَرُ بْنُ سُلَيْمَانَ مِنْ وَلَدِ عُمَرَ بْنِ الْخَطَّابِ قَال سَمِعْتُ عَبْدَ الرَّحْمَنِ بْنَ أَبَانَ بْنِ عُثْمَانَ يُحَدِّثُ عَنْ أَبِيهِ قَالَ خَرَجَ زَيْدُ بْنُ ثَابِتٍ مِنْ عِنْدِ مَرْوَانَ نِصْفَ النَّهَارِ قُلْنَا مَا بَعَثَ إِلَيْهِ فِي هَذِهِ السَّاعَةِ إِلَّا لِشَيْءٍ سَأَلَهُ عَنْهُ فَسَأَلْنَاهُ فَقَالَ نَعَمْ سَأَلَنَا عَنْ أَشْيَاءَ سَمِعْنَاهَا مِنْ رَسُولِ الله صَلَّى الله عَلَيْهِ وَسَلَّمَ سَمِعْتُ رَسُولَ الله صَلَّى الله عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: نَضَّرَ الله امْرَأً سَمِعَ مِنَّا حَدِيثًا فَحَفِظَهُ حَتَّى يُبَلِّغَهُ غَيْرَهُ فَرُبَّ حَامِلِ فِقْهٍ إِلَى مَنْ هُوَ أَفْقَهُ مِنْهُ وَرُبَّ حَامِلِ فِقْهٍ لَيْسَ بِفَقِيهٍ.“

"Neka Allah da udoban život čovjeku koji čuje od mene hadis pa ga zapamti da bi ga prenio nekom drugom; mnogo je onih koji prenose znanje učenijim od sebe, i mnogo je onih koji prenose znanje a nisu učeni." Sahihul-džami'u (2/1145), broj 6763.

PREDGOVOR

Zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se kajemo i Njemu se utječemo od zla nas samih i naših loših dijela. Koga Allah uputi niko ga u zabludu odvesti neće, a koga On u zabludu odvede niko ga uputiti neće. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji sudruga nema, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Neka je Allahov salavat i selam njemu, njegovoj časnoj porodici i ashabima.

Kako je velika odgovornost upućivanja ljudi dobru i ukazivanja na Pravi put, i kolika je Allahova blagodat da se čovjek nađe u skupini Allahovih čestitih robova, koji postupaju u skladu sa Njegovim šerijatom (zakonom), slijedeći u tome Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Želja nam je, kada govorimo o tome, da naglasimo svakom ko radi na polju daveta i podučavanja islamu da bude u svom nijjetu iskren prema Allahu, tako će učitelj nastojati da obavi svoj zadatak na način koji će ostvariti očekivane ciljeve predviđene planom i programom. A učenik je svjestan da kroz ove nauke koje uči sadi u sebi sadnicu koja će dati plemenite plodove, svjetlo i uputu, te da se od njega očekuje trud, čvrsta volja, rad na povećanju i traganju za znanjem.

Nastojali smo, praveći ovaj plan i program, pripremiti nužne teme koje odgovaraju nivou učenika. Obzirom da se ove teme uče samo u jednoj godini, nastojali smo obuhvatiti temeljne šerijatske znanosti i ono što svaki musliman mora znati, izlažući tematiku na jednostavan način, jasnim izrazima, čime se ostvaruje cilj ne ostavljajući nedoumice kod učenika.

Pripremajući nastavni plan i program predmeta hadis, nastojali smo spomenuti samo vjerodostojne hadise Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, čija su značenja i pouke nama sasvim jasne. Na taj način će poimanje biti jasnije i razumijevanje dublje uz potpuno ispunjenje cjelina plana i programa, jasnoću njegovih pitanja i nastojanja da bude povezan sa stvarnošću u kojoj ljudi žive.

Uspješan učitelj je onaj koji oblikuje učenička shvatanja kroz nastavni program i budi kod njih žudnju za povećanjem znanja i razumijevanjem lekcija na ispravan način. S te strane će nastojati da primjene naučeno, onako kako to diktira obrazovna odgovornost. Ogromna je obaveza stavljena na pleća daija i učitelja, a ona se ne može ostvariti osim zajedničkim trudom predavača i učenika, uz prisustvo sredstava koja olakšavaju shvatanje, poput udžbenika, pribora za podučavanje i tome slično.

Allaha Uzvišenog molimo da Odjel za nauku pri Organizaciji "Islamski vakuf" učini uspješnim u izboru i ponudi, i molimo Ga da pomogne i nadahne učitelja i učenika da upotpune sve neophodno za ostvarenje plemenitog cilja u širenju šerijatskog znanja i objašnjenju istine.

Naš cilj je Allahovo zadovoljstvo, neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda.