Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Ko su bili Harut i Marut
#1
Rainbow 
Uzvišeni Allah kaže:
Citat:
وَاتَّبَعُوا مَا تَتْلُو الشَّيَاطِينُ عَلَىٰ مُلْكِ سُلَيْمَانَ ۖ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَانُ وَلَٰكِنَّ الشَّيَاطِينَ كَفَرُوا يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ وَمَا أُنْزِلَ عَلَى الْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَارُوتَ وَمَارُوتَ ۚ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَا إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلَا تَكْفُرْ ۖ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِ بَيْنَ الْمَرْءِ وَزَوْجِهِ ۚ وَمَا هُمْ بِضَارِّينَ بِهِ مِنْ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنْفَعُهُمْ ۚ وَلَقَدْ عَلِمُوا لَمَنِ اشْتَرَاهُ مَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلَاقٍ ۚ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْا بِهِ أَنْفُسَهُمْ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." (El-Bekare, 102.)
Prenosi El-Avfi u svome Tefsiru od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao :

Kada je Sulejman, alejhi selam, izgubio svoje kraljevstvo, veliki broj ljudi i džina se odmetnuo i slijedio svoje strasti, ali, kada je Allah povratio Sulejmanu, alejhi selam, njegovo kraljevstvo, a odmetnuti se ponovo vratili na Pravi put, Sulejman je pokupio njihove knjige i zakopao ih ispod svoga prijestolja. Nedugo nakon toga, Sulejman, alejhi selam, je umro. Ne čekajući, ljudi i džini su otkrili zakopane knjige i kazali: 'Ovo je knjiga od Allaha objavljena Sulejmanu koji ju je sakrio od nas!' Uzeli su je kao svoju vjeru, pa je Uzvišeni Allah objavio:"A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana — za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju."(Prijevod značenja El-Bekare, 102.); slijedili su ono što su iznijeli šejtani, tj. muzičke instrumente, zabavu i sve ono što odvodi od sjećanja na Svemogućeg Allaha."


Ibn-Ebi Hatim je rekao: "Pričao mi je Ebu-Se'id El-Ešedždž koji prenosi od Ebu-Usame, on od El-A'meša, on od El-Minhala, on od Se'id ibn Džubejra, on od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: 'Asaf je bio Sulejmanov, a.s., pisar. On je poznavao Najuzvišenije ime i napisao bi ono što bi mu Sulejman, alejhi selam, naredio, a zatim bi to zakopao ispod prijestolja. Nakon Sulejmanove smrti, šejtani su to povadili i između svaka dva reda napisali magijske i nevjerničke stvari. Kazali su: 'Ovo je to što je Sulejman primjenjivao i po čemu je djelovao!' Neuki među ljudima smatrali su Sulejmana nevjernikom i nastavili su da ga vrijeđaju, dok nije poslan Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa Kur'anom Uzvišenim koji kaže: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulcjmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani.'"

Ibn-Džerir kaže: "Rekao mi je Ebu Es-Sa'ib Seleme ibn Džunade Es-Seva'i koji prenosi od Ebu-Mu'avije, on od El-A'meša, on od El-Minhala, on od Se'id ibn Džubejra, a on od Ibn-Abbasa, radijallahu anhu, daje rekao: 'Kada je Sulejman želio da zadovolji prirodnu potrebu ili da se sastane sa nekom od svojih žena, davao je svoj prsten ženi koja se zvala El-Džerada. Kada je Uzvišeni Allah htio da iskuša Sulejmana, alejhi selam, on je bio dao svoj prsten toj ženi. Nakon toga, njoj je došao Iblis u liku Sulejmana, alejhi selam, i uzeo prsten. Kada je Iblis stavio prsten, cijeli ljudski rod, džini i šejtani bili su mu pokorni. Zatim je Sulejman, alejhi selam, došao tražiti svoj prsten od nje, a ona je rekla: 'Ti lažeš, ti nisi Sulejman!'

Tako je Sulejman, alejhi selam, znao da je to iskušenje od Svemogućeg Allaha. Zbog toga su šejtani bili slobodni da čine šta su željeli, pa su zapisali knjige o vradžbinama i nevjerstvu koje su zakopali ispod Sulejmanovog, alejhi selam, prijestolja. Nakon Sulejmanove, alejhi selam, smrti, oni su otkrili ove knjige i rekli narodu: 'Uistinu, Sulejman je gospodario uz pomoć ovih knjiga.' Zbog toga se narod odrekao Sulejmana i smatrao ga nevjernikom, sve do dolaska poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je došao sa kur'anskim ajetom, koji kaže: 'A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani'."

Zatim, Ibn-Džerir bilježi predaju od Ibn-Abbasa:
„Meleki su se bili spustili na oblake, spominjući različite stvari koje su odlučene na nebu. Šejtani su pažljivo slušali te stvari, a zatim bi silazili da nadahnu time gatare, dodajući na to stotinu svojih vlastitih laži. Narod bi im vjerovao i smatrao ih povjerljivim. Uzvišeni Allah je obavijestio Sulejmana, alejhi selam, o tim stvarima i omogućio mu da zakopa te laži ispod svoga prijestolja. Nakon njegove smrti, jedan od šejtana reče: „Ja vas mogu uputiti do Sulejmanovog najdražeg i najdragocjenijeg blaga. Ono se nalazi ispod njegovog prijestolja.' Oni su to otkrili i rekli: 'Ovo je magija.' Nakon toga, ono je nastavljeno da se umnožava i da se po tome postupa i ono što danas prakticiraju stanovnici Iraka nije ništa doli njegovi zaostaci.

Es-Sadi navodi: "Allah kaže: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani', tj. šejtani su pažljivo slušali razgovore meleka, koji su razmatrali šta se događa stanovnicima na Zemlji: smrt, stvari od gajba ili Allahove odredbe. Potom su silazili da time nadahnu gatare, a ovi su te stvari govorili narodu. Narod bi im vjerovao i smatrao ih vjerodostojnim. Malo po malo, gatari su se pouzdavali u šejtane, koji su poslije dodavali svakoj riječi stotinu svojih vlastitih laži. Narod je počeo da zapisuje ove stvari i među Izraelićanima se pričalo da džini poznaju gajb (neviđeno). Sulejman, alejhi selam, je ubrzo krenuo i pokupio sve ove knjige, stavio ih u kovčeg i pokopao ispod svoga prijestolja. Svi šejtani koji su se htjeli primaći kovčegu bili su živi spaljeni. Sulejman, a.s., je proglasio da će odrubiti glavu svakome koji tvrdi da šejtani poznaju gajb.

Nakon Sulejmanove, alejhi selam, smrti i smrti onih među vjerskim učenjacima koji su to dobro poznavali, šejtan je došao narodu u ljudskom obliku i kazao: 'Ja ću vas odvesti do vječnoga blaga koje nikada neće nestati.' Naredio je da kopaju ispod Sulejmanovog prijestolja i povukao se ustranu. Rekao im je: 'Ubijte me ako ništa ne nađete.' Oni su ga iskopali i našli ove zapise. Tada šejtan reče: 'Samo uz pomoć ove magije, Sulejman je mogao zagospodariti ljudskim rodom, džinima i pticama.' Zatim je otišao. Širile su se glasine i kružile priče da je Sulejman, a.s., bio čarobnjak. Izraelićani su čuvali ove knjige i raspravljali su sa poslanikom Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sellem, o njima. Ali, Uzvišeni Allah mu je objavio Svoje riječi: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani'."
Odgovori
#2
Er-Rebi' ibn Enes je rekao: "Židovi su pitali poslanika Muhammmeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, o stvarima iz Tevrata, i svaki put, kada su upitali, Allah mu je objavio ono čime bi ih porazio i nadvladao. Stoga, oni su rekli: 'Muhammed bolje poznaje ono što je nama objavljeno nego mi.' Zatim, upitali su o magiji i Allah je objavio Svoje riječi: 'Oni se povode za onim što su Šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka.'

On je obavijestio Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, da su šejtani napisali knjigu o magiji i gatanju i zakopali je ispod Sulejmanovog, a.s., prijestolja. Uistinu, Sulejman, a.s., nije imao znanje o gajbu (nevidljivom svijetu). Kada je umro, šejtani su iznijeli tu magiju i obmanjivali narod govoreći: 'Ovo je znanje koje je Sulejman tajno čuvao od vas.' Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je obavijestio Židove o tom kazivanju i oni su otišli spuštenih glava, poraženi i poniženi.

Mudžahid u komentaru ovih ajeta kaže da su šejtani pažljivo slušali razgovore meleka i dodavali na ono što bi čuli dvije stotine laži. Sulejman, alejhi selam je pokupio šta su zapisali, a oni su se, nakon njegove smrti, ponovo toga domogli i tome podučavali narod, a to nije bilo ništa drugo doli crna magija.

Muhammed ibn Ishak ibn Jesar kaže: "Kada su šejtani saznali za smrt Sulejmana, zapisali su vrste čarobnjaštva (magije). Naprimjer: 'Da postigneš to i to, postupi tako i tako.' Unijeti su sve ovo u knjigu i zapečatili je prstenom koji je nosio napis poput napisa Sulejmanovog prstena, na kojem je bilo zapisano: 'Ovo je napisao Asaf ibn Berhi po naredbi kralja Sulejmana ibn Davuda.' Zatim su je zakopali ispod prijestolja (Sulejmanovog, alejhi selam). Nakon nekog vremena, Izraelićani su je izvadili i kazali: 'Uistinu, Sulejman, a. s„ je nad nama vladao samo ovim.' Oni su raširili magiju među narod. Kada je poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, spomenuo Sulejmana ibn Davuda, kao jednog od ranijih poslanika poslanih od Svemogućeg Allaha, Jevreji u Medini rekoše: 'Nevjerovatno je da Muhammed tvrdi da je Sulejman ibn Davud bio poslanik od Allaha! On nije bio ništa drugo doli čarobnjak!' To je bio povod objave ovih ajeta.

Ibn-Džerir kaže: "Prenio mi je El-Kasim od Huseina ibn El-Hadždžadža, od Ebu-Bekra, od Šehra ibn Hevšeba koji kaže: 'Šejtani su zapisivali čarobnjaštvo kada je Sulejman, alejhi selam, bio odsutan. Oni su zapisali: 'Ko god želi da učini to i to, treba stati, okrenuvši se Suncu, i reći tako i tako. A ko god želi da učini to i to, treba stati, okrenuvši se od Sunca i reći tako i tako." Oni su to zapisali u knjizi koja je naslovljena: 'Ovo je ono što je napisao Asaf ibn Berhi po naređenju kralja Sulejmana ibn Davuda: iz riznica znanja.' Zatim su to zakopali ispod Sulejmanovog prijestolja. Kada je Sulejman umro, Iblis je ustao da govori i kazao: 'O narode! Sulejman nije bio poslanik, on je bio samo čarobnjak! Idite i tražite njegovu magiju u njegovim odajama i njegovom prtljagu!' I on ih je odveo do zakopanog 'blaga'. Narod je rekao: 'Tako nam Allaha! Sulejman je bio čarobnjak koji nas je potčinio kroz svoju magiju!'

Vjernici među njima su kazali: 'Nikako, on je bio pouzdan poslanik.' Kada je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslan kao poslanik i kada je spomenuo Davuda i Sulejmana, Židovi su kazali: 'Muhammed miješa istinu i laž, ubrajao je Sulejmana među poslanike, a on je bio samo čarobnjak koji je bio nošen vjetrom.' Zbog toga, Uzvišeni Allah je objavio: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali...

Ibn Ebi-Hatim kaže: "Rekao mi je Isam ibn Revvad od Ademar od El-Mes'udija, od Zijada, oslobođenog roba Ibn-Mus'aba, od El-Hasana, vezano za Allahove riječi: 'Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali', kako kaže: 'Jedna trećina pjesništva, jedna trećina magije i jedna trećina gatanja.'"

Jevreji su lažno izjavili da Uzvišeni Allah objavljuje magiju na usta Džebra'ila i Mika'ila, Sulejmanu ibn Davudu, ali im Allah proturječi i ukazuje na njihovo krivotvorenje. Štaviše, Allah obavještava Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ni Džebra'il, niti Mika'il nisu objavljivali magiju i potvrđuje da je Sulejman, a. s„ čist od čarobnjaštva i crne magije. Uzvišeni Allah kaže svim ljudima da magija nije ništa drugo doli djelo šejtana, koji su tome podučavali narod u Babilonu i da su se dva čovjeka, koji su podučavali narod, zvali Harut i Marut.

Uzvišeni Allah kaže: "Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'". Ibn-Abbas, r.a., kaže: "Oni su upozoravali svakoga ko bi im došao da uči magiju, i govorili su im: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!', da oni znaju šta je dobro, zlo, vjerovanje i nevjerstvo, pa tako znaju da je magija od nevjerstva. Ibn-Abbas, radijallahu anhu, nastavlja: "Ako ga nisu mogli odvratiti, oni su mu govorili da ide na to i to mjesto. Tamo će naći Iblisa koji će ih podučavati. Istovremeno, kada neko nauči magiju, njegovo vjerovanje (poput svjetla) izlazi iz njegovog tijela i on ga može vidjeti kako se uzdiže na nebo. Kod ovoga, on će reći: 'Teško meni!'"
Odgovori
#3
Katade je rekao: "Od njih je bila uzeta prisega da neće nikoga podučavati dok ne opomenu: 'dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'.'" Štaviše, Es-Sadi kaže: "Upozoravali su svakoga ko bi im došao da uči magiju i opominjali: 'dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!'.' Ali, ako bi zahtijevao, oni bi kazali: Idi do te gomile pepela i obavi nuždu na njoj'. Ako bi čovjek otišao i učinio šta mu je naređeno, vidio bi svjetlo koje dolazi iz pepela i leti dok ne dopre do neba, a to je, uistinu, vjerovanje.

Umjesto njega, tu bi došla crna tvar koja nalikuje dimu i ušla u njegove uši i cijelo njegovo tijelo, a to je, uistinu, Allahova srdžba. Nakon toga, čovjek bi im kazao šta se dogodilo i oni bi ga podučavali magiji. Ovo je objašnjenje Allahovih riječi: 'Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj bit nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati, iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali.'"

U tumačenju ovog kur'anskog ajeta, Sunejd ibn Hadžadž prenosi od Ibn-Džurejdža njegove riječi: "Nema nikoga, ko se bavi magijom, a da nije nevjernik." Riječ 'iskušenje', znači ispitivanje i testiranje. Učenjaci su pronašli tekstualni dokaz u ovom ajetu za to da onaj, koji se bavi magijom, postaje nevjernik. Ovo je potvrđeno Poslanikovim, sallallahu 'alejhi ve sellem, hadisom koji prenosi hafiz Ebu-Bekr El-Bezzar od Muhammeda ibn El-Musenne, od Mu'avije, od El-A'meša, od Ibrahima, od Hemmama, da je čuo Abdullaha, koji kaže: "Ko god posjeti gatara ili vračara i povjeruje u ono što oni kažu, postaje nevjernik u ono što je poslano Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve seliem." (Hadis je vjerodostojan)

Uzvišeni Allah kaže: "I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti", tj. narod je učio od Haruta i Maruta magiju koja je uzrokovala razdvajanje muža i žene, premda među njima postoji naklonost i želja. Ovo je prouzrokovano lukavošću šejtana, kako se prenosi u hadisu navedenom u Muslimovom Sahihu koji prenosi Džabir ibn Abdullah da je Poslanik, alejhi selam rekao: "Iblis je imao svoje prijestolje nad vodom, zatim je poslao odrede (za izazivanje razdora). Njemu najbliži u stepenu su oni koji su najozloglašcniji u izazivanju razdora. Jedan od njih je došao i kazao: 'Ja sam učinio tako i tako.'A on je rekao: 'Ti nisi učinio ništa.' Zatim je jedan među njima došao i rekao: 'Ja nisam žalio truda dok nisam posijao sjeme razdora između muža i žene.' Iblis mu je prišao i rekao: 'Dobro si učinio.'" El-A'meš kaže: "Zatim ga je zagrlio." Razdor između muža i žene se može napraviti kroz magiju u kojoj šejtan daje da oboje ugledaju nešto loše — izgled, postupak, i sl. o onome drugom.

Uzvišeni Allah kaže: "... ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi."Ebu-Sufjan Es-Sevri kaže: "Oni ne mogu tako nauditi nikom, osim Allahovom odredbom."
Muhammed ibn Ishak kaže: "Oni ne mogu tako nauditi nikom, osim da im Allah to dozvoli."
El-Hasan El-Basri, r.a., kaže: "'...ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi', tj. kome Allah želi štetu učiniti, njemu će šteta biti učinjena, a kome ne želi štetu učiniti, njemu neće šteta biti učinjena. Prema tome, oni ne mogu nauditi nikome osim uz Allahovu volju i određenje."

Uzvišeni Allah kaže: "... i od čega koristi neće imati", tj. ono što šteti njihovoj vjeri, a ne donosi im korist, "iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugome svijetu nikakve sreće neće imati", tj. Jevreji, koji su uzeli magiju umjesto slijeđenja poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, znali su da onaj, koji je učinio ono što su oni učinili, neće imati udjela na onome svijetu. Uzvišeni Allah kaže: "A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali. A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!", tj. oni koji uzmu magiju umjesto slijeđenja poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sel-lem.

"A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!", tj. da su oni vjerovali u Allaha i Njegove poslanike i nisu prelazili Njegove granice, bili bi dobili mnogo veću nagradu od Svemogućeg Allaha. Ovo se slaže sa Allahovim riječima, koje glase: " Teško vama!' — govorili su učeni — 'onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.' " (Prijevod značenja El-Kasas, 80.)

Učenjaci su našli tekstualni dokaz da su vračari nevjernici u kur'anskom ajetu koji glasi: "A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja". Neki učenjaci smatraju da vračari nisu nevjernici, ali im se mora odsjeći glava. Amr ibn Dinar prenosi od Bedžebla ibn Abdaha da je rekao: "Omer ibn El-Hattab je naredio da se svaki vračar i vračarka ubiju. Zbog toga, oni su ubili tri vračarke." Pored toga, istina je da je sluškinja opčarala Hafsu, majku vjernika. Zbog toga je Hafsa naredila da ona mora biti ubijena.

Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: "Prenosi se od tri Poslanikova ashaba da vračar mora biti ubijen." Uz to Et-Tirmizi prenosi od Isma'ila ibn Muslima, od El-Hasana, od Džunduba El-Ezdija da kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Propisana kazna za vračara je udarac mačem.'"

Iz Knjige: Ibn Kesir
Odgovori
#4
Kao što se razumije iz ajeta, moguće je da je, uz pomoć onih koje je imao pod svojim utjecajem, šejtan, koji je krenuo protiv Sulejmana, a. s., narod huškao protiv velikog bogatstva i blaga koje je posjedovao Sulejman. A moguće je da su se u ishodu toga ljudi ogranizirali protiv Sulejmana i njegove moćne države, da su osnovali različite mračne organizacije koje su djelovale protiv države. Isto tako je moguće da su ove organizacije, formirane šejtanskom inicijativom, na različite načine nastojale uništiti Sulejmanovu državu, da su u tom svjetlu koristile svakojake prljave metode. (Allah, dž.š., najbolje zna.) Upravo povijesni zapisi bilježe da je nakon Sulejmanove smrti, zbog unutarnjih nemira, izraelsko kraljevstvo podijeljeno na dva dijela.

Da bi ih zaveli, šejtani su ljude podučili vradžbinama koje su naučili od Haruta i Maruta. Međutim, onima koji su se željeli podučiti znanjem koje su posjedovali, Harut i Marut su prethodno govorili da su oni jedno iskušenje od Allaha, dž. š., i upozoravali ih da ne padnu u nevjerništvo. Jedino su nakon toga podučavali ovom znanju. Zbog toga ljudi moraju znati da je vradžbina jedna smutnja i da se tome trebaju silno opirati.

Svi oni koji pribjegavaju metodama vradžbina moraju vrlo dobro znati da je apsolutno nemoguće da vradžbine koje su naučili i kojima se koriste daju neki rezultat ako to Allah, dž. š., ne dopusti. Allah, dž. š., je Taj koji, kao mudrost, stvara efekte vradžbina. Apsolutno je nemoguće da, bez Njegovog znanja i dopuštenja, metodama poput vradžbina, neko postigne bogatstvo, moć ili neki drugi prestiž.

Na one koji vjeruju u moć vradžbina i koji misle da će sličnim metodama sebi priuštiti neku korist, Allah, dž. š., ove šejtanske metode može upotrijebiti kao nesreću. Zbog toga što su skrenuli u sujevjerje, Allah, dž. š., im prema tome daje odgovor; vradžbina za te ljude dolazi u položaj azaba na ovome svijetu. To je kazna koju je Allah, dž. š., odredio za one koji su skrenuli sa Pravog Puta.

Kao što se i razumije iz navedenog ajeta, nijedan iskreni vjernik se ne zanima za vradžbine i ono na što ih nagovaraju šejtani. Baviti se ovom vrstom poslova, šejtanskim huškanjima, da bi se nanio nered u međuljudskim odnosima, znači upadanje u šejtansku klopku, udaljiti se od Pravog Puta i provoditi vrijeme u sujevjerju. Cilj šejtana je da ljude odvrati od Pravog Puta. Oni koji se bave poslovima sličnim vradžbinama su oni koji su prevareni šejtanskim smicalicama.
Odgovori
#5
Piše : Nezir Halilović /Saff,142.

Bez obzira koliko brzo i kvalitetno napreduje nauka i tehnologija i koliko brzo postaju „stari“ i „demode“ najnoviji mobiteli i računari, jedna od ljudskih aktivnosti definitivno nikada ne zastarjeva i ne gubi na aktuelnosti i popularnosti. Naravno, radi se o vrlo starom zanatu, sihru – vradžbini. Zaista nevjerovatno zvuči činjenica da u ovim vremanima interneta, mobitela i satelita, neki ljudi, a posebno žene, dane i noći provode u društvu sa najodvratnijim bićima ovoga svijeta – prokletim šejtanima, listajući u polutami knjige, stare nekoliko hiljada godina i izgovarajući riječi koje ni najbolji lingvisti ne bi mogli prevesti na bilo koji od današnjih jezika.

Sve ovo nas uopće ne bi toliko ni interesovalo da nam se ne događa da nas iznenada žestoko zaboli glava ili stomak, a kad odemo ljekaru on nam kaže kako nam nije ništa i da samo simuliramo, ili ono što je još gore, da čujemo kako su se hairli čovjek i hairli žena razveli, a da nikome nije jasno zašto je došlo do toga kada su živjeli u harmoničnom i skladnom braku. Ovdje moram napraviti jednu digresiju i ukazati na poražavajući podatak našeg stanja. Upitajte bilo kojeg prodavca knjiga koliko je prodao knjiga koje govore o Uzvišenom Allahu, Njegovom Kur'anu, Njegovim melekima i poslanicima, ili o računarima i sl., a koliko je knjiga prodao o sihru, džinima i šejtanima i bit ćete zapanjeni, jer upravo se ta literatura najviše traži i kupuje u našem društvu.

Možda neko ipak primijeti pa kaže da Uzvišeni u Kur'anu uopće ne govori o današnjim sihirbazima, i to je istina, a razlog je jednostavan. I pored gnusnosti njihovih postupaka oni su toliko beznačajni da uopće ne zavrjeđuju ni da se spominju u Govoru Uzvišenog, ali zato nam Uzvišeni Allah govori o samom početku i nastajanju sihra i u okviru toga o Harutu i Marutu, koje direktno spominje po njihovim imenima…

Kur'ansko kazivanje o sihru, šejtanima, Harutu i Marutu

U suri El-Bekare, na početku Kur'ana, ukazuje se na postojanje sihra među ljudima i u okviru toga se spominje priča o Harutu i Marutu. O njima ćemo detaljnije govoriti u tekstu, a sada moramo ukazati na to da kazivanje o sihru postaje značajno tek sa dolaskom Istine i Svjetlosti u ljudsku blizinu. Takva je ljudska priroda, dok vlada noć i tama niko ne zna, niti se uopće interesuje šta se dešava u komšiluku, tj. njegovom bližem i širem okruženju. Svi su zauzeti bilo svojim uživanjem i naslađivanjem, bilo svojim brigama i bolovima. Tek sa pojavom svjetlosti ljudi počinju gledati malo dalje od svog jorgana i raspoznavati stvari oko sebe.

Tako je sa ovom običnom svjetlošću, a potpuno ista stvar je i sa duhovnom svjetlošću koja je daleko značajnija od ove obične. Tako se desilo i sa dolaskom Muhammeda, s.a.v.s., o čemu nam Uzvišeni kaže: A kada im je poslanik od Allaha došao, potvrđujući da je istinito ono što već imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga data – za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju. (El-Bekare, 101.) Kao što kažu mufessiri, ovdje se govori o Jevrejima i njihovom postupku nakon što im je došao Muhammed, s.a.v.s., u svom liku koji im je oduvijek stajao naveden u

Tevratu i sa Objavom koja je sve to dodatno potvrđivala, i otkrivala sve njihove prljave rabote sa ranije objavljenim Knjigama Uzvišenog Allaha, koje su znali samo određeni sveštenici, pa su postupili onako kako Uzvišeni kaže. Es-Suddi kaže: „Jevreji su se suprotstavili Muhammedu, s.a.v.s., sa Tevratom pa kada su vidjeli da se Kur'an i Tevrat slažu, posegnuli su za Asefovom knjigom – lični pisar Sulejmana, a.s., (o njemu ćemo u narednom broju, inšallah) i za sihrom Haruta i Maruta.“ E, tu nam Uzvišeni govori da su oni Istinu zamijenili sa sihrom – vradžbinom i tako dolazimo i do spominjanja Allahovog poslanika, Sulejmana, a.s., te Haruta i Maruta:

I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini, a to nije objavljeno dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali! (El-Bekare, 102.)
Odgovori
#6
Početak sihra i priča o Sulejmanu, a.s.

Muhammed b. Ishak kaže: „Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo Sulejmana, a.s., u skupini poslanika neki jevrejski svećenici su rekli: ‘Muhammed misli da je Ibn Davud (Davudov sin, tj. Sulejman, a.s.) bio poslanik! Tako nam Boga on je bio samo sihirbaz – vrač!’ Pa je Uzvišeni Allah objavio ajet: A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici…“ Ibn ebi Hatim bilježi od Ibn Abbasa da je rekao: „Pisar (vezir) Sulejmanov bio je Asef i on je znao Allahovo najuzvišenije ime. On je sve pisao po naredbi Sulejmanovoj, a zatim to zakopavao pod njegovo prijestolje. Kada je Sulejman umro, to su šejtani povadili, a zatim između svaka dva reda upisali po jednu čaroliju i nevjersto (kufr) govoreći: ‘Evo šta je Sulejman radio s ovim.”’ Zatim on kaže: „Neuki ljudi su ga proglasili nevjernikom proklinjući ga, dok su učeni to mirno posmatrali.“ Tako je i ostalo sve do dolaska Muhammeda, s.a.v.s.

A Es-Suddi nam pojašnjava sam proces pojave sihra i načina na koji su šejtani došli do knjiga sihra, pa kaže: „Šejtani su se penjali na nebo da bi prisluškivali govor i tu su slušali riječi meleka u vezi smrti, gajba (nevidljivim) ili naredbi, a zatim bi dolazili gatarima da ih o tome izvijeste. Gatari su to kazivali ljudima, koji bi se potom uvjerili da je upravo onako kako su ovi i kazali. Nakon što bi gatari stekli povjerenje kod ljudi, oni su lagali ubacujući u to nešto drugo, odnosno na svaku riječ su dodavali sedamdeset novih.

To su ljudi zapisivali u knjige, a među sinovima Israilovim se raširilo uvjerenje da džinni poznaju gajb (nevidljivo). Nakon toga, Uzvišeni Allah je ljudima poslao Sulejmana, a.s., kao poslanika, koji je sakupio sve te knjige, stavio ih u jedan sanduk i zakopao ga ispod svog prijestolja, tako da se ni jedan od šejtana nije mogao približiti tom njegovom prijestolju, a da ne bude spaljen. On, a.s., je rekao: „Svakome za koga čujem da govori kako šejtani znaju gajb (nevidljivo) glavu ću odsjeći!“ Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je nestalo učenjaka koji su to znali, te su došli njihovi nasljednici, jedan šejtan je uzeo ljudski oblik, zatim je došao jednoj skupini sinova Israilovih i rekao im: ‘Hoćete li da vas upoznam sa riznicom koju nikada nećete moći iscrpiti?’

Oni su rekli: ‘Naravno, da hoćemo!’, a on im je rekao: ‘Kopajte ispod prijestolja!’ Zatim je otišao sa njima, pokazao im mjesto i stao pored njega. Ljudi su mu rekli: ‘Približi se!’, a on im je odgovorio: ‘Ne, ali ću biti ovdje uz vas, pa ako to ne nađete, ubijte me!’ Oni su nastavili kopati i našli su te knjige. Kada su ih izvadili, šejtan je rekao: ‘Sulejman je ovom vradžbinom upravljao ljudima, šejtanima i pticama.’ A zatim je poletio i nestao. Tako se u jevrejskom narodu proširilo mišljenje da je Sulejman, a.s., bio vrač i sihirbaz i oni su preuzeli te knjige. Čim je došao Muhammed, s.a.v.s., sa Istinom oni su posegnuli za tim knjigama i sa njima mu se suprotstavili.“

Prihvativši mišljenje da je Sulejman, a.s., bio sihirbaz Jevreji su smatrali da su Džibril i Mikail, a.s., donijeli vradžbine Sulejmanu, a.s., pa zato Uzvišeni objavljuje Svome poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., da to nije istina i da je Sulejman, a.s., čist od tih podvala. Uzvišeni nam pojašnjava da su sihri – vradžbine djelo šejtana koji su tome poučavali ljude u Babilonu, a da tome poučavaju Harut i Marut, pa ko su onda Harut i Marut?!
Odgovori
#7
Jesu li Harut i Marut meleki?

U dijelu ajeta koji govori o njima nalazi se riječca „ma“, što implicira da se ajet može prevesti na dva načina i da može imati dva potpuno različita značenja. Tako, ako se ta riječca prevede kao odnosna onda ajet dobiva značenje da su Harut i Marut dvojica meleka, kako je i preveo rahmetli Besim Korkut: A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. Po tom prijevodu dobija se značenje da se radi o dvojici meleka o kojima postoji i zanimljiva priča koju često navode brojni mufessiri iako nema nikakvu vrijednost u smislu vjerodostojnosti, a prenosi se od Alije, Ibn Mes'uda, Ibn Omera, Ibn Abbasa Ka'b el-Ahbara,

Es-Suddejja i El-Kelbija: „Kada se namnožio fesad – nered na Zemlji, od Ademovih potomaka u vrijeme Idrisa, a.s., meleki su počeli prozivati ljude zbog toga, pa se kaže da im je Uzvišeni Allah rekao: ‘Da ste vi na njihovom mjestu i da sam i vama dao ono što sam dao njima (ljudsku prirodu) i vi biste činili isto što i oni čine.’ Meleki su odgovorili: ‘Slavljen neka si! Nama ne priliči da se tako ponašamo.’ Pa su nakon toga odabrali dvojicu svojih najboljih meleka: Haruta i Maruta, pa ih je Uzvišeni Allah spustio na Zemlju i podario im strast poput ljudske. Nije prošao ni mjesec dana, a oni su bili iskušani izuzetno lijepom ženom koju su pokušavali zavesti. Ona im je odgovorila da će pristati pod uvjetom da uđu u njenu vjeru (učine širk), što su oni odbili…

Zatim je ponovo došla do njih nagovarajući ih da nekoga ubiju, pa su i to odbili. Zatim je došla i treći put, pa su je ponovo pokušavali zavesti, a ona im je stavila na izbor da učine jedno od troje: ili da učine širk, ili da ubiju nekoga, ili da popiju čašu vina. Oni su izabrali „najmanje“ od tri zla, pa su posegnuli za vinom, a ona im se onda podala. U tom stanju ih je vidio neki čovjek, pa su ga oni ubili. Nakon svega ona ih je upitala za Allahovo ime s kojim se uzdižu na nebo, pa su joj ga otkrili. Ona ga je tada izgovorila, pa je bila uzdignuta i na nebu se pretvorila u blistavo nebesko tijelo – Veneru!!!? Salim navodi od Ka'ba da je rekao kako oni nisu ostali na Zemlji ni cijeli dan, a već su počinili to što su počinili.“ U drugoj predaji se navodi da su poželjeli da se vrate na nebo, ali nisu mogli. Osjećali su gnusnost zlodjela koja su počinili, pa im je Uzvišeni Allah stavio na izbor da odaberu kaznu na ovome ili na onome svijetu. Oni su odabrali ovosvjetsku privremenu, umjesto onosvjetske vječne kazne, pa se oni kažnjavaju u Babilonu okačeni o lance između nebesa i Zemlje.

Ibn Kesir kaže da se ova priča navodi u oko dvadeset predanja, ali se ni jedno od njih ne veže za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a brojni znalci ih odbacuju zbog slabosti i neutemeljenja. Ovo spada u isralijate koji se ne smiju potvrđivati, ali ni odbacivati, izuzev kada su u suprotnosti sa Istinom koju zastupa islam. Kurtubi kaže da je sve to daif i da se radi o podvalama onih koji žele da obezvrijede Allahove meleke. On kaže da sa stanovišta mašte i razuma ova priča nije nemoguća, ali ne postoji ni jedan valjan dokaz koji bi je potvrdio, čak naprotiv svi dokazi ukazuju na njeno neutemeljenje.

Tako je općepoznato i vjerodostojno potvrđeno da je Venera, kao i sve ostale zvijezde i planete stvorena davno prije Adema, a.s., a kamoli Idrisa, a.s., Sulejmana, a.s., i grada Babilona. Zatim Kurtubi kaže da ova priča u sebi nosi skriveni kufr jer neki navode da su meleki „prozivali i ukazivali na sramote ljudi” i da su čak rekli Uzvišenom Allahu: „Ti nas ne možeš iskušati!“ Što je čisti kufr, da nas Uzvišeni Allah sačuva toga. Sada da razjasnimo: Otkud onda ova priča!? Prva stvar, već smo naveli kako je Sulejmanov narod, posebno neznalice, zahvalio svome poslaniku i vladaru za čijeg vremena su postigli ono što nisu nikada prije i definitivno neće nikada poslije: proglasili su ga sihirbazom. Zatim, sjetite se samo kako su Jevreji rekli Muhammedu, s.a.v.s.: „Ne postoji ni jedan poslanik a da mu ne dolazi melek od Gospodara sa poslanicom i sa objavom, pa ko tebi dolazi da te mi slijedimo?“ Poslanik, s.a.v.s., im je odgovorio: „Džibril.“ Na što su oni povikali: „To je onaj što se spušta radi rata i ubijanja.

To je naš neprijatelj! Da si rekao da je to Mikail, koji se spušta sa kišom i milošću, slijedili bismo te.“ Pa je Uzvišeni Allah objavio ajet: Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu?- a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an – koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite – kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.”Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu – pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju. (El-Bekare, 97.-98.) Hadis bilježi Tirmizi. Pored toga Uzvišeni Allah najbolje poznaje Svoje meleke i On ih najbolje opisuje: Hvale ga noću i danju, ne malaksavaju. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz stahopoštovanja prema Njemu, brižni. (El-Enbija, 20, 27,28) Nema sumnje da se i ovdje radi o jednoj perfidnoj podvali protiv Allaha i Njegovih časnih meleka od strane sihirbaza koji još uvijek čitaju šejtanske knjige, da nas Uzvišeni sačuva njih i njihovog zla.
Odgovori
#8
U prijevodu Kur'ana na bosanski jezik i u ”Tefsiru” Ibn Kesira riječca „ma“ je prevedena kao negacijska i tako se dobija dukčiji prijevod sa sasvim drugim značenjem: A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini, a to nije objavljeno dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu.

Ovo je daleko bliže istini i kroz tefsire je evidentno da većina učenjaka prednost daje upravo ovom značenju. Dakle Harut i Marut uopće nisu meleki, nego se pod melekima koji se spominju u ajetu misli na Džibrila i Mikaila koje su Jevreji optuživali da donose sihr Sulejmanu, a.s. Tako je u ajetu ukazano na nedužnost Sulejmana, a.s., kao i njih dvojice, a imena Haruta i Maruta se navode da bi se ukazalo na one koji su ljude podučavali sihru – vradžbini.

Kurtubi kaže da su Harut i Marut, ustvari, šejtani koji su podučavali ljude sihru u Babilonu i da se na njih ukazuje riječima: šejtani su nevjernici. Međutim, Er-Razi navodi od Ibn Abbasa da je rekao: „Kada bi im došao neko ko želi sihr, oni su ga odvraćali govoreći mu: ‘Mi smo samo iskušenje, pa ne budi nevjernik, jer su znali šta je dobro, šta zlo, šta je nevjerstvo, a šta iman, a znali su i da je sihr izraz nevjerstva…'“ Navodi se više sličnih predaja koje ukazuju da su oni ipak odvraćali svakoga od toga, što, istini za volju, šejtani apsolutno nikada ne bi, niti mogu učiniti.

Ili džini?

Ibn Kesir navodi i mišljenje da su Harut i Marut, dva istaknuta džina, odnosno dva džinska plemena. Što nije nelogično, s obzirom da sav sihr i predstavlja sponu ljudskog i džinskog (šejtanskog) svijeta.

Ili su ipak samo ljudi?

Ovo mišljenje podržava stav Kurtubija, Ibn Kesira koji odbacuju mišljenje da su njih dvojica bili meleki. Prema tome, navedeni ajet dobija značenje: „Nije Sulejman bio nevjernik, niti je dvojici meleka objavljen sihr, nego su šejtani nevjernici zato što ljude podučavaju vradžbini, tj. što sihru poučavaju Haruta i Maruta, dva čovjeka koji, potom, poučavaju druge ljude. Oni međutim nikoga ne poduče, a da mu ne kažu: ‘Mi smo samo iskušenje i nemoj biti nevjernik!'“ Dakle, Harut i Marut, simboliziraju ljude u čijoj prirodi je posebno istaknuto svojstvo savjetovanja.

Razvod braka zbog utjecaja sihra

Bilo kako bilo, pravu istinu zna jedino Uzvišeni Allah, dž.š., a na kraju ovih ajeta Uzvišeni Allah nam pojašnjava ono što nas se daleko više tiče, a to je mogućnosti djelovanja sihra i daje nam ocjenu (bez)vrijednosti tog znanja. Tako o mogućnostima sihra Uzvišeni nam kaže: „I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti.“ Dakle, razvod braka je često puta plod djelovanja sihra. Ako bismo sudili po statističkim podacima o broju rastavljenih brakova u našem okruženju onda imamo egzaktan pokazatelj raširenosti sihra u našem društvu. Muslim bilježi u svom ”Sahihu” da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Šejtan postavlja svoj prijesto na vodi, a zatim šalje svoje šejtane ljudima. Onaj ko mu je najbliži, predstavlja najveće iskušenje. Tako jedan od njih dolazi i govori mu: ‘Bio sam s tim i tim čovjekom i nisam ga puštao sve dok…’

A Iblis mu tada kaže: ‘Ne, ništa nisi učinio!’ Zatim dolazi drugi i govori: ‘Bio sam s tim i tim čovjekom i nisam ga napustio sve dok se nije razveo od svoje žene!’ A on tog šejtana tada približi sebi i kaže mu: ‘Da, tako treba!'“ Svako od nas lahko može osjetiti djelovanje sihra na sebi, čim počne kod svog supružnika gledati samo ono loše i najgore. Da nas Uzvišeni Allah sačuva toga, a bez Njegove pomoći smo svi izgubljeni, pred ovim zlom. Na kraju Uzvišeni nam sve pojašnjava Svojim riječima: Ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali! (El-Bekare, 102.) A najljepši savjet na kraju je:
Citat:
A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali! (El-Bekare, 103.)
Odgovori


Skoči na Forum: