Selamu alejkum we rahmetullah we berekatuhu,
Uvaženom šejhu Sulejmanu ibn Nasiru el Ulvanu. Vi znate da veliki broj islamskih država danas živi u teškom siromaštvu, zato postavljamo pitanje šta je bolje, zaklati kurban u našem mjestu ili poslati novac u visini cijene kurbana da se on zakolje u tim siromašnim državama?

Odgovor: We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,

U velike koristi (mesalih) o kojima islamski šerijat vodi računa i koje spadaju u najveće ciljeve šerijata spada vođenje računa o prioritetima i briga o siromašnim muslimanima i onima kojima je pomoć potrebna. Od očite koristi koja se ovdje u ovom poglavlju ostvaruje jeste dozvoljenost prenošenja kurbana iz jednog u drugo mjesto. U Allahovoj knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema ništa što ovakav postupak čini spornim, tako da je osnova dozvoljenost. Ako je zekat, koji je vadžib po koncenzusu, dozvoljeno prenijeti iz jedne u drugu državu radi koristi i potrebe, kakav je tek onda slučaj sa kurbanom koji nije vadžib već mustehabb (poželjan).

Neki ljudi ovakav postupak smatraju nedozvoljenim, a kao dokaz navode to što se u slanju kurbana u drugo mjesto propušta ispoljavanje obilježja islama (še’ire), a Uzvišeni kaže:
”A kamile smo vam učinili jednom od Allahovih obreda hadždža, i vi od njih imate koristi; zato spominjite Allahovo ime kada budu u redove poređani; a kad padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili” (Hadždž, 36).

Međutim ovaj ajet ne može poslužiti kao dokaz. Ajet bi mogao poslužiti kao dokaz kada bi se svi ljudi jedne države složili da zakolju svoje kurbane u drugoj državi (tj. da plate cijenu kurbana koji će se zaklati u drugoj državi op.prev.) a situacija nije takva tako da je ispoljavanje ovog obilježja u osnovi prisutno u državi.
A ako bi se čak i svi ljudi složili da svoje kurbane zakolju u drugoj državi osnova ispoljavanja ovog obilježja opet ostaje u cjelini s tim što je više izraženiji u jednoj državi zbog potrebe i koristi.

Cilj klanja kurbana jeste ispoljavanje ovog obilježja u svakoj državi i okorištavanje siromašnih. Uzvišeni kaže:
لَنْ يَنَالَ اللَّهَ لُحُومُهَا وَلا دِمَاؤُهَا وَلَكِنْ يَنَالُهُ التَّقْوَىمِنْكُم

“Do Allaha neće doprti meso i krv njihova već bogobojaznost vaša.” (Hadždž, 37).
U dva Sahiha se od Seleme ibn Ekv’a prenosi da je Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, rekao: ”Ko od vas zakolje kurban neka nakon tri dana ne ostavi ništa od njega u svojoj kući.” Pa kada je nastupila sledeća godina upitaše: O Allahov poslaniče hoćemo li postupiti kao i prošle godine ? Jedite, nahranite druge, i sačuvajte meso (tj, ostvite i sebi) – odgovori on – jer te godine su ljudi bili u neimaštini pa sam želio da ih pomognete.”

Kada je Zakonodavac vidio potrebu ljudi zabranio im je da meso sačuvaju više od tri dana, ali kada je nestalo te prepreke (neimaština ljudi) nestalo je i zabrane.
Na osnovu toga ne vidimo nikakve prepreke da izdamo fetvu o dozvoljenosti klanja kurbana u drugoj državi, jer je velikom broju muslimana zemlja postelja a nebo ogrtač a možda i umru od gladi. Zato je potrebno da stanemo uz njih i pomognemo zekatom, sadakom i slanjem kurbana.

Kod klanja kurbana se ne uslovljava da kurban bude zakoljen u mjestu u kojem osoba koja želi zaklati kurban živi. Ako nas je mimoišao sunnet jedenja od mesa kurbana onda nas nije mimoišla masleha pomaganja siromašnih muslimana i ispunjavane njihovih potreba.
A Allah najbolje zna.

Vaš brat Sulejman ibn Nasir el Ulvan

PITANJE:

Esselamu alejkum ve rahmetullahi we berekatuhu.Imam pitanje za uvaženog profesora Zijada Ljakića: Je li dozvoljeno dopisivanje, odnosno chatanje muskaraca i žena na određenu temu na facebook grupama? Vidio sam jednu takvu grupu na kojoj udate i neudate sestre i oženjena i neoženjena braća uzajamno komuniciraju i razmjenjuju odredjena mišljenja i informacije. Je li to dozvoljeno pod uslovom da se ne uljepšava “govor” (pisanje)? Molim vas da mi odgovorite na ovo pitanje. Allah vas nagradio.

ODGOVOR:

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Šerijat je došao sa pravilima i normama koje odgovaraju za sva vremena i sva mjesta. Od tih šerijatskih pravila su:

Prvo – “Zatvaranje puteva koji vode u haram” (tzv. seddu ezzerai’a).

Drugo – “Otklanjanje štete ima prednost nad pribavljanjem koristi”.

Treće – “Ono što vodi u haram je haram”.

U svjetlu gore spomenutih šerijatskih pravila, koja su naravno zasnova na šerijatskim tekstovima, saznajemo propis dopisivanja muskaraca i žena koji jedni drugima nisu mahremi preko mesinđera, facebooka ili interneta uopćeno na bilo koji način, chatanjem ili slično. Ova tri šerijatska pravila ukazuju da je propis ovakvog dopisivanja zabrana, jer je vadžib zatvoriti puteve koji vode u činjenje harama, takođe jer je veće šteta od koristi istog i jer ono što vodi u haram je haram.

Ako bi se prigovorilo da u ovakvim dopisivanjima ima vrlo ozbiljnih i korisnih stvari, a što se ne može negirati, poput uspostavljanja prijateljskih veza, razmjene znanja, informacija ili materijala ili čak upoznavanja radi braka i slično, odgovor je da su ove koristi uglavnom umišljenje ili od šejtana uljepšane u odnosu na fitnu i opasnosti koje vrebaju u njima. A otklanjanju štete se daje prednost nad pribavljanju koristi ako je šteta veća, zbog toga je zabranjen alkohol iako u njemu ima koristi jer su šteta i grijeh u njegovom konzumiranju veći. Kaže Uzvišeni: “Pitaju te o vinu i kocki, reci: U njima ima velik grijeh a donose i korist ljudima, a njihov grijeh je veći od njihove koristi” (El-Bekara, 219).

Koliko su samo takva dopisivanja, čak i ona ozbiljna, korisna i plodna, odvela mnoge udate žene i oženjene muškarce, a da ne govorimo o neudatim i neoženjenim, u činjenje raznoraznih grijeha. A sve ono što vodi u haram (ili grijeh) je haram po tekstu šerijatskog pravila.

Neki se pravdaju time da kažu kako imaju veliko pouzdanje i povjerenje u sami sebe, da mogu da se samokontrolišu da vladaju sobom, i tome slično. Takvima kažemo: nije dozovljeno muslimanu da stavlja na ispit svoj iman time što će sebe staviti u fitnu i iskušenje jer je vrlo moguće da skrene i učini grijeh. Kaže Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davu, Ahmed, Hakim i ostali, a prenosi ga Imran ibn Husajn, radijallahu anhu: “Ko od vas čuje da se Dedždžal pojavio neka se udalji od njega koliko može, doći će mu čovjek misleći o sebi da je mu’min pa će ga (Dedždžal) neprestano zavoditi sve dok ga ovaj ne počne slijediti zbog šubhi (obmana) koje vidi”. Pa tako nikoga ne smije obmanuti njegovo lijepo mišljenje o samom sebi da izlaže svoju vjeru u opasnost.

Takođe, lijep nijet i dobra namjera ne opravdavaju činjenje djela koja vode u harame ili djela koja su sama po sebi harami. O dopisivanju muskaraca i žena (koji jedni drugima nisu mahremi) preko mesinđera, facebooka ili interneta, chatanjem ili slično, su upitani mnogi savremeni šejhovi, poput Abdullaha Džibrin, Abdurrahmana Es-Suhejma, Abdullaha Fekih i Muhammeda Saliha Munedždžida, njihov odgovor je bio jednoglasan, tj. da to nije dozvoljeno. Ve billahi tevfik.

PRVO PITANJE:

Selam alejkum brate, cistam ovo najnovije pitanje u vezi mehra na stranici n-um pa mi se probudi sumnja da nismo ispravno postupili. Iako je sad kasno.
Bila sam vjencanja i vjenčani dar tokom sklapanja vjenčanje je bio prsten koji sam dobila i kao mehr sam htjela odredjenu sumu novca. Složili smo se da on to isplati tokom braka. On nije bio sposoban da to isplati tako da sam dobila 1/6 mehra i kad nam je brak puko nakon par godina, ja sam znala da on nema novca i halalila sam mu ostatak mehra. Nisam htjela da ga opterecujem i nadala sam se da će doći jednog dana sebi i povratiti talak.
To se nije desilo. Razvedeni smo i islamski i opštinski i sad čitam da si ti rekao da nije ispravno da se halali mehr.
hmm..jesam li ja sad dužna to tražiti od njega? selam alejkum

DRUGO PITANJE: Esselamu alejkum
Pročitala sam pitanje uvezi mehra gdje sam pročitala slijedeće:
“Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra.”
Ja kad sam se udavala moj muž je bio u ovoj stranoj državi kao izbjeglica, dok sam ja tu odrasla. Živjela sam znači u puno boljem finansiskom stanju nego on, jer sam i radila, on nije. Mene je jedna sestra savjetovala da trazim 5000 kao mehr i reče da je i ona tako tražila,a muž je isto bio u takvoj situaciji.
Ja sam tad tako uradila, moj muž je pristao, ali ja sam kasnije shvatila da zbog razlike između mene i te sestre, šta se tiče prijašnjeg života ipak nisam trebala tražiti toliko para,toliki mehr. Nisam htjela da ga opterećujem sa nečim što on možda dugo neće moći izvršiti.

Zastidjela sam se i osjećala sam da nisam nikako vrjedna toga, pa sam u razgovoru, dok moj muž jos nije radio odustala od mehra. Jednostavno ja sam sretna što je on meni pomogao da počnem novi život i to mi je dosta.
Sada čitajući ovo nisam sigurna da li ja nisam ispravno shvatila ili sam pogrijesila?
Da li ja nisam smijela odustati od mehra??
Moj muž sada radi i fino zarađuje elhamdulillah i nebi mu vjerovatno bio problem te pare i da plati, jer nimalo nije škrt,elhamdulillah. Šta više i previše nam pruža. (mislim da i previše imamo u pogledu na dunjaluk).
Da li mi možete reći da li žena “nesmije” da odustane od mehra?? Jer ja znam i drugu sestru koja je tako uradila,a ima ih sigurno još puno…
Molim vas ako mi možete samo ukratko reći da li sam ja ipak ispravno shvatila da nisam smijela odustati, i ako je tako da li se može bar 1 dio halaliti??
Allah vam dao svako dobro oba svijeta
selam alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

ODGOVOR: Alejkumusselam.
Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra.

Odnosno, nije dozvoljeno sporazumno da obje strane odustanu od mehra prilikom sklapanja bračnog ugovora. Pa čak ako ne bi naveli prilikom sklapanja bračnog ugovora koliki je mehr, ali ne sa ciljem da se izbjegne ili odustane od njega, nakon toga žena ima pravo na mehr u visini mehra žena njenog ranga.

A nakon sklapanja bračnog ugovora mužu nije dozvoljeno da bilo šta uzme od mehra bez pristanka njegove supruge, tj. dužan je da joj ga isplati shodno kako se dogovore i smatra se njenim dužnikom sve dok zadnji dio mehra ne isplati. S tim da je ženi dozvoljeno da pokloni čitav mehr ili njegov jedan dio svome mužu kao i da odustane od isplaćivanja mehra ali nakon što je mehr utvrđen i određen prilikom sklapanja bračnog ugovora.

Da nije dozvoljeno mužu da uzme išta od mehra bez pristanka njegove žene ukazuju sljedeće riječi Uzvišenog: “Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne uzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno uzmete čineći očigledan grijeh” (En-Nisa, 20). A u drugom ajetu kaže: “Puštanje može biti dvaput pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati. A vama nije dopušteno da uzimate bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati” (El-Bekara, 229).

A da je dozvoljeno ženi da pokloni dio mehra ili čitav, ili da odustane od njega nakon što je utvrđen prilikom sklapanja braka ukazuju riječi Uzvišenog: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove dajte, a ako vam one drage volje od šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte” (En-Nisa, 4).

Prema tome, ono što ste vas dvije (mislim na žene u oba pitanja) uradile je ispravno i nemate pravo nakon toga da ponovo tražite vrijednost mehra od kojeg ste odustale. Ve billahi tevfik.

PITANJE:

Es selamu alejkum. Venčani dar mi je određen na 2,500 maraka prije 10 god. Ali taj iznos mi nije dat ni do dan danas jer moj muž kaže a gde ja jedem i oblačim se i ta to je za to. E sad mene interesuje dali je on meni dužnik ili nije i da li je obavezan da mi isplati tu sumu novca?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Vjenčani dar je propisan Kur'anom, Sunnetom i idžaom učenjaka.
Kaže Uzvišeni: “I draga srca ženama njihove vjenčane darove dajte …” (En-Nisa’, 4).

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku kojeg je htio oženiti: “Potraži (za vjenčani dar) pa makar i prsten od željeza”.

Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra. A razišli su se da li je mehr šart valjanosti braka ili samo vadžib, a ovo drugo je bliže ispravnom.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima da muž postaje dužan isplatiti čitav mehr (vjenčani dar) sa jednom od dvije stvari: prilaskom ženi u postelji ili njegovom smrću.

A što se tiče odgađanja isplaćivanja mehra, skupina učenjaka to uopće ne dozvoljava dok druga skupina dozvoljava. Zatim, od skupine učenjaka koji dozovljavaju odgađanje isplaćivanja mehra, jedan dio njih, od kojih je imam Malik, uslovljava da to odgađanje bude vremenski poznato i naznačeno, dok drugi dio učenjaka, od kojih su imam Ebu Hanife i Sufjan Sevri, dozvoljavaju da se odgodi isplaćivanje sve do smrti muža ili razvoda braka, kada je muž (ili nasljednici u slučaju smrti) dužan isplatiti mehr.

Prema tome, nema sumnje da ti je muž obavezan dati dogovoreni mehr, ako to ne uradi on je veliki griješnik. Njegovo izdvajanje imetka u jelu i odjeći za tvoje izdržavanje, a koje je vadžib, nema veze sa isplaćivanjem mehra.

Pošto prilkom sklapanja bračnog ugovora niste dogovorili kada će ti isplatiti mehr, to možete i sada učiniti, pa shodno kako se dogovorite on je družan da to ispoštuje. Ve billahi tevfik.

Kur’an kao lijek- izliječenje

Hvala Allahu džellešanuhu na svim blagodatima kojima nas je obdario i neka je selam i mir na Muhammeda alejhiselama koji nam je dostavio Allahovu knjigu Kur‘ani kerim, po kojem živimo i uređujemo svoje življenje. U ovome vremenu izolacije trebamo se podsjetiti na važnost Kur’ana u našem svakodnevnom životu i ovosvjetskim poteškoćama. U suri El Isra:82, Allah džellešanuhu nam kazuje:

“Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima….” (El Isra’, 82) وَنُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاءٌ وَرَحْمَةٌ لِلْمُؤْمِنِينَ وَلَا يَزِيدُ الظَّالِمِينَ إِلَّا خَسَارًا

Kur’an je prema tome, lijek za srca od bolest, neznanja i sumnje. Uzvišeni nije spustio ništa što djelotvornije liječi i uspješnije uklanja bolesti od Kur’ana.

U dva Sahiha se navodi hadis Ebu Se’ida:

“Jedna grupa ashaba Muhammeda a.s, je bila na putu. Naišli su na jedno arapsko pleme i tražili da ih ugoste, ali ovi odbiše da im pruže gostoprimstvo.
Ubrzo zatim poglavara tog plemena ujede zmija. Na svaki način su mu pokušavali pomoći, ali im ništa nije uspjelo. Neki od njih rekoše: ‘Upitajmo one ljude što su tražili da ih ugostimo, možda nam oni mogu pomoći.’

Dođoše do njih i upitaše ih: ‘O narode, našeg poglavara je ujela zmija! Pokušavali smo mu na svaki način pomoći, ali nam nije ništa pomoglo. Zna li neko od vas kako da mu pomognemo?’
Jedan reče: ‘Da, tako mi Allaha ja znam učiti rukju. Ali tako mi Allaha, mi smo tražili da nas ugostite, ali ste vi to odbili. Neću mu učiti rukju sve dok nam nešto ne date.’
Dogovoriše se da to bude stado ovaca. Potom on stade pljuckati i učiti: “Elhamdulillahi Rabbil alemiin…“(Hvala Allahu, Gospodaru svjetova). Ovaj kao da se odriješio od užeta. Poče hodati bez ikakvih smetnji.

Tada im dadoše platu oko koje su se dogovorili. Neko od njih reče: ‘Podijelimo ovo stado! Nemojte, rekoše ostali, dok ne dođemo Poslaniku sallAllahu alejhi we sellem i spomenemo mu šta se desilo. On će nam kazati šta da radimo.’ Otiđoše Božijem Poslaniku sallAllahu alejhi we sellem i sve mu ispričaše. On reče:
‘Otkud znate da je to rukja?’ Pa nastavi: ‘Podijelite to što ste dobili i dajte i meni jedan dio’, nakon čega se nasmija.”
(Hadis prenosi Buharija: Knjiga o iznajmljivanju, br. 2276, a drugim riječima u Knjizi o medicini, br. 5736, 5737; Muslim: Knjiga o miru, br. 2201)

Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! – i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!(Sad:87-88)

Kur’an lijeci sve –lijek je za svaku bolest!

Kur'an je lijek bolesnim srcima, kao i vitalnost ljudskim tijelima. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)

Pogledajmo u riječ šifaun (izlječenje), koja je ovdje upotrijebljena zbog svoga vidljivog rezultata. Riječ devaun (lijek), nije korištena, jer za svaki lijek postoji mogućnost da nekada koristi i pribavi ozdravljenje, a nekada opet ne.

Postoji veliki broj raznih oboljenja (psihičkih i fizičkih) u kojima šejtan ima veliki udio zbog svog samovoljnog i diktatorskog ponašanja u našem krvotoku. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista šejtan kola čovječijim venama.” (Muttefekun alejhi)

Iz ovoga zaključujemo da je srdžba razlog mnogim bolestima. Zbog toga je Poslanik alejhis-selam kada mu je došao čovjek tražeći od njega da ga posavjetuje sa nečim korisnim, rekao: “Ne srdi se!” Ovu rečenicu je ponovio nekoliko puta, a hadis je zabilježio Buhari.

Trag koji ljutnja ostavlja na tijelima je jasno uočljiv. Primjetit ćemo da su posljedice srdžbe čir na želucu i želudačna kiselina i oni je uvijek vijerno prate. Velika ljutnja rezultira i jednom vrstom nervoze debelog crijeva, dok je dijabetes, kod nekih ljudi, nastao čestim prekomjernim uzrujavanjem. Mnoge bolesti glave poput glavobolje, moždanog udara, kapi i iznenadne paralizovanosti su bolesti prouzrokovane srdžbom.

VRIJEDNOST RAMAZANA I POSTA

Hvala Allahu džellešanuhu na svim blagodatima kojima nas je obdario i neka je selam i mir na našega poslanika Muhammeda alejhisselama koji nam je dostavio Allahovu knjigu Kurani kerim, da nam bude putokaz na ovome prolaznome svijetu i zaizimač na budućem svijetu.

Pred nama je još nekoliko dana do mjeseca ramazaana, prva teravija je u četvrtak 23. Aprila a prvi dan posta je u slijedeći petak 24 aprila.

Dolazak mjeseca Ramazana je velika blagodat za onoga koji ga doživi i iskoristi na pravi način. Dani mubarek Ramazana su posebni, nesvakidašnji i jedinstveni. Oni donose posebnu atmosferu u muslimanske kuće, mahale, gradove…, u duše i srca muslimana. Bereket mubarek Ramazana posebno se izlijeva na srca i duše vjernika koje svoji zadovoljstvo nalaze u intenzivnom robovanju svome Gospodaru.

Mjesec Kur’ana

U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. (El-Bekare, 185)

شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنْزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِنَ الْهُدَى وَالْفُرْقَانِ

Uzvišeni Allah ovim ajetom izdvaja mjesec Ramazan po tome što ga je, između ostalih mjeseci, odabrao za objavljivanje Svoje Riječi – veličanstvenog Kur'ana. I upravo u ovome mjesecu, u kome je započelo objavljivanje Kur'ana, posebnu pažnju poklanjamo Kur'anu, svakodnevno se družimo sa njime učeći ga i razmišljajući o njegovim mudrostima i propisima koji su putokazi i tajne uspjeha, moći i spasa na ovom i budućem svijetu. Mubarek Ramazan je izvanredna prilika da se iznova suočimo sa Kur'anom i da preispitamo svoj odnos prema Allahovoj Riječi.

Mjesec ibadeta posta

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekare, 183)

U mubarek Ramazanu data je posebna počast time što je u njemu propisan ibadet posta. Ibadet posta je jedan od ibadeta kojima se rob najbrže približava svome Gospodaru, jer njime rob dobija poseban magfiret kojim se mogu anulirati svi prethodni grijesi. Ebu Hurejre nam također prenosi riječi Poslanika a.s.: men kame ramadane…. „Ko isposti mjesec Ramazan čvrsto vjerujući i želeći Allahovu nagradu i Njegovo zadovoljstvo, bit će mu oprošteni raniji grijesi.“ (Buhari)

Prema tome, musliman posti zato što čvrsto vjeruje u farz posta koji mu je propisao njegov Gospodar, a ne zarad straha ili stida od drugih ljudi, te za svoj post očekuje nagradu kod Uzvišenog Allaha, a ne kod nekog drugog, jer za post zna samo Allah džellešanuhu.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Svevišnji Allah kaže:kullu ameli bni ademe lehu illes-sijamu fe innehu li ve ne edžzi bihi. ‘Svako djelo koje čini čovjek pripada njemu, osim posta! Post je Moj i Ja ću za njega posebno nagraditi!’-Es-sijamu džunnetun. Post je štit! Kada neko od vas bude postio neka ne govori ružne riječi i neka ne diže glas. Ako ga neko bude psovao ili se sukobio sa njim neka kaže: ‘Ja postim!’ Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača kod Allaha je ljepši od mirisa miska. لِلصَّائِمِ فَرْحَتَانِ فَرْحَةٌ عِنْدَ إِفْطَارِهِ وَ فَرْحَةٌ عِنْدَ لِقَاءِ رَبِّهِ Postač ima dvije radosti: kada se iftari raduje se svome iftaru i kada sretne svoga Gospodara radovat će se svome postu.”

Post će se zauzimati za postača na Sudnjem danu. Od Abdullaha b. Amra r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Post i Kur'an će se zauzimati za čovjeka na Sudnjem danu. Post će reći: ‘Gospodaru, ja sam bio razlog zbog kojeg je ostavljao hranu i sputavao strasti, pa primi moje zauzimanje za njega!’ Kur'an će reći: ‘Ja sam bio razlog zbog kojeg je ostavljao spavanje noću, pa primi moje zauzimanje za njega!’ I njihovo zauzimanje će se i primiti.“

Zbog svega navedenog, trudimo se da postimo na najpotpuniji način čuvajući svoj jezik, svoje poglede, čuvajući na taj način i granice posta. Ako nešto i učinimo loše tokom posta, loše progovorimo ili pogledamo u zabranjeno, slušamo zabranjene stvari, pokajmo se Allahu za iste prijestupe.

الْحَمْدُ لِلَّهِ الْحَمْدُ لِلَّهِ، نَحْمَدُهُ وَ نَسْتَعِينُهُ وَ نَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَعُوذُ بِاللهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا، وَ سَيِّئَاتِ أَعْمَالِنَا، مَنْ يَهْدِ اللهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ،

وَ مَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ وَ أَشْهَدُ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ،

وَ أَشْهَدُ أَنَّ سَيِّدَنَا وَ إِمَامَنَا وَ أُسْوَتَنَا وَ حَبِيبَنَا وَ مُعَلِّمَنَا وَ قَائِدَنَا مُحَمَّداً عَبْدُ اللهِ وَ رَسُولُهُ، بَلَّغَ الرِّسَالَةَ وَ أَدَّى الْأَمَانَةَ وَ نَصَحَ لِلْأُمَّةِ وَ جَاهَدَ فِي اللهِ حَقَّ جِهَادِهِ، اَللَّهُمَّ صَلِّ وَ سَلِّمْ وَ بَارِكْ عَلَيْهِ وَ عَلىَ آلِهِ وَ أَصْحَابِهِ وَ أَحْيِنَا اللَّهُمَّ عَلىَ سُنَّتِهِ وَ أَمِتْنَا عَلىَ مِلَّتِهِ وَ احْشُرْنَا فِي زُمْرَتِهِ مَعَ الَّذِينَ أَنْعَمْتَ عَلَيْهِمْ مِنَ النَّبِيِّينَ وَ الصِّدِّيقِينَ وَ الشُّهَدَاءِ وَ الصَّالِحِينَ وَ حَسُنَ أُولَئِكَ رَفِيقاً .

Braćo i sestre,

Post u ramazanu je najviši stupanj pobožnosti pojedinca, kao što je zekat najviši stupanj moralnosti zajednice. Bez snažne pobožnosti pojedinca i dosljedne moralnosti zajednice, nema ni individualne (pojedinačne) sreće ni kolektivnog (zajedničkog) zadovoljstva.

Ramazan je mjesec u kojem neki muslimani koje je Allah, dž.š., počastio dunjalučkim blagodatima, u želji da u ovom mubarek mjesecu učine što više dobra, čiste svoje imetke kroz izvršavanje jednog od temeljnih stubova islama, a to je zekat. Ova obaveza se može izvršiti i u drugim mjesecima, a pravilo je da se veže za imovinu koja pregodini, a prelazi vrijednost nisaba.

Zekat je četvrti po redu islamski šart i dolazi poslije Šehadeta, namaza i posta i naređen je Kur’anom, Sunnetom i idžmaom i spada u pet temeljnih dužnosti vjere (islamski šarti). Na više od 80 mjesta u Kur’anu se zajedno govori o zekatu i namazu, što ovoj obavezi daje poseban pečat. Svaki bogat musliman dužan je u toku godine dati ZEKAT na imovinu u novcu, zlatu, srebru, robi, stoci, poljoprivrednim proizvodima, i raznim dragocjenostima i vrijednostima koje nisu neophodne za jedan normalan‍život, a vrijednost te imovine, u duhu Kur’ana i Sunneta, prelazi količinu nisaba.

Allah, dž.š., spominje osam kategorija muslimana kojima pripada zekat:

إِنَّمَا الصَّدَقَاتُ لِلْفُقَرَاء وَالْمَسَاكِينِ وَالْعَامِلِينَ عَلَيْهَا وَالْمُؤَلَّفَةِ قُلُوبُهُمْ وَفِي الرِّقَابِ وَالْغَارِمِينَ وَفِي سَبِيلِ اللّهِ وَابْنِ السَّبِيلِ فَرِيضَةً مِّنَ اللّهِ وَاللّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ . (سورة التوبة: 60)

Zekat pripada: siromasima, nevoljnicima, onima koji ga sakupljaju, onima čija srca treba pridobiti, za otkup iz ropstva, prezaduženim, u svrhe na Allahovu putu i putniku namjerniku. Allah je tako odredio. Allah sve zna i mudar je. (Et-Tevba, 60)

U drugom ajetu je rekao:

خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِم بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ إِنَّ صَلاَتَكَ سَكَنٌ لَّهُمْ وَاللّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ . أَلَمْ يَعْلَمُواْ أَنَّ اللّهَ هُوَ يَقْبَلُ التَّوْبَةَ عَنْ عِبَادِهِ وَيَأْخُذُ الصَّدَقَاتِ وَأَنَّ اللّهَ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ. (سورة التوبة: 103-104)

Uzmi Poslaniče iz njihovih imetaka zekat, da bi im očistio imetke i da bi ih blagoslovio! Donosi na njih salavat. Zaista tvoj salavat i tvoja dova su smiraj za njih. Allah sve čuje i sve zna. Zaista je Allah Onaj koji prima tevbe od vjernika, Koji uzima njihove zekate i onaj Koji je milostiv i Koji prašta. (Et-Tevba, 103-104)

Sadekatul fitr

Na temelju citiranih ajeta, zekat se daje u Bejtu-l-mal (zajedničku kasu), iz koje se podmiruju pomenute kategorije. U uslovima u kojima vlada šerijatski zakon, to je u nadležnosti države, a u uslovima kao što su naši, to je obaveza i emanet Islamske zajednice.

Dakle o zekatu nema pogodbe, jer to je farz, kao što nema pogodbe ni o namazu, da li treba klanjati ili kao što nema pogodbe o postu, da li treba postiti. Na svaku od pomenutih obaveza, vjernici treba da kažu: “سَمِعْنَا وَ أَطَعْنَا” “Čujemo i pokoravamo se.”

Onaj ko ne čisti svoj imetak kroz zekat, dovodi svoj iman u pitanje i njegov imetak se miješa sa haramom.

Zekat je poseban vid davanja i čišćenja imetka i obavezu zekata ne može zamijeniti obavezni porez koji čovjek ima prema državi.

Zekat se daje na: novac, na zlato i srebro, i na druge vrijednosti kada ukupna količina dostigne nisab, koji ove godine iznosi 4610 €ura i daje se 2,5% od ukupne sume koja e u posjedu cijelu godinu ili na početku i na kraju godine obračunavanja.

Zekat je najbolji način da osiguramo svoju imovinu od PROPADANJA i da je tako UVEĆAMO, jer Allah dž. š. u Kur’anu kaže:

وَمَا آتَيْتُم مِّن رِّبًا لِّيَرْبُوَ فِي أَمْوَالِ النَّاسِ فَلَا يَرْبُو عِندَ اللَّهِ وَمَا آتَيْتُم مِّن زَكَاةٍ تُرِيدُونَ وَجْهَ اللَّهِ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْمُضْعِفُونَ

“Novac kroz kamatu koji dajete da bi se oplodio u tuđoj imovini neće se kod Allaha oploditi a novac koji dajete kroz zekat u ime Allaha i njegova zadovoljstva, tako ćete svoja djela umnogostručiti”. Er-rum, 39.

Prenosi Ebu Davud, da je Muhammed, a. s., rekao: حَصِّنوُا أَمْوَالَكُمْ باِلزَّكَاةِ .

“Osigurajte svoje imetke davanjem zekata.”

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a., rekao, tumačeći dva ajeta: Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali, iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali! (Et-Tevba, 34-35) “Nema nikoga od vlasnika zlata i srebra, koji ne izmiruje obaveze, a da na Sudnjem danu neće imati vatrene ploče, koje će biti užarene u džehennemskoj vatri, pa će mu pržiti njegove strane, čelo i leđa. Kada god ohlade, biće iznova užarene, u danu u kojem će dan biti pedeset hiljada godina, dok ne bude presuđeno svim Allahovim robovima.” (Muslim)

Kao što je zekat obaveza jednom godišnje, tako za ramazan ima posebna obaveza čišćenja posta, a to je sadekatul fitr.

SADEKATUL FITR ili VITRE kako kaže naš narod, predstavlja sredstvo za čišćenje postača od ružnih postupaka i nevaljalih riječi koje je izgovorio prilikom posta u toku ramazana. Pored ovoga islamska ulema je saglasna da Sadekatul-fitr ili VITRE predstavljaju:

– zekat na tijelo, da ga Allah sačuva zdravim do sljedećeg ramazana.

– odraz zahvalnosti na blagodatima koje je Allah dželle ša’nuhu dao postačima u mubarek mjesecu ramazanu.

Obaveza davanja sadekatul-fitra spada na sve osobe koje imaju dovoljno imetka u Ramazanu i koje mu pretiču preko njegovih vlastitih potreba.

KOME SE DAJE SADEKATUL-FITR?

Svi koji u duhu Kur’ana imaju pravo primiti zekat mogu primiti i vitre. Vitre kao i zekat ne mogu se dati rodbini uzlazno silaznom linijom. VITRE se ne mogu dati: djedu, neni, ocu, majci, sinu ili kćeri kao ni unučadi svojoj. Ali može se dati po bocnoj liniji rodbinstva kao sto su: braća, sestre i njihova djeca, amidže daidže, tetke itd. Uslov je da spadaju u kategoriju po Šeriatu osoba koje su potrebne pomoći i davanja sadake. Prioritet treba da budu dobri i pobožni muslimani i muslimanke.

Još prije više decenija muslimani u našoj domovini postali su i ostali svjesni, da su medrese i islamski fakulteti temelj našeg identiteta i snažna poluga jačanja naših d‍žemata, od kojih zavisi opstanak i snaga našeg naroda. Baš zato su najsvjesniji pripadnici naše Islamske zajednice davali i daju zekat i sadekatu'l-fitr preko islamske zajednice za ove naše najznačajnije odgojno-obrazovne institucije, za javne kuhinje, studenstske domove i druge slične ustanove.

Molim Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji izvršavaju obavezu zekata i ostale islamske obaveze, da Allah, dž.š., od nas primi post i ostale ibadete, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da uputi našu djecu i naše potomke, da ih se ne stidimo i da se oni nas ne stide, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennete u društvu sa poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Da li je ispravno to što neki kažu da glas žene spada u njen avret (ono što je zabranjeno nemahremima)?

Slava pripada Allahu. U biti ženski glas nije avret, jer žene su dolazile i žalile se Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i pitale ga o islamu. One su tako postupale i sa pravednim halifama (neka je Allah njima zadovoljan) i sa vladarima nakon njih.

Nazivale su selam muškarcima koji im nisu bili mahremi, a i uzvraćale su im na selam. Niko od imama im to nije osporio.
Ženi nije dozvoljeno da govori uljepšanim i zavodljivim glasom, jer Allah subhanehu ve te'ala kaže u prijevodu značenja: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!

Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.” Ahzab 32-33 Jer će muškarci biti time stavljeni na iskušenje kao što se kaže u ovom ajetu. A Allah subhanehu ve te'ala je Taj koji daje snagu.

Uzeto iz “Fatawa al Ledžna Daima lil Buhuth al Ilmijja wel iftaa”, 6/83.
Šejh Muhammed Salih el Munedžid

Selam alejkum!

Interesuje me koje dijelove tijela žena smije a koje ne smije pokazati drugoj ženi? Šta je to avret od žene prema ženi?

Ve alejkumus-Selam!

Po ovom pitanju islamski učenjaci imaju tri mišljenja:

Prvo: Avret žene pred ženom muslimankom je od pupka do koljena. Ovo mišljenje zastupa izrazita većina učenjaka hanefijske, malikijske, šafijske i hanbelijske pravne škole. Vidjeti: El-hidaje, 4/370, Revdatut-talibin, 7/25, El-mugni, 6/562, El-insaf, 8/24 i Mevahibul-dželil, 1/499.

Drugo: Avret žene pred drugom ženom je isti, kao avret žene pred njenim mahremima (ocom, bratom, amidžom itd.) Ovo je jedno od dva mišljenja koja se navode od imama Ebu-Hanife. Vidjeti: El-hidaje, 4/370, Tekmilu šerhi fethil-kadir, 10/30 i El-mebsut, 10/147.

Treće: Avret žene pred drugom ženom je samo njen spolni organ i stražnjica. Ovo mišljenje je odabrao imam Ebu-Muhammed Ibn-Hazm u svome djelu El-Muhalla, 10/32.

Allah najbolje zna, ali je drugo mišljenje imama Ebu-Hanife da je avret žene pred ženom isti kao avret žene pred njenim mahremima, najjače i najsigurnije. Međutim, oko ovoga pitanja postoji, također, razilaženje.

Najjače je ono što zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske, hanbelijske pravne škole, da je avret žene pred njenim mahremima ono što se obično pokazuje kao: kosa, vrat i oko vrata, stopala, šake sa podlakticama.

Najpreciznije što se može kazati po ovom pitanju je da žena može otkriti pred svojim mahremima djelove tjela koji se peru pri abdestu ili nešto više od toga, kao dio potkoljenice, dio nadlaktice, gornji dio grudi neposredno ispod vrata, a Allah najbolje zna.

Ovo mišljenje sam odabrao iz nekoliko razloga:

1. Jer nema jasnog argumenta koji ukazuje da je avret žene pred ženom od pupka do koljena.

2. Analogija koju koriste neki pravnici kada kažu da je avret žene pred ženom kao avret muškarca pred muškarcem (tj. od koljena do pupka), je analogija sa vidnom razlikom, pa nije prihvatljiva.

3. Ove dijelove tijela je logično otkriti pred ženama, dok njihovo pokrivanje izaziva poteškoću, a za njihovim otkrivanjem nema nikakve potebe.

Što se tiče mišljenja imama Ibn-Hazma ono nije prihvatljivo i nije mi poznat neko drugi od učenjaka da je kazao slično tome, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović

Es-Selamu alejkum!

Da li je dozvoljeno ženi da uči kuran pred muškarcem koji joj nije mahrem, iako ima žena koje bi je mogle ispitati ?

Es-Selamu alejkum!

Što se tiče učenja Kur'ana pred strancem, to nije dozvoljeno bez obzira bila žena da je presliša ili ne, ali se zlo povećava prisustvom žene. Pri učenju Kur'ana žena treba uljepšati svoj glas i to je neminovno, naročito kod izgovora mnogih tedžvidskih pravila, što svakako dovodi buđenja strasti. Nije bio običaj prvih generacija da muškarci preslišavaju žene i provjeravaju njihov kiraet, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović

---

Da li je ženi dozvoljeno učiti Kur'an bez hidžaba ?

Es-Selamu alejkum!!

Da li je ženi muslimanki dozvoljeno učiti Kur'an bez hidžaba kada je sama u kući (pod abdestom normalno)?

Es-Selamu alejkum!

Nema smetnje ženi učiti Kur'an bez hidžaba u kući, jer hidžab nije uslov za ispravnost učenje Kur'ana, već je od adaba (etike) učenja. Dakle, bolje je učiti sa hidžabom ali nije uvjet, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović

---

Da li je dozvoljeno učiti abdeske dove u kupatilu ili ne ?

Es-Selamu alejkum!

Što se tiče abdeskih dova, cijenjena sestro, njih nije dozvoljeno učiti ni u kupatilu niti mimo kupatila, jer se njihovo učenje smatra novotarijom koja nema nikakve, pa čak ni lažne osnove, u dini-islamu. Učenje dova pri abdestu (za svaki dio tijela koji se pere) nije ništa drugo do zabranjeno pretjerivanje u vjeri i otežavanje vjere, koju je Allah lahkom učinio.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović

Da li je dozvoljeno ženi koja je zaprošena da izlazi pred prosca sa surmom (kuhl) u očima, da se uljepša i namiriše? Kakav je stav po pitanju mehra (Sabaka)? Pomozite nam, Allah vas nagradio svakim dobrom.

Žena koja je zaprošena – znači prije nego je potpisan bračni ugovor – jeste strankinja za onoga koji ju je zaprosio. Stoga je ona za njega kao i svaka druga žena koju sretne negdje na ulici (dakle bilo koja žena). Ipak, Šerijat dozvoljava proscu da gleda u ono što će podstaknuti da uđe u brak sa njom, jer je to potrebno i zato, jer to povećava naklonost među njima. To znači da će to pomoći njihovom zbližavanju.

Ipak, nije ženi dozvoljeno da izlazi pred prosca uljepšana i na zavodljiv način – dakle ne u odjeći koja će probuditi njegovu maštu, niti sa šminkom na licu, jer ona je njemu strankinja. Osim toga ukoliko prosac nju vidi tako uljepšanu (a ona će izgledati drukčije bez svih tih ukrasa) onda će njen izgled uveliko utjecati na njegovu odluku i vjerovatno će kod njega nestati žudnje za tom ženom. Ono što je dozvoljeno muškarcu koji prosi ženu da vidi kod nje jeste na primjer, lice, stopala, glava (uključujući kosu) i vrat pod uvjetom da se ne osamljuju.

On ne bi trebao dugo govoriti s njom pri susretu. Isto tako, nije mu dozvoljeno da je naziva na telefon, jer to je zlobno zavođenje koje šejtan uljepšava u srcu prosca i žene koju prosi. Kada se sklopi bračni ugovor on može razgovarati sa njom, osamljivati se sa njom i dodirivati je (jer oni su u tom slučaju vjenčani). Ipak, mi mu savjetujemo da ne stupa sa njom odmah u seksualni odnos, jer ukoliko imadne seks sa njom prije obznanjenog svima poznatog datuma (za početak zajedničkog života) i ona dobije bebu ubrzo potom ljudi bi mogli početi sumnjičiti tu ženu.

Isto tako, ukoliko muž umre prije obznanjenog datuma početka zajedničkog života, a žena se porodi ljudi će je sumnjičiti u tom slučaju. Što se mehra (sabaka) tiče, to je izraz koji označava poklon koji prosac daje svojoj vjerenici (zaprošenoj ženi) kao znak zadovoljstva njome i znak njegove žudnje prema njoj. Nema pogreške u tome, jer ljudi to i dalje prakticiraju iako to danas nosi drugi naziv.

Izvor: Al-Fatawa aš-Šar'ijja fil-Masa'il il-‘Asrijja min Fatawa ‘Ulema’ il-Beled il-Haram, str. 499-500.

Šejh Muhammed Salih el Usejmin

Fetve savremenih učenjaka o čestitanju Božića i drugih nevjerničkih praznika.

Fetva šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Pitanje: Kakav je propis čestitanja Božića nevjernicima? Kako da im odgovorimo kada nama čestitaju Božić? Da li je dozvoljeno odlaziti na mjesta proslave koja organizuju tim povodom? I da li je čovjek grešan ako uradi nešto od pomenutog ne iz namjere već radi pretvaranja, stida ili izvlačenja iz nezgodne situacije i tome slično?

Odgovor: Čestitanje Božića, kao i drugih vjerskih praznika, nevjernicima je zabranjeno po konsenzusu, kako to prenosi Ibnul Kajjim, rahimehullahu teala, u svojoj knjizi Ahkamu ehliz-zimme, gdje kaže: “Što se tiče čestitanja nevjerničkih obilježja, to je haram po konsenzusu, poput čestitanja njihovih praznika.Ko im kaže: Sretan praznik ili čestita na drugi način, takav ukoliko se spasi kufra, onda je počinio haram, jer je takav postupak poput čestitanja njima na činjenju sedžde krstu.

Šta više pomenuti postupak (čestitanje njihovih praznika) je gori od toga da im se čestita na pijenju alkohola, ubijanju ili činjenju zinaluka. Veliki broj onih koji ne uvažavaju svoju vjeru upadaju u ovu stvar ne znajući ružnoću postupka kojeg čini. Onaj ko čestita robu na grijehu, novotariji ili kufru takav se izložio Allahovoj mržnji i srdžbi.” (Završen citat Ibnul Kajjima)

Čestitanje nevjernicima na njihovim vjerskim praznicima je stvar koja je toliko opasna, kako spomenu Ibnul Kajjim, jer se u tome ogleda njihovo podržavanje u obilježjima kufra i zadovoljstvo da oni čine kufr. Muslimanu, iako nije zadovoljan da sam čini kufr, nije dozvoljeno da bude zadovoljan kafirskim obilježjima ili da ih čestita drugima jer time Allah nije zadovoljan, kao što kaže Uzvišeni:

إِن تَكْفُرُوا فَإِنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ عَنكُمْ وَلَا يَرْضَى لِعِبَادِهِ الْكُفْرَ وَإِن تَشْكُرُوا يَرْضَهُ لَكُمْ

“Ako vi ne budete vjerovali, pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem Svojih robova. A ako budete zahvalni, On će tim biti zadovoljan.” (Zumer, 7)

الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الإِسْلاَمَ دِينًا

I kaže isto tako:

“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (Maide, 3)

Stoga je čestitanje njima na tim praznicima zabranjeno bez obzira radilo se o kolegi na poslu ili nekom drugom. Ako nam oni čestitaju njihove praznike mi im nećemo odgovoriti jer to nisu naši praznici a i zbog toga što su to praznici kojima Allah nije zadovoljan jer su izmišljeni praznici u njihovoj vjeri, ili su pak bili propisani ali derogirani islamom, kojim je Uzvišeni Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svim stvorenjima, a o kojem kaže:

وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الإِسْلاَمِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ

“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.” (Alu Imran, 85)

Odazivanje muslimana na njihov poziv ovim povodom je haram jer je to u stvari još veći grijeh od samog čestitanja s obzirom da učestvuje sa njima u njihovom slavlju. Isto tako zabranjeno je muslimanima da oponašaju nevjernike time što će praviti gozbe tim prilikama, ili davati hedije, slatkiše, hranu, ili time što neće raditi u tim danima (nevjerničkih praznika), jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko oponaša jedan narod, on je od njih”.

Šejhul islam Ibn Tejmije, u svojoj knjizi Iktidau siratil mustekim, kaže: “Poistovjećivanje sa njima u njihovim praznicima za sobom povlači radost nevjernika na onome na čemu su oni od batila, a to im još možda da povode da iskoriste određene prilike i ponize slabe.”