"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!"/1/ "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio"/2/ "i protiv njih jata ptica poslao", /3/ "koje su na njih grumenje od gline pečene bacale", /4/ "pa ih kao izjedeno lišće učinio?"/5/

"Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!" Vlasnici slona su oni koji su sa Ebrehom, Abesincem iz Jemena došli da sruše Kabu, pa je Uzvišeni Allah od njih odbranio svoju nepovredivu /svetu/ kuću. Ovo je jedna od blagodati koje je Allah ukazao plemenu Kurejš, odvraćajući od njih vlasnike slona koji su bili naumili da sruše Kabu i zbrišu je do temelja sa lica zemlje. Allah je vlasnike slona uništio, ponizio, omeo njihove nakane i razočarao. Vlasnici slona bili su kršćani i njihova vjera bila je ispravnija od idolopoklonstva u kome je bio ogrezao Kurejš. Ovaj doga|aj bio je priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je on, po najvjerodostojnijim predanjima, ro|en, upravo te godine. Allah nije pomogao Kurejše protiv Abesinaca zato što su oni bili bolji od njih, nego zato da bi zaštitio Drevni hram /Kabu/ koji će Allah učiniti još časnijim i slavnijim, slanjem posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s.

KRATAK PREGLED OVOG DOGAĐAJA

Ebrehe, Abesinac, sagradio je u Sani i do tada nezapamćeno ukrasio jednu ogromnu crkvu, čvrsto odlučivši da na taj način privuče Arape i odvrati ih od Kabe. Na to je otvoreno pozivao u svojoj zemlji. To se nije svidjelo adnanskim i kahtanskim Arapima, a kod plemena Kurejš izazvalo je svaku osudu i negodovanje, tako da je jedan od njih krišom, preko noći, ušao u crkvu, i u njoj izvršio nuždu i pobjegao. Čuvši za ovo, Ebrehe se zakleo da će krenuti na Meku i do temelja srušiti Kabu. Mukatil ibn Sulejman navodi da su neki mladići, Kurejševići, ušli u crkvu i u njoj podmetnuli požar. Pošto je taj dan puhao jak vjetar crkva je izgorjela do temelja i srušila se. Na to se Ebrehe, na čelu velike vojske, uputio prema Meki, vodeći sa sobom jednog ogromnog slona po imenu Mahmud. Kada su Arapi vidjeli šta se sprema, smatrali su da su dužni suprotstaviti se i braniti Kabu. Ebrehi se prvo suprotstavio Zu-Nefer, jedan od jemenskih prvaka i vladara, sa svojim ljudima, ali ga je Ebrehe porazio i zarobio.

Ebrehi se suprotstavio i Nufejl ibn Habib el-Hasami sa svojim ljudima. Ovaj otpor je trajao oko dva mjeseca, ali je Ebrehe na kraju porazio i njega i zarobio i Nufejla. U prvi mah, Ebrehe je namjeravao da pogubi Nufejla, ali mu je kasnije oprostio, s tim da mu ovaj bude vodič kroz Hidžaz. Kada je Ebrehe naišao kroz Taif, njegovi stanovnici su ga laskavo primili i sa njim kao vodiča poslali Ebu-Regala. Kada je Ebrehe sa svojom vojskom došao do El-Muhammesa, u blizini Meke, ulogorio se i sa svojom vojskom napao na stado mekanskih deva koje su sa drugom stokom bile na paši, i zarobio ih. Me|u njima je bilo i dvije stotine Abdul-Muttalibovih deva. Ebrehe je odatle poslao Hanatu el-Humejrija da mu dovede kurejševićke prvake da im kaže da on nije došao da se bori protiv njih, osim ako mu se budu suprotstavljali u rušenju Kabe. Sa Hanatom se vratio Abdul-Muttalib koga je Ebrehe primio sa poštovanjem. Sišao je sa divana i sa Abdul-Muttalibom sjeo na prostrti ćilim na zemlji i preko prevodioca ga upitao šta od njega traži. Abdul-Muttalib je rekao: "Vrati mi mojih dvije stotine deva koje ste otjerali!" Na to je Ebrehe odgovorio: "Kada sam te ugledao, svidjela mi se tvoja odvažnost, a sad si tako skroman.

Govoriš mi o dvije stotine deva koje sam ti otjerao, a ne spominješ mi Hram, simbol tvoje vjere i vjere tvojih očeva? Ja sam došao da ga srušim, a ti mi o njemu ništa ne govoriš?!" Na to je Abdul-Muttalib rekao: "Ja sam gospodar deva, a ovaj Hram ima svoga Gospodara Koji će ga braniti." Na to je Ebrehe rekao: "Od mene ga neće moći odbraniti." Abdul-Muttalib je rekao: "Vidjet ćemo." Zatim je Ebrehe Abdul-Muttalibu vratio njegove deve. "Zar lukavstvo njihovo nije upropastio." Vrativši se me|u Kurejševiće, Abdul-Muttalib im je naredio da se povuku i utvrde u brdima oko Meke, bojeći se da im vojska ne nanese kakvo zlo, a on je sa grupom prvaka molio Allaha da sačuva Kabu. Uzevši za halku na vratima Kabe, Abdul-Muttalib je rekao: "Nema razloga za bojazan. Čovjek brani svoju kuću, pa i Ti brani svoju. Njihov krst i lukavstvo nikada neće pobijediti Tvoju mudrost, kako ćeš ih odvratiti." Kada je Ebrehe pripremio slona da krenu za Meku, Nufejl ibn Habib je prišao slonu, uzeo ga za uho i rekao mu: "Mahmude, lezi i vrati se zdrav tamo odakle si i došao. Ti se nalaziš na svetoj Božijoj zemlji!" Zatim je pustio slona pa je slon legao. Nufejl je zatim otišao, popeo se na brdo i pridružio se Kurejševićima.

"Zbog navike Kurejšija"/1/ "navike njihove da zimi i ljeti putuju",/2/ "neka oni Gospodaru ove Kuće robuju", /3/ "Koji ih gladne hrani i od straha brani." /4/

"Zbog navike Kurejšija", tj. zbog njihovog skupljanja sastajanja i sigurnosti u njihovom gradu. "...navike njihove da zimi i ljeti putuju." Neki kažu da to znači: zbog njihove navike da zimi putuju u Jemen, a ljeti u Šam, zbog trgovine i sl. i da se na svome povratku kući vraćaju sigurni. Što se tiče njihovog sigurnog boravka u Gradu /tj. Meki/, o tome Allah Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Zar ne vide da smo Harem sveti i sigurnim učinili, dok se svuda oko njih otima i pljačka?" On ih zatim poučava da na ovoj velikoj blagodati budu zahvalni, pa kaže: "...neka oni Gospodaru ove Kuće robuju", tj. neka samo Njega obožavaju, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "Ja sam primio zapovijest da robujem jedino Gospodaru ovoga grada, Koji je On učinio svetim - a Njemu sve pripada - i naređeno mi je da budem predan (musliman)." (27:91) "...koji ih gladne hrani", tj. Gospodar Kabe "...i od straha brani", tj. On je Taj Koji im daje da su sigurni, pa neka samo Njega obožavaju i neka Mu nikoga ravnim ne smatraju i neka mimo Njega nikakve kipove i idole ne obožavaju.

Zato onome ko se odazove ovoj zapovijedi, Allah da i ovaj i onaj svijet, a onome ko Mu bude neposlušan, oduzme i jedno i drugo. Tako Uzvišeni kaže: "Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah. I njima je došao Poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili." (16:112-113)

Tefsir: Ibn Kesir

"Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?"/1/ "Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče", /2/ "i koji da se nahrani siromah - ne podstiče"/3/ "Pa teško klanjačima", /4/ "koji su nemarni prema svome namazu", /5/ "koji se samo pretvaraju" /6/ "i nikome ništa u naruč ne daju!" /7/

Tj. Muhammede, jesi li vidio ko poriče proživljenje na onom svijetu, nagradu i kaznu? "Pa to je onaj koji grubo odbija siroče", tj. onaj ko ga zlostavlja i čini mu nepravdu. "...i koji da se nahrani siromah - ne podstiče", tj. siromah koji nema ništa o čemu bi živio. Uzvišeni zatim kaže: " Pa teško klanjačima, koji su nemarni prema svome namazu." Od Sad ibn Vekkasa prenosi se da je rekao: (693) "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ko su oni koji su nemarni prema svome namazu, pa je rekao: "To su oni koji svoje namaze ne obavljaju na vrijeme." "...koji se samo pretvaraju." Imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao:

"Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (694) 'Ko ljudima priča o svojim djelima, tj. hvali se, Allah ga u očima svojih stvorenja umanjuje i prezire.'" U vezi sa riječima Uzvišenog: "...koji se samo pretvaraju" treba reći da se u (rija) pretvaranje ne ubraja kad neko uradi neko dobro djelo u ime Allaha pa to svijet sazna i onome ko ga je uradio bude drago. Dokaz da je to tako jesu Ebu-Hurejreove riječi koje u svome Musnedu navodi Hafiz Ebu-Ja’la el-Mensuli, gdje Ebu-Hurejre, r.a., kaže: (695) "Klanjao sam kad je ušao jedan čovjek pa mi je bilo drago. To sam spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je rekao: 'Potvrđene su ti dvije nagrade: tajna i javna.'" "...i nikome ništa ni u naruč ne daju", tj. svoj ibadet prema svome Gospodaru ne obavljaju kako treba, niti prema Njegovim stvorenjima postupaju kako treba i ne pomažu ih, čak ni davanjem u naruč onoga čime bi se mogli koristiti. Neki kažu da se pod riječi "naruč" misli na zekat. Takvo mišljenje prenosi se od Alije i Ibn-Umera. Hasan el-Basri kaže: "Ako klanja, pretvara se, a ako ga namaz prođe, ne brine se. On od svog imetka, zekat ne izdvaja” - a u drugoj verziji - "...sadaku od svoga imetka." Upitan šta znači riječ "naruč" Ibn-Mes'ud rekao je: "To je ono što ljudi između sebe jedan drugom pozajmljuju kao što su: sjekira, lonac, kofa i slično."

Od Ibn - Abbasa se prenosi da se pod tim misli na kućne stvari, i izbjegavanje da se pomogne imetkom ili na drugi način. Zato Muhammed ibn Ka’b u vezi sa riječima Uzvišenog "...i nikome ništa ni u naruč ne daju", kaže da se pod tim misli na učinjeno dobro prema drugome. Zato u hadisu stoji: (696) "Svako dobro djelo je sadaka" Ibn-Mani preko Amira ibn Rebia prenosi da je Ali ibn Fulan en-Numejri rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (697) 'Musliman je muslimanu brat; kad ga sretne, nazove mu selam, a ako mu se nazove selam, uzvrati pozdrav još bolje i ne susteže se da, kad mu se nešto zatraži u naruč, to da.'" Rekao sam: "Božiji Poslaniče, šta je naruč?" "Kamen, drvo i slično", odgovorio je. Allah, opet, najbolje zna !

Tefsir: Ibn Kesir

“Mi smo ti, uistinu, Kevser dali”, /1/ “pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji”, /2/ “onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.”/3/

Muslim u svome Sahihu od Enesa ibn Malika navodi da je rekao: (698) “Dok je sa nama bio u džamiji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakratko je zadrijemao, a onda je podigao glavu smijući se. Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, čemu si se nasmijao?’ Rekao je: ‘Upravo mi je objavljeno jedno poglavlje, pa je proučio: ‘U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Mi smo ti, dali Kevser, pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati’, a zatim je rekao: ‘Znate li šta je: “Kevser?’ Rekli smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’

Rekao je: ‘To je rijeka sa mnogo dobra koju mi je obećao moj Gospodar. To je bazen na koji će na Sudnjem danu, sa posudama brojnim kao nebeske zvijezde, dolaziti moji sljedbenici, pa će jednom robu između njih biti spriječeno da priđe. Ja ću reći: ‘Gospodaru, i on je moj sljedbenik.’ On će mi reći: ‘Ti ne znaš kakve je sve novine on uveo poslije tebe.’” Na osnovu ovoga mnogi učenjaci izvukli su zaključak da je ovo poglavlje objavljeno u Medini i da je Bismilla sastavni dio poglavlja i da je sa njime objavljena. Od Enesa se, također, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (699)”Ušao sam u Džennet i ugledao rijeku na čijim su stranama šatori od bisera.” Buhari od Enesa ibn Malika prenosi da je rekao: “Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio na miradžu i vratio se rekao je: ‘Prošao sam pored jedne rijeke sa čije su i jedne i druge strane bile kupole od šupljeg bisera, pa sam upitao: – Šta je ovo Džibrile? – Ovo je mnogo dobro, odgovorio je.’” O riječima Uzvišenog: “Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali”, ranije smo govorili i rekli da je to jedna rijeka u Džennetu, kako stoji i u hadisu koga prenosi Enes i koji smo naveli.

Riječi Uzvišenog: “Pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji”, znače: Kao što sam ti dao mnogo dobro na ovom i onom svijetu, između ostalog i rijeku kakvu smo opisali, budi iskren prema svome Gospodaru i kolji, tj. budi predan u obavljanju propisanih i nafila-namaza i u klanju kurbana, tj. kolju kurban u ime Uzvišenog Koji je Jedan i Koji nema sudruga, kao što se na drugom mjestu kaže: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.’” (6:62) Zato Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (700) “Ko sa nama klanja namaz i zakolje kurban, taj je zaklao kurban kako treba, a ko zakolje kurban prije namaza, taj kao da ga nije ni zaklao.” Ebu-Burda ibn Nejjar je ustao i upitao: “Allahov Poslaniče, ja sam svoju ovcu zaklao prije namaza znajući da je danas dan u kome se jede meso.” Na to je on odgovorio: “To je obično bravlje meso.”

Onda je on rekao: “Imam’, (mlađu od godine) koja mi je draža od dvije ovce, pa mogu li zaklati ponovo (kurban) ?” “Možeš, ali više ne može niko poslije tebe”, odgovorio je.” “…onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati”, tj. Muhammede, onaj ko mrzi tebe, istinu, uputu, dokaze i jasno svjetlo koje donosiš, taj će biti ponižen i bez pomena ostati. Es-Suddi kaže: “Kad bi pomrla muška djeca nekog čovjeka govorili bi: “Ostao je bez spomena. Kada su pomrli Muhammedovi sinovi rekli su: ‘Muhammed je ostao bez spomena”, pa je Allah objavio: “…onaj ko tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.” Bože sačuvaj, naprotiv… Allah je njegov spomen visoko uzdigao tako da se svaki dan spominje, a njegov učinio obavezujućim za Svoje robove, za sva vremena, sve do Sudnjeg dana, neka je Allahov blagoslov i spas na njega sve do dana kada će se pozvati /na Sudnjem danu/.

Tefsir: Ibn Kesir

Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio: "Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu.

Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/

"Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči: 'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'', 'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.

"Reci: 'On je Allah - Jedan!'/1/ Allah je utočište svakom!' /2/ Nije rodio i nije rođen, /3/ i niko Mu ravan nije!'"/4/

"Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Allah je utočište svakom!" znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od svojih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara. Riječi Uzvišenog: "Nije rodio i rođen nije" znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice "...i niko Mu ravan nije", tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan.

Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!! "On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara." Uzvišeni, također, kaže: "I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95) U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."


Tefsir: Ibn Kesir

Imam Ahmed od Zerr b. Hubejša navodi da je rekao: "Ubej b. Kabu rekao sam da Ibn-Mes'ud u svome Mushafu ne piše poglavlja "pa mi je rekao: /719/ 'Svjedočim da mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da mu je Džibril, a.s., rekao: 'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'', pa sam rekao. Onda mi je rekao: 'Reci: 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', pa sam i to rekao. Mi izgovaramo ono što je izgovarao i Vjerovjesnik, s.a.v.s." Ovo prenosi El-Buhari i En-Nesai. Vjerovatno ova dva poglavlja Ibn-Mes'ud nije bio čuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ni svojim ušima ni sigurnim predanjem i vjerovatno je kasnije promjenio mišljenje i priklonio se mišljenju većine (džema'a), jer su njihovo postojanje u mushafima potvrdili ashabi, r.a., i tako ih prenijeli u druge krajeve. Muslim u svome Sahihu od Ukbe b. Amira navodi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /720/ 'Zar ne vidiš da su noćas objavljeni ajeti kakve nikada nije vidio: 'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'' i 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi.''" Od Ebu-Seida prenosi se: /721/ "Da je Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od očiju džina i ljudi." Za ovo predanje Et-Tirmizi kaže da je hasenun-sahihun.

"Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja, /1/ od zla onoga što On stvara, /2/ i od zla mrkle noći kad razastre tmina, /3/ i od zla smutljivca kad smutnje sije, /4/ i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.'" /5/

O tome šta znači riječ dato je mnogo mišljenja. Ipak, najispravnije je ono koje kaže da se pod njom misli na svitanje. Za ovakvo mišljenje opredjeljuje se i El-Buhari u svome Sahihu, neka mu se Uzvišeni Allah smiluje. Riječi Uzvišenog: "...od zla onoga što On stvara", znače: od zla svih Njegovih stvorenja, a riječi: "...i od zla mrkle noći kad razastre tmine", po Mudžahidu znače: od noćne tmine koja obavije Zemlju kad zađe Sunce. Ovakvo mišljenje prenosi se i od El-Buharije i Ibn-Abbasa, kao i drugih. Neki kažu da se pod ovim misli na Mjesec. Oni se u ovakvom tumačenju oslanjaju na Imama Ahmeda koji od Harisa b. Ebi-Seleme prenosi da je Aiša, r.a., rekla: /722/

"Poslanik me je uzeo za ruku i pokazao na Mjesec kad je izašao i rekao: 'Zatraži od Allaha da te sačuva od ovoga kad se pomoli.'" Ovaj hadis prenose Buhari i Nesai. Zastupnici prvog mišljenja kažu da je to znak noći kad izađe. Ovo se ne kosi sa našim mišljenjem, jer je Mjesec znak noći i jer on samo u njoj dolazi do izražaja. Takav je slučaj i sa zvijezdama koje sijaju samo noću. Radi se najvjerovatnije o onome što smo već ranije rekli. Allah, opet najbolje zna! Riječi Uzvišenog: "...i od zla onih koji u čvorove pušu" znače one koji čaraju i u uzlove pušu. Buhari u svome Sahihu u poglavlju o liječenju od Aiše, r.a., prenosi da je rekla: /723/ "Allahov Poslanik bio je opčaran do te mjere da mu se činilo da prilazi svojim ženama, a zapravo im nije prilazio." Sufjan kaže: "Ovo je najteži vid čarolije, kad do nje dođe." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Aiša, znaš li da mi je Allah dao rješenje za ono što sam Ga molio? Došla su mi dva čovjeka, pa je jedan sjeo pored moje glave, a drugi pored nogu. Onaj koji je sjedio kod glave rekao je onom drugom: '[ta je ovom čovjeku?' 'Opčaran je', odgovorio je. 'A ko ga je opčarao?', upitao je. 'Lubejd b. Asam, čovjek iz plemena Beni-Zurejk, dvoličnjak i saveznik jevreja', odgovorio je.

Ovaj je upitao: 'A čime?' 'Češljom i dlakama', odgovorio je. 'Gdje?', upitao je. 'U kori muškog izdanka palme ispod jedne ploče u bunaru Zervan.'" Aiša je dalje rekla: "Otišao je tamo, izvadio ono što je u njemu bilo i rekao: 'Ovo je taj bunar koji sam u snu vidio. Voda mu je bila ustajala baruština, a palme oko njega, oblika šejtanskih glava.' Kad je to izvadio, upitala sam: 'Jesi li ozdravio?' pa je rekao: 'Tako mi Allaha, On me je izliječio. Ne volim da ikome od ljudi nanosim bilo kakvo zlo.'" Ovaj hadis prenose Muslim i Ahmed. Komentator Kur’ana Es-Sa’lebi u svome tefsiru navodi da su Ibn-Abbas i Aiša, r.a., pričali da je jedan jevrejski mladić služio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da se jevreji nisu okanili dok mladić nije uzeo češljanjem opale dlake od Poslanika, s.a.v.s., i nekoliko zubaca od češlja Allahovog Poslanika koje je dao jevrejima da ga opčaraju. Imam Ahmed od Zejda b. Erkama prenosi da je rekao: /724/ "Jedan jevrej opčarao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa ga je to mučilo nekoliko dana, kad je došao Džibril i rekao: 'Jedan te je jevrej opčarao, spleo ti uzlove u tom i tom bunaru, pa pošalji nekoga da ti to donese.' Allahov je Poslanik poslao da mu se to donese, pa je kad mu je bilo doneseno uzeo i razvezao uzlove, ustao i ustao kao da je oslobođen okova. Jevrejinu to nije spomenuo niti ga je vidio dok je bio živ. Ibn-Džerir navodi: /725/

"...da je Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., i upitao: 'Nešto te muči Muhammede?', pa je odgovorio: 'Da!' Džibril je tada rekao: 'U ime Allaha liječim te od svake bolesti koja te muči, od zla zavidnika i oka pakosna. Neka te Allah izliječi!'" Vjerovatno se na ovo žalio Poslanik kad je bio opčaran, nakon čega ga je Uzvišeni Allah izliječio, a spletke čarolije i zavidnosti okrenuo protiv jevreja, osramotio ih i ponizio. Usprkos ovome Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ukorio onoga ko mu je to učinio, jer ga je Allah izliječio i dao mu zdravlje.

Tefsir: Ibn Kesir

"Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi, /1/ Vladara ljudi, /2/ Boga ljudi, /3/ od zla šejtana - koji nanosi zle misli pa se skrije, /4/ koji zle misli unosi u srca ljudi /5/ "od džinova i od ljudi.'" /6/


Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvišenog Gospodara: gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i Božanstvenost /el-uluhijjet/. On je dakle Gospodar, Vladar i Bog svega što postoji - Sve što je stvoreno pripada Njemu i Njegovi su robovi. On naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana - napasnika, koji nabacuje zle misli da je traže od /725/ onoga koji je opisan gore navedenim svojstvima, jer nema nijednog čovjeka, a da nema svoga šejtana koji mu uljepšava grijehe i na njih ga navodi. U vjerodostojnom hadisu stoji: /726/

"Nema niko od vas a da nema svoga druga /šejtana/." Rekli su: "Ni ti, Allahov Poslaniče!" "Ni ja", odgovorio je, samo što me Allah pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro." U vjerodostojnom hadisu koji navode Muslim u svome i Buharija u svome Sahihu, od Enesa se prenose riječi Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/"Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv." Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kaže: /728/ "Magarac na kome je jahao Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo, pa sam rekao: "Propao šejtan!" Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ne govori: 'Propao je šejtan', jer kad to kažeš on je još veći", dodavši: "Ja sam ga svojom snagom savladao. Kad kažeš: 'U ime Allaha', on se smanji i postane sitan kao mušica." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i jak.

U ovom hadisu aludira se na to kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah, dž.š., šejtan pobijedi i biva veći. Seid bin Džubejr prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa riječima ”...koji nanosi zle misli, a potom se sakrije”, rekao: ”Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek zaboravi i nemaran je od sjećanja na Allaha, dž.š., šejtan mu nanosi zle misli, a ono se sjeti (i spomene) Allaha, dž.š., on se skrije. El-Mu‘temir bin Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: ”Rečeno je da šejtan koji nanosi zle misli, radi to sa ljudskim srcem kada je čovjek u stanju tuge ali i radosti, a ako čovjek spomene Allaha, dž. š., tada šejtan nestane i skrije se. Allahove riječi: ”...koji zle misli unosi u srca ljudi (i džina).” Ovdje riječ označava i ljude i džine. Ibn-Džerir kaže: ”Za džine je u Kur‘anu upotrijebljen izraz (ljudi od džina) i nije nikakvo čudo što se riječ odnosi i na njih.” Riječi Uzvišenog: ”...od džina i od ljudi”, jačaju stav da se riječ upotrebljava i za ljude i za džine. Postoji mišljenje da se riječi odnose na onoga koji nanosi ružne misli pa bio on od ljudi - šejtana ili od džinskih šejtana. Kao što kaže Uzvišeni: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (El-En‘am) Kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/

”Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a bio je u džamiji, pa mi je rekao: 'O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?' Rekoh: 'Nisam.' On reče: 'Ustani I klanjaj.'" Ebu-Zerr dalje kazuje, pa kaže: ”Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik ponovo reče: 'O Ebu-Zerre, traži od Allaha zaštitu od zla ljudi-šejtana, i zla džina-šejtana.' Ja sam ga upitao: 'O Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?', a On reče: 'Da.'” Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /730/ ”Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja u sebi zamišljam neke stvari, a draže mi je da padnem sa neba nego da to i spomenem.' Poslanik reče: 'Allahu ekber (Allah je najveći), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je šejtanske spletke sveo na nanošenje loših misli.'” Hadis bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi.


Tefsir: Ibn Kesir

“Ha-Mim.”/1/ “Objavljivanje Knjige od Allaha je, Silnoga, Mudroga!”/2/ “Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, sa Istinom stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime se opominju.” /3/ “Reci: ‘Šta mislite o onima koje mimo Allaha molite? Pokažite mi koji dio su Zemlje stvorili, i da li imaju ikakva udjela u nebesima? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite.'” /4/ “Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, obraćaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.”/5/ “Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali.”/6/

Obavještava Uzvišeni da je Knjigu poslao Svome robu i izaslaniku Muhammedu, s.a.v.s., a Sebe opisao nedokučivom veličinom i mudrosti u govoru i postupcima. “Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, sa Istinom stvorili”, tj. ne bez svrhe ili kao zabludu. “i do roka određenog”, sa označenim terminom i preciziranim tako da se ne može ni odgoditi ni ubrzati. “…ali nevjernici okreću glave od onoga čime se opominju”, ne mareći za onim šta se od njih traži. A Allah Uzvišeni objavio im Knjigu i poslao Poslanika. Na sve to oni glave okreću. Međutim, shvatit će oni rezultate svoje naivnosti: “Reci”, mušricima koji mimo Allaha druge obožavaju, “Kažite vi meni i onima koje mimo Allaha molite, pokažite mi koji su dio Zemlje stvorili”, tj. uputite me da odem do mjesta gdje su oni, po svom nahođenju, stvarali. “…i da li imaju ikakva udjela u nebesima”, tj. nemaju oni nikakva udjela, kako na nebesima, tako ni na Zemlji. Oni ne posjeduju ni najmanju malenkost. Uistinu, vlast i apsolutna uprava pripada samo Allahu Uzvišenom. Pa, kako možete obožavati, mimo Njega, drugog boga, i otkud vam to da Njemu ravnim nešto drugo smatrate? Ko vas na ovo upućuje…?! Ko vas poziva tome?

Da li vam Allah to naređuje?, ili je to nešto što ste vi sami od sebe izmislili? Stoga Allah Uzvišeni veli: “Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove”, tj. pokažite mi jednu Knjigu od Knjiga koje je Allah vjerovjesnicima ili poslanicima Svojima, neka je na sve njih salavat i selam, dostavio, gdje vam naređuje da obožavate ove kipove, “ili samo kakav ostatak znanja”, tj. kakav prihvatljiv, jasan dokaz, koji će opravdati vaše postupke, “ako istinu govorite.” Ovo znači da vi nemate nikakvog razumnog dokaza, niti kakvo predanje koje je trag objave, čime bi se mogli opravdati. Potom Allah Uzvišeni veli: “Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu obraćaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.” Dakle, u najvećoj su zabludi oni koji kipove obožavaju i njima se obraćaju, a oni, budući bespomoćni ne čuju, ne vide, ništa ne znaju i nikakve moći nemaju, jer su predmeti. “Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali.” Kao što Uzvišeni veli: “Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju. A ne valja tako! Božanstva će poreći da su im se klanjali, i bit će im protivnici” /19:81-82/, tj. iznevjerit će ih kad im budu bili najpotrebniji.

“A kad se ovima Naši jasni ajeti uče, onda oni, koji ne vjeruju, govore o istini čim im dođe: ‘Ovo je prava čarolija!'”/7/ “Zar oni da govore: ‘On ga izmišlja!’ Reci: ‘Pa, ako ga izmišljam, vi me od kazne Allahove nećete moći odbraniti; On dobro zna šta o Kur’anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prašta i Milostiv je.'”/8/ “Reci: ‘Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, i ja nisam drugo doli opominjatelj otvoreni.'”/9/

Obavještava Allah Uzvišeni o mušricima, njihovom nevjerstvu i njihovom prkosu, da – kad im se uče kur’anski ajeti koje potpuno shvaćaju, govore: “Ovo je prava čarolija”, tj. očita čarolija, te sami sebe lažu i zabluđuju. “Zar oni da govore: ‘On ga izmišlja!'”, tj. Muhammed, s.a.v.s. “Reci: ‘Pa, ako ga izmišljam, vi me od kazne Allahove nećete moći odbraniti'”, tj. ako izmišljam riječi, niko me od vas neće moći spasiti kazne koju za to zaslužujem. Kao što Allah Uzvišeni veli: “A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i nikoga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.” /19:44 -47/ Uzvišeni dalje kaže: “On dobro zna šta o Kur‘anu govorite: On je dovoljan svjedok i meni i vama.” Ovo je sigurna prijetnja i žestoko zastrašivanje. “On prašta i Milostiv je.” Ovo je podsticanje na pokajanje, traženje milosti i oprosta. “Reci: ‘Ja nisam prvi poslanik'”, (nisam prvi poslanik) znači, “…i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama.” Rekao je Ali ibn Ebi-Talha prenoseći od Ibn-Abbasa, r.a., da je ovaj ajet derogiran riječima Allaha Uzvišenog: “Da bi ti Allah ranije i kasnije greške oprostio.” /48:2/

Isto ovo tvrdi Ikrima, El-Hasen i Katade. Što se tiče hadisa kojeg prenosi imam Ahmed od Ummu el-‘Ala’e, koja kaže: /129/ “…Požalio se Osman ibn Maz’un, r.a., na bolest kod nas, te smo ga liječili. Preselio je, te smo ga zamotali u njegovu odjeću. Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao, ja sam rekla: ‘Allahova milost neka je na tebe, o Ebu-Saibe, ja svjedočim da te je Allah Uzvišeni odlikovao!’ Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Kako znaš da je njega Uzvišeni Allah odlikovao?’ Ja sam tada izjavila: ‘Ne znam, dragi Poslaniče.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Što se njega tiče, došao mu je od Allaha određeni čas, i ja mu želim svako dobro. Ali, tako mi Allaha, iako sam Allahov Poslanik, ne znam šta će i sa mnom biti!’ Tada nastavi: “Pa sam rekla: ‘Tako mi Allaha, poslije ovoga, ni za koga više neću svjedočiti.’ Ovo me je bilo rastužilo. Kad sam zaspala, usnila sam Osmana, r.a., kako prema njemu teče jedan izvor. Došla sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i obavijestila ga o tome, na šta je on, s.a.v.s., rekao: ‘E, to su njegova djela.'” Ovaj hadis navodi Buharija, a ne i Muslim, u čijem rivajetu stoji: /130/

“Ali, iako sam Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne znam šta će s njim biti.” Ovaj rivajet priličniji je da on bude taj koji je vjerodostojniji, posebno uz izjavu prenosioca; da je bila rastužena Poslanikovom izjavom. Ovim, i sličnim hadisom nedvosmisleno se upućuje da nije dozvoljeno tvrditi za pojedince da će u Džennet, osim za one koji Mudri Zakonodavac precizira; kao što su deseterica ashaba obradovanih Džennetom: Ibn-Selam, El-’Umejsa’, Bilal, Suraka, Abdullah, otac Džabira ibn Abdullaha, sedamdeset učača koji su pobijeni u Bi’ru-Ma’uneh, Zejd ibn Hariseh, Džafer, Ibn-Revvaha, te drugi koji su na sličan način označeni. A Allah Uzvišeni kaže: “…ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, i ja nisam drugi doli opominatelj otvoreni.” Znači, ja slijedim sve ono što mi kao objava bude objavljeno. Ja sam samo dostavljač jasne Opomene svakom razumnom čovjeku. A Allah najbolje zna.