"Objavljujemo ovu suru i njezine propise činimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili. /1/ Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!" /2/

Allah Uzvišeni kaže: "Objavljujemo ovu suru", tj. ovu suru objavljujemo. Time je skrenuta pozornost na nju. Ova pozornost ne isključuje druge sure. "...i njezine propise činimo obaveznim!", tj. objašnjavamo šta je dozvoljeno, šta nije dozvoljeno, šta je naređeno, a šta zabranjeno i šerijatske sankcije. "U njoj objavljujemo jasne dokaze", tj. pojašnjene i očigledne "da biste pouku primili." Zatim Uzvišeni kaže: "Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih", znači da je u ovome časnome ajetu propis o šerijatskoj kazni (hadd) za bludnika. Učeni su to detaljno razradili, a postoji i neslaganje među njima: ako je bludnik neoženjen, kazna mu je sto udara biča, kao što je ajetu, i progon iz svoga grada za jednu godinu, prema većini učenjaka, za razliku od Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, kod kojeg je progon, prepušten vladaru (imamu).

Međutim, argument većine je predanje utvrđeno u "Sahihu" Buharije i Muslima od Ebu-Hurejrea i Zejda ibn Halida el-Džuhenijja o dvojici beduina koja su došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je jedan upitao /286/: "Allahov Poslaniče, ovaj moj sin bio je u najmu kod ovoga, pa je učinio blud sa njegovom ženom. Ja sam svoga sina iskupio od njega za stotinu ovaca i janje. Pitao sam učene, pa su mi rekli da moj sin zaslužuje kaznu stotinu udara bičem i jednu godinu progona, a žena ovoga kamenovanje?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, ja ću vam, uistinu, presuditi prema Knjizi Allaha Uzvišenog. Janje i bravi trebaju da ti se vrate, a tvoj sin treba da dobije sto udara biča i da bude prognan jednu godinu. "Urani, Unejse," Poslanik reče čovjeku iz Benu Eslema, "ženi ovog, pa ako ona prizna grijeh kamenuj je!" On je poranio do nje, a ona je priznala, pa ju je kamenovao. Ovdje su dokazi za progon bludnika, pored sto udara bičem, ako je neoženjen.

A, ako je bio oženjen i živio u valjanom braku, a uz to je slobodan, punoljetan i pametan, bit će kamenovan, kao što prenosi Malik, Allah mu se smilovao, od Omera ibn el-Hattaba /287/ da je ustao, zahvalio se Allahu i donio pohvalu na Njega, a zatim rekao: "Ljudi, uistinu, je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa Istinom i objavio mu Knjigu. Među onim što mu je objavio bio je i ajet o kamenovanju. Mi smo ga učili i zapamtili. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvršavao je ovu šerijatsku kaznu, a i mi poslije njega. Bojim se da potraje vrijeme, pa da neko kaže: ’Ne nalazimo ajet o kamenovanju u Allahovoj Knjizi', tako dolazeći u zabludu zbog ostavljanja jednog propisa kojeg je Allah objavio. Po Allahovoj Knjizi kamenovanje je Istina spram onoga ko učini blud, ako je oženjen ili udata, samo ako se to dokaže, ili se ustanovi trudnoća, ili dođe do priznanja." Zabilježili su ga opširno Buharija i Muslim od Malika, a mi smo ovdje odabrali toliko da potvrdimo našu namjeru.

Prenosi hafiz Ebu Jala el-Mevsuli od Kesira ibn es-Salta /288/: "Bili smo kod Mervana,a među nama je bio i Zejd koji reče: 'Mi smo učili: 'Starca i staricu, ako učine blud, kamenujte, obavezno!' Mervan upita: 'Zar ga nisi napisao u Mushafu?', a on odgovori: 'Spomenuli smo to kad je među nama bio Omer ibn el-Hattab.'On rekao je: 'Ja ću vam dati zadovoljavajući odgovor u vezi s tim', a mi smo pitali: 'A kako to?' Odgovorio je: 'Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i spomenuo neke stvari, a između ostalog i kamenovanje, rekavši: Allahov Poslaniče, izdiktiraj mi ajet o kamenovanju.' Odgovorio je: 'Ne mogu sada.'" Ovo ili slično tome prenio je i Nesai, a mi smo zabilježili brojne lance prenošenja koji se međusobno osnažuju i ukazuju da je ajet o kamenovanju bio zapisan, pa je dokinuto njegovo čitanje, a njegov je propis ostao važeći. Allah najbolje zna. Prenesen je propis sastavljanja, za oženjenog bludnika, sto udara biča prema ajetu i kamenovanja prema Sunnetu i to iz predaja autora četiri "Sunena" i Muslima od Ubade ibn es-Samita, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzmite i naučite od mene; Allah je za njih učinio izlaz: neudata sa neoženjenim sto udara biča i izgnanstvo do jedne godine, a udata sa oženjenim sto udara bičem i kamenovanje." Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se kamenuje žena sa kojom je najamnik počino blud, a kamenovao je i Ma’iza i ženu iz plemena Gamid i od njega, s.a.v.s., nije preneseno da ih je bičevao prije kamenovanja. Navedeni su vjerodostojni hadisi koji se međusobno osnažuju i koji su preneseni višebrojnim lancima prenošenja i tekstova o ograničavanju na njihovo kamenovanje i u njima nije spomenuto bičevanje. Allah Uzvišeni kaže: "i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje", tj. u Allahovom propisu, tj. ne imajte sažaljenja prema njima kada je u pitanju Allahov zakon, tj. sažaljenja koje će navesti sudiju da ostavi izvršenje kazne. 

U hadisu se kaže /290/: "Šerijatska kazna koja se izvršava na Zemlji bolja je za njene stanovnike od toga da im kiša pada četrdeset jutara. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubejdullaha ibn Abdullaha ibn Omera da je Ibn-Omerova sluškinja počinila blud, pa ju je on izbičevao po nogama. Nafi‘ kaže: "Mislim da rekao je: 'I po leđima." Rekao je Abdullah: "Citirao sam: 'i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje.'" Odgovorio je Ibn-Omer: "Sinčiću, vidiš, mene je obuzelo sažaljenje prema njoj. Allah mi nije naredio da je ubijem, niti da je bičujem po glavi, a nju je boljelo kad sam je bičevao." Allah Uzvišeni kaže : "ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete", tj. učinite to i izvršite kazne nad onim ko je učinio blud i jako ga udarite, ali ne žestoko i previše, kako bi se povratio i on i Onaj Koji radi isto to. Allah Uzvišeni kaže: "i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!" znači javno i u prisutvu ljudi. To je efikasnije u njihovom spriječavanju i djelotvornije za njihov povrat, jer je u tome prijekor i ljaga ako su ljudi prisutni. Ima mišljenje da to nije radi javnog sramoćenja, već da bi se Allahu dova upućivala da njima dvoma oprosti i smiluje se.

"Neka je Uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena", /1/ "Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!"/2/

Sam Uzvišeni, dž.š., izražava plemenitu zahvalu na objavljivanju Kur'ana Svome plemenitom Poslaniku na velikom Kur'anu kao što Uzvišeni kaže: "Uzvišen neka je Allah Koji Svome robu objavljuje Knjigu, i nije je dao iskrivljenu, nego ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati opomene, a da vjernike koji čine dobra djela obraduje" (18:1, 2), pa ovdje kaže: "Neka je Uzvišen." To je na oblik (tefaul) i znači trajni, ustrajni i neprekidni bereket. "Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an." Glagol označava ponavljanje i umnožavanje. Ranije Knjige bile su objavljene odjedanput. Kur'an je objavljivan, ajet po ajet, propis za propisom, sura po sura, što je jače po dostavi, i više pažnje posvjećuje onome kome se objavljuje, kao što Uzvišeni kaže u ovom suretu: "Oni koji ne vjeruju govore: 'Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!' A tako se objavljuje da bismo time srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.

Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo dati odgovor i najljepše objašnjenje navesti." (25:32,33), te je zbog toga ovdje Kur'an nazvao Furkanom, onim koji rastavlja Istinu od neistine, jer on , zaista, rastavlja Istinu od neistine, Uputu od zablude, zavedenost od razboritosti, dozvoljeno od nedozvoljenog. Uzvišeni kaže: "robu Svome"; ovo je svojstvo hvale, priznanja i ugleda jer se pridodaje robovanju Njemu (Allahu), kao što Uzvišeni kaže: "Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo…" (17:1), Uzvišeni veli: "da bi svjetovima bio opomena", kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: /357/ "Meni je dato pet stvari koje nisu date nijednom poslaniku prije mene. Jedna od njih je ta da su raniji poslanici bili poslani svaki svome narodu, a ja sam poslan svim ljudima uopšte" Uzvišeni veli: "Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema djeteta, Koji u vlasti nema ortaka", tj. On je Vlasnik nebesa i Zemlje, Čist od djeteta i sudruga, partnera, zatim obavještava da je On Uzvišeni : "i Koji je sve stvorio i kako treba uredio", tj. svaka stvar bez obzira koja, bez izuzetka, stvorena je i Njemu podređena. On je Stvoritelj svih stvari, svega i njihov Gospodar, njihov Posjednik, njihov Bog, sve je podređeno i nalazi se pod Njegovom vlašću, Njegovom upravom, potčinjenosti Njemu, Njegovim uređenjem i određenjem.

"A oni su uzeli mimo Njega božanstva koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive."/3/

Uzvišeni obavještava o velikom neznanju mušrika, koji sebi uzimaju druge "bogove" umjesto Allaha, Stvoritelja svih stvari, te uz Njega obožavaju one koji ne mogu stvoriti čak ni krilce komarca, već su i njihovi "bogovi" stvorenja koja sebi ne mogu priuštiti nikakve ni štete ni koristi, pa kako onda da to mogu priuštiti svojim obožavateljima. "Nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive", tj. nemaju oni nikakve moći ni udjela u tome, naprotiv, svi će se sigurno vratiti Uzvišenom Allahu, Njemu Jedinom, Koji život daje, oživljava i usmrćuje. On je Onaj Kome će se sva stvorenja vratiti na Sudnjem danu, od prvog do posljednjeg "Stvoriti sve vas i sve vas oživiti isto je kao i stvoriti i oživiti jednog čovjeka." (31:28) On je Onaj Koji je jedini bog, i nema gospodara mimo Njega; nema potrebe niti svrhe obožavati bilo koga osim Njega, jer, On je Allah - Jedan, Allah je utočište svakom, nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije.

"Oni koji ne vjeruju govore: 'Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu' - i čine nepravdu i potvoru, /4/ i govore: 'To su izmišljotine naroda drevnih, koje je on prepisao, pa mu se čitaju jutrom i večerom.' /5/ Reci: 'Objavljuje ga Onaj Kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i Milostiv je.'" /6/

Uzvišeni obavještava o bezvrijednosti i ograničenosti nevjerničkih umova, posebno kada govore o Kur'anu: "Ovo nije ništa drugo do velika laž", tj. riječ laž i izmišljotina "koju on izmišlja", u čemu Poslaniku, s.a.v.s., pomažu "a u tome mu i drugi ljudi pomažu - i čine nepravdu i potvoru", tj. govore raznovrsne laži i znaju da sve što o njemu govore lažu, "i govore: 'To su izmišljotine naroda drevnih, koje je on prepisao'", tj. umnožio, prenio, prepisao, "pa mu se čitaju jutrom i večerom", tj. da mu ih uče ujutro i navečer. Ovo je govor iz očaja i maloumnosti jer svi znaju da Poslanik, s.a.v.s., nije uopće znao pisati, a također svi znaju da je on uvijek bio potpuno iskren i povjerljiv i da je uvijek bio daleko od bilo kakvih prljavih, prezrenih, niskih i poročnih stvorenja. Štaviše, oni su ga prozvali "El-Emin", tj. "povjerljivi" kada su upoznali njegovu iskrenost i njegovu dobrotu.

Uprkos tome, kada ga je Allah, dž.š., počastio Objavom i Poslanstvom, počeli su ga potvarati i pripisivati mu izmišljotine i zaprepašteno ga napadati njima, te su jednom govorili da je on vrač, drugi put pjesnik, zatim su ga još žešće napadali govoreći da je lud i potpuni lažac, pa mu je Allah, dž.š., naredio i objavio: "Reci: 'Objavljuje ga Onaj Kome su poznate tajne nebesa i Zemlje'", tj. objavljuje Kur'an koji, između ostalog, obuhvata i vijesti o onima koji su bili prije kao i o onima koji će tek doći, istinito i tačno, potpuno, onako kako se i dogodilo, pa Uzvišeni veli: "Onaj Kome su poznate tajne", tj. Allah, dž.š., Koji zna sve tajne nebesa i uopće sve tajne tako kao da su one potpuno vidljive i otvorene. Zato Uzvišeni kaže: "On mnogo prašta i Milostiv je!" pozivajući ih da se pokaju i vrate, obavještavajući ih istovremeno da je Njegova milost sveobuhvatna, a Njegova blagost bezgranična za one koji se pokaju i vrate Mu se. Tako Uzvišeni kaže: "Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i Milostiv je." (5:74) Hasan el-Basri kaže: Pogledajte u veličinu ove milosti i darežljivosti; oni ubijaju Njegove dobre ljude, poslanike, a On ih poziva pokajanju i milosti.

"Ta-sin-mim." /1/ "Ovo su ajeti Knjige jasne!" /2/ "Zar ćeš ti sebe uništiti zato što oni neće da postanu vjernici?" /3/ "Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni svoje šije sagnuli." /4/ "I njima ne dođe nijedna nova opomena od Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu."/5/ "I oni poriču, a doći će im vijesti o onome čemu se izruguju." /6/ "Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?" /7/ "Zbilja, u tome Znak je, ali većina njih ne vjeruje", /8/ "a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv." /9/

Što se tiče skraćenice i slova na početku sure, o njima smo već govorili na početku tumačenja sure "El-Bekare" / "Krava". Uzvišeni kaže: "Ovo su ajeti Knjige jasne", tj. ovo su ajeti jasnog i uzvišenog Kur'ana, koji rastavlja Istinu od neistine. Uzvišeni kaže: "Zar ćeš ti uništiti", tj. upropastiti, "sebe", tj. zbog toga što silno nastojiš i žalostiš se zbog njih. "zato što oni neće da postanu vjernici?" Ovo je utjeha Uzvišenog Allaha, dž.š., Poslaniku, s.a.v.s., kao što i na drugom mjestu Uzvišeni kaže: "pa ne izgaraj od žalosti za njima." (35:8) Zatim Uzvišeni kaže "Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli", da hoćemo objavili bismo mu'džizu koja bi ih natjerala da vjeruju silom, međutim, Mi želimo samo da se vjeruje po slobodnom izboru. Zatim Uzvišeni kaže: "I njima ne dođe nijedna nova opomena od Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu", tj. kad god im je došla Knjiga sa nebesa većina ljudi se okrenula od nje, kao što Uzvišeni veli: "A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici" (12:103),

a ovdje Uzvišeni kaže: "I oni poriču, a doći će im vijesti o onome čemu se izruguju", tj. već su zanijekali Istinu koja im je došla i saznat će sigurno ono što će ih stići i zadesiti. Zatim Uzvišeni upozorava na veličinu Svoje Vlasti, Uzvišenosti, Snage i Moći, pa kaže: "Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?", tj. On je Svemoćan, Onaj Koji daje da iz zemlje niče bilje svih vrsta, ono koje se sadi, stvara plodove i životinje. Zatim Uzvišeni kaže: "Zbilja,u tome Znak je", tj. pokazatelj moći Stvoritelja, pa uprkos tome nije vjerovala većini ljudi, nego je lažnim smatrala i nijekala Njegove poslanike i Njegove Kitabe. A Uzvišeni kaže: "A Gospodar tvoj je, zaista, Silan", Onaj Koji nadvisuje svaku stvar potčinjava je i savladava, "Milostiv" u Svom stvaranju, pa ne kažnjava odmah onoga ko grješi, nego mu kaznu odgađa i daje rok, a zatim ga uzima pod Svoju veličanstvenu moć. Se'id bin Džubejr kaže u pogledu riječi "Milostiv" prema onome ko Mu se pokaje i vrati:

"A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi narodu koji se prema sebi ogrješio, /10/ narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao' /11/, on je rekao: 'Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju. /12/ Da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, /13/ a oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju.' /14/. 'Neće!', reče On. 'Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati. /15/ Otiđite Faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova. /16/ dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!' /17/ 'Zar te među nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?', reče Faraon, /18/ 'i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik!' /19/ 'Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao', reče, /20/ 'a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio. /21/ A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?'" /22/

U riječima Uzvišenog: "A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi narodu koji se prema sebi ogrješio'" Uzvišeni obavještava o onome što je naredio Svome robu i Svome poslaniku s kojim je razgovarao (kelim), Musau bin 'Amranu, a.s., kada ga je pozvao sa desne strane brda Tur, odabrao ga i naredio mu da ide Faraonu i njegovim sljedbenicima. U tom pogledu Uzvišeni kaže: "Idi narodu koji se prema sebi ogriješio, narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeruju, da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, a oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju." Ovo su smetnje i isprike za koje je tražio da ih Allah, dž.š., otkloni od njega, kao što je rečeno u suri "Ta-ha": "Gospodaru moj", reče Musa, "učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj", sve do ajeta "…Udovoljeno je tvojoj molbi, o Musa." (20:25 - 36)

Uzvišeni kaže: "a oni protiv mene optužbu za zlodjelo imaju, pa se plašim da me ne ubiju", tj. zbog ubistva Kopta, koji je bio uzrokom njegovog izlaska iz Egipta "Neće!", reče On, tj. reče mu Allah, dž.š., da se ne plaši ničega od toga, kao što Uzvišeni kaže: "Pomoći ćemo te bratom tvojim", reče On, "i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići: s Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat ćete pobjednici." (38:35) "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati", kao što Uzvišeni kaže: "Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim" (20:46), tj. On čuje njih dvojicu šta će kazati Faraonu i vidi ih, njih dvojica su pod Njegovim nadzorom i On ih pomaže i podržava u tome"Otiđite Faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova'", tj. obojica smo poslani tebi, te "dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!", tj. oslobodi ih tvoga ropstva i kažnjavanja jer su oni vjerni robovi Allahovi, oni pripadaju grupi iskrenih. A kada je Musa, a.s., to rekao, Faraon ga je prezreo, prigovarajući mu za ono što je, navodno, dobro učinio za njega, govoreći: "Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio", ajet ... u našoj kući u našoj postelji, dobročinstvo ti činili tolike godine Zatim si to dobročinstvo uzvratio ubistvom našeg čovjeka i zanijekao si našu blagodat prema tebi.

Zbog toga kaže: "i još si nezahvalnik", tj. jedan od onih koji poriče. "'Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao', reče", tj. u tom trenutku bio sam jedan od neznalica prije nego što me Allah, dž.š., oblagodario poslanstvom, "a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao", a sada, sada je druga stvar u pitanju. Allah, dž.š., me je poslao tebi, ako Mu se pokoriš, bit ćeš spašen, a ako Mu pokažeš nepokornost, bit ćeš uništen i upropašten, te zatim opet reče Musa, a.s.: "A dobročinstvo koje mi prebacuješ - da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?", tj. nisi mi dao lijep odgoj, koliko si zla učinio sinovima Israilovim. Učinio si ih robovima i koristio si ih samo za svoje prisilne radove, učinio si dobro prema jednom čovjeku, a porobio si čitav narod.

"Ta-sin. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne /1/ upute i radosne vijesti onima koji vjeruju, /2/ koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. /3/ Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato oni lutaju; /4/ njih čeka zla kazna, a na onom svijetu će biti posve izgubljeni, /5/ a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudroga i Sveznajućeg!"/6/

Već je ranije govoreno, u suri "El-Bekare" / "Krava", o slovima, skraćenicama koja se nalaze na početku sure. Uzvišeni kaže: "Ovo su ajeti", tj. ovo su ajeti. "Kur'ana, Knjige jasne", tj. jasne i očigledne, "upute i radosne vijesti onima koji vjeruju", tj. on je radosna vijest i uputa svakome onom koji ga slijedi i koji ga smatra istinitim. "...koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju", tj. obavljaju propisane namaze, daju naređeni i propisani zekat, koji su potpuno ubjeđeni u onaj svijet, proživljavanje poslije smrti, nagradu za učinjena djela, kako dobra tako i loša djela, u Džennet i Vatru, kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i slijepi.'” /41:44/

Zbog toga se ovdje kaže: "Onima koji u onaj svijet ne vjeruju", tj. negiraju ga "Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove - zato oni lutaju", tj. lijepe njima, one koje oni rade, produbljujemo im njihovu zabludu i oni lutaju u zabludi, zbog negiranja onog svijeta, ahireta"...njih čeka zla kazna", tj. na oba svijeta "a na onom svijetu će biti posve izgubljeni", tj. osim njih neće biti izgubljenih. Uzvišeni kaže: "a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudrog i Sveznajućeg!", tj. ti, zaista, Muhammede uzimaš ovaj Kur'an od Mudroga, Njegove naredbe i Njegove zabrane, On Svojim znanjem obuhvata sve stvari, velike i sitne. Ono o čemu je On obavijestio sušta je Istina, a Njegova mudrost potpuna pravda.

"Kada Musa reče porodici svojoj: 'Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu, ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali, /7/ neko ga, kad joj se približi, zovnu: 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! /8/ 'O Musa, Ja sam - Allah, Silni, i Mudri! /9/ Baci svoj štap!' Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. 'O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da boje; /10/ a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni uistinu, ću oprostiti i samilostan biti! /11/ Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna - bit će jedno od devet znamenja Faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički. /12/ I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: 'Ovo je prava čarolija!' /13/ I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.'" /14/

Uzvišeni spominje Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kako je bilo sa Musaom, a.s., kako ga je Allah, dž.š., odabrao i kako mu je govorio. Dao mu je očite mudžize i poslao ga je Faraonu i njegovoj kliki, a oni nisu u njih povjerovali. Uzoholili su se i odbili da ga slijede, pa Uzvišeni veli: "Kad Musa, a.s., reče porodici svojoj", dok je išao sa svojom porodicom kada je u noći zalutao na putu, "Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu“, o putu, "ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali", tj. koja će vas zagrijati, pa je i bilo kako rekao je. Vratio se od nje sa velikom viješću, preuzeo je od nje ogromno svjetlo. Zbog toga Uzvišeni kaže: "neko ga, kad joj se približi, zovnu:" 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje.'" Tom prilikom ugledao je vatru koja se rasplamsala na zelenom stablu. Sve što se više vatra rasplamsavala, stablo je postajalo sve zelenije i blistavije. Zatim je podigao glavu i vidio je kako njeno svjetlo dopire do svoda nebesa.

Ibn-Abbas i drugi kažu kako to nije bila vatra, nego je to bila blistava svjetlost. Musa je zastao začuđen onim što je vidio i neko ga "zovnu: 'Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra", tj. neka budu obasuti blagoslovom, "i oni oko nje", tj. i meleki, kako kažu Ibn-Abbas, Ikrime i Se'id bin Džubejr. Ibn Ebi-Hatim prenosi od ‘Amra bin Murre, koji kaže da je čuo Ebu-Ubejdu kako priča od Ebu-Musaa, r.a., da rekao je: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /395/ 'Allah, dž.š., ne spava i nema potrebe da spava, smanjuje udio u nafaki i podiže ga. Do njega dostižu noćni poslovi prije pojave dana, a isto tako, dnevni poslovi prije pojave noći.'" Ovome El-Mes'udi dodaje, pa kaže: "...a zastor Mu je svjetlost ili vatra, da ga otkrije veličajni sjaj Božijeg lica, spalio bi sve na što Njegov pogled padne." Zatim je Ebu-Ubej proučio ajet: "Nek' su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje." Osnova ovog hadisa prenesena je iz Muslimovog "Sahiha", a prenosi ga ‘Amr bin Murre. Uzvišeni kaže: "i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!", čist od toga da sliči stvorenjima. Uzvišeni, dalje kaže: "O Musa, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!" Upoznao ga je da Onaj Koji mu se obraća i koji ga doziva je On, njegov Gospodar, Allah, Silni, Koji nadvisuje sve stvari i potčinjava ih, Mudri u svemu onome što govori i što čini. "'Baci svoj štap!' Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se", tj. naredio mu je da baci svoj štap, pa ga je on bacio iz svoje ruke. Istog trenutka on se pretvori u ogromnu, najveću zmiju koja se izuzetno brzo kretala.

Pojam "el-džann" označava vrstu zmija koje se najbrže kreću i gmižu. A prema hadisu zabranjeno je ubijanje kućnih zmija zvanih "el-džinan" (bijele bezopasne zmije). Kada je Musa sve to vidio, "uzmače i ne vrati se" od straha. A Uzvišeni kaže: "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ničega da se boje", tj. ne boj se zbog toga što vidiš, Ja sam te odabrao da budeš poslanik, dostavljač i upućivač, pa Uzvišeni kaže: "a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni - Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti!" Ovo je apsolutno izuzeće, u njemu je velika radost čovjeku, jer ko uradi kakvo nevaljalo djelo zatim ga ostabi i pokaje se, Allah će primiti njegovo pokajanje, kao što Uzvišeni kaže: "Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje." /20:82/ Uzvišeni kaže: "Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela, ali neće biti bolesna." Ovo je drugi ajet, znak i očit dokaz moći Allaha, dž.š., jer kada je uvukao svoju ruku u njedra, pa je izvukao, ona postade bijela, kao da je komad mjeseca, sjajna, svjetluca kao blijesak munje.

"Ta-sin-mim. /1/ Ovo su ajeti Knjige jasne! /2/ Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i Faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju. /3/ Faraon se u zemlji bio, uzdigao, i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smutljivac bio. /4/ A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo. /5/ I da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali." /6/

Već smo ranije govorili o slovima - skraćenicama... Uzvišeni Allah kaže: "Ovo su ajeti Knjige jasne!", tj. ovo su ajeti uzvišene, potpuno jasne Knjige, koja objelodanjuje činjenice i ono što je bilo, kao i ono što trenutno postoji. Uzvišeni kaže: "Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i Faraonu, onako kako je bilo", a Uzvišeni također veli: "Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo" (11:3), tj. navodimo ti vijesti o prijašnjim narodima tako da ih ti vidiš. "Faraon se u zemlji bio uzdigao", tj. uzdigao se i uzoholio: "i stanovnike njezine na stranke izdijelio", tj. na vrste i grupe tako da je svaku od tih grupa usmjeravao da rade ono što je on htio od državnih poslova. Uzvišeni veli: "jedne je tlačio", znači sinove Israilove, koji su u to vrijeme bili najbolji stanovnici svoga vremena. Faraon ih je pokorio i eksploatirao ih je, koristeći ih danonoćno za obavljanje najtežih radova. Uza sve to, ubijao je njihove sinove, a u životu ostavljao njihove žene, bojeći se da među njih ne dođe novorođenče koje će uništiti Faraona svojom rukom, a što se temelji na vijesti kojom je obradovao Ibrahim, a.s., nakon što je Allah, dž.š., spasio njegovu ženu Saru, koju je htio silovati silnik Egipta u to doba.

Kopti su o ovome pričali u prisustvu Faraona, pa je on naredio da se zakolje svako novorođeno muško dijete iz naroda Benu-Israil. Međutim, ta predostrožnost nije koristila protiv sudbine i određenja, koje je za svakoga u Knjizi. Zbog toga Uzvišeni kaže: "A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali." To je Uzvišeni Allah, dž.š., radio sa njima, kao što Uzvišeni kaže: "Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi." (26:59) Uprkos tome, Faraonu nije koristila njegova opreznost od određenja Velikog Vladaoca, Uzvišenog, nego je sprovedena njegova presuda i Njegovo određenje, te su Faraon i Njegova vojska potpuno uništeni, jer je Gospodar visokih nebesa, Onaj Koji potčinjava i savladava sve Svojom silnom moći.

"I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.' /7/ I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili. /8/ I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti', a oni ništa ne predosjetiše." /9/

Faraon je masovno ubijao mušku djecu Izraelićana, tako da su se Kopti pobojali da potpuno ne iščeznu sinovi Israilovi, jer poslije toga ne bi imao ko da u to vrijeme radi one ogromne poslove. To su, ustvari, rekli Faraonu, pa je on naredio da se djeca jedne godine ubijaju a druge ostave u životu. Allahovom, dž.š., odredbom desilo se rođenje Haruna u godini u kojoj djeca nisi bila ubijana, a Musa, a.s., rodio se u godini u kojoj su djeca ubijana. Milošću i dobrotom Uzvišenog Allaha, dž.š., prema Musaovoj majci na njoj se nije vidio znak njene trudnoće, a niti je njenim dadiljama, onima koje su neprestalno boravile i pratile među ženama Israilovih, bilo dato da primijete to i saznaju za njenu trudnoću. A nakon što je majka Musaova rodila svoga sina Musaa, zabrinula se i pobojala za njega, ali ga je žestoko voljela i ko god bi vidio Musaa silno bi ga zavolio. Uzvišeni kaže: "Ja sam učinio da te svako voli." Uzvišeni Allah, dž.š., ju je nadahnuo, kao što Uzvišeni kaže: "I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti.'" A nakon što ga je bacila u vodu, tj. na obalu rijeke Nila, otplovio je vodom koja ga je nosila dok ga nije nanijela pored Faraonove palače.

Našle su ga robinje i služavke, ponijele ga i otišle s njim Faraonovoj ženi, jer nisu znale šta s njim da rade. Bojale su se da otvore sanduk bez nje. A kada su ga otkrile, vidješe u njemu dječaka najljepšeg oblika, najslađeg i najljepšeg lica. Allah, dž.š., ulio je ljubav u njeno srce prema njemu kad ga je ugledala, a to je tako pošto je Allah, dž.š., želio da je počasti a unesreći njena muža, te zbog toga Uzvišeni kaže: "I nađoše ga Faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad." Allah, dž.š., im je propisao da ga nađu kako bi ga On učinio njihovim neprijateljem i jadom njihovim. Zbog toga Uzvišeni kaže: "zaista su Faraon i Haman i vojske njihove uvijek grješili." A Uzvišeni, također, veli: "I žena Faraonova reče: 'On će biti radost i meni i tebi!'", znači - kada ga je Faraon vidio namjeravao ga je ubiti, bojeći se da ne bude od sinova Israilovih, pa se Asja, kći Muzahimova, počela prepirati za njega, pobudila je Faraonovu ljubav i omilila mu ga rekavši: "On će biti radost i meni i tebi!", a Faraon reče: "Da, što se tebe tiče hoće, a što se tiče mene, neće!", pa je tako i bilo. On je bio povodom da nju Allah, dž.š., uputi i da njega, Faraona, uništi njegovom, Musaovom, rukom. Uzvišeni kaže: "a možemo ga i posiniti", tj. željela je da ga posini i odgoji ga s obzirom da nije imala dijete od Faraona. Pa Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "a oni ništa ne predosjetiše", tj. nisu shvatali šta je Allah, dž.š., želio time što su ga baš oni našli i izvukli, a u tome je bila ogromna i savršena mudrost i apsolutni dokaz.

"Elif-lam-mim /1/ Zar misle ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni? /2/ A mi smo u iskušenje doveli i one prije njih,pa će Allah, doista, znati ( ukazujući na ) one koji govore istinu i one koji lažu. /3/ Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? Loše prosuđuju! /4/ Ako se nada susretu s Allahom, pa od Allaha određeno vrijeme će doći, a On sve čuje i sve zna! /5/ A onaj ko se bori-bori se samo za sebe., doista, je Allah neovisan od svih svjetova. /6/ Oni koji vjeruju i dobra djela čine, preći ćemo, sigurno, preko hrđavih postupaka njihovih, i za ono što su radili, doista, ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi." /7/

O "isprekidanim slovima" već je bilo govora na početku sure "El-Bekara". Uzvišeni Allah rekao je: "Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Mi vjerujemo!' i da u iskušenje neće biti dovedeni?" Ovo je upitno-odrična formulacija koja znači: "Allah, Uzvišeni i Slavljen neka je, neizostavno će iskušati Svoje robove vjernike shodno snazi njihovog vjerovanja, a vjerodostojni hadis glasi: /417/ "Najteža iskušenja imali su vjerovjesnici, zatim dobri ljudi, zatim najuzorniji među ljudima; čovjek biva iskušavan shodno jačini njegovog vjerovanja, pa ako mu je vjera čvrsta, iskušenje biva teže." Navedeni ajet sličan je riječima Uzvišenog: "zar mislite da ćete biti ostavljeni a da Allah neće znati ( ukazujući na ) one među vama koji se bore..." /9:16/ Zbog toga je na ovom mjestu rekao: "Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, pa će Allah, doista, znati ( ukazujući na ) one koji govore Istinu i one koji lažu." Tj. one koji su iskreni u tvrdnji da vjeruju, od onih koji lažu u riječima i tvrdnjama, a Allah, neka je Slavljen i Uzvišen, zna ono što je bilo i ono što će biti, i ono što nije bilo kako bi bilo da je bilo; ovo je zajednički stav učenjaka Ehli-sunne vel-džema'a.

Uzvišeni Allah rekao je: "Zar misle oni koji zla djela rade da će nam umaći? Loše prosuđuju!", jer uistinu je za njima najžešća kazna. Zar misle da će joj umaći? Kako je loše ono što misle! Uzvišeni rekao je: "A ko se nada susretu sa Allahom", tj. sa budućim svijetom i ko priželjkuje Allahovu nagradu, njegova će se želja ostvariti i bit će nagrađen u potpunosti za svoja djela, to će se, nedvojbeno, desiti. Stoga Allah Uzvišeni kaže: "Pa od Allaha određeno vrijeme će doći: On sve čuje i sve zna", čuje molbe i zna ono što će biti. Allah Uzvišeni kaže: "A onaj ko se bori-bori se samo za sebe..." Uzvišeni je poput ovoga rekao: "Ko čini dobro, u svoju korist čini" /41:4/, tj. njemu će koristiti jer je Allah neovisan od djela robova, pa makar oni bili najbogobojazniji, neće se Njegova vlast uopće povećati, stoga On kaže: "Doista je Allah neovisan od svih svjetova." Hasan El-Basri kaže: "čovjek će se boriti na Allahovom putu, i neće ni jedan dan u životu udarati sabljom, a da poslije toga Uzvišeni Allah neće reći: 'Onima koji vjeruju i dobra djela čine preći će mo sigurno preko loših postupaka, i za ono što su radili, doista, ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi'", tj. i pored toga što je Allah Uzvišeni neovisan od svih svjetova, On nagrađuje dobre vjernike najljepšom nagradom i briše njihova loša djela dobrim djelima, primi malo dobro djelo i da nagradu za njega čak do sedam stotina puta, a za loše djelo kažnjava istom mjerom ili oprosti i prijeđe preko toga:

"Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni će te se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti. /8/ One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti." /9/

Nakon što ih je podstakao da se čvrsto pridržavaju vjerovanja u Jednog Boga, Uzvišeni Allah naređuje Svojim robovima da čine dobročinstvo roditeljima. Roditelji su uzrok postojanja čovjeka i on je dužan da im čini dobročinstvo zauzvrat dobročinstvu koje su oni njemu činili. Otac ga je izdržavao a mati ga brižno pazila. Uz ovo zaduženje da im se čini dobročinstvo Uzvišeni rekao je: "Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj", tj. ako te budu podsticali da slijediš njihovu mnogobožačku vjeru, nemoj ih slijediti. Vi ćete se meni vratiti na Sudnejm danu, pa ću te nagraditi za dobročinstvo prema njima i za to što si bio strpljiv u vjeri, te ću te pridružiti skupini onih koji su bili dobri, a ne skupini u kojoj su tvoji roditelji. Čovjek će, uistinu, biti na Sudnjem danu u skupini onih koje je volio, tj. volio vjerskom ljubavlju. Stoga, Uzvišeni kaže: "One koji vjeruju i dobra djela čine sigurno ćemo među one koji su dobri uvrstiti." Tirmizi prenosi od Semmak ibn Harba da je rekao: "Čuo sam Mus'ab ibn Sa'ada kako prenosi od svoga oca da je on rekao: 'O meni su objavljena četiri ajeta', pa je ispričao svoju pripovijest i rekao: 'Rekla je Sa'adova majka: 'Zar ti nije Allah naredio dobročinstvo? Tako mi Allaha, ja neću ništa jesti niti piti dok ne umrem ili dok ne napustiš islam i vratiš se u svoju vjeru.'' Te su joj, rekao je, kada bi htjeli da je nahrane, otvarali usta", pa je objavljeno: "Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da nekoga Meni ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj." Ovaj hadis prenose Ahmed, Muslim, Ebu-Davud, Nesai i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen, sahih.

"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha!', a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodra tvoga, sigurno će oni reći: 'Bili smo uz vas!' A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim? /10/ Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični" /11/

Uzvišeni kazuje svojstva lažljivaca koji očituju vjeru jezikom, a ista se nije učvrstila u njihovim srcima, tako da kada ih zadesi kakva nevolja, vjeruju da im je to kazna od Uzvišenog Allaha, pa odbace islam, stoga Uzvišeni kaže: "Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha!', a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna." Kao što je također rekao: "Ima svijeta koji Allahu robuje površno,ako ga zadesi dobro, smiri se, a ako ga zadesi iskušenje, vrati se svome nevjerovanju"-do riječi-"...to je, zaista, velika zabluda." /22:11,12/

"Elif-lam-mim. /1/ Bizantinci su pobijeđeni /2/ u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti /3/ za nekoliko godina - i prije i poslije Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati /4/ Allahovoj pomoći - On pomaže kome hoće, On je Silan i Milostiv - /5/ obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna, oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni." /7/

Ovi ajeti objavljeni su kada je persijski vladar Sapur zauzeo Šam, dijelove Arapskog poluotoka koji su bili uz njega i krajnje dijelove Bizantije, te je prisilo Herkula, vladara Bizantije, da potraži utočište u Carigradu, u kome ga je dugo držao u okruženju. Poslije je zemljom ponovo zavladao Herkul, kao što će naknadno biti objašnjeno. Prenosi imam Ahmed od Abbasa, neka je Uzvišeni Allah zadovoljan sa njima, u vezi sa riječima Uzvišenog Allaha: "Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni u susjednoj zemlji..." da je rekao: "Pobijeđeni i pobijedili su", pa je rekao: (425) "Mnogobošci su voljeli da Perzijanci ovladaju Bizantincima jer su oni idolopoklonici, dok su muslimani voljeli da Bizantinci ovladaju Perzijancima jer su oni sljedbenici Knjige. To je spomenuto Ebu-Bekru, a Ebu-Bekr je to spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Oni će, zaista, pobijediti."

Ebu-Bekr je to spomenuo ovima, pa su rekli: "Utvrdi nam rok, pa ako (dobijemo opkladu) pobijedimo, dobijamo to i to, a ako vi pobijedite, dobijate to i to." Utvrđen je rok od pet godina, a Bizantinci nisu pobijedili. To je spomenuo Ebu-Bekr Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu rekao je: "Zašto nisi odredio da je taj rok manji od", mislim da je rekao: "deset", kaže Seid ibn Džubejr: "Nekoliko بضع je ono što je manje od deset, a Bizantinci su poslije pobijedili. On kaže da je to u skladu sa riječima Uzvišenog Allaha: "Elif-lam-mim /1/ Bizantinci su pobijeđeni /2/ u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti" /3/, do riječi Uzvišenog Allaha: "On je Silan i Milostiv." Navodi se u predanju Ibn Ebi-Hatima od El-Berra'a u jednoj rečenici hadisa, a nakon što je Ebu-Bekr dobio opkladu od mnogobožaca za pobjedu Bizantinaca nad Perzijancima: (426) "Pa ne prođoše te godine, a Bizantinci pobijediše Perzijance i povezaše svoje konje u El-Medainu, pa je došao Ebu-Bekr Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: 'Ovo je nezakonito stečen imetak.' Rekao mu je Allahov Poslanik: 'Podaj ga kao milostinju!'" Kao što se navodi u jednoj predaji El-Tirmizija: "Neki ljudi iz plemena Kurejš rekli su Ebu-Bekru: 'To je između nas i vas, vaš starješina tvrdio je da će Bizantinci za nekoliko godina pobijediti Perzijance.

Zar se nismo za to kladili?' Rekao je: 'Jesmo', a to je bilo prije zabrane klađenja..." Kaže se da je pobjeda Bizantinaca nad Perzijancima bila u godini pobjede muslimana nad mnogobošcima na Bedru, a kaže se i da je to bilo u godini Hudejbije. Neki, pak, pričaju da se car zavjetovao da će, ukoliko mu Allah dadne da pobijedi perzijskog kralja, pješke otići od Himsa do Jerusalema, iz zahvalnosti Uzvišenom Allahu, što je i učinio. Nakon što je došao u Jerusalem, a prije nego je izašao iz njega, stiglo mu je pismo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje mu je poslao po Dihjeu ibn Halifi. Dihje ga je dao jednom uglednom čovjeku iz Basre, koji ga je proslijedio caru. Kada je stiglo do njega upitao je: "Ko ima u Šamu od Arapa iz Hidžaza? Doveli su mu Ebu-Sufjana Sahra ibn Harba el-Emevija u društvu Kurejši... Na osnovu ovoga zaključili su da je pobjeda Bizantinaca nad Perzijancima bila u godini Hudejbije, jer je car ispunjavao ovaj zavjet poslije Hudejbije, a Allah najbolje zna. Allah, dž.š., kaže: "prije i poslije, Allahova je odluka", tj. prije toga i poslije toga. "Toga dana će se radovati vjernici Allahovoj pomoći..."

"Elif-lam-mim/1/ Ovo su ajeti mudre Knjige, /2/ upute i milosti onima koji budu dobro činili, /3/ onima koji namaz budu obavljali i zekat davali i koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali; /4/ takvi su na Uputi Gospodara svoga i oni će uspjeti. /5/

Na početku sure "El-Bekare" općenito je govoreno o onom što se odnosi na početak ove sure, a to je da je Uzvišeni i Hvaljeni učinio ovaj Kur'an Uputom, Lijekom i Milošću za one koji budu dobro činili, a to su oni koji dobro čine u slijeđenju Šerijata - obavljaju propisane namaze u njihovim određenim vaktovima, utvrđene i neutvrđene nafile, daju obavezni zekat kome je potrebno, održavaju vezu sa rodbinom i njihovim bližnjima, čvrsto su uvjereni u nagradu i kaznu na ahiretu i Allahu, dž.š., se obraćaju da im to u sevab upiše. Ko bude tako radio, on je od onih za koje je Uzvišeni Allah, dž.š., rekao: "Takvi su na Uputi Gospodara svoga", tj. na razboritosti, jasnoći, Jasnom i Vidljivom putu. "i oni će uspjeti", tj. na dunjaluku i ahiretu.

"Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna./6/ Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh - zato mu navijesti patnju nesnosnu." /7/

Nakon što je iznio stanje srećnika koji slijede Allahovu knjigu i okoriste se kad je čuju, kao što Uzvišeni veli: "Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju." (39:23) Uzvišeni zatim iznosi stanje nesrećnika koji su odbili da se koriste slušanjem Allahovog govora, a prihvatili su slušanje svirke i melodične pjesme i muzičke instrumente, kao što Ibn-Mesud, oko pitanja Allahovog govora: "Ima ljudi koji kupuju za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili" veli: "Tako mi Allaha, to je pjesma." Tako su rekli: Ibn-Abbas, Džabir, Ikrime i dr. Ed-Dahak rekao je da je to širk. Ibn-Džerir kaže da je to svaki govor koji odvraća od Allahovih dokaza (ajeta) i slijeđenja Njegovog puta. Što se tiče Allahovog govora: "da bi s Allahova puta odvodili", znači da ovo rade zbog suprotstavljanja islamu i njegovim pripadnicima, a Njegov govor: "i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali" znači da bi se s njim izigravali. Govor Allaha, dž.š.: "Njih čeka sramna kazna" znači da će biti u stalnom azabu, poniženi na Sudnjem danu, kao što su prije omalovažavali Allahove dokaze. Iza toga Allah, dž.š., rekao je: "Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije čuo, kao da je gluh", tj. kada bi se kur'anski ajeti kazivali ovom koji se odao razonodi, igri i muzici, on bi se okrenuo i suprotstavio. Pravio bi se da ne čuje, a nije gluh, jer osjeća bol kada bi ga čuo; on za tim nema nikakve potrebe. Allahov govor: "...zato mu navjesti patnju nesnosnu", tj. Sudnjeg dana. To će ga boljeti kao što ga je boljelo slušanje Allahove Knjige i njegovih ajeta. To je, bez sumnje, adekvatna nagrada za odgovarajuću vrstu posla, a tvoj Gospodar neće nikom nepravdu učiniti.

"Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili, doista, pripadaju bašče uživanja,/8/ u njima će vječno boraviti - obećanje je Allahovo istinito, a On je Silan i Mudar." /9/

U ovim ajetima spomen je završetka onih koji su vjerovali u Allaha, povjerovali polanicima i radili dobra djela radi Allahovog zadovoljstva; "njima, doista, pripadaju bašče uživanja", tj. u njima će uživati uz razne užitke koje niko ne može ni zamisliti. U njima će biti nastanjeni i neće poželjeti da ih nečim drugim zamjene. Allahov govor: "obećanje je Allahovo istinito" znači da će to, bez ikakve sumnje, biti, a Allah održava obećanje jer je On, doista, Plemenit, Dobročinitelj, radi što želi i On sve može. "On je Silan", i svaku stvar je pokorio i sve Mu je poslušno. "On je Mudar" u svom govoru i postupcima i učinio je Kur'an uputom vjernicima.

"Stvorio je nebesa koja vi vidite bez stupova, a po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta razasuo. Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke./10/ To je Allahovo stvaranje, a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili! Ništa! Mnogobošci su u očitoj zabludi." /11/

Uzvišeni ovim izlaže Svoju ogromnu moć u stvaranju nebesa i Zemlje i onog što je na njima i među njima. On veli: "Stvorio je nebesa bez stupova" vidljivih ili nevidljivih. Ovaj problem izložen je na početku sure "Er-Ra'd", pa to sad ne treba ponavljati. "A po Zemlji planine nepomične razbacao", znači da je brda učvrstio na Zemlji kako se ne bi tresla sa svojim stanovnicima, zbog čega je Uzvišeni rekao: "da vas ne trese." Allahov govor: "i po njoj životinje svih vrsta razasuo" znači da je po njoj razasuo razne vrste životinja čije vrste i boje ne zna niko osim Onog Koji ih je stvorio. U sljedećem Svom govoru Uzvišeni stavlja do znanja da je On Onaj Koji daje opskrbu: "Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke", tj. dvije od svake biljke. Govor Uzvišenog: "To je Allahovo stvaranje" znači da je to produkt samo Allahovog stvaranja, djela, odredbe i ničijeg više, i da u tome on nema druga. Zbog toga je Uzvišeni "...a pokažite Mi šta su drugi mimo Njega stvorili?", tj. kipovi i idoli što ih obožavaju i mole im se mimo Allaha?! "Ništa! Mnogobošci su", tj. oni koji Allahu druga pridružuju i drugog mimo Allaha obožavaju, "u zabludi", tj. u neznanju i sljepoći, "očitoj", odnosno očevidnoj i jasnoj.

"A Mi smo Lukmanu mudrost darovali:" Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, Neovisan i hvale Dostojan." /12/

U vezi sa Lukmanom prethodnici su se razišli. Da li je bio poslanik ili samo "dobri Allahov rob" kome nije dato poslanstvo? Većina ih zauzimaju ovo drugo stanovište. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je on bio abesinski rob, stolar. Džabir ibn Abdullah rekao je: "Bio je malen, pljosnata nosa, iz Nobe." Seid ibn el-Musejjeb rekao je: "Lukman je bio s juga Egipta, Allah mu nije dao poslanstvo, već mudrost." Ibn-Džerir rekao je: "Lukman je bio abesinski rob, stolar. Njegov Gospodar mu rekao je, što je on i uradio: 'Zakolji nam ovu ovcu!' Zatim mu reče: 'Izvadi iz nje dva najbolja komada mesa!', pa je izvadio jezik i srce. Tu je, zatim, boravio izvjesno vrijeme, onoliko koliko je Allah htio. Zatim mu je Gospodar rekao: 'Zakolji nam ovu ovcu!', što je i uradio, zatim reče: 'Izvadi iz nje dva najgora komada mesa!', pa je izvadio jezik i srce. Gospodar mu rekao je: 'Naredio sam ti da izvadiš dva najljepša komada mesa iz ovce i ti si to uradio, pa sam ti naredio da izvadiš dva najgora komada mesa iz nje što si i uradio?'

"Elif-Lam-Mim./1/ Objavljivanje Knjige, o kojoj nema sumnje, od Gospodara je svjetova, /2/ a oni govore: 'On je izmišlja!' Ne, ona je Istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu Prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem." /3/

O skraćenim harfovima već je bilo govora na početku sure "El-Bekare", pa nema potrebe to ovdje ponavljati. Govor Uzvišenog "Objavljivanje Knjige,o kojoj nema sumnje", znači da uopće ne treba sumnjati niti biti skeptičan da je ona objavljena "od Gospodara je svjetova." Zatim Uzvišeni obavještava o idolopoklonicima pa veli: "a oni govore: 'On je izmišlja!'", to jest, to je njegova lična izmišljotina. "Ne, ona je Istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem", tj. da slijede Istinu s kojom je došao. U Knjizi o džumi, Buharija u svom "Sahihu" prenosi od Ebu-Hurejrea da rekao je: /467/ "Allahov Poslanik petkom je na sabah-namazu učio: "suru 'Es-sedžda'", i to prenosi i Muslim od Sufjana es-Sevrija. Imam Ahmed prenosi od Džabera da rekao je: /468/ "Allahov Poslanik ne bi zaspao dok ne bi proučio: "iz sure 'Es- Sedžde." (El-Mulk). Ovo bilježi samo Ahmed.

"Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne opomenete?/4/ On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u Danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje./5/ To je Onaj Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi." /6/

Uzvišeni obavještava da je On stvorio sve stvari - nebesa, Zemlju i ono što je među njima - u šest dana, a zatim se nad Aršom uzvisio, onako kako to odgovara Njegovoj uzvišenosti, bez ikakvog prilagođavanja, poređenja, akomodacije, tumačenja i lišavanja Njega Njegovih atributa "Vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate", tj. On je Vlasnik upravljanja stvarima, Stvoritelj, On upravlja svim stvarima, svemoćan je pa nema zaštitnika stvorenjima izuzev Njega niti ima zagovarača osim sa Njegovim izunom. "Pa zašto se ne urazumite", tj. o vi koji obožavate drugog osim Allaha i koji se oslanjate na drugog mimo Njega - On je Uzvišen i Svet, nema suparnika, sudruga, pomoćnika, rivala niti Sebi jednaka. Nema drugog boga osim Njega niti drugog gospodara osim Njega. Njegov govor: "On upravlja svime, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća", znači da se spušta njegova naredba sa najvećih nebeskih visina do krajnjih dijelova sedme Zemlje, kao što Uzvišeni veli: "Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio. Njegovo naređenje na sve se njih odnosi." (65:12) Njemu, Uzvišenom, penju se djela "u danu koji, prema vašem računaju vremena, hiljadu godina traje." Ali melek to prevali za vrijeme koliko je treptaj oka. "To je Onaj Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi", tj. Allah, dž.š., je Svjedok nad djelima Svojih robova koja se sva Njemu dižu, i velika i mala. On je silan, Slavan, Onaj Koji je pokorio i potčinio svaku stvar. On je Milostiv prema Svojim robovima vjernicima. On je Silan u Svojoj milosti. Milostiv u Svojoj Silini, i to je ta potpunost. Silina sa Milošću i Milost sa Silinom. On je Milostiv bez ikakve manjkavosti.

"Koji sve savršeno stvara, Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače/7/ a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine,/8/ zatim ga skladno uobličava i život mu udahne, i On vam sluh i vid i pamet daje, a kako vi malo zahvaljujete! /9/

Uzvišeni nas obavještava da je On usavršio sva stvorenja i precizno ih i mudro stvorio. Zatim, nakon što nas obavještava o stvarenju nebesa i Zemlje On nas podsjeća na stvarenje čovjeka pa veli: "Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače." Znači da je od ilovače stvorio oca čovječanstva, Adema, a.s., "a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine", tj. razmnožavaju se, također, od tekućine (kapi) koja izlazi iz kičme čovjeka i grudi žene. "Zatim ga skladno uobličava", tj. Adema nakon što ga je stvorio, od zemlje. Stvorio ga je savršeno, "i život mu udahnuo i On vam sluh i vid i pamet daje." - Riječ znači pamet, umovi. "a kako vi malo zahvaljujete" na ovim sposobnostima kojima vas je Uzvišeni i Svemoćni Allah opskrbio. Sretan je onaj ko ih upotrijebi u pokornost Njemu, Svemoćnom.

"Oni govore: 'Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?' Oni u susret s Gospodarom svojim ne vjeruju./10/ Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti." /11/

Uzvišeni nas obavještava o idolopoklonicima koji niječu proživljenje, govoreći: "Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom", tj. kada se naša tijela raspadnu, u zemlji razdvoje i nestanu. "...zar ćemo se ponovo vratiti poslije takvog stanja!?" Oni to niječu jer to upoređuju sa svojom ograničenom moći, a ne sa Onim Koji kad kaže: "Budi!" - to biva. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Oni u susret s Gospodarom svojim ne vjeruju." Zatim rekao je: "Reci: 'Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti.'" Iz ovog ajeta se vidi da je "Melek smrti" određena osoba među melecima, kao što je već napomenuto u hadisu navedenom u komentaru sure "Ibrahim". Neki ga nazivaju Azrailom i kao takav je i poznat. To kaže Katada i drugi. On ima svoje suradnike. U jednom hadisu stoji da njegovi suradnici vade duše iz tijela i kada dođe do grla onda je preuzima Melek smrti. Mudžahid rekao je: "Njemu je Zemlja napravljena da izgleda kao tast i iz nje uzima ljudske duše kada želi." To isto od Allahovog Poslanika prenosi i Zuhej ibn Muhammed. Govor Uzvišenog: "a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti" znači na Dan proživljenja, kada ćete ustati iz vaših kabura da bi bili adekvatno nagrađeni.

"A da ti je vidjeti zločinitelje kako će, oborenih glava, pred Gospodarom svojim reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi doista, čvrsto vjerujemo!'/12/ A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već Istinu rekao: 'Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!'/13/ Pa iskusite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživiti - i Mi ćemo vas zaboraviti - i vječnu patnju iskusite zbog onoga što ste radili." /14/

Uzvišeni nas obavještava o stanju idolopoklonika na Sudnjem danu. Kada budu proživljeni i stanu pred Uzvišenog, Svemogućeg Allaha, poniženi, posramljeni, pognutih glava od srama i stida, govorit će: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo", tj. sada čujemo i pokoravamo se Tvojim naredbama. Sami sebe će prekoravati kada budu ulazili u Vatru, govoreći: "Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Džehennema u Ognju bili!" (67:10) I tako oni govore: "vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati" - na dunjaluk "da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo", tj. već smo se uvjerili da je Tvoje obećanje istinito i susret s Tobom Istina. A Allah, dž.š., zna da bi, kada bi ih vratio na dunjaluk, bili nevjernici koji bi poricali Allahove dokaze i suprotstavljali se Njegovim poslanicima. "A kad bismo htjeli, svaku osobu bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već Istinu rekao: 'Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno.'" ([to znači: Kad bi željeli, mogli bi prisiliti svaku osobu da hodi Našim putem ka dobru.

"O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i Mudar je /1/ i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje - Allah dobro zna ono što vi radite /2/ i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitnik dovoljan!" /3/

Imam Ahmed prenosi od Zerra da rekao je: /472/ "Ubejj ibn Ka'b mi je rekao: 'Koliko (ajeta) učiš suru 'El-Ahzab' ili koliko smatraš da ima ajeta?' Rekao sam: 'Sedamdeset tri ajeta.' Rekao je: 'Nikako, već smatram da vrijedi koliko i sura 'El-Bekare'. U njoj smo učili: 'Starca i staricu neopozivo kamenujete ako učine zinaluk - kao kazna od Allaha, dž.š.' A Allah je Silan i Mudar.'" To prenosi i Nesai samo od druge osobe. Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je u njoj bilo ajeta koja su se učila, a zatim su derogirana, kako njihove riječi tako i propisi (hukmovi). Allah sve zna najbolje! U govoru Uzvišenog: "O Vjerovjesniče, Allaha se boj", ovo je opomena nižem putem višeg. Pa, ako Uzvišeni ovo naređuje Svome robu i poslaniku, onda su svi oni koji su ispod njega (po stepenu) preči da se odazovu toj naredbi. Govor uzvišenog: "...a nevjernike i licemjere ne slušaj" znači nemoj ih slušati i nemoj se sa njima savjetovati. "Allah, uistinu, sve zna i Mudar je", tj. on je najpreči da se slijede Njegove naredbe i da se Njemu pokorava. Zaista, On najbolje zna svršetak svih stvari. On je Mudar u Svom govoru i postupcima. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje" od Kur'ana i sunneta: "Allah dobro zna ono što vi radite", tj. Njemu se ništa ne može sakriti. "I u Allaha se pouzdaj" u svim svojih poslovima i u svim situacijama; "Allah je zaštitnik dovoljan!", tj. Njegova zaštita dovoljna je za onog ko se na Njega osloni i Njemu se pokaje.

"Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio, niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz vaših usta, a Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije! /4/ A ako ne znate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogrješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i Milostiv je."/5/

Pripremajući se za iznošenje onoga što se želi ajetom, Uzvišeni spominje poznatu, opipljivu stvar, a to je da čovjek ne može imati dva srca u svojim njedrima i da ne može njegova žena postati mu majka kada se rastavlja od nje riječima: "Ti si mi kao leđa moje majke." Isto tako posinka svoga ne može učiniti sinom svojim. Uzvišeni veli: "Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio." Slično ovome je i ovaj govor Uzvišenog i Svemogućeg: "a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile." (58:2) U govoru Uzvišenog: "...niti je posinke vaše sinovima Vašim učinio. To su samo vaše riječi iz vaših usta." Cilj je negacija, jer je ovaj ajet objavljen u vezi sa Zejd ibn Harisom, r.a., štićenikom Vjerovjesnikovim, s.a.v.s. Prije poslanstva Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je posvojio, pa su mu govorili Zejd ibn Muhammed. Allah, dž.š., htio je da prekine ovu vezu i ovaj odnos riječima: "niti je posinke vaše sinovima vašim učinio", kao što Uzvišeni veli u ovoj suri: "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik, a Allah sve dobro zna." (33:40) Govor Uzvišenog: "To su samo vaše riječi, iz vaših usta", znači vaše posinovljenje te djece je samo govor i neobavezuje da bude vaš stvarni sin, jer je on, zaista, stvorenje iz kičme drugog čovjeka.

Pa kao što je nemoguće da kod jednog čovjeka budu dva srca, isto tako nemoguće je da on ima dva oca. "...A Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi." Seid ibn Džubejr rekao je da dio ajeta "...Istinu govori..." znači pravdu (govori), a Katada rekao je da riječi: "...i na Pravi put izvodi..." znače Ispravan put (Siratul-mustekim). Abdur-Rezak rekao je: "Obavijestio nas je Ma’mer prenoseći od Ez-Zuhrija da je u vezi sa Allahovm govorom: 'Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao', rekao: 'Saznali smo da se to odnosilo na Zejda ibn Harisa.' Poslaniku je donesen primjer koji glasi: "Sin drugog čovjeka nije tvoj sin." Allahov govor: "Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije" je u svojstvu derogiranja, pošto je prije islama bilo dozvoljeno posinovljavanje tuđih sinova, pa bi tako postali posinci. Zato je Uzvišeni naredio da se njihovo porijeklo pripiše njihovim očevima. To je, ustvari, prava pravda i dobročinstvo. Buharija prenosi od Abdullaha ibn Omera da rekao je: /473/ "Zaista smo Zejda ibn Harisa, r.a., štićenika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zvali Zejd ibn Muhammed dok nije objavljen ovaj ajet: "Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije." To isto prenose Muslim, Tirmizi i Nesai od Musaa ibn Ukbe. Zato, kada je derogiran ovaj postupak, Uzvišeni je dozvolio ženidbu sa ženom od posinka (nakon što se rastave), pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oženio Zejneb bint Džahš, koju je pustio Zejd ibn Haris, r.a. U ajetu koji govori o zabrani ženidbe Uzvišeni veli: "i žene vaših rođenih sinova" (4:23), skrećući pažnju na ženu posinka, koji nije rođeni sin. Govor Uzvišenog: "Zovite ih po očevima njihovim", odnosi se na Zejda ibn Harisa, r.a., koji je ubijen u Bici na Mu'ti osme godine po Hidžri.

U sljedećem Svom govoru: "A ako neznate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši", Silni i Svemogući naređuje da se srodstvo posinaka pripisuje njihovim očevima, ako su očevi poznati. A ako nisu poznati, pa oni su njihova braća po vjeri i njihovi štićenici. To im je nadoknada za njihovo porijeklo. Zatim je Uzvišeni rekao: "Nije grijeh ako u tome pogrješite", tj. ako ste nekog od njih pripisali nekom drugom a ne njegovom ocu greškom, a nakon uloženog truda i energije da biste saznali ko mu je otac. Ovakva vrsta greške kod Allaha, dž.š., i nije greška i ne povlači za sobom grijeh, kao što je Uzvišeni na to ukazao u Svom govoru: "Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!" (2:286) U Muslimovom "Sahihu" stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (474)

"Uzvišeni i Svemogući Allah rekao je: 'Već sam uradio.'" (Tj. ne kažnjava za nehotičan grijeh.) A u drugom hadisu stoji: (475) "Nema nijednog čovjeka da se pripisuje drugom čovjeku mimo oca, a zna svog pravog oca, a da ne vjeruje." Ajet koji je dokinut glasio je: "Zaista je nevjerovanje da se odričete svojih očeva." Imam Ahmed prenosi od Omera, r.a., da rekao je: (476) "Zaista je Allah, dž.š., poslao Muhammeda, s.a.v.s., s Istinom i objavio mu Knjigu. Pa kada mu je objavljen ajet o kamenovanju, on ga je primijenio, a primjenjivali smo ga i mi poslije njega." Zatim rekao je: "Učili smo ajet: 'Zaista je nevjerovanje da se odričete svojih očeva.'"

"Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajući. /1/ On zna šta u zemlju ulazi a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je Milostiv i On oprašta." /2/

Uzvišeni, govoreći o Svom Plemenitom Biću, obavještava da Njemu pripada apsolutna zahvalnost na dunjaluku i ahiretu. On je davalac blagodati njihovim žiteljima, jer je On vladar Koji Jedini njima upravlja, nema sudruga, sve je Njegovo vlasništvo i Njemu pokorno, pod Njegovom upravom i vlašću, jer nema Gospodara mimo Njega, niti nekoga kome bi trebalo robovati osim Njemu. On je Mudar u Svojim riječima i djelima, propisima i odredbama, obaviješten o Svojim stvorenjima i ništa Mu nije skriveno. Stoga, neka je Uzvišen, veli: "On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi", tj. zna šta ulazi u zemlju od sjemenja i košpica koje se u njoj kriju, i zna šta iz njih izlazi, njegov broj, kakvoću i svojstva, "i šta se s neba spušta" u vidu kiše i nafake, a šta se na nj uspinje od dobrih djela.”On je Milostiv" prema Svojim robovima, "i On oprašta grijehe" onima koji Mu se pokaju i koji se na Njega oslanjaju.

A nevjernici govore: "čas oživljenja nam neće doći!" Reci: "Hoće, tako mi Gospodara moga, Koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći." Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna, ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi - /3/ da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine, - njih čeka oprost i opskrba plemenita - /4/ a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore, odvraćajući od njih. /5/Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga Istina i da vodi na Put Silnoga i Hvaljenog./6/

Ovo je jedan od tri ajeta u kojima Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se zakune svojim Uzvišenim Gospodarom da će se zbiti poživljenje, zbog toga što su ga neki nijekali. Jedan od njih je u poglavlju Junus, a glasi: "Oni te zapitkuju: Da li je Istina da će ono biti? Reci: Jeste, Gospodara mi moga, zaista, je Istina..." (10:53) Drugi je ovaj: , "A nevjernici govore: 'čas oživljenja nam neće doći!' Reci: 'Hoće, tako mi Gospodara moga...'" Treći je u poglavlju Et-Tegabun: "Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: 'Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni...'" (64:7) Nakon što Uzvišeni ovdje veli: "Reci: 'Hoće, tako mi Gospodara moga'" slijedi nešto što to potvrđuje, pa Uzvišeni kaže: "Koji zna i ono što je skriveno. Njemu ne može ništa ni trunčica jedna, ni na nebesima ni na Zemlji izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi", tj. ništa Mu ne može izmaći, sva Njegova stvorenja su u Njegovom znanju i ništa Mu nije skriveno.

Pa i kosti, makar se one raspale, Uzvišeni zna gdje su se djeli njihovi atomi, pa će ih povratiti u stanje u kome su prvobitno bile, jer On sve zna. Potom objašnjava svrhu proživljenja, pa veli: "Da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine - njih čeka oprost i opskrba plemenita - a da kazni najbolnijom kaznom one koji se protiv dokaza Naših bore, odvraćajući od njih", tj. odvraćaju od Njegovog puta i u laž ugone Njegove poslanike. "Njima pripada najbolnija patnja" je kao i riječi Uzvišenog: "Nisu jednaki žitelji Vatre i žitelji Dženneta. Žitelji Dženneta su postigli ono što žele." (59:20) Riječi Uzvišenog: "Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga Istina"; ovo je druga mudrost pridodata prethodnoj, a glasi da će vjernici, pošto budu svjedocima nastupa časa, nagrađivanja dobrih i kažnjavanja loših, baš kao što to obećava Allah, vidjeti to svojim očima, kao što Uzvišeni veli: "Ovo je ono što je Svemilosni obećao, a poslanici su Istinu govorili!" (36:52) Riječi Uzvišenog: "i da vodi na Put Silnoga i Hvaljenog", tj. ovaj Kur'an je istinit u svemu o čemu izvještava i upućuje na Put "Silnoga", Koji se ne može pobijediti, "Hvaljenog" u svim riječima, djelima, propisima i odredbama.

A oni koji ne vjeruju govore: "Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vas obavještava da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovno stvoreni biti? /7/ iznosi li on o Allahu laži ili je lud? Nijedno, već su oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci i u zabludi dalekoj. /8/ Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, znak svakom robu koji se kaje"./9/

Mušrici ne vjeruju u nastupanje Sudnjeg dana i izruguju se Poslaniku, s.a.v.s., o čemu se izvještava: "A oni koji ne vjeruju govore: 'Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji obavještava da ćete, kada se raspadnete'", tj. kada se sastojci vaših tijela rasprše "zaista ponovno stvoreni biti", tj. vratiti se u život. Ovakvo izvješće nije lišeno dvoga: ili je uobičajio iznositi izmišljotine na Allaha tako što govori da Mu je to objavio ili je on lud. Zato su rekli: "Iznosi li On o Allahu laži ili je lud?" Uzvišeni im odgovara: "Nijedno, već su oni koji u oni svijet neće da vjeruju na muci i u zabludi dalekoj", tj. nije stvar kako tvrde, već je Muhammed, s.a.v.s., iskren, dobar, upućen i poverljiv i dolazi sa Istinom, a oni su glupi lažovi. "I u zabludi dalekoj", od Istine na dunjaluku. Potom Uzvišeni veli: "Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih?!", tj. zar ne vide Allahovu moć u stvaranju ovih veličanstvenih stvorenja.

Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može." /1/

Riječi Uzvišenog: Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa I Zemlje." Tj. Onaj Koji ih je stvorio iz ničega. Koji čini meleke izaslanicima", tj. između Njega i njegovih poslanika, "sa krilima", tj. kojima lete da bi brzo dostavili ono što im je naređeno, "sa po dva, tri i četiri", tj. neki od njih imaju dva krila, neki tri, neki četiri, a neki više krila, kao što stoji u hadisu (578) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio Džibrila, a.s., u noćI Isra'a, a imao je 600 krila, između svaka dva, raspon kao između istoka izapada. "On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može." Es-Sudijj veli: "Dodaje krila i stvara ih koliko hoće."

Milost koju Allah podari ljudima - niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati - niko ne može, poslije Njega, dati; On je Silan i Mudar./2/

Uzvišeni izvještava da ono što On hoće biva, a da ono što On neće ne biva i da nema onoga ko će uskratiti ono što On da, niti dati ono što On uskrati. Imam Ahmed prenosi od Verrada, oslobođenog roba El-Mugire ibn Šu'be da rekao je: (579) "Muavija je pisao El-Mugire ibn Šu'bi: 'Napiši mi šta si čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,' El-Mugire me pozvao, pa sam mu napisao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da veli završavajući namaz: 'Nema boga osim Allaha Jedinoga, nema Mu sudruga. Njemu pripada vlast i hvala, On sve može. Bože, nema toga ko će uskratiti ono što Ti daš, niti dati ono što Ti uskratiš. Ništa ne pomaže da čovjek izbjegne Tvoju kaznu.' Čuo sam ga i da zabranjuje rekla-kazala, zapitkivanje, i rasipanje imetka, zakopavanje žive ženske djece, nepokornost majkama, uskraćivanje pa davanje, ucjenjivanje." Navode ga obojica, i Buharija i Muslim, a imam Malik, neka mu se Allah smiluje veli: "Ebu-Hurejre bi, kada bi padala kiša, rekao: "Kiša nam je pala zbog zvijezde bereketa ovog ajeta", pa je proučio slijedeće: "Milost koju Allah podari ljudima - niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati - niko ne može, poslije Njega, dati; On je Silan i Mudar."

O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmećete?! /3/ Ako te oni u laž utjeruju - pa i prije tebe su poslanike u laž utjerivali; a Allahu će se sve vratiti. /4/ O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. /5/ Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri./6/

Uzvišeni upozorava Svoje robove i upućuje ih kako da izvedu dokaze o tome da Njemu Jedinom trebaju robovati i o tome da jedino On stvara i opskrbu daje, pa stoga jedino Njemu treba robovati i ne smatrati Mu ravnim kipove, niti bilo šta drugo. Stoga Uzvišeni veli: "Pa kuda se onda odmećete?!", tj. kako Me možete smatrati lažnim nakon ovog dokaza i jasnoće argumenata i obožavati kipove. Uzvišeni veli: "Ako te oni u laž utjeruju", o Muhammede, i suprostavljaju se tevhidu sa kojim si došao, ugledaj se u prethodne poslanike. I njih su u laž utjerivali njihovi narodi, uprkos jasnim dokazima sa kojima su došli. "A Allahu će se sve vratiti", On će ih nagraditi ili kazniti po zasluzi. Potom Uzvišeni veli: "O, ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istinita. "Pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi", tj. nemojte biti zavarani prolaznim ljepotama dunjaluka "'"I neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba", tj. neka vas šejtan ne zavede sa svojom ohološću i neka vas ne odvrati od slijeđenja Božijih poslanika i vjerovanja u Njegove riječi. "El-Garur" je šejtan. Potom Uzvišeni objašnjava iblisovo neprijateljstvo prema sinu Ademovom, pa veli: "Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte", tj. vi budite njegovi još žešći neprijatelji, suprotstavite mu se i utjerajte ga u laž u vezi sa onim čime vas zavodi. "On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri". on nastoji da vas zavede kako biste sa njim ušli u džehenemsku Vatru. Molimo Uzvišenog da nas učini šejtanovim neprijateljima i da nas Obdari slijeđenjem Njegove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s., On sve čuje i odaziva se molbi.

Onima koji ne vjeruju, pripada patnja teška, a onima koji vjeruju i dobra djela čine, pripada oprost i nagrada velika. /7/ Kako mogu biti isti onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim... Allah u zabludu stavlja onoga koga hoće, a na Pravi put upućuje koga hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade." /8/

Nakon što Uzvišeni spominje da će Iblisovi sljedbenici završiti u paklenoj Vatri, spominje da će nevjernici imati žestoku kaznu zbog pokornosti šejtanu i nepokornosti Svemilosnom, a da svima koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika i"koji dobra djela čine pripada oprost" njihovih grijeha "i nagrada velika" za njihova dobra djela. Potom Uzvišeni veli: Kako mogu biti isti onaj kome su njegov ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim...", poput nevjernika koji grješe, a smatraju da dobro čine. "Allah u zabludu stavlja onoga koja hoće, a na Pravi put upućuje koga hoće", tj. to se zbiva sa Njegovim određenjem. "Pa ne izgaraj od žalosti", tj. ne žali zbog toga, jer je Allah Mudar u Svome određenju, jer u zabludi ostavlja i upućuje koga hoće i On u tome ima potpuno znanje i neoboriv argument. Zato kaže:- "Allah, doista, dobro zna sve što oni rade", tj. znao je to sve što će oni biti prije nego što je stvorio nebesa i zemlju na 50.000 godina.

Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oživljavamo, koja je mrtva bila: takvo će biti proživljenje. /9/ Ako neko želi veličinu - pa, u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A onima koji imaju hrđave namjere, pripada patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je posao bezuspješni. /10/ Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas čini muškarcima i ženama. I nijedna žena ne zanese niti rodi a da On to ne zna. I ničiji život se ne produži niti skrati a da to nije zabilježeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu, lahko!/11/

On često upućuje Svoje robove na istinitost proživljenja navodeći kao primjer oživljavanje zemlje nakon njene obamrlosti, kao što čini u poglavlju "El- -Hadž", podsjećajući Svoje robove da iz toga izvuku pouku, jer zemlja bude obamrla i beživotna, bez bilja, a kada nad nju pošalje oblake s kišom i kad je spusti na zemlju, "ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno". (32:5) Tako je i sa tijelima. Kada Allah htjedne da ih proživi, poslat će ispod Arša kišu koja će obuhvatiti cijelu Zemlju i iz grobova će izrasti tijela kao što izraste sjemenka iz zemlje. Stoga u vjerodostojnom hadisu stoji: (580) "Cijelo tijelo sina Ademovog će istruhnuti osim repnjače, od nje je stvoren i od nje će biti sastavljen." Stoga Uzvišeni veli: "Takvo će biti proživljenje." U poglavlju El-Hadždž je već naveden hadis Ebu-Rezina: (581)