Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura kesir ahzab al ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Ahzab
#1
Rainbow 
"O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i Mudar je /1/ i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje - Allah dobro zna ono što vi radite /2/ i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitnik dovoljan!" /3/

Imam Ahmed prenosi od Zerra da rekao je: /472/ "Ubejj ibn Ka'b mi je rekao: 'Koliko (ajeta) učiš suru 'El-Ahzab' ili koliko smatraš da ima ajeta?' Rekao sam: 'Sedamdeset tri ajeta.' Rekao je: 'Nikako, već smatram da vrijedi koliko i sura 'El-Bekare'. U njoj smo učili: 'Starca i staricu neopozivo kamenujete ako učine zinaluk - kao kazna od Allaha, dž.š.' A Allah je Silan i Mudar.'" To prenosi i Nesai samo od druge osobe. Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je u njoj bilo ajeta koja su se učila, a zatim su derogirana, kako njihove riječi tako i propisi (hukmovi). Allah sve zna najbolje! U govoru Uzvišenog: "O Vjerovjesniče, Allaha se boj", ovo je opomena nižem putem višeg. Pa, ako Uzvišeni ovo naređuje Svome robu i poslaniku, onda su svi oni koji su ispod njega (po stepenu) preči da se odazovu toj naredbi. Govor uzvišenog: "...a nevjernike i licemjere ne slušaj" znači nemoj ih slušati i nemoj se sa njima savjetovati. "Allah, uistinu, sve zna i Mudar je", tj. on je najpreči da se slijede Njegove naredbe i da se Njemu pokorava. Zaista, On najbolje zna svršetak svih stvari. On je Mudar u Svom govoru i postupcima. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "i slijedi ono što ti Gospodar tvoj objavljuje" od Kur'ana i sunneta: "Allah dobro zna ono što vi radite", tj. Njemu se ništa ne može sakriti. "I u Allaha se pouzdaj" u svim svojih poslovima i u svim situacijama; "Allah je zaštitnik dovoljan!", tj. Njegova zaštita dovoljna je za onog ko se na Njega osloni i Njemu se pokaje.

"Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio, niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo vaše riječi, iz vaših usta, a Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije! /4/ A ako ne znate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši. Nije grijeh ako u tome pogrješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i Milostiv je."/5/

Pripremajući se za iznošenje onoga što se želi ajetom, Uzvišeni spominje poznatu, opipljivu stvar, a to je da čovjek ne može imati dva srca u svojim njedrima i da ne može njegova žena postati mu majka kada se rastavlja od nje riječima: "Ti si mi kao leđa moje majke." Isto tako posinka svoga ne može učiniti sinom svojim. Uzvišeni veli: "Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao, a ni žene vaše, od kojih se ziharom rastavljate, materama vašim nije učinio." Slično ovome je i ovaj govor Uzvišenog i Svemogućeg: "a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile." (58:2) U govoru Uzvišenog: "...niti je posinke vaše sinovima Vašim učinio. To su samo vaše riječi iz vaših usta." Cilj je negacija, jer je ovaj ajet objavljen u vezi sa Zejd ibn Harisom, r.a., štićenikom Vjerovjesnikovim, s.a.v.s. Prije poslanstva Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je posvojio, pa su mu govorili Zejd ibn Muhammed. Allah, dž.š., htio je da prekine ovu vezu i ovaj odnos riječima: "niti je posinke vaše sinovima vašim učinio", kao što Uzvišeni veli u ovoj suri: "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik, a Allah sve dobro zna." (33:40) Govor Uzvišenog: "To su samo vaše riječi, iz vaših usta", znači vaše posinovljenje te djece je samo govor i neobavezuje da bude vaš stvarni sin, jer je on, zaista, stvorenje iz kičme drugog čovjeka.

Pa kao što je nemoguće da kod jednog čovjeka budu dva srca, isto tako nemoguće je da on ima dva oca. "...A Allah Istinu govori i na Pravi put izvodi." Seid ibn Džubejr rekao je da dio ajeta "...Istinu govori..." znači pravdu (govori), a Katada rekao je da riječi: "...i na Pravi put izvodi..." znače Ispravan put (Siratul-mustekim). Abdur-Rezak rekao je: "Obavijestio nas je Ma’mer prenoseći od Ez-Zuhrija da je u vezi sa Allahovm govorom: 'Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao', rekao: 'Saznali smo da se to odnosilo na Zejda ibn Harisa.' Poslaniku je donesen primjer koji glasi: "Sin drugog čovjeka nije tvoj sin." Allahov govor: "Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije" je u svojstvu derogiranja, pošto je prije islama bilo dozvoljeno posinovljavanje tuđih sinova, pa bi tako postali posinci. Zato je Uzvišeni naredio da se njihovo porijeklo pripiše njihovim očevima. To je, ustvari, prava pravda i dobročinstvo. Buharija prenosi od Abdullaha ibn Omera da rekao je: /473/ "Zaista smo Zejda ibn Harisa, r.a., štićenika Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zvali Zejd ibn Muhammed dok nije objavljen ovaj ajet: "Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije." To isto prenose Muslim, Tirmizi i Nesai od Musaa ibn Ukbe. Zato, kada je derogiran ovaj postupak, Uzvišeni je dozvolio ženidbu sa ženom od posinka (nakon što se rastave), pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oženio Zejneb bint Džahš, koju je pustio Zejd ibn Haris, r.a. U ajetu koji govori o zabrani ženidbe Uzvišeni veli: "i žene vaših rođenih sinova" (4:23), skrećući pažnju na ženu posinka, koji nije rođeni sin. Govor Uzvišenog: "Zovite ih po očevima njihovim", odnosi se na Zejda ibn Harisa, r.a., koji je ubijen u Bici na Mu'ti osme godine po Hidžri.

U sljedećem Svom govoru: "A ako neznate imena očeva njihovih, pa braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši", Silni i Svemogući naređuje da se srodstvo posinaka pripisuje njihovim očevima, ako su očevi poznati. A ako nisu poznati, pa oni su njihova braća po vjeri i njihovi štićenici. To im je nadoknada za njihovo porijeklo. Zatim je Uzvišeni rekao: "Nije grijeh ako u tome pogrješite", tj. ako ste nekog od njih pripisali nekom drugom a ne njegovom ocu greškom, a nakon uloženog truda i energije da biste saznali ko mu je otac. Ovakva vrsta greške kod Allaha, dž.š., i nije greška i ne povlači za sobom grijeh, kao što je Uzvišeni na to ukazao u Svom govoru: "Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!" (2:286) U Muslimovom "Sahihu" stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (474)

"Uzvišeni i Svemogući Allah rekao je: 'Već sam uradio.'" (Tj. ne kažnjava za nehotičan grijeh.) A u drugom hadisu stoji: (475) "Nema nijednog čovjeka da se pripisuje drugom čovjeku mimo oca, a zna svog pravog oca, a da ne vjeruje." Ajet koji je dokinut glasio je: "Zaista je nevjerovanje da se odričete svojih očeva." Imam Ahmed prenosi od Omera, r.a., da rekao je: (476) "Zaista je Allah, dž.š., poslao Muhammeda, s.a.v.s., s Istinom i objavio mu Knjigu. Pa kada mu je objavljen ajet o kamenovanju, on ga je primijenio, a primjenjivali smo ga i mi poslije njega." Zatim rekao je: "Učili smo ajet: 'Zaista je nevjerovanje da se odričete svojih očeva.'"
Odgovori
Hvala od:
#2
"Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su - kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira, a prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite. To u Knjizi piše." /6/

Allah, dž.š., znao je kolika je bila pažnja i ljubav Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude preči od njih samih, a njegova presuda među njima da bude ispred njihovog ličnog interesa, kao što Uzvišeni veli: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65) U sahih-hadisu stoji (477): "Tako mi Onoga u ^ijoj ruci je moja duša, ni jedan od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi." Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi..." Buharija prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /478/

"Nema ni jednog vjernika a da mu ja nisam najpreči među ljudima na dunjaluku i ahiretu. Ako želite učite slijedeće: 'Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi.' Bilo koji vjernik da ostavi neki imetak, neka ga naslijede njegovi nasljednici. A ako je iza sebe ostavio dug ili čeljad, neka dođu nasljednici kod mene, ja sam mu zaštitnik." Prenosi ga samo Buharija. Allahov govor: "...a žene njegove su kao majke njihove...", u zabrani, poštovanju i pažnji; međutim, sa njima nije dozvoljeno osamljivanje. Ova zabrana ne odnosi se apsolutno na njihove kćerke i sestre. Uzvišeni je rekao: "A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima", tj. oni su preči jedni drugima po Božijoj odredbi "...od ostalih vjernika i muhadžira", tj. rodbina je preča da se nasljeđuje nego muhadžiri i ensarije. Ovaj ajet se smatra derogirajućim, i dokinuo je običaj koji je do tada bio da se nasljeđivalo zbog savezništva i bratimljenja, kao što Ibn-Abbas veli: "Muhadžir je nasljeđivao ensariju, a ne njegova rodbina, a zbog bratimljenja kojeg je među njima uspostavio Allahov Poslanik, s.a.v.s." Ovako su govorili mnogi iz prvih, a i kasnijih generacija. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zubejra ibn el-Avvama da rekao je: "Uzvišeni i Svemogući je posebno u povodu nas, muhadžira i enasarija, objavio: ' A srodnici po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima...' , jer kada smo mi Kurejšije došli u Medinu, nismo imali imetka, pa smo našli ensarije, tu divnu braću, zbratimili se s njima i nasljeđivali ih." Ebu-Bekr, r.a., pobratimio se sa Haridže ibn Zejdom, Omer, r.a., sa nekim drugim, a Osman, r.a., se pobratimio sa čovjekom iz Beni-Zurejka Ibn-Sa'd ez-Zerkijom.

Neki ljudi govore drugačije. Zubejr, r.a., rekao je: "Ja sam se pobratimio sa Ka'b ibn Malikom, pa kada sam mu došao oženio sam se od njega. Našao sam oružje koje je za njega izgleda bilo preteško. Tako mi Allaha, sine moj, da je on tog dana umro, drugi ga osim mene ne bi naslijedio, sve dok Uzvišeni nije objavio ovaj ajet naročito povodom nas, Kurejšija i ensarija. Poslije toga smo pristupili takvom nasljeđivanju." Govor Uzvišenog: "...a prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite", tj. otišlo je i dokinuto je nasljedstvo, a ostala je pomoć, dobročinstvo, dobri odnosi, lijepo ponašanje i oporuka. Uzvišeni rekao je: "To u Knjizi piše", tj. ova odredba je određena i zapisana u Prvoj Knjizi koja se ne mijenja niti preinačuje. Zaista, su bližnji najpreči jedan drugom, i pored toga što je Allah, dž.š., svojevremeno bio odredio drugačije, zbog velike mudrosti koju On zna. On je znao da će to poništiti sa onim što je određeno prvotnom Njegovom odredbom (kada i kaderom). A Allah najbolje sve zna.

"Kad smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, čvrst smo zavjet uzeli /7/ da bi On pitao iskrene o njihovoj iskrenosti; a nevjernicima je On pripremio bolnu patnju." /8/

Uzvišeni nas obavještava o peterici odabranih vjerovjesnika (ulul-azm) kao i ostalim poslanicima. On je od njih uzeo obavezu, zavjet o uspostavljanju Allahove vjere, dostavljanju Njegove Poruke, međusobnoj saradnji, pomaganju i sporazumu, kao što Uzvišeni veli: "Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao, obavezu uzeo: 'Kad vam poslije dođe poslanik koji će potvrditi da je Istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?' Oni su odgovarali: 'Pristajemo!' 'Budite, onda svjedoci' - rekao bi On, 'a Ja ću s vama svjedočiti.'" (3:81) On je od njih uzeo ovu obavezu i zavjet nakon što ih je poslao kao poslanike. Isto se to odnosi i na ovo. Ovdje je imenovao pet odabranih poslanika, što je vezivanje posebnog za opće jer su prvo spomenuti vjerovjesnici uopćeno, a onda ovih pet poslanika. Oni su spomenuti kako u ovom tako i u drugim ajetima.

Ovaj ajet počeo je sa posljednjim Allahovm poslanikom, zbog njegovog ugleda, s.a.v.s., a zatim je poredao ostale poslanike prema vremenu njihovog pojavljivanja, s.a.v.s. O govoru Uzvišenog: “Da bi On pitao iskrene o njihovoj iskrenosti." Mudžahid rekao je: "To su dostavljači od poslanika", tj. koji su prenijeli i dostavili od poslanika ono što im je objavljeno, Njih će Allah, dž.š., pitati o iskrenosti poslanika. "...A nevjernicima je On pripremio", tj. onim iz njihovih naroda, "bolnu patnju", tj. koja boli. Mi svjedočimo da su poslanici dostavljali ono što im je objavljeno od njihovog Gospodara; savjetovali su svoje narode, objašnjavali jasnu, očiglednu i očevidnu Istinu i pored toga što su ih u laž utjerivale neznalice, inadžije i otpadnici. Ono s čime su Allahov poslanici došli Istina je, a oni koji su im se suprotstavljali - zalutali su. Kao što će stanovnici Dženneta govoriti: "poslanici Gospodara našeg zaista su istinu donosili." (7:43)

"O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli - a Allah dobro vidi šta vi radite /9/ kad su vam došle i odozgo i odozdo, kad su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali." /10/

Uzvišeni obavještava o Svojim blagodatima, blagonaklonostima i dobročinstvima prema Njegovim robovima, vjernicima a što se posebno očitava u Njegovom odbijanju njihovih neprijatelja u godini kada su se udružili protiv njih i naparavili savezništvo. To je bilo, kao što je poznato, u godini Bitke na Hendeku, u ševalu pete godine po Hidžri, što je poznato i ispravno mišljenje. Uzrok ove bitke bio je taj što su se prvaci židovskog plemena Benu-Nadir - koje je Resulullah, s.a.v.s., udaljio iz Medine u Hajber, a među njima su bili: Selam ibn Ebi el-Hakik, Selam ibn Meškem i Kenana ibn Er-Rebi - sastali sa Kurejšijskim uglednicima, pa su ih huškali na rat protiv Vjerovjesnika, s.a.v.s., što su ovi i prihvatili.
Odgovori
Hvala od:
#3
Zatim su otišli do plemena Gatfan, koje je također pristalo uz njih. Kurejšije su krenule iz Meke sa robovima i onima koji su ih slijedili, a vojskovođa im je bio Ebu-Sufjan, Sahr ibn Harb. Vojskovođa plemena Gatfan bio je Ujejne ibn Hisn ibn Bedr. Ukupno ih je bilo oko deset hiljada. Kada je Resullullah, s.a.v.s., čuo za njihov pohod, naredio je muslimanima da kopaju hendek (jarak), oko grada uključujući i istočni dio, i to po savjetu Selmana Farisija, r.a., pa su to i uradili. Resulullah, s.a.v.s., je sa njima prenosio zemlju i kopao. Idolopoklonici su došli i zaposjeli istočni dio grada u blizini Uhuda. Jedna njihova druga grupa je zaposjela visove Medine, kao što Uzvišeni veli: "kad su vam došle i odozgo i odozdo." Izašao je Resulullah, s.a.v.s., s još oko tri hiljade muslimana (neki kažu sedam stotina). Leđa su okrenuli planini Sel', licima su bili okrenuti prema neprijatelju, a hendek je bio iskopan; u njemu nije bilo vode i onemogućavao je konjicu i ljude da do njih dođu. Žene i djecu je sklonio u medinske tvrđave. Jedno židovsko pleme Benu-Kurejza, imalo je utvrdu na istoku grada. Imali su jamstvo, ugovor sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s. Oni su imali oko osam stotina boraca. Njima je otišao Hujejje ibn Ahtab en-Nedarij. Ostao je kod njih sve dok nisu ugovor prekršili, pa su nahuškali saveznike protiv Resulullaha, s.a.v.s., pa se stanje vidno pogoršalo.

Situacija je bila opasna i vrlo teška, kao što Uzvišeni veli: "Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore potreseni." Muslimani su ostali opkoljeni oko jedan mjesec a da ovi nisu uspjeli doprijeti do njih, niti je među njima bilo borbe. Ipak je Omer ibn Abdu-Vedd el-Amirij, koji je bio jedan od poznatih i hrabrih konjanika u džahilijetu, probio hendek i došao do muslimanskih položaja. Resulullah, s.a.v.s., naredio je Aliji, r.a., da izađe na dvoboj. Nakon što su se borili izvjesno vrijeme Alija, r.a., ga je ubio. To je bio dobar znak pobjede. Zatim je Slavljeni poslao na saveznike jak vjetar koji je žestoko puhao, tako da im nije mogao ostati ni jedan šator, niti bilo šta drugo. Nisu mogli Vatru naložiti i bili su vrlo uznemireni. Otišli su razočarani i izgubljeni. Kao što Uzvišeni i Svemogući veli: "O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vam kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali." A taj vjetar je istočni vjetar "es-saba." U jednom hadisu stoji (479): "Potpomognut sam vjetrom es-saba, a Ad je uništen zapadnim vjetrom ed-debbur." Uzvišeni kaše: "...i vojske koje vi niste vidjeli." To su meleci koji su ih tresli i u njihova srca strah i trepet ubacivali. Muslim u svom "Sahihu" prenosi hadis od El-E'ameša, a ovaj od Ibrahima Et-Tejnij, a ovaj od svog oca da rekao je: /480/

"Bili smo kod Huzejfe ibn el-Jemana, r.a., pa mu je jedan čovjek rekao: 'Da sam bio sa Resulullahom, s.a.v.s., borio bih se s njim vrlo hrabro' Huzejfa mu je rekao: 'Zaista bi to uradio?' Vidio sam nas sa Resulullahom, s.a.v.s., u noći saveznika, u noći kada je puhao žestok i hladan vjetar, pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: 'Ima li neko ko će mi donijeti vjesti o tom narodu - bit će sa mnom na Sudnjem danu.' Niko mu od nas nije odgovorio. To je ponovio i drugi i treći put i zatim rekao je: 'O Hezejfe, ustani i donesi nam vijesti o narodu.' Nisam imao nikakve isprike, pošto me je prozvao po imenu da ustanem. Rekao je: 'Donesi mi vijesti o narodu i nemoj ih razjariti protiv mene.'" Rekao je: "Krenuo sam kao da idem u smrt dok nisam stigao do njih. Kad tamo, Ebu-Sufjan grije leđa kraj vatre. Stavio sam strijelicu u luk i htio da je izbacim. Zatim sam se sjetio riječi Resulullaha, s.a.v.s.: 'Nemoj ih razjariti protiv mene.' A da sam izbacio strijelu pogodio bih ga." Rekao je: "Vratio sam se kao da idem u smrt, zatim sam došao do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Odjednom mi je bilo hladno, nakon što sam se oslobodio posla i smirio. Zatim sam obavijestio Resulullaha, s.a.v.s., a on me je prekrio krajem njegovog ogrtača koji je bio na njemu i u kojem je inače klanjao. Zatim sam spavao sve do zore. Kada sam se probudio Resulullah, s.a.v.s., rekao je: 'Ustaj, spavalico!' To prenosi Junus ibn Bukejr od Zejda ibn Esleme, rekavši (481): "I bio je vjetar u njihovom logoru i nije ni pedalj prelazio izvan njega. Tako mi Allaha, čuo sam zvuk kamenja u njihovim boravištima i posteljama.

Vjetar ih je udarao njime (kamenjem). Zatim sam se uputio Božijem Poslaniku, s.a.v.s. Kada sam došao otprilike na pola puta, našao sam se ispred dvadesetak maskiranih konjanika, pa su mi rekli: 'Obavjesti svoga druga da ga je Allah, dž.š., zaštitio od toga naroda.' Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., izvjestivši ga o narodu i o tome kako sam ih ostavio dok su se spremali da putuju. Tada je Allah, dž.š., objavio sljedeće: 'O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli, a Allah dobro vidi šta vi radite.'" Ebu-Davud u svom "Sunenu" navodi slijedeće: "Kada bi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nešto stislo u duši, on bi klanjao." To je iz hadisa koji prinosi Ikreme ibn Ammar. Uzvišeni rekao je: "Kad su vam došli i odozgo", tj. saveznici "...i odozdo" Ebu-Huzejfe, r.a., rekao je da se tu misli na Benu-Kurejza. "Kada su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana" zbog velikog straha "i kad ste o Allahu svašta pomišljali."

Bilo je tu različitih razmišljanja. Pojavilo se i licemjerstvo. Munafici su mislili da će Muhammed, s.a.v.s., i njegovi drugovi biti u korijenu uništeni. Vjernici su bili čvrsto uvjereni da je ono što im je Allah i Allahov Poslanik obećao - čista Istina i da će ovu vjeru uzdignuti nad sve ostale, bez obzira koliko to bilo mrsko idolopoklonicima. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Seida, r.a.: (483) "Na dan Hendeka rekli smo: 'O Allahov poslaniče, već su duše došle do grkljana, da li šta u tom slučaju imamo da kažemo?' Allahov Poslanik rekao je: 'Da, recite: 'Bože naš pokrij naše sramote i smiri našu prestrašenost.'' Rekao je: "Pa je Allah udario lica Svojih neprijatelja vjetrom, i vjetrom ih je pobijedio." Tako je prenio imam Ahmed ibn Hambel od Ebu-Amira el-Akadija.

"Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore potreseni, /11/ kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: "Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!"/12/ kad su neki među njima rekli: "O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite", a drugi među njima tražili su dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: "Kuće su naše nezaštićene!", a nisu bile nezaštićene, već su oni htjeli samo da umaknu." /13/

Uzvišeni nas obavještava o stanju muslimana kada su Saveznici opkolili Medinu i kada su muslimani bili u krajnjoj napetosti i tjeskobi. Među njima bio je i Allahov Poslanik. Zaista, su oni bili stavljeni na kušnju i pojavilo se licemjerstvo, pa su oni u čijim je srcima bila bolest, govorili o onom što im je na duši. "Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: 'Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali, kad su nam obećavali.'" Munafik je izrazio svoje licemjerstvo, sumnju i mržnju. Njegovo stanje je oslabilo, a zbog pomanjkanja imana stislo mu se u prsima. Tu su i druge grupe ljudi koji su rekli kao što Uzvišeni veli: "Kad su neki među njima rekli: "O stanovnici Jesriba", tj. Medine. A govor Uzvišenog: "ovdje vam nema stanka", tj. boravišta sa Allahovm Poslanikom: "zato se vratite" svojim kućama i stanovima. "A drugi među njima tražili su dopuštenje od Vjerovjesnika." Ibn-Abbas, r.a., rekao je: "To se odnosi na Benu-Harise." Rekli su: "Mi se bojimo da nam kuće ne budu pokradene." To znači da su se pravdali, kako bi se povratili svojim kućama, koje su nezaštićene", tj. nema ništa što bi ih zaštitilo od neprijatelja. "A nisu bile nezaštićene" kao što to oni smatraju. "Već su oni htjeli samo da umaknu", bježeći iz borbe.
Odgovori
Hvala od:
#4
"A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatražili da opet postanu mnogobošci, oni bi to, ne dvoumeći oko toga, brzo učinili, /14/ a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati - a za Allahu datu obavezu će se odgovarati. /15/ Reci: 'Ako bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće pomoći, opet ćete samo kratko uživati.' /16/ Reci: 'Ko će vas od Allaha zaštiti ako On hoće da vas zlo snađe, ili, ko vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže?' Osim Allaha, oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača." /17/

Uzvišeni nam saopćava o onim koji su: "govorili: 'Kuće su naše nezaštićene', a nisu bile nezaštićene, već su oni htjeli samo da umaknu", oni koji bi da je neprijatelj ušao sa bilo koje strane, i da su ih iskušavali i pitali da uđu u nevjerstvo - brzo bi to uradili. I kod najmanjeg straha, oni se ne drže imana. Ovo je za njih krajnje kuđenje i korenje. Zatim ih Uzvišeni podsjeća na ono što su se prije ovoga straha zavjetovali Allahu, dž.š., a to je da neće uzmicati, "i za Allahu datu obavezu da će odgovarati." Allah, dž.š., će ih svakako pitati o toj obavezi. Zatim ih upozorava da im njihovo bježanje neće odgoditi ili ubrzati njihovu sudbinu. [taviše, to može biti uzrok njihovoj ubrzanoj propasti. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Opet će te samo kratko uživati", nakon vašeg bježanja. "Reci: 'Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet bolji je za one koji se grijeha klone." (4:77) Zatim je Uzvišeni rekao: "Reci: 'Ko će vas od Allaha zaštiti'", tj. ko će to spriječiti "ako On hoće da vas zlo snađe, ili ko Vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže. Osim Allaha oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača", tj. oni mimo Allaha nemaju ni zaštitnika ni onog ko će im kišu dati.

"Allah dobro zna one među vama koji su druge zadržali i prijateljima svojim govorili: 'Priključite se nama!', a samo su neki u boj išli škrtareći prema vama. /18/ A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni. Čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti; a to je Allahu lahko." /19/

Uzvišeni nas obavještava da On obuhvata Svojim znanjem one koji su druge zadržavali od rata i koji su svojoj braći, odnosno prijatejlima govorili; "Priključite se nama", tj. u hladovini i plodovima. Međutim od njih "samo su neki u boj išli škrtareći prema vama", tj. škrtareći u simpatijama i samilosti prema vama. "A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni", zbog velikog straha, zabrinutosti i bojažljivosti od borbe. "Čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima." Oni su vas prihvatili rječitim govorom, hvaleći se kako su hrabri i energični. Međutim, oni su lašci koji su zatim tražili dio plijena za sebe, pozivajući se na to da su bili s tobom. Ali "škrti da učine bilo kakvo dobro." U njima nema hajra jer su u sebi sakupili bojažljivost, laž i vrlo malo dobročinstva. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti, a to je Allahu lahko", tj. jednostavno i zgodno.

"Oni misle da saveznici još nisu otišli. A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji i da se raspituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili." /20/

Ovo su također njihova ružna svojstva: strah i klonulost. "Oni misle da saveznici još nisu otišli", tj. misle da su blizu njih i da će se vratiti. "A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji i da se raspituju za vas." Tj. kada bi saveznici došli oni bi željeli da ne budu sa vama prisutni u Medini, već da su u pustinji i da se raspituju za vaše stanje sa neprijateljem. "A da s vama ostanu, malo bi se borili." Zbog velikog straha i slabog vjerovanja, a Slavljeni Allah, dž.š., sve njih najbolje zna.

"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. /21/ A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov Istinu su govorili!'- i to im je samo povećalo vjerovanje i predanost." /22/

Ovaj časni ajet veliki je temelj u ugledanju na Resulullaha, s.a.v.s., u njegovom govoru, postupcima i stanjima. Zbog toga je Uzvišeni naredio ljudima na dan bitke protiv saveznika da se ugledaju na Vjerovjesnika, neka je na njega salavat i selam do Sudnjeg dana, u strpljivosti, borbi, ustrajnosti i očekivanju olakšanja od Silnog i Svemogućeg. Zbog toga rekao je onim koji su se pokolebali i prestrašili na Dan saveznika. "Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor." Zar nećete da ga oponašate i ugledate se na njega u njegovim karakteristikama. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "...za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje."

Zatim nas je Uzvišeni obavijestio o Svojim robovima, vjernicima koji vjeruju u Njegovo obećanje: "A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali i Allah i Poslanik Njegov Istinu su govorili.'" To je ono što nam je Allah, dž.š., obećao od iskušenja, a koje rezultira brzom pobjedom. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Allah i Poslanik Njegov Istinu su govorili." A govor Uzvišenog "i to im je samo povećalo vjerovanje i predanost" ukazuje nam na povećanje imana i njegovog intenziteta shodno ljudima i njihovim situacijama, kao što većina imama vele: "Iman se povećava i smanjuje." To smo već utvrdili na početku komentara Buharijinog "Sahiha", Allahu pripada svaka hvala i dobročinstvo. Značenje Njegovog govora "i to im je samo povećalo", tj. takvo stanje tjeskoba i žestina povećali su "vjerovanje" u Allaha i "predanost", tj. prihvatanje Njegovih naredbi i pokornost Njemu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.
Odgovori
Hvala od:
#5
"Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju i nisu ništa izmijenili. /23/ Da bi Allah nagradio iskrene za njihovu iskrenost, a stavi na muke licemjere, ako hoće ili im oprostio Allah, zaista, prašta i milostiv je." /24/

Nakon što je Uzvišeni Allah, dž.š., spomenuo munafike i način njihovog prekidanja ugovora i uzmicanja iz borbe, opisao je vjernike koji su istrajali u svom zavjetu i u govoru "koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli", tj. došao im njihov edžel, a "ima ih koji to očekuju i nisu ništa izmijenili." Znači nisu izmijenili ugovor s Allahom niti su ga prekršili niti izvitoperili. Buharija prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: (484): "Kada smo pisali mushaf, izgubio se jedan ajet iz sure El-Ahzab. Slušao sam Resulullaha, s.a.v.s., da ga je učio i nisam ga našao ni kod koga osim kod Huzejme ibnu Sabita el-Ensarije, r.a., čije svjedočenje je Resulullah, s.a.v.s., učinio kao svjedočenje dvojice ljudi." "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu." Ovaj hadis bilježi Buharija, a ne i Muslim. Također se nalazi i kod Ahmeda, Tirmizija i Nesaija.

Tirmizi ga je okarakterisao kao hasen-sahih. Buharija, također, prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao: (485): "Smatramo da je ovaj ajet objavljen u vezi Enesom ibn en-Nadrom, r.a." Bilježi ga samo Buharija. Ahmed od Enesa ibnu Malika prenosi da je rekao: "Moj amidža Enes ibn Nadr, po kojem sam dobio ime, nije sa Allahovm Poslanikom prisustvovao borbi na Bedru pa mu je to teško palo. Rekao je: 'U prvom događaju u kojem je učestvovao Allahov Poslanik, ja sam bio odsutan... Samo kada bi Allah, dž.š., dao da budem u nekon događaju sa Allahovm Poslanikom pokazao bi Silni i Svemogući šta bih napravio.' Enes je rekao da se bojao da nešto drugo kaže. Tako je sa Allahovm Poslanikom, s.a.v.s., prisustvovao Bici na Uhudu. Prišao je Sa'd ibn Muazu, r.a., pa mu je rekao Enes, r.a.: 'O Ebu-Amre, gdje je taj divni dženetski vjetar? Ja ga ne osjećam sa Uhuda.' Rekao je: 'Borio se protiv njih sve dok nije ubijen, r.a., a u njegovom tijelu nađeno osamdeset i nešto posjekotina, udaraca i uboda.' Njegova sestra, moja tetka Er-Rubeja bint en-Nadra je rekla: 'Brata sam mogla prepoznati samo po prstima.' - Rekao je: 'Pa je objavljen ovaj ajet: 'Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to čekaju - nisu ništa izmijenili.' - Rekao je: 'Smatrali su da je ovaj ajet objavljen u vezi s njim i njegovim drugovima, r.a.' Prenose ga Muslim, Tirmizi i Nesai.

Ibn-Džerir prenosi od Musaa ibn Talhe da je rekao: (486) "Ušao sam kod Muavije i kada sam izlazio pozvao me je i rekao: 'Hoćeš da ostavim kod tebe, moj bratiću, hadis kojeg sam čuo od Resulullah, s.a.v.s.? Svjedočim da sam čuo Resulullaha kako kaže: 'Talha je od 'onih koji su poginuli.'' (Misli se na one koji su spomenuti u ajetu.) Allahov govor: "ima ih koji to očekuju", tj. očekuju dan u kojem će biti borba, da se potvrde u susretu, "nisu ništa izmijenili" znači nisu ništa promijenili, već su nastavili sa ugovorom sa Allahom i nisu ga prekršili, kao što su to uradili munafici, koji su rekli: "Kuće su naše nezaštićene." Uzvišeni rekao je: "Da bi Allah nagadio iskrene, za njihovu iskrenost, i stavio na muke licemjere ili im oprostio", tj. On iskušava Svoje robove strahom i uznemirenošću kako bi razdvojio dobro od lošeg, iako Uzvišeni zna svaku stvar prije njenog stvaranja. Međutim, Allah, dž.š., neće kazniti stvorenja samo po Svom znanju o njima sve dok ne urade ono što On zna o njima, kao što to Uzvišeni veli: "Mi ćemo vas provjeravati da bismo znali (pokazujući) borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravat ćemo." (47:31)

Ovo se odnosi na znanje o nečem nakon njegovog postojanja, mada je prethodno znanje o njemu bilo prisutno prije njegovog postojanja. Allahov govor: "za njihovu iskrenost" znači njihovu strpljivost glede njihovog zavjeta i ispunjenja istog. "a stavio na muke licemjere", a to su oni koji krše zavjete date Allahu pa su zbog toga zaslužili Njegovu kaznu i mučenje. Ako hoće, On može da im oprosti tako da ih uputi da ostave licemjerstvo i prihvate vjerovanje i rade po tome. Budući da Njegova milost nadvladava Njegovu srdžbu, Uzvišeni rekao je: "Allah, zaista, prašta i Milostiv je."

"Allah je nevjernike pune srdžbe odbio, nisu dobra postigli, i vjernike je Allah borbe poštedio, Allah je, uistinu, Moćan i Silan." /25/

Ovako je Allah, dž.š., pomogao muminima vjetrom i Svojom vojskom. Dao je da njima zavlada vjetar koji im je snagu razvodnio i kako god je strast, koja je od istog korijena kao i riječ vjetar, bila uzrok njihovog okupljanja tih masa iz različitih plemena, onda je odgovaralo da pošalje na njih vjetar koji ih je razdvojio i povratio. Bili su prestravljeni i izgubljeni u njihovoj srdžbi i bijesu. Oni nisu postigli dobro na dunjaluku, kao što su to mislili ostvariti sa pobjedom i plijenom, niti na ahiretu zbog preobimnosti grijeha i suprotstavljanja Resulullahu, s.a.v.s. Glavna težnja im je bila da ga ubiju i da mu vojsku u korijenu unište. Onaj ko teži i nastoji da nešto uradi i svoje težnje potvrdi djelom (koje ne sprovede do kraja) on je, ustvari, kao i onaj ko to uradi. Allahov govor: "i vjernike je Allah borbe poštedio" znači da nisu bili u potrebi za zametanjem bitke i borbom da bi ih otjerali iz svoga grada. Allah ih je Jedini poštedio toga, pomogao Svoga roba i ojačao njegovu vojsku. Zbog toga je Resulullah, s.a.v.s., rekao: (487) "Nema drugog boga osim Jednog Jedinog Allaha, Koji je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba, i ojačao njegovu vojsku.

Sam je porazio saveznike i poslije Njega ništa drugo nema." Ovaj hadis prenose Buharija i Muslim. U dva "Sahiha" od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, r.a., prenosi se da rekao je: (488) " Resulullah, s.a.v.s., je uputio dovu protiv saveznika pa rekao je: 'O Ti Koji si objavio Knjigu, brzo sviđaš račune, porazi saveznike. Bože, porazi ih i uzdrmaj ih.'" Muhamed ibn Ishak prenosi: "Nakon što su se oni koji su bili oko Hendeka udaljili, Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (489): 'Poslije ove vaše godine Kurejši vas više neće napadati, ali ćete vi njih napasti'" To prenosi imam Ahmed od Sulejmana ibn Sarda, koji kaže da je Resulullah na Dan Saveznika (390) rekao: "Sada ćemo mi njih napasti, a oni nas neće napadati." Ovako prenosi Buharija u svom "Sahihu". Uzvišeni veli: "Allah je uistinu, Moćan i Silan", tj. Svojom moći i snagom odbio je saveznike neobavljena posla i bez plijena. S druge strane, Allah je potpomogao islam i njegove pristaše, ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga Poslanika i Svoga roba, i Njemu pripada svaka zahvala i dobročinstvo.
Odgovori
Hvala od:
#6
"a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli./26/ I dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali; Allah sve može." /27/

Već smo govorili da je pleme Benu-Kurejza prekršilo ugovor koji je postojao između njega i Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tome je doprinio Hujejj ibn-Ahtab en-Nedarij, Bog ga prokleo. Neprestano je uticao na njihovog vođu Ka'b bin Eseda dok nije prekinuo ugovor. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., saznao za prekid ugovora, bio je time pogođen i teško opterećen, baš kao i muslimani. Ali, kada ga je Allah, dž.š., pomogao da pobijedi i kada je prisilio dušmane da se vrate poraženi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio se kao pobjednik. (491) Dok se Allahov Poslanik, s.a.v.s., kupao u kući Umni-Seleme, r.a., nakon zamora od ove opsade - pred njim se iznenada pojavio Džibril, a.s., sa omotanim turbanom od brokata, na mazgi koja je bila prekrivena kadifom i brokatom. Melek rekao je: "Jesi li to odložio oružje, o Allahov Poslaniče?" "Da", reče on, s.a.v.s. "Znaj da meleci nisu odložili svoje oružje. Ja se sada vraćam." Zatim je rekao: "Uzvišeni Allah ti naređuje da kreneš protiv Benu-Kurejza, a meni je naredio da ih uzdrmam." Allahov Poslanik, s.a.v.s., odmah je krenuo i ljudima naredio da putuju prema Benu-Kurejzi, koji je bio udaljen nekoliko milja od Medine. To se desilo poslije podne namaza. Tada je Resulallah, s.a.v.s., rekao: "Neka niko od vas ne klanja ikindija-namaz nigdje drugo osim u plemenu Benu- -Kurejza. Ljudi su krenuli prema ovom plemenu pa je vrijeme ikindije namaza nastupilo dok su još bili na putu.

Neki su odmah klanjali ikindiju govoreći: "Nije se to od nas tražilo, već se željelo da brže stignemo na odredište." Drugi su rekli: "Nećemo je klanjati osim u plemenu Benu-Kurejza." Poslanik, s.a.v.s., nije korio nikoga ni iz jedne grupe. On ih je slijedio u njihovom pohodu. On ostavi u Medini Ibn-Ummi Mektuma, r.a., a bajrak dade Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a. Poslije toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., upustio se s njima u borbu, opkolio ih i dvadeset pet noći držao pod opsadom. Nakon završene opsade i pobjede nad njima, bili su zadovoljni da im presudi Sa'd ibn Mu'az, prvak plemena El-Evs. Sa'd i Kurejši bili su saveznici u džahilijetu, pa su mislili da će on to imati u vidu, kao što je nešto slično uradio Abdullah ibn Ubejj ibn Selul posredujući za svoje prijatelje, pleme Benu-Kajnuka, pa ih je Resulullah pustio. Resulullah, s.a.v.s., pozvao je Sa'da da dođe iz Medine i presudi zarobljenim Kurejšima. Inače, Sa'd je bio bolestan, jer ga je pogodila strijela u venu na ruci u bici protiv saveznika. Došao je jašući na magarcu, na kojem se smjesti, a pripadnici iz plemena El-Evs su nastojali da ga umile pred Kurejzijama. Kada su mu dojadili sa govorom, rekao je: "Došlo je vrijeme da se Sa'd na Allahovom putu ne boji ničijeg prijekora." Tada su shvatili da ih on neće ostaviti u životu. Kada se približio šatoru u kojem je bio Resulullah, s.a.v.s., Allahov Poslanik rekao je: "Ustanite prema svome gospodaru i skinite ga sa magarca!" Nakon što su mu pomogli da siđe rekao je: "Donosim presudu da se njihovi borci pobiju, djeca i žene zarobe, a imetak podijeli." Resulallah, s.a.v.s., reče: "Sudio si im prema zakonu Allahovu, Koji je iznad sedam nebesa." Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se iskopaju jame u zemlji, gdje su ih dovodili svezane i tu ubijali.

Bilo ih je između 700 i 800. Ostali su zarobljeni - žene, djeca i imetak. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo", tj. pomagali su ih za vrijeme bitke na Hendeku i pomagali su ih u ratu protiv Resulullaha. "A sljedbenike Knjige", tj. Benu- Kurejza iz loze Benu-Israila. Njihovi su očevi davno došli u Hidžaz iz želje da slijede nepismenog Vjerovjesnika koji se spominjao kod njih u Tevratu i Indžilu: "i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju" (2:89), pa neka je na njih Allahovo prokletstvo. Allahov govor: "iz utvrda njihovih" znači "tvrđava" "i strah u srca njihova ulio", tj. riječ "strah". Allah im je ulio strah, jer su oni huškali idolopoklonike na rat protiv Resulullaha. Nije isti onaj ko zna kao onaj ko ne zna. Oni su strašili muslimane i namjeravali ih ubiti, što se vratilo njima samima. Željeli su da iskorijene muslimane, ali su sami iskorijenjeni uz kaznu na ahiretu. Tako je njihova pogodba postala gubitnička. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "Pa ste jedne pobili a druge kao sužnje uzeli." Oni koji su ubijeni to su borci, a zarobljeni su žene i djeca. Govor Uzvišenog: "i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove" znači da vam ih je dao nakon što ste ih pobili, "i zemlju kojom prije niste hodali." Kaže se da je to Hajber, a drugi kažu Meka. Neki misle da se radi o Perziji i Bizantiji. Moguće je da se misli na sve što je navedeno. "Allah sve može."

"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: 'Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, dat ću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti./28/ A ako želite Allaha i Poslanika Njegova i onaj svijet, pa, Allah je, doista, onima među vama koje čine dobra djela pripremio nagradu veliku."/29/

Ovo je naredba Božijem Poslaniku od Allaha, dž.š., da im da da izaberu između toga da ih ostavi ako budu željele dunjalučki život i njegove ljepote i između strpljivosti u teškoj situaciji u kojoj je bio, pa će kod Allaha, dž.š., imat veliku nagradu. One su, Allah njima bio zadovoljan i učinio ih zadovoljnim, odabrale Allaha, Poslanika i drugi svijet. Allah im je nakon toga sastavio dobro na ovom i sreću na budućem svijetu. Buharija prenosi (492) od Aiše, r.a., žene Allahovog Poslanika da joj je došao Resulullah, s.a.v.s., kad mu je Allah naredio da da ženama da biraju i da je rekla: "Allahov Poslanik je počeo sa mnom, pa rekao je: 'Ja ću ti nešto reći a ti možeš da ne žuriš sve dok se ne posavjetuješ sa svojim roditeljima.' On je već znao da mi roditelji neće narediti da se odvojim od njega." Rekla je: "Zatim je rekao: 'Zaista, je Uzvišeni rekao: 'O Vjerovjesniče, reci ženama svojim...', sve do kraja drugog ajeta. Rekla sam mu: "A u čemu da se posavjetujem sa roditeljima. Ja, zaista, volim Allaha, Allahovog Poslanika i budući svijet." Od Ibn-Džerira prenosi se i jedan dodatak: (493): "Zatim je obišao ostale svoje žene, pa je rekao: 'Zaista je Aiša, r.a., rekla to i to', pa su rekle: I mi kažemo isto što je i ona rekla "Allah im se smilovao svima." Tada je on imao devet žena. Pet iz Kurejša: Aiša, Hafsa, Ummu-Habiba, Sevda, Ummu-Selema, r.a., a ostale: Safija bint Hajj en-Nadirijje, Mejmuna bint Haris el-Hilalijje, Zejneb bint Džahš el-Esedijje, Džuvejra bint Haris el-Mustalekijje, Allah njima bio zadovoljan i učinio ih zadovoljnim!
Odgovori
Hvala od:
#7
"O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očitu bestidnost učinila, kazna bi joj udvostučena bila, a to je Allahu lahko; /30/ a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila - dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu." /31/

Uzvišeni Allah savjetuje žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje su izabrale Allaha, Njegovog Poslanika i budući svijet, pa su i dalje ostale supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tom prilikom On ih je obavijestio o njihovom tretmanu kao i o njihovom posebnom statusu u odnosu na ostale žene, ako bi neka od njih učinila očigledan grijeh. Ibn-Abbas, r.a., rekao je da se to odnosi na neposlušnost i loše vladanje. U svakom slučaju to je uvjet, a postojanje uvjeta ne govori da se nešto dogodilo, kao što Uzvišeni veli: "A sigurno je tebi i onima prije tebe objavljeno: 'Ako budeš druge Allahu smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'" Budući da je njihovo mjesto visoko, adekvatno tome je da i grijeh ako ga budu počinile, bude veliki, što je u svrhu zaštite njihovog visokog položaja i naglašene čednosti. Zbog toga je Uzvišeni rekao: "...ako bi koja od vas očitu bestidnost učinila, kazna bi joj udvostučena bila..." na dunjaluku i ahiretu, kako kaže Zejd Ibn Eslem. Uzvišeni veli: "...a to je Allahu lahko" odnosno jednostavno i prosto. Zatim je Uzvišeni spomenuo Svoju pravdu i Svoje blagodati, pa veli: "...a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala...", tj. pokoravala se Allahu, Poslaniku Njegovu i odaziva se na obaveze, eto takvoj "...dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu", tj. u Džennetu. Ona će biti u najljepšim dženetskim boravištima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; ona će biti iznad boravišta svih stvorenja, u boravištu "El-vesile", koji je najbliži Aršu.

"O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da tada žudi onaj u čijem je srcu bolest, i neusiljeno govorite! /32/ U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku! Allah želi da od vas porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti./33/ I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovinama vašim; Allah je, uistinu Dobar i sve zna." /34/

Ovo su propisi o ponašanju (adabi) koje je Allah, dž.š., propisao ženama Njegovog Poslanika, a žene ovoga ummeta u tome slijede žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Govoreći ženama Svoga Poslanika, Uzvišeni veli da im, ako se Njega boje, neće biti ravna nikakva druga žena, niti će ijedna biti bolja i poštovanija od njih. Iza ovoga slijede slijedeće Allahove riječi: "...na sebe pažnju govorom ne skrećite...", tj. nježnim, utanjenim govorom kada se budete obraćali muškarcima. Razlog tome je "...pa da tada žudi onaj u čijem je srcu bolest..." da dođe u iskušenje kao što je vjerolomstvo i nasilje. Sljedeće pravilo je: "...i neusiljeno govorite...", tj. govorite ono što je dobro i plemenito tako da u tom govoru nema nježnosti kada žena govori svome mužu. Uzvišeni veli: "U kućama svojim ostanite..."; to znači nemojte izlaziti bez potrebe, osim ako je u pitanju nešto šerijatske naravi (kao što je odlazak u džamiju) pod uvjetom kojeg navodi Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svom govoru: (494)

"Nemojte zabranjivati Allahovim robinjama da idu u Allahove mesdžide. Neka idu, ali neupadljivo." U jednom drugom rivajetu stoji: "...a njihove kuće su im bolje." Ebu-Davud prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da rekao je: (485) "Namaz žene u njenoj sobici je bolji od namaza u njenoj kući, a njen namaz u njenoj kući bolji je od njenog namaza u njenom predsoblju." Sened ovog hadisa je dobar. Uzvišeni veli: "...i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte...", tj. kada su one izlazile iz svojih kuća, imale su poseban hod, izvijajući svoje tijelo, koketirale su i gizdale se. Stavljale bi veo na svoje glave, ali ga ne bi zategle, pa bi se vidjele njihove ogrlice, minđuše i vrat. Ako je sve ovo uočljivo, onda se to naziva "teberrudž", tj. otkrivanje onoga što se po [erijatu treba pokriti. Zabrana o otkrivanja onoga što po [erijatu nije dopušteno obuhvata ostale vjernice. Prvi džahlijet odnosi se na period između Idrisa i Nuha, a.s., i trajao je hiljadu godina. Tada se pojavilo prvo pokazivanje ženske ljepote ljudima i muške ženama. Slušali su Iblisa, koji je upotrijebio nešto slično onom u što sviraju pastiri. Tako je on proizveo zvuk kakvog ljudi prije nisu čuli. A Iblis bi se pokazao u liku mladića svirajući na svojoj fruli. Tako je okupio žene i ljude da bi ga slušali što je prouzrokovalo da jedni drugima pokazuju svoju ljepotu dok se na kraju među njima nije pojavio blud. To je značenje Allahovih riječi: "...i ljepotu svoju kao u davno pagansko doba ne pokazujte..."

Ovo je skraćeno iznošenje Ibn-Abasovih riječi. U Svom govoru: "...i namaz obavljajte, i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte!" Uzvišeni im je prvo naredio da se ostave zla, zatim im je naredio da rade dobra djela, kao što je klanjanje namaza, gdje se očituje obožavanje Allaha, dž.š., Koji druga nema, i davanje zekata, što je dobočinstvo prema stvorenjima. Uzvišeni kaže: "...i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku!" Ovo je vezivanje (atf) općeg propisa za posebnim, tj. vezivanje pokornosti Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku, što je opći propis, za posebni propis, a to je naredba namazu i zekatu. Svojim riječima: "Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti!" Uzvišeni uvodi žene Allahovog Poslanika u "Ehli-bejt". One su uzrok objave ovog ajeta, a uzrok objave ulazi u objavu, oko čega postoji potpuna saglasnost, sam ili sa nečim drugim, a ovo drugo je ispravnije. Ibn-Džerir prenosi od Ikrime i Ibni-Hatima a ovi od Ibni-Abbasa da rekao je da je ovaj ajet objavljen posebno glede pitanja žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ikrime rekao je: "Ajet je objavljen glede pitanja žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s." Ako se ovim željelo istaći da su one, a ne druge žene, bile uzrok objave onda je to tačno, a ako se ovim ciljalo na to da se kaže da su samo one u sastavu "Ehli-bejta", onda je to za razmatranje. Ima više hadisa koji ukazuju na to da je namjera u ovome daleko općenitija. U svom "Sahihu", Muslim prenosi od Jezida ibn Hajjana da je rekao: (496)
Odgovori
Hvala od:
#8
"Ja, Husain ibn Sebre i Omer ibn Seleme krenuli smo do Zeida ibn Erkama, r.a. Kada smo došli i sjeli kod njega, Husain mu je rekao: 'O Zeide, ti si naišao na mnogo toga dobrog: vidio si Allahovog Poslanika, s.a.v.s., slušao njegove riječi, borio se s njime i klanjao za njim. O Zeide, ti si, zaista, susreo mnogo toga dobrog. Zeide pričaj nam šta si čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.' Zeid reče: 'O moj bratiću, tako mi Allaha, ja sam već ostario i moje vrijeme se približava. Ponešto što sam saznao od Resulullaha već sam zaboravio. Ono što vam kažem prihvatite, a ono što ne kažem, ne obavezujte se time.' Zatim reče: 'Jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao nam je govor kraj vode koja se zvala Hama i nalazila se između Meke i Medine. Nakon što je zahvalio Allahu, dž.š., i o Njemu se pohvalno izrazio, rekao je: 'O ljudi! Ja sam čovjek kome će skoro od moga Gospodara doći melek smrti, pa na to moram odgovoriti. Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Allaha, u kojoj se nalazi Uputa i Svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto se nje pridržavajte.' Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi pa je rekao: 'Moja Porodica (Ehlu-bejt), podsjećam vas na Allaha u pogledu moje porodice, podsjećam vas na Allaha u pogledu moje porodice.' To je ponovio tri puta. Husain ga je pitao: 'Zeide, a ko pripada Ehli-bejtu? Zar nisu njegove žene od Ehli-bejta?' Rekao je: 'Njegove žene pripadaju Ehli-bejtu. Međutim, Ehli-bejtu pripadaju i oni kojima je zabranjeno uzimanje sadake poslije njega.' Reče: 'A ko su oni?' Reče: 'To je porodica Alije, Akila, Džafera i Abbasa, r.a.' Reče: 'Svima njima je, nakon njega, zabranjeno uzimanje sadake?' 'Da', odgovori Zeid." Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da rekao je: (497) "[est je mjeseci Allahov Poslanik, s.a.v.s., idući da klanja sabah-namaz, prolazio pored vrata Fatime, r.a., govoreći: "Namaz, o Ehli-bejte." "Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti." Prenosi ga i Tirmizi od Abdullaha ibn Humejda a ovaj od Affana. Tirimizi je okarakterisao ovaj hadis kao hasen-garib. Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea, a ovaj od Ummi-Seleme, r.a., da je rekla: (498) "Došla je Fatima, r.a., kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., noseći kameni ćup u kome je bila kaša noseći je na tacni. To je stavila pred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji rekao je: 'Gdje ti je amidžić i tvoja dva sina?' Fatima, r.a., je odgovorila: 'U kući!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Pozovi ih!' Došla je kod Alije, r.a., i rekla je: 'Ti i tvoja dva sina odazovite se Božijem Poslaniku, s.a.v.s.' Selema, r.a., kaže: "Kada ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio pružio je svoju ruku prema pokrivaču, pa ga je prostro i rekao im da na njega sjednu.

Zatim je uzeo četiri kraja prekrivača i držao ih svojom lijevom rukom iznad njihovih glava, a desnu je podigao prema svom Gospodaru i rekao: 'Bože moj, ovo je moja Porodica, pa od njih odstrani grijehe i potpuno ih očisti!' Bez ikakve sumnje, iz Kur'ana se uočava da žene Allahovog Poslanika ulaze u sadržaj Allahovog, dž.š., govora kada veli: "Allah želi da od vas, o Porodico Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno očisti." Dakle ovim govorom su i one uključene. Zbog toga nakon svega ovog Allah rekao je: "I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim", tj. pamtite onu blagodat kojom ste obradovani mimo ostalih ljudi. Zaista se Objava spušta u vaše kuće što nije slučaj sa ostalim kućama. A što se tiče ove blagodati, Aiša, r.a., kćerka Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., prva je, najsretnija i posebno obdarena ovom Allahovom milošću. Pored svih ostalih žena, samo je na njezinom krevetu Resulullah primio objavu, kao što je to on i potvrdio. Neki alimi, da im se Allah smiluje, rekli su: "To je zato jer Allahov Poslanik je jedino nju oženio kao djevojku i s njom u njenoj postelji nije spavao niko osim Poslanika. Zato je ona izdvojena u pogledu ove blagodati. Međutim, ako se njegove žene smatraju njegovom Porodicom, onda su njegovi bližnji preči ovom nazivu, kao što to stoji u ovom hadisu: (499) "Moja Porodica je preča..." Neka je Allah zadovoljan sa njegovim ženama i rodbinom, svi su oni njegova porodica. Allahov govor: "Allah je, uistinu, Dobar i sve zna." Tj. On je Dobar prema vama jer je učinio da budete u kućama u kojima se uče Njegovi ajeti i mudrost, tj. sunnet. On o vama sve zna jer vas je izabrao da budete žene Njegovog Poslanika i zato vas je obasuo Svojom milošću. Ovo tumačenje prenosi Ibn-Dženir.

"Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji djele zekat i ženama koji djele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koji poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio." /35/

Imam Ahmed prenosi od Abdu-Rahmana ibn Ebi-[ejbe da je rekao (500): "Čuo sam da je Ummu-Seleme, r.a., žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekla: 'Pitala sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zašto se ne spominjemo u Kur'anu kao što se spominju muškarci?' Ona dalje nastavlja, pa kaže: 'Jednoga dana pažnju mi je privukao njegov glas sa minbera dok sam češljala kosu. Brzo sam uplela kosu i izašla u predsoblje kuće i naslonila uši na pregradu od palminog granja. Tada je on rekao s mimbera: "O ljudi, zaista Uzvišeni Allah kaže: "Muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama...", do kraja ajeta! Ovako prenosi Nesai Ibn Džerir od Abdul-Vahida ibn Zijada. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je (501): "Žene Allahovog Poslanika su zapitkivale: "Zašto spominje vjernike, a ne spominje vjernice?'" Tada je Allah, dž.š., objavio: "Muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama..." Allahov govor: "muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama" znači da iman nije isto što i islam. On ima specifičnije (uže) značenje od islama jer Uzvišeni kaže: "Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite islam smo primili, jer u srca vaša prava vjera nije još ušla." (49:14) U oba "Sahiha" stoji (502):

"Bludnik dok čini blud, u tom momentu on nije vjernik", dakle on ostaje bez imana, ali to ne znači da je nevjernik; glede ovoga muslimani su inače saglasni. Ovo znači da je vjerovanje (iman) užeg značenja. Uzvišeni dalje veli: "...i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama." Riječ "el-kunut" znači pokornost u mirnoći, kao što Uzvišeni veli: "Da li je Onaj Koji u noćnim časovima u molitvi poslušan, padajući licem na tlo i stojeći strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga..." (39:9) Znači poslije islama dolazi veći stepen, a to je iman (vjerovanje), a kao rezultat toga dvoga je "kunut" (poslušnost i skrušenost). Allah, dž.š., dalje veli: "...i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama...." To se odnosi na govor: Iskrenost je pohvalno svojstvo i to je znak imana, kao što je laž znak nifaka - licemjerstva, a ko je iskren taj je spašen. U jednom hadisu stoji: (503) "Budite iskreni, jer iskrenost vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Cuvajte se laži, jer laž vodi u pokvarenost i grješenje, a grješenje vodi u Vatru. ^ovjek koji je iskren i za tim teži, piše se kod Allaha, dž.š., kao iskreni (SIDDIK), dok čovjek koji laže i tome teži, upisuje se kod Allaha lašcem (KEZZAB). Uzvišeni dalje veli: "i strpljvim muškarcima i strpljivim ženama..." Ovo je osobina postojanosti i čvrstine, a to je strpljivost u nevolji. Zaista, je prava strpljivost kod prvog udarca.
Odgovori
Hvala od:
#9
To znači da je najteže u prvim trenucima, dok je ono što dolazi iza toga sve lakše i lakše. Dalje Uzvišeni veli: "...i skrušenim muškarcima i skrušenim ženama..." Riječ "el-hušu" znači mirnoću i zadovoljstvo, dostojanstvo i skromnost. Osnov toga je strah od Allaha, dž.š., i Njegove kontrole, kao što to stoji u ovom hadisu: (504) "Obožavaj Allaha kao da ga vidiš, a ako ga nevidiš, znaj da On tebe vidi." U riječima: "...i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat..." Sadaka znači dobročinstvo prema bijednicima i slabim, koji nemaju nikakve zarade ni prihoda. Daju im od viška imetka iz pokornosti prema Allahu, dž.š., i dobronamjernosti prema Njegovim stvorenjima. U oba "Sahiha" stoji: (505) "Sedam osoba Allah će staviti pod Svoj hlad onoga dana kada drugoga hlada osim Njegovog neće biti." Pa je između ostalog spomenut i čovjek koji dijeli sadaku tajno, tako da mu lijeva ruka ne zna što i koliko dijeli desna. Dalje, Uzvišeni veli: "...i muškarcima koji poste i ženama koje poste..." U jednom hadisu kojeg prenosi Ibn-Madže stoji: "Post je zekat na tijelo", tj. čisti ga i uređuje od pokvarenih primjesa sa prirodnog i šerijatskog aspekta. Riječ Uzvišenog: "...i muškarcima koji čuvaju stidna mjesta svoja, i ženama koje čuvaju stidna mjesta svoja..." dolaze poslije riječi: "...i muškarcima koji poste i ženama koje poste..." jer je post najbolji pomagač suzbijanju strasti, kao što je rečeno u sljedećem hadisu (506): "...a ako ne može (da se oženi) neka posti jer mu je to štit." Zbog toga je odgovaralo da se poslije toga spomene: "i muškarcima koji čuvaju stidna mjesta svoja, i ženama koje čuvaju stidna mjesta svoja." Čuvaju ih od zabranjenog grijeha, izuzev tamo gdje je dozvoljeno kao npr. žena i one koje posjedujete.

O Božijem govoru: "...i muškarcima koji mnogo spominju Allaha i ženama koje mnogo spominju Allaha" Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebi-Seida el-Hudarija, r.a., da je rekao: "Zaista je Allahov Poslanik rekao: (508) 'Kada čovjek probudi svoju ženu u noći, pa klanjaju dva rekata, onda su oni, te noći, od onih koji često spominju Allaha.'" Prenose ga Ebu-Davud, Nesai ibn Madže od E'ameša. Imam Ahmed prenosi od Mu'aza ibn Džebela, r.a., da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (508) 'Nijedan čovjek neće uraditi neki posao a da će ga bolje spasiti od Allahove kazne nego što je spominjanje Uzvišenog i Svemogućeg Allaha.'" Govor Uzvišenog: "Allah je njima, doista, pripremio oprost i nagradu veliku!" To je informacija o svim prethodno navedenim, tj. da im je Uzvišeni Allah pripremio Svoj oprost za njihove grijehe i veliku nagradu - Džennet. (Bože, oprosti nam i uvedi nas u Džennet, koji si obećao bogobojaznima.)

"Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta." /36/

El-'Awfi, prenoseći od Ibn-Abbasa u vezi sa riječima Uzvišenog: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora..." veli: (509) "Krenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s., da isprosi djevojku svome momku Zejdu ibn Hariseu, r.a. Ušao je kod Zejneb bint Džahš el-Esedijje r.a., i zaprosio je, na što je rekla: 'Neću se za njega udati!' Božji Poslanik joj rekao je: 'Naprotiv, udaj se za njega!' "Božji Poslaniče, zar da mi bude naređeno nešto što se samo mene tiče?" Dok su razgovarali, Uzvišeni Allah objavi Božjem Poslaniku ovaj ajet, a ona reče: "Jesi li zadovoljan da se on mnome oženi?" "Da." "U tom slučaju, neću biti neposlušna Božijem Poslaniku. Udajem se za njega!" I Mudžahid, Katade i Mukatil ibn Hajjan također vele da je ajet objavljen u vezi sa Zejneb bint Džahš i slučajem kada ju je Allahov Poslanik zaprosio za svog oslobođenog roba Zejda ibn Harisea, r.a. Rečeno je i da je objavljen u vezi sa Umm-Kulsum bint Ukbe ibn Mu'ajtom, r.a., prvom ženom koja je učinila Hidžru nakon ugovora na Hudejbiji, koja je sebe darovala Poslaniku. On rekao je: "Prihvatam" i vjenčao je za Zejda ibn Harise, r.a. - a Allah najbolje zna - nakon što se rastao sa Zejneb. Hafiz Ebu-Umer ibn Abdul-Berr u djelu "El-Isti'ab" spominje da je ajet: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe" objavljen kada je Božji Poslanik prosio djevojku od njenog oca Ebu-Berze el-Eslemija za Džulejbiba, r.a., a ona je u đerdeku (svom odjelu) rekla: "Zar ćete odbiti naredbu Allahovog Poslanika?" Ibn-Džurejdž prenosi od Tavusa da je pitao Ibn-Abbasa o dva rekata nakon ikindije, pa mu je on zabranio, proučivši mu ajet: "Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora

…" Ovaj ajet je općenit za sve prilike. Kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, niko nema pravo da postupi suprotno, niti ima pravo izbora, mišljenja ili riječi, kao što to veli Uzvišeni: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (4:65 ) Riječi Uzvišenog: "A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta" prijetnja su onima koji suprotno postupe, kao što su i riječi Uzvišenog: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." (24:63) (Bože, sačuvaj nas Svoje kazne i učini nas pokornima Tvojoj zapovijedi i zapovijedi Tvoga Poslanika. Tebi se utječemo od poniženja i ružnog skončavanja!)

"A kad ti reče onome kome je Allah bio blagodaran, i kome si i ti bio blagodaran: 'Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!' - u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. A Allahova odredba je izvršiva!" /37/

Uzvišeni izvještava o Svome Poslaniku kako je govorio svome oslobođenom robu Zejdu ibn Harisu, r.a, kome je Allah bio blagodaran tako što ga je uputio u islam i na slijeđenje Poslanika, s.a.v.s. "a kome si i ti bio blagodaran" oslobodivši ga ropstva, te je postao uvažen i cijenjen gospodin, drag Božijem Poslaniku, te su ga zvali Miljenik, a njegovog sina Usamu, Miljenik, sin Miljenika. Aiša, r.a., veli: "U koji god bi ga pohod Božji Poslanik poslao, odredio ga je za zapovjednika. Da je poživio poslije njega, odredio bi ga za halifu." Ove riječi prenosi imam Ahmed. Božji Poslanik, s.a.v.s., ga je oženio kćerkom svoje tetke po ocu Zejneb bint Džahš, r.a., kćerkom Umejme bin Abdul-Muttalib, davši joj kao mehr 10 dinara i 60 dirhema, prekrivač, pokrivač, štit, 50 muddova hrane i 10 muddova hurmi. Ovo veli Mukatil ibn Hajjan. Kod njega je ostala blizu godine ili više, a zatim je među njima izbio razdor...Zejd je došao da se požali na nju Božijem Poslaniku, koji mu je govorio: "Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!" Uzvišeni Allah veli: "U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš."
Odgovori
Hvala od:
#10
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ali ibn Zejd ibn Džud'ana: "Pitao me Ali ibn el-Husejn, r.a., o tome šta veli El-Hasan o riječima Uzvišenog: "U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti..." Spomenuo sam mu to, a on rekao je: "Nije tako, već je Uzvišeni Allah izvijestio Svoga Poslanika da će ona biti jedna od njegovih supruga prije nego što se njome oženio. Kada mu je došao Zejd da mu se potuži na nju, on mu rekao je: "Boj se Allaha i zadrži svoju ženu!", pa mu Uzvišeni veli: "Izvijestio sam te da ću te njome oženiti, a ti u sebi kriješ ono što će Allah objelodaniti." Ovako se prenosi i od Es-Suddija. Ibn-Džerir veli, prenoseći od Aiše, r.a., da je rekla: "Da je Muhammed, s.a.v.s., sakrio bilo šta od onoga što mu je objavljeno u Allahovoj Knjizi, sakrio bi: "U sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš." Riječi Uzvišenog: "I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali." Riječ znači "želja" i "potreba", tj. nakon što je sa njom završio i rastao se, Mi smo te njome oženili.Uzvišeni Allah je Taj Koji je imao ulogu staratelja u njenoj udaji, u smislu da mu je (tj. Poslaniku) objavio da stupi u brak sa njom bez staratelja, ugovora, mehra ili ljudskih svjedoka. Imam Ahmed prenosi od Enesa, r.a., da rekao je: (510) "Nakon što je Zejnebi, r.a., istekao iddet, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Zejdu ibn Harisu: "Idi i isprosi mi je!" Otišao je i zatekao je kako mijesi tijesto.

On veli: "Kada sam je vidio, bilo mi je mučno i neprijatno tako da nisam mogao pogledati u nju i reći joj da ju je Božji Poslanik, s.a.v.s., zaprosio, te sam se okrenuo i vraćajući se rekao: 'Raduj se, Zejneb, Božji Poslanik me poslao, prosi te.' Ona reče: 'Neću ništa učiniti dok ne zamolim Allaha za odluku', i ode na mjesto gdje je klanjala,a zatim je sišla Objava. Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je i ušao kod nje bez traženja izuna. Kao da nas vidim kada sam ušao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa nas je on pogostio hljebom i mesom. Ljudi su izašli, a neki su ostali razgovarati nakon jela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao je, a ja sam ga slijedio. Obišao je sobe svojih supruga, nazivajući im selam, a one su govorile: 'Božji Poslaniče, kako ti je nova supruga?' Ne znam da li sam ga ja izvijestio da su ljudi izašli ili ga je neko drugi obavijestio. Krenuo je, i kada je ušao u kuću za njim sam krenuo i ja, pa je spustio zastor. Onda su objavljeni ajeti o hidžabu, a ljudima je preporučeno: "Ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove osim ako vam se dopusti..." Prenose ga i Muslim i En-Nesai u više predanja od Sulejman ibn el-Mugire. U poglavlju En--Nur prethodilo je hvalisanje Aiše i Zejneb, r.a. Ibn-Džerir prenosi od Eš-[a'bija da rekao je: "Zejneb, r.a., govorila je Poslaniku, s.a.v.s.: 'Kada si ti u pitanju, dičim se trima stvarima kojima se ni jedna od tvojih supruga ne diči: moj i tvoj djed je jedan, Uzvišeni Allah sa Neba me je udao za tebe, a glasnik je bio Džibril, a.s.'" Riječi Uzvišenog: "...kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu", tj. dozvolili smo ti da se oženiš njome, a učinili smo to da vjernicima ne bude neprijatno da se ožene puštenim ženama svojih posinaka. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., prije je poslanstva posinio Zejd ibn Harise, r.a., pa je za njega govoreno "Zejd ibn (sin) Muhammed."

Nakon što je Uzvišeni Allah dokinuo to srodstvo riječima: "...niti je posinke vaše sinovima vašim učinio..." zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije," to je pojasnio i potvrdio ženidbom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa Zejneb bint Džahš, r.a., nakon što ju je pustio Zejd ibn Haris, r.a. Stoga u ajetu o zabrani ženidbe određenim ženama (ajetut-tahrim) Uzvišeni veli: "i žene vaših rođenih sinova" (4:23), da bi se isključio posinak, jer je posinjavanje bilo među njima raširena pojava. Riječi Uzvišenog: "A Allahova odredba je izvršiva!", tj. ono što se dogodilo jamačno se moralo dogoditi, a to je da će Zejneb, po Allahovom Znanju, postati jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., supruga.

"Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali, a Allahova zapovijed je odredba konačna." /38/

 Uzvišeni veli: "Vjerovjesniku nije teško da čini ono što mu Allah odredi", tj. što mu dozvoli i naredi u slučaju ženidbe Zejneb bint Džahš, r.a., koju je pustio njegov posinak Zejd ibn Haris, r.a. Riječi Uzvišenog: "takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali", tj. to je Allahova odredba važeća i za poslanike prije njega, On im nije naređivao nešto što bi im bilo neugodno. Ovo je odgovor munaficima koji su umišljali manjkavost u njegovoj ženidbi bivšom suprugom svoga oslobođenog roba i posinka Zejda. "A Allahova zapovijed je odredba konačna", tj. stvar koju Allah odredi neopozivo će se zbiti i neizbježno će se dogoditi, jer što On hoće to biva, a što neće ne biva.

"Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to što će pred Allahom račun polagati! /39/ Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." /40/

Uzvišeni hvali one "koji su Alahove poslanice dostavljali", Njegovim stvorenjima i vjerno izvršavali svoju misiju i koji su "od Njega strahovali", tj. bojali Ga se, a nisu se plašili nikoga mimo Njega i ničija sila ih nije ometala da dostave Allahove poslanice. "A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati", tj. Allah vam je dovoljan kao pomagatelj. U ovome, kao i u svemu drugome, pročelnik svih ljudi je Muhammed, a.s. On je izvršio svoju misiju i dostavio poslanicu žiteljima Istoka i Zapada, svim sinovima Ademovim. Njegovu vjeru Allah je uzdigao nad svim vjerama, jer su neki poslanici prije njega slati samo svome narodu, a on je poslat svim ljudima, i Arapima i nearapima: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik...'" (7:158) Potom je zadaću priopćavanja od njega naslijedio njegov ummet. Najviši domet u tome poslije njega su postigli njegovi ashabi, r.a. Od njega su prenijeli i dostavili, kao što im je zapovijedio, sve njegove riječi i djela, sva njegova stanja u kojima je bio, danju i noću, kod kuće ili na putovanju, u potaji i javnosti. Neka Allah bude njima zadovoljan, a neka i njih zadovoljnima učini! Zatim su ga slijedili svi potomci nakon predaka svojih, sve do ovog našeg vremena. Njihovim svjetlom rukovode se upućeni i njihovim putem hode. Plemenitog i Darežljivog Allaha molimo da nas učini njihovim nasljednicima. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida el-Hudrijja, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: (511)

'Neka niko od vas ne ponižava sebe time što će vidjeti da se u pogledu neke Allahove odredbe (njenog kršenja) ima šta reći, a ne rekne to. Allah će reći: '[ta te spriječilo da to ne rekneš?' On će reći: 'Gospodaru, bojao sam se ljudi.' A On će reći: 'Najpreče je bojati se Mene!'" Prenose ga također Abdurrezzak i Ibn-Madže. Riječi Uzvišenog: "Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi." Nakon ovoga zabranjeno je da se govori "Zejd ibn Muhammed" (Zejd sin Muhammedov). Dakle, on mu nije bio otac, iako da ga je posinio. Inače, ni jedno muško dijete mu nije doživjelo punoljetstvo. Od Hatidže, r.a., rodili su mu se El- -Kasim, Et-Tajjib i Et-Tahir i svi su umrli kao djeca. Od Marije Koptkinje rođen mu je Ibrahim, koji je takođe umro kao dojenče. Sa Hatidžom je imao četiri kćeri: Zejneb, Rukajju, Umm Kulsum i Fatimu, r.a. Tri od njih su umrle za vrijeme njegovog života, a Fatima, r.a., je ostala iza njega, umrijevši šest mjeseci nakon njega. Riječi Uzvišenog: "...nego je Allahov Poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna." Izričito tvrde da nakon njega nema "nebijja" - vjerovjesnika, a tim prije nema ni "resula", poslanika, jer je "risalet" specifičniji od "nubuvveta", s obzirom da je svaki resul ujedno i nebijj, a nije obrnuto. O tome postoje mutevatir-hadisi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od grupe ashaba, od kojih navodimo sljedeće: Imam Ahmed prenosi od Enes ibn Malika, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (512) 'Risalet i nubuvvet prekinuli su se, pa poslije mene nema resula,i nema nebijja.' On veli: 'Ljudima je to bilo teško čuti, pa im on reče: 'Ali ostaju navještaji.'" "Allahov Poslaniče, a šta su to navještaji?" "Snoviđenja vjernika, ona su jedan od dijelova nubuvveta."
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 744 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: