"Tako mi Sunca i svjetla njegova!", /1/ "i Mjeseca kada ga prati", /2/ "i dana kada ga vidljivim učini", /3/ "i noći kada ga zakloni", /4/ "i neba i Onoga Koji ga sazda", /5/ "i Zemlje i Onoga Koji je ravnom učini", /6/ "i duše i Onoga Koji je stvori", /7/ "pa je nadahnu da zna šta joj je grješenje a šta bogobojaznost", /8/ "uspjet će samo onaj ko je očisti" /9/ "a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!"/10/

Radije smo naveli hadis koji prenosi Džabir, a bilježe i Buhari i Muslim u svojim Sahihima da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Muazu: "Zašto nisi klanjao sa: 'Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg', 'Tako mi Sunca i svjetla njegova', 'Tako mi noći kada tmine razastre.'" Mudžahid u pogledu riječi Uzvišenog: "Tako mi Sunca i svjetla njegova", kaže da se ovdje Allah zaklinje Suncem i dnevnim svjetlom koje potječe od Sunca. "...i Mjeseca kad ga prati", tj. slijedi. "...i dana kad ga vidljivim učini", tj. Kada ga potpuno jasnim učini. "...i noći kad ga zakloni", tj. kad Sunce zađe pa horizont tama obavije.

"...i neba i Onoga Koji ga sazda." Ovdje čestica ima značenje odnosne zamjenice "(ko)", pa ovaj ajet treba razumjeti u značenju: Tako mi neba i Onoga Koji ga sazda. "...i Zemlje i Onoga Koji je ravnom učini", tj. prostrije. Ovo mišljenje zastupa većina poznatih komentatora Kur’ana i jezičara. El-Dževheri kaže: "Riječ znači i kao , tj. prostro, poravnao, učinio ravnom. "...i duše i Onoga Koji je stvori", tj. Onoga Koji ju je stvorio u ispravnu, čistu i potpunu i Koji je čovjeka učinio skladnim i uspravnim, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: " Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio. Nema promjene u Allahovu stvarnju..." (30:30)

U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /635/ ”Allah, dž.š., kaže: 'Ja sam Svoje robove u pravoj vjeri stvorio, pa su im kasnije došli šejtani i od njihove ih vjere odvratili.' "...pa je nadahnu da zna šta joj je grješenje i bogobojaznost", tj. pokazao joj je šta je put dobra, a šta zla i objasnio šta valja, a šta ne valja. "...uspjet će samo onaj ko se očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi", tj. uspjet će onaj ko svoju dušu, pokoravajući se Allahu, dž.š., očisti. Moguće je da ovo znači da će uspjeti onaj kome Allah da da se očisti, a zalutati i propasti onaj kome Allah pusti da ode na stranputicu. Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa prenosi da je rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u vezi sa riječima Uzvišenog: ' ...uspjet će samo onaj ko je očisti', rekao: /636/ 'Uspjet će onaj čiju dušu Allah, dž.š., očisti.'" Kada bi učeći Kur‘an naišao na ovaj ajet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u dovi bi zamolio: /637/ "Bože, ti mojoj duši podari bogobojaznost. Ti si njen zaštitnik i čuvar. Ti ćeš je najbolje očistiti!"

"Semud je zbog obijesti svoje poricao: /11/ "Kad se jedan nesretnik između njih podigao", /12/ "Allahov poslanik im je doviknuo: 'Pustite Allahovu devu i njen red pojenja!" /13/ "ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali - i Gospodar njihov ih je, zbog grijeha njihovih uništio i kaznom sve obuhvatio" /14/ "ne strahujući zbog toga od odgovornosti." /15/

Govoreći o Semudu, Uzvišeni kaže da su oni u laž ugonili svoga poslanika, zbog nasilja i pokvarenosti koju su činili. Zato im je On dao da oni svojim srcima ne povjeruju u uputu i poziv s kojim im je došao njihov poslanik. "...kad se jedan nesretnik među njima podigao", tj. najnesretniji čovjek u cijelom plemenu Kudar ibn Salif, (Uhajmir Semud) koji je zaklao devu i za koga je Uzvišeni Allah rekao: "Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je."(54:29) On je bio poglavica kome su se ostali poslušno pokoravali. Ibn Ebi-Hatim od Ammar ibn Jasira prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Aliji: /638/ 'Hoćeš li da ti kažem ko su najnesretniji ljudi?' 'Hoću', odgovorio je. Rekao je: 'Dva čovjeka od kojih je jedan Uhajmir Semud koji je zaklao devu, i drugi koji će te Alija udariti ovuda, tj. po tjemenu, odakle će te krv obliti ovuda, tj. po bradi.'"

"Allahov Poslanik, Salih, a.s., im je doviknuo:" " ...pustite Allahovu devu!", tj. čuvajte se da joj kakvo zlo ne nanesete. "...i njen red pojenja!", tj. ne činite joj nepravdu u pojenju, njoj pripada jedan, a vama drugi poznati dan. Uzvišeni Allah kaže: "...ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali", tj. ugonili su ga u laž i govorili da nije istina to što im donosi, a onda su zaklali devu koju im je Allah dao kao dokaz protiv njih i izveo je iz stijene. "...i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihova uništio", tj. njihov Gospodar se na njih naljutio i uništio ih, ”...i kaznom sve obuhvatio”, i dao da se na njih struči kazna na sve redom, malo i veliko, muško i žensko zato što su pošli za Uhejmirom Semudom kad je krenuo da zakolje devu. Zbog ovog njihovog grijeha Allah ih je sve do posljednjeg uništio i sravnao sa zemljom. "...ne strahujući zbog toga od odgovornosti", tj. ne bojeći se ni od koga bilo kakvih posljedica.

Tefsir: Ibn Kesir

“Tako mi noći kada sve zakrije” /1/ “i dana kad svane” /2/ “i Onoga Koji muško i žensko stvara”, /3/ “vaš trud je, zaista, različit” /4/ “onome koji udjeljuje i bogobojazan” /5/ “i ono najljepše smatra istinitim”, /6/ “njemu ćemo put dobra olakšati”; /7/ “a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim”, /8/ “i ono najljepše smatra lažnim”, /9/ “njemu ćemo put zla olakšati”, /10/ “i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.” /11/

Ranije smo naveli riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upućene Muazu: “Zašto nisi klanjao sa: ‘Tako mi Sunca i svjetla njegova’ i ‘Tako mi noći kada sve zakrije.'” Uzvišeni se kune: “Tako mi noći kada sve zakrije”, tj. kada svojom tminom ljude i životinje obavije. “…i dana kad se očituje”, tj. svojim svjetlom i bjelinom. “…i Onoga Koji muško i žensko stvara”, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i vas kao parove stvorili” (78:8). Pošto je zakletva došla u obliku međusobno suprotstavljenim stvarima i ono što dolazi poslije zakletve navedeno je u suprotnostima. Zato Uzvišeni kaže: “…vaš trud je, zaista, različit”, tj. vaša djela su različita, jer ima onih koji rade dobro, a i onih koji rade loše. Uzvišeni kaže: “…onome koji udjeljuje i bogobojazan je”, tj. onome koji dijeli od onoga što mu je naređeno da od svoga imetka izdvaja i u svemu se čuva Allaha. “…i ono najljepše smatra istinitim”, tj. da će za to biti nagrađen. Katade kaže: “U tom smislu Ibn Ebi-Hatim od Ebu ibn Ka’ba prenosi da je rekao: /639/ “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., šta je to najljepše, pa mi je rekao da je to Džennet.”

U pogledu riječi Uzvišenog: “…njemu ćemo put dobra olakšati”, Ibn-Abbas kaže: “tj. dobro”. Neki raniji učenjaci u vezi sa ovim ajetom rekli su: “Nagrada za dobro je dobro, a kazna za loše loše.” Uzvišeni dalje kaže: “…a onome koji tvrdiči”, tj. škrtari da udjeljuje od onoga što posjeduje “…i osjeća se neovisnim”, tj. škrtari sa svojim imetkom i osjeća se neovisnim o svome Gospodaru, kako kaže Ibn Abbas, a prenosi Ibn Ebi-Hatim. “…i ono najljepše smatra lažnim”, tj. nagradu i kaznu na onom svijetu “…njemu ćemo olakšati put zla”, tj. omogućiti put propasti i zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?” (6:110) Mnogobrojni su ajeti koji u tom smislu govore da će Allah, dž.š., onoga ko namjerava dobro, nagraditi uspjehom, a onoga ko namjerava zlo, ostaviti na cjedilu. Sve ovo je sudbnom unaprijed određeno.

O tome govore mnogobrojni hadisi. Buhari od Alije, r.a., prenosi da je rekao: /640/ “Bili smo s Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na jednoj dženazi na groblju Beki el-Garkad kad je rekao: ‘Nema nikoga od vas a da mu nije određeno mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri.’ Upitali su: ‘Allahov Poslaniče, da se onda prepustimo sudbini?’ ‘Radite’, rekao je ‘ali će opet svako dospjeti tamo gdje mu je suđeno!’, a zatim je proučio: “Onome koji udjeljuje i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo put dobra olakšati, a onome ko tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – njemu ćemo put zla olakšati.” Postoje i druge verzije hadisa u istom značenju. Tako Ibn-Džerir navodi da je ovaj ajet objavljen u vezi Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i navodi lanac njegovih prenosilaca koji se završava sa Amirom ibn Abdullahom ibn ez-Zubejrom koji kaže: “Ebu-Bekr, r.a., u Meki je oslobađao starce i žene koji bi primili islam.

Na to mu je njegov otac rekao: ‘Sine, vidim kako oslobađaš iznemogle ljude. Kako bi bilo da počneš oslobađati snažne muškarce koji bi ti pomagali, čuvali te i branili?’ On je odgovorio: ‘Oče, ja želim postići ono što je kod Allaha.'” Amir ibn Abdullah dalje kaže: “Pričali su mi neki moji ukućani da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Bekrom. “…i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti.” Mudžahid kaže: tj. kad umre, a Zejd ibn Eslem: tj. kad se strovali u Vatru.

Imam Ahmed od El-Esveda ibn Kajsa navodi da je rekao: /644/ “Čuo sam Džunduba da je rekao: ‘Vjerovjesnik, s.a.v.s., se jednom prilikom razbolio pa nije noćni ibadet provodio jednu ili dvije noći, pa mu je jedna žena došla i rekla: ‘Muhammede, mora da te je tvoj šejtan ostavio.” Na to je Uzvišeni Allah objavio: ”Tako mi jutra i noći kad se utiša, Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!'” Ovaj hadis prenose Buhari, Muslim i Et-Tirmizi.

“Tako mi jutra” /1/ “i noći kad se utiša”, /2/ “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” /3/ “Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta”, /4/ “a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti.” /5/ “Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočište dade”, /6/ “i zalutalim te nađe, pa te uputi”, /7/ “i siromahom te nađe, pa te bogatim učini?” /8/ “Zato siroče ne ucvili”, /9/ “i onoga ko traži ne odbij”, /10/ “i o blagodati Gospodara svoga kazuj!” /11/

Neki raniji učenjaci, među njima i Ibn Ishak, navode da je ovo poglavlje Džibril Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., objavio kada mu se pokazao u liku kakvom ga je Allah stvorio. To je bilo kada mu se Džibril približio i nadnio, dok je bio u dolini El-Ebtah “…i objavio robu Njegovu ono što je objavio”, tj. objavio mu ovo poglavlje: “Tako mi jutra i noći kada se utiša.” Ibn-Abbas kaže: /645/ “Kada je Allahovom Poslaniku počela objava Kur’ana, Džibril mu je neko vrijeme prestao dolaziti pa se zbog toga zabrinuo. Idolopoklonici su tada rekli: “Gospodar njegov ga je ostavio i omrznuo.” Na to je Allah objavio: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!” Uzvišeni se zaklinje jutrom i svjetlom koje je u njemu dao “…i noći kada se stiša”, tj. kada se smiri i tamom obavije, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “On čini da zora sviće, On je noć odredio za početak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je određenje Silnog, Sveznajućeg” (6:96)

Riječi Uzvišenog: “Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovog svijeta.” Iz životopisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poznato nam je da je on bio najskromniji čovjek na ovom svijetu. Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je rekao: /646/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom ležao na hasuri pa su mu od nje na tijelu ostali tragovi. Kada se probudio, počeo sam ga brisati rekavši mu: ‘Božiji Poslaniče, kad bi nam dozvolio da ti nešto prostremo preko hasure?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ‘[ta će meni ovaj svijet? Ja i ovaj svijet smo kao putnik i hlad nekog drveta u kome se putnik odmori, a onda dalje nastavi i hlad ostavi.'” Ovaj hadis prenose Ibn-Madže i Et-Tirmizi. Za njega Et-Tirmizi kaže da je dobar i vjerodostojan /hasenun sahihun/. Riječi Uzvišenog: “…a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti”, znače da će mu na onom svijetu dati da se zauzima za svoj ummet dok ne bude zadovoljan. Ebu-Amr el-Evzai od Abdullaha ibn Abbasa prenosi da je rekao: /647/

“Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pokazano je kakve će sve pobjede, poslije njega, njegov ummet postići, riznicu po riznicu, pa se tome obradovao. Na to mu je Allah Uzvišeni objavio: “…a Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!” Nabrajajući blagodati kojima je obasuo svoga roba i poslanika, s.a.v.s., Uzvišeni dalje kaže: “Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočIšte dade”, tako što mu je otac umro dok je on još u utrobi majke bio. Zatim mu je umrla i majka Amina bint Vehb kad je imao šest godina, nakon čega je brigu o njemu preuzeo djed mu Abdul-Muttalib, dok i on, kad je Muhammedu, s.a.v.s., bilo osam godina, nije umro, nakon čega je brigu o njemu preuzeo amidža mu Ebu-Talib. On će ga paziti, pomagati, odgajati i uvažavati, a kasnije, kada će ga Allah u četrdesetoj godini života poslati kao poslanika, braniti od njegovih sunarodnjaka, iako je sam Ebu-Talib i dalje ostao u vjeri svoga naroda, idolopoklonstvu.

Ovako je trajalo Allahovom voljom i određenjem sve dok Ebu-Talib, na malo prije Hidžre, nije umro, kada su se protiv njega podigli drski kurejšijski prvaci i neznalice, nakon čega mu je Allah naredio da se preseli u grad ensarija (Medinu). Kad se kod njih preselio, oni su ga, neka je Allah sa svima njima zadovoljan, lijepo primili, pružili mu utočište, pomagali ga, brinuli se o njemu i uz njega se borili. Sve su ovo bili znaci Allahovog čuvanja, pažnje i brige o njemu. “I zalutalim te nađe, pa te uputi.” U tom smislu na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo.” (42:52) “…i siromahom te nađe, pa te bogatim učini”, tj. sa puno čeljadi si bio siromašan, pa te je Allah od drugih, osim od Sebe, učinio neovisnim, čime mu je omogućio da zasluži nagradu i za strpljenje i za zahvalnost.

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu se od Ebu-Hurejrea prenosi da je rekao: ” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /648/ ‘Nije bogatstvo u mnoštvu robe, nego je bogatstvo u bogatstvu duše.'” U Muslimovom Sahihu se od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /649/ ‘Uspio je onaj ko primi islam, kome bude dato ono što mu je dovoljno od nafake i kome Allah da pa je zadovoljan sa onim što mu je dao.'” “Zato siroče ne ucvili”, tj. kao što si ti bio siroče pa ti je Allah pružio utočište, ni ti nemoj siroče cvjeljati, tj. ponižavati i odbijati, nego prema njemu budi dobrostiv i nježan! “…i onoga ko tražI ne odbij”, tj. kao što ti za pravu vjeru nisi znao pa te je Allah uputio na pravi put, nemoj ni ti onoga ko traži znanje odbijati! “…i o blagodati Gospodara svoga kazuj!”, tj. kao što si bio siromašan pa te Allah imućnim učinio, tako i ti o Njegovim blagodatima kazuj. U tom smislu u dovi naslijeđenoj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., stoji: /650/ “Učini nas zahvalnim na Tvojim blagodatima…” Ebu-Davud prenosi od Ebu-Hurejre da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /651/ “Ko nije zahvalan ljudima nije ni Allahu.”

Tefsir: Ibn Kesir

“Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili” /1/ “i breme tvoje s tebe skinuli”, /2/ “koje je pleća tvoja pritiskalo”, /3/ “i spomen na tebe visoko uzdigli!” /4/ “Ta, zaista, s mukom je last”, /5/ “zaista, s mukom je last!”/6/ “A kad završiš, molitvi se predaj”, /7/ “i Gospodaru svome teži!” /8/

Uzvišeni kaže: “Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili”, tj. Mi smo tvoje grudi prostranim učinili i prosvjetlili ih, kao što se na drugom mjestu kaže: “Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži” (6:125). Kao što je Allah tvoje grudi učinio prostranim, tako je Svoj vjerozakon (Šerijat) učinio širokim, tolerantnim i lahkim, bez ikakvih teškoća, tereta i tjeskobe. Riječi Uzvišenog: “i breme tvoje s tebe skinuli” znače: “…da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio.” (48: 2) “Koje je pleća pritiskalo”, tj. koje ti je bilo teško nositi. “…i spomen na tebe visoko uzdigli”, tj. neću biti spomenut, a da sa Mnom i ti ne budeš spomenut, kao što je u riječima kelimei-šehadeta /Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.

Hasan ibn Sabit u jednoj svojoj kasidi kaže: “Najplemenitiji od svih je pečat vjerovjesništva koji sija Allahovim svjetlom i svjedoči, Bog je ime Vjerovjesnika stavio uz Svoje kad mujezin pet puta poziva i svjedoči. Da bi ga proslavio, iz svoga je imena izveo njegovo. Vlasnik Prijestolja je hvaljen, a ovaj je pohvaljen.” “Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!” Uzvišeni, dakle, kaže da je s mukom last, a zatim to, ponovno, potvrđuje. Ibn Ebi-Hatim od Aiza ibn Šurejha prenosi da je rekao: “Čuo sam Enesa ibn Malika da je rekao: /652/

‘Vjerovjesnik je jednom prilikom sjedio naspram jednog kamena i rekao: ‘Kad bi muka došla i ušla u ovaj kamen, za njom bi došla i ušla last da je iz njega istjera.'” Na to je Allah, dž.š., objavio: ” Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!” Pjesnik kaže: “Često nesreća pritijesni mladića, ali Allah, svaki put, iz nje da izlaz, I kad se učini da je ona neizbježna, dođe olakšanje kad mu se najmanje nada.” “A kad završiš, molitvi se predaj i Gospodaru svome teži!”, tj. kad završiš sa svakodnevnim poslovima i dunjalučkim brigama, predaj se ibadetu, obavljaj ga čiste savjesti i budi predan svome Gospodaru u svojim željama i namjerama. U ovom smislu su i riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., izrečene u hadisu za koji su svi saglasni da je vjerodostojan (sahih): /653/ “Nema namaza kad je gotovo jelo, niti kad muči mokraća i izmet.” U drugom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /654/ “Kad dođe vrijeme namaza, a večera je spremna, počnite sa večerom!”

Tefsir: Ibn Kesir

“Tako mi smokve i masline”, /1/ “i Sinajske gore”, /2/ “i grada ovog, sigurnog”, /3/ “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem”, /4/ “zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, /5/ “samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna.” /6/ “Pa šta te onda navodi da poričeš obračun” – /7/ “zar Allah nije sudija najpravedniji?!”/8/

Malik i Šu’be od El-Bera ibn Aziba prenose da je rekao: /655/ “Vjerovjesnik, s.a.v.s., je imao običaj ovo poglavlje “Smokva” učiti na jednom od dva rekata namaza prilikom putovanja. Nisam nikoga čuo da ljepše uči i da ima ljepši glas od njega.” Ovaj hadis navode sastavljači Kutubus-sitte. “Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog.” Pod smokvom i maslinom misli se na kraj gdje one uspijevaju, tj. na Jerusalem i njegovu okolinu, gdje je Allah, kao poslanika, poslao Isaa, a.s. Pod misli se na Sinajsku goru gdje je Allah govorio sa Musaom ibn Imranom, a.s. “…i grada ovog, bezbjednog”, tj. Meke grada koji je za onog ko u njega uđe siguran i u kome je poslan Muhammed, s.a.v.s. Kažu da se na kraju Tevrata spominju ova tri mjesta: “I dođe Bog sa Sinaja”, tj. sa Sinajske gore, gdje je Allah govorio sa Musaom ibn Imranom, a.s. “…i sa Seira se pokaza”, tj. brda u okolici Jerusalema, gdje je Allah, kao poslanika, poslao Isaa, a.s. “…i poče pozivati sa brda Faran”, brda u blizini Meke gdje je Allah, kao poslanika, poslao Muhammeda, a.s. Ovdje su oni spomenuti onim redosljedom kako je koji živio, tj. prvo se zaklinje odabranim, zatim odabranijim od prvog i na kraju najodabranijim.

“Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.” Ovo je ono zašto se Allah zaklinje, da je čovjeka stvorio u najljepšem obliku, uspravnog položaja i skladne građe. “…zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, tj. u džehenemsku vatru ako se ne pokori Allahu i ne bude slijedio Poslanika. Zato Uzvišeni kaže: “…samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili.” Neki kažu da “…u najniže nizine” znači: duboka starost. Međutim, pošto su se ovim htjeli izuzeti vjernici, a starost ne dožive svi, nego samo neki od njih, prije će biti da se pod “…zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti”, misli na Vatru, ukoliko se ne pokaju i ne budu slijedili Poslanika, kako se kaže i na drugom mjestu: “Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine.” (103:1-3) ”…njima pripada nagrada neprekidna”, tj. kao što je ranije rečeno, vječna i neprekidna.

“Pa šta te onda navodi da poričeš obračun?”, tj. čovječe, šta te navodi da poričeš nagradu i kaznu na budućem svijetu? Vidio si da je On to već jednom učinio, pa može i ponovno, isto onako kako je to učinio i prvi put. Šta te, onda, kad sve ovo znaš, navodi da niječeš proživljenje? Ovdje su riječi upućene onim “Zar Allah nije sudija najpravedniji?!”, tj. zar On nije najpravedniji sudija, Koji nikome nepravdu ne čini? U Njegovu pravednost spada i polaganje računa na Sudnjem danu, kako bi onaj kome je na ovom svijetu učinjena nepravda, od onoga ko je nepravdu učinio, dobio svoje pravo. Ebu-Hurejre od Muhammeda, a.s., prenosi da je rekao: /656/ “Kad neko od vas prouči: ‘Tako mi smokve i masline’ i dođe do kraja, neka poslije riječi: ‘Zar Allah nije sudija najpravedniji?!’ prouči: ‘Jeste, i mi to potvrđujemo.'”

Tefsir: Ibn Kesir

“Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara”,/1/ “stvara čovjeka od ugruška” /2/ “Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj”, /3/ “Koji poučava peru”, /4/ “Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” /5/

Prvo što je od Kur’ana objavljeno su navedeni časni ajeti. Oni su prva milost kojima se Allah smilovao prema Svojim robovima i prva blagodat koju im je dao. U njima se ukazuje kako je čovjek stvoren od ugruška. U blagodat Uzvišenog spada i to što je čovjeka poučio onome što nije znao i na taj način ga odlikovao i počastio znanjem. To je ono čime je Adem, otac ljudskog roda, odlikovan nad melekima. Znanje se pokazuje čas u mislima, čas na jeziku, a čas na papiru u pisanom obliku. Dakle, znanje se odražava u mislima, riječima i slikama. Zato Uzvišeni kaže: “Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” U jednom predanju stoji: /657/

“sačuvajte znanje zapisivanjem!” U njemu se, također, kaže: /658/ “Ko radi po onome što zna, Allah će ga poučiti i onome što ne zna.” Imam Ahmed od Aiše navodi da je rekla: /659/ “Prvo što je od Objave počeo dobijati Allahov Poslanik, s.a.v.s., bili su istiniti snovi. Što god bi sanjao, obistinilo bi se jasno kao zora. Zatim mu se omilila samoća, pa je odlazio u pećinu Hira i tamo po više noći provodio u razmišljanju i pobožnosti. Zatim bi se odatle skrhan i iscrpljen vraćao Hatidži, dok mu jednom, dok je bio u pećini Hira, nije došao melek i donio Objavu. Melek mu je u njoj rekao: “Čitaj!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Rekao sam: ‘Ja ne znam čitati’, pa me je uhvatio i stisnuo. Zatim me je pustio i ponovno rekao: ‘Čitaj!’ Ja sam, opet, rekao da ne znam čitati, pa me je po drugi put uhvatio, stisnuo je, a zatim pustio i rekao: ‘Čitaj!’ Ja sam, opet, rekao da ne znam čitati, pa me je po treći put uhvatio, stisnuo, a zatim pustio i rekao: ‘Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji sve stvara’ – dok nije došao do – ‘Koji čovjeka poučava onome što ne zna.'” Imam Ahmed dalje navodi: “Odatle se uplašen vratio Hatidži i rekao: ‘Umotajte me, umotajte me!’, pa su ga umotali dok mu strah nije prošao, kad je rekao: ‘Hatidža, šta je sa mnom?’ Zatim joj je ispričao šta se desilo i rekao: ‘Bio sam se prepao za sebe.’ Ona mu je rekla: ‘Naprotiv, budi sretan i veseo…

Tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti. Ti paziš rodbinu, govoriš istinu, pomažeš iznemoglog, častiš goste i pomažeš pravdu.’ Hatidža ga je, zatim odvela kod svoga amidžića Vereka ibn Nevfela ibn Esed ibn Abdu-l-Uzza ibn Kusaja, čovjeka koji je u predislamsko doba bio primio kršćanstvo, poznavao pismo i na arapskom napisao Evanđelje. Bio je sijed, slijep starac. Hatidža mu je rekla: ‘Amidžiću, čuj šta priča tvoj bratić!’ Vereka je rekao: ‘Pričaj, moj bratiću, šta ima!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., ispričao mu je šta mu se desilo i šta je vidio, pa mu je Vereka rekao: ‘Ovo je zakon koji je već objavljen Musau. Kamo sreće da sam mlađi! Da mi je samo dočekati i vidjeti kako te tvoj narod progoni!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao je: ‘Zar će me oni protjerati?!’ ‘Hoće’ – odgovorio je Vereka – ‘nikada niko nije došao sa ovim, kao i ti, a da mu se nisu suprostavili. Ako dočekam taj dan, svesrdno ću ti pomoći.’ Vereka je ubrzo umro, a Objava je neko vrijeme prestala dolaziti.

To je Božijem Poslaniku, s.a.v.s., koliko znamo, teško palo, pa je više puta odlazio i peo se na vrhove planine i pomišljao da se sa njih baci. Svaki put kad bi se popeo na vrh planine da se baci, pojavio bi mu se Džibril i rekao: ‘Muhammede, ti si, zaista, Allahov Poslanik.’ To bi ga smirilo, pa bi odustao i vratio se. Kad bi Objava, ponovno duže izostala, opet bi pokušao isto i opet bi mu se kad bi se popeo na vrh planine, pojavio Džibril i ponovno rekao što i prije.” Ovaj hadis, preko Ez-Zuhrija navodi se i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu.

“Uistinu, čovjek se uzobijesti” /6/ “čim se neovisnim osjeti”, /7/ “a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti!” /8/ “Vidje li ti onoga koji sprečava roba kad klanja?” /10/ “Reci mi, ako on misli da je na pravom putu”, /11/ “ili ako bogobojaznost naređuje”, /12/ “reci mi, ako on poriče i okreće se”, /13/ “zar on ne zna da Allah sve vidi?” /14/ “Ne valja to! Ako se ne okani, ocrnit ćemo mu čelo”, /15/ “čelo lažno i grješno”, /16/ “pa neka on pozove društvo svoje.” /17/ “Mi ćemo pozvati zebanije” /18/ “Ne valja to! Ti se njemu pokoravaj, već čini sedždu i približi se Gospodaru svome!” /19/

Uzvišeni saopćava da je čovjek, kad vidi da se obogatio, obijestan. Zato Uzvišeni takvima prijeti i kaže: “Čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti!”, tj. Allahu ćeš se vratiti i pred Njim ćeš za svoj imetak račun polagati; gdje i kako si ga zaradio i gdje si ga potrošio. U jednom hadisu koji se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stoji: /660/ “Dvojica su nezasitiva: onaj ko traži znanje i onaj ko traži dunjaluk.” Riječi Uzvišenog: “Vidje li ti onoga koji sprečava roba kad klanja?” objavljene su u pogledu Ebu-Džehla, proklet bio, koji je Vjerovjesniku, s.a.v.s., prijetio da, pored Kabe, ne smije namaz obavljati. Uzvišeni zatim kaže: “Šta misliš ako je on na pravom putu”, tj. prvo se lijepom riječi obraća Ebu-Džehlu i pita: “Ebu-Džehle, šta misliš, ako je ovaj koga ti sprečavaš, na pravom putu i ako ispravno radi i istinu govori, a ti ga sprečavaš i prijetiš mu da ne smije namaz obavljati?”

Zato Uzvišeni kaže: “Zar on ne zna da Allah sve vidi?”, tj. zar on ne zna da ga Allah vidi i čuje šta govori i da će ga, za njegova djela pitati i najstrožije kazniti? Zatim prijeteći kaže: “Ne valja tako! Ako se ne okani”, tj. ako ne prestane prkositi “…ocrnit ćemo mu čelo”, tj. ocrnit ćemo ga na Sudnjem danu. Zatim, dalje, kaže: “…čelo lažno i grješno”, tj. lažno u svojim riječima, grešno u djelima. “Pa neka on pozove društvo svoje”, tj. svoje društvo pa neka mu ono pomogne” “Mi ćemo pozvati zebanije”, tj. meleke koji kažnjavaju, pa neka onda vidi ko će pobijediti, Naše ili njegovo društvo. Buharija od Ibn-Abbasa navodi da je rekao: /661/

“Ebu-Džehl je rekao: ‘Ako Muhammeda vidim da klanja pored Kabe, nogom ću mu za vrat stati.’ To je čuo Vjerovjesnik, s.a.v.s., pa je rekao: “Ako to učini, meleki će ga pokupiti.” “Ne valja to! Ti se njemu ne pokoravaj?”, tj. Muhammede, nemoj ga slušati niti mu se pokoravati u tome što ti brani, nego klanjaj gdje god hoćeš, a Allah će te pomagati, čuvati i štititi od ljudi! “…već čini sedždu i približi se Gospodaru svome!” Muslim u svome Sahihu, preko Ebu-Hurejrea, navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sahihu hadisu rekao: /662/”Najbliže što rob svome Gospodaru može biti je dok je na sedždi. Zato na njoj što više molite!” Ranije je rečeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., činio sedždu kad bi proučio poglavlja: “Kada se nebo rascijepi” i “Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara.”

Tefsir: Ibn Kesir

“Mi smo ga objavili u noći Kadr”, /1/ “a šta ti znaš šta je noć Kadr?” /2/ “Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci”, /3/ “meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake”, /4/ “spas je u njoj sve dok zora ne svane.” /5/

“Mi smo ga objavili u noći Kadr”, tj. Mi smo Kur’an objavili u blagoslovljenoj noći Kadr koja se nalazi u blagoslovljenom mjesecu ramazanu. Kur’an je odjednom iz Pomno čuvane ploče /Levhi-mahfuza/ u cjelini spuštan na nama najbliže nebo, a odatle po potrebi, prema događajima u toku dvadeset i tri godine objavljivan Božijem Poslaniku, s.a.v.s. “…a šta ti misliš šta je noć Kadr?” Ovo je veličanje značaja ove noći u kojoj je Allah objavio Kur’an, a.š., naročito što je ona “…bolja od hiljadu mjeseci”, tj. dobro djelo učinjeno u njoj je bolje od pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci u kojima ne bi bilo noći Kadr. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /663/ “Jedna noć borbe /držanja straže/ na Allahovom putu je bolja od hiljadu noći provedenih na nekom drugom mjestu.” Ovaj hadis navodi Ahmed. Ebu-Hurejre prenosi: “Kad je došao ramazan, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /664/ “Došao vam je mjesec ramazan, blagoslovljeni mjesec u kome vam je Allah propisao post.

U njemu se otvaraju dženetske, a zatvaraju džehenemske kapije. U njemu su okovani šejtani. U njemu je jedna noć bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraćen njenog dobra, taj je, zaista, uskraćen, zato što je pobožnost provedena u njoj ravna pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci.” Buharija u svome Sahihu i Muslim u svome Sahihu od Ebu-Hurejrea navode da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Ko noć Kadr provede u ibadetu /duboko/ vjerujući i nadajući se /nagradi/, bit će mu oprošteni raniji grijesi.'” “…meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake”, tj. zbog blagoslovljenosti ove noći u njoj se meleki spuštaju više nego uobičajeno. Meleki se u većem broju spuštaju kad se spušta blagoslov i milost. Tako se oni spuštaju kad se uči Kur’an i okupljaju oko ljudi koji obavljaju zikr. Oni na svojim krilima, iz poštovanja, nose onoga ko traži znanje. Pod riječi “er-Ruh” ovdje se misli na Džibrila, a.s. “…sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane”, tj. noć Kadr je sigurna. U njoj šejtan ne može činiti zlo ni navoditi na njega. U njoj se provode odluke i određuje koliko će se živjeti i kakva će biti nafaka. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu veli: “U njoj se svaki mudri posao riješi.” Neki kažu da se u toj noći spuštaju meleki, obilaze one koji klanjaju i blagosiljaju ih sve do zore.

U KOJOJ JE NOĆI KADR ?

1. – Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je rekao: /666/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Noć Kadr je u posljednjih deset dana ramazana. Ko ih provede u ibadetu moleći da u njima bude nagrađen, Allah će mu oprostiti i predašnje i docnije grijehe. To je neparna noć: dvadeset deveta, dvadeset sedma, dvadeset peta, dvadeset treća, ili dvadeset prva.'” 2. – Muslim u svom Sahihu od Ubejj ibn Kaba navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /667/”To je dvadeset sedma noć.” 3. – Od Muavije, Ibn-Amera, Ibn-Abbasa i nekih drugih se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/668/ “To je dvadeset sedma noć.” 4. – Neki od ranijih generacija prenose da su pokušali da iz Kur’ana, iz riječi “ona”, iz ovog poglavlja kao njegove dvadeset sedme riječi, izvuku zaključak da se radi o dvadeset sedmoj noći. Allah, opet, najbolje zna.

ZNACI NOĆI KADR

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /669/ “Znaci noći Kadr su da je ona čista i svjetla kao da je u njoj pun mjesec. Ona je mirna i tiha. U njoj nema ni prevelike hladnoće ni vrućine. U njoj, dok ne svane, ni jednoj zvijezdi nije dozvoljeno da padne.” U njene znake spada: /670/ “[to sunce kad ona osvane iziđe zaokruženo, bez /uobičajenih/ zraka, kao da je pun mjesec. Taj dan šejtanu nije dopušteno da sa njime iziđe.” Sened ovog hadisa je dobar /hasen/.

Tefsir: Ibn Kesir

“Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni:” /1/ “od Allaha Poslanik koji recitira listove čiste”, /2/ “u kojima su propisi ispravni.” /3/ “A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni”, /4/ “a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera.” /5/

Imam Ahmed od Ammar ibn Ebi-Ammara prenosi da je rekao: “Čuo sam Ebu-Habbeta el-Bedrija, a pravo ime mu je Malik ibn Amr ibn Sabit el-Ensarija da je rekao: /671/ Kada je objavljeno “…nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige…”, Džibril je rekao: “Tvoj Gospodar ti, o Muhammede, naređuje da je proučiš Ubejju, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Ubejju: “Džibril mi je naredio da ti proučim ovo poglavlje.” Ubejj je rekao: “Allahov Poslaniče, zar sam tamo spomenut?” “Jesi”, odgovorio je Poslanik, pa je Ubejj zaplakao.” U jednoj drugoj verziji ovog hadisa, koji od Enesa ibn Malika navodi Imam Ahmed, stoji: /672/

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Ubejj ibn Ka’bu rekao: ‘Allah mi je naredio da ti proučim: ‘Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige…”, pa je /Ubejj/ upitao: ‘I spomenuo me ti je po imenu?’ ‘Jeste’, rekao je, pa je /Ubejj/ zaplakao.” Ovaj hadis preko Šu’beta navode Buharija, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesai. El-Hafiz Ebu Musa el-Medini i Ibn el-Esir prenose predanje koje ide preko Ez- Zuhrija, a on prenosi od Ismaila ibn Ebi-Kulsuma, on od Metara el-Muzenija ili El-Medenija, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: /673/ “Allah sluša učenje: ‘Nisu se nevjernici između sljedbenika knjige…’ i govori: ‘Raduj se moj robe! Tako mi Moje Uzvišenosti, ni u jednom stanju, ni na ovom ni na onom svijetu, te neću zaboraviti i pružit ću ti u Džennetu sve dok ne budeš zadovoljan.’ Pod sljedbenicima Knjige misli se na jevreje i kršćane, a pod mnogobošcima na idolo i vatropoklonike, među Arapima i nearapima. Mudžahid kaže: “Nisu se” “odvojili”, tj. nisu prestali biti to što su bili, sve dok im istina nije postala jasna, “…sve dok im nije došao dokaz jasni”, tj. ovaj Kur’an. Uzvišeni zatim objašnjava šta je “dokaz jasni” pa kaže: ”

…od Allaha poslanik koji recitira listove čiste”, tj. Muhammed, s.a.v.s., koji uči Kur’an, a.š. “…u kojima su propisi ispravni”, tj. pravedni i ispravni, u kojima nema nikakvih greški ni nedostataka, jer su od Allaha, dž.š. Pod riječima Uzvišenog: “A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni” misli se na narode prije nas kojima su objavljivane Knjige, koji su se, i nakon što im je Allah dao jasne dokaze, među sobom razišli i podvojili. Riječi Uzvišenog: “…a naređeno im je da se samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, vjeru ispovijedaju” slične su Njegovim riječima u drugom ajetu: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Meni rubujte!'”(21:25) Zato Uzvišeni kaže: “…kao pravovjerni”, tj. napuštajući politeizam /širk/ i prihvatajući vjeru samo u jednog Boga /tevhid/. O značenju riječi /el-hanif/ “pravovjerni” više je bilo govora u poglavlju “Stoka” pa to ovdje nije potrebno ponavljati. “…i da namaz obavljaju”, tj”…i da zekat udjeljuju”, tj. da budu dobrostivi prema siromašnima. “…a to je ispravna vjera”, tj. jedino prava i ispravna vjera. Više islamskih učenjaka, među njima Ez-Zehri i Eš-Šafi iz ovog ajeta izvlače zaključak da i djela čine sastavni dio imana (vjerovanja).

“Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja.” /6/ “A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja.” /7/ “Njihova nagrada kod Njihova Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” /8/

Uzvišeni obavještava da će nevjernici iz reda onih kojima je data Knjiga i idolopoklonici u Vatri vječno ostati i kaže da su “…oni najgora stvorenja.” ”El-berijje” znači – stvorenja. Uzvišeni, zatim, za one koji svojim srcem duboko vjeruju i svojim rukama rade dobra djela, kaže da su najbolja stvorenja. Na osnovu ovog ajeta, Ebu-Hurejre i drugi učenjaci, izvlače zaključak da su vjernici odabraniji i od samih meleka, jer Uzvišeni kaže: “Oni su, zbilja, najbolja stvorenja.” “Njihova nagrada kod njihova Gospodara su”, tj. na Sudnjem danu. “…edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti”, tj. bez prekida i prestanka. “…Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni.”

Zadovoljstvo Allahovo njima veća je nagrada od neprekidnih blagodati i uživanja koje će im biti date na vječno uživanje. “…a i oni će biti Njime zadovoljni”, tj. zadovoljni blagodatima koje će im na vječno uživanje dati. “To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga”, tj. ovu nagradu će dobiti onaj ko se Allaha bude bojao i robovao Mu kao da Ga gleda. Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /674/ “Hoćete li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?” Rekli su: “Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: “Čovjek koji se, na Allahovom putu, drži uzde svoga konja i koji, kad god zatreba uzjaše na njega.” “Hoćete li da vam kažem ko je najbolje stvorenje?” Rekli su: “Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: “Čovjek koji čuva svoju stoku, klanja /propisane/ namaze i daje zekat.” “Hoćete li da vam kažem ko je najgore stvorenje?” Rekli su: “Hoćemo, Allahov Poslaniče.” Rekao je: “Čovjek od koga se u Allahovo ime traži da nešto da (podijeli), a on u Njegovo ime ne daje.”

Tefsir: Ibn Kesir

"Kad se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese" /1/ "i kada Zemlja izbaci terete svoje" /2/ "i čovjek uzvikne: 'Šta joj je?'", /3/ "toga Dana će ona vijesti svoje kazivati" /4/ "jer će joj Gospodar tvoj narediti", /5/ "Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova": /6/ "onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga", /7/ "a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga." /8/

Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese", znače: Kad ga odozdo pokrene, a "...i kad Zemlja izbaci terete svoje", kad iz sebe mrtve izbaci. Ovakvo mišljenje zastupa više ranijih učenjaka. U ovom značenju, Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "I kada se Zemlja rastegne i izbaci ono što je u njoj i potpuno se isprazni." /84:3-4/

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /675/ "Zemlja će svoja blaga izbacivati u vidu zlatnih i srebrenih stupova. Ubica će doći i reći: 'Zbog ovoga sam ubijao.' Zatim će doći onaj koji je prekidao rodbinske veze i reći: 'Zbog ovoga su prekinute moje rodbinske veze.' Zatim će doći kradljivac i reći: 'Zbog ovoga su mi odsječene ruke.' Zatim će biti pozvani, ali niko ništa neće uzimati." "...i čovjek uzvikne: 'Šta joj je?'", tj. začudit će joj se kako je, nakon što je bila mirna i stabilna, postala uznemirena. Zatim će iz svoje utrobe izbaciti sva ranije i kasnije pomrla tijela. "...toga Dana će ona vijesti svoje kazivati", tj. kazivat će šta je sve na njoj činjeno.

Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: /676/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je proučivši ajet: '..toga Dana će ona vijesti svoje kazivati', rekao: 'Znate li šta su njene vijesti?' Rekli su: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', pa je rekao: 'Njene vijesti bit će da će svakom čovjeku i ženi svjedočiti šta su na njoj počinili i govoriti: 'Taj i taj je tada i tada uradio to i to.' To će biti njene vijesti i kazivanje.'" Ovaj hadis prenosi i Et-Tirmizi i kaže: "Ovo je hasen, sahih i garib hadis." "...jer će joj Gospodar tvoj narediti", tj. naredit će joj da se rascijepi pa će se rascijepiti, i da govori pa će govoriti. "Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti", tj. u različitim grupama i skupinama, sretni i nesretni", "...da im se pokažu djela njihova", tj. da više šta su radili i budu nagrađeni za dobro dobrim, a kažnjeni za zlo zlim. Zato Uzvišeni kaže: "Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga." Imam Ahmed preko El-Hasana navodi da je /677/

Sa’saa ibn Muavija, El-Ferezdekov amidža došao Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i da mu je proučio: "Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla - vidjet će ga", pa je rekao: "Dovoljno mi je ovo da drugo ništa nisam čuo." U Buharijinom Sahihu nalazi se hadis u kome stoji: /678/ "Sačuvajte se od Vatre, makar sa jednom polovicom hurme, ili lijepom riječi!" U Buharijinom Sahihu, također, stoji hadis u kome se kaže: /679/ "Nipošto ne potcijeni učinjeno dobro, ma koliko sitno bilo; makar da isprazniš kofu vode u sud onoga ko traži vodu, ili da svoga brata sretneš vedra i nasmijana lica." U vjerodostojnom hadisu, također, stoji: /680/ "O žene, vjernice! Neka nipošto komšinica ne potcjenjuje pruženu pomoć od svoje komšinice, makar to bio ovčiji papak!" U jednom drugom hadisu stoji: /681/ "Podajte prosjaku makar izgorjeli papak!" Imam Ahmed od Aiše prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao običaj reći:/682/ "Aiša, nipošto ne potcijeni sitne grijehe! I za njih će neko pred Allahom tražiti svoje pravo." Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /683/"Čuvajte se potcjenjivanja sitnih grijeha. Oni se nagomilavaju dok čovjeka ne unište..."

Tefsir: Ibn Kesir

"Tako mi onih koji dahćući jure", /1/ "pa varnice vrcaju"/2/ "i zorom napadaju"/3/ "i dižu tada prašinu"/4/ "pa u njoj u gomilu upadaju", /5/ "čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan", /6/ "i sam je on, doista, svjedok toga", /7/ "i on je, zbilja za bogatstvom pohlepan." /8/ "A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima"/9/ "i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima",/10/ "Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima."/11/

Uzvišeni se kune konjima koji, kad krenu na Njegovom putu, jure i dašću. Dahtanje je glas koji pružaju konji dok jure. "...pa varnice vrcaju", tj. kad potkovicama svojima udaraju o kamen pa sijevaju varnice. "...i zorom napadaju." (684) Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad bi htio napasti, u zoru bi osluškivao čuje li se ezan, pa ako ga ne bi čuo, napao bi. "...i dižu tada prašinu", tj. prašinu iza konja na bojnom polju. "...pa u njoj u gomilu upadaju", tj. svi zajedno na mjesto gdje je neprijatelj navale. Ali ibn Ebi-Talib kaže da se pod ovim misli na kamile. Kad je Ibn-Abbas rekao da se pod ovim misli na konje, to je čuo Ali, pa je Ibn-Abbasu rekao: "U Bici na Bedru mi nismo imali konja, ako izuzmemo dva konja koja su imali Ez-Zubejr i El-Mikdad.

Kako se onda na pod "onima koji jure" može misliti na konje koji dašću? Pod "onima koji jure", misli se na pokret /hadžija/ sa Arafata na Muzdelifu koji kad dođu na Muzdelifu zapale vatre" Ibn-Abbas kaže: "Odustao sam od svoga mišljenja i prihvatio ono kako je rekao Ali, r.a." Ibn-Džerir kaže: "Ispravno mišljenje je da se pod ovim misli na konje koji svojim kopitama, kad trče izazivaju varnice." "...čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan", tj. nezahvalan na blagodatima svoga Gospodara. El-Kenud značI isto što i el-kefur . El-Hasan kaže da se u ovakve ubraja onaj koji nabraja nedaće, a zaboravlja Allahove blagodati. "...i sam je on, doista, svjedok toga", tj. sam čovjek je svjestan da je nezahvalan. "...i on je, zbilja, za bogatstvom pohlepan", tj. on pretjerano voli bogatstvo, ili, žudi za njim i škrt je zato što mu je imetak drag. I jedno i drugo shvatanje značenja ovog ajeta je ispravno.

Podstičući na skromnost na ovom svijetu i pobuđujući želju za onim svijetom, Uzvišeni zatim kaže: "A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima", tj. kad iz grobova mrtvi ustanu. "...i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima", tj. kad se pokaže šta su u sebi skrivali i tajili, kako kaže Ibn-Abbas. Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima “ tj. potpuno zna sve što su i kako radili, pa će ih prema tome nagraditi ili kazniti i nikome ni koliko je jedna trun neće nepravde učiniti.

Tefsir: Ibn Kesir

“Smak svijeta.”/1/ “Šta je Smak svijeta?” /2/ “i šta ti znaš o Smaku svijeta?”/3/ “Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani”,/4/ “a planine kao šarena vuna iščupana.”/5/ “Onaj u koga njegova dobra djela budu teška”/6/ “u ugodnu životu će živjeti”, /7/ “a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka”, /8/ “boravište će mu bezdan biti.”/9/ “A znaš li ti šta će to biti?”/10/ “Vatra užarena!”/11/

El-Kari’atu jedno je od imena Sudnjeg dana, kao što su i: El-Hakkatu, Et-Tammetu, Es-Sahhatu, El-Gašijetu it.d. Pridajući veliki značaj ovom događaju, Uzvišeni dalje kaže: “Šta je Smak svijeta? I šta ti znaš o Smaku svijeta?”, a zatim to objašnjava sljedećim riječima: “Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani”, tj. u svom bunilu i raštrkanosti neće znati kuda će udariti, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…kao da su skakavci rasuti” “…a planine kao šarena vuna iščupana”, tj. kao šarena vuna koja se počela kidati. Uzvišeni, zatim govori do kakve će sve počasti ili poniženja, ljude njihova djela dovesti, pa kaže: “Onaj u koga njegova dobra djela budu teška”, tj. kod koga njegova dobra djela pretegnu loša “…u ugodnom životu će živjeti”, tj. u Džennetu. “…a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka”, tj. kod koga loša djela pretegnu dobra, “…boravište će mu bezdan biti”, tj. naglavačke će se strmoglaviti u Džehennem.

Neki kažu da to znači da će mu poput majke kojoj se vraća na Onom svijetu biti provalija, i da je to jedno od imena džehenemske Vatre. Ibn-Džerir kaže da je za provaliju rečeno “majka”, jer onaj ko se u nju surva, drugog boravišta, do nje, neće imati. Zato Uzvišeni, objašnjavajući šta je provalija, kaže: “A šta ti znaš šta će to biti? – Vatra užarena!”, tj. užarena, rasplamsala vatra, nepodnosive vrućine. Ebu-Mus’ab od Ebu-Hurejrea navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (685) “Žestina vatre koju ljudi na ovom svijetu potpaljuju samo je sedamdeseti dio džehenemske vatre.” Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim. U jednoj od verzija ovog hadisa stoji: (686)”Ona je od nje jača šezdeset devet puta.” U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (687) “Vatra se požalila i rekla: ‘Gospodaru, sama sebe jedem’, pa joj je dozvolio da dvaput uzdiše; jednom zimi i jednom ljeti. Najveća hladnoća koju osjećate zimi je od nje, a najveća vrućina koju osjećate ljeti je od nje.”

Tefsir: Ibn Kesir

"Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka/1/sve dok grobove ne naselite. /2/a ne valja tako, saznat ćete svakako ! /3/I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno ! /4/Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano/5/Džehennem ćete vidjeti jasno ! /6/I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno ! /7/ Zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno ! /8/

” Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka”, tj. da što više imetka i djece steknete, pa vas ovaj svijet zaokuplja i odvraća pažnju od onoga svijeta. “…sve dok grobove ne naselite”, tj. dok ne pomrete.

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao:

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Čovjek govori: Moj imetak, moj imetak !”, a od imetka mu pripada samo: što pojede pa to uništi, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti.”

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu od Enesa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.”

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekom čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem rekao: “Čiji je ovo dirhem ?” Kada je čovjek odgovorio: “Moj”, rekao mu je: “Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao.” Zatim je citirao riječi pjesnika: “Ti si imetkov, ako ga čuvaš,a ako ga trošiš, imetak je tvoj.”

U pogledu riječi Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !” El-Hasan kaže da ovo predstavlja prijetnju jednu iza druge. “Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano”, tj. da ovo pouzdano znate, nadmetanje vas ne bi zaokupljalo i odvraćalo da tražite Onaj svijet sve dok do grobova ne dospijete.

Uzvišeni, zatim, kaže: “Džehennem ćete vidjeti jasno, i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !” Ovo je pojašnjenje ranije iznesene prijetnje u riječima Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !”, kojom im On prijeti, tj. kad džehenemlije ugledaju vatru kad zapucketa i raspali se, od čijeg će straha i veličine, kad ugledaju strahote, i najbliži melek i poslani vjerovjesnik, na koljena pasti. ”

…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, tj. toga dana ćete biti pitani jeste li bili zahvalni na blagodatima koje vam je Allah dao, zdravlju, sigurnosti, nafaki i dr. Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, r.a., navodi da je rekao:

“Dok su Ebu-Bekr i Omer sjedili, prišao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upitao: ‘Šta vas je natjeralo da ovdje sjedite ?’ Njih dvojica su odgovorili: ‘Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.’ On je rekao: ‘Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.’ Odatle su krenuli zajedno dok nisu došli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala, koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: ‘Gdje je taj i taj?’ (tj. muž). Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Čovjek je došao noseći mješinu sa vodom i rekao: ‘Dobro došli ! Zar je Božijeg roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Vjerovjesnik koji me je posjetio danas!’ Objesivši mješinu sa vodom za korijen grane jedne palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: ‘Zašto ih nisi pootkidao ?’ ‘Htio sam da ih pred svojim očima proberete’, odgovorio je. Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj da bi zaklao muzaru !’ Toga dana zaklao im je bravče, pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada su jeli, rekao: ‘Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.'” Ovaj hadis navodi Muslim, Ebu-Ja’la, Ibn-Madže i sastavljači sva četiri Sunena.

Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa prenosi da je u pogledu riječi Uzvišenog: “…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, rekao: “Sladak život /blagodati/ jesu zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Uzvišenog: “…i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (17:36)

U Buharijinom Sahihu, i Sunenima Tirmizije, Nesaije i Ibn-Madžea navodi se da je Ibn-Abbas rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /691/'Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju: oko zdravlja i slobodnog vremena'”, tj. nedovoljno zahvaljuju na ove dvije blagodati, niti ih koriste kako treba, a svako ko ih ne koristi kako treba i ne vodi o njima brigu, zavarava se.

Tefsir: Ibn Kesir