06-10-2022.10:47
"O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite, i brojte (to) vrijeme i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahave propise krši, sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti. "/1/
Allah, dž.š., prvenstveno se obraća Vjerovjesniku, s.a.v.s., ukazujući mu tako počast i poštovanje, a zatim i cjelokupnoj ummi. On kaže: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite." Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Enes, r.a., rekao: (453) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je Hafsu i ona je otišla svojima, kada Allah, dž.š., objavi: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite", pa mu je rečeno da je vrati, jer ona mnogo posti i klanja i bit će jedna od njegovih žena u Džennetu. El-Buhari navodi Salimove riječi: (454) "Abdullah ibn Omer, r.a., obavijesto me je da je pustio ženu dok je imala mjesečno pranje, pa je to Omer, r.a., rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on se razljutio, pa potom reče: ’Neka je vrati i neka je zadrži dok joj ne prestane pranje; zatim, nakon ponovnog mjesečnog pranja i menopauze, ako mu naumpadne da je pusti, neka to učini dok je čista, prije njego s njom spolno opći.’ To je period čistoće za koji je Allah, dž.š., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da se ispoštuje." Prenosi ovo predanje Muslim, ali na sljedeći način: (455) "
To je period (čistoće) za koji je Allah, dž.š., naredio da se žene u njemu puštaju. Ovo predanje prenose i autori Sahih zbirki i Musneda preko različitih lanaca prenosilaca i sa različitim tekstom, a najljepši je onaj koji bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu ez-Zuhrija, koji kaže da je čuo Abdurahmana ibn Ejmena, štićenika 'Azze, kada je pitao Ibn-Omera: (456) "Kakvo ti je mišljenje o čovjeku koji svoju ženu pusti dok je u mjesečnom pranju?" " Ibn-Omer je pustio svoju ženu dok je bila u mjesečnom pranju, za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ’Neka je vrati’, pa je te riječi ponovio, a zatim je rekao: ’Kada postane čista, neka je pusti ili zadrži.’ Pa je potom Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio ajet: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite." Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o Allahovim, dž.š., riječima: "…vi ih u vrijeme kad su čiste pustite" rekao da se pod ovim ajetom podrazumijeva da ih ne smije pustiti dok imaju mjesečno pranje, niti u vrijeme kad su čiste, ako su s njima već imali spolni odnos. Nego će čekati dok one dobiju menstrualno pranje i kada nakon toga postanu čiste jednostrano će prekinuti bračnu vezu." Ikrime smatra da se pod pojmom "el-iddet" misli na period kada je žena čista, a pod "el-kur" na mjesečno pranje.
Ženu treba pustiti u periodu dok je čista da bi se utvrdilo da li je noseća ili ne. Ne može se prekinuti bračna veza sa ženom s kojom je u tom periodu imao spolni odnos, jer se u tom slučaju ne zna da li je trudna ili nije. Na osnovu ovih stavova izveli su šerijatski pravnici propise o repudijaciji (jednostranom prekidu bračne veze), pa je podijelili na dvije vrste: repudijacija utvrđena sunnetom i repudijacija koja je novotarija (bid‘at). Repudijacija (talak) utvrđena sunnetom jeste u slučaju kada je žena dok je bila čista razvedena i sa njom se u tom pereiodu nije spolno općilo ili je bila noseća i njena gravidnost sasvim je sigurno utvrđena. Repudijacija koja je novotarija jeste onda kada je žena razvedena dok je imala menstrualno pranje ili u periodu čistoće, ali se sa njom tada spolno općilo i ne zna se da li je gravidna ili nije. Postoji i treća vrsta repudijacije, koja nema utemeljenja u sunnetu, niti je novotarija. To je puštanje maloljetne ili žene u klimakteriju i drugih koje se ne mogu podvesti pod gornje dvije vrste. Ko se želi podrobnije upoznati sa ovim pitanjima, neka konsultira fikhska djela. Allah, dž.š., kaže: "I brojite (to) vrijeme", tj. pazite na dane koji prolaze, tačno uočite njihov početak i kraj da se ne bi odužio ženi taj period koji joj sprečava sklapanje novog braka. "I Allaha, Gospodara svoga bojte se", tj. bojte Ga se naročito pri brojanju poslijebračnog pričeka (iddeta) žene. "Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze", tj. za vrijeme poslijebračnog pričeka ona ima pravo na stan kod muža sve dok je u tom periodu.
Čovjek je nema pravo istjerati, niti je njoj dozvoljeno otići jer i ona sama ima udjela u obavezi svoga muža da joj da stan, "osim ako očito sramno djelo učine." Tj. ne treba da izlaze iz svojih kuća osim u slučaju da počine očito sramno djelo, kada trebaju izići. Pod očitim sramnim djelom podrazumijeva se preljuba. To je mišljenje Ibn-Mes’uda, Ibn-Abbasa i grupe tabija, ali, također, podrazumijeva neposlušnost žene, njeno psovanje i uznemiravanje, bilo djelom ili riječju, muževljeve porodice, što je stav Ubejja Ibn-Ka’ba, Ibn-Abbasa, Ikrime i drugih; "To su Alahovi propisi", tj. Njegovi principi i zabrane. "Onaj koji Alahove propise krši", tj izlazi izvan njihovih okvira i ne izvršava ih, "sam sebi nepravdu čini", tj. činjenjem toga. "Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti", tj. Mi smo odredili da žena ostane na stanu svoga muža za vrijeme poslijebračnog pričeka, jer se može desiti da se on pokaje za puštanje žene i Allah, dž.š., u njegovu srcu stvori želju da je vrati. Time što je ona još kod njega, to je lakše i jednostavnije realizirati. Ovo je navelo neke znanstvenike prvih generacija i njihove sljedbenike, između ostalog Imama Ahmeda ibn Hanbela, da kažu da nije obavezno dati stan ženi koja je treći put dobila razvod, jer mu ona više nije dopuštena dok se ne uda za nekog drugog čovjeka. Za to kao argument uzimaju, također, slučaj Fatime bintu Kajs el-Fihrijje, a koji bilježi Imam Ahmmed od Amira: (457)
"Stigao sam u Medinu i otišao sam do Fatime bintu Kajs, pa mi je ona ispričala da ju je muž za života Allahova Poslanika, s.a.v.s., pustio, pa ga je nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod. U to vrijeme mi je došao njegov brat, rekavši mi: ’Idi iz kuće!' 'Ja imam pravo na stan i izdržavanje dok ne istekne poslijebračni priček’, odgovorih mu. ’Nemaš!’, reče mi. Ja sam, tada, otišla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: ’ ^ovjek me je pustio, a njegov brat me izgoni iz kuće i sprečava mi pravo na hranu i stan. ’ Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Šta je to s tobom i Bint Kajs?’-’Allahov Poslaniče, moj brat ju je pustio treći put’, a Allahov mi Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Vidi, o Bint-Kajs, na stan i hranu od muža ima pravo žena sve dok je on ima pravo vratiti. Međutim, ako je on nema pravo vratiti, ni ona nema pravo na stan i izdržavanje. Iziđi i smjesti se kod te i te žene’, a zatim je rekao, obraćajući se njoj: ’Smjesti se kod Ibn Ummi-Mektuma, jer je on slijep i neće te moći gledati."
Allah, dž.š., prvenstveno se obraća Vjerovjesniku, s.a.v.s., ukazujući mu tako počast i poštovanje, a zatim i cjelokupnoj ummi. On kaže: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite." Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Enes, r.a., rekao: (453) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je Hafsu i ona je otišla svojima, kada Allah, dž.š., objavi: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite", pa mu je rečeno da je vrati, jer ona mnogo posti i klanja i bit će jedna od njegovih žena u Džennetu. El-Buhari navodi Salimove riječi: (454) "Abdullah ibn Omer, r.a., obavijesto me je da je pustio ženu dok je imala mjesečno pranje, pa je to Omer, r.a., rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on se razljutio, pa potom reče: ’Neka je vrati i neka je zadrži dok joj ne prestane pranje; zatim, nakon ponovnog mjesečnog pranja i menopauze, ako mu naumpadne da je pusti, neka to učini dok je čista, prije njego s njom spolno opći.’ To je period čistoće za koji je Allah, dž.š., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da se ispoštuje." Prenosi ovo predanje Muslim, ali na sljedeći način: (455) "
To je period (čistoće) za koji je Allah, dž.š., naredio da se žene u njemu puštaju. Ovo predanje prenose i autori Sahih zbirki i Musneda preko različitih lanaca prenosilaca i sa različitim tekstom, a najljepši je onaj koji bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu ez-Zuhrija, koji kaže da je čuo Abdurahmana ibn Ejmena, štićenika 'Azze, kada je pitao Ibn-Omera: (456) "Kakvo ti je mišljenje o čovjeku koji svoju ženu pusti dok je u mjesečnom pranju?" " Ibn-Omer je pustio svoju ženu dok je bila u mjesečnom pranju, za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ’Neka je vrati’, pa je te riječi ponovio, a zatim je rekao: ’Kada postane čista, neka je pusti ili zadrži.’ Pa je potom Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio ajet: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite." Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o Allahovim, dž.š., riječima: "…vi ih u vrijeme kad su čiste pustite" rekao da se pod ovim ajetom podrazumijeva da ih ne smije pustiti dok imaju mjesečno pranje, niti u vrijeme kad su čiste, ako su s njima već imali spolni odnos. Nego će čekati dok one dobiju menstrualno pranje i kada nakon toga postanu čiste jednostrano će prekinuti bračnu vezu." Ikrime smatra da se pod pojmom "el-iddet" misli na period kada je žena čista, a pod "el-kur" na mjesečno pranje.
Ženu treba pustiti u periodu dok je čista da bi se utvrdilo da li je noseća ili ne. Ne može se prekinuti bračna veza sa ženom s kojom je u tom periodu imao spolni odnos, jer se u tom slučaju ne zna da li je trudna ili nije. Na osnovu ovih stavova izveli su šerijatski pravnici propise o repudijaciji (jednostranom prekidu bračne veze), pa je podijelili na dvije vrste: repudijacija utvrđena sunnetom i repudijacija koja je novotarija (bid‘at). Repudijacija (talak) utvrđena sunnetom jeste u slučaju kada je žena dok je bila čista razvedena i sa njom se u tom pereiodu nije spolno općilo ili je bila noseća i njena gravidnost sasvim je sigurno utvrđena. Repudijacija koja je novotarija jeste onda kada je žena razvedena dok je imala menstrualno pranje ili u periodu čistoće, ali se sa njom tada spolno općilo i ne zna se da li je gravidna ili nije. Postoji i treća vrsta repudijacije, koja nema utemeljenja u sunnetu, niti je novotarija. To je puštanje maloljetne ili žene u klimakteriju i drugih koje se ne mogu podvesti pod gornje dvije vrste. Ko se želi podrobnije upoznati sa ovim pitanjima, neka konsultira fikhska djela. Allah, dž.š., kaže: "I brojite (to) vrijeme", tj. pazite na dane koji prolaze, tačno uočite njihov početak i kraj da se ne bi odužio ženi taj period koji joj sprečava sklapanje novog braka. "I Allaha, Gospodara svoga bojte se", tj. bojte Ga se naročito pri brojanju poslijebračnog pričeka (iddeta) žene. "Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze", tj. za vrijeme poslijebračnog pričeka ona ima pravo na stan kod muža sve dok je u tom periodu.
Čovjek je nema pravo istjerati, niti je njoj dozvoljeno otići jer i ona sama ima udjela u obavezi svoga muža da joj da stan, "osim ako očito sramno djelo učine." Tj. ne treba da izlaze iz svojih kuća osim u slučaju da počine očito sramno djelo, kada trebaju izići. Pod očitim sramnim djelom podrazumijeva se preljuba. To je mišljenje Ibn-Mes’uda, Ibn-Abbasa i grupe tabija, ali, također, podrazumijeva neposlušnost žene, njeno psovanje i uznemiravanje, bilo djelom ili riječju, muževljeve porodice, što je stav Ubejja Ibn-Ka’ba, Ibn-Abbasa, Ikrime i drugih; "To su Alahovi propisi", tj. Njegovi principi i zabrane. "Onaj koji Alahove propise krši", tj izlazi izvan njihovih okvira i ne izvršava ih, "sam sebi nepravdu čini", tj. činjenjem toga. "Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti", tj. Mi smo odredili da žena ostane na stanu svoga muža za vrijeme poslijebračnog pričeka, jer se može desiti da se on pokaje za puštanje žene i Allah, dž.š., u njegovu srcu stvori želju da je vrati. Time što je ona još kod njega, to je lakše i jednostavnije realizirati. Ovo je navelo neke znanstvenike prvih generacija i njihove sljedbenike, između ostalog Imama Ahmeda ibn Hanbela, da kažu da nije obavezno dati stan ženi koja je treći put dobila razvod, jer mu ona više nije dopuštena dok se ne uda za nekog drugog čovjeka. Za to kao argument uzimaju, također, slučaj Fatime bintu Kajs el-Fihrijje, a koji bilježi Imam Ahmmed od Amira: (457)
"Stigao sam u Medinu i otišao sam do Fatime bintu Kajs, pa mi je ona ispričala da ju je muž za života Allahova Poslanika, s.a.v.s., pustio, pa ga je nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod. U to vrijeme mi je došao njegov brat, rekavši mi: ’Idi iz kuće!' 'Ja imam pravo na stan i izdržavanje dok ne istekne poslijebračni priček’, odgovorih mu. ’Nemaš!’, reče mi. Ja sam, tada, otišla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: ’ ^ovjek me je pustio, a njegov brat me izgoni iz kuće i sprečava mi pravo na hranu i stan. ’ Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Šta je to s tobom i Bint Kajs?’-’Allahov Poslaniče, moj brat ju je pustio treći put’, a Allahov mi Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Vidi, o Bint-Kajs, na stan i hranu od muža ima pravo žena sve dok je on ima pravo vratiti. Međutim, ako je on nema pravo vratiti, ni ona nema pravo na stan i izdržavanje. Iziđi i smjesti se kod te i te žene’, a zatim je rekao, obraćajući se njoj: ’Smjesti se kod Ibn Ummi-Mektuma, jer je on slijep i neće te moći gledati."