Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
bekare sura kesir el ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Bekare
#91
Ed-Dahhak kaže: "Ako čovjek pusti suprugu, a s njom ima dijete koje ona doji, on je dužan izdržavati je i odijevati na uzoran način." "Majka ne smije nanijeti štetu zbog djeteta svoga", tj. tim što će ga odvojiti od sebe kako bi nanijela štetu njegovom ocu koji će ga odgajati. Ona, naime, nema pravo odvajati ga od sebe dok mu ne da mlijeko, bez kojeg najčešće ne može živjeti. Tek nakon toga, ona ga može od sebe odstraniti ukoliko želi s tim da ne učini štetu njegovom ocu. Otac također nema pravo oduzeti dijete od njegove majke kako bi joj nanio štetu. Stoga Allah Uzvišeni kaže: "a ni otac zbog svog djeteta...", tj. ni on neka ne uzima dijete od nje kako bi joj štetu nanio.

To navode dio tabiina te neki drugi učenjaci. "Nasljednik ima slične obaveze." On ima obaveze slične onima koje ima i otac djeteta u pogledu troškova za majku djeteta, zadovoljavanja njenih prava i nenanošenja joj bilo kakve štete. To je mišljenje većine. To navode kao argument i sljedbenici Ebu-Hanife i Ibn-Hanbela, koji smatraju da su i rođaci obavezni jedni druge izdržavati, a prenosi se i od Omera ibn Hattaba i većine pripadnika zdrave tradicije, to se preferira na osnovi hadisa Semure, koji se navodi direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /370/ "Ko bude imao kao roba bližeg rođaka mahrema, dužan je osloboditi ga." Usto navodi da dojenje poslije dvije godine ponekad može biti i štetno za dijete, bilo u fizičkom ili psihičkom smislu. Od Alkame se prenosi da je Allahov Poslanik vidio ženu kako doji dijete starije od dvije godine, po joj je rekao: "Nemoj ga dojiti!"

"Zato, ako njih dvoje na lijep način i po dogovoru odluče dijete odbiti, nisu grješni!" To znači, ako se oni slažu da ga odbiju prije dvije godine i u tome vide njegovo dobro, tada nisu grješni. U tom slučaju ne treba da taj stav zauzme jedno mimo drugog, ili to nametne drugome bez dogovora. To je alternativno rješenje za dijete, odnosno obaveza da se gleda njegov interes kao vid milosti Božije prema Njegovim robovima, jer On upozorava roditelje i upućuje ih da vode računa o svojim interesima, kao i interesima djetetaU poglavlju "Et-Talak" (Razvod) Allah Uzvišeni kaže: "a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumijevajući se međusobno na lijep načinA ako nastanu razmirice, u tom slučaju će druga dijete doji­ti." (65:6) "A ako zaželite svojoj djeci dojilje naći, nije vam grijeh predati ono što na lijep način hoćete dati." Ako se oni slože da otac od dojilje uzme dijete zbog određenog razloga, nema smetnje da on dojilji na lijep način da naknadu za njen dota­dašnji trud. U tom slučaju njegovo dijete će dojiti druga uz nadoknadu, u skladu s lijepim opho-đenjem. "Bojte se Allaha!", u svakoj situaciji, "i znajte da Allah dobro vidi ono što vi radite" Ovim je rečeno da se Njemu ne može ništa sakriti, ni riječi ni djela.

"Oni koji od vas umru ostavljajući žene svoje, žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset danaI kada one ispune propisani rok, vi niste grješni za ono što one po propisu urade. A Allah dobro zna ono što vi radite." /234/

Ovo je zapovijed od Allaha Uzvišenog ženama čiji muževi umru da rok čekanja provedu u trajanju od četiri mjeseca i deset noći. Ova odredba odnosi se podjednako na žene koje su imale seksualni odnos kao i one koje nisu, te o tome postoji konsenzus. Osnov na kome se zasniva obuhvaćanje žena koje nisu stupile u seksualni odnos jeste opći smisao ajeta, te hadis koji prenosi imam Ahmed, priređivači Sunena, te kojega Tirmizi smatra za sahih: /371/ Ibn-Mes'udu je postavljeno pitanje u vezi s čovjekom koji je oženio neku ženu, pa zatim umro prije nego je s njom stupio u seksualni odnos a nije joj vjenčani dar (mehr) odredio. To pitanje su mu postavili više puta". Odgovorit ću na osnovi svog mišljenja", kaže on, "pa ako bude ispravno, to je od Allaha, a ako bude pogrešno, to je od mene i šejtana Allah i Njegov Poslanik su čisti od toga.

Njoj pripada puni iznos mehra." U drugoj verziji stoji: "Njoj pripadaju odgovarajuća naknada bez umanjenja ili povećanja, te rok čekanja iddet i nasljedstvo." Ma'kal ibn Jesar el-Ešdže'i tada je ustao i rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako presudio u slučaju Buru'e bint Vašik", a na to se Abdullah jako obradovao! U jednoj verziji stoji: /372/ Zatim su ustali ljudi iz plemena Ešdže' i kazali: "Svjedočimo da je Allahov Poslanik u skladu s tim presudio u slučaju Buru'e bint Vašik!" Iz toga se izuzima samo žena kojoj je muž umro dok je u drugom stanju jer njen rok čekanja iddet traje do kraja trudnoće, makar se to dogodilo na trenutak nakon njegove smrti. To je u skladu s općim značenjem ajeta: "a trudne žene imaju rok čekanja sve dok ne rode" (65:4), te sa sunnetom. Naime, u hadisu Sebi'e el-Eslemije, koji je zabilježen u El-Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" u više verzija, stoji: /373/

"da je umro njen muž, Sad ibn Havle, dok je bila trudna, pa je ona uskoro nakon njegove smrti rodila", a u drugom predanju "pa je rodila nekoliko noći po njegovoj smrti", pa kada joj je prošlo pranje poslije poroda, pripremila se za vjeridbu. Kod nje je došao Ebu-Senabil ibn Ba'kek i rekao joj: "Vidim da si se dotjerala, kao da se hoćeš udati!? Tako mi Boga, ne možeš se udati dok ti ne prođe četiri mjeseca i deset dana!" Kada mi je to rekao, opremila sam se i otišla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala o tome. On mi je dao fetvu sud da sam postala slobodna čim sam rodila i kazao da se udam ako mi se ukaže prilika! Od toga se izuzima supruga ako ima status robinje budući da je njen rok čekanja pola roka slobodne žene, tjdva mjeseca i pet noći prema mišljenju većineNaime, ako je njen razvodni rok u normalnim uvjetima polovina, tako je i u slučaju čekanja poslije smrti.

Ima učenjaka poput Muhammeda ibn Sirina i nekih zahirija, koji izjednačavaju slobodne žene i robinje u ovom pita­nju na osnovi općeg značenja ajeta, odnosno zato što je rok čekanja stvar konstitucije čovjeka, u kojoj su stvorenja formalno identična. Seid ibn Musejjeb te neki drugi navode da je mudrost što je rok čekanja u slučaju smrti muža četiri mjeseca i deset noći u tome što postoji vjerovatnoća začeća u materici. Ukoliko se sačeka, ono će se iskazati. U hadisu Ibn-Mes'uda u oba Sahiha, i u nekim drugim zbirkama, stoji: /374/
Odgovori
Hvala od:
#92
"Stvaranje svakoga od vas traje u trbuhu majke njegove četrdeset dana kao sperma, zatim isto toliko kao zakvačak, zatim isto toliko kao komad mesa (plod), a zatim se šalje melek da u njega udahne dušu." Ova tri perioda po četrdeset dana predstavljaju četiri mjeseca, a deset dana nakon toga je za pojavu pokreta nakon udahnjivanja duše. Zato imam Ahmed smatra da je rok čekanja iddet majke djeteta rok slobodne žene, jer je ona postelja kao i slobodne. Imam Ahmed prenosi od Amra ibn Asa da je rekao: /375/ "Ne komplicirajte nam sunnet našeg Vjerovjesnika jer rok čekanja majke djeteta, ukoliko umre njen gospodar, traje četiri mjeseca i deset dana!" Bilježe ga, također, Ebu-Davud i Ibn-Madže. "I kada one ispune propisani rok, vi niste grješni za ono što one po propisu uradeA Allah dobro zna ono što vi radite." Iz ovoga se može zaključiti da je dužnost da se za ženu čiji je muž umro ograniči period žalosti u vremenu trajanja iddeta..U dvjema zbirkama vjerodostojnih hadisa u više verzija se navodi od Ummi-Habibe i Zejnebe bint Džahš, majke vjernika, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /376/

"Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno žaliti za nekim preko tri dana, izuzev u slučaju smrti muža, kada je ovaj rok četiri mjeseca i deset dana." U oba se Sahiha, također, navodi predanje od Ummi-Seleme: /377/ da je neka žena rekla: "Allahov Poslaniče! Muž moje kćeri je umro, pa se ona žali što ne smije oči premazati surmom! " On je rekao: "Ne!" Navodi se da je to rekao dva ili tri puta, a zatim: "Ona treba da čeka četiri mjeseca i deset danaNeke od vas su u doba paganstva čekale po godinu dana!" Riječ "žalost" ovdje znači izbjegavanje mirisa, oblačenja odjeće koja privlači muškarce, upotreba nakita i sl. Po općem mišljenju svih, to je dužnost u periodu čekanja nakon smrti, dok nije obaveza u razvodnom roku s mogućnošću opoziva. U pogledu obaveznosti u razvodnom roku konačnog puštanja (ba'in) postoji i drugo mišljenje, tjda je žalost obavezna za sve žene, maloljetne ili starije, slobodne ili robinje, muslimanke ili nevjernice, što implicira opće značenje ajeta.
 Sevri i Ebu-Hanife od toga izuzimaju nevjernicu zbog samog nevjerstva i maloljetnicu zbog nepostojanja obaveznosti. "I kada one ispune propisani rok", tjkada im prođe iddet, "nije vam grijeh", tj. njihovim starateljima, "vi niste odgovorni za ono što one, po zakonu, urade", tj. da se uljepšaju i dotjeraju, te se nastoje udatiI to je značenje riječi (uobičajeno, po propisu), kako kaže Ibn-Abbas.

"I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi, ili ako to u dušama svojim krijete. Allah zna da ćete o njima misliti, ali im potajno ništa ne obećavajte, nego im samo zborite dozvoljeni govorI ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče; i imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa Ga se pričuvajte, i znajte da Allah prašta i da je blag."/235/

Allah Uzvišeni kaže: "I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi." Misli se: u toku njihovog razdoblja čekanja (iddeta) nakon smrti muža, bez obznanjivanja. Od Ibn-Abbasa se navodi da to treba učiniti na indirektan način, kao što su izjave: "Želim se oženiti" ili "Volim takvu i takvu ženu", što joj se kaže na način kako je uobičajeno. Sve dok je ona u roku čekanja, ne može joj otvoreno ponuditi brakIsti je slučaj i s razvedenom ženom, kojoj se može na isti način obznaniti prosidba..Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Fatimi bint Kajs kada je nju pustio njen muž Ebu-Amr ibn Hafs treći put, naredivši joj da razvodni rok provede u kući sina Ummi-Kulsum: /378/

"Kada budeš slobodna, izvijesti me!" Kada je postala slobodna od braka, on je vjeri za Usame ibn Zejda, svoga roba, i zatim je uda za njegaŠto se tiče razvedene žene, nema razilaženja u tome da nije dopušteno nikome osim njenom mužu obznaniti vjeridbu s njom, niti joj na indirektan način ukazati na toAllah to najbolje zna! "...ili ako to u dušama svojim krijete", tjako u sebi krijete da ih želite vjeriti. To je slično riječima Allaha Uzvišenog: "Gospodar tvoj doista zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose" (27:74), ili ako to u dušama svojim krijete. Zato kaže: "Allah zna da ćete o njima misliti" u dušama svojim, pa vam stoga uklanja smetnjeZatim kaže: "ali im potajno ništa ne obećavajte" Ibn-Abbas kaže: To znači: nemoj joj govoriti: "Ja sam zaljubljen. Obećaj mi da se nećeš udati za drugoga" i slu toku razvodnog roka jer je to Allah zabranio. "...nego im samo zborite dozvoljeni govor!", tjgovorite im ono što je dopušteno pri ponudi braka, da kažu staratelju: "Nemoj me izostaviti za nju, pa da me ne obavijestiš!" To prenosi Ibn Ebi-Hatim. "I ne odlučujte se na brak prije nego što propisano vrijeme za čekanje ne isteče."
Odgovori
Hvala od:
#93
To znači: ne sklapajte brak prije isteka iddeta razvodnog rokaUčenjaci se slažu da nije valjano sklapanje braka u periodu razvodnog roka iddeta, ali se razilaze u pogledu statusa čovjeka koji oženi ženu u toku ovog roka i stupi s njom u seksualni odnos, s obzirom da će brak biti nevažećiPostavlja se pitanje: da li mu je zauvijek zabranjena ženidba s njom ili ne? Postoje dva mišljenja, a većina smatra da mu nije haram, nego da je može vjeriti kada prođe njen razvodni rok. Imam Malik smatra da mu je taj brak zauvijek zabranjen i haram na osnovi riječi izrečenih Omeru ibn Hattabu..Međutim, utvrđeno je da postoji prekid između onih koji to prenose i Omera, a Sevri navodi da je Omer te riječi povukao odredivši joj mehr i učinivši da se njih dvoje sastanu. "I imajte na umu da Allah zna šta je u dušama vašim, pa Ga se pričuvajte!" Ovim Allah prijeti za ono što kriju u prsima u pogledu žena upućujući da kriju dobro, a ne zloIstovremeno On ne ostavlja prostor za gubljenje nade u Njegovu milost, pa kaže: "Znajte da Allah prašta i da je blag."

"Nije vam grijeh ako žene pustite prije nego u (spolni) odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odrediteI velikodušno ih darujte po propisu, imućan prema svom stanju, a siromah prema svom; to je dužnost onima koji žele dobro činiti."/236/

Allah Uzvišeni je dozvolio da se žena pusti nakon sklapanja braka, a prije seksualnog odnosaIbn- Abbas i neki drugi kažu da se pod riječju "dodir" misli na bračni odnos! Čak je dozvoljeno da je pusti i ona ima pravo na razvodnu naknadu (mehr), pa makar se bila vjenčala bez određenja ove naknade. Zato Allah Uzvišeni naređuje da se žena podmiri, to jest da joj se naknadi ono što nije dobila od muža, a što je on dužan dati prema svojim mogućnostima, tj. bogatiji daje naknadu prema svojim, a siromašniji prema svojim mogućnostima. Ibn-Abbas navodi da je najviša otpremnina razvoda sluga, dok je manja u dijelu imovine, a još manja u odjeći! Učenjaci se razilaze u vezi s pitanjem: da li je otpremnina obavezna za svaku puštenu ženu ili je obavezna samo za onu s kojom nije bilo odnosa i kojoj nije određena razvodna naknada (mehr).

U tom smislu, postoji nekoliko mišljenja: neki smatraju da je to poželjno za svaku puštenicu, neki da je samo za puštenicu s kojom nije bilo odnosa iako joj je utvr đena razvodna naknada, a neki i to je najprihvatljivije, mada Allah to najbolje zna da je otpremnina obavezna za puštenicu ukoliko s njom nije bilo odnosa i kojoj nije određen mehr. Ukoliko je s njom imao seksualni odnos, obavezan je i odgovarajući mehr. Ukoliko joj je pak utvrdio mehr i pustio je prije seksualnog odnosa, obavezan joj je dati polovinu utvrđenog mehra. Poslije seksualnog odnosa obavezan je dati sve i to se smatra naknadom na ime otpremnine, dok je za onu kojoj nije utvrđen mehr, niti je bilo s njom seksualnog odnosa, obavezna otpremnina prema ajetu: "imućan prema svom stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro činiti".

"A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili, osim ako se odreknu ili se odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka; a ako se vi odreknete to je bliže bogobojaznosti! I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete! Allah doista vidi što vi radite." /237/

Ovaj časni ajet precizira ono što je navedeno u prethodnom ajetu u vezi s otpremninom puštenice. Naime, ovim ajetom se obavezuje da se da polovica određenog vjenčanog dara (mehra) ukoliko muž pusti ženu prije seksualnog odnosa. Da postoji druga obaveza u pogledu otpremnine, ovdje bi je naveo, pogotovo što je poredi s prethodnomAllah to najbolje zna! Ono u čemu postoji konsenzus jeste da je, ukoliko odredi ženi vjenčani dar, a zatim se rastavi od nje prije odnosa obavezan dati joj polovicu određenog daraIzuzetak čini razvod trorijekom, kada je dužan dati kompletan iznos ukoliko se s njom osamljivao, pa makar i ne imao seksualni odnos. Ovako su sudili pravedne halife /hulafa'ur-rašidun/ Međutim, Šafija navodi predanje sa lancem od Ibn-Abbasa, za kojeg prenosi da je rekao u vezi s čovjekom koji oženi ženu i s njom se osami ali je ne dotakne, zatim je pusti: "Njoj ne pripada ništa osim polovica dara, jer Allah Uzvišeni kaže: "A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovicu onoga što ste odredili."

Šafija kaže: "Ovo i ja zastupam, jer to je slovo Knjige." "..osim ako se ne odreknu"Ako se pak žena odrekne onoga što joj od muža pripada, onda on prema njoj nema više nikakve obaveze. "ili ako se ne odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka"Ibn Ebi-Hatim prenosi: Od Ibn-Lehi'e navodi se da mu je govorio Amr ibn Šuajb, koji to navodi od svoga oca, on od djeda, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /379/ "Nosilac bračnog ugovora je muž." Ibn Ebi-Hatim kaže: Od Isaa ibn Asima navodi se da je rekao: Čuo sam Šurejha kako kaže: "Ali ibn Ebi-Talib pitao me je u čijoj ruci je bračni ugovor? pa sam mu rekao: 'To je staratelj!...' Ali on je rekao: 'Ne, nego je to muž'..." Isti stav imaju Ibn-Abbas, Džubejr ibn Mutim, Seid ibn Musejjeb i dio tabiinaIma mišljenja da je nosilac bračnog ugovora otac žene, njen brat, odnosno, onaj bez čije saglasnosti se ne može vjenčatiNeki od onih koji navode ovaj stav ipak smatraju da je to muž. "a ako se vi odreknete to je bliže bogobojaznosti!", tj. bogobojaznosti je bliži onaj muškarac ili žena, svejedno ko se odrekne.
Odgovori
Hvala od:
#94
Mudžahid i neki drugi kažu: "Dobrota je ovdje da se žena odrekne svog dijela ili da muž upotpuni njen dar." U tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete!" To znači, da se ne zanemaruje dobročinstvo, nego da se prakticira u međusobnom odnosuEbu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ali ibn Ebi-Taliba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /380/ "Doći će ljudima teško vrijeme; vjernik će ljubomorno držati ono što mu je u rukama, zaboravljajući vrlinu." Allah Uzvišeni kaže: "I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete!" Zli ljudi će kupovati od nevoljnika, iako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio kupovanje od njih, odnosno kupovanje prevarom. Ako si tako stekao neko dobro, vrati to svome bratu, a ne povećavaj time njegovu nevolju! Jer, musliman je brat muslimanu, pa ga neće žalostiti niti povrijediti. "Allah doista vidi što vi radite", tj. Njemu se nikakvo vaše djelo niti riječi ne mogu sakriti i On će svakoga nagraditi za njegovo djelo.

"Čuvajte namaz, naročito srednji namaz, i pred Allahom ponizno stojte!" /238/ "Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući! A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste znali."/239/

Allah Uzvišeni naređuje da se čuvaju namazi u njihovom vremenu, da se pridržava utvrđenih propisa i obavljanja na vrijeme. U oba Sahiha potvrđuje se od Ibn-Mes'uda da je rekao: /381/ Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koji je posao najbolji?", pa je odgovorio: "Namaz u svoje vrijeme!..." "A zatim?...", upitao sam"Borba na Allahovom putu!" rekao je"A zatim?" rekoh"Dobročinstvo prema roditeljima!..." Zatim je rekao: "Tako mi je govorio Allahov Poslanik. Da sam ga još pitao, još bi dodao!" Među namazima Allah Uzvišeni posebno je naglasio srednji namaz. Predstavnici zdrave tradicije kao i oni pozniji imaju različita mišljenja u pogledu pitanja: koji je to namaz? Postoji više mišljenja a uglavnom se vežu za dilemu: da li je to sabah ili ikindija. Sunnet potvrđuje da je to ikindija, pa je tako i prihvaćeno. Dokaz je za to predanje imama Ahmeda s lancem prenosilaca od Alije, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na Dan bitke sa Saveznicima /382/

'Onemogućili su nam da klanjamo srednji namaz, ikindiju, Allah im srca i domove vatrom napunio!' Zatim je klanjao taj namaz između akšama i jacije." Ovako prenosi Muslim od Ebu-Muavije Muhammeda ibn Hazima ed-Darira. Muslim to prenosi, putem Šu'beta, od Alije ibn Ebi-Taliba. Ovaj hadis prenose i dva šejha, El-Buharija i Muslim, Ebu-Davud, Tirmizi, En-Nesa'i i više priređivača Musneda, Sunena i Sahiha putem više lanaca, koje nećemo spominjati, a koji se vežu za Ubejde es-Selmanija, koji to navodi od Alije. Imam Ahmed prenosi od Semure da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /383/ "Čuvajte sve namaze, a naročito srednji namaz!" Nama je rekao da je to ikindija! Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /384/ "Srednji namaz je ikindija-namaz." "i pred Allahom ponizno stojte!", tj. skrušeno, ponizno i smjerno stojte pred njim.

Ova zapovijed pretpostavlja da se ostavi govor u namazu, koji je u suprotnosti s njimStoga se i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdržao od odgovora na selam koji mu je nazvao Ibn-Mes'ud kada je bio u namazu. On mu se za to ispričao i rekao: /385/ "U namazu je, doista, zauzetost!" U Sahihu Muslimovom navodi se da je rekao Muaviji ibn Hakemu es-Sulemiju, kada je progovorio u namazu: /386/ "U ovom namazu nije valjan nikakav međuljudski govor. To je samo tesbih /slavljenje, tekbir/veličanje i zikr/ spominjanje Allaha." Imam Ahmed ibn Hanbel navodi predanje od Zejda ibn Erkama, koji kaže: /387/ U vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek je o nekoj potrebi razgovarao sa svojim drugom u toku namaza, pa je objavljen ajet: "i pred Allahom ponizno stojte!", nakon čega nam je naredio da šutimo. Prenose ga svi priređivačI šest zbirki osim Ibn-Madže. Hafiz Ebu-Ja'la navodi predanje s lancem od Ibn-Mes'uda, koji kaže: /388/

"Mi smo nazivali selam jedni drugima u namazu Međutim, ja sam jednom prošao pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvao mu selam, ali mi on nije uzvratioUčinilo mi se da je u vezi s tim o meni nešto objavljeno, pa kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, završio namaz, rekao je: 'I na tebe neka je mir, koji si mi nazvao, i milost Allahova!' Allah Uzvišeni čini što hoće, a kada ste u namazu, ponizno stojte i ne govorite!" "Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući! A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste znali." Nakon što je Allah Uzvišeni naredio robovima Svojim da vode brigu o namazima i obavljaju ih kako je propisao, te to i posebno naglasio, On ukazuje na situaciju kada je čovjeku teško da to obavi na adekvatan način u vrijeme borbe i žestokog boja, pa kaže: "Ako se budete bojali, onda klanjajte hodeći ili jašući!", tj. klanjajte bilo kako, idući ili jašući, odnosno, okrećući se ili ne okrećući prema kibli.

Tako Malik navodi od Nafi'a: /390/ Kada je Ibn-Omeru bilo postavljeno pitanje u vezi s "namazom u strahu", on je to opisao, a potom rekao: "Ako je strah veći od toga, onda bi klanjali idući pješke ili jašući, okrenuti prema kibli ili ne!" Nafi' zatim kaže: "Ne vjerujem da je Ibn-Omer to naveo i od koga drugoga do od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Ovo predanje navodi El-Buhari, a ovo je Muslimova verzija: /391/ U hadisu Abdullaha ibn Unejsa el-Džuhenija, kojega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao da ubije Halida ibn Sufjana i on bio na putu prema Arefatu ili na Arefatu, nastupilo je vrijeme ikindije namaza, pa je u vezi s tim on pričao: "Pobojao sam se da mi ne prođe, pa sam klanjao gestikulirajući!..." Hadis prenose Ahmed i Ebu-Davud s dobrim lancem prenosilaca, a ovo predstavlja jednu od olakšica koje Allah Uzvišeni daje robovima Svojim otklanjajući od njih stege i teškoće. Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao u vezi s ovim ajetom: "Jahač će klanjati na svojoj jahalici, pješak na svojim nogama pješačeći." Imam Ahmed smatra da se "namaz u uvjetima straha nekad može klanjati samo kao jedan rekat ako je došlo do sudara vojske s drugom"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: /392/
Odgovori
Hvala od:
#95
"Allah je zapovjedio namaz kao strogu dužnost preko vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i to kod kuće četiri rekata, a na putu dva, te u strahu jedan rekat." Na pitanje koje je postavljeno Hakemu, Hamadu i Katadi u vezi s namazom u ratu, oni su odgovorili: "Jedan rekat!" "A kada budete sigurni, spominjite Allaha." Obavljajte namaz onako kako vam je naredio, s potpunim izvršavanjem rukua (pregibanja), sedžde (padanja ničice), kijama (stajanja), kuuda (sjedenja) i hušua (skrušenosti), "onako kako vas je On naučio onome što niste znali", tjkao što vam je blagodati podario i uputio vas da vjerujete, te poučio vas onome što će vam koristiti i na ovome i na drugome svijetu. Stoga to činite sa zahvalnošću i spominjanjem Allaha!

"Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji iza sebe ostavljaju žene, treba da im oporukom, unaprijed za godinu dana, odrede izdržavanje i da se one ne udaljuju iz kuće. A ako je same napuste, vi niste grješni za ono što one po propisu sa sobom učine. A Allah je silan i mudar!" /240/ "Puštenim ženama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je obaveza onih koji se Allaha boje." /241/ "Allah vam tako objašnjava Svoje ajete, da biste razmislili!"/242/

Većina učenjaka tvrdi da je ovaj ajet derogiran naprijed navedenim ajetom, tjriječima: "da čekaju četiri mjeseca i deset dana" (2:234)El-Buhari navodi predanje od Ibn-Zubejra, koji kaže: Rekao sam Osmanu ibn Affanu: "Ajet: .. Oni među vama kojima se primiče smrt, a koji iza sebe ostavljaju žene..., derogiran je drugim ajetom, pa zašto ga pišeš, odnosno, ostavljaš?!" On mi je odgovorio: "Moj bratiću! Ja ništa neću da mijenjam!"..Pitanje koje je Ibn-Zubejr postavio Osmanu ibn Affanu znači: Ako je odredba ovog ajeta derogirana odredbom "četiri mjeseca...", šta znači ostaviti napisano iako mu je odredba derogirana, budući da ostavljanje napisanog ajeta navodi na to da ostaje i odredba koju sadrži?! Vladar vjernih mu je odgovorio: "To je u Objavi fiksirano , i ja sam to u Mushafu našao kao i sve drugo, te potvrđujem onako kako sam našao." Posredstvom Ali ibn Ebi-Talhe navodi se predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Bilo je uobičajeno da nakon smrti čovjeka žena koja ostane iza njega provodi period čekanja od godinu dana i da se izdržava od njegove imovine, pa je Allah Uzvišeni objavio: "Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa." To je rok čekanja za ženu čiji muž umre ukoliko nije trudna, jer u tom slučaju je rok dok ne rodi.

Zatim kaže: "A njima pripada četvrtina od onoga što vi ostavite ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima pripada osmina od onoga što ste ostavili." (4:12) Tako je ob­jasnio nasljedstvo žene, ostavljanje oporuke i troškova izdržavanja. Većina na osnovi ovog ajeta zaključuje da je žena obavezna ostati u kući godinu dana čekajući (u iddetu). Drugi, među kojima su Mudžahid i Ata, smatraju da ovaj ajet ne obavezuje rok čekanja od godine dana, nego ukazuje na oporuku ženama koje su mogle ostati u kućama muževa svojih godinu dana nakon njihove smrti ukoliko su to htjele. Zato kaže: "oporučujući svojim ženama", tj. Allah vam savjetuje da svojim ženama ostavite oporuku i to im se ne zabranjuje na osnovi riječi: "i da se one ne udaljuju iz kuće". Međutim, kada njihov rok čekanja prođe u trajanju od četiri mjeseca i deset dana ili porodom, pa se odluče otići i napustiti taj stan, to im se ne zabra-njujeAllah Uzvišeni kaže: "A ako je same napuste, vi niste grješni za ono što one po propisu sa sobom učine." Ovaj stav ima osnovu i svoje utemeljenje u citiranom ajetu i za to se opredjeljuje većina, među kojima i imam Ebul-Abbas ibn Tejmijje, dok dio učenjaka, među ko­jima su šejh Ebu-Omer ibn Abdul-Berr, te Ata' i nje­gove pristalice, smatra da je derogiran "ajetom o nasljedstvu".

Ukoliko pod time misle na period preko četiri mjeseca i deset dana, onda se može prihvatiti, a ukoliko pod tim misle na izdržavanje u njegovoj kući i iz njegovog imetka (u slučaju smrti muža), četiri mjeseca i deset dana nije obavezno u slučaju smrti muža, o tome postoje različita mišljenja. Obavezu ostajanja u stanu muža oni dokazuju predanjem koje navodi Malik u svom "Muvetta'u": /395/ Furej'a bint Maliki bin Sinan, sestra Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga upita da li da se vrati svojoj porodici Benu-Hudra jer je njen muž bio otišao da traži svoje sluge koji su bili pobjegli, pa kada ih je stigao oni su ga ubili.

Ona kaže: "Pitala sam Allahovog Poslanika da se vratim svojima u pleme Benu-Hudra, jer me muž nije ostavio u stanu koji je njegov, niti mi je ostavio sredstva za životAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Da', pa sam krenula, a onda je Allahov Poslanik naredio da me pozovu, i upitao me: 'Kako si rekla?' Ponovila sam mu priču koju sam mu ranije ispričala, pa je rekao: 'Ostani u kući dok ne prođe propisani rok!' Tako sam u kući provela rok čekanja u trajanju od četiri mjeseca i de­set danaKada je Osman ibn Affan poslao po mene i pitao me o tome, ja sam mu sve kazala, pa je on to prihvatio i po tome presudio." Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesa'i od Malika, a En-Nesa'i i Ibn-Madže to prenose također od Sad ibn IshakaEt- -Tirmizi navodi da je hadis hasen-sahih. "Raspuštenicama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je njihovo pravo od onih koji se Allaha boje." Ovaj ajet ističu kao argument učenjaci koji smatraju da otpremnina pripada svakoj raspuštenici, te oni koji smatraju da je otpremnina utvrđena slijedećim ajetom: "Nije vam grijeh ako žene pustite prije nego u spolni odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odrediteI velikodušno ih darujte, po propisu: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost onih koji žele dobro činiti." (2:236)
Odgovori
Hvala od:
#96
"Allah vam tako objašnjava ajete Svoje", tj. dozvoljeno/halal, zabranjeno/haram, strogu dužnost/farz, šerijatske propise/hudud, što vam je naredio, odnosno zabranio, naveo, objasnio ili protumačio ne ostav-ljajući to uopćeno, "kako biste razmislili", tj. to razumjeli i promislili.

"Zar ne znaš za one koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a bijaše ih na hiljade, pa im je Allah rekao: 'Pomrite!', a poslije ih je oživio. Allah je, doista dobar prema ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje." /243/ "I borite se na Allahovu putu i znajte da Allah sve čuje i sve zna." /244/ "Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća? Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se vratiti."/245/

Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao: Bilo je četiri hiljade ljudi koji su izbjegli bježeći od kuge. Govorili su: "Idemo u zemlju u kojoj nema smrti." Ali kada su došli do određenog mjesta, Allah im je rekao: "Pomrite", pa su pomrliZatim im je došao jedan od vjerovjesnika i Allaha zamolio da ih oživi, pa ih je Allah oživio. O tome govore riječi Allaha Uzvišenog: "Zar ne znaš za one koji su iz straha od smrti iz zemlje svoje pobjegli, a bijaše ih na hilja­de..." itdNjihovo oživljenje predstavlja pouku i nepobitni dokaz da će doći do tjelesnog oživljenja na Sudnjem danu. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Allah je, doista, dobar prema ljudima", tjtime što im pokazuje Svoja jasna znamenja, nepobitne i neoborive dokaze. "ali većina ljudi ne zahvaljuje" Ljudi ne iskazuju zahvalnost za blagodati koje im je Allah podario u vjeri i ovome svijetuI u tome je pouka i dokaz da oprez i strah ne mogu zaštititi od sudbine, te da nema utočišta osim kod AllahaJer navedeni ljudi su izbjegli bježeći od epidemije kuge i tragajući za dugovječnošću, ali ih je zadesilo suprotno njihovoj namjeri, pa im je došla smrt brzo i istovremeno. U vezi s ovim je i sahih hadis u kome imam Ahmed prenosi od Abdullaha ibn Abbasa: /396/

Omer ibn Hattab je išao u Šam. Kada je došao u Sergaju, sreli su ga komandanti vojske Ebu-Ubejda ibn Džerraha i njegovi drugovi, obavijestili da je u Šamu zavladala epidemija kuge.Nato je došao Abdurrahman ibn Avf, koji je bio odsutan zbog nekih svojih poslova, pa je rekao: "Ja o tome nešto znam. Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Ako je to u nekoj zemlji u kojoj se vi nalazite, ne idite bježeći od toga, a ako čujete da je u nekoj zemlji, ne idite tamo!' Omer je zahvalio Allahu, a zatim se vratio kući." Hadis prenose autori Sahiha od Zuhrija. "I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah sve čuje i sve zna." To znači da oprez i strah ne spašavaju od Allahovog određenja, kao što to ne čini ni bijeg ili izbjegavanje borbe, što neće ni približiti ni udaljiti od smrtnog časa, jer to je propisani čas i dodijeljena opskrba precizno i tačno, bez povećavanja ili nedostatka Allah Uzvišeni kaže: "...koji su o braći svojoj govorili: "Da su nas poslušali, ne bi izginuli!" Reci: "Pa vi smrt izbjegnite ako istinu govorite!" (3:168), zatim: "Ma gdje bili, smrt će vas stići, makar to bilo i u kulama visokim!" (4:78).

"Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?" Ovim Allah Uzvišeni podstiče Svoje robove da troše imovinu na Njegovom putuIbn Ebi-Hatim prenosi od Abdulla­ha ibn Mesuda da je rekao: "Kada je objavljen ovaj ajet..., Ebu-Dahdah el-Ensari je upitao: /397/ 'Allahov Poslaniče! Da li Allah Uzvišeni hoće od nas zajam?' "Odgovorio mu je: 'Da, Ebu-Dahdahu!' On je na to rekao: 'Pokaži mi svoju ruku, Allahov Poslaniče!' On mu je pružio ruku, a on je kazao: 'Ja sam dao u zajam Gospodaru svome bašču'..Zatim je El-Ensari dodao: 'U njegovoj bašči je bilo šest stotina stabala palme, a tu mu je bila majka i njena porodica.' Ebu-Dahdah je otišao i pozvao je: 'Majko!' Ona je odgovorila: 'Da, odazivam se.' On je kazao: 'Iziđi odatle, to sam ja dao u zajam svome Gospodaru!'..." "lijepi zajam"Od Omera i drugih predstavnika rane tradicije (Selefa) prenosi se: "To je imovina potrošena na Allahovom putu." "pa mu ga On mnogostruko vraća" Slično Allah Uzvišeni kaže:

"Oni koji imovinu svoju troše na Allahovom putu slični su onome koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrnaa,A Allah povećava onome kome hoće." (2:261) Među hadisima koji se prenose u vezi s ovim pitanjem Ibn Ebi-Hatim na­vodi jedan s lancem od Ebu-Hurejrea, koji kaže: Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /398/ "Allah uvećava dobro djelo za dvije hilja­de hiljada puta!" "Allah uskraćuje i obilno daje." To znači: trošite i ne brinite, jer Allah je Skrbnik Koji uskraćuje kome On hoće, a obilno daje drugima u skladu sa Svojom mudrošću "Njemu ćete se vratiti" na Sudnjem danu.
Odgovori
Hvala od:
#97
Zar ne znaš kada su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svome vjerovjesniku rekli: "Pošalji nam kralja da se na Allahovom putu borimo!" "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude propisana?" reče on"Zašto da se ne borimo na Allahovom putu?" rekoše, "A mi smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni!" A kada im borba bi propisana, oni, osim nekolicine, okrenuše se! A Allah dobro zna one koji su nepraved­no postupali /246/

Sinovi Israilovi bili su jedno vrijeme na Pravom putu, a zatim su se iskvarili, pa su neki od njih počeli obožavati idole. Među njima je uvijek bio neko od vjerovjesnika koji im je zapovijedao dobro, odvraćao ih od zla, te ih pozivao da slijede Tevrat, sve dok nisu učinili to što su učinili. Tada je Allah dao da njima zavladaju njihovi neprijatelji, pobiju i zarobe mnoge te im uzmu velike teritorije, iako su prije toga pobjeđivali svakoga ko bi ih napao jer su oni baštinili Tevrat i kovčeg još od drevnih vremena. To su oni naslijeđivali jedni od drugih do Musaa, a.s, Allahovog sugovornika. Međutim, njihova zabluda dovela ih je do toga da ih je uzurpirao neki vladar i u toku ratova uzeo Tevrat iz njihovih ruku tako da je preostalo vrlo malo toga što su oni čuvaliPotom je prekinuto vjerovjesništvo kod njihovih potomaka, pa nije ostao nijedan potomak iz loze poslanika osim jedne žene koja je bila trudna i čiji je muž ubijen. Oni su nju uzeli i zatvorili u jednoj kući nadajući se da će joj Allah dati sina koji će im biti vjerovjesnik. Žena je molila Allaha da joj podari sina i Allah je uslišao njenu molbu.

Dala mu je ime Šamuel, tj. Allah mi je dovu uslišaoNeki kažu: "Šeman", što ima isto značenje Allah je dao da lijepo odraste, pa kada je došao u godine poslanstva, objavio mu je objavu, zapovjedivši mu da vjeruje Njega Jedinoga (tevhid) i da Njemu poziva. On je pozvao sinove Israilove, a oni su od njega zatražili da im postavi kralja s kojim će se boriti protiv neprijatelja. U vezi sa ovim ajetom bit će govora kasnije. Vjerovjesnik ih je zapitao: "Hoćete li se vi sigurno boriti i izvršiti obavezu da se uz njega borite, ako vam Allah postavi kralja?" "Zašto da se ne borimo na Allahovom putu?", rekoše"Mi smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni!", tjnaša zemlja je oteta od nas i naša djeca su zarobljena. "A kada im borba bi propisana, oni, osim ne­kolicine, okrenuše se! A Allah dobro zna one koji su nepravedno postupali!" Nisu izvršili ono što su obećali, nego je većina njih izbjegla borbu Allah to dobro zna!

"Allah vam je Taluta za vladara poslao", reče im vjerovjesnik njihov" Odakle da nam on bude vladar kada smo mi priličniji od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dano!", rekoše oni" Allah je njega da vam vlada izabrao", reče on, "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga podario! Allah daje vlast kome On hoće!  Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!" /247/

Allah je poslao Taluta kao vladara Izraelićanima budući da je on bio jedan od njihovih vojnika. Međutim, pošto nije bio potomak Jehude, oni su kazali: "Odakle da nam još on bude vladar kada smo mi priličniji od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dano!", tj. on nije vladarski potomak, a i siromašan je da bi vladao! To je bila njihova primjedba i izraz tvrdoglavosti prema Vjerovjesniku, iako bi im bolje bilo da su se pokorili i lijepim riječima to prihvatili Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio im je riječima: "Allah je njega da vam vlada izabrao", jer on o njemu zna više od vas. Nisam ja taj koji ga je postavio, nego mi je to Allah naredio nakon što ste vi zatražili. "On ga je velikim znanjem i snagom tjelesnom obdario!" To znači: on vas je u znanju nadmašio, snažniji i vještiji u ratu i otuda on treba da bude vladar, koji ima znanje, lijep izgled, fizičku i duhovnu snagu. Zatim kaže: "Allah daje vlast kome On hoće!" Svojom mudrošću i blagošćuU tom smislu On kaže: "Allah je neizmjerno dobar i Sveznajući!", tjOn je neizmjerno dobrostiv i zna ko zaslužuje vlast, a ko ne zaslužuje.

"Znak njegove vlasti, reče im vjerovjesnik njihov, bit će kovčeg koji će vam stićiU njemu će biti smirenje za vas od Gospodara vašega i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili, nosit će ga meleci! U tome je doista znak za vas, ako ste vjernici!"/248/

Vjerovjesnik im kaže: "Znak blagoslova Taluta nad vama je u tome što će vam Allah vratiti kovčeg koji vam je bio oduzet." "U njemu će biti smirenje za vas od Gospodara vašega." To znači: smirenje i dostojanstvo! Ata' kaže: "Allahovi Znaci koje ćete poznati i uz koje ćete se smiriti." "i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili!" Ibn-Abbas kaže: "Njegov štap i komadići pločica", a Ikrime dodaje: "I Tevrat"Usto, Ebu-Salih dodaje: "I manija." "koji nose meleci"Ibn-Abbas kaže: "Meleci su došli noseći kovčeg između nebesa i Zemlje i stavili ga pred Taluta. To su ljudi gledali, povjerovali u Šemonovo vjerovjesništvo i pokorili se Talutu."

- I kad Talut iziđe s vojskom, reče: "Allah će vas staviti na kušnju jednom rijekom, pa ko se napije iz nje, nije moj, a ko se ne napije, on je moj, izuzev ako šakom zahvati gutljaj!" I oni se, osim nekolicine, napiše, a kad je prijeđoše, on i oni koji su s njim vjerovali, rekoše: "Mi danas ne možemo izići nakraj s Džalutom i vojskom njegovom!" Oni koji su čvrsto vjerovali da će susresti Allaha rekoše: "Koliko su puta malobrojne grupe savladale grupe mnogobrojne Allahovom voljom!" A Allah je na strani strpljivih!/249/
Odgovori
Hvala od:
#98
Allah Uzvišeni obavještava o Talutu, kralju Izraelićana, kada je ovaj izišao sa svojom vojskom, koja je brojala osamdeset hiljada vojnika, /a Allah to najbolje zna!/ i rekao: "Allah će vas staviti na kušnju..., tj. iskušat će vas jednom rijekom. Ibn-Abbas kaže: "To je rijeka Šerijata između Jordana i Palestine!", "pa ko se napije iz nje, nije moj", tjneće biti sa mnom, "a ko se ne napije, on je moj, izuzev ako šakom zah­vati!", jer tada nema smetnje. "I oni se, osim nekolicine, napiše." Ibn-Abbas kaže: "Ko bude zagrabio iz nje šakom, taj se napojio, a ko bude pio, nije se napojio. Napilo se sedamdeset i šest hiljada ljudi, a s njim ostalo četiri hiljade vojnika!" Ali od Bera ibn Aziba prenosi se da je rekao: /399/ "Govorili smo da je sa Muhammedom, a.s., bilo na Bedru nešto više od tri stotine i deset ashaba, jednako broju ashaba Taluta, koji su s njim prešli rijeku, a nije je prešao nijedan koji nije vjernik!" /Prenosi El-Buhari./ Zato Allah Uzvišeni kaže: "a kad je prijeđoše on i oni koji su s njim vjerovali, rekoše: "Mi danas ne možemo izići nakraj s Džalutom i vojskom njegovom!" Njih su podsticali njihovi učenjaci koji su znali da je Alla­hovo obećanje istinito, te da pobjeda ne dolazi sa brojnošću i opremljenošću. Oni su govorili: "Koliko su puta malobrojne grupe, Allaho­vom voljom, savladale grupe mnogobrojne! A Allah je na strani strpljivih!"

- I kada iziđoše pred Džaluta i vojsku njegovu, oni rekoše: "Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti noge naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!" /250/ "I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade vlast i mudrost, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ljude ne suzbija jedne drugima, na Zemlji bi doista nered nastao! Ali Allah je dobar svim svjetovima!" /251/ "To su Allahovi Znaci, koje Mi tebi istinito kazujem. A ti si, doista, jedan od poslanika!"/252/

Kada se mali broj vjernika, sljedbenika Taluta, sukobio s velikim brojem sljedbenika Džaluta, nevjernika, oni rekoše: "Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću", tj. spusti nam strpljivost od Sebe"i učvrsti korake naše!", tj. pri susretu s neprijateljima, i ne daj da bježimo i nemoćni budemo. "I pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!" "I oni ih, Allahovom voljom, poraziše", tj. pobijediše i uz Allahovu pomoć, savladaše. "i Davud ubi Džaluta" tako da je vlast prešla Davudu, a.s., uz vjerovjesništvo kojim ga je Allah darovao. Zato Allah Uzvišeni kaže: "pa mu Allah dade vlast" koja je bila u rukama Taluta, "i mudrost", tjvjerovjesništvo nakon Šamoela, "I nauči ga onome čemu je On htio", tj. znanju kojim se on, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovao.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "A da Allah ljude ne suzbija jedne drugima, na Zemlji bi nered zavladao." Dakle, da Allah ne suzbije jedne ljude drugima, kao što je suzbio nepri­jatelje Izraelićana Talutovom vojskom i Davudovom, a.s., hrabrošću, oni bi propali. "Ali, Allah je dobar svim svjetovima!" On je dobrostiv i milostiv prema njima, pa ih jedne drugima suzbija, jer Njemu pripada donošenje suda, mudrosti i dokaza prema Njegovim stvorenjima u pogledu svih njihovih riječi i djela. "To su Allahovi Znaci koje mi tebi istinito kazujemo. A ti si doista Poslanik!" To znači: ovo su Znaci Allahovi koje smo ti pripovijedali u vezi s onima koje smo navodili s istinom, odnosno stvarnošću, koja je odgovarala istini što su je sljedbenici Knjige već imali i koju su znali izraelićanski učenjaci, jer ti si, Muhammede, "doista, Poslanik", što se posebno naglašava i sa svrhom je zakletve.

"To su poslanici, Mi smo odlikovali jedne nad drugim. Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio, a neke je za više stupnjeva uzdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Ruhom svetim ga podržali. Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki su od njih vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali! Ali Allah radi ono što On želi."/253/

Allah Uzvišeni saopćava da je On poslanike odlikovao jedne nad drugima, kao što kaže: "Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugim odliko­vali, a Davudu smo Zebur dali" (17:55)Ovdje kaže: "Neke od poslanika odlikovali smo jedne nad drugima. S nekima od njih je i Allah govorio", tj. s Musaom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao i sa Ademom, kao što stoji u hadisu čije se predanje nalazi u Sahihu Ibn-Hibban, koji ga navodi od Ebu-Zerra. "a neke je za više stupnjeva uzdigao", što se potvrđuje i hadisom o "Noćnom putovanju", kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio vjerovjesnike na nebesima prema njihovim stupnjevima kod Allaha Uzvišenoga. Dovođenje u vezu ovog ajeta i hadisa u oba sahiha što se navodi od Ebu-Hurejra u vezi s riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nemojte me odlikovati nad drugim vjerovjesnicima..." zahtijeva upoznavanje s uzrocima koji su doveli do toga. Naime, povod za ovaj hadis bio je slijedeći: to je bilo zbog svađe do koje je došlo između jednog muslimana i židova u vezi sa zakletvom: "Ne, tako mi Onoga Koji je odabrao Musaa nad svjetovima!", kojom se židov zakleo, zbog čega ga je musliman ošamario i rekao: "I nad Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, pokvarenjače?"
Odgovori
Hvala od:
#99
Židov se požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: /400/ "Ne odlikujte me nad drugim vjerovjesnicima! Na Sudnjem danu ljudi će pasti u nesvijest, pa ću se ja prvi probuditi. Naći ću Musaa kako se drži Arša, ne znajući da li se on prije probudio ili uopće nije bio onesviješćen, zbog toga što se s njim to već dogodilo na Sinajskoj gori. Zato me ne odlikujte nad drugim vjerovjesnicima!" Odgovora na to ima više: a) da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za to odlikovanje..(što je neobično), b) da je on to kazao iz skromnosti, c) da je to zabrana odlikovanja u slučaju svađe, d) odlikovanje samo zbog fanatizma, e) da pravo odlikovanja ne pripada vama nego Allahu Uzvišenom, a vi ste dužni to prihvatiti i vjerovati u to. "A Isau, sinu Merjeminu, Jasne smo dokaze dali", tjdali smo mu nepobitne i čvrste dokaze autentičnosti onoga što je donio Izraelićanima, da je on Allahov rob i Allahov poslanik njima poslan. "i Ruhom svetim ga podržali", tj. Džibrilom, a.s. Nakon toga, Allah Uzvišeni kaže: "Da je Allah htio, oni se ne bi međusobno poslije njih ubijali, kada su im Jasni dokazi već došli, ali oni su se razišli: neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali!" To znači da je sve to Allahova odredba i zapovijed, pa zato i kaže nakon svega: "Ali Allah radi ono što On želi!"

"O vjernici, podijelite dio onoga čime vas Mi opskrbljujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! A nevjernici su doista nepravedni!" /254/

Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da na Njegovom putu dijele od onoga čime ih je opskrbio kako bi time osigurali uštedu kod Njega "prije nego što dođe Dan", tj. Sudnji dan, "u kojem neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, niti posredništva" Dan kada se neće moći otkupiti, pa makar platio zlatom koliko cijela Zemlja, kada nikome neće koristi­ti prijateljstvo i bliskost, niti će biti koristi od zagovor­nika koji se zauzimaju. "A nevjernici su, doista, nepravedni!", tjnema većeg nepravednika od onoga koji se susretne s Allahom kao nevjernik.

"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovog znanja osim koliko On želi! Njegova kursija obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!"/255/

Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki značajJedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi AllahovojImam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvažniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivši to više puta, a zatim je kazao: "Ajetul-Kursija" ("Ajet Pijedestala"). On mu je rekao: "Čestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, on ima jezik i usne koje veličaju Vladara kod Prijestolja, Arša!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život..." Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Džunduba ibn Džunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslaniče: /402/

Šta je najveće od onoga što je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija": "Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni Održavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.) El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da čuvam zekat ramazana, pa mi je jednom došao neki čovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da ću to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Šta je uradio tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tužio se da ima velike teškoće i da je u oskudici, pa sam se ja sažalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on će se vratiti!"

Sada sam znao da će se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet došao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da ću kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Neću se vraćati više!" Ponovo sam se sažalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, šta je tvoj uhićenik sinoć učinio?" Kazao sam: "Allahov Poslaniče, žalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sažalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit će se!" Sad sam i treći put stražario čekajući ga, i on je došao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio"E, sad ću sve reći Allahovom Poslaniku, jer evo treći put kako si tvrdio da se nećeš vraćati, pa si opet došao!" On mi reče: "Pusti me, a ja ću te podučiti riječima za koje će ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to riječi?" A on mi reče: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!' pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se neće približiti do svanuća!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Šta uradi tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tvrdio je da će me podučiti riječima za koje će mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to riječi?" Rekao mi je:
Odgovori
Hvala od:
"Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajet Pijedestala' od početka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!', pa je još dodao: pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se do svanuća neće približiti!" Ashabi su pažljivo slušali da nešto nauče, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lažac! Znaš li ko je s tobom razgovarao tri noći, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on će na to: "To je bio šejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najveće ime, kojim kada se zamoli uslišava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ). Ovaj ajet sadrži deset posebnih rečenica. Riječi Allaha Uzvišenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrže obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja; "Živi i Vječni Održavatelj!", tj. Živi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Čijeg održavanja nema opstojnosti bića. "Ne obuzima Ga drijemež niti san." Ne obuzima Ga, znači ne savlađuje Ga drijemež, pospanost, pa zato poslije toga kaže: "niti san", jer je on jači od drijemežaU sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među nama je ustao i obratio se sa četiri riječi: /405/

"Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podiže je; Njemu se diže dnevno djelovanje prije noćnog, a noćno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do čega pogled doseže." "Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopćava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlašću, potčinjenošću i upravom, kao što kaže: "Ta svaki će od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doći!" (19:93) "Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!", "a oni se neće zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Veličine, Uzvišenosti i Veličanstvenosti, niko se neće usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopuštenje za zauzimanje, kao što stoji u "hadisu zagovora": /406/

Doći ću ispod Prijestolja sedždu čineći, pa će me podugo ostaviti tako, a zatim će mi biti kazano: "Podigni glavu i kaži, pa ćeš biti slušan, zauzmi se i bit će ti prihvaćeno!" Zatim kaže: "pa će mi biti određena granica i uvest ću ih u Džennet!" "On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaća sva bića uključujući njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što Allah Uzvišeni ističe govoreći o melecima: "A mi nećemo tamo ući osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono što je ispred nas, ono što je iza nas i što je između toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64) "i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On želi!" Niko ne može saznati ništa od Allahovoga Znanja osim ono što mu da Allah da sazna i s čime ga upozna. "Kursija Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr kaže: Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /407/

"Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Aršu samo kao željezna halka postavljena između dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Veličina Arša, prema tom, Kursiji je poput veličine pustinje prema toj halci." "i Njemu nije teško da ih održava!", tj. nije Mu teško i ne opterećuje ga što održava nebesa i Zemlju i ono što je na njima, odnosno između njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome što ona radi, nadzire sve stvari; Njemu ništa ne može promaći niti izbjeći, jer sve stvari su Njemu potčinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu.

On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On čini što hoće; Njemu niko ne postavlja pitanje šta je učinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadređeni nad svim, Obračunitelj svega, Nadzornik, Veličanstveni i UzvišeniNema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim NjegaStoga riječi: "On je Svevišnji i Veličanstveni!" imaju značenje kao i riječi: "On je Veličanstveni i Uzvišeni" (13:9)Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave tradicije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su došli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."

"Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!"/256/

Allah Uzvišeni kaže: "Nema prisile u vjeru!" To znači, ne prisiljavajte nikoga da uđe u vjeru islam, jer on je očit i jasan, njegova znamenja i dokazi su očevidni, pa nema potrebe da se iko prisiljava da ulazi u njega. Naprotiv, koga Allah uputi u islam, čija prsa raširi i pogled prosvijetli, taj će u njega javno ući, a čije srce Allah zaslijepi i zapečati mu sluh i vid, njemu nema koristi od ulaska u vjeru pod pritiskom i silom. Navodi se da je bilo više povoda za objavu ovoga ajeta među Ensarijama Medinlijama. Takav povod je bila i žena koja je odlučila da će svoje dijete, ukoliko ostane živo, uvesti u židovsku vjeru. U drugom slučaju, kada je protjerano pleme Benu-Nedir, u kojemu je bilo i sinova Ensarija, oni su kazali da ne žele ostaviti svoje sinove. Nakon toga, Allah je objavio: "Nema prisile u vjeru...!"

Predanje navode Ibn-Džerir od Ibn-Abbasa, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Bendara, te Ebu-Hatim i Ibn-Hibban iz hadisa Šu'betaIsto tako, Mudžahid i drugi navode da je ajet objavljen tim povodom. Muhammed ibn Ishak navodi od Ibn-Abbasa da je ajet objavljen povodom slučaja jednog čovjeka iz plemena Benu-Salim ibn Avfa, po imenu Husajni, čija su se dva sina pokrstila, dok je on bio musliman. On je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Hoću li ih prisiliti, jer oni su odbili bilo što drugo osim kršćanstva?", pa je Allah objavio navedeni ajet. Međutim, ovaj ajet je derogiran "ajetom o borbi": "Bit ćete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i moćnog sve dok islam ne prihvate!" (48:16) Zatim Allah Uzvišeni kaže: "O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi nemilosrdan prema njima!" (9:73), zatim: "O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani onih koji se Njega boje!" (9:123)
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 745 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: