[Boots]

Ko obavi spolni akt u menstruaciji, počinio je grijeh, pa treba da moli Allaha za oprost i pokaje se. U vezi s pitanjem: da li je za to obavezan kefaret ili ne, postoje dva mišljenja: - prvo se zasniva na osnovi predanja Ahmeda od Ibn-Abbasa, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /316/ "onaj koji spolno opći sa svo­jom ženom dok ima menstruaciju, dužan je dati sadaku dinar ili pola dinara". U verziji Tirmizija: /317/ "Ako je crvena krv, obavezan je dinar, a ako je žuta, pola dinara." - drugo je vjerodostojnije i novije mišljenje šafijskog mez­heba, te mišljenje većine pravnika, koji smatraju da u vezi s tim nema ništa, nego obaveza da se moli Alla­ha a oprost jer, po njihovom mišljenju, nije vjero­dostojno direktno predanje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, što se tiče žene koja ima menstruaciju, ima mišljenja da je dozvoljen odnos s izuzetkom di­jela ispod pojasa, što se potvrđuje u oba sahiha od Mejmune bint Haris el-Hilalijje, koja kaže: /318/ "Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio prići nekoj od svojih žena, naredio bi joj da donji dio tijela ogrne ogrtačem ako bi imala menstruaciju." Ovo je verzija El-BuharijeMeđutim, oni prenose slično i od AišeU tom smislu, riječi: "ne približujte im se dok se ne okupaju" predstavljaju komentar riječi: "Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja!" Ovdje se zabranjuje približavanje ženama u smislu spolnog odnosa, sve dok imaju menstruaciju. To znači da je dopušteno kada prestane. Govoreći o pokornosti, imam Ahmed kaže: Riječi Uzvišenog su: ..

"I pitaju te o mjesečnom pranju! Reci: 'To je neprijatnost!' Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju! A kada se okupaju..." Čistoća (kupanje) pokazuje da im se može pri­bližavati prilaziti. Kada Mejmuna i Aiša kažu: /319/ "Kada bi neka od nas imala menstruaciju, ogrnula bi donji dio i ušla s Allahovim Poslanikom u njegov ku­tak"; to ukazuje da je on htio odnos. "A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio!" Ovdje nalazimo poziv i uputu da se sa ženama opći nakon što se okupaju. Ulema se slaže da nije dozvoljeno prići ženi (spolno općiti) kada joj prestane menstruacija, dok se ne okupa ili, ukoliko to ne mogne, uzme tejemmum. Izuzetak čini Ebu-Hanife, r.h., koji kaže da je dozvoljeno kada prestane teći krv od menstruacije, a to je, po njemu, deset dana, te da nije uvjetovano kupanjem. Allah to najbolje zna! Ibn-Abbas kaže: Riječi: "dok se ne očiste", tjod krvi, "A kada se očiste", tjvodomOvako navodi jedan broj tabiina. Riječi: "Kako vam je Allah naredio" Ibn-Abbas tumači: "do spolnog organa, a ne dalje, jer ko učini nešto preko toga, prešao je dozvoljenu granicu". U tome je i dokaz da je zabranjeno (haram) odnos u stražnjicu (što će, ako Bog da, biti objašnjeno naknadno).

Riječi Uzvišenog: "Allah, doista, voli one koji se kaju", tj. koji se kaju za grijehe, i ako ponove prilaženje; "i voli one koji se čiste", tj. koji se čiste od prljavština i neugodnosti, a to se ovdje odnosi na općenje u stražnjicu, i u toku menstruacije. "Vaše žene su njive vaše." Riječ "njiva, dobro" predstavlja mjesto ploda djeteta, rodiljku "...i vi njivama svojim prilazite kako hoćete!", tj. kako hoćete: sprijeda ili odzada, ali u jedno mjesto, kao što potvrđuju hadisiEl-Buhari navodi predanje od Džabira, koji je rekao: /320/ Židovi su govorili: "Ako obavi odnos sa zadnje strane, dijete se rodi razroko." Tada je objavljeno: "Vaše žene su njive vaše i vi njivama svojim prilazite kako hoćete!" (Prenose Muslim i Ebu-Davud.) Ibn-ebi-Hatim navodi od Džabira: /321/ Židovi su govorili muslimanima: "Ko priđe ženi sa zadnje strane, dijete će biti rođeno razroko", i Allah je objavio: "Vaše žene su njive vaše i vi njivama svojim prilazite kako hoćete!" Ibn-Džurejdž kaže u hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /322/ "S prednje ili zadnje strane, ako je to u spolni organ!" Postoje i brojni drugi hadisi koji daju slobodu odnosa pod uvjetom da bude u jedno mjesto, tju vaginuIstovremeno, postoji zabrana odnosa u stražnjicu. Od Omera ibn Šuajba navodi se predanje koje on prenosi od svoga oca, a ovaj od djeda, koji kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /323/ "Onaj koji obavi spolni odnos sa ženom u stražnjicu, počinio je mali homoseksualizam!" Imam Ahmed navodi predanje sa lancem od Ali ibn Talika, koji kaže: /324/

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, zabranio je da prilazite ženama u stražnjice! Al­lah se doista ne stidi reći istinu." Od Ebu-Hurejre se, također, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /325/ "Allah neće ni pogledati onoga koji ženi prilazi obavljajući spolni odnos u stražnjicu." Isto tako prenosi od Ebu-Hurejra da je Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, rekao: /326/ "Proklet je onaj koji sa svojom ženom spolno opći u stražnjicu." Sva predanja koja se navode u prilog dopuštenja tog čina nevjerodostojne su, a to je posebno ispitao i izdvojio hafiz Ebu-Abdullah ez-Zehebi u djelu u kojem je to sabrao utvrdivši da su sve to slabi hadisi. Od Ibn-Omera, Malika, Šafije i Tahavija prenosi se da je to dopušteno halal. Međutim, sve to nije vjerodostoj­no predanje od njih, Allah im se smilovao. Zato Nasr es-Sabbag kaže: "Rebi' se zaklinjao Allahom, osim Koga drugog boga nema, da je slagao, tj. Ibn-Abdul-Hakem se poziva na Šafiju, budući da je Šafija jasno potvrdio u svojih šest djela da je to zabranjeno Allah to najbolje zna! Isto tako, Ibn-Omer, r.a., to zabra­njuje: " Daremi navodi u svom "Musnedu" od Seida ibn Jesara ebi-Habbaba, koji kaže: Rekao sam Ibn-Omeru: "Šta kažeš za priležnice (robinje), da li se s njima može obaviti odnos u stražnjicu?"

[Boots]

On je rekao: "Zar to može činiti ijedan od muslimana?". Ovaj lanac predanja je vjerodostojan, a tekst je jasan u pogledu zabrane. Stoga, sve što se u vezi s tim navodi, ovim se negira. Ma'mer ibn Isa navodi od Malika da je to haram (zabranjeno) Ebu-Bekr ibn Zijad en-Nejsa­buri s lancem od Israila ibn Revha kaže: Pitao sam Malika ibn Enesa: "Šta kažeš za prilazak ženama sa stražnje strane?" Rekao je: "Vi niste niko drugi do Arapi. Da li je njiva išta drugo do mjesto sijanja? Ne prelazite mimo vagine!" Rekao sam: "Ebu-Abdullahu! Oni navode da ti to tvrdiš!" Odgovorio mi je: "Lažu na mene, lažu!" Prema tome, ovo je potvrđen nje­gov stav, a to je i stav Ebu-Hanife, Šafije, Ahmeda ibn Hanbela i svih njihovih sljedbenika, kao što je i stav tabiina i drugih pripadnika zdrave tradicije, koji to najoštrije osuđujuNeki od njh to nazivaju i činom nevjerstva kufra. "A pripremite što i za duše svoje!", tj. djela pokornosti izbjegavajući pri tome ono što je zabranjeno. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Bojte se Allaha i znajte da ćete se s Njim sresti", tj. da će s vama obračunati za sva vaša djela "I obraduj vjernike", tj. one koji su Allahu pokorni u svemu što im je naredio i izbjegavaju sve što je On zabranio. Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa, koji kaže: "A pripremite što i za duše svoje!" Znači, pri odnosu sa ženom reći ćeš: "Bis­millah"U ime Allaha" U El-Buharijinom Sahihu utvrđeno je predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: "Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /327/ Kada neki od vas hoće prići svojoj ženi, treba kazati: "U ime Allaha! Moj Bože! Udalji šejtana od nas! Udalji šejtana od onoga što nam po klanjaš!" Ako iz toga budu dobili dijete, šejtan mu nikada neće nauditi!

"I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka da dobro činite, da se Allaha bojite i ljude mirite- A Allah sve čuje i sve zna!" /224/ "Allah vas neće kazniti ako se neoprezno zakunete, ali će vas kazniti za ono što s predumišljajem srca vaših uradite- Allah prašta i blag je."/225/

Allah Uzvišeni kaže: Nemojte da vam vaša zakletva Allahom Uzvišenim bude prepreka da činite dobro i održavate odnose s rodbi­nom ukoliko se zakunete da to nećete činiti! Zatim Allah kaže: "Neka se čestiti i imućni među vama ne zakli­nju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka pređu preko toga i nek praštaju! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti..!" (24:22) Prema tome, ostajanje pri zakletvi u tom slučaju veći je grijeh nego je prekršiti uz otkup! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /328/ "Tako mi Allaha, ako se neko od vas vrati svojoj porodici s takvom zakletvom, to mu je veći grijeh kod Allaha nego za otkup kojim ga Allah obavezuje!" (Ovako prenose Muslim i Ahmed.) U vezi sa značenjem ovoga ajeta Ibn-Abbas kaže: "Nikako ne dozvolite da vaša zakletva bude prepreka da činite dobro. Zato, dajte kefaret za vašu zakletvu i činite dobro." Tako kaže i skupina tabiina. Njihove tvrdnje potvrđuje i predanje u El-Buharijinom i Mus­limovom Sahihu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /329/

"Tako mi Allaha, ja ću uvijek ako se zakunem za nešto, pa uvidim da je drugo bolje otkupiti zakletvu i uraditi ono što je bolje a otkupiti zakletvu." Muslim navodi predanje od Ebu-Hurejra, koji navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /330/ "Ko se za nešto zakune, pa zatim vidi nešto bolje od toga, neka učini kefaret i uradi ono što je bolje!" Postoje i drugi hadisi u kojima se ne spominje kefaret, a vjerodos­tojno je slijedeće: /331/ "Neka učini kefaret za svoju zakletvu." "Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete", tj. neće vas kazniti, niti obavezivati za nenamjernu zakletvu, a to je zakletva koju onaj koji se zaklinje ne čini nam­jerno, nego je učini mahinalno jezikom bez namjere da je i potvrdi. U dva Sahiha navodi se predanje od Ebu-Hurejra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /332/ Ko se zakune Latom i Uzzatom neka kaže: "Nema drugog boga osim Allaha." To je on rekao ljudima koji su prije kratkog vremena napustili paganstvo i primili islam dok im je govor još uvijek bio pod uticajem ranijih običaja, pa su se ne­namjerno zaklinjali Latom. Stoga im je naređeno da nakon toga izgovore riječi Svjedočanstva tevhida, kako bi se to poništilo. U poglavlju "O nenamjernoj zakletvi" Ebu-Davud navodi predanje od Aiše, koja kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /333/ Omaška u zakletvi je ono što čovjek kaže u kući: "Ne, Boga mi!" ili "Da, Boga mi!" Ibn-Džerir navodi predanje od Hasana ibn ebil-Hasana, koji kaže: /334/

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao je pored ljudi koji su se nadmetali u strjeljaštvu, tj. koji su gađali strijelama. S njim bijaše i jedan od njegovih drugova. Jedan od ljudi ustajao je i govorio: "Boga mi, pogodio sam!", "Boga mi, nisi pogodio!" Čovjek koji je bio s Poslanikom rekao je: "Ovaj čovjek strašno griješi, Allahov Poslaniče!" Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: "Ne, zakletva strijelaca nenamjerna je i ne nosi kefaret niti kaznu!" Ovaj hadis je mursel-hasen od El-Hasana. Ibn-ebi-Hatim prenosi od Aiše da je rekla: To su riječi čovjeka: "Ne, Boga mi!", "Da, Boga mi!" i slkada misli da je tačno, a to nije takoIbn-Abbas kaže: "Nenamjerna je zakletva ona kojom zabranjuješ ono što ti je Allah dopustio i u tome nisi obavezan kefaret činiti!" U poglavlju "Zakletva u srdžbi" Ebu-Davud pre­nosi od Seida ibn Musejjeba: Dva brata ensarije stekli su nasljedstvo pa je jedan želio da se podijele, a drugi mu je rekao:

[Boots]

"Ako mene pitaš kako ćemo po­dijeliti sve što meni pripada ja dajem za Kabu!". Na to mu je rekao Omer: Kabi nije potreban tvoj imetak! Učini kefaret za svoju zakletvu i kaži to svom bratu, jer ja sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /335/ "Ne možeš se zakleti niti zavjetovati za grijeh prema Gospodaru Uzvišenom, niti za prekidanje rodbinskih veza, niti pak za ono što ne posjeduješ!" "...ali će vas kazniti za ono što vaša srca urade ako pod zaklet­vom nešto namjernoučinite" Ibn- Abbas, kao i neki drugi, tvrde: "To znači da se zaku­ne za nešto znajući da laže." Mudžahid i neki drugi kažu: To je isto kao i u riječima: "ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno!" (5:89) "Allah prašta i blag je", tj. On prašta robovima Svojim i blag je prema njima.

"Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, sačekat će ih četiri mjeseca! Pa ako se vrate ženama, Allah doista prašta i milostiv je." /226/ "A ako odluče da se rastave, pa Allah doista sve čuje i zna!"/227/

Riječ: znači "zakletva"Stoga, ako se čovjek zakune da neće sa ženom imati seksualni odnos određeno vrijeme, to može biti manje ili više od četiri mjeseca. Ako je to vrijeme kraće, on mora sačekati da prođe ovaj period, a tek potom stupiti u seksualni odnos sa svojom suprugom. U tom slučaju, ona je dužna biti strpljiva i ne može tražiti da se vrati, tj. da dođe i stupi s njom u seksualni odnos u ovom peri­odu. Ovo se potvrđuje u El-Buharijinoj i Muslimovoj zbirci Sahiha, gdje se nalazi predanje od Aiše, koja navodi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, zakleo na mjesec, pa je to sveo na dvadeset de­vet dana i rekao: /336/

"Mjesec ima dvadeset devet dana." Međutim, ako je period duži od četiri mjese­ca, po prolasku vremena od četiri mjeseca supruga može tražiti od svog supruga: ili da se vrati i stupi s njom u seksualni odnos, ili da raskine brak. Na to će ga prisiliti sudija, kako ne bi ona bila oštećena. Zato Allah Uzvišeni kaže: "Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim...", tj. koji se zakunu da neće stupati u seksualne odnose sa svojim ženama. U tome je dokaz da se takva zakletva odnosi na supruge, ali ne i na robinje. "...rok je četiri mjeseca", tj. muž će čekati četiri mjeseca od trenutka zakletve, a potom će prestati s tim, ili će od njega biti zatraženo da se vrati, ili da se razvede.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "a ako se vrate", tj. vrate u stanje u kome su bili, u pogledu seksualnog odnosa. To tvrde Ibn-Abbas i jedna grupa tabiina. "Pa Allah, doista, prašta i milostiv je" za ono za što su uskraćene u prethod­nom periodu zbog zakletve. Većina učenjaka sma­traju da je za to obavezan kefaret na osnovi opće odredbe o kefaretu za onoga koji se zakune, što je gore navedeno u sahih hadisimaAllah to najbolje zna! "A ako odluče da se rastave ..." Ovim se dokazuje da do rastave braka ne dolazi samim tim što prođu četiri mjeseca, kako tvrdi većina kasnijih učenjakaIma mišljenja da do rastave stupnja "jednog puštanja" dolazi samim prolaskom četiri mjeseca, kao što ima mišljenja da time dolazi do "opozivog razvoda", a neki kažudo "definitivnog puštanja"Svi koji tvrde da dolazi do razvoda samim prolaskom četiri mjeseca, obavezuju za ženu razvodni rok /iddet/Izuzetak čini predanje koje navode Ibn-Abbas i Ebu-Ša sa', koji ističu da ukoliko je imala tri menstruacije, za nju nema "razvodnog roka". Međutim, stav većine od kasnijih pravnika jeste da staratelj može to zaustaviti tražeći: ili navedeno, tjda se vrati supruzi, ili razvod budući da razvod ne nastaje samim istekom ta četiri mjeseca. Malik prenosi od Ibn-Omera da je rekao: "Kada se čovjek zakune da se neće približavati svojoj ženi, time se nije razveo, pa makar i prošla četiri mjeseca, dok sam to ne prekine, bilo razvodom ili povratkom (Navodi El-Buhari.) Isto stanovište zastupaju i Omer, Ibn-Omer, Aiša, Osman, Zejd ibn Sabit, više od deset ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te više tabiina i šerijatskih pravnika.

Svi oni tvrde da je, ukoliko se ne vrati, obavezan razvesti se. U protivnom, sudija će obaviti razvod koji se smatra opozivim u toku razvodnog roka- iddeta. Šerijatski pravnici, te drugi učenjaci u vezi s odgađanjem od muža preko roka od četiri mjeseca, upućuju na hadis koji prenosi Malik ibn Enes u "Mu­vetta'u" od Abdullaha ibn Dinara, koji kaže: Omer ibn Hattab je izišao noću i čuo je neku ženu kako kaže: "Ova noć se odužila crna na kraju svome, Ne da mi da spavam, jer nemam ljubljenoga da se zabavim. Tako mi Boga, da ne brinem o Allahovu hataru, Ovaj krevet bi se zaljuljao." Omer je tada upitao svoju kćerku Hafsu, r.a.: "Ko­liko najviše žena može biti strpljiva bez muža?" Ona mu je odgovorila: "Šest mjeseci, ili pak četiri mjese­ca!" Omer je kazao: "Nikoga neću držati u vojsci duže od toga!"

"Puštene žene neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno da kriju ono što je Allah stvorio u matericama njihovim, ako u Allaha i u drugi svijet vjeruju! Muževi njihovi su preči da ih vrate dok su u tome, ako žele štogod popraviti. One imaju isto toliko prava koliko i obaveza, po onom što je poznato. A muškarci su nad njima za jedan stupanj! Allah je, doista, silan i mudar."/228/

Ovo je zapovijed raspuštenicama (koje su imale odnos), koja im dolazi od Allaha Uzvišenog, tako da one koje imaju redovno mjesečno pranje trebaju čekati da prođu tri pranja, tj. da svaka od njih pričeka tri mjesečna pranja nakon razvoda, a nakon toga se može udati ako to želi. U vezi sa robinjom postoje različita mišljenja. Neki kažu: Ako se razvede, njen razvodni rok traje dva mjesečna pranja, budući da je propis za robinje upola manji. Pošto se pranje ne može dijeliti, obavezna je čekati dva mjesečna pranja na osnovi hadisa: /337/

[Boots]

"Razvod robinje smatra se trajnim sa dva puštanja, a razvodni rok sa dva mjesečna pranja." Međutim, ovaj hadis nije vjerodos­tojan. Darekutni smatra da su to riječi Kasima ibn Muhammeda, a u lancu se nalazi i ime Muzahira ibn Eslema el-Mahzumija el-Medenija, koji je sasvim ne­prihvatljiv. Prenosi se, također preko Ibn-Omera, ali ne direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemUčenjaci navode da nije poznato razilaženje među ashabima o ovom pitanju i to je stav četiri imama. Neki pripadnici zdrave tradicije kažu: "NaprotivNjen razvodni rok isti je kao i za slobodnu ženu, na što ukazuje opće značenje ajeta, te stoga što je to stvar mentaliteta, odnosno prirode, gdje su i slobodne žene i robinje jednake." To navodi šejh Ebu-Omer ibn Abdul-Berr od Muhammeda ibn Sirina, te neki zagovornici doslovnog tumačenja, i smatraju taj hadis slabim. U vezi sa smislom pojma postoje razi­laženja između predstavnika zdrave tradicije, njiho­vih nasljednika i imama. Postoje dva mišljenja: - prvo: da su to periodi čistoćeŠto se tiče prvog mišljenja, od Aiše, r.a., prenosi se: Pojam znači "periodi čistoće"! - Od ibn Omera navodi se da je govorio: "Kada čovjek pusti svoju ženu i nastupi period trećeg pranja, tada je ona nezavisna od njega i on od nje." Malik kaže: "Tako je to po nama!" Slično se navodi i od Ibn-Abbasa, Zejda ibn Sabita, skupine tabiina te ostalih sedam šerijatskih pravnika, a to je i stav Šafije, Davuda, Ebu-Sevra i jednog predanja od AhmedaTo oni dokazuju riječima Uzvišenog: "vi ih u razvodnom roku (iddetu) pustite!" (65:1), tj. dok su čiste. Budući da se "čistoća", kada se mogu pustiti, pretpostavlja, to pokazuje da je to jedan od tri čista perioda koji se naređuju.

Zato, svi oni kažu: "Žena koja je u iddetu i ovaj period joj prolazi od muža se potpuno razdvaja trećim perio­dom menstruacije." - drugo: pojam "" znači mjesečna pranja (menstruacije). Prema drugom mišljenju razvodni rok ne prolazi dok se ne očisti od trećeg pranja. Neki usto dodaju: "dok se ne okupa". Mišljenje da pojam "" znači mjesečna pranja navodi se u predanjima istaknutih ashaba, među ko­jim su i četverica prvih halifa, zatim velikih tabiina, a to je i stav Ebu-Hanife, vjerodostojno predanje Ah­meda ibn Hanbela, stav Sevrija, Evzaija, Ibn-ebi-Lejla te nekih drugih. To potvrđuje i sadržaj hadisa koji prenosi Ebu-Davud i En-Nesa'i preko Munzira ibn Mugire, Urve ibn Zubejra i Fatime bint ebi-Hubejš, koja navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njoj rekao: /338/ "Ostavi namaz dok imaš pranje" ! Ukoliko je ovo tačno, onda je jasno da riječ "" znači isto što i riječ "", tjmens­truacija. Međutim, El-Munzir kaže: "Među prenosio­cima ovoga hadisa nalazi se Ebu-Hatim, a on je nepoznat ", dok ga Ibn-Hibban navodi među pouzdanim Šejh Ebu-Omer ibn Abdul-Berr tvrdi da među poznavaocima arapskog jezika i šerijatskim pravnicima nema neslaganja da riječ "" znači mjesečno pranje, odnosno čistoćuJedino među njima postoji neslaganje u pogledu značenja ajeta, odnosno dva navedena mišljenja. "...i nije im dopušteno kriti ono što je Allah stvorio u matericama njihovim...", tjako zatrudne ili dobiju menstruaciju. "...ako vjeruju u Allaha i Sudnji dan". Ovim se prijeti da se žene ne ponašaju suprotno istini te ukazuje da to zavisi is­ključivo od njih budući da to one jedine znaju, i da je to nemoguće drugačije ustanoviti, pa se upućuje na njih i prijeti im se, kako se ne bi ponašale neiskreno.

"Muževi njihovi imaju pravo da ih vrate dok one čekaju, ako žele štogod popraviti." Dakle, muž koji je pustio ženu ima pravo da je vrati dok traje razvodni rok iddet, ukoliko tim želi poboljšanje situacije i dobro, a to se odnosi na žene koje su puštene opozivim puštanjem. Što se tiče žena koje su puštene definitivnim puštanjem, treba reći da povod objavljivanja ovog ajeta nisu bili slučajevi definitivnog puštanja, nego je povod bio "trorijeko puštanje"U vrijeme objavljivanja ovog ajeta čovjek je imao pravo vratiti ženu kada god bi htio pa makar bilo i stotinu puta. Međutim, pošto je to u ajetu koje slijedi svedeno na "trorijek" (puštanje sa tri izgovora), diferencirano je na žene koje su zastalno puštene i one koje to nisu. "One imaju isto toliko prava koliko i obaveza po onom što je poznato." One imaju pravo i obaveze prema muškarcima kao što i muškarci imaju pravo i obaveze prema njima. Stoga svako od njih treba primjerno izvršavati svoje obaveze prema drugome. U Sahihu Muslimovom navodi se od Džabira da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao u svojoj hutbi na Oprosnom hadžu: /339/

"..Bojte se Allaha u odnosu prema ženama. Vi ih uzimate s povjerenjem Allahovim i dozvoljeni su vam seksualni odnosi s njima Allahovom riječju. One su obavezne da ne dozvole ulazak u vašu kuću nikome kome vi ne dozvoljavateAko to učine, udarite ih, ali ne žestoko. One imaju pravo na opskrbu i odjeću u dobrom (korektnom) odnosu." "A muškarci imaju pred­nost nad njima za jedan stepen!", tj. muškarci su po konstituciji i prirođenim osobinama i sposob­nostima skrbništva za porodicu iznad žene. "Allah je silan i mudar." Silan da uzvrati onome ko prema Njemu griješi i ponaša se suprotno Njegovim zapovijedima, a mudar u naredbama, šerijatskim propisima i Svojim odred­bama.

"Puštanje (žene) je dva puta, nakon čega se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način razvod daje! A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati, A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati onda im nije grijeh da se ona otkupi. To su Allahove granice, pa ih ne prekoračujte! A oni koji Allahove granice prekoračuju, to su oni koji su nepravedni!" /229/ "A ako je opet pusti, ona mu nije nakon toga (za brak) dopuštena sve dok se ne uda za drugog muža. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati. To su Allahove granice koje On objašnjava ljudima koji znaju."/230/

[Boots]

Ovaj časni ajet dokida običaj iz prvog perioda is­lama kada je čovjek mogao vratiti ženu dok je razvo­dni rok, makar je pustio sto puta. Budući da su time supruge bile oštećene, Allah je to sveo na trorijeko puštanje dopuštajući vraćanje nakon jednom ili dva puta izrečene odluke, a potvrđujući to definitivnim trećim iskazomAllah Uzvišeni kaže: "Puštanje je dva puta, nakon čega se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način razvod daje!" U poglavlju "Dokidanje povratka nakon trostrukog puštanja" Ebu-Davud navodi riječi od Ab­basa: "Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno da kriju ono što je Allah stvorio u matericama njihovim." Ove riječi znače da muškarac kada pusti ženu ima pravo da je vrati, pa makar to bilo i trorijekom, što je potom dokinuto riječima: .."Puštanje je dva puta..." Na ovaj način, puštanje tri puta je osigurano tako da nakon trećeg puštanja nema opoziva dok se žena ne uda za drugoga. "..nakon čega se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način raz­vod daje!" Ukoliko čovjek ženu pusti jedanput ili dvaput, dok traje razvodni rok iddet, ima mogućnost da je vrati u namjeri da to popravi ili do­bro učini, ili da je ostavi dok ne prođe taj rok, pa dođe do konačne rastave i ona postane slobodna, s tim da se prema njoj mora korektno odnositi, da joj se ne učini nepravda niti bilo kakva štetaIbn Ebi-Hatim prenosi od Ismaila ibn Semia, koji kaže: Čuo sam Ebu-Rezina kako kaže: /340/

"Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je neki čovjek i rekao: Allahov Poslaniče, šta kažeš za riječi Allaha Uzvišenog: 'nakon čega se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način razvod daje!' Gdje je treće? On je odgovorio: Razvod na li­jep način." U predanju Abda ibn Humejda, u njego­vom komentaru stoji: /341/ "..Razvod na lijep način je treći." "A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali." Dakle, nije vam dopušteno da ih uznemiravate i mučite kako bi se od vas otkupile onim što ste im vi darovali, ili pak dijelom toga, jer Allah Uzvišeni kaže: "smetnje im ne pravite da odnesu nešto od onoga što ste im dali, osim ako budu očito zgriješile!" (4:19)

Ukoliko pak žena nešto pokloni mužu od svoga vlastitog dobra, Allah Uzvišeni naređuje: "A ako vam one, svojom voljom, od toga što poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte" (4:4)Ukoliko se međutim supružnici zavade, pa žena ne ispunjava obaveze prema mužu ne podnoseći ga i ne sastajući se s njim, ona ima pravo da se otkupi onim što joj je on dao. Nema smetnje da ona to njemu dade, kao što nema smetnje ni da on to primi. Zato Allah Uzvišeni kaže: "A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grijeh da se ona otkupi." Ako, međutim, ona to čini bez razloga, pa zatraži od njega da se otkupi, u vezi s tim postoji predanje Ibn-Džerira koje on navodi od Sevbana, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /342/ "Ako neka žena traži od muža razvod bez valjanog razloga, njoj je haram miris Dženneta." U predanju Ahmeda to se navodi od Ebu-Kilabe, a on spominje Ebu-Esma'a, Sevbana i drugeIbn-Džerir to navodi s posebnim dodatkom: /343/

"jer one koje to čine spadaju u licemjere!" Veliki broj sljedbenika zdrave tradicije, kao i poznijih imama tvrde: "Nije dozvoljeno da žena inicira rastavu osim u slučaju velikog sukoba i netrpeljivosti žene prema mužu, kada je dozvoljeno da muž uzme otkupninu od nje." To oni argumentiraju riječima Uzvišenog: "A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se oni plaše da Allahove propise neće izvršavati." A zatim kažu: "Rastava koju pokreće žena nema šerijatsku osnovu osim u ovom slučaju, pa stoga nije dopušteno postupati drugačije bez čvrstog dokaza." U osnovi to dakle nije dopušteno. Među onima koji zastupaju taj stav jesu Ibn-Abbas, značajan broj tabiina te većina drugih učenjaka. Malik i Evza'i kažu: "Ako bi uzeo od nje nešto i time joj napravio štetu, bio bi dužan vratiti. Ta rastava je opoziva." Malik još kaže: "Mi smo ljude zatekli da tako rade." Šafija, r.a., smatra da je dozvoljeno da žena inicira razvod u slučaju sukoba, a ukoliko su suglasni u tome, onda je to bolje.

Ovo je ujedno i stav svih sljedbenika Šafi'je. El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa: /344/ Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla je žena Sabita ibn Kajsa ibn Šemmasa i kazala: "Allahov Poslaniče! Nemam primjedbi na njegovo ponašanje, niti vjeru, ali mrzim nepokornost (mužu) u islamu." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Hoćeš li mu vratiti bašču?" "Da", kazala je ona"Uzmi bašču i pusti je!", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa koji je kada ga je upitao Ikrime: "Je li bilo osnova za rastavu na inici­jativu žene?" odgovorio: /345/

[Boots]

Prvu rastavu na inicijativu žene u islamu učinila je sestra Abdullaha ibn Ubejja. Ona je došla Allahovom Poslaniku, sallal­lahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, mi nikako nismo jedno za drugo. Ja sam jedanput podi­gla zastor i ugledala ga u grupi ljudi, pa sam vidjela da je on najcrnji i najniži, najružnijeg izgleda!" Njen muž je rekao: "Allahov Poslaniče! Dao sam joj najljepšu bašču koju sam imao, pa neka mi vrati bašču!?" "Šta kažeš?", upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem"Da", odgovorila je ona, "ako hoće dat ću mu i više!" Zatim ih je Poslanik, sallallahu alej­hi ve sellem, rastavio. U predanju imama Ebu-Abdullaha ibn Batta s lancem od Ibn-Abbasa stoji: /346/ Džemila bint Sellul došla je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, i rekla: "Ne korim ga zbog izgleda niti vjere, nego mrzim da mu postanem nepokorna po isla­mu." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?" "Da", odgovorila je ona.

Poslanik je, potom, naredio "da on uzme ono što joj je dao i ništa više". * * * Većina učenjaka smatra da je dozvoljeno da muž uzme naknadu od žene veću od onoga što joj je dao, što temelje na općem značenju riječi Uzvišenog: "onda im nije grijeh da se ona otkupi", te riječima Omera ibn Hattaba čovjeku čija je supruga bila neposlušna: "Pusti je i uzmi naknadu, pa makar menđušu!" U drugom predanju stoji: "Uzmi, pa makar vrpcu pletenice!" El- -Buhari kaže: "Osman je dopustio rastavu na inicijati­vu žene, ali bez uzimanja vrpce pletenice." To znači da je dozvoljeno da od nje uzme bilo što i bilo koliko od onoga što ona ima i ne ostavi joj ništa osim vrpce za kosuOvaj stav zastupaju Ibn-Omer, Ibn-Abbas, dio tabiina, a to je također i stav Malika, Lej­sa, Šafije i Ebu-SevraZa to se opredijelio i Ibn- Džerir. Saradnici Ebu-Hanife kažu: "Ako je inicijativa od nje, dozvoljeno je da uzme od nje ono što joj je dao, ali ne i više. Ako to bude više, to je dopušteno sudski. Ako je pak inicijativa od njeg, nije dopušteno da od nje uzme bilo što, a ako uzme, to se dopušta sudski." Ahmed, Ebu-Ubejd i Ishak ibn Rahevejh kažu:

"Nije dopušteno da uzme više nego što joj je dao." To je i stav Seida ibn Musejjeba i drugih velikih tabiina. Ma‘mer i Hakem kažu: Alija je govorio: "Od žene koja inicira razvod nije dopušteno uzeti naknadu veću od onoga što joj je muž dao." Evza'i tvrdi: "Suci ne dozvoljavaju de se od nje uzme više nego što joj je dano." Ja mislim da se ovaj stav potkrepljuje navedenim hadisom s predanjem Katade, koji to navodi od Ikri­me, a on od Ibn-Abbasa, u vezi sa slučajem žene Sabita ibn Kajsa, kada mu je Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, naredio da od nje uzme bašču i ne uzima ništa višeIsto tako, to se zasniva na predanju koje navodi Abd ibn Humejd, koji uz lanac Ata'a kaže da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije volio da se od nje uzme više od onoga što joj je dano, ukazujući na ženu koja inicira razvod.

Značenje ajeta oni povezuju sa značenjem riječi: "onda im nije grijeh da se ona otkupi", tj. od onoga koji joj je dao, budući da su prije toga riječi: "...A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im daro­vali, osim ako se oni plaše da Allahove propi­se neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grijeh da se ona otkupi", tj. za toTako je Rebi' ibn Enes čitao riječi: "onda im nije grijeh da se ona otkupi" (to prenosi Ibn-Džerir)Zato poslije ovog ajeta kaže: "To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, ne­pravedni su!" Ekskurs: Ibn-Abbas smatra da se inicijativa žene za razvod ne smatra razvodom, nego prekidom bračne veze. Naime, povodom predanja s lancem od Ibn-Abbasa u vezi sa čovjekom koji je pustio svoju ženu dva puta, a zatim se ona od njega odvojila davši mu naknadu, Šafija kaže da je on može oženiti ukoliko želi, jer Allah

Uzvišeni kaže: "Razvod je dva puta..a ako se povrate..." Šafija, također, navodi predanje od Ikrime, koji je rekao: "Svaki postupak koji je vezan uz imovinu nije razvod." To je predanje od vladara vjernih Osmana ibn Affana i Ibn-Omera, a stav je i Tavusa, Ibn-Omera, Ahmeda ibn Hanbela, Ishaka ibn Rahevejha, Ebu-Sevra, Davuda Zahirije, te raniji stav ŠafijeTo je i bukvalno značenje ajeta. U vezi s rastavom na inicijativu žene i njenu naknadu drugi kažu da je to definitivan razvod (ba'in), izuzev u slučaju da postoji namjera više od toga kada se određuje prema namjeri. To je stav Malika, Ebu- Hanife i njegovih učenika, Sevrija, Evza'ija, Ebu-Usmana el-Bunejja i Šafijin noviji stav, dok hanefije smatraju da je žena puštena definitivno (ba'ina) uko­liko je muž time mislio na jednorijeko ili dvorijeko puštanje, odnosno to izgovorio. Ako je pak imao namjeru trorijeko puštanje, onda je to tako.

[Boots]

Šafija, međutim, ima i drugo mišljenje po kojem to ne predstavlja ništa ako nije izgovoreno i dovoljno jasno. Šerijatsko pitanje (mes'ela): U pogledu razvodnog roka iddeta žene koja se rastavila i dala naknadu postavlja se pitanje: da li se ona tretira kao razvedena, pa taj period traje tri ciklusa, ili za nju taj period traje samo jedan ciklus? Prvo mišljenje zastupaju: Omer, Alija, Ibn-Omer i dio tabiina.

Oni smatraju da je ovakva rastava pravi razvod koji ima razvodni rok kao i za druge raspuštenice. Drugi zastupaju drugo mišljenje, a Ibn-Omer je donosio rješenja prema prvom mišljenju dok nije čuo da Osman ibn Affan donosi rješenja na osnovi drugog mišljenja, pa je to i sam prihvatio rekavši: Osman je najbolji i najznaniji među nama. Abde navodi od Ubejdullaha, on od Nafija, a ovaj od Ibn-Omera, da je rekao: "Razvodni rok žene koj se rastavila na svoju inicijativu i uz naknadu traje jedno mjesečno pranje." Ibn-Abbas kaže: "Njen razvodni rok traje jedno mjesečno pranje." To isto zastupa i Ikrime, dok Ebban Ibn Osman i svi naprijed navedeni smatraju da je rastava na inicijativu i uz naknadu žene samo prekid.

Oni to dokazuju predanjem Ebu-Davuda i Tirmizije, koji navode od Ibn-Abbasa: /347/ "Žena Sabita ibn Kajsa napustila je svog muža uz saglasnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je naredio da joj razvodni rok bude jedno mjesečno pranje." Zatim Tirmizi kaže: "To je hadis hasen-garib." Tirmizi prenosi također od Rebije bint Mu'avvez bint Afra: /348/ "Ona je napustila muža u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji joj je naredio da joj razvodni rok bude jedno mjesečno pranje." Tirmizi kaže: "Tačno je da joj je naređeno da provede razvodni rok u trajanju od jednog mjesečnog pranja." Ibn-Madže navodi predanje od Rebije bint Muav­vez bin Afra, koja je rekla Ibadi ibn Velidu ibn Ubadi ibn Samitu kada je od nje zatražio da mu ispriča sve o svom slučaju: Napustila sam muža, zatim otišla Osmanu i upitala ga: "Koliko mi traje iddet?" On je rekao: /349/

"Za tebe nema iddeta, ako to nije nedavno bilo, pa si u tom slučaju dužna s njim ostati dok ne dobiješ menstruaciju." Zatim je rekla: "U vezi s tim ja slijedim presudu Allahovog Poslanika, sallal­lahu alejhi ve sellem, u slučaju Merjeme el-Mugalije, koja je bila udana za Sabita ibn Kajsa, pa ga je napustila." Mes'ela: Po mišljenju četverice imama i većine učenjaka, čovjek kojega je napustila žena uz naknadu ne može je vratiti u toku razvodnog roka bez njenog pristanka, jer ona je dobila u posjed sebe time što mu je dala naknadu. Sufjan Es-Sevri kaže: "Ako je napuštanje bilo bez izgovora riječi razvod, to je ras­tava i on je ne može vratiti. Ako je to nazvano razvo­dom, on je može vratiti dok je u iddetu." Isti stav ima i Davud ibn Ali Zahiri. Svi se slažu da onaj koga je žena napustila uz naknadu može da je oženi u toku iddeta. Mes'ela: Isto tako, postoji razilaženje i u pogledu toga da li čovjek u toku iddeta može po drugi put pustiti ženu.

Postoje tri mišljenja, a najispravnije je ono koje kaže "da on to ne može učiniti budući da ona posjeduje sebe i odvojena je od njega" "To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, ne­pravedni su!" Ovi propisi koje vam je propisao predstavljaju Njegove granice, pa ne prelazite te granice. To se potvrđuje u sahih hadisu: /350/ "Allah je, doista, postavio granice, pa ne prelazite ih, odredio stroge dužnosti, pa ne izostavljajte ih, odredio stroge zabrane, pa ne kršite ih, a o nekim stvarima nije govorio iz samilosti prema vama, a ne zbog zaborava, pa za njih ne pitajte!" "A ako je opet pusti, ona mu se ne može vratiti što se neće za drugog muža udati."
 
To znači: ako čovjek pusti svoju ženu treći put nakon što joj je dao razvod dva puta, ona je za njega haram dok se ne uda za drugog muža, tjdok ne stupi u legalan in­timni odnos sa drugim mužem. Ako bi s njom neko stupio u seksualni odnos izvan braka, pa makar i na osnovi zakletve, ona nije dopuštena prvom, jer on joj nije mužIsto je i u slučaju ako se uda, pa muž s njom ne bude imao seksualni odnos, jer ni tada nije dopuštena udaja za prvoga muža. Među šerijatskim pravnicima poznat je i stav Seida ibn Musejjeba, r.h., koji kaže: "Svrha dopuštenja prvome ostvarena je samim činom ugovora s drugim." U pogledu vjero­dostojnosti ovog predanja od Seida ima primjedbi, budući da Seid ibn Musejjeb prenosi i suprotan stavNaime, Ebu-Džafer Ibn-

Džerir, r.h., navodi predanje od Seida ibn Musejjeba, koji prenosi od Ibn-Omera, a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /351/ U tom predanju govori se o čovjeku koji je oženio ženu, a zatim je pustio prije nego je uopće stupio s njom u seksualni odnos. Nju je, zatim, oženio drugi čovjek, pa je pustio prije nego je s njom stupio u seksualni odnos. Pitanje je bilo: "da li se ona može vratiti prvome?" Rekao je: "Ne, dok ona ne os­jeti njegovu vodu i on njenu." Imam Ahmed navodi predanje s lancem od Salima ibn Abdullaha ibn Om­era, koji navodi od Seida ibn Musejjeba, a on od Ibn-Omera, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: /352/

[Boots]

"Šta u slučaju čovjeka koji je imao ženu, pa je pustio, a zatim se ona udala za drugog čovjeka, koji je pusti prije nego je stupio s njom u seksualni odnos, pa se ona vrati prvome mužu?" Al­lahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Dok ne osjeti njegovo sjeme!" Stoga je teško prihva­titi da Seid ibn Musejjeb navede suprotno predanje i to bez utemeljenja! Allah to najbolje zna! Ibn-Džerir prenosi od Aiše: /353/ da je neki čovjek pustio svoju ženu tri puta, nakon čega se ona udala za drugog čovjeka. Ovaj ju je pustio prije nego je i dotaknuoAllahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje da li je dopušteno da se vrati prvome mužu. On je rekao: "Ne, dok drugi ne obavi s njom akt kao što je prvi!" To navode El- -Buhari, Muslim i En-Nesa'i putem Ubejdullaha ibn Omera al-Amrija. Pod drugim mužem misli se na onoga koji želi tu ženu s namjerom da s njom stalno živi, kao što je propisano u braku, a pod izrazom: ne misli se samo na spermu. Naime, imam Ahmed i En-Nesa'i prenose od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /354/

jer pretpostavlja seksualni akt. Ako je, međutim, cilj drugog vjenčanja samo da omogući ponovnu udaju za prvoga muža, taj drugi se smatra "muhallilom", koji se prekorava i proklinje u hadisima. Ukoliko on tu namjeru javno iznese pri sklapanju braka, brak je nevažeći, prema mišljenju svih imama. Hadisi o čovjeku koji ženi ženu da bi joj bio dopušten ponovni brak s prvim mužem, i o čovjeku kojemu se to čini: Od Ibn-Mes'uda navodi se direktno predanje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /355/ "Allah je prokleo ženu koja tetovira i onu koja se želi tetovirati, ženu koja upleće tuđe kose (stavlja perike) i onu kojoj se upleću (stavljaju perike), zatim čovjeka koji ženi ženu da bi joj time omogućio ponovni brak s prvim mužem, muža kojemu se ta usluga čini, te onoga koji uzima kamate i onoga od koga ih uzima!" Od Alije ibn Ebi-Taliba navodi se: /356/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga koji uzima kamatu i onoga od koga je uzima, njegove svjedoke i pisara; ženu koja tetovira i onu koja se tetovira radi ljepote; onoga ko sprječava da se daje sadaka (milostinja); muhallila i onoga kome ovaj čini uslugu. To je zabranjeno još od Nuha! /Prenosi imam Ahmed. Od Džabira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muhallila i onoga kome tu uslugu čini. Hadis je slab; navodi ga Tirmizi. Od Ukbe ibn Nafia navodi se da je: /358/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Hoćete li da vas obavijestim o posuđenom jarcu?" Odgovorili su: "Da!" Tada je rekao: "To je muhallil! Allah je prokleo muhallila i onoga kome se to čini!" / Navodi ga jedino Ibn-Madže./ Od Ibn-Abbasa navodi se: /359/

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je i muhallila i onoga kome se to čini." /Prenosi Ibn-Madže./ Ebu-Bekr ibn Ebi-Šejbe navodi predanje s lancem od Omera ibn Hattaba, koji kaže: "Muhallil, a i onaj kojemu to čini, neće biti doveden meni, a da ga ne kamenujem." Od Osmana ibn Affana navodi se da mu je tužen neki čovjek koji je oženio neku ženu da bi je učinio dopuštenom halal njenom prvome mužu, pa ih je on rastavio. Ovako se prenosi od Alije ibn Abbasa i više ashaba, radijallahu anhum. "A ako je pusti", tjdrugi muž nakon što je s njom imao seksualni odnos, "onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate", tj. žena i njen prvi muž "...ako misle da će Allahove propise izvršavati", tj. da će u dobru zajedno živjeti. Mudžahid kaže: "Ako misle da njihov brak neće biti obmana i tama." "To su granice Allahove", tj. Njegovi zakoni i odredbe "koje On objašnjava", tj. obrazlaže "ljudima koji znaju". U pogledu žene koja se uda drugi put, nakon prvog ili drugog puštanja i prolaska razvodnog roka iddeta iz razvoda s prvim mužem, te puštanja od drugog muža i završetka razvodnog roka iddeta, a zatim njenog povratka prvome mužu, postavlja se pitanje: da li se njemu vraća s pravom na rastavu samo onoliko koliko mu je puta ostalo od prethodnog braka (ukupno tri puta), što je stav imama Malika, Šafije i Ahmeda, ili drugi brak poništava sve što je bilo prije njega, te se vraća prvome mužu sa svim pravima, što je stav Ebu-Hanife i njegovih učenikaKao dokaz za to oni ističu: ako je drugi muž poništio sve prije definitivnog razvoda, normalnije je da poništi sve što je ispod togaAllah to najbolje zna!

"Kada pustite žene, pa one ispune svoj razvodni rok, tada ih ili na lijep način zadržite, ili velikodušno otpremite. I ne zadržavajte ih nanoseći im štetu, a onaj ko tako postupi, učinio je nasilje sebi! Ne poigravajte se Allahovim propisima i sjetite se blagodati Allahove prema vama i što vam je objavio Knjigu i mudrost kojom vas savjetuje! Allaha se bojte i znajte da Allah sve zna!"/231/

[Boots]

Allah Uzvišeni naređuje ljudima da budu dobri kada neko od njih pusti ženu na način koji pretpostavlja mogućnost opoziva. Kada prođe razvodni rok i ostane samo toliko da se omogućava vraćanje, čovjek treba ili zadržati ženu, tj. vratiti je na lijep način u nepovredivost bračnog života pokazujući javno da je vraća i da želi s njom živjeti na opće dobro, ili je pustiti, tj. ostaviti dok ne prođe razvodni rok, pa je izvesti iz svoga doma na lijep načinAllah Uzvišeni kaže: "I ne zadržavajte ih da biste im učinili štetu!" Ibn-Abbas i dio tabiina kažu: "Kada se približi kraj razvodnog roka žene, muž je vraća ometajući je da ne ode za drugoga, zatim je ponovo pušta i ostavlja u razvodnom roku itdkako bi joj ovaj rok bio što duži." Allah je to zabranio i zaprijetio: "jer onaj ko tako postupi, učinio je nasilje sebi!" tim svojim suprotstavljanjem Allahovoj zapovijedi. "Ne poigravajte se propisima Allahovim!" U vezi s ovim riječima Ubade ibn Samit objašnjava: U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek bi rekao drugome: "Tvoja supruga je moja kćerka!", a zatim bi rekao: "Šalio sam se!" "Ona je oslobođena robinja!" A zatim: "Šalio sam se!" Zato je Allah Uzvišeni objavio: "Ne poigravajte se propisima Allahovim!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s tim kaže: /360/

"Ko izgovori tri stvari u šali ili ne, one za njega važe: razvod, oslobađanje roba i brak!" "..i neka vam je na umu blagodat koju Allah daje!", tj. šaljući vam Svoje poslanike sa uputom, "i Knjiga i mudrost koju vam objavljuje", tj. i sunnet; "kojom vas savjetuje", tjnaređuje vam i zabranjuje. "Bojte se Allaha!", tj. u svemu što činite i ne činite. "I znajte da Allah sve dobro zna!" Allah upozorava da se Njemu ne mogu sakriti ni vaše tajne ni javne stvari, i da će vas nagraditi, odnosno kazniti za to!

"A kada pustite žene pa ispune njihov razvodni rok, ne ometajte ih da se udaju za muževe svoje, kada se slože da lijepo žive! Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i drugi svijet. Tako vam je čednije i čestitije. A Allah zna, a vi ne znate." /232/

Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa: Ovaj je ajet objavljen u vezi s čovjekom koji pusti svoju ženu jednom ili dva puta, pa joj prođe razvodni rok, a on je potom nastoji oženiti i vratiti, što i žena želi, ali joj to ne dozvoljavaju njeni staratelji. Allah je zabranio da joj to oni sprečavaju. Ovo je stav dijela tabiina, a pokazuje da se žena ne može sama udati, nego da mora imati starateljaU predanju stoji: /361/ "Nema braka bez smjernog staratelja i dva pravedna svjedoka." U vezi s ovim pitanjem postoje razmimoilaženja među učenjacima, što smo utvrdili u "Knjizi odredbi/El-Ahkam", Allahu hvala! 

U hadisu koji navodi Tirmizi kao sahih u verziji od Ma'kala ibn Jessara stoji /362/ da je on udao svoju sestru za jednog muslimana u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je ona jedno vrijeme kod njega bila, a zatim je on pustio i nije je vratio do kraja isteka razvodnog roka. Potom se ponovo u nju zaljubio, kao i ona u njega, i bio je među onima koji su je prosili. Tada mu je on rekao: "Luke' ibni Lukke'! Počastio sam te i oženio njom, pa si je pustio! Tako mi Boga, neće ti se nikada vratiti." Znajući njegovu potrebu za njom i njenu potrebu za njim, Allah je objavio slijedeće: ..- . "Kada pustite žene i njihov razvodni rok prođe..do riječi ...a vi ne znate"Kada je Ma'kal to čuo, rekao je: "Slušam i pokoravam se Gospodaru svome!", a zatim ga je pozvao i rekao: "Oženit ću te i počastititi!", A Ibn-Merdevejh tome dodaje: "I učinit ću kefaret za svoju zakletvu!" "Ovim se savjetuju oni među vama koji vjeruju u Allaha i drugi svijet", tj. na vama je da ne sprečavate žene da se udaju za svoje muževe kada se na lijep način slože, ako vjerujete u Allaha i Njegov zakon i bojite se od kazne na drugom svijetu. "To vam je bolje i ljepše", tj. bolje je da slijedite Allahov zakon pri vraćanju štićenica njihovim muževima i izbjegavate zagriženost u tome, bolje je za vas i čistije za vaša srca. "Allah zna" u čemu je dobro što vi radite i što ne radite, "dok vi to ne znate".

[Boots]

"Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine ako žele da dojenje bude potpuno! Otac djeteta dužan je hraniti ih i odijevati na uzoran načinNiko se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije nanijeti štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta! Nasljednik ima slične obaveze. Zato, ako njih dvoje na lijep način i po dogovoru odluče dijete odbiti, nisu grješni! A ako zaželite svojoj djeci dojilje naći, nije vam grijeh kada predate ono što na lijep način hoćete dati. Bojte se Allaha i znajte da Allah dobro vidi što vi radite!"/233/

Allah Uzvišeni upućuje majke da doje svoju djecu puni period dojenja, a to je dvije godine, nakon čega nema potrebe za dojenjem. U tom smislu, kaže: "ako žele da dojenje bude potpuno!" Većina imama smatra da srodstvo po mlijeku nastaje samo ako je dijete mlađe od dvije godine. Stoga, ako dijete starije od dvije godine doji istu dojilju ne postaju brat ili sestra po mlijeku. U poglavlju "O onome što je navedeno da se dojenjem u uzrastu ispod dvije godine ostvaruje srodstvo po mlijeku", Tirmizi navodi predanje od Ummi-Seleme, koja kaže: Allahov Poslanik je rekao:/363/ "Dojenje kojim se stječe srodstvo po mlijeku samo je ono kojim se zasiti iz dojke u razdoblju prije odbijanja." Ovo je hasen-sahih hadisPrema većini poznavalaca ovoga pitanja među ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te drugim autoritetima, samo dojenje u razdoblju prve dvije godine života povlači sobom srodstvo po mlijeku, dok se u periodu nakon dvije godine uzrasta djeteta to ne uzima u obzir. Ovaj hadis prenosi samo Tirmizi, a njegovi prenosioci odgovaraju uvjetima El-Buharije i Muslima. Riječi "iz dojke", znače "iz mjesta dojenja u periodu ispod dvije godine" pri čemu se misli na uzrast djeteta koje doji, kao što stoji u hadisu koji prenosi Ahmed od Berra'a ibn Aziba, koji kaže:

Kada je umro Ibrahim, sin Vjerovjesnikov, on je rekao: /364/ "Moj sin je umro kao dojenče, pa će on imati dojilju u Džennetu!"..Tako prenosi El-Buhari od Šu'betaNjegov sin je, naime, imao godinu i deset mjeseci, pa je zato rekao "Imat će dojilju", tj. tamo će dovršiti period dojenjaDarekutni navodi predanje od Ibn-Abbasa, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /365/ "Srodstvo po mlijeku nastaje samo dojenjem u periodu od dvije godine." (Ja bih rekao: to prenosi Malik u "Muvetta'u" od Ibn-Abbasa kao i Ed-Dareverdi i dodaje /366/ "Ono što je preko dvije godine, to ništa ne predstavlja" i to je ispravnije.) Ebu-Davud et-Tajalisi prenosi od Džabira da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /367/ "Nema dojenja nakon odbijanja i nema siročeta nakon puno-ljetnosti." Prava potvrda ovog hadisa nalazi se u riječima Allaha Uzvišenog: "i odbija ga u toku dvije godine, pa nek bude zahvalan Meni..." (31:14), a zatim: "nosi ga i odbija od dojenja nakon trideset mjeseci"(46:15) Stav da se dojenje ne uzima u obzir nakon dvije godine prenosi se od Alija, Ibn-Abbasa, Ibn-Mes'uda, Džabira, Ebu-Hurejra, Ibn-Omera, Ummi-Seleme, Seida ibn Musejjeba, Ata'a i većine učenjaka. To je stav Šafije, Ahmeda, Ishaka, Sevrija, Ebu-Jusufa, Muhammeda i Malika u jednoj verzijiMalik kaže: "Ako se dijete odbije prije dvije godine, pa ga žena doji nakon odbijanja, to se ne uzima u obzir budući da mu je to kao hrana." To je predanje od Evza'ija. Od Omera i Alije prenosi se da kažu: "Nema dojenja poslije odbijanja!", a pretpos­tavka je da oni ovdje misle na dvije godineIsto tako, većina učenjaka kaže: "Bez obzira da li bilo odbijeno ili ne", a pretpostavlja se da misle na sam čin, kao što kaže Malik. Allah to najbolje zna! Što se tiče mišljenja Aiše u pogledu starijeg djeteta, da to utiče na srodstvo po mlijeku, ona to dokazuje hadisom Salima, roba Ebi-Huzejfe, kada je /368/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio supruzi Ebu-Huzejfe da ga zadoji, iako više nije bio mali, tako da joj je nakon toga slobodno dolazio."

To su druge supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, odbile, smatrajući to posebnim slučajem. To je stav većine učenjaka. Argument većine učenjaka u koje spadaju: četiri imama, sedam šerijatskih pravnika, veliki ashabi, te druge supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (osim Aiše), jeste predanje koje stoji u dva "Sahiha", a navodi se od Aiše, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /369/ "Gledajte ko će vam biti braća, jer je dojenje stvar gladi!" O pitanjima dojenja, posebno dojenja starijeg djeteta, bit će više govora uz ajet: "i pomajke vaše koje su vas dojile" (4:23). "Otac djeteta dužan je hraniti ih i odijevati na uzoran način." Očevi djece dužni su izdržavati njihove majke i osiguravati im odjeću na uzoran način, tju skladu s običajima u mjestu gdje žive, bez pretjerivanja ili škrtarenja i u skladu sa svojim mogućnostima i imovinom. Allah Uzvišeni kaže: "Neka imućni prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici, prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je daoAllah će sigurno poslije tegobe last dati." (65:7)