Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
bekare sura kesir el ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Bekare
#1
Rainbow 
Elif-Lam-Mim /1/

Komentar: U pogledu simboličnog početka ove sure slovima kao i svih drugih sličnih početaka sura, komenta­tori Kur'ana se razilazeIma nekoliko mišljenja: To su nejasni ajeti, čije značenje zna samo Allah Uzvišeni; On jedino zna njihov unu­trašnji smisao i svrhu. To su imena Allaha Uzvišenog. To su višeznačni ajeti koje Allah nije objavio slu-čajno, niti bez razloga, iako ima mišljenja laika da u Kur'anu ima ajeta kojima je izražena pobožnost bez apsolutno ikakvog značenja, što je sasvim netačnoDakle, ovi počeci sura imaju poseban smisao i o tome se može suditi samo na osnovi sigurnog znanja koje je do nas došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemU suprotnom slučaju dužni smo reći: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg." (3:7)

Što se tiče posebnog smisla navođenja ovih kra-tica, neki učenjaci navode da je njihov cilj upozo-renje idolopoklonika kako bi čuli Allahov govorOvo je, međutim, vrlo slabo mišljenje, budući da počeci s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure, "El-Bekare" i "Ali Imran", objav­ljene su u Medini, gdje nije bilo idolopokloni­k­a.15 Ima mišljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostižnost (i'džaz) Kur'ana, odnosno, da su stvorena bića nemoćna da ga dostignu i odupru mu seTo smatra veliki broj islamskih autoriteta, među ko-jima je i šejhul-islam Ibn-TejmijjeKao dokaz tome ističe se da se iza svih početaka sura sa poje-dinačnim slovima u Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao na primjer: .. Elif lam mimTo je Knji-ga...; Ha mimTako mi jasne Knjige...; Elif lam mimAllah, osim Kojega dru­gog boga nema, Živi je i VječniOn tebi objav­ljuje Knjigu.; .. Elif lam mimKnjiga koju tebi objavljujemo..itd.

"Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se Allaha boje." /2/

"to, taj" znači "ova, ovo", što se često koristi u arapskom jezikuKur'an, koji je jedinstveno stjecište arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj način izraža-vanjaAllah Uzvišeni kaže: "ni stara, ni mlada, nego između ovo dvoje"(2:68) Zatim kaže: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi među vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je Allah, Gospodar vaš." (6:102) "Knjiga": Ima komentatora koji svojim tumačenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indžil, što je dosta slobodno tumačenje, odnosno neute-meljena interpretacijaTačno je da se odnosi na Kur'an. znači "u koju nema sumnje"Međutim, ima i ovakvih čitanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s tačkom, stajanjem na riječi, a za­tim: "U njoj je uputa bogobojaznim."

Ispravno je, međutim, sta­janje na "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", što je ispravnije ako se ima u vidu da je riječ ovdje atribut, čime je postignut bolji stilski efekt od sintagme "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je nešto. "Uputa bogobojaznim", tjsvjetlo za bogobojazne, vjernike koji se čuvaju idolopoklon­stva (širka), koji vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajući Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i čuvaju se od Njegovih zabranaTo je sasvim u skladu sa značenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadrži svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje riječima: "Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili."

“Onima koji u gajb vjeruju" /3/

Iman (vjerovanje) predstavlja čin potvrđivanja is­tini­tostiriječju, djelom i uvjerenjem, povećava se djelima pokornosti, a smanjuje griješenjem. Vjerovanje, u navedenom smislu, rezultira strahopoštova­njem prema Allahu, dž.š., tako da onaj koji to prihva­ti neće učiniti bilo što, prihvatiti bilo kakvo uvjerenje ili kazati nešto suprotno Allahovoj naredbi. Vjera u nevidljivo ustvari je vjera u ono što je vidu nedostupno; to je potvrda, odnosno vjerova­nje u ono što ti je dostavljeno u šerijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Nje­govo određenje dobra i zla, vjera u oživljenje poslije smrti, u Džennet i DžehenemSve to je "gajb", nedostupno oku ljudskom, transcedentno.

"i koji namaz obavljaju i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" /3/

"i namaz obavljaju" Riječ jezički znači "dova", a šerijatski to je poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta) koji se sastoji od: rukua (naklo­na),.sedžde (klanjanja ničice) i drugih posebnih dijelo­va,određeno vrijeme, s određenim uvjetima, specifičnostima i vrstama, što je Allah Uzvišeni naredio kao obavezu pet puta u toku dana i noćiTo je druga osnovna islamska dužnost. Namaz (salat) obavlja se, tjčini redovno, u posebnim vremenskim terminima, uz uzimanje abdes­ta, stajanje, naklon, usklađenost pokreta, klanjanje ničice, učenje Kur'ana, sjedenje i posvjedočenje i blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem.Time se obavlja namaz. "i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" Riječ u početku islama je označavala “trošak” koji je čovjek činio za svoju poro­dicu prije nego je propisan zekat. Na ovome mjestu, izraz znači dijeljenje sadake i zekata koje se prije svega odnosi na bližnje, članove porodice i sluge, a potom na drugeOvaj vid trošenja mora biti obavljen zasigurno u ime Allaha, dž.š., sa ciljem izražavanja pokornosti Njemu, želje za nagradom i Njegovim zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdžbe i kazne, a ne zbog bilo čega drugogGornjim riječima: "i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" obuhvaćene su sve vrste ovih troškova, bili oni dobrovoljni ili obavezni (farz).
Odgovori
Hvala od:
#2
To potvrđuje i predanje od Ibn Omera, r.a., navedeno u oba Sahiha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /45/ "Islam je zasnovan na pet te­melja: svjedočenju (šehadetu) da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hodočašću Kabi (hadžu)." O zekatu će, inšallah, kasnije biti govora.

"i onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe, i koji u ahiret čvrsto vjeruju." /4/

"I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi", tj koji potvrđuju is­tinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen, "i što je objavljeno prije tebe", tjprihvaćaju istinitost Tevrata, Indžila, Zebura i dru­gih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne praveći razliku između njih i ne niječući ništa što su ovi dostavili od Gospodara svoga. "i koji u ahiret čvrsto vje ruju" Čvrsto uvjerenje suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja kako u ahiret, tako ni u oživljenje, Sudnji dan, Džennet, Džehenem, polaga­nje računa i mizan (mjerenje dobrih i loših djela)Ahiret je dobio ovaj naziv budući da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su općenito vjerni­ci, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i džini koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući istinitost te vjere i ostvarujući osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima do Sudnjega dana, "na uputi su svoga Gospo­dara" odnosno, na putu svjetla, iz­vjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog "To su oni koji su spašeni", tjoni će uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Nje­gove knjige i poslanike, steći sevap i vječni bora­vak u Džennetu, odnosno spas od kazne priprem­lje­ne za Allahove neprijatelje.

"To su oni koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spašeni." /5/

"I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi", tj koji potvrđuju is­tinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen, "i što je objavljeno prije tebe", tjprihvaćaju istinitost Tevrata, Indžila, Zebura i dru­gih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne praveći razliku između njih i ne niječući ništa što su ovi dostavili od Gospodara svoga. "i koji u ahiret čvrsto vje ruju" Čvrsto uvjerenje suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja kako u ahiret, tako ni u oživljenje, Sudnji dan, Džennet, Džehenem, polaga­nje računa i mizan (mjerenje dobrih i loših djela)Ahiret je dobio ovaj naziv budući da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su općenito vjerni­ci, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i džini koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući istinitost te vjere i ostvarujući osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima do Sudnjega dana, "na uputi su svoga Gospo­dara" odnosno, na putu svjetla, iz­vjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog "To su oni koji su spašeni", tjoni će uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Nje­gove knjige i poslanike, steći sevap i vječni bora­vak u Džennetu, odnosno spas od kazne priprem­lje­ne za Allahove neprijatelje.

"Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju." /6/

.."doista, oni koji ne vjeruju..." znači, koji su pokrili i zatamili istinu i ne vjeruju u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve se­llem. Allah Uzvišeni zna da oni neće vjerovati kada im dođu ajeti, pa to ovdje i potvđuje ukazujući da oni neće vjerovati, "svejedno da li ih ti, Muhamede, opominjao ili ne opominjao" jer su oni odabrali nevjerstvo umjesto vjere, negirajući time jasne ajete koje im je dostavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara. Ovaj ajet predstavlja jednu vrstu rasterećenja za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i daje mu utjehu pošto je on želio da svi ljudi budu vjer­nici i slijede ga na Pravom putu Allah, dž.š., ovdje mu saopćava da će biti vjernici samo oni za koje u vječnom Alla­hovom znanju stoji da će vjerovati u Poslanika, salla­llahualejhi ve sellem, i da im slijedi sreća i svako dobroIsto tako, zalutat će samo oni za koje u prethod­nomAllahovom znanju stoji da će biti nevjerni­ci.ko­jima.slijedi nesreća, da nas Allah sačuvaStoga se navodi: "Ne žalosti se zbog njih", jer tvoje je samo da im poruku preneseš!; “jer tvoje je samo da preneseš, a Naše je da tražimo polaganje računa." (13:40) "Ti si samo opo­mi­njač, a Allah o svemu brine." (11: 12)

"Zapečatio je Allah srca njihova i uši njihove, a na očima im je koprena; njima pripada kazna golema." /7/

U vezi s ovim ajetom Katade kaže: "Njima je zavladao šejtan s obzirom da su mu bili pokorni; Allah je zapečatio njihova srca i uši, a na oči im stavio kopre­ne tako da ne vide, ne čuju, ne shvaćaju, niti razu­mijuTo potvrđuju riječi Allaha, dž.š.: "A kad oni skrenuše, Al­lah učini da i njihova srca skrenu." (61:5) Za­tim riječi: "i Mi srca njihova i oči njihove preokrenut ćemo kao što nisu vjerovali prvi put, te ih ostavljamo da u zabludi svojoj smeteni lutaju"(6:110) Sličnih ajeta u Kur'anu ima mnogo, što pokazuje da Uzvišeni Allah pečati srca uspostavljajući između njih i Pravog puta prepreke adekvatnom kaznom, ostavljajući ih s neistinom time što sami napuštaju istinu, što je također izraz Njego­ve praved nosti. U hadisu stoji: /46/ "O Ti, Koji preokrećeš srca! Učvrsti srca naša u Tvojoj vjeri!"
Odgovori
Hvala od:
#3
Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže prenose od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /47/"Kada vjernik napravi grešku, na njegovom srcu nas­tane crna tačkica (mrlja)Ukoliko se pokaje i povrati, njegovo srce se očisti, a ukoliko poveća griješenje, i ta mrlja se povećava sve dok sasvim ne prekrije srceTo je hrđa za koju Allah Uzvišeni kaže:"Ne, naproti vOno što su stjecali kao hrđa prekrilo je njiho­va srca." (83:14) Prema tome, u prvim navedenim ajetima Allah, dž.š., ukazuje na status vjernika, potom u posljednja dva navedena ajeta na status nevjernika. Nakon toga slijedi objašnjenje statusa licemjera (munafika), koji javno ispovijedaju vjeru skrivajući u sebi nevjerstvoBudući da to liči poziciji mnogih ljudi, Allah, dž.š., to ističe na više mjesta ukazujući na brojne osobine koje karakteriziraju licemjeraU tom smislu Allah Uzvišeni kaže:

"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu vjernici!" /8/"Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju, iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju." /9/

"licemjerje" u osnovi znači "pokazivanje dobra i prikrivanje zla"Ima ga dvije vrste: - vjersko, koje vodi u vječnu vatru i - praktično, koje spada u najveće grijehe. Svojstva licemjera (munafika) objavljena su u medinskim surama budući da u Meki nije bilo licemjeraNaprotiv, bilo je ljudi koji su pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirući i mrzeći ga, iako su intim­no bili vjernici! Međutim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u Medinu, gdje su živjele Ensarije iz plemena Evs i Hazredž, koji su u vrijeme paganstva obožavali kipove kao i drugi arapski idolopoklonici, te židovi, sljedbenici Knjige, koji su živjeli u skladu sa tradi­cijom svojih predaka, podijeljeni u tri plemena: 1-Benu Kaynuka', saveznici plemena Hazredž, 2-Benu Nedir i 3-Benu Kurejza, saveznici plemena Evs. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, is­lam je primio dio pripadnika plemena Evs i Hazredž, te mali broj židova, poput Abdullaha ibn Selama, r.a. U to vrijeme također ni u Medini nije bilo licemjerja, pošto muslimani još uvijek nisu imali silu koja bi zadavala strah Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je mi­rovnesporazume sa židovima i brojnim arapskim ple­menimau okolici Medine.

Međutim, kada je došlo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah uzvisio Svoju Riječ uzdigavši islam i njegove pripadnike tada je Abdu­llahibn Ubejj ibn Selul, prvak Medine iz plemena Hazredž, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva (koje su ga nastojale postaviti za vladara /kralja/ prije nego im je došlo Veliko Dobro), koje su potom primile islam i napustile Ubejja, koji je osjetio prezir prema islamu i muslimanima poslije Bitke na Bedru rekao je: "Ova bitka je odredila smjer (put)!" Za­tim je obja­vio svoje prihvaćanje islama zajedno sa svo­jim sljed­benicima i poštovaocima, te nekim drugim sljedbe­nicima Knjige. Tako je došlo do pojave licemjerja među građanima Medine i okolnim beduinima. Među Muhadžirima (doseljenicima) u to vrijeme nije bilo licemjerja s obzirom na to da oni nisu napustili Meku pod prisilom, nego su to učinili po svom izboru, ostavljajući imetak, djecu i zemlju, u težnji za onim što je kod Allaha Uzvišenog, na ahiretu. Dakle, licemjeri (munafici) bili su iz dva plemena, Evs i Hazredž, te jedan broj među židovima. Stoga Uzvišeni Allah ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjštinom, što bi unijelo nered na širem planu, u samom vjerovanju, budući da su oni u osnovi nevjernici.

Zato treba biti oprezan i ne misliti o nemoralnim ljudima dobro! Allah Uzvišeni kaže: "Ima ljudi koji kažu: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu oni vjernici", odnosno: "Kada ti dođu licemjeri, oni kažu: 'Svjedočimo da si ti Allahov Poslanik!' Allah zna da si ti za­sigurno Njegov Poslanik!" (63:1) Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah, zasigurno, zna da oni lažu! Zato kaže: "A Allah svjedoči da su licemjeri uistinu lašci" (53:1), odnosno "da nisu vjernici" (2:8). Riječi Allaha Uzvišenog: .."Oni (svojim djelima misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju..." znače: u svom nevjerovanju oni su uvjereni da varaju Allaha, dž.š., kada kažu: "Vjerujemo", računajući pritom da će im to koristiti, odnosno da to kod Njega prolazi kao što prolazi kod pojedinih vjernika. Allah Uzvišeni kaže: "Na Dan, kada ih Allah sve oživi, oni će se Njemu zaklinjati kao što se vama zaklinju misleći da će im to koristiti. Oni su doista pravi lažljivci." (58:18) Zbog takvog njiho­vog vjerovanja Allah Uzvišeni ih identificira riječima:" iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju." Znači, ukoliko vjernike i budu prevarili na kratkotrajnom dunjaluku, oni time samo sebe varaju. Oni naime svojoj duši udovoljavaju ovim činom, napajajući se čašom radosti, čiji iz­vordaje sokove propasti, pošto onaj koji ih pije ispija čašu bola kao srdžbu Allaha Uzvišenog i Njegovu kaznu, koja ne utoljava žeđ. Time licemjer vara samog sebe, misleći da sebi čini dobro! Allah Uzvišeni kaže: "iako, ne osjećajući to, sami sebe varaju."
Odgovori
Hvala od:
#4
"U srcima njihovim je bolest i Allah im povećava bolest. Njih čeka patnja bolna za ono što su lagali." /10/

"U srcima njihovim je bolest." Prema nekim mišljenjima, ovdje "bolest" pred­stavljasumnju, licemjerje i prljavštinu. To je sve tačno, budući da je bolest koja je u srcima licemjera i sumnja i licemjerje i prljavština Sumnja je zato jer oni sumnjaju u poslanstvo Al­lahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve se­llem; licem­jerje je, jer javno pokazuju vjerovanje (iman), a ustva­ri su nevjernici; prljavština je, jer oni ne vjeruju u ono što je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem; nevjerstvo je, bez sumnje, prljavština! "...pa im je Allah bolest povećao." Znači povećao im je sumnju, licemjerje i prljavštinu. Dakle, nagrada, odnosno kazna, primjerene su vrsti djela, kao što Allah Uzvišeni kaže: "A što se tiče vjernika, njima je vjerovanje povećano i oni se radujuŠto se, pak, tiče onih u čijim je srcima bolest, ona im je prljavštinu povećala." (9:125)

Riječi Allaha Uzvišenog: "...za ono što su lagali" znače što su lagali Allahu i vjernicima nastojeći ih prevariti riječima: "Mi vjerujemo!" dok, ustvari, nisu vjerovaliAllah Uzvišeni obavijestio je Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o jed­nom broju licemjera (munafika) zadržavši za Sebe znanje o ostalima i ne obavještavajući ga o njimaOn kaže: "Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine koji su u licemjerstvu spretni! Ti ih ne poznaješ, ali ih Mi znamo!" (9:101) Možda će neko reći: "Zašto Allahov Poslanik, sallalhu alejhi ve sellem, nije ubijao licemjere pošto je znao neke od njih?" Odgovor na ovo pitanje nalazi se u Sahihima, gdje se navodi da je on, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru ibn Hattabu: /48/ "Ne volim da kažu Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove (ashabe)!" Znači, on se bojao da ne dođe do bilo kakvih promjena u veze sa prihvaćanjem is­lama od beduina, jer oni nisu znali da su pojedinci licemjerni, pa bi mogli pomisliti da ih on ubija unatoč njihovom imanu, od­nosnomogli bi kazati: "Muhammed ubija svoje dru­gove (ashabe)!" Malik u vezi s tim kaže: "Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, ustezao se od licemjera kako bi pokazao svojim sljedbenicima da vladar ne osuđuje samo po svom znanju!"14 Šafija kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se­llem,zabranio je ubijanje licemjera budući da su oni javno prihvaćali islam, iako je on znao da su licemjeri Međutim, ono što su javno pokazivali iznad je onoga drugog. To potvrđuje i hadis: /49/ "Meni je naređeno da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu: 'Nema boga osim Allaha.' Kada to kažu..." itd.15 Međutim, treba kazati da se ovo odnosi na onoga koji poznaje prvake licemjera i njihova imena.

Za one o čijem licemjerju Allah Uzvišeni nije upoznao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Kur'anu stoji: "Ako se licemjeri i oni u čijim je srcima bolest, te oni koji po Medini laži šire, ne okane, Mi ćemo ti sigurno vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao komšije tvoje ostati. Oni su prokleti i gdje god se nađu bit će uhvaćeni i poubijani." (33:80-81) U ovim je ajetima dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije podstican protiv njih, niti je bio upoznat ko su im bili prvaci! Njemu se ukazuje na njihove oso­binekoje on primjećuje kod nekih od njihU tom smislu i Allah Uzvišeni kaže: "A da hoćemo, Mi bismo ti ih uistinu pokaza­li, i ti bi ih sigurno po biljezima njihovim pre­poz­nao..Ali ti ćeš ih doista prepoznati po načinu njihova govora!" (47:30)

"Kada im se kaže: 'Ne pravite nered na Zemlji! odgovaraju: 'Mi samo red uspostavljamo!'" /11/"Zar tako! Oni su uistinu pravi smutljivci, ali to oni i ne opažaju." /12/

"nered" ovdje znači nevjerovanje, licemjerje i griješenje. Riječi Allaha, dž.š.: "Kada im se kaže: 'Ne pravite nered na Zemlji!'" znače: ne pravite nered kroz nevjerstvo, licemjerje i griješenje na Zem­lji, jer onaj ko prema Allahu griješi ili naređuje da se griješi, čini na Zemlji nered, pošto je uspostavljanje reda moguće samo uz pokornost Allahu, dž.š. Licemjeri misle da oni javnim pokazivanjem imana varaju vjernike, tako da ih oni uzimaju za svoje prijatelje umjesto vjernika, iako su licemjeri. Međutim, Allah, dž.š., to ovdje razotkriva kako se vjernici ne bi prevarili i uzimali licemjere za svoje pri­jatelje (zaštitnike) Naime, uzimanje ovih ljudi za bliske prijatelje (zaštitnike), um­jestovjernika, vrijeme kada oni spadaju među najveće neprijatelje vjernika, pred-stavlja čin stvaranja velikog nereda na Zemlji Jer, pošto oni javno ispoljavaju vjeru (iman), vjernici o njima stječu pogrešan sud.

Tako licemjeri uspijevaju ostvariti nered, zavaravajući ih riječima koje su daleko od istine i ostajući istovremeno u prijateljskim odno­sima s nevjernicima protiv vjernikaZato Allah, dž.š., kaže: Kada im se kaže: "Ne pravite nered na Zemlji!", oni odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!", tjmi želimo samo pomirenje između dvije skupine vjernika, s jedne strane, i nevjernika (među kojim su i idolopoklonici i raniji sljedbenici Knjige), s druge strane." Međutim, Allah zna ono što je u njiho­vim dušama i što kriju u svojim prsima, pa kaže: "Nikako! Oni uisti­nu nered prave, ali to i ne opažaju." /12/ Ono što oni namjeravaju smatrajući to uspostavlja­njem reda ustvari je pravi nered, a što oni ne osjećaju zbog svog neznanja. "Moj Bože! Učvrsti nas u Tvojoj vjeri i pokornosti i učini nas vjernicima čija spoljašnost nije suprotna njihovoj unutarnjosti!"
Odgovori
Hvala od:
#5
"Kada im se kaže: 'Vjerujte kao što ovi ljudi vjeruju!', oni odgovaraju: 'Zar da vjerujemo kao što maloumnici vjeruju!?' A doista su oni maloumnici, ali to oni ne znaju!" /13/

Uzvišeni Allah kaže: Kada se licemjerima kaže: "Vjerujte kao što ovi ljudi vjeruju!", tj kao što oni vjeruju u Allaha, Njegove meleke, Knjige, poslanike, oživljenje, Džennet, Džehenem i sl., od­nosno, budite pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku izvršavanjem Njegovih naredbi i Njegovih zabrana, oni kažu: "Zar da vjerujemo kao što maloumnici vjeruju!?" misleći pod maloum-nicima ovdje na ashabe Allahovog Poslanika, sallalla­hu alejhi ve sellem! Oni govore: "Zar da budemo s ovim maloum­nicima na istom stupnju!" Međutim, Allah Uzvišeni od­govara na ovo: "A doista su oni ma­loumnici,.ali to oni ne znaju", tjoni ne znaju stanje u kojem se nalaze, što upućuje na zab­ludu i neo­baviještenost Neznanje je ovdje najgore po njih i ono najrječitije govori o njihovom sljepilu i udaljenosti od Pravog puta. Ta zabluda povećava se uz istovremeno povećanje Allahove srdžbe i kazne prema njima, što je primjereno djelima koja čine. A Allah Uzvišeni nikome neće nepravdu učiniti!

- Kada susretnu one koji vjeruju, oni govore: "Vjerujemo!", a čim ostanu nasamo, sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama Mi se samo rugamo." /14/"Allah se njima izruguje i ostavlja ih da u svom nejerovanju lutaju." /15/

Uzvišeni Allah kaže da kada ovi licemjeri susretnu vjernike, oni kažu: “Vjerujemo!”, pokazujući pred njima iman, bliskost i privrženost, i obmanjujući ih tako licemjerno se dodvoravajući i krijući svoje uvjerenje kako bi time osigurali korištenje doba­ra i dobi­ti koje pripadaju vjernicima. Međutim, "kada se osame sa svojim šejtanima", odnosno kada odu kod svojih čelnika, prvaka i velikana među židovskim rabinima i vođama idolopoklonika i licemjera, oni govore: "Mi smo s vama!" u nevjerstvu i idolopoklonstvu, "a mi se samo izrugujemo" sa pristalicama Muhammedovim, sallallahu alejhi ve se­llem..Uzvišeni Allah njima odgovara uzvraćajući na takve njihove postupke: "Allah se njima izruguje i ostavlja da lutaju u svom nevjerovanju", tj. izruguje im se pokazujući im Svoje odredbe na ovome svijetu, odnosno ukazujući na ne­povredivost njihove imovine i krvi time što javno ispoljavaju iman i riječi Svjedočanstva: "Nema boga osim Alla­ha; Muhammed je Allahov poslanik!", za razliku od onoga što im pripada na drugom svijetu (ahiretu), kao što je kazna i teška patnja. Ovo je i mišljenje Ibn-Džerira, budući da su spletke, varke i izrugivanje kroz igru i dokolicu, po mišljenju svih učenjaka, nespojive s Alla­hom.dž.š., ali su prihvatljive kao vid revanša i zadovo­ljavanja pravde putem nag­rade, odnosno kazne.

To potvrđuju i riječi Ed-Dahhaka koje prenosi od Ibn-Abba­sa..U tom smislu, riječi Allaha, dž.š.: "Allah se njima izruguje" znače: Allah se njima podsmijeva nagovještavajući im kaznu "podržava ih da u nevjerovanju lutaju". U vezi s ovim dijelom ajeta, Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud navode predanje od nekih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, da riječ "podržava ih" znači ostavlja ih da ostanu dugo. Mudžahid ističe da to znači: "povećava im, produžava im", dok neki drugi navo­de.da to znači: "kad god oni učine grijeh, Allah im za to da blagodat", što, u osnovi, predstavlja odgo­vor.kaznom, u skladu s riječima Al­laha, dž.š.: "I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, sve dok se onome što im je dano ne bi obradovali! Tada bismo ih iznenada kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili!" /44/ "Tako bi se zameo trag narodu koji čini nasilje; a hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova." (6:44-45) Ibn-Džerir ovo tumači, pa kaže da to znači: Da­jemo .imda .ostanudugou .svojoj.uobraženosti i drskosti, kao što Uzvišeni Allah kaže: "i Mi srca njihova i oči njihove okrenemo, kao što nisu vjerovali ni prvi put i ostavimo ih da u zabludi svojoj smeteni lutaju." (6:110) Riječ znači "zabluda" dok znači "sljepilo"Zabluda u navedenom smislu događa se u srcu, ali se i sljepilo, također, koristi za srce

"To su oni koji su Zabludu uzeli umjesto Upute, ali im njihova trgovina nije donijela dobiti; oni nisu upućeni!" /16/

Dakle, ti licemjeri uzimaju nevjerstvo i zabludu, a ostavljaju vjeru i uputu, što im daje zadovoljstvo slično onom izraženom u slijedećim riječima: "Što se tiče Semuda, njima smo na Pravi put ukazi­vali, ali im je sljepoća bila milija od Pravog puta." (41:17) Dakle, u zamjenu za Pravi put oni su uzeli krivi put (zabludu), spustili nisko cijenu vjerovanju i dali ga za nevjerstvoZato Allah, dž.š., kaže: "Njihova trgovi­na nije im donijela dobiti i oni nisu upućeni", tju ovoj kupoprodaji, njihova transakcija nije im donijela dobit i oni nisu na Pravom putu. S Pravog puta oni su dakle otišli u zabludu, iz zajedništva u grupašenje, iz sigurnosti u nesigurnost, iz sunneta u bidat (novotariju).
Odgovori
Hvala od:
#6
"Oni su slični onima koji potpale vatru, a kada ona osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, pa ništa ne vide." /17/ "Gluhi, nijemi i slijepi su oni! Nikako da se povrate (osvijeste)!" /18/

Naime, nakon što su licemjeri uzeli zabludu umjesto Pravoga puta, postali slijepi iako imaju oči, oni su postali slični onome koji potpali vatru (tjželi os­vjetlje­nje.vatrom) kako bi vidio svijet oko sebe. Ali nakon što je vatra osvijetlila okolicu, omogućivši mu da vidi i desno i lijevo oko sebe (što daje posebno zadovolj­stvo),.ona se ugasila, a on je ostao u teškoj tami, bez vida i Putokaza. Usto, on je gluh i ne čuje, nijem i ne govori, i slijep bez obzira na svjetlo koje je ugledao, pa se ne može vratiti u stanje u kome je bioU tom smislu, ovi licemjeri koji su uzeli krivi um­jesto Pravog puta, opredijelivši se za zabludu umjesto Upute, postali su primjer izgubljenosti, zablude i sljepila. Slijedeći ajet po­kazujeda su oni prvo prihva­tili vjeru da bi je potom napustili, jer Uzvišeni Allah kaže: "To je zato što su oni bili vjernici, pa nevjer­nici postali, a onda su im srca zapečaćena tako da ne shvaćaju." (63:3) U gornjim ajetima uporedba je izuzetno primjerena, jer su licemjeri u početku, kao vjernici, stekli svjetlo, ali su ga potom pokvarili licemjerjem, ostajući zbunjeni. A zbunjenost u vjeri veća je od svake zbunjenosti!

"Ili su oni slični onima koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u kojem su tmine, tutnjava i munje zbog gromova, stavljaju prste u uši bojeći se smrti! A Allah obuhvaća nevjernike!" /19/ "Munja samo što ih ne zaslijepi: kad god im ona blijesne, oni krenu, a čim utonu u tamu, zastanu! A da Allah hoće, On bi im oduzeo i sluh i vid! Allah, uistinu, sve može!" /20/

Ovo je drugi primjer koji Allah Uzvišeni navodi za jednu drugu vrstu licemjera. To su oni kojima se pokaže istina, pa je jednom prihvate, ali drugi put sumnjaju u nju. Njihova su srca obuzeta sumnjom, nevjerstvom i dilemama. Riječ ovdje znači "pljusak", tjkiša koja se u trenu izlijeva; riječ "tama" označava sumnju, nevjerstvo i licemjerje; riječ "grmljavina" označava ono što u srca utjeruje strah, pa je poznato da licemjere karakteriziraju veliki strah i panika, kao što Allah Uzvišeni kaže: “Oni misle da je svaki zvuk protiv njih.” (63:4) Riječ “munja” označava ono što zasija u srcima ovih licemjera, kao što je to ponekad svjetlo vjere. Allah Uzvišeni kaže: "Zbog gromova oni stavljaju prste u uši bojeći se smrti! A Allah obuhvaća nevjernike!" Dakle, njihov oprez ništa im ne koristi jer Allah njih obuhvaća Svojom Moći i oni su podređeni Njegovoj Moći i Htije­nju. Nakon toga, Allah, dž.š., kaže: "Munja samo što ih ne zas­lijepi", tjona je snažna i intenzivna, dok je nji­hov vid slab i nedovoljno učvršćen vjerom. Od Ibn-Abbasa se prenosi: "Svojom jasnoćom Kur'an dokazuje skoro sve slabosti licemjera"; "Kad god im munja blijesne, oni krenu, a kada utonu u tamu, oni stanu." U vezi s tim Ibn-Abbas kaže: "Tj., oni znaju istinu, pa o njoj govo­re, čime postaju stabilni, da bi potom zbunjeno zastali čim padnu u nevjerstvo."

To se prenosi od ashaba i najjasnije je i naj­ispravnije što je rečeno u komentaru ovog ajeta. Dakle, tako će im biti i na Sudnjem danu, kada ljudi dobiju svjetlo primjereno njihovom imanu. Nekome će biti dano svjetlo što osvjetljava njegov hod u dužini manje ili više od jed­nog fersaha; nečije će se svjetlo, s vremena na vrije­me, paliti i gasiti; neko će ići Pravim putem jedno vrijeme, a zatim stati; a nečije će svjetlo biti pot­puno ugašenoTo su oni najokorjeliji licemjeri, za koje Al­lah Uzvišeni kaže: Na Dan kada će licemjeri i licemjerke govoriti vjernicima: "Pričekajte nas da se svjet­lom vašim poslužimo!" Reći će im se: "Vratite se nazad, pa drugo svjetlo potražite!" (57:13) O vjernicima Allah Uzvišeni kaže: "Na Dan kada budeš vidio vjernike i vjernice, kako se njihovo svjetlo ispred njih, kao i sa desne strane njihove, kreće..." (62:12) Zatim Allah, dž.š., kaže: "Blago vama danas u dženetskim baščama kroz koje rijeke teku" (57:12), zatim: "Na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih, te s nji­ho­vedesne strane 'Gospodaru naš', govorit će oni, 'upotpuni svjetlo naše i oprosti nam, jer Ti doista sve možeš!' " (66:8) "A da Allah hoće, On bi im oduzeo i sluh i vid! Allah doista sve može!" Ibn-Abbas kaže: "To je zato što su napustili istinu nakon spoznaje." Uz riječi: "Allah doista sve može!" on kaže: "tjMoćan je da odgovori kaznom ili da Svojim robovima oprosti." Ibn-Džerir ističe: "Allah, dž.š., na ovome mjestu opisuje Sebe svojstvom Svemoći nad svim, pa upozorava licemjere na Svoju snagu i strogost obavještavajući ih da On njih obuhvaća, da je moćan oduzeti im i sluh i vid." Riječ "moćan" znači “koji ima moć”.
Odgovori
Hvala od:
#7
"O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni " /21/"Koji vam je Zemlju posteljom, a Nebo zdanjem učinio; Koji s Neba spušta kišu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu Zato ne činite druge Allahu ravnim a vi znate!" /22/

Muhammed ibn Ishak, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa:
"O ljudi, budite u ibadetu Go­spo­daru svome..." Govor je upućen objema gru­pama i nevjernicima i licemjerimaTo znači: "Vjeru­jte samo u vašeg Jedinog Gospodara, Koji je stvorio vas kao i one prije." Ovaj ajet Allah, dž.š., započinje objašnjenjem. Jednoće Njegove Božanstvenosti, budući da On daruje blagodati Svojim robovima time što ih izvodi iz ništavila u postojanje; On im je darovao vidljive i nevidljive bla­godatitime što im je "Zemlju učinio posteljom", od­nosnokolijevkom, koja je poput postelje postavljena i utvrđena plani­nama uzdignutim, a "Nebo zdanjem učinio", koje predstavlja krov, kao što kaže: "A Nebo smo zaštićenim krovom učinili, pa opet se oni od znamenja naših okreću." (21: 32) “On s Neba kišu spušta...”, tj spušta oblak kada im je potreban i tako izvodi različite vrste sjemenja i plodova, što je opskrba nji­hova i opskrba njihove stoke. On je Tvorac i Opskrbitelj, Pos­jedniksvake kuće i stanovnika njenih, njihov OpskrbiteljStoga On zaslužuje da se samo Njemu klanjaNjemu nema ravnaAllah, dž.š., ovdje kaže: "I ne činite nikoga Allahu ravnim a vi znate", tj ne pridružujte Mu nikoga ko ne može ni koristiti, ni štetiti, kao Njemu ravna, jer ste svjesni da nema drugoga gospodara koji će vas opskrbiti osim Njega. U dva Sahiha se pre­nosi od Ibn-Mes'uda da je rekao: /50/ Pitao sam: "Allahov Poslaniče! Koji je kod Allaha najveći grijeh?" Odgovorio je: "Da Allahu, Koji te je stvorio, učiniš nekoga ravnim." Isto tako, u jednom hadisu od Muaza stoji: /51/ "Znaš li koje je pravo Allaha prema Njegovim robovima?" "Da Mu budu u ibadetu i ništa Mu ne pridružuju!" U drugom hadisu stoji: /52/ Neka niko od vas ne kaže: "Što hoće Allah i taj i taj", nego neka kaže: "što Allah hoće, a tek potom i taj i taj"

U vezi s riječima Allaha, dž.š.:"Allahu ne činite nikoga ravnim!" navodi se da je Ibn-Abbas rekao: Izraz "ravnopravni, partneri, suparnici" predstavlja izraz širka skrivenijeg od hoda mrava po crnom kamenu u tam-noj noći." To se čini kada se kaže: "Allaha mi i živ­ota mi moga i tvoga", ili "Da nije ovog psa, došli bi nam lopovi", ili "Da nije guska u kući, došli bi lopovi", ili kada čovjek kaže: "Što Allah i ti hoćete!" ili "Da nije Allaha i tog i tog", i sl. Sve je to širkU hadisu stoji: /53/ Neki čovjek je rekao Allahovom Poslaniku: "Što ste Allah i ti htjeli !", pa mu je rekao: "Hoćeš li da me Allahu rav­nim učiniš ?" U drugom hadisu stoji: /54/ Divni biste vi bili ljudi da drugog Allahu ravnim ne činite govo­reći: "Što Allah i taj i taj hoće!"

"...a vi to znate", tj. vi znate da vam nema drugoga gospodara koji vas opskrbljuje do Al­laha Uzvišenoga Ovaj ajet ukazuje na ibadet samo Allahu, Kome nema ravnaI dok je mnoštvo komen­tatora Kur'ana dokazivalo time postojanje Tvorca, ovdje se to izravno kazuje. Jer, ko se udubi u razmišljanje o nižim i višim bićima, o razlikama nji­hovih oblika, boja, prirod­nihodlika i koristi od njih, odnosno o njihovome mjestu i svrsishodnosti, on će spoznati moć njihovog Tvorca, Njegovu mudrost, zna nje, umješnost i veličanstvenu vlast. Neki beduini kažu: Kada je nekom čovjeku postavljeno pitanje: "Koji je dokaz postojanja Allaha, dž.š...?", rekao je: "Subhanallah! \ubrivo deve upućuje na devu, trag stopala upućuje na prolazak nekoga! Nebo je okićeno sazviježđima, Zemlja puna klanaca, a more valova! Zar to sve ne upućuje na postojanje Sveznajućeg i Onoga Koji je obaviješten o svemu!?"

"A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, donesite vi jednu suru sličnu tome; pozovite i božanstva vaša, ako istinu govorite." /23/

Nakon što je Allah, dž.š., u prethodnim ajetima potvrdio da nema drugog boga osim Njega, On počinje sa potvrdom vjerovjesništva Svoga roba i Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se nevjernicima: "A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili Svome robu...", tj. Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, dajte vi makar jednu suru sličnu onim što ih je on donio. Ako mislite da je to od nekoga drugoga, a ne od Allaha, suprotsta­vite mu se nečim sličnim i po­mozite se pritom ako hoćete vašim božanstvima, vašim stilistima i orato­rima, vašim najistaknutijim spisateljima i bilo kojim dru­gim,ukoliko ste iskreni onome što mislite.

Ovo je izazov nevjernicima od Allaha Uzvišenog, što se ponavlja na više mjesta u Kur'anuU suri "Kazivanje" Allah, dž.š., kaže: "Reci: Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje, negoli ove dvije, na Pravi put upućuje; slijedio bih je, ako istinu govorite!" (28:49) U suri "Subhane..." (El-Isra') kaže: "Reci: Kada bi se svi ljudi i džini udružili da sačine nešto slično ovom Kur'anu, ne bi sačinili knjigu kao što je ova, pa makar jedni druge i pomagali!" (17:88) U suri "Hud" Allah, dž.š., kaže: "Ili, pak, oni govore da ga on izmišlja! Reci:

Pa donesite vi deset izmišljenih sura, sličnih Kur'anu, i koga god hoćete, osim Allaha, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!" (11:13) U suri "Junus" kaže: "Ili oni govore: 'On ga izmišlja!'" Reci: Pa, daj­te vi jednu suru sličnu njemu, a u pomoć po­zovite koga god hoćete, osim Allaha, ako is­tinu go­vorite." (10:38) Svi su prethodni ajeti mekanski, iako se njima izazov upućuje i u MediniAllah Uzvišeni kaže: “A ako sumnjate u ono što Mi objavljujemo Svome robu..." (2:23), tj. Muhammedu, "donesite vi sličnu suru" i "pozovite vaša božanstva, osim Allaha, ako istinu govo­ri­te!" .(2:23), tj. donesite vi suru sličnu ovom Kur'anu!
Odgovori
Hvala od:
#8
Ovim Allah, dž.š., upućuje izazov svima njima, i poje­dinačnoi grupno, bez obzira da li su pismeni ili ne. To je, dakle, opći izazov, koji se ne svodi samo na nepis­menepojedince koji ne posjeduju znanje, nisu obrazo­vani i ne znaju pisati! Taj izazov ponovljen je više puta kako u Meki tako i u Medini, uprkos žestokom neprija­teljstvu idolopoklo nika i licemjera prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno mržnji prema nje­govoj vjeri.

"Pa ako to ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, a pripremljena je za nevjernike." /24/

"Pa ako to ne učinite, a nećete učiniti, čuvajte se Vatre!" (2:24) Znači: ako to ne mognete učiniti a nikada nećete moći! Čudo na koje Allah ovdje izaziva nevjernike nedostižno je, i oni su nemoćni da sačine sličnu suru do Dana sudnjega. Znači, to nisu mogli, niti će moći ikada učiniti! Tako je bilo tada i tako je ostalo do dana današnjega, a tako će i vječno biti, budući da Allahov govor, niti formalno, niti sadržajno, nije sličan govoru Njegovih stvorenja "Elif lam ra. Ovo je Knjiga, čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mud­rog i Sveznajućeg." (11:1) Allah Uzvišeni njima kaže: "Ako to ne učinite, a nećete učiniti" to znači da nikada nećete dostići Kur'an niti sačiniti nešto njemu slično, preostaje vam jedino da se nemoćni predate i priznate da je to Allahov govor, da vjerujete i djelujete prema Njegovim uputama, te da se usto čuvate vatre koja je za nevjernike pripremljena. Uzvišeni Allah kaže: "Ako to ne učinite, a nećete učiniti, čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene, čije će gori­vo biti ljudi i kamenje." Riječ ovdje znači "čuvati se, izbjegavati, kloniti se", pa to znači: klonite se vatre čije će gorivo na Sudnjem danu biti ljudi, tj. oni koji nisu vjerovali u ovaj Kur'an; riječ "kamenje" jeste, ustvari, ono kamenje koje nevjernici obožavaju umjesto Allaha. Uzvišeni Allah kaže: "I vi i oni kojima se pored Allaha klanjate, bit ćete gorivo u Džehennemu i u njega ćete doista ući. Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli. Svi ćete u njemu vječno boraviti." (21:98-99)

To znači, pored kipova gorjet će i fosfor­no kamenje, kojim se vatra potpaljuje da bi gorjela jače, kako bi kazna bila žešća, što navode Ibn-Mes'ud i neki ashabi. Riječi Allaha Uzvišenog: "...koja je za nevjernike priprem­ljena", znače: koja je priprem­ljenai spravljena za nevjernike kao što ste vi! Ovim aje­tommnogi islam­ski autoriteti dokazuju da ta vatra i sada postoji, pošto se kaže: "koja je pripremljena za nevjernike", tj. koja je već postavljena i pripremljena Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /55/ "Džennet i Džehennem međusobno su se raspravljali...", što je dokaz njihova postojanja. Uz to postoje i drugi vjero­dostojni hadisi koji to dokazuju.

Dakle, Allah upućuje izazov nevjernicima nudeći im da donesu makar jednu suru sličnu onim u Kur'anu i obavještavajući ih istovremeno da to oni neće moći učiniti, bez obzira bilo to malo ili mnogo, bila kratka ili duga sura, budući da sve sure u Kur'anu predstavljaju čuda nedostižna koja pripadaju Gospodaru svjetova. U tom smislu u predanju se navodi da je Amr ibn el-As prije nego je primio islam posjetio Musejlemmu-Ke­zzaba, koji mu je rekao: "Šta je to ovih dana objavljeno vašem prvaku u Meki?" Amr mu je kazao: "Objavljena mu je jedna kratka i lijepa sura." On je upitao: "Koja?", a Amr je proučio:  "Tako mi vremena! Doista je svaki čovjek na gubitku! Osim onih koji vjeruju i dobra djela čineKoji jedni drugima istinu i strpljenje preporučuju." (Ibid.,103:1-3) On se zamislio jedan čas, zatim podigao glavu i rekao: "Meni je ob­javljena slična sura !" "Koja ?", upitao je Amr, On je odgovorio: "O Veber, o Veber, ti si samo uši i prsa, a osta­tak tvog tijela je mrša."17 Zatim je upitao: "Šta kažeš, o Amr?" Amr je na to rekao: "Tako mi Allaha! Ti dobro znaš da ja znam da lažeš!"

"A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj da njima pripadaju dženetske bašče kroz koje rijeke teku! Kad god se iz njih opskrbe kakvim plodom, oni kažu: 'Ovim smo i prije bili opskrbljeni!' A bivaju im davani samo njima slični! U njima im pripadaju žene čiste i oni će u njima vječno boraviti." /25/

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo kazne i patnje koje je priredio za Svoje neprijatelje, licemjere i nevjernike, prirodno je da naspram toga ukaže i na poziciju vjernika, koji su svoju vjeru potvrdili dobrim djelima, za koja su im pripremljene blagodati. Na ovaj način u Kur'anu se primjenjuje metod podsticaja i pri­jetnje, što je, prema mišljenjima najkompetentnijih učenjaka, i smisao naziva "posebni (parni) ajeti" za Kur'an, budući da se u njima uz poziciju vjernika i blagodati njima pripremljene navodi obavezno i pozicija nevjernika, odnosno kazne za njih pripremljeneAllah Uzvišeni kaže:
Odgovori
Hvala od:
#9
"A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj da njima pripadaju dženetske bašče, kroz koje rijeke teku!", dajući opis bašči kroz koje rijeke teku, dakle ispod drveća i soba u njima. U jed­nom hadisu stoji da "rijeke teku izvan svojih korita", dok se o rijeci Kevser navodi da su joj "obale biserne školjke izdubljene", što međusobno nije proturječno, budući da je mulj tih rijeka, kao što se navodi, fini mošus, a pijesak biserje i drago kamenje! Molimo Allaha Uzvišenog da nas uputi na Pravi put, kako bismo, uz Njegovu Dobrotu i Milost, dospjeli u ove bašče.

Riječi Allaha Uzvišenog: "Kad god se iz njih opskrbe kakvim plodom, oni kažu: 'Ovim smo bili opskrbljeni i prije.'" U vezi s tim, veliki broj ashaba, prema predanju Es-Sudd­ija, sa lancem prenosilaca koji seže izravno do njih, kazuje da će se ovi plodovi davati u Džennetu te da će ovi ljudi, kada to vide, reći: "Ovim smo bili opskrbljeni i na dunjaluku!" Ovi plodovi su, međutim, kako se ističe, iste boje, ali potpuno različitog okusa! Riječi Uzvišenog: "U njima će imati supruge čiste i tu će vječno boraviti" znače: oslobođene menstruacije, nužde, sluzi, pljuvačke, sperme, rađanja, a riječi: "...i tu će vječno boraviti" izražavaju savršenstvo sreće. Jer, s ovim blagodatima, oni će biti na stupnju osiguranom od smrti i prestan­ka života, bez kraja i konca, u vječnom blaženstvu, koje nikada neće prestati. Samo nas Allah može oživiti zajedno s njima, jer On je Darežljivi i Plemeniti!

"Doista se Allah ne ustručava za primjer navesti mušicu ili nešto sićušnije od nje; oni koji vjeruju ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju govore: 'Šta to Allah hoće ovim primjerom?' Ovim On mnoge u zabludu stavlja, a mnoge na Pravi put upućuje, odnosno On u zabludu stavlja samo razvratnike!" /26/ "One što krše od Allaha prihvaćenu obavezu nakon njene ovjere, prekidaju ono što je Allah naredio da se održava i nered na Zemlji prave; To su gubitnici!"/27/

U Komentaru, s lancem prenosilaca od Ibn-Abba­sa, Ibn-Mes'uda i više ashaba, Es-Suddi kaže: Kada je Allah Uzvišeni naveo ova dva primjera, tjajet: "Oni su kao onaj što pot­pali vatru..." (2:17) te ajet: "Ili su slični onima koji za vri­jeme silnog pljuska..." (2:19), licemjeri su tada rekli: "Allah je daleko uzvišeniji i veći da bi navodio takve primjere!", da bi uskoro bio objavljen slijedeći ajet: "Doista se Allah ne ustručava za primjer navesti...", zaključno s riječima: .. "...i to su gubitnici." (2:27) Allah Uzvišeni tako saopćava da On, dž.š., ne potcjenjuje ništa da to ne bi naveo kao primjer, pa ma­karto bilo sitno i malehno kao što je mušica. Jer, On, dž.š., kao što se nije sustezao stvoriti to, isto tako se ne susteže navesti to kao primjer, pa u tom smislu uzima za primjer muhu i pauka na više mjesta u Kur'anu!

Riječi: znače "ne ustručava se", a ima mišljenja i da znače "ne boji se navesti za primjer bilo što, malo ili veliko" Riječca ovdje se koristi za umanjenje, kao npr., kada se kaže: "Udarit ću ga sigurno, pa koliko god bilo", čime se potvrđuje nešto najmanje. Riječi: "pa i nešto iznad nje" znače "ili nešto sićušnije i niže od nje", što je isto kao kada se neki čovjek opisuje kao loš i škrt, a onaj koji to sluša kaže: "Da, on je i više od toga u pogledu lakomosti  tvrdičluka!" To je mišljenje El-Kisa'ija i Ebu-Ubejda, koje navode Er-Razi i više drugih autoriteta. "A oni koji vjeruju, oni znaju da je to Istina od Gos­podara njihovog..."

znači da oni koji vjeruju, vjeruju u primjere koje Allah navodi bili oni mali ili veliki, znaju da je to Istina od Gospodara njihova, kojom Allah put pokazuje jer to je govor Svemilosni­ka, Milostivog. Oni koji ne vjeruju, govore: "Šta to Allah hoće ovim primjerom?", potcjenjujući ove primjere i navodeći u zabludu, kao što Uzvišeni Allah navodi u suri "El-Mudessir" (Pokriveni): - Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju, kako bi se oni kojima je Knjiga dana uvjerili, kako bi se onima koji vjeruju vjera povećala, kako oni kojima je Knjiga dana i koji vjeruju ne bi pali u sumnju, te kako bi oni u čijim je srcima bolest, kao i nevjernici, govorili: "Šta je Allah htio ovim primjerom?" Tako Allah stavlja u zabludu onoga koga On hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome to On hoće. A, vojske Gospoda­ra tvoga samo On zna..." (74:31)

Isto tako, na ovome mjestu On, dž.š., kaže: "Ovim On mnoge u zabludu stavlja, a mnoge na Pravi put upućuje, On u zabludu stavlja samo razvratnike!" Es-Suddi u svom Komentaru navodi predanje od Ebu-Malika, zatim Ibn-Abbasa, pa Murre, potom Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se riječima: "mnoge u zabludu stavlja" misli na licemjere, a riječima: "a mnoge na Pravi put upućuje" misli na vjernike. Licemjerima Allah povećava zabludu zato što oni ne­giraju ono što iz primjera koje On navodi istinski i provjereno znaju, jer je i primjer koji se navodi odgo­varajući onome čime ih Allah stavlja u zabludu. Na Pravi put On, dž.š., upućuje mnoge, odnosno pripadnike vjere, povećavajući im iman i uputu koju slijede jer oni potvrđuju i priznaju ono što istinski i posigurno znaju da odgovara primje­rima koje Allah navodi. To je također stvar Allahove upute! "...a u zabludu stavlja samo razvratnike" "razvratnik, nemora­lan čovjek" u arapskom jeziku znači "onaj koji izlazi iz okvira pokornosti" Arapi, npr., kažu: "Hurma je raspukla" kada plod iziđe iz ljuske.
Odgovori
Hvala od: Media
#10
Razvratnik (fasik)može biti i nevjernik i grješnik, iako je razvratnost (fisk)u slučaju nevjernika daleko teža i gora. U navedenom ajetu pod razvratnikom se misli na nevjernika, a Allah najbolje zna! To pokazuje i činjenica da ih On, dž.š., opisuje slijedećim riječima: "One što krše od Allaha prihvaćenu obavezu nakon njene ovjere, prekidaju ono što je Allah naredio da se održava i nered na Zemlji prave; to su gubitnici!" /27/ Ovo su svojstva nevjernika koja su potpuno oprečna svojstvima vjernika! Riječi: "od Allaha prihvaćenu obavezu" znače ono što im je dao u obavezu u Kur'anu i što su oni pri­hvatili da bi potom to negirali i prekršili"...prekidaju ono što je Allah naredio da se održava" ukazuje na sve što je Allah naredio da se održava i obavlja, a što su oni prekršili i napustili, "i nered na Zemlji prave", znači svojim nevjerstvom i nepridržavanjem onoga što je Allah naredio oni nered čine, dozvoljavajući ono što je zabranjeno i zabranjujući dozvoljeno i tako šire širk (mnogo-boštvo) i nevjerstvo među ljudima, predstavljajući im to kao ispravno i istini­to.

"To su gubitnici" na drugom svijetu! Ed-Dahhak navodi od Ibn-Abbasa slijedeće: "Svaki naziv koji je Allah pridao onima koji nisu pripad­niciislama predstavlja primjer gubitnika pod kojim se misli na nevjerstvo, dok pridavanje takvog naziva pripadnicima islama označava grijeh." Ime "gubitnici" predstavlja plural od riječi "gubitnik", a to su oni koji su svojim griješenjem prema Allahu sami sebi uskratili Njegovu Milost. Navedena riječ "gubitnici" znači gubitnici na drugom svijetu, što pokazuju prethodna svojstva, tj svojstva nevjernika koji su izgubili drugi svijet A taj svijet izgubit će samo nevjernici!

"Kako ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili mrtvi pa vas je On oživio, zatim će vas usmrtiti, zatim ponovo oživiti, potom ćete Njemu biti vraćeni?!"/28/

Allah Uzvišeni navodi dokaze Svoga postojanja i moći ističući da je On Tvorac Koji raspolaže Svojim robovima, pa kaže: "Kako vi ne vjerujete u Allaha", tj. kako negirate Njegovo pos­tojanje i moć, te da je On Tvorac i Gospodar, odnos­no kako Mu pridružujete suparnika i klanjate se ne­kom drugom?! "vi koji ste bili mrtvi, pa vas je On oživio" Prema predanju Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i nekih ashaba, ovo tumači slijedeći ajet: "Naš Gospodaru, Ti si nas dva puta usmrtio i dva puta oživio!" (40:11) On kaže: "Bili ste zemlja prije nego vas je stvorio što je mrtvo, zatim vas je oživio i stvorio vas što znači život, zatim umrtvio, kako biste se Njemu u kaburima vratili što predstavlja drugu smrt, a zatim će vas pono­vooživiti na Dan suda što predstavlja drugi život. To su te dvije smrti i dva živo­ta koje tumače riječi Uzvišenog: 'Kako vi ne vjerujete...?!'”

"On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On svaku stvar zna!"/29/

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo dokaze stvaranja ljudi ukazujući im i na ono što u sebi vide, On navodi drugi dokaz, dokaz stvaranja nebesa i Zemlje i kaže: "On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio..." Mudžahid kaže: Allah je stvorio Zemlju prije neba. Kada je Zemlju stvorio, iz nje je pokuljao dim uz Njegovo dopuštenje, pa kaže: "...zatim se prema nebu usmjerio...", tj. okrenuo prema nebu. Riječ "uzvisiti se, uputiti se prema" ovdje sadrži značenje nauma i usmjerenosti budući da se prije­laznost ostva­ruje prijedlogom "ka, prema" "i kao sedam nebesa ga uredio", tjstvorio je sedam nebesaKomentatori Kur'ana razilaze se u vezi sa pita­njem stvaranja Zem­lje prije neba, odnosno, neba prije ZemljeSvaka od dvije strane nudi svoje dokaze, ali je dokaz onih koji smatraju da je Zemlja stvorena prije nebesa jači, u skladu s riječima Uzvišenog: "On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se prema nebu usmjerio..." jer riječ "zatim" pret-postavlja redoslijed.

To znači da je Allah stvorio Zemlju i sve što je na njoj, a zatim, nakon toga, uputio se prema nebesima i stvorio ih sedam. Dokaz onih koji tvrde da je Allah prvo stvorio nebesa, a zatim Zemlju, jesu riječi Uzvišenog: "A šta je teže: vas stvoriti ili nebo sazdati? On je svod njegov visoko podigao i uredio; noći njegove mračnim, a zore svijetlim učinioPoslije toga je Zemlju poravnao, iz nje vodu i pašnjake izveo i brda učvrstio." (79:27-32) Ovo navodi Ibn-Džerir od Katade, iako je ovo mišljenje, tj da je nebo stvoreno prije Zemlje, netačnoTačno je suprotno, tjstvaranje Zemlje prije nebesa. U El-Buharijinom Sahihu navodi se da je u vezi s ovim postavljeno pitanje Ibn-Abbasu, pa je odgovorio da je Zemlja stvorena prije nebesa, a da je Zemlja samo uređena (poravnana) nakon stvaranja neba. To znači da se "uređenje" tumači riječima Uzvišenog Allaha: "Poslije toga je Zemlju poravnao, iz nje vodu i pašnjake izveo i brda učvrstio", tako da ovdje znači "izvođenje voda pohranjenih u Zemlji" pomoću kojih niču biljke različitih vrsta, osobina, boja i oblika.

- A kada Gospodar tvoj reče melecima: "Ja ću na Zemlji halifu postaviti! ", oni upitaše: "Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?! A mi Tebe veličamo hvalom i kako Tebi dolikuje štujemo!" On reče: "Ja znam ono što vi ne znate."/30/
Odgovori
Hvala od: Media


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 729 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 235 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 159 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: