Da li je muškarcu ispravan namaz ako prije namaza ne prouči ezan i ikamet?

Ezan je jedno od velikih obilježja islama, kojim se označava nastupanje namaskog vremena, a ikametom se označava početak farz-namaza. Proučiti ezan i ikamet obaveza je muslimanima kao zajednici (farz kifaje) prema odabranom mišljenju učenjaka. Na to ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada nastupi vrijeme namaza, neka jedan od vas prouči ezan i neka vam najstariji među vama bude imam“ (Buhari i Muslim). Imperativ u govoru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na obavezu.

Prema drugom mišljenju, proučiti ezan je pritvrđeni sunnet. Argument ovog stava je hadis u kojem se opisuje kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao namazu čovjeka koji nije ispravno obavljao namaz. Govorio mu je da učini tako i tako, a nije spomenuo ezan, iako je spomenuo abdest, okretanje prema kibli i namaske ruknove (Buhari). Pobornici oba stava jednoglasni su u mišljenju da, ako bi skupina ljudi klanjala namaz bez ezana i ikameta, namaz bi im bio ispravan, ali su grješni zbog suprotstavljanja sunnetu i zapostavljanja Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)

Ezan i ikamet satkani su od zikra, slavljenja i veličanja Svevišnjeg Allaha, tako da je pohvalno i onome ko klanja pojedinačno, svejedno bilo to na putovanju ili u mjestu u kojem je već proučen ezan, da ih prouči. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Uzvišeni Allah divi se pastiru koji kod ovaca na kakvom uzvišenju prouči ezan za namaz i klanja, i kaže: ‘Pogledajte ovog Mog roba, prouči ezan za namaz i klanja isključivo iz bojazni od Mene. Oprostit ću mu grijehe i uvest ću ga u Džennet.’” (Ahmed i Ebu Davud. Hadis je sahih po ocjeni Albanija.)

 Allah najbolje zna!

Allah, naš Gospodar, propisao je svim stvorenjima smrt. To je nešto s čime ćemo se svi suočiti. Pošto volim optimistično razmišljati, htio bih znati nešto o pozitivnim stranama smrti.

Svevišnji Allah smrt je nazvao musibetom i nesrećom, rekavši: “Ako vi budete putovali po Zemlji, te vas pogodi nesreća smrti... ” (El-Maida, 106) Međutim, vjernik dobro zna da sve što je Allah odredio i propisao ima svoju svrhu, smisao i mudrost. Promišljanjem o smrti kroz Kur’an, sunnet i našu stvarnost uočit ćemo da smrt, pored tegobe i bola, ima i pozitivne strane, od kojih su:

Prvo: Smrt je najbolja opomena. Kada razmišljamo o vlastitoj smrti ili kada prisustvujemo smrti drugog čovjeka, svijest o toj istini u nama se budi i to nas navodi da se za nju pripremamo. Niko ne pomišlja da će biti pošteđen susreta sa smrću. To je Allahova odredba koja snalazi sve ljude bez izuzetka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Smrt je dovoljna opomena, a čvrsto vjerovanje je dovoljno bogatstvo“ (Bejheki, Šuabul-iman). Kada te grijesi savladaju i ne nalaziš načina da im se odupreš, sjeti se smrti i susreta sa Allahom. To je najbolji vaz i najbolja opomena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Mnogo se sjećajte onoga što prekraćuje užitke (to jest smrti).” (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-garib.)

Drugo: Prelazak iz kuće napora i iskušenja u kuću nagrade i užitka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Ovaj svijet je zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika” (Muslim). Od vjernika se na ovom svijetu traži da se trudi, da izvršava svoje obaveze, da obuzdava svoje prohtjeve i izbjegava haram. Ta ograničenja su poput zatvorskih zidova unutar kojih je vjernik, dok za nevjernika ti zidovi ne postoje. Tako vjernika napuštanjem ovog svijeta čeka lijep doček i lijepa nagrada. Jednom prilikom pored Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pronesena je dženaza, i on reče: „Urahatio se, ili su se urahatili od njega.“ „Šta znači to: 'Urahatio se ili su se urahatili od njega?'“, upitali su prisutni, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem reče: „Allahov rob, koji je vjernik, postane rahat od dunjalučkih teškoća i uznemiravanja sklanjajući se u okrilje Allahove milosti. A Allahov rob koji je prijestupnik – od njega postanu rahat i ljudi i zemlje i drveće i životinje.“ (Buhari i Muslim).

 

Plodovi, čije su sjeme djela na ovom svijetu, ubiru se na ahiretu. Svevišnji Allah kaže: „Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela“ (Eš-Šura, 20). Vjernik željno očekuje trenutak kada će ubirati plodove svog truda.

Treće: Susret sa najboljim društvom. Nakon smrti vjernik se pridružuje najčasnijem društvu. Svevišnji Allah kaže: „Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnīkā, i pravednīkā, i šehīdā, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! Ta blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve zna“ (En-Nisa, 69–70). Smrt rastavlja umrlog od ljudi koji su, ili dobri, pa će mu se uskoro pridružiti, ili pak loši, pa će se od njih udaljiti.

Četvrto: Okončanje bolova i tjelesne slabosti. Kada čovjek ostari, razboli se, izgubi razum i postane teret drugima, smrt je za njega milost. Na ovaj svijet čovjek dolazi nemoćan i slab, potom stasa, raste i snagom se opasa, a potom se ponovo vraća u stanje slabosti i nemoći: „Allah je Taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može” (Er-Rum, 54). Nakon što duh i tijelo izgube snagu, tijelom ovlada bolest i nemoć, smrt je velika milost i blagodat. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je Allahu da ga poštedi duboke starosti. (Muslim)

Peto: Smrt je putovanje ka svijetu apsolutne pravde. Za razliku od ovog svijeta, gdje vlada nepravda, na budućem svijetu je apsolutna pravda. Kaže Svevišnji Allah: „Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati." (El-Enbija, 47)

Da li je dova na dan Arefata posebno vrijedna samo onom ko tog dana boravi na Arefatu ili se ta vrijednost odnosi na svakog ko tog dana dovi?

O vrijednosti dana Arefata i dove u njemu kazuju mnogi hadisi. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne postoji nijedan dan da u njemu Svevišnji Allah od vatre oslobodi više svojih robova od dana Arefata, tog dana se Uzvišeni Allah približi i prisutnima na Arefatu se pred Melekima ponosi, govori: ‘Šta žele ovi ljudi?’” (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „Najbolja dova je dova na dan Arefata.“ (Imam Malik, El-Muvetta, hadis je hasen po ocjeni Albanija u Sahihul-Džami.) Također se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Najbolja je dova ona koja se uči na Dan Arefata. A najbolje što smo ja i vjerovjesnici prije mene izgovorili jesu riječi: ‘La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir!’ (Nema drugog boga osim Allaha, On je jedan i nema druga. Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je nad svim moćan!).” (Tirmizi. On kaže da je ovaj hadis garib, a dobrim ga je ocijenio šejh Albani.)

Učenjaci se nisu složili oko toga da li je ova odlika dove na dan Arefata specifična za one koji tog dana borave na Arefatu ili obuhvata sve one koji tog dana dove, bez obzira gdje se nalazili.

Spominje se od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, da je boraveći u Basri na dan Arefata odlazio u džamiju kako bi se posvetio zikru i dovi. Imam Ahmed je o skupljanju radi dove i zikra u džamijama na dan Arefata kazao: „Nadam se da u tome nema ništa loše, to su mnogi činili.“ (Ibnu Kudame, El-Mugni) To ukazuje da su ovi učenjaci bili stanovišta da zikr i dova na dana Arefata imaju posebnu vrijednost, zbog vrlina i odlika tog dana, pa i ako se uče daleko od Arefata. Međutim, nema sumnje da je dova hadžije na Arefatu vrednija i bliža uslišenju, jer je izgovara onaj ko prisustvuje tom veličanstvenom skupu kojem se Svevišnji Allah približi i kojim se ponosi. (Muhammed b. Salih el-Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab)

Selamun alejkum. Imam pitanje vezano za srodstvo po mlijeku, naime poznajem djevojku koja je mlađa od mene svega jedan dan, te postoji mogućnost da ju je moja majka zadojila tokom boravka u bolnici. Interesuje me koliko je dojenja potrebno za srodstvo po mlijeku. Hvala Unaprijed.

Dojenjem se rađe posebna veza između dojenčeta i žene koja ga podoji, njene bliske rodbine i njenog muža. Spominjući osobe s kojima nije dozvoljeno stupiti u brak Svevišnji Allah kaže: „...i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku...“ (En-Nisa, 23) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Zabranjuje se po dojenju ono što je zabranjeno i po krvnom srodstvu.” (Buharija i Muslim) Ipak, da bi dojenjem nastala ova specifična veza postoje određeni uvjeti o kojima islamski pravnici detaljno govore. Da li je broj dojenja jedan od tih uvjeta učenjaci su podijeljeni na dva mišljenja.

Hanefijski i malikijski mezheb stanovišta su da dojenjem u maloj, kao i u velikoj mjeri, nastaje zabrana ženidbe. Uvjet je samo da mlijeko dospije u utrobu djeteta, bez obzira o kojoj količini se radilo, čak i ako bi to bio samo jedan gutljaj. Ovaj stav zastupali su i neki ashabi i tabini. Argument ovog mišljenja je citirani ajet sure En-Nisa u kojem Svevišnji Allah vezuje zabranu ženidbe samo za dojenje, bez ikakvih dodatnih uvjeta. To bi značilo da, kad god se ostvari ono što se naziva dojenjem, nastaje zabrana. Na to ukazuje i citirani hadis, jer se u njemu spominje dojenje bez spomena bilo kakvog broja. Kao dokaz ovog mišljenja navodi se i predanje Ukbe b. Haris, radijallahu anhu, u kojem kaže:

”Nakon što sam se oženio s nekom ženom, došla je jedna crnkinja i rekla: 'Ja sam vas oboje dojila.' Otišao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo rekavši: 'Oženio sam se s tom i tom ženom , a nakon toga, došla je neka crnkinja i rekla da nas je oboje dojila.' Kada sam završio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenuo od mene, a ja sam mu opet prišao i u lice rekao: 'Ona je lažljivica!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potom reče: 'A kako kazati da je lažljivica kada tvrdi da vas je oboje dojila? Ostavi se te žene (tj. razvedi se od nje).'“ (Buharija) Ovom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pitao o broju dojenja, nego je samo naredio da se razvede, što ukazuje da iz svakog dojenja nastaje zabrana, bez obzira koliki broj dojenja bio.

Nasuprot ovom mišljenju je stav šafijskog i hanbelijskog mezheba. Ovi učenjaci stanovišta su da manje od pet dojenja neće uzrokovati zabranu ženidbe. Ovaj stav prenosi se od Aiše, Ibnu Mes'uda i Ibnuz-Zubejra, radijallahu anhum, a to je i stav nekih tabina. Argument ovog mišljenja je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem kaže: „U Kur’anu je bilo objavljeno da nakon deset poznatih dojenja na snagu stupaju zabrane zbog srodstva po mlijeku, a potom je taj propis derogiran drugim ajetom koji kaže da zabrane zbog dojenja stupaju na snagu nakon pet poznatih dojenja...“ (Muslim) Ajet u kojem se nalazio propis o tome da nakon pet dojenja stupaju na snagu zabrane po mliječnom srodstvu derogiran je kao kur'anski tekst, ali je propis ostao pravosnažan. Kao argument ovog mišljenja navode se i predanja od nekolicine ashaba u kojima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ni jedno niti dva sisanja nisu dovoljna da bi nastala zabrana (ženidbe).“ (Muslim)

Ovim i drugim vjerodostojnim predanjima specificira se i ograničava opće značenje ajeta i hadisa na koje se oslanja prvo mišljenje. To znači da je drugo mišljenje preferirano i da manje od pet dojenja neće uzrokovati zabranu ženidbe. Treba napomenuti da, kada dijete usnama primi dojku, povuče i popije mlijeko, makar se radilo o maloj količini mlijeka, a potom ostavi dojku, to se tretira jednim dojenjem. Ako bi ponovo uzelo dojku i sisalo mlijeko to bi bilo drugo dojenje. Uočimo još da se u hadisu Aiše, radijallahu anha, spominje pet poznatih dojenja, čime se aludira na to da zabrana putem dojenja stupa na snagu tek nakon što dojenje, kao i broj dojenja, budu poznati, a sama sumnja i puka mogućnost da je neko nekog dojio nisu dovoljni, i na to se ne osvrće, sve dok se dojenje ne potvrdi. Svevišnji Allah najbolje zna. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijje, 22/244, Eš-Ševkani, Nejlul-evtar, 6/369.)

Citat:

وَاتَّبَعُوا مَا تَتْلُو الشَّيَاطِينُ عَلَىٰ مُلْكِ سُلَيْمَانَ ۖ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَانُ وَلَٰكِنَّ الشَّيَاطِينَ كَفَرُوا يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ وَمَا أُنْزِلَ عَلَى الْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَارُوتَ وَمَارُوتَ ۚ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَا إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلَا تَكْفُرْ ۖ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِ بَيْنَ الْمَرْءِ وَزَوْجِهِ ۚ وَمَا هُمْ بِضَارِّينَ بِهِ مِنْ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنْفَعُهُمْ ۚ وَلَقَدْ عَلِمُوا لَمَنِ اشْتَرَاهُ مَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلَاقٍ ۚ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْا بِهِ أَنْفُسَهُمْ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." (El-Bekare, 102.)

Romi su najviše i zaslužni za općeprihvaćeno vjerovanje u magiju jer svugdje kamo su išli širili su vjerovanje u moć gatanja i čarolije, o njima je obični narod počeo ispredati tajanstvene priče i predanja koja su samo pripomogla stjecanju čarobnog statusa. Nekome zvuči besmislena ta teorija, međutim, kao i u svakoj drugoj kulturi ta teorija ima svoje čvrsto uporište u samom nomadskom životu Roma. Proste ljude na ulici, pred vratima, u parku ponekad zabavlja dolazak Romkinje koja prosi i nudi usluge gatanja kartama ili “ogledanja” u dlan. Nikada im nije prišao muškarac nudeći takve “usluge”. Ima to svoje razloge jer u romskoj kulturi je žena ta koja nosi naziv Šuvani – “čuvarica tajnog znanja”.

Do inicijacije u svijet magije i gatanja dolazi nadnaravnom akcijom, obično onda kada neko od romskih božanstava ili duhova odabere pojedinu ženu ili djevojku za buduću šuvani. To se događa u toku noći, u snu, kada joj se izvjesno božanstvo javi i saopći svoju volju kojoj se buduća vračara mora povinuti. Tada je duh obdari “znanjem o misterioznim moćima prirode” i riječi te uputi kako će koristiti “poklonjeno” znanje. Svojim suplemenicima šuvani magijske i divinatorske usluge pružat će besplatno dok će ostalima naplatiti.

Kod nas, na ovim prostorima je uvriježeno vjerovanje u vezivanje čvorova na crvenom koncu koji se nosi oko ruke, noge ili struka i donosi neki vid zaštite od nevolja. U tom opasnom vjerovanju se ide do toga da se čak novorođenčetu takvi končići vežu oko ruke!! Kada bi ljudi samo malo istražili odakle potiče taj običaj, zapanjili bi se! Običaj vezivanja crvenog konca potiče iz romske kulture, a pojedine “hodže” savjetuju upravo to. Znači, dobro razmislite kad vam neko kaže da trebate radi zdravlja, nafake ili zaštite od džina nositi crveni konac sa čvorićima oko ruke!

Još jedan čudan običaj egzistira među neukim narodom naših prostora. To je običaj koji se praktikuje na Jurijevsko jutro. Često možete čuti kako se djevojke savjetuju da na Jurjevdansko jutro stave razno cvijeće u vodu sa omahe (voda koja prska sa vodeničkog točka) i tom vodom prije izlaska sunca umiju lice. Na taj način bi se njihova ljepota povećala. I taj običaj ima temelj u romskoj magiji.

Erdelezi – praznik ljubavnih čini

Ljubavna magija se vezuje za ovaj praznik više nego za bilo koji drugi. Djevojke stavljaju različite travke pod jastuk da bi sanjale onog ko im je suđen. Običaj je da ako djevojka ode u goste za ovaj praznik, prvo mora da preskoči prag te kuće i od domaćina uzme sol i kruh koji stavlja pod jastuk. Te noći usnit će svoga dragog. Čudne li sličnosti! Vesna Beenaerts, Romkinja koja se, kao i njena baka i majka, decenijama bavi ljubavnom magijom kaže da se na Erdelezi može učiniti što nikada ne može.

-Naredim djevojkama da mi prije Erdelezija naberu određene trave i donesu mi ih. Obajem ih, a djevojka u njima mora da se okupa na Erdelezi.To će joj privući svakog momka koga poželi, jer će svim muškarcima biti neodoljiva, kazuje Vesna.

Njena “kolegica” iz Erdeča kod Kragujevca, Goca zvana Kosovka, kaže da su čini pravljene na ovaj dan najopasnije, a da ih najbolje prave Romkinje. Pa eto, drage djevojke, kad vam drugi put neko kaže da za Jurjev pripremite vodu i cvijeće, znajte da sihir i magija dolazi u neočekivanim oblicima.

Za još jedno čudno savjetovanje sam čula skoro. Naime, kada neko preseli na ahiret, pojedini ljudi ostanu pod utiskom koji ostavi sam prizor mejita. Kod osjetljivih osoba takvi prizori jako često ostanu prisutni u podsvijesti da mu počinju praviti psihološke probleme. Javlja se gotovo paničan strah od smrti. Čula sam jednu staru nanu koja je savjetovala unuku da uzme sapun kojim se gasuli mejit i upotrijebi ga.

Ne samo da je taj postupak opasan po čovjekovo zdravlje jer se ne zna od čega je ko preselio na ahiret, već ima i poslijedice jer je i to dio romske magije. Pomenuta Goca kaže: Dok sam živjela na Kosovu vidjela sam da žene prave magiju za koju koriste mrtvačku vodu kojom se kupa pokojnik, prvu svijeću koja se upali kada neko izdahne i zemlju sa groba. Sve to ciganska vračara baca na prag, a kada na to muškarac nagazi “zaključana” mu je potencija i svaki napredak u kući. Još jedna sličnost!

Romi imaju svoje nazive za džine koji su prijetnja čovjeku. Najkarakterističniji je Karankoči, zatim Prodlava, Javišta … Javišta je jedna od najstarijih duhova koje se Romi mnogo plaše. Oni je čak nerado i pominju. Pokazuje se ljudima na svakakve načine. Ima ih tri vrste: jedne gone ljude; druge skaču i na ljude da ih opterete, da se ne bi mogli kretati i da tako ckrnu; treće se nadimaju kao mjehovi, a čim zapali vatru, bježe. Beng (đavo) javlja se u raznim vidovima. Pripisuje mu se mnoga svojstva i s njim su u vezi mnoge pojave. Uzročnik je padavice, istovremeno je i duh ispod mosta, sijena, u polju itd.

Nakon što izvrši neke izvjesne radnje, sihirbazu (osoba koja pravi sihr) se javi jedan od džina, šejtana, i taj džin postaje njegova stalna pratnja. Odazivat će se kad god ga sihirbaz bude prizivao. To prizivanje je uvijek zarad nanošenja štete ljudima, a svaki put je praćeno nekim od djela kufra (nevjerovanja). Sihirbaz u pravilu stupa u kontakt sa nekim od vođa džina i preko njega se odvijaju svi prljavi poslovi, ali ih rijetko on sam čini. On svojim podanicima naređuje ono što je ugovorom između njega i sihirbaza određeno i oni to bespogovorno, a najčešće iz velikog straha, izvršavaju.

Tako je sihr, ustvari, zasnovan na strahu i mržnji i samim tim teže je rješiv od slučajeva opsjednutnosti (tj. kada džin sam uđe u čovjeka, bez da ga neko pošalje) jer kod opsjednutosti džin je određenu radnju učinio svojom voljom, i samim tim, sam i odlučuje kada će tu radnju prekinuti. Džin koji učestvuje u sihru plaši se kazne koja ga sigurno čeka ukoliko se usprotivi svom vođi i on nastavlja sa provođenjem sihra u praksu sve dok strah od ostanka ne bude veći od straha od napuštanja bolesnika, ili dok sihr (kao predmet) ne bude uništen, ili dok džin(i) zadužen za sihr ne upozna Istinu, i ne odluči se sam boriti protiv zla u kojem je sudjelovao.

Sihirbaz, kada prvi put stupi u kontakt sa džinom, postaje gubitnik. On je kontakt ostvario misleći da će sam voditi glavnu riječ u tom odnosu, ali realnost postaje daleko od željene. Džin svojim pritiscima i napadima tjera sihirbaza da pravi sihr ljudima čak i kad to sam ne želi. I tako započinje krug zla koji rijetko kad biva prekinut. Nije rijetkost da sihirbaz svojim najbližima napravi sihr samo iz straha od džina. Isto tako, nije rijetkost da džin, izvršavajući zadatke koje mu je dao sihirbaz, bude napadnut od liječnika i ugrožen (on ili njegova porodica), a zatim smatrajući sihirbaza odgovornim za ono što mu se dešava, prekine zadatak i krene u osvetu.

Tako sihirbaz, ili neko iz njegove porodice, a obično je to ipak sihirbaz, teško oboli od sihra koji je sam napravio. Kada se završi testiranje jačine želje onoga ko želi postati sihirbazom, kroz dokazivanje snage njegovog nevjerovanja, dopusti mu se (džini mu dopuste) da uđe u taj “posao”, i od tog momenta svaki novi dan za njega je nova prilika da nekome nanese zlo.

U mnogim djelima koja su napisana na ovu temu pojašnjeno je da je sihr sporazum između sihirbaza i šejtana, i da čovjek učini neke zabranjene stvari ili radnje koje u sebi sadrže širk kako bi pridobio šejtanovu naklonost i pokornost, u onome što od njega traži. Ovo je uopćeno, a detaljnije pojašnjenje ove stvari bi bilo da čovjek sjedne na nečisto, napušteno, devastirano i prljavo mjesto u određeno vrijeme, u određenim trenucima i počne čitati neke tajne zapise koje u sebi sadrže blasfemiju i idolopoklonstvo, eksplicitno psovanje i ponižavanje Allaha, subhanehu we te’ala, glorificiranje šejtana.

Sihirbaz dobro poznaje ove stvari, ili piše neke kura’anske ajete nečistom krvlju i nečistoćom, ili ih piše naopako, ili stavi Mushaf na nogu i sa njim ide u wc, poslije nužde čisti se mlijekom a uzima abdest alkoholom-vinom. Ovo je poznato kao prosti sihr ili crna magija. I ovo je najbeskruploznija vrsta sihra – magije.

Čovjek nastoji izvršavati sto više zabranjenih stvari pa tako čini sedždu zvijezdi, kipu, Suncu, Mjesecu i tome slično, za šta nema sumnje da je čisto nevjerovanje. I u tom trenutku ga vidi jedan od šejtenovih pristalica. Kada šejtan ugleda tu osobu da čini te stvari, za koje zna da ih čini kako bi postao sihirbaz, odmah ode do Iblisa, neka je na njega Allahovo proklestvo, i obavjesti ga o čovjeku koji je uznevjerovao Allaha i počeo se klanjati njemu –iblisu, kako bi mu pomogao da postane sihirbaz. Iblis pošalje jednog od svojih poslušnih šejtana i njemu pomoćnike kako bi bili na usluzi ovom čovjeku koji je postao sihirbaz i pomognu mu u činjenju zlodjela ljudima putem sihra. Kako bi sihirbaz prikrio da ima suradnju sa šejtanom on ovog šejtana naziva ‘duhovni pomagač’.

Ovaj poslusni šejtan obavesti sihirbaza da je došao i da je pristao da mu pomaže i ovo je poznato kao ‘ugovor’, većinom ovaj šejtan obavjesti sihirbaza na način sto mu se prikaže u svojstvu sjenke, crne zmije, crnog psa itd. Od ovog trenutka čovjek postaje sihirbaz. Kad god sihirbaz poželi da učini neku vrstu magije-sihra, mora učiniti neko djelo koje u sebi sadrži blasfemiju i idolopoklonstvo, kako bi zadovoljio šejtana koji sa njim surađuje. Ovaj mu šejtan šalje svoje podanike kako bi poslušno izvršavali zahtjeve od sihirbaza. Sihirbaz je osoba koja nema dosta prijatelja jer svako njegovo vezivanje iziskuje da će biti otkriven u svojim prljavim poslovima, oni su skloni razdoru medju famelijom i prijateljima.

Za sihr su vezane određene vrste materije na kojima se čini sihr, i određeni zakoni kako bi se izvršio. Materije čime se sihirbaz služi kako bi sačinio sihr su prah zemlje sa mezara, kosti mejjita, kosa, nokti, odjeća, slika bilo koja stvar koja ima veze sa osobom kojoj se želi učiniti sihr, kao npr. nokti, kosa (kao što je bilo Vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, sihr učinjen na dlaku iz njegove brade) zatim odjeća na kojoj ima znoja od osobe kojoj je namjenjen sihr, npr. pojedini sihirbazi traže od osobe odjeću koju je nosio-la. Neki sihr se čini na tečnost, a neki na sliku.

Za sihr su vezana određena pravila i vještine, i moraju se ispuniti odrđeni uvjeti da bi se mogao napraviti sihr. Ova djela i riječi koje sihirbaz čini moraju se učiniti u određeno vrijeme i trenutke i na određen način, pricizno i disciplinovano kako bi uspio sihr. Nije dovoljno samo učiniti zabranjeno djelo, jer je magija nauka, a svaka nauka ima svoja pravila i zakone. Allah, subhanehu we te’ala, kaže: ‘I ljudi su od njih dvojice učili kako muža od žene rastaviti.’ Ovaj ajet upućuje na to da je sihr nauka koja se izučava, i govori o jednoj oblasti ove nauke, a to je rastavljane čovjeka i žene.

Neki čine ova djela radi pokusa ili ekspiramenta, kako bi postali sihirbazi i postigli nadljudsku snagu. Ovakve možemo podjeliti na tri skupine:

Prva skupina: To su oni koji probaju ove haram stvari ne poznavajući zakone i pravila vazana za sihr. Oni uglavnom budu opsjednuti messom poznatim kao ‘opsjednutost od džinna zbog prizivanja’ – ovo je najbrutalnija vrsta opsjednutosti kojom čovjek može biti pogođen, i u većini slučajeva umre, a ne izliječi se.

Druga skupina: Onaj koji kuša sihr, a poznaje zakone i pravila i postane sihirbaz, on stekne Allahovu srdžbu. Na dunjajluku će postići samo ono što mu je Allah odredio, a na Ahiretu vječnost u Džehennemu, ukoliko umre u tom halu.

Treća skupina: To su neznalice i uče sihr od svojih bližnjih (nana, dedo) i uvjereni su da sa tim liječe ljude, ova skupina želi da se dokaže kako imaju moć i željni su za dokazivanjem kako su bogobojazni.

PITANJE: Esselamu alejkum, Imam jedno pitanje na koje se nadam da ću dobiti brzi odgovor. Kako mi je rečeno, ja imam “ljubavne džine” između ostalog. Napravljeno mi je prije otprilike godinu i po na moju sliku, koja je zakopana na mezarju. Prvi put kada me je majka odvela kod hodže saopštio mi je to i dao mi je zapis, koji sam trebala staviti u pola litra maslinovog ulja i tri puta dnevno piti 31 dan. Naručio me opet za mjesec dana i kada sam došla, zamolio je moju majku da napusti prostoriju, jer kako on kaže nije dobro kada je roditelj tu prilikom učenja.

Onda mi je počeo postavljati na hiljade intimnih pitanja i rekao je da bi bilo dobro kada bi govorila istinu, što sam i uradila. Onda mi je rekao da stanem ispred njega i zatvorim oči, te da kada mi on puhne u usta progutam to i kažem šta osjećam. Onda mi je rekao da će me dodirivati prstom od čela do stomaka i stavio je svoje usne na moje i počeo učiti.

I s vremena na vrijeme kada bi to puhnuo ja bih udahnula, a on je svaki put kašljao. Kroz glavu mi je prolazilo hiljadu misli, a najviše da treba da ga odgurnem i pobjegnem, jer mi se nije baš dobro činilo, tačnije činilo mi se kao da on pokušava neku vrstu veze sa mnom. Interesuje me da li je moguće takvo liječenje i da li sam to sve ja u svojoj glavi iskonstruisala da nešto čovjek želi ili stvarno nešto ne valja sa njegovim liječenjem.

Noć poslije toga sam skroz loše spavala i samo mi je njegova slika bila pred očima. Njegov izgovor zašto je tražio da moja majka napusti prostoriju jeste radi tih intimnih pitanja u koja ona možda nije upućena. Molim Vas da što prije odgovorite, jer mi je stvarno hitno! Unaprijed zahvalna.

• ODGOVOR: Alejkumu selam we rahmetullahi we berekatuhu. Ne znam ko vam je uspostavio dijagnozu i koliko je ona relevantna, ali ljubavni sihr svakako postoji. Neki od simptoma ljubavnog sihra su:

1. Pretjerana zaljubljenost,
2. Žestoka želja za spolnim općenjem,
3. Nemogućnost podnošenja odsustva voljenog/voljene,
4. Pretjerana žudnja za viđenjem voljenog/voljene,

Svi ovi simptomi mogu da se nađu kako kod muškarca tako i kod žene. Ali mogu se naći i kod džina. Džini koji su pod uticajem ovog sihra zovu se ljubavni džini.

Ne ulazeći u ispravnost dijagnoze želim da vam kažem da vi niste smjeli nositi uzase zapis koji vam je dao „hodža“, jer svaki zapis čuva džin koji je zadužen za njega. To znači da onaj ko nosi zapis nosi i džina sa sobom. Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Ko okači nešto (hamajliju) tome je i prepušten.” U drugom hadisu kaže: “Ko okači talisman Allah dželle šanuhu mu neće dovršiti (ono što je naumio), a ko okači školjkicu, Allah ga neće zaštititi.” (Ahmed)

Taj hodža je prešao sve granice! Niste ga trebali poslušati. Inače nije dozvoljeno liječiti žensku osobu bez prisustva mahrema. A mahrem može biti samo bliži muški srodnik. U vašem slučaju, ne samo da nije postojao muškarac bliži rođak, već vam je i majku istjerao. Odmah ste trebali znati o kakvoj se osobi radi. Morali ste prozrijeti njegove namjere, ali eto sad barem znate kome ne smijete ići. Žalosno je to što neki ljudi svoje stvarne namjere kriju iza humanih djela. To što je on vama radio su grozote kojih se stidi svaki normalan čovjek.

To nisu vaše konstrukcije. Očite su namjere tog čovjeka. On nije imao pravo postavljat vam intimna pitanja. To ne spada u opis šeriatskog načina liječenja. Upoznajte majku što prije sa onim što se dešavalo unutra, a i muža ukoliko ste udati i više nikada ne idite tom čovjeku.

Ukoliko ste uvjereni da imate ljubavni sihr pročitajte u knjizi „Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza“ poglavlje o ljubavnom sihru. Tamo ćete naći konkretne upute o načinu liječenja. Molim Allaha da vam pomogne.

PROBLEM: Selam alejkum! Ne znam odakle da počnem. Imam 27 godina. Neudata sam. Student sam već godinama. Ja sam prije par godina otkrila da imam sihr. Počelo je tako što me je neko znao udariti u snu, tako jako, a modrica nisam imala. Kad bi se probudila, viđala bi razne prikaze u sobi, koje su odlazile (pretvarale se u dim) čim bih spomenula Allahovo ime…

Kad sam to saznala da imam, počela sam obilaziti razne “hodže”, jer nisam znala koji je pravi način liječenja. Na kraju sam saznala za jednog koji je ispravno liječio (rukjom), ali kad god bih ja krenula na rukju, samo bi jednom otišla, jednostavno, nije se dalo da odem ponovo. Na rukji su džini u meni rekli da je u meni sihr zavisti koji sam pojela i da se nalazi u želudcu. Zašto mi i ko zavidi ne znam, jer nemam ništa posebno što drugi nemaju. Tada sam počela pomalo da klanjam. S vremenom sam naučila da ispravno klanjam. Nekad klanjam svih 5 namaza, nekad samo poneki, još uvijek se borim sama sa sobom po pitanju namaza. Naučila sam ajetul kursiju i učim je stalno, jer sam čitala (ako je istina), da kad nju proučim Allah dž.š. pošalje meleka i imam zaštitu od svakog zla 12 sati. Da li je ovo tačno?

U mojoj porodici u kući je isto tako bilo problema radi sihra, i dan danas mislim da ima, ali samo ja klanjam. Imam problema sa želudcom, stalno mi je muka, a nemam medicinski problem, a kad naučim sebi na vodu ili na med, isto imam tegobe, ali nemogu da povratim. Neće to nešto iz mene da izađe.

Moje pitanje je: da li da ja nastavim da samu sebe liječim, i ako mi možeš preporučiti još koji način liječenja, ili šta da proučim sebi na vodu ili med ili šta drugo, ili bi mi bilo najpametnije i najbolje da ponovo odem do učača rukje i da idem kod njega na terapije i da uz Allahovu dž.š. pomoć ta stvorenja izađu iz mene. Ja sam, iskreno više umorna od svega. Na fakultet idem vec 8 godina, fakultet mi je otežan, a mislim da je zbog toga, jer ne studiram težak faks (biologiju), u ljubavi nemam nikako sreće već 6 godina. Dovila sam Allahu da mi sljedeći momak bude onaj pravi, pa je to vjerovatno zbog toga. Pored ovog gore pitanja, samo još nešto, da li ima neka dova ili sura da ja mogu da učim i za svoje ukućane (porodicu) da nas Allah zaštiti od spletki sihirbaza, jer vjerujem da nam spletke pravi jedan član iz bližnje porodice, jer kad god nam dođe u kuću, poslije se desi svađa ili neko zlo, i kad god jedem kod nje, muka mi bude i nešto mi skače u želudcu. Da mi Allah oprosti ako griješim.

• SAVJET: U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG

We alejkumus selam we rahmetullahi we berekatuhu draga moja sestro;

Tvoje iskušenje je zaista veliko i od srca molim Allaha da te izliječi i zaštiti, te da te obilno nagradi za tvoj sabur koji zaslužuje veliku nagradu inš’Allah i to treba da ti daje snagu jer ukoliko budeš istinski saburila na iskušenju koje te je zadesilo, imaš šansu da budeš u onoj blagoslovljenoj grupi koja će ući u Džennet bez polaganja računa, a blago li onima koji se nađu u toj kategoriji. Nadam se da ćeš biti jedna od njih i dovim da i ja budem jedna od njih mila.

Obzirom da si spomenula da i tvoja porodica ima sličnih problema, možda se radi čak o nasljednom sihiru ili sihiru zavađanja, pa zbog toga trebate da se testirate kod nekoga ko ispravno liječi Kur’anom, a imamo, elhamdulillah, fine braće koja se drže Kur’ana i sunneta i liječe Kur’anom. Jedan od njih je brat Enes Beganović iz Zavidovića, a drugi Almin Omerašević iz Zenice, zatim prof. Enes Julardžija iz Tešnja… Sigurna sam da ima i puno drugih mu’mina koji bi ti mogli učiti rukju pored onoga što sama sebi učiš i što trebaš da nastaviš sa čvrstim ubjeđenjem da će te tvoj Gospodar izliječiti i da će te nagraditi za sabur nagradom koju imaju samo strpljivi.

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. I neka je mir i spas na sve one koji slijede put Islama. Vrijeme u kojem živimo u odnosu na vrijeme prije nas, zasigurno možemo reći, puno više je ispunjeno raznim oblicima kufra i griješenja. Pored ostalih vrsta kufra i griješenja ovdje izdvajamo sihr koji je u današnje vrijeme postao svakodnevnica.

Zaista kada vidim koliko nekih ljudi imaju problema sa sihrom i džinskim svijetom, a prakticiraju Islam u svom životu, takvima kažem da ih je Uzvišeni Allah počastio da budu borci na Njegovom putu, jer bolovi i napadi su nekad toliko žestoki kao u borbi prsa u prsa sa neprijateljem. Ovi ljudi imaju poteškoća ali su oni ti koji sihribazima zadaju najviše udaraca i muka svojim ustrajnim ibadetom Allahu. Nadam se da je Allah za ovakve pripremio svoje nagrade. Svakako daleko veći broj oboljelih su oni kojima je ovo iskušenje došlo kao posljedica griješenja prema Uzvišenom Allahu. Jednima bude uzrok pokajanja i približavanja Allahu, a drugi se opet još više udalje od Allaha. Uzvišeni Allah najbolje zna zašto je neke ljude iskušao na ovakav način. Kako će postupiti onaj kojeg ovo iskušenje zadesi?

• Kako liječiti sihr?

U Islamu su odgovori za sve pa tako i za liječenje sihra. Odgovor se nalazi u predajama koje govore kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opsihren. Jedna od tih predaja glasi: Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: “Jedan jevrej iz plemena Zurejk je opsihrio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zvao se Lubejd ibnul-E’asam. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se činilo da obavlja neke poslove, a on ih u stvari nije obavljao. Jednog dana ili jedne noći je bio kod mene, kada je mnogo Allahu dove upućivao, a zatim je rekao: “Aiša, jesi li primijetila da mi je Allah dao odgovor na ono što sam Ga pitao?

Došla su mi dva čovjeka, jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, pa je jedan drugog upitao: “Od čega boluje ovaj čovjek?” Odgovori drugi: “On je opsihren.” “A ko je to uradio?” Reče: “Lubejd ibnul-E’asam.” “Na čemu mu je napravio sihr?” Kaže: “Na češlju i dlakama koje je stavio u koru od palme”. “A gdje je to? – upita ovaj. “U bunaru Zervan”. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao jednog ashaba da ga izvadi. Zatim je rekao: “Aiša, voda tog bunara izgleda poput boje potopljene kne, a plodovi palmi oko bunara su kao šejtanske glave. ”Ja ga upitah: “Allahov Poslaniče, zašto mu ne uzvratiš?” On odgovori: “Allah me je izliječio, a ja mrzim da činim ljudima zlo.” Zatim je naredio da se sihr uništi.” El-Buhari: 10/222 i Muslim u poglavlju “Elem”.

Neke od poruka koje možemo izvući iz ove predaje su:

– Allahovom voljom sihr može djelovati na svakog čovjeka, jer djelovao je na najboljeg insana, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

– Pokornost Allahu i dova, ako su prisutni kod čovjeka, znaci su sigurne pobjede.

– Svemogući Allah je mogao izliječiti, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez slanja meleka i bez pronalska sihra, ali u ovome je pouka ummetu koji postupak je najbolji kod liječenja sihra.

– Najispravniji i najkraći put liječenja sihra jeste njegov pronalazak i uništenje.

Ukoliko čovjeka zadesi ovo iskušenje, a vjera mu je jaka i osjeća se dovoljno čvrstim, treba da ustrajno dovi Allahu tražeći pomoć.
Ukoliko čovjek osjeća da bi ga to stanje moglo oslabiti u pokornosti Allahu, i donijeti mu neke negativne posljedice, može posjetiti nekoga od onih koji se bave liječenjem Kur’anom. Da bi zajedničkom borbom usmjerivši svoje dove Allahu, savladali neprijatelja.