Radim kao ekonom u firmi u razvio sam dobre odnose sa dobavljačima robe i na osnovu tih odnosa dobijam poseban popust. Da li je dozvoljeno da s tim popustom kupujem robu, a potom je prodam svojoj firmi?
Kupoprodaja između radnika i firme u kojoj radi može se odvijati u različitim okolnostima, koje utječu na pravni status te relacije.
Prvo: Ako uposlenik firme ponudi firmi u kojoj radi robu na prodaju i sklopi ugovor sa službenikom ovlaštenim za nabavku, ta relacija je legalna i dozvoljena. Dakle, radnik u firmi može na svoje ime kupiti robu od dobavljača, a potom je prodati firmi u kojoj radi putem ugovora koji sklopi sa predstavnikom firme. Naravno, predstavnik firme je lice ovlašteno od firme za kupoprodaju i ne radi se o istoj osobi koja bi predstavljala obje strane ugovora, kupca i prodavca.
Drugo: Ako se radi o uposleniku u firmi koji je odgovoran za nabavku i kupoprodaju na ime firme, a želi da kupi robu na svoje ime ili ime nekog s kim je u dogovoru, a potom je proda firmi u kojoj radi, to je situacija kada zastupnik kupuje na svoje ime, a to je zabranjeno osim ako bi onaj koga zastupa, u ovom slučaju firma, bio s tim upoznat i saglasan.
Razlog zabrane je očigledan, s obzirom na to da se radi o pronevjeri i nanošenju štete firmi. Običajno je poznato da se kupoprodaja odvija između dvije različite strane, a to se odnosi i na zastupništvo. Ako bi neko kupovao na svoje ime, postao bi predmet sumnje zbog sukoba interesa, jer kako bi uopće bilo moguće da u isto vrijeme kvalitetno štiti dva oprečna interesa, kupca i prodavca! Iz zabrane se izuzima stanje ako bi strana koju zastupa u ugovoru s tim bila upoznata i dozvolila zastupniku da na njeno ime kupi na svoje ime, jer se radi o njenom pravu i interesu kojeg se može odreći. To je stav malikijskih i hanbelijskih pravnika, dok hanefijski i šafijski pravnici smatraju zabranjenim da zastupnik kupuje ili prodaje samom sebi, pa i ako onaj koga zastupa to dozvoli. Ova zabrana se, uz određena razilaženja među islamskim pravnicima, odnosi na kupovinu na svoje ime i na kupovinu od drugih osoba u bliskom srodstvu, čije se svjedočenje u tvoju korist ne bi primilo, kao što su otac, sin, supruga i sl. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 45/51)
Službenik u firmi kojem je povjereno da na ime firme kupuje i prodaje dužan je štititi interes firme u kojoj radi i tragati za najboljom ponudom, i nije mu dozvoljeno da kupuje po višoj cijeni ako je u stanju kupiti po nižoj. (Muhammed b. Salih el-Munedžid, Islam sualun ve dževab, br. 387114)
Kupoprodaja između radnika i firme u kojoj radi može se odvijati u različitim okolnostima, koje utječu na pravni status te relacije.
Prvo: Ako uposlenik firme ponudi firmi u kojoj radi robu na prodaju i sklopi ugovor sa službenikom ovlaštenim za nabavku, ta relacija je legalna i dozvoljena. Dakle, radnik u firmi može na svoje ime kupiti robu od dobavljača, a potom je prodati firmi u kojoj radi putem ugovora koji sklopi sa predstavnikom firme. Naravno, predstavnik firme je lice ovlašteno od firme za kupoprodaju i ne radi se o istoj osobi koja bi predstavljala obje strane ugovora, kupca i prodavca.
Drugo: Ako se radi o uposleniku u firmi koji je odgovoran za nabavku i kupoprodaju na ime firme, a želi da kupi robu na svoje ime ili ime nekog s kim je u dogovoru, a potom je proda firmi u kojoj radi, to je situacija kada zastupnik kupuje na svoje ime, a to je zabranjeno osim ako bi onaj koga zastupa, u ovom slučaju firma, bio s tim upoznat i saglasan.
Razlog zabrane je očigledan, s obzirom na to da se radi o pronevjeri i nanošenju štete firmi. Običajno je poznato da se kupoprodaja odvija između dvije različite strane, a to se odnosi i na zastupništvo. Ako bi neko kupovao na svoje ime, postao bi predmet sumnje zbog sukoba interesa, jer kako bi uopće bilo moguće da u isto vrijeme kvalitetno štiti dva oprečna interesa, kupca i prodavca! Iz zabrane se izuzima stanje ako bi strana koju zastupa u ugovoru s tim bila upoznata i dozvolila zastupniku da na njeno ime kupi na svoje ime, jer se radi o njenom pravu i interesu kojeg se može odreći. To je stav malikijskih i hanbelijskih pravnika, dok hanefijski i šafijski pravnici smatraju zabranjenim da zastupnik kupuje ili prodaje samom sebi, pa i ako onaj koga zastupa to dozvoli. Ova zabrana se, uz određena razilaženja među islamskim pravnicima, odnosi na kupovinu na svoje ime i na kupovinu od drugih osoba u bliskom srodstvu, čije se svjedočenje u tvoju korist ne bi primilo, kao što su otac, sin, supruga i sl. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 45/51)
Službenik u firmi kojem je povjereno da na ime firme kupuje i prodaje dužan je štititi interes firme u kojoj radi i tragati za najboljom ponudom, i nije mu dozvoljeno da kupuje po višoj cijeni ako je u stanju kupiti po nižoj. (Muhammed b. Salih el-Munedžid, Islam sualun ve dževab, br. 387114)
