Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Bekare
Prema tome, neophodno je da se svi narodi pozovu u islam, pa ukoliko neki od njih to odbiju, ili ne budu davali glavarinu (džizju), protiv njih se treba boriti dok ne budu ubijeni. To je smisao prisileU sahih (vjerodostojnom) predanju stoji: /409/ "Tvoj Gospodar se čudi ljudima koji se u džennet vode u lancima!" To znači: zarobljenici koji se u islamsku zemlju dovode u lancima i okovima, a nakon toga primaju islam, te njihova djela i duše budu tako dobre da uđu u Džennet. "Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!" Tjko ostavi idole i kumire i drugo čemu poziva šejtan mimo ibadeta Allahu, dž.š., i koji samo Allahu klanja svjedočeći da nema drugog boga osim Njega, jer Tagut obuhvaća svako zlo koje su činili ljudi u doba paganstva obožavajući kumire, obraćajući se njima i moleći od njih pomoć, "drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti!", tj. drži se za vjeru kao najjači osnov, a to je slično najčvršćoj vezi koja se neće prekinuti, budući da je po sebi čvrsta, temeljita i snažna.

Njeno vezivanje je jako, a ta čvrsta veza je vjera/iman i predanost/islamOnaj ko to kaže nije u suprotnosti s onim koji kaže da su to riječi: "Nema boga osim Allaha!", odnosno, da je to Kur'an ili ljubav, ili mržnja u ime Allaha Uzvišenog, jer to je sve tačnoU vezi s riječima: "koja se neće prekinuti" Muaz ibn Džebel kaže da to znači: koja se neće prekinuti sve do ulaska u Dženet! Imam Ahmed navodi predanje od Muhammeda ibn Kajsa ibn Ubade, koji kaže: /410/ "Bio sam u džamiji, pa je došao neki čovjek na čijem se licu vidio trag skrušenosti. Klanjao je dva rekata skraćeno, pa su ljudi kazali: 'Ovo je čovjek iz Dženneta!' Kada je izišao, ja sam ga pratio dok nije ušao u stan. Ušao sam s njim i razgovarao, a kada se odmorio, rekao sam mu šta su ljudi u džamiji o njemu govorili. On je rekao: 'Allah je Veliki! Niko ne treba da govori ono što ne zna, a reći ću ti zašto...! Vidio sam kao da sam u zelenoj bašči!' (Ibn-Avn navodi da je spomenuo njeno zelenilo i prostranstvo, da je u sredini bio željezni stup čiji je donji dio bio u zemlji, a gornji na nebu, na najvišoj tački.)
 'Rečeno mi je: Popni se uz njega!; ja sam rekao: Ne mogu! Zatim mi je došao sluga (Ibn-Avn navodi da je to bio crni rob) , podigao mi odjeću sa zadnje strane i rekao: Penji se! Penjao sam se dok nisam stigao do peteljke, pa mi je rekao: Uhvati se za peteljku! Tada sam se probudio, a ona je bila u mojoj ruci! Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu, a on je rekao: Što se tiče bašče, to je bašča islama! Što se tiče stupa, to je stup islama, a što se tiče peteljke, to je najčvršća peteljka. Ti ćeš biti musliman do smrti svoje!" Hadis izdvajaju autori oba Sahiha, a taj čovjek je Abdullah ibn Selam, r.a.

"Allah je zaštitnik onih koji vjeruju, izvodi ih iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zaštitnici su taguti, odvode ih sa svjetla u tmine! To su stanovnici Vatre i u njoj će vječno ostati."/257/

Allah Uzvišeni saopćava da On upućuje na Pravi put onoga ko slijedi Put mira kojim je On zadovoljan, pa Svoje robove, vjernike, izvodi iz tmine nevjerstva, sumnje i rezignacije na svjetlo jasne, očigledne i lahke Istine, te da je zaštitnik nevjernika šejtan koji im uljepšava neznanje i zablude u kojim se nalaze odvodeći ih i udaljujući od Puta istine na put kufra, tj.nevjerstva i laži. "To su stanovnici Vatre i u njoj će vječno ostati." Stoga, Allah Uzvišeni navodi izraz svjetlo u jednini, a izraz tama u množini, jer Istina je jedna, a nevjerstva ima više vrsta i sve one predstavljaju laž, kao što Allah Uzvišeni, također, kaže: "I doista, ovo je Moj Pravi put, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, da vas ne odvoje od Puta Njegova! Eto, to vam prepo­ručuje, da biste bili bogobojazni!" (6: 153)

- Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao, kada mu je Allah carstvo dao?! Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!", on odgovori: "Ja život i smrt dajem!" Ibrahim reče: "Allah čini da Sunce izlazi s istoka, pa učini ti da iziđe sa zapada!" I nevjernik se zbuni! Allah doista silnike ne upućuje na Pravi put! /258/

Onaj koji se prepirao s Ibrahimom o Gospodaru njegovu bio je kralj Babilona, Nemrud ibn Ken'an ibn Kuš ibn Sam ibn Nuh, a riječi Allaha Uzvišenog: "Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao" znače da se prepirao o postojanju Gospodara njegova, budući da je Ibrahim negirao da postoji drugi gospodar osim AllahaNa to je Nemruda navela vlastita osionost i dužina vladanja. Zato Allah Uzvišeni kaže: "kada mu je Allah carstvo dao" On je od Ibrahima tada tražio dokaz da postoji Gospodar kome se moli, pa mu je Ibrahim rekao: "Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!" On je Tvorac svega iz ništa, a to i poništi nakon postojanjaTo je dokaz nužnog postojanja Onoga Koji stvara i odabiraBudući da stvari nisu nastale same po sebi, one moraju imati Tvorca Koji ih stvaraTo je Gospodar Čijem obožavanju ja pozivam jedino i On nema druga (ortaka)Nemrud je tada rekao: "Ja život i smrt dajem!" Kada se meni dovedu dva čovjeka koji zaslužuju da budu ubijeni, ja naredim da se ubije jedan, a da se oprosti drugome, pa on ne bude ubijen! Ovako navode Katade i neki drugi.

Međutim, Allah najbolje zna! Ali je jasno da on nije htio to, jer to nije odgovor na ono što je rekao Ibrahim. Naprotiv, Nemrud je htio da iz oholosti i sile potvrdi da je on gospodar, jer se ima utisak da on to čini, odnosno, da on daje život i smrt! Zato je Ibrahim njemu rekao: "Allah čini da Sunce izlazi sa istoka, pa učini ti da iziđe sa zapada!" To znači, ako ti daješ život i smrt, učini to, jer onaj koji život i smrt daje raspolaže postojanjem svega što je stvorio, on sebi podvrgava planete i zvijezde i njihovo kretanje. Budući da je Sunce samo mali dio od tih stvorenja, a pojavljuje se svakoga dana sa istoka, ako si ti bog, daj da dođe sa zapada! Kada je on vidio da je nemoćan i da mu gordost ništa ne pomaže, zbunio se, tjzanijemio je, a zatim je naveden dokaz protiv njega: "Allah doista silnike ne upućuje na Pravi put!", tj. ne nadahnjuje ih bilo kakvim dokazom ili argumentom. Naprotiv, njihov dokaz je ništavan, pa im pripada srdžba i kazna žestoka.
Odgovori
Stav logičara da je prijelaz Ibrahima sa prve pozicije na drugu, prijelaz s jednog dokaza na drugi jasniji ne stoji, nego je prva pozicija uvod za drugu, sa ciljem da se opovrgne stav Nemruda i prvom i drugom pozicijom Allah to najbolje zna i Njemu se zahvaljujemo! Što se tiče Nemruda, on je ostao tvrdokoran iako je zanijemio ne odgovorivši, tako da nije povjerovao u Allaha Uzvišenog, Koji uistinu daje život i smrtStoga je Allah Uzvišeni poslao na njega i njegov narod jato komaraca, od kojih nisu vidjeli Sunce, davši da ih savladaju, jedu im meso i piju krv, ostavljajući ih samo kao kostureJedan od tih komaraca ušao je u nos vladaru po kazni Allahovoj, pa se on udarao maljem po glavi, čime ga je Allah uništio.

- Ili za onoga koji je, prolazeći pored jednoga grada koji je bio do temelja porušen i pust, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?!" I Allah ga mrtvim učini stotinu godina, a zatim ga oživi i upita: "Koliko si ostao?" On reče: "Ostao sam dan ili dio dana!" Tada mu reče: "Ne, ostao si stotinu godina! Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo! A pogledaj i magarca svoga, da Te učinim znakom za ljude, a pogledaj i kosti, kako ih sastavljamo, a onda mesom oblažemo!" I kada njemu bi jasno, povika: "Ja znam da Allah doista sve može!"/259/

Ovome ajetu prethode riječi Allaha Uzvišenog: "Zar ne znaš za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovome prepirao", tj. da li ti je poznat primjer onoga koji je polemizirao s Ibrahimom, a.s., o Gospodaru njegovom?! Za njih se vežu gore navedene riječi: "Ili za onoga koji je prolazeći pored jedno­ga grada, čiji temelji su porušeni bili..." Pos­toje razilaženja ko je ovaj prolaznik, odnosno da li je to Uzejr, ili Hidr, ili je to Eremija ibn Halkija ili Hazekijel ibn Bevvar, ili pak neki drugi čovjek od Izraelićana? Moguće da je to Uzejr! Što se tiče grada, to je Kudus, Jerusalem, kroz koji je prošao nakon što ga je Nabukodonosor porušio i pobio njegove građane, tako "da je bio pust", tj. nikoga u njemu nije bilo. Riječi Uzvišenog: "i do temelja svojih porušena", tj. čiji su krovovi i zidovi pali na zemlju.

Stoga je on stao razmišljajući šta je bilo s tim veličanstvenim građevinama, pa je rekao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?!" Vidio je strašne ruševine i učinilo mu se da ih nije moguće ponovo podići. Allah Uzvišeni na to odgovara: "I Allah ga mrtvim učini stotinu godina, a zatim ga oživi", jer je, nakon što je prošlo sedamdeset godina od njegove smrti, grad ponovo podignut i naseljen, te su se i Izraelićani vratili u njega. Oživivši ga stotinu godina poslije njegove smrti, Allah mu je prvo dao oči da pogleda šta Allah čini, kako oživljava njegovo tijelo. Kada se to tijelo upotpunilo, "rekao mu je", posredstvom meleka, "Koliko si ostao?" On reče: "Ostao sam dan ili dio dana!" Ustvari, kada je on umro, bio je početak dana, a kada ga je oživio, bilo je pred kraj dana.

Zato je on, ugledavši sunce kako sija, pomislio da je to sunce od istoga dana, pa je rekao: "ili dio dana!" A zatim mu reče: "Ne, ostao si stotinu godina! Pogledaj jelo svoje i piće svoje, nije se pokvarilo!" A tu su bili grožđe, smokve i sok, što se nije bilo promijenilo. "A pogledaj i magarca svoga!", kako ga Allah oživljava dok ti to gledaš, "da Te učinim znakom za ljude", tj. dokazom za Povratak "a pogledaj i kosti, kako ih sastavljamo", tjkako ih podižemo da bi se jedna s drugom sastavilaIma čitanja i: "kako ih oživljavamo" a onda mesom oblažemo!" Dakle, nakon što budu razbacane i desno i lijevo, Allah šalje vjetar koji ih sakuplja sa svih strana, zatim stavlja svaku kost na njeno mjesto tako da nastaje magarac s kostima, ali bez mesa, da bi potom to Allah obložio mesom, živcima, krvnim sudovima i kožom, te poslao meleka da u nozdrvu magarca puhne i da ovaj zareve. Sve je to bilo uz dopuštenje Allaha Uzvišenog i naočigled Uzejra. Kada se uvjerio u to, "on je rekao: 'Ja znam da Allah doista sve može!'", Tj. ja to znam jer sam to svojim očima vidio i stoga o tome obavještavam svoje savremenike!

- A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako oživljuješ umrle?" On reče: "Zar ne vjeruješ?!" "Dakako, vjerujem", odgovori on, "ali da mi se srce smiri!" Zatim mu reče: "Pa, onda, uzmi četiri ptice, isijeci ih, pa po dio od njih stavi na svaki brežuljak! Zatim ih pozovi, doći će ti žureći! Znaj da je Allah Silan i Mudar!"/260/

Ispitujući Ibrahima, a.s., oni su naveli više razloga, među kojima je i to da je on Nemrudu rekao: "Gospodar moj je Onaj Koji život i smrt daje!" Naime, on je želio da se tim uzdigne sa stupnja izvjesnog znanja na stupanj pune izvjesnosti i da to vidi očigledno, pa je rekao: "Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljuješ?" On reče: "Zar ne vjeruješ?!".. "Dakako, vjerujem", odgovori on, "ali da mi se srce smiri!" A u hadisu koji prenosi El-Buharija od Ebu-Hurejra u komentaru ovoga ajeta stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /411/ Mi smo priličniji da sumnjamo od Ibrahima, a.s., kada je rekao "Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljavaš!?" On reče: "Zar ne vjeruješ?!" "Dakako, vjerujem" odgovori on "ali da mi se srce smiri." Ovako prenosi MuslimNema dvojbe da se ovim ne želi ukazati na sumnju koju iz toga mogu shvatiti oni koji ne posjeduju znanje. U vezi s ovim hadisom postoji nekoliko odgovora: jedan od njih je...
Odgovori
"Pa, onda, uzmi četiri ptice, isijeci ih..." tjsveži ih, zakolji i isijeci! Kada ih je on svezao i zaklao, pomiješao zajedno i podijelio na dijelove, nakon što ih je isjekao, na svako brdo je stavio po dio. Ibn-Abbas kaže: "On je uzeo glave ptica, a zatim mu je Allah naredio da ih pozo­ve, pa je on činio kako mu je Allah naredio. Tada je vidio kako sve ide jedno drugom, perje perju, krv krvi, meso mesu, a dijelovi svake ptice se sastavljaju jedno s drugim dok sve ptice nisu dovršene. Tada su one žureći krenule prema njemu. Da bi jasnije vidio što je pitao, Allah je učinio da svaka ptica dođe i uzme svoju glavu, koja je bila u ruci Ibrahima, a.s., pa ukoliko bi se desilo da joj pruži glavu koja nije njena, ona bi to odbila, a ukoliko bi joj došla njena glava, tada bi se spojila s tijelom Božijom snagom i moći." Zato Allah Uzvišeni kaže: "Znaj da je Allah Silan i Mudar!", tjsilan i niko Ga ne može savladati, ništa Mu se ne može zabraniti, pa što On hoće, to bude bez prepreke, jer je On nadređen nad svime, mudar u Svojim riječima, djelima, zakonima i moćiAbdur­rezzak kaže:

U vezi sa riječima Allaha Uzvišenog: "ali da mi se srce smiri" Ma´mer nam navodi od Ejjuba da je rekao da Ibn-Abbas kaže: "U Kur'anu nema ajeta koji mi daje nade više od toga!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Munkedira da je pričao kako je Abdullah ibn Abbas sreo Abdullaha ibn Amr ibn Asa i upitao ga: "Koji ajet u Kur'anu tebi daje najviše nade?" Abdullah ibn Amr mu je rekao: Riječi Allaha Uzvišenog: "Reci: 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost...'!" (39:53) Ibn-Abbas je rekao: Međutim, ja ističem riječi Allaha Uzvišenog: - A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljuješ?", On reče: "Zar ne vjeruješ?!" "Dakako." Riječi: "Da­kako!" su ga zadovoljile kada ih je Ibrahim rekao, pa je rekao: "To je ono što se javlja u dušama i što šejtan sugerira." Tako to prenosi El-Hakim, ističući da je to sahih predanje.

"Primjer onih koji imovinu svoju troše na Allahovu putu sličan je zrnu iz kojega nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrnaA Allah povećava kome On hoće! Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!"/261/

Ovo je primjer koji Allah Uzvišeni navodi za povećanje nagrade onome ko troši svoju imovinu u želji za Njegovim zadovoljstvom, odnosno da se dobro djelo povećava od deset do sedam stotina puta, pa kaže: "Primjer onih koji imovinu svoju troše na Allahovu putu sličan je...", tju pogledu pokornosti prema Allahu trošeći u borbi (džihadu) konjicu, oruđe, oružje i sl. Od Ibn-Abbasa se navodi: "Dirhem potrošen u džihadu borbi i hadžu povećava se do sedam stotina puta, pa zato Allah Uzvišeni kaže: "sličan je zrnu iz kojega nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna." Ovaj primjer ima utisak na duše ljudi više nego spominjanje broja sedam stotina. U njemu se ukazuje da dobra djela Allah Uzvišeni razvija za njihove nosioce kao što usjev razvija za onoga ko ga zasije u plodnu zemlju. Postoji predanje iz sunneta, koje također govori o pove-ćavanju dobrih djela do sedam stotina puta. Ahmed od ibn Mesuda navodi predanje da je neki čovjek dao za milostinju na Allahovom putu obilježenu devu, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /412/

"Na Sudnjem danu sigurno ćeš dobiti sedam stotina obilježenih deva!" To prenose Muslim i En-Nesa'i. "A Allah povećava kome On hoće!", dakle, prema iskrenosti u posluNapri­jed je naveden hadis Ebu-Osmana en-Nehdija, koji navodi od Ebu-Hurejrea, u pogledu povećanja dob­rog djela do dvije hiljade hiljada dobrih djela u vezi s riječima: "Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?!" "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!" Njegovo dobro je sveobuhvatno i nadmašuje stvorenja i On zna ko to zaslužuje i ko ne zaslužuje; Njemu pripada slava i hvala!

"Onima koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovorima i uvredama, pripada nagrada Gospodara njihova! Njima nema straha niti će oni tugovati!" /262/ "Lijepa riječ i oprost vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje! A Allah je nezavisan od svakoga i blag!" /263/ "O vjernici, ne kvarite milostinje vaše prigovorima i uvredama, kao što to čini onaj koji imetak svoj troši da bi se ljudima pokazao, a ne vjerujući u Allaha i drugi svijet! Primjer njegov je kao primjer glatke stijene na kojoj ima zemlje, pa je pogodi veliki pljusak i ogoli je! Oni nemaju nikakve koristi od onoga što su stjecali. A Allah ne upućuje na Pravi put ljude koji ne vjeruju."/264/

Allah Uzvišeni ovim hvali one koji svoj imetak troše na Njegovom putu ne prateći to dobročinstvo i milostinju isticanjem svojih zasluga prigovorima za to što su dali, budući da to oni čine bez prigovaranja bilo kome i bez samoisticanja bilo riječju ili djelom. U tom smislu, riječi Uzvišenog: "niti uvre-dama" znače da oni ne čine onome kome su učinili dobročinstvo ništa loše kako bi ga ponizili tim svojim dobročinstvom. Nakon toga, Allah Uzvišeni im obećava veliku nagradu za to, pa kaže: "njima pripada nagrada Gospodara njihova!" Dakle, njima pripada nagrada od Allaha, a ne od bilo koga drugoga; "Ničega se oni ne trebaju bojati!" od strahota koje sa Sudnjim danom dolaze, "i ni za čim ne trebaju tugovati!", tj. za ljepotama ovoga svijeta, koje će iza njih ostati. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Lijepa riječ", tj. lijepa riječ i dova upućena Allahu za muslimana, te "oprost", tj. izvinjenje i praštanje nepravde, "vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje!" Allah je "Nezavisan" od Svojih stvorenja i "Blag" , što znači da On blago postupa, prašta i oslobađa. U vezi sa zab-ranom prigovora i isticanja milostinje (dobročinstva) postoji više hadisa. U Sahihu Muslimovom navodi se od Ebu-Zerra da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /413/
Odgovori
"Sa trojicom ljudi Allah neće razgovarati na Sudnjem danu, neće ih pogledati niti osloboditi i njima slijedi bolna kazna: sa onim koji prigovara za ono što je dao, s onim ko spusti svoju odjeću, i s onim koji proda svoju robu uz lažnu zakletvu." Zato Allah Uzvišeni kaže: "O vjernici, ne kvarite milostinje svoje prigovorima i uvredama!", kazujući tako da se milostinja kvari prigovorima i uvredama nakon što se da, jer nagrada za dobročinstvo gubi se zbog grijeha od prigovora i uvreda.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "kao što to čini onaj koji imetak svoj troši da bi se ljudima pokazao" To znači: ne kvarite svoje milostinje prigovorima i vrijeđanjem, kao što to čini onaj koji se time pokazuje pred ljudima pokazujući njima da se želi približiti Allahu, dok mu je prava namjera da ga ljudi hvale ili pak nešto drugo na ovome svijetu, što pretpostavlja prekid odnosa prema Allahu i želje za Njegovim zadovoljstvom! U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "a ne vjerujući u Allaha i drugi svijet!" Nakon toga, Allah Uzvišeni navodi primjer čovjeka koji se pretvara pred ljudima trošenjem svoga imetka: "Primjer njegov je kao primjer glatke stijene." Riječ znači: glatki kamen (stijena) "na kome ima zemlje, pa ga pogodi veliki pljusak"; riječ znači jaka kiša, "i ogoli ga", tj. ostavi ga glatkim i suhim bez imalo zemlje koja je tu bilaIsto tako i djela licemjera, koji se pretvaraju, nestanu i izgube se kod Allaha Uzvišenog, jer su njihova djela koja su ljudi vidjeli bila poput one zemljeAllah Uzvišeni kaže: "Oni nemaju nikakve koristi od onoga što su stjecali. A Allah ne upućuje na Pravi put ljude koji ne vjeruju."

"Oni koji troše svoj imetak u želji za zadovoljstvom Allahovim i sigurni su u nagradu za to, slični su bašči na uzvišici na koju se izlila obilna kiša, pa daje dvostruki urod! A ako se na nju ne izlije obilna kiša, opet bude rose! Allah dobro vidi što vi radite!"/265/

Ovo je primjer vjernika koji troše svoj imetak u želji za Allahovim zadovoljstvom, "i sigurni su u nagradu za to", tjoni su sigurni, uvjereni da će ih Allah za to nagraditi najobilnijom nagradom. Slično ovome ima značenje sahih hadis o kojem postoji opće slaganje: /414/ "Koji budu postili ramazan vjerujući i računajući na nagradu", tj. vjerujući u njegovu obavezu i računajući na nagradu kod Allaha, "slični su bašči na uzvišici", tjslični su vrtu na uzvišenju na zemlji po kojoj teku rijeke, "na koju se izlila obilna kiša", tjjaka kiša, kao što je naprijed navedeno,"pa ona da plod", tj. svoj plod, "dvostruki!", tj. u odnosu na druge bašče. "A ako se na nju ne izlije obilna kiša, padne kiša rosulja!", tj. sitna kiša koja ne da suši zavladati. Jer, ako se na nju ne izlije obilna kiša, onda će padati sitna kišica, pa će joj i to biti dovoljno! Isto tako, djelo vjernika nikada se ne gubi, nego ga Allah prima i umnožava svakome prema njegovim djelima. Zato Allah Uzvišeni i kaže: "Allah dobro vidi što vi radite!", tj. ništa od djela Njegovih robova Njemu se ne može sakriti.

"Da li bi iko od vas volio da posjeduje bašču punu palmi i grožđa, ispod koje rijeke teku i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da je onda vatrena oluja zadesi preko nje i ona izgori?! Tako vam Allah objašnjava Znamenja Svoja, da biste razmislili!" /266/

Komentirajući ovaj ajet El-Buhari navodi predanje od Ubejda ibn Umejra, koji kaže da je jednoga dana Omer ibn Hattab upitao ashabe Allahovog Poslanika: Šta mislite, povodom čega je objavljen ovaj ajet: .."Da li bi iko od vas volio da posjeduje bašču punu palmi i grožđa...?" Oni su kazali: "Allah to najbolje zna!" Omer se, potom, naljutio i rekao: "Kažite, znamo ili ne znamo!?.." Ibn-Abbas, r.a., kazao je: "Vladaru vjernih, u vezi s tim imam jednu ideju!" Omer je rekao: "Kaži i ne potcjenjuj sebe, bratiću moj!", a Ibn-Abbas je rekao: "Navest ću primjer djela!" "Kojeg djela?", upita OmerIbn-Abbas tada reče: "Bogatog čovjeka koji radi pokoravajući se Alla­hu, zatim mu Allah pošalje šejtana, pa počne grije­he činiti dok svoja djela ne upropasti!" Ovaj hadis dovoljno komentira gornji ajet ukazujući prvo na primjer dobrih djela, a zatim kako promjena ponašanja u životu može sasvim poništiti prethodna dobra djela. Stoga, kada se čovjek nađe u teškoj situaciji, a zatreba mu pomoć od prethodnih djela koje je uradio neće ih naći.
Odgovori
Zato Allah Uzvišeni kaže: "a da je ostario i da ima nejaku djecu, a onda naiđe oluja preko nje", tjžestoki vjetar, "sa vatrom i ona izgori?!", tjizgore plodovi i drveće, pa čovjek dođe u tešku situacijuTakvo je i stanje nevjernika na Sudnjem danu, kada se vrati Allahu Uzvišenom i ne bude imao dobra djela da ga zaštite, pa će sam sebe koriti. Baš kao što ni ovaj starac nema snage zasaditi drveće u bašči. Kada ne bude našao ništa što je dao za sebe da bi mu se tada vratilo, kao što ovome starcu nisu od koristi njegova malodobna djeca, i ne bude imao nagrade u času kada mu je najpotrebnija, kao što ovaj nema bašče kada je star, a djeca mu nejaka, kada mu je najpotrebnija! Zato Allah Uzvišeni kaže: "Tako vam Allah objašnjava Znamenja Svoja, da biste razmislili!", tj. da biste pouku izvukli i navedene primjere razumjeli i postupali u skladu s tim Allah Uzviženi kaže: "To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju." (29:43)

"O vjernici, dijelite od lijepih stvari koje ste stekli, i od onoga što smo vam Mi iz Zemlje izveli! Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili, kada ni sami to ne biste primili osim zatvorenih očiju! I znajte da je Allah nezavisan i hvale dostojan!" /267/ "Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobro Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući." /268/ "On daje mudrost kome hoće, a onome kome je mudrost dana, dano je veliko dobro! A samo razumom obdareni pouku prihvataju!" /269/

Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima, vjernicima, da dijele od svoga imetka, pod čim se ovdje misli na milostinju/sadaku. Ibn-Abbas kaže: "Od lijepih stvari imovine kojom ih je Allah opskrbio, te su je stekli." Isto tako, on kaže: "Naredio im je da dijele od najljepšeg, najkvalitetnijeg i najvrednijeg dijela imetka, a zabranio da daju milostinju od lošeg, nekvalitetnog i pokvarenog dijela imetka, jer i Allah je dobar i prima samo dobro." Zato i kaže: "Ne izdvajajte ono što ne vrijedi!", tj. ne odabirite što je loše (pokvareno), "da biste to udijelili, kad ni sami to ne biste primili", tj. što ne biste uzeli ukoliko bi se vama dalo, osim da zažmirite Allah je nezavisan od toga više nego vi, pa ne dajite Allahu ono što sami ne volite. Ajet je, inače, objavljen u vezi sa grupom Ensarija Medinlija koji su dijelili kao sadaku loše hurme... "osim zatvorenih očiju"Uzmimo za primjer: kada bi vam neko bio nešto dužan, pa to donio lošije nego što je zadužen, vi to ne biste primili kao dobro, a da ne utvrdite nedostatak. Kako onda da dajete svome Gospodaru ono s čime sami niste zadovoljni?! A vaša je obaveza prema Meni da date iz najljepšeg i najvrednijeg imetka vašega! Predanje navodi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa, a Ibn-Džerir uz predanje dodaje riječi Allaha Uzvišenog: "Nećete dobro postići dok ne budete dijelili od onoga što volite!" (3:92)

"I znajte da je Allah nezavisan i hvale dostojan!" To znači: ako vam je i naredio da dajete milostinju iz najljepšeg dijela imetka, Njemu to ne treba, nego je to samo sa ciljem kako bi siromašnoga izjednačio s bogatim. Tako kaže: "Do Allaha neće doprijeti meso njihovo, niti krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša!" (22:37) On je nezavisan od svih stvorenja, dok su sva Njegova stvorenja o Njemu ovisna. On je neizmjerno dobar i ono što je kod Njega ne nestaje. Stoga, ko bude dao milostinju iz onog dobra što je stekao, neka zna da je Allah Bogat Neovisan o tome i da neizmjerno daje, Plemenit i Darežljiv, te da će ga za to nagraditi dajući mu višestruko. Onaj Koji mu daje zajam nije siromah niti nasilnik. On je hvale Vrijedan, tj. zaslužuje hvalu za sva Svoja djela, riječi, zakone i moći. Nema boga, niti gospodara osim Njega! "Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobroAllah je neizmjerno dobar i sveznajući." Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /415/

"Šejtan ima interes prema čovjeku, a melek ima interes, također Interes šejtana je da ga navede na zlo i negaciju istine, a želja meleka je da ga navede na dobro i potvrdu istine. Ko to nađe, neka zna da je to od Allaha i neka Mu zahvali, a ko nađe šta drugo, neka traži zaštitu od šejtana!" Zatim je proučio: "Šejtan vas plaši siromaštvom i navodi vas na zlo, a Allah vam obećava oprost i dobro." To prenose Tirmizi, En-Nesa'i, a uvrštava i Ibn-Habban u svoj Sahih. Značenje riječi: "Šejtan vas plaši siromaštvom" jeste: šejtan vas zastrašuje siromaštvom kako biste čvrsto držali ono što vam je u rukama i ne biste to trošili za Allahovo zadovoljstvo "i navodi vas na zlo", tj. usto, navodi vas da činite pogreške, grijehe, kršite zabrane (harame) i suprotstavljate se TvorcuAllah Uzvišeni kaže: "A Allah vam obećava oprost od Sebe", za razliku od šejtana, koji vas navodi na zlo; "i dobro", za razliku od šejtana, koji vam prijeti siromaštvom. "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!" "On daje mudrost kome hoće", tjdaje znanje (spoznaju) Kur'ana, ono što derogira i što je derogirano, ono što je jasno (utvrđeno) i što je nejasno (neutvrđeno), što je naprijed i što je nazad, što je halal i što je haramSlično navodi i Ibn-Abbas. Ibn-Merdevejh navodi od Ibn-Mes'uda, koji direktno prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /416/ "Najviša mudrost je strah od Allaha."
Odgovori
Mudžahid kaže: "Mudrost je pogoditi riječju", a Lejs ibn Sulejm: "To je znanje, razumijevanje i Kur'an." Ebul-Alijje kaže: "Mudrost je strahopoštovanje prema Allahu." Pored toga, ima mišljenja da je to razumijevanje, sunnet i razumMalik kaže: "To je razumijevanje vjere, i milost i dobrota koju Allah stavlja u srca." Suddi kaže: "Mudrost je vjerovjesništvo!" Ispravno je, međutim, mišljenje većine učenjaka da se to ne odnosi posebno na vjerovjesništvo, nego da ima općenitiji smisao, a da je vjerovjesništvo najviši stupanj, a poslanstvo najspecifičniji. Međutim, sljedbenici vjerovjesnika imaju udio u dobru kao sljedbenici, kao što stoji u nekim hadisima: Imam Ahmed prenosi od Ibn-Mes'uda, koji je čuo od Allahovoga Poslanika kako kaže: /417/

"Nema zavidnosti, osim u dvije stvari: prema čovjeku kojem je Allah dao imetak, pa ga on potroši za Istinu, i čovjeku kojem je Allah dao mudrost, pa on po njoj sudi i poučava druge." Ovako prenose El-Buhari, Muslim, En-Nesa'i i Ibn-Madže u više lanaca od Ismaila ibn ebi Halida. "A shvatiti mogu samo razumom obdareni!", tj. savjetima i opomenama koriste se samo oni koji imaju uma i razuma, smisao je ovoga obraćanja i značenje govora.

"Za sve što potrošite ili se zavjetujete Allah sigurno zna! A nasilnicima nema pomagača!" /270/ "Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima, i On će pokriti vaša loša djela! A Allah dobro zna ono što vi radite!"/271/

Allah Uzvišeni navodi da On zna za svako dobro koje se podijeli ili zavjetom potroši. To pretpostavlja nagradu obilnu od Allaha ukoliko je učinjeno u težnji za približavanjem Allahu i nadi za onim što je On obećao, odnosno prijetnju onome ko ne bude radio pokora vajući Mu se, nego bude djelovao suprotno Njegovim zapovijedima, proglašavao lažnim Njegove riječi i obožavao uporedo s Njim nekoga drugogaU tom smislu Allah Uzvišeni kaže: "A nasilnicima niko neće moći pomoći!", tj. na Sudnjem danu oni neće imati pomagača koji bi ih sačuvali od Allahove kazne i patnje. "Lijepo je kada javno dajete milostinju", tj. ako to javno učinite, to je divno. "...ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima" U ovome je dokaz da je davanje milostinje tajno bolje nego javno, budući da to pokazuje da nema u tome licemjerja. Izuzetak čini namjera da se da primjer ljudima kako bi to i oni činili, što je dobro, ali je u osnovi najbolje da se daje kada niko ne vidiTo se potvrđuje i u oba sahiha u kojima se navodi predanje od Ebu-Hurejrea u vezi sa sedam osoba koje će Allah zaštititi Svojim hladom na Dan kada drugog hlada neće biti: /418/

"...i čovjek koji bude davao milostinju krijući to toliko da mu ne zna ljevica šta mu radi desnica!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /419/ "Onaj koji glasno uči Kur'an poput onoga je koji javno daje milostinju, a onaj koji u sebi uči Kur'an poput onoga je koji tajno milostinju daje!" Općenito ajet znači da je davanje milostinje kada niko ne vidi bolje, bez obzira bila to milostinja koja je stroga obaveza (farz) ili koja je poželjna (mendub)Međutim, Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa njegov komentar ovog ajeta: "Allah je učinio dobrovoljnu milostinju koja se daje tajno sedamdeset puta vrednijom od one koja se daje javno, a učinio je obaveznu milostinju koja se daje javno dvadeset i pet puta vrednijom od one koja se daje tajno!" "jer tako će i On pokriti vaša loša djela!", tj. za milostinje koje dajete On će vam dati dobro podižući vaše stupnjeve i pokrivajući vaša hrđava djela. "A Allah dobro zna ono što vi radite!", tj. ništa Mu se od toga neće moći sakriti i On će vas za to nagraditi.

"Nije na tebi da ih na Pravi put izvodiš, jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoće! Dobro koje podijelite vaše je, a nećete dijeliti osim u težnji za licem Allahovim!  A ono što od dobra udijelite drugima, to će vam se nadoknaditi i neće vam se nepravda učiniti!" /272/ "Siromasima koji su iznureni na Allahovom putu, pa ne mogu hoditi po zemlji, neznalica misli da su imućni zbog njihove skromnosti i suzdržljivosti! Poznat ćeš ih po izgledu njihovu, jer oni ne dodijavaju ljudima proseći! A za ono što od dobra podijelite, Allah doista zna!" /273/ "Onima koji dijele imovinu svoju noću i danju, tajno i javno, pripada nagrada kod Gospodara njihova! I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti!"/274/

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je /420/ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedao da se milostinja daje samo pripadnicima islama dok nije objavljen ovaj ajet: "Nije tvoje da ih na Pravi put izvodiš!", pa mu je naređena milostinja svakome ko je bude tražio, bilo koje vjere bio, "jer Allah izvodi na Pravi put koga On hoće! Dobro koje podijelite vaše je!" Isto tako kaže: "Ko dobro djelo učini, za sebe je učinio!" (45:15) Sličnih ajeta u Kur'anu ima mnogo. "...a nećete dijeliti osim u težnji za licem Allahovim!" Ata el-Horasani kaže: "Znači, ako daješ za Allaha, nije te briga šta on radi." To je dobro značenje! Onome koji daje milostinju, ako je daje u težnji za Allahom Uzvišenim, nagrada će i biti od Allaha! On nije odgovoran za to da li to dao dobrom ili lošem čovjeku, onom ko to zaslužuje ili ko ne zaslužuje, jer će on biti nagrađen prema svojoj namjeri! To potvrđuje i završetak ajeta: "A ono što od imetka udijelite drugima, to će vam se nadoknaditi i neće vam se nepravda učiniti!" U hadisu koji se navodi u dva Sahiha prenosi se od Ebu-Hurejrea da je pripovijedao kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /421/
Odgovori
Neki čovjek se zarekao: "Večeras ću obavezno dati sadaku!", a zatim je izišao i dao je jednoj prostitutki. Ljudi su nakon toga govorili kako je sadaku dao prostitutkiZatim je zahvalio: "Allahu moj, Tebi hvala za prostitutku, a i večeras ću obavezno dati sadaku!" I dao je nekom imućnom čovjeku! Pa su ljudi osvanuli pričajući kako je dao sadaku bogatašuA on je rekao: "Allahu, Tebi hvala na bogatašu! I večeras ću obavezno dati sadaku!" Te večeri dao je sadaku nekom lopovu. Ljudi su opet pričali: "Večeras je dao sadaku lopovu!" A on je rekao: "Allahu moj, hvala ti za prostitutku, za bogataša i lopova!" Zatim mu je neko došao i rekao: "Što se tiče tvoje sadake, ona je primljenaŠto se tiče prostitutke, možda će se popraviti i ostaviti prostituciju, možda će i bogati čovjek iz toga pouku izvući, pa početi i sam dijeliti od onoga što mu je Allah dao, a možda će se i lopov time odvratiti od krađe!" "Siromasima koji su iznureni na Allahovom putu", znači: muha-džirima koji su se predali Allahu i Njegovom Poslaniku, pa su se doselili u Medinu i nemaju ništa od onoga što im je potrebno, "pa ne mogu hoditi po zemlji", tj. ne mogu putovati kako bi se osigurali za životSintagma "hođenje po Zemlji" znači putovanje Allah Uzvišeni kaže: "A kada putujete po Zemlji, nije vam grijeh da skratite namaz!" (4:101)
 "Neznalica misli da su imućni zbog njihove skromnosti i suzdržljivosti!", tj. onaj koji o njima i njihovom stanju ne zna ništa misli da su bogati, zbog njihove suzdržljivosti i skromnosti u oblačenju, govoru i ponašanju. U ovom smislu navodi se i hadis koji bilježe El-Buharija i Muslim od Ebu-Hurejre: /422/ "Nije siromah onaj koji okolo obilazi proseći niti onaj koga zadovolji (odbije) hurma ili dvije, zalogaj ili dva, jelo ili dva, nego je siromah onaj koji nema dovoljno, za kojeg se ne zna pa mu se da i koji ništa ne moli od ljudi." To prenosi i AhmedImam Ahmed, također, navodi predanje od Abdurrahmana ibn Ebi-Seida, koji navodi od svoga oca da je rekao: /423/ "Majka me je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga nešto zamolim, pa sam došao kod njega i sjeo. Primio me je i rekao: 'Onaj ko hoće bogatstvo, Allah će ga učiniti imućnim; ko je suzdržljiv, Allah ga je takvim učinio, ko je zadovoljan onim što ima, Allah će ga zadovoljiti! Ko prosi, a ima vrijednosti koliko jedna ukijja (oka), on pretjeruje.'" Zatim kaže: "Rekao sam u sebi: 'Moja deva jakuta vrednija je od ukijje (oke)Vratio sam se i nisam ništa molio!" "A za ono što od dobra podijelite Allah doista zna!", tj. ništa od toga Njemu se ne može sakriti i On će na Sudnjem danu za to dati obilnu nagradu.

"Onima koji dijele imovinu svoju noću i danju, tajno i javno, pripada nagrada kod Gospoda­ra njihova! I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti!" Ovim Allah Uzvišeni hvali one koji svoju imovinu troše na putu Allahovom i u težnji za Njegovim zadovoljstvom u svako dobaU to spadaju čak i troškovi za porodicuImam Ahmed prenosi od Ebu-Mesuda, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /424/ "Kada musli­man nešto potroši za svoju porodicu računajući to u ime Allaha, to mu je sadaka!" Navode ga autori dva Sahiha od Šubeta Riječi: "njima pripada nagra­da kod Gospodara njihova" znače da na Sudnjem danu za "ono što su učinili dijeleći, pokoravajući se Allahu"; "I za njih nema straha, niti će se oni žalostiti!" To je već ranije komentirano.

"Oni koji se kamatom hrane neće se dići osim kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: 'Trgovina je doista isto što i kamata!' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni pak koji opet to učine bit će stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati."/275/

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo čestite ljude koji dijele svoj imetak, koji iz njega izdvajaju zekat, koji preferiraju dobro i daju onima kojima je potrebno, te rodbini, u svakoj situaciji i u svako doba, spomenuo je i one koji se bogate kamatama ili stječu imetke na nedozvoljene načine, radeći sumnjive ili zabranjene poslove, te je upozorio da će njihova djela stajati uz njih na Dan izlaska iz kabura, ustajanja i oživljenja. On je sankcionirao jedenje kamate i imetka ljudi na nedozvoljen način i u sumnjivim radnjama navodeći izviješća o njima na Dan izlaska iz kabura, ustajanja i oživljenja. U tom smislu On kaže: "Oni koji se kamatom hrane neće se dići osim kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio." Oni neće ustati iz svojih kabura na Sudnji dan drugačije nego kako ustaje epileptičar, koji je pao na­kon što ga je šejtan izbezumioIbn-Abbas kaže: "Onaj koji jede kamatu, na Sudnji dan će biti oživljen kao luđak koji se guši." Prenosi Ibn Ebi-Hatim, a slično navodi i nekolicina tabiinaIbn-Džerir navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Na Sudnji dan će se kazati onome koji je jeo kamatu kada on ustane iz svoga kabura: "Uzmi svoje oružje za rat!", a za­tim je proučio: .."oni koji se hrane kamatom..itd." El-Buhari navodi predanje od Semjure ibn Džunduba u dugom hadisu o snu: /425/
Odgovori
"pa smo došli na rijeku i činilo mi se da je kazao kako je crvena kao krv. U rijeci se kupao neki kupač, a na obali rijeke bio je neki čovjek koji je sakupio mnoštvo kamenjaI dok se kupač kupao, do njega je došao čovjek koji je bio na obali rijeke sa sakupljenim kamenjem, otvorio mu je usta i ubacio kamen u usta." U svom komen­taru on navodi da je to onaj koji jede kamatu! "To je zato što su govorili: "Kupoprodaja je doista isto što i kamata!", iako je Allah dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu! Oni su to dozvoljavali zato što su se suprotstavljali odredbama Allahovoga zakona. Riječi: "iako je Allah dozvolio kupoprodaju, a zabranio kamatu!" čini se da predstavljaju dopunu pret-hodnih i odgovor na njih, odnosno, na suprotan stav onome koji su oni zastupali, iako su znali da Allah to različito tretira u Svojim odredbama On je Znalac Mudri, Čiji sud niko ne smije promijeniti, odnosno, Kome se ne postavlja pitanje šta čini, dok se njima to pitanje postavlja! On zna suštinu stvari i ono što je u njima dobro i što je korisno za robove Njegove, pa im to dozvoljava, te što je za njih štetno, pa im to zabranjuje! On je prema njima milostiviji od roditelja prema svom djetetu! Zato On kaže: "Onome do koga dopre pouka Gospodara njegovoga, pa se okani, pripada ono što je prije stekao i to je stvar Allaha." To znači: do koga dopre Allahova zabrana kamate, pa on tada prestane s tim, njemu pripada ono što je ranije uradio, u skladu s riječima Allaha Uzvišenog: "Allah prašta ono što je već bilo!" (5:95) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je prilikom Osvojenja Meke: /426/

"Svaka kamata iz paganskog doba stavljena je pod ova moja dva stopala, a prva kamata koju ja stavljam kamata je Abbasova!" Nije im naredio da vrate viškove koje su uzimali u periodu paganstva, nego je oprostio ono što je prošlo, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Njemu pripada ono što je ranije stekao i to je stvar Allaha!" Znači pripada mu ona kamata koju je potrošio prije zabraneIbn Ebi-Hatim navodi predanje od Alijje bint Ebqa' /427/ da je Bahna, majka djeteta od Zejd ibn Erkama rekla Aiši, supruzi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Majko vjernika, poznaješ li Zejda ibn Erkama?" Odgovorila joj je: "Da", a ona je rekla: "Ja sam ga prodala kao roba Ata'u za osam stotina. On je, zatim, zatrebao tu vrijednost, pa sam ga kupila prije isteka roka za šest stotina." Ona joj je rekla: "Nije dobro što si to kupila, to je loše! Obavijesti Zejda da to kvari njegov džihad sa Allahovim Poslanikom, ako se već nije pokajao!" Zatim Bahna kaže: "Šta misliš da ti ostavim dvije stotine a uzmem šest stotina?" Ona joj reče: "Da", a zatim prouči: "Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se okani, pripada ono što je prije stekao."

Ovo predanje je poznato i predstavlja argument za onoga ko zabranjuje davanje na veresiju uz povećanu cijenu uz izvjestan broj drugih hadisa! Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Oni pak koji se vrate" kamati i koriste je nakon što im je došla zabrana od Allaha, nužno zaslužuju kaznu i imaju protiv sebe dokazZato Allah Uzvišeni kaže: "oni su stanov­nici Vatre, u kojoj će vječno ostati" Ebu-Da­vud navodi od Džabira: Kada je objavljen ajet: .."Oni koji se kamatom hrane, neće se dići osim...", Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /428/ "Ko ne ostavi napoličarstvo neka očekuje protiv sebe rat Allaha i Njegova poslanika." To navodi El-Hakim u svom Mustedreku uz napomenu da je sahih po uvjetima Muslima, iako ga autori dva sahiha nisu na­veli. Napoličarstvo je zabranjeno, a to je: "davanje zemlje pod zakup na obradu", "kupovina plodova na stablu kao da su već obrani i na zemlji", "kupovina žita u klasu kao da je već požnjeveno"Sve navedeno i tome slično zabranjeno je (haram) kako bi se spriječila kamata, budući da nije moguće ustanoviti jednu mjeru za robu te vrste dok se ne osuši. Zato su i šerijatski pravnici suzili puteve koji vode kamati, kao i sredstva koja vode tome i koja su također haram, jer ono što vodi haramu također je haram, kao što je i ono bez čega ne može biti dužnosti (vadžiba) također vadžib! Problem kamate jedan je od najkompleksnijih problema za mnoge poklonike znanosti, a u osnovi mu je čuvanje od sumnjivih stvari. U dva sahiha stoji predanje od Nu'mana ibn Bešira, koji kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /429/

"Halal je jasan i haram je jasan, a između toga dvoga su sumnjive stvari. Stoga, ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvao je svoju vjeru i čast, a ko uđe u sumnjive, ušao je u haram, kao što čoban čuva stado oko zabrane tako blizu da skoro uđe!" U Sunenima se od Hasana ibn Alija, r.a., navodi da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /430/ "Ostavi ono u što sumnjaš, a prihvati ono u što ne sumnjaš!" U drugom hadisu stoji: /431/ "Grijeh je ono što ti srce golica, a duša ti oklijeva, i nije ti drago da to ljudi znaju!" Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: "Posljednje što je objavljeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ajet o kamati." Predanje navodi El-Buhari, a Ahmed prenosi od Omera da je rekao: "Među posljednjim ajetima koji su objavljeni bio je ajet o kamatiAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je na ahiret prije nego je nama to objasnio, i zato ostavite kamatu i svaku sumnju." Imam Ahmed navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /432/
Odgovori
"Ljudima će doći vrijeme kada će uzimati kamatu!" Zatim kaže: Njemu je neko rekao: "Da li svi ljudi?", pa je odgovorio: "Ko je od njih ne bude uzimao, obuhvatit će ga njena prašina!" To prenose Ebu-Davud, En-Nesa'i i Ibn-Madže. U tom smislu je i zabrana sredstava koja vode haramima u hadisu koji navodi imam Ahmed od AišeOna kaže: /433/ "Kada je objavljen ajet s kraja sure "El-Bekare" o kamati, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je u džamiju, proučio to i zabranio trgovinu vinom." To navodi grupa učenjaka, osim Tirmizija, posredstvom A'meša, a ovo je verzija El-Buharijeva. Od Alije i Ibn-Mes'uda navode se riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /434/ "Allah je prokleo onoga ko uzima kamatu, od koga se uzima, ko to svjedoči i ko zapisuje!"

"Allah uništava kamatu, a umnožava milostinje, Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika!" /276/ "Onima koji vjeruju, i dobra djela čine, i namaz obavljaju, i zekat daju, pripada nagrada kod Gospodara njihova.  Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste!"/277/

Allah Uzvišeni saopćava da On uništava kamatu, tjili je potpuno uklanja iz ruku onoga koji je uzima, ili mu zabrani blagoslov u imetku, pa od toga nema koristi, odnosno uništi ga zajedno s njom na ovome svijetu, a kažnjava na Sudnjem danu, kao što i kaže: "A ono što date na kamatu da se uveća putem imovine drugih ljudi, kod Allaha se neće uvećati!" (30:39) Ahmed navodi predanje od Ibn-Mes'uda, koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /435/ "Doista kamata, ako se i umnoži, njen konačni bilans ide naniže!" To spada u poslovanje koje ima učinak suprotan od onoga koji se želi postići "a umnožava milostinje" čita se sa "dammom" na slovu "ya", bez pojačanja, kao: "rasti, uvećavati se" i "davati uz kamate, oplođivati, prekoračiti", tj. umnožiti i razviti. Čita se, također, i: , sa "dammom" i pojačanjem, odnosno infinitivom "odgojiti, razviti"El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, koji kaže: /436/

"Ko da milostinju u vrijednosti od jedne datule koju je s halalom stekao a Allah ne prima izuzev dobro! Allah će mu to primiti desnom rukom, i uvećati njenom vlasniku, kao što neko od vas hrani ždrijebe, dok ne postane veliko kao brdo." "Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika!" On ne voli onoga čije srce ne vjeruje, koji griješi riječju i djelom, pa tako kraj ajeta treba da odgovara ovome svojstvu, tjda onaj koji uzima kamate nije zadovoljan onim što mu je Allah dodijelio kao halal, pa nastoji jesti imovinu drugih ljudi na nedozvoljen način, različitim vido-vima prljave zarade. On time negira blagodati koje su mu dane, čini nasilje i grijeh jedući imovinu ljudi na nedozvoljen način. Zatim, Allah Uzvišeni objavljuje pohvalu Gospodara Uzvišenoga Svojim robovima koji su pokorni Njegovim zapovijedima, koji su Mu zahvalni, koji čine dobro Njegovim stvorenjima obavljajući namaz i dijeleći zekat. On ih obavještava kakve časti im je pripremio, odnosno da će oni biti među sljedbenicima koji vjeruju, pa kaže: "Onima koji vjeruju i dobra djela čine, namaz obavljaju, i zekat daju, pripada nagrada Gospodara njihova. Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste!"

"O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vjernici." /278/ "Ako to ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaših; nećete nepravdu učiniti niti će vama nepravda biti učinjena." /279/ "A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte dok mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako znate!" /280/ "I bojte se Dana u kome ćete Allahu vraćeni biti, zatim će svakome što je zaslužio isplaćeno biti! I nikome nepravda neće biti učinjena!"/281/

Allah Uzvišeni naređuje robovima Svojim, vjernicima, da Ga se boje zabranjujući im ono što ih približava Njegovoj srdžbi i udaljava od zadovoljstva Njegovoga, pa kaže: "O vjernici, bojte se Allaha !", tjčuvajte Ga se i pazite šta radite; "i ostavite što je preostalo od kamate!", tj. ostavite ljudima višak od glavnice vašeg imetka nakon ove opomene, "ako vjerujete" u ono što vam je Allah propisao, tj. dozvoljavajući vam kupoprodaju, zabranjujući kamatu i sl. /437/ Zejd ibn Eslem i neki drugi navode da je ovo objavljeno u vezi s Beni-Omerom ibn Umejra iz plemena Sekif i Beni-Mugirom iz plemena Mahzum, među kojim je u vrijeme paganstva postojao kamatni odnos. Kada je došao islam i oni ga prihvatili, pleme Sekif je zatražilo da to uzmu od njihU vezi s tim oni su razgovarali i pripadnici Beni-Mugire su rekli: "Nećemo davati kamatu u islamu!" Attab ibn 'Usejd, zapovjednik Meke, povodom toga napisao je žalbu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je objavljen navedeni ajet Allahov Poslanik zatim mu je napisao: "O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako vjerujete." /278/
Odgovori
"Ako to ne učinite, eto vam onda, neka znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova!" Oni su rekli: "Kajemo se Allahu i ostavljamo ostatak kamate", a potom su to sve i ostavili. Ovo je stroga prijetnja svakome ko nastavi uzimati kamatu nakon upozorenja. Ibn-Džurejdž navodi od Ibn-Abbasa da "pa eto vam rata", znači "budite sigurni u rat od Allaha i Poslanika Njegova!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Hasana i Ibn-Sirina da su rekli: "Tako nam Allaha, ovi zelenaši su oni koji jedu kamatu i oni su se složili s tim da Allah i Njegov Poslanik rat protiv njih vode. Kada bi ljudi imali pravednog vođu, on bi tražio od njih da se pokaju, pa ako to ne bi učinili, bili bi ubijeni." Katade kaže: "Allah im obećava ubistvo, kao što to čuju, tako da je njihova krv halal ma gdje se nalazili. Zato se čuvajte poslovanja s kamatom. Jer Allah je halal proširio i dobrim proglasio, pa ne dozvolite da vas neimaština odvede u grijeh prema Njemu!" "A ako se pokajete, pripadaju vam glavnice imetaka vaših; nećete nepravdu učiniti" (uzimanjem viška), "niti će vama biti učinjena" na vaše glavnice. Naprotiv, vama pripada ono za što ste trud uložili bez viška ili manjka.

"A ako je dužnik u nevolji, onda pričekajte dok mu bude lakše; a da to date kao milostinju bolje vam je, ako išta znate!" Al­lah Uzvišeni naređuje strpljivost kada je dužnik u nevolji ili nije u stanju na vrijeme vratiti dug, za razliku od perioda paganstva kada bi dužniku nakon isteka roka za povratak duga govorili: "Ili daj dug, ili ćeš dati kamatu!" Zatim Allah preporučuje da mu oprosti dug, a za to obećava veliku nagradu, i kaže: "a da to date kao milostinju bolje vam je, ako išta znate!", tj. a da ostavite glavnicu u cjelini i oprostite to dužnikuU vezi s tim postoje brojni hadisi Vjerovjesnika, sallalla­hu alejhi ve sellem. Taberani navodi predanje od Ebu-Umame Es'ada ibn Zurare, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /438/ "Kome je drago da mu Allah da hlad onoga dana kada drugoga hlada ne bude bilo, neka olakša onome ko je u nevolji ili neka mu oprosti dug!" Imam Ahmed navodi predanje od Sulejmana ibn Burejde, koji navodi za svoga oca da je rekao: /439/

Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: "Ko odgodi rok dužniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat će mu se za svaki dan odgode sadaka u vrijednosti tog duga." Zatim sam čuo kako kaže: "Ko odgodi rok dužniku, za svaki dan će mu se pisati dvostruka sadaka!" Rekao sam: Čuo sam te, Allahov Poslaniče, kako kažeš: "Ko odgodi rok dužniku koji nije u stanju vratiti dug, pisat će mu se sadaka za svaki dan vrijednosti toga duga" a zatim opet: "Ko odgodi rok dužniku, za svaki dan će mu se pisati dvostruka sadaka!..." Na to im je on odgovorio: "Pisat će mu se sadaka za svaki dan u vrijednosti toga duga prije nego što dođe odgodom zakazani rok, a ako mu i nakon toga opet odgodi, pisat će mu se za svaki dan dvostruka nagrada...." El-Buhari navodi predanje od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /440/

Neki trgovac davao je novac na dug ljudima, pa kada bi vidio onoga koji nije u stanju vratiti dug, rekao bi svojim slugama: "Oprostite mu, jer možda će i Allah nama oprostiti! I Allah mu je oprostio!" Nakon toga, Allah Uzvišeni savjetuje Svoje robove podsjećajući ih na prolaznost ovoga svijeta, dolazak drugog svijeta, povratak Njemu, Njegov obračun za sva stvorenja prema njihovim djelima u ovome životu, te određivanje nagrade za dobro a kazne za zlo koje su učinili, pa kaže: "I bojte se Dana kada ćete Allahu vraćeni biti, kada će svakome što je zaslužio isplaćeno biti! I nikome nepravda neće biti učinjena!" Nakon objave ovoga ajeta Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, živio je još devet noći i umro u ponedjeljak, drugog dana rebiul-evvelaTako prenosi Ibn Ebi-HatimIbn-Merdevejh navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Posljednji ajet koji je objavljen bio je ovaj ajet: "I bojte se Dana kada ćete Allahu vraćeni biti!" Ibn Džurejdž kaže: "Navode da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga živio još devet noći, počev od subote, i da je umro u ponedjeljak." Prenosi Ibn- -Džerir.

"O vjernici, kada jedan od drugoga pozajmljujete do određenoga roka, zapišite to. Neka jedan pisar između vas to pravedno napiše i neka se pisar ne susteže napisati onako kako ga je Allah poučio! Neka on piše, a neka mu kazuje dužnik! Neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i ništa od toga neka ne izostavi! A ako je dužnik umno ograničen ili slab, ili ako nije u stanju kazivati, onda neka diktira njegov staratelj i to pravedno! I uzmite dva svjedoka između vas, pa ako ne nađete dva muškarca, onda jednog muškarca i dvije žene sa kojima ste kao svjedocima zadovoljni. Ako jedna od njih dvije pogrešno šta kaže, neka je druga podsjetiI neka se svjedoci ne suzdržavaju ako budu pozvani da ne dođu. Neka vam ne bude mrsko da to zapišete s rokom vraćanja, bio dug mali ili veliki! To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedočenje jače, i da ne sumnjate bolje, izuzev ako je riječ  o svakodnevnoj trgovini koju obavljate među vama, jer onda vam nije grijeh da to ne zapišete! Uzmite svjedoke i kada kupoprodaju zaključujete, i neka ne bude oštećen ni pisar ni svjedok! A ako to učinite, onda je to vaš grijeh! I bojte se Allaha i Allah će vas poučiti i Allah zna svaku stvar!"/282/
Odgovori


Verovatno Povezane Teme…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 2.131 29-12-2022.22:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 578 18-11-2022.11:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 473 18-11-2022.11:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: