[Boots]

Ovo je treća naredba od Allaha Uzvišenog, kojom se naređuje okretanje Časnom hramu iz svih krajeva Zemlje. Postoje različita mišljenja u vezi sa smislom toga ponavljanjaAllah najbolje zna smisao svega toga, a najpoznatije je mišljenje ono koje iznosi Al-Fahr er-Razi: da je prva neredba upućena onome ko vidi Kabu, druga onome ko je u Meki ali ne vidi Kabu, i treća onima u drugim gradovima i zemljamaIma, također, mišljenja da prva naredba predstavlja odgovor na molbu Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem, riječima:.. "Mi ćemo ti sigurno dati da se okrećeš prema kibli s kojom si ti zadovoljan", druga da objašnjava ono što je is­tinakoju Allah voli i s kojom je zadovoljan, a treća pobijanje dokaza židova, koji su se pozivali na to što se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okretao prema njihovoj kibli, kao i pobijanje dokaza idolopoklonika time što mu je naređeno da ostavi kiblu židova i ok­renese prema kibli Ibrahima, a.s., koja je uzvišenijaAllah to najbolje zna! Riječi Allaha Uzvišenog: "da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti" znače da sljedbenici Knjige ne bi dokazivali da su muslimani saglasni da se okreću prema Svetom hramu u Kudusu Zatim: "izuzev onih između njih koji nepravdu čine", tj. arapskih idolopoklonika.

Naime, neki su kao dokaz nepravednosti (nasilja) na­vodili: ovaj čovjek smatra da je sljedbenik vjere Ibra­himove, pa ako se okretao kao i sljedbenici Ibrahi­movi u pravcu Svetog hrama, zašto to sada napušta? Odgovor na to bio je da je Allahov Poslanik, sallalla­hu alejhi ve sellem, pokoran Allahu u svakoj situaciji i da on ni za trenutak ne izlazi iz okvira Allahove naredbe, te da ga njegov ummet u tome slijedi. Stoga, kada mu je Allah naredio da se okreće Svetom hramu, on se tome pokorio, a kada mu je naredio da se okreće prema Kabi, i tu je naredbu s pokornošću prihvatio Riječi: "Njih se ne bojte, nego se Mene bojte!" znače "ne bojte se sumnji nepravednika (nasilnika), nego se samo Mene bojte", a riječi: "da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio" znače: u vezi s pitanji­ma kible koju sam vam propisao; "i da biste na Pravom putu bili", tjuputili smo vas na Pravi put, od kojega su ostali narodi odustali te zalutali, pa je stoga ovaj ummet najčasniji i najvrednijiAllahu hvala za to.

"Kao što smo vam Mi jednoga od vas kao poslanika poslali da vam ajete Naše kazuje, da vas očisti, da vas Knjizi i mudrosti pouči, i da vas ono što niste znali nauči." /151/ "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti. I zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti."/152/

Allah Uzvišeni podsjeća Svoje robove, vjernike, na blagodati koje im je podario šaljući im Poslanika, sal­lallahu alejhi ve sellem, koji im kazuje jasne ajete i čisti ih od zla i prljavštine, koji ih izvodi iz idolopok­lonstva u monoteizam i poučava ih Knjizi, tj. Kur'anu, i mudrosti, tj. sunnetu, te koji ih uči onome što oni ne znaju. Tako su oni, nakon što su bili u neznanju paganstva i nesuvislosti riječi, blagodareći njegovom poslanstvu, prešli u status dobrih ljudi (ev­lija), dobivši narav učenih tako da su postali čisti i iskreni, idući uz blagodat Allahovu za Muhamme­dom, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga Allah Uzvišeni ukazuje vjernicima da priznaju ove blagodati i uzvra­te na njih sjećanjem na Allaha sa zahvalnošćuAllah kaže: "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti; i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti", tjkao što sam vam Ja ukazao milost šaljući vam Muhammeda i "vi se Mene sjećajte"!

Od Zejda ibn Eslema navodi se da je Musa, a.s., rekao: "Gospodaru moj! Kako ću Ti se za­hvaliti?", a njegov Gospodar mu je odgovorio: "Sjećat ćeš Me se i nećeš Me zaboravljati! Kada Me se sjećaš, tada Mi i zahvaljuješ, a kada Me zaboraviš, tada Me i ne vjeruješ." Hasan el-Basri i neki drugi kažu: "Allah se sjeća onoga koji se Njega sjeća, a još više onoga ko Mu zahvaljuje, i kažnjava onoga ko Ga ne vjeruje." U vezi s riječima: "...bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću" (3:102) neki pripadnici zdrave tradicije (Se­lefa) kažu: "To znači da Mu se pokorava i ne griješi, da se spominje i ne zaboravlja, da Mu se zahvaljuje i ne bude nevjernik." U vezi s riječima: "Pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti" Hasan el-Basri kaže: "Sjećajte Me se kroz ono što sam vam dao kao strogu dužnost, pa ću se i Ja vas sjećati onim što sam se prema vama Sam obavezao."

U jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu kudsiji stoji: /149/ Uzvišeni Allah kaže: "Ko Me se sjeti kada je sam i Ja se njega sjetim, a ko Me se sjeti na nekom skupu, Ja se njega sjetim još na boljem skupu." Riječima: "I zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti!" Allah Uzvišeni naređuje da Mu se zahvaljuje obećavajući za to veliko dobro, pa kaže: - I kada Gospodar vaš objavi: "Ako budete za­hvalni, Ja ću vam, sigurno, još više dati; a ako budete nezahvalni, kazna Moja doista će žes­toka biti." (14:7) Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Redža el-Ataridija, koji je rekao: Došao nam je Imran ibn Husajn noseći na sebi svijetli ogrtač koji na njemu do tada, a ni kasnije, nismo vidjeli, pa je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /150/ 'Kome Allah podari neku blagodat, On voli da na njemu vidi trag te bla­godati', odnosno kaže: '..na Svom robu'".

"O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih." /153/ "I ne kažite za one koji su na Allahovom putu poginuli: 'Mrtvi su!' Ne, oni su živi, ali vi to ne znate."/154/

[Boots]

Nakon što je Allah Uzvišeni dao objašnjenje u vezi sa zahvalnošću, počeo je s objašnjenjem pitanja strpljivosti, upute i traženja pomoći kroz strpljivost i namaz, jer, rob Allahov, ili živi u blagodati zahvalju­jući se na njoj, ili je u teškoćama koje strpljivo podno­si. Stoga Allah Veliki ističe da je najbolji vid traženja pomoći pri podnošenju teškoća strpljivost i namaz (salat)U jednom hadisu stoji: /151/ "Kada bi Allaho­vom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nešto bilo teško, on bi klanjao namaz." Postoje dvije vrste strpljivosti: strpljivost kod izbjegavanja zabrana (harama i grijeha), i strpljivost na djelima pokornosti i približavanja Allahu. Druga vrsta strpljivosti donosi veću nagradu jer je ciljana. Pored toga, postoji i treća vrsta strpljivosti, a to je strpljivost u teškoćama i problemima, kao što je, npr., traženje oprosta zbog grešaka i poroka. Ali ibn Husejn Zejnul-Abidin za strpljive kaže: Kada Allah sakupi prve i posljednje, pozivač će zvati pitajući: "Gdje su strpljivi, da uđu u Džennet prije polaganja računa..."

To svjedoče i riječi Uzvišenog: "Doista će bez računa biti nagrađeni oni koji su strpljivi." (39:10) Seid ibn Džubejr kaže: "Strpljivost je priznavanje roba Allahu za ono što ga je pogodilo, odnosno podnošenje teškoća u nadi u Allahovu nag­radu. Jer čovjek je nekada preplašen, ali postojan i pritom se vidi samo njegova strpljivost. Riječima: I ne kažite za one koji su na Allahovom putu poginuli "Mrtvi su!" Ne, oni su živi..Allah Uzvišeni saopćava da su šehidi, u Berzehu (Međusvijetu) živi i opskrbljeni. To se, također, navo­di i u Sahihu Muslimovu: /152/ Duše šehida bit će u voljima (grlima) zelenih ptica koje će letjeti po Džennetu kuda god hoće, pa će doći do svjetiljki obješenih ispod Prijestolja (Arša)Tvoj Gospodar će ih pogledati, pa će reći: "Šta želite?" Reći će: "Gospo­daru naš, šta možemo poželjeti kada si nam dao ono što nijednom od Svojih stvorenja dao nisi." Nakon toga pitanje će biti ponavljano, pa kada one vide da pitanje neće prestati dok ne odgovore, kazat će:

"Želimo da nas vratiš na dunjaluk, pa da se borimo na Tvom putu, kako bismo ponovo dali život u Tvoje ime", pošto su vidjele nagrade za šehadet. Gospodar Uzvišeni tada će reći: "Zapisao sam da se tamo ne vraćaju." U hadisu koji prenosi Ahmed s lancem prenosilaca od Kaba ibn Malika, stoji da je ovaj rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /153/ "..duša vjernika bit će ptica koja će stajati na drvetu dženetskom sve dok je Allah ne vrati u njeno tijelo na Dan oživljenja." U tome je dokaz za status svih vjernika, iako su šehidi u Kur'anu posebno spomenuti, što predstavlja posebnu počast njima.

"Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive" /155/, One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: "Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti." /156/ "To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihovoga i milost; ti su na Pravom putu."/157/

Allah Uzvišeni obavještava nas da će On iskušavati Svoje robove, tj. ispitivati ih nekada u dobru, a nekada u teškoćama, kroz strah i glad, kao što na drugom mjestu kaže:"...pa mu je Allah dao da iskusi odjeću gladi i straha" (16:112) budući da se to vidi na gladnom i uplašenom čovjeku. Zatim ovdje kaže: "Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo stra­hom i gladovanjem", tj. malom količinom toga, "te gubljenjem imetka", tj. gubljenjem dijela imetka, "i života", kao što je smrt prijatelja i bližnjih, "i ljetine", tj. neće vam roditi bašče i njive kao obično, pa ko strpljiv bude imat će nagradu, a ko bude malodušan stići će ga kazna. Zato Uzvišeni Allah kaže: "A ti obraduj strpljive", jer to su "oni koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti", tj. ovim svojim riječima oni nalaze utjehu za ono što ih je pogodilo znajući da pripadaju Allahu, Koji se po Svojoj volji odnosi prema Svojim robovima, odnosno znajući da Njemu na Sudnjem danu neće promaći ni trunka bilo čega.

To je učinilo da oni priznaju da su robovi Njegovi i da će se Njemu na Sudnjem danu vratiti. Allah Uzvišeni saopćava šta im daje za to, pa kaže: "To su oni koji­ma pripadaju blagoslovi od Gospodara njiho­va i milost", dakle kao vid Njegove pohvale njima. "To su oni koji su na Pravom putu." Omer ibnel-Hattab kaže: "Divne su to naknade i dodatak uz njih!" Riječi: "To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost" sadrže dvije naknade, a riječi: "To su oni koji su na Pravom putu" sadrže dodatak, jer njima pripada nagrada, ali, također, i poseban dodatak. O "istirdža'u", tj. izgovaranju Allahovih riječi kod nedaća: "Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti", postoje brojni hadisiMeđu njima su i riječi koje navodi Mus­lim u svom Sahihu od Ummi-Seleme, r.a., koja kaže: Čula sam Allahovog Poslanika kako kaže: /154/ "Nema toga roba koga nešto pogodi, pa kaže: 'Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratitiMoj Bože, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro', a da ga Allah ne nagradi i da mu pos­lije toga ne da dobro." Zatim ona kaže: "Kada je umro moj muž, ja sam postupila (govorila) kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa mi je Allah podario boljeg od njega, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." Imam Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Husejna ibn Alija, koji navodi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /155/

"Svaki musliman i mus­limanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koli­ko davno da se dogodilo i to bude povodom da iz­govore riječi: 'Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti', Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći." Imam Ahmed prenosi od Ebu-Sinana da je rekao: /156/ Ukopavao sam svoga sina i, dok sam još bio u kaburu, za ruku me je uzeo Ebu-Talha el-Havlani, izvukao me, a potom rekao: "Da te obradujem!?" Rekoh: "Da", a on reče: Pričao mi je Ed-Dahhak ibn Abdurrahman ibn Avzeb kako je Ebu-Musa rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah kaže meleku smrti: uzeo si sina Moga roba, uzeo si mu zjenicu oka nje­govog, plod srca njegovog? On reče: Da. Zatim mu je rekao: Pa šta je on na to rekao?, a melek reče: Tebe je hvalio i rekao: “Mi smo Allahovi I njemu se varaćamo” zatim mu je rekao: Sag­radite dom u Džennetu i nazovite ga Dom zahvale!'

[Boots]

"Safa i Merva su, doista, Allahova časna mjesta. Zato onaj koji Kuću Allahovu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obiđe oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo, pa Allah je doista blagodaran i sve zna."/158/

Imam Ahmed navodi predanje s lancem preno­silaca od Urveta, koji prenosi od Aiše, pa kaže: /157/ Ona je rekla: Je si li vidio riječi Allaha Uzvišenog: "Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta. Zato onaj koji Kuću Allahovu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav prijestup ako obiđe oko njih." Rekao sam: "Tako mi Allaha, nema ni grijeha ako se oko njih ne obilazi." Aiša je na to rekla: "Loše je to što kažeš, sestriću moj, jer da je tako kako si ti slobodno tumačio, ajet bi glasio: Nema grijeha ako se ne obilazi oko njih." To je, međutim, objavljeno budući da su ensarije prije nego su prihvatile islam prinosile žrtvu Menatu, ko­jega su obožavali prilikom suše. Onome ko bi prino­sio žrtvu u vrijeme paganstva bilo bi teško da oko njih obilazi, pa je Allah, dž.š., objavio: "Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta. Zato onaj koji Kuću Allahovu hodočasti ili umru obavi, ne čini nikakav pri­jestup ako obiđe oko njih." Aiša je rekla: "Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uveo običaj (sunnet) obilaska oko njih, tako da niko ne izostavlja taj obilazak." /Navodi se u oba Sahiha./ U Sahihu Muslimovom navodi se duži hadis Džabira: /158/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se, nakon što bi završio obilazak oko Kabe, vratio u ugao, dotaknuo ga rukom, zatim bi izišao na vrata Safe govoreći: "Safa i Merva su doista Allahova časna mjesta." A zatim bi rekao: "Počinjem onim čime je Allah počeo." U predanju Nesaijevom stoji: /159/

"Počnite s onim s čime je Allah počeo." Ahmed navodi predanje s lancem prenosilaca od Habibe bint ebi-Tudžra, koja kaže: /160/ Vidjela sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako obilazi između Safe i Merve dok je svijet bio ispred njihIšao je trčeći (žurno) tako da sam mu vidjela koljena oko kojih se okretao ogrtač, zbog brzine hoda, govoreći: "Idite trčeći, jer Allah vam je propisao trčanje ("sa'y")." Imam Ahmed prenosi od Safijje bint Šejbe da je nju obavijestila neka žena kako je čula Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže na Safi i Mervi: /161/ "Propisano vam je trčanje, pa trčite." Ovaj hadis koristi se kao dokaz za mezhebe koji smatraju da je "sa'y", tj. trčanje između Safe i Merve, jedan od osnovnih elemenata hadža, kao što je to u šafijskom mezhebu i kod svih onih koji se slažu s njim, kao što je to po jednom predanju Ah­meda, a pozato je da to isto zastupa i MalikIma mišljenja da je to "vadžib" i da nije osnovni element hadža (rukn), pa onaj ko ga izostavi namjerno, obavezan je zaklati kurbanIma također mišljenja da je to mustehab, što zastupaju Ebu-Hanife i neki drugi učenjaci na osnovi predanja od Enesa, Ibn-Omera i Ibn-AbbasaEl-Kurtubi kaže: Oni za dokaz uzimaju riječi Allaha Uzvišenog: "Ko dobrovoljno učini neko do­bro" (2:184)

Prvo mišljenje je ispravnije, pošto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sam obilazio između njihZatim on kaže: /162/ "da uz­mete,od mene, svoje obrede"Zato sve što je on činio na tom svom hadžu vadžib je koji treba obavljati na hadžu, izuzev ako za nešto ima poseban drugi argument. Allah to najbolje zna! Već su navedene riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Trčite, jer Allah vam je propisao trčanje (sa'y)", a i Allah Uzvišeni ističe da tavaf između Safe i Mevre spada u ibadet Allahu, tjda spada u propise koje je Allah propisao Ibrahimu za izvršavanje obreda hadžaIsto tako, iz hadisa Ibn-Abbasa vidi se da to potječe od čina Hadžere, tj. njenog trčanja između Safe i Merve u traganju za vodom njenom djetetu dok je bila ponizno predana, uplašena i predana Al­lahu, dž.š., sve dok je Allah Uzvišeni nije oslobodio briga, olakšao samoću, uklonio teškoće i dao da joj poteče izvor Zemzem, čija voda /163/ "zasićuje i liječi"Stoga onaj koji trči između njih treba biti svjes­tan svoje zavisnosti, malenkosti i potrebe za Allahom da Allah uputi njegovo srce, popravi stanje i oprosti mu grijehe. Riječi: "Ko dobrovoljno učini kakvo dobro", kako navodi Er-Razi, odnose se na ovome mjestu na onoga koji obilazi između njih na svom dobrovoljnom hodočašću ili umriRiječi: "Allah je, doista, blagodaran i sve zna" znače: za malo, On nagrađuje puno; On zna mjeru te nagrade i nikoga neće zakinuti "Allah doista neće nikome ni trunku neprav­de učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati." (4:40)

"One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put nakon što smo ga u Knjizi ljudima označili, Allah će prokleti, a proklet će ih i oni koji proklinju." /159/ "Izuzet će se oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje; takvima ću Ja oprostiti, jer Ja sam Taj Koji prima pokajanje i milostiv sam." /160/ "Onima koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru, slijedi doista prokletstvo Allahovo, i meleka i svih ljudi." /161/ "U njemu će vječno ostati, a patnja njihova neće se smanjivati, niti će im se šta odlagati."/162/

Ovo je žestoka prijetnja onome ko bude skrivao Jasne dokaze i uputu korisnu za srca koje su donosili poslanici nakon što je to Allah Uzvišeni objasnio Svo­jim robovima u Svojim knjigama koje je objavljivao Svojim poslanicima. Ebul-Alije kaže: To je objavljeno u vezi sa sljedbenicima Knjige koji su tajili osobine Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Allah saopćava da njih za taj njihov postupak sve proklinjeI kao što za oprost učenjaku moli svaka stvar, pa čak i riba u vodi i ptica u zraku, ove proklinje Allah, a proklinju ih i svi koji mogu proklinjati. Od Ebi-Hurejre i nekih drugih prenosi se da je Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, rekao: /164/ "Ko bude upitan o nekom znanju, pa to sakrije, na Sudnjem danu će imati uzdu od vatre." U sahih hadisu se navodi od Ebu-Hurejre da je rekao: "Da u Božijoj Knjizi nema ajeta: 'One koji budu tajili Jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pravi put...' nikome ja ne bih rekao ništa!" Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Berra'a ibn Aziba, prenosi da je rekao: /165/

[Boots]

Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednoj dženazi, pa je rekao: "Nevjernik će dobiti udarac između očiju, što će čuti sve životinje /  izuzev ljudi i džina. Proklinjat će ga svako ko bude čuo taj zvuk." "Allah će prok­leti, a proklet će ih i oni koji proklinju" riječi Allaha Uzvišenog odnose se na životinje na Zemlji. Nakon toga, Allah Uzvišeni izuzima one koji se Njemu pokaju, pa kaže: "Izuzet će se oni koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje", tjodvrate se od grijeha, poprave svoja djela i javno saopće ljudima ono što su tajili; "Takvima ću Ja oprostiti, jer Ja sam Onaj Koji prima pokaja­nje i milostiv sam." Zatim Allah Uzvišeni ističe da se na onoga koji u Njega ne bude vjerovao i ko tako nastavi do smrti "odnosi vječno prokletstvo Al­lahovo, meleka i svih ljudi". To znači da će ti biti prokleti do Dana sudnjega, a da će zatim doći u vatru džehenemsku, u "kojoj im kazna neće biti olakšana, "niti će im se odlagati", tjnjima se to neće promijeniti ni časa, niti će im se nanijeti nep­ravdaNaprotiv, to će biti trajno, bez prestanka, Al­lah da nas sačuva takve kazne! Učenjaci se razilaze u pogledu pitanja: da li je dozvoljeno proklinjanje određenog nevjernika.

Većina smatra da ga ne treba proklinjati s obzirom da mi ne znamo kakav će završetak njemu Allah dati. Neki međutim smatraju da je dozvoljeno proklinjati određenog nevjernika, a to mišljenje zastupa i poznati malikijski fakih Ebu-Bekr ibn el-Arebi, iako on za dokaz uzima jedan hadis koji je slab. Drugi za do­kaz uzimaju primjer pijanice kome je ponavljana kazna, zbog čega je neki čovjek rekao: "Allah ga prokleo što toliko mnogo griješi!" Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /166/ "Ne proklinji ga, jer on voli Allaha i Njegova Poslanika!" To pokazuje da se može proklinjati onaj ko ne voli Allaha i Njegova Poslanika. Allah to najbolje zna!

"A vaš Bog jedan je Bog; nema boga osim Njega, Svemilosnog, Milostivog."/163/

Allah Uzvišeni ističe da je samo On Bog, da nema ortaka, niti Njemu ravnog, odnosno da je On Allah, osim Kojega drugoga boga nema, da je On Veliki, Svemilosni, Milostivi. Nakon toga, On navodi stvaranje nebesa i Zemlje kao dokaz Svoje jedinstvene božanstvenosti, budući da je to nemoguće stvorenjima koja upućuju na Njegovu Jednoću, pa kaže:

"U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni noći i dana, u lađi koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude i kiši koju Allah pušta s neba, pa tako u život vraća zemlju nakon njenog mrtvila, po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, u promjeni vjetrova i oblacima koji između neba i Zemlje lebde ima doista znakova za one koji razumijevaju."/164/

Allah Uzvišeni kaže: "U stvaranju nebesa i zemlje...", tj. u visinama nebesa, preciznosti, prostranstvima, pokretnim i nepokretnim zvijezdama i kružnim tokovima kosmo­sa, odnosno, u gustoći Zemlje, u njenim nizinama i brdima, u morima i pustinjama, u bespućima i nase­ljima, u svemu u čemu su koristi, u naizmjeničnim promjenama dana i noći, koje dolaze, a zatim odlaze da bi umjesto njih došlo nešto drugo ne kasneći ni trenutka, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Niti Sunce može Mjesec dostići, niti noć dan preteći; svi oni u svemiru plove" (36:40) Nekada je jedno duže, a drugo kraće, nekada jedno uzima od drugoga da bi se zatim zamijenili, kao što Uzvišeni kaže: "On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć" (35:13), tj. od jednog povećava drugo i obratno "..lađi koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude", tj. u tome što je On more učinio podložnim da nosi lađe s jednog mjesta na drugo u korist života ljudi, za korištenje onoga što ima u jednoj regiji i prenošenje drugim ljudima, i onog što ima kod njih ovima prvim; "i kiši koju Allah spušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon njenog mrtvila", kao što, također, kaže: "Dokaz im je Zemlja mrtva" itd- do "što oni ne znaju" (36:33-36)

Zatim: "po kojoj je rasijao svakojaka živa bića" koja se u svemu razlikuju. To On sve zna, sve opskrbljuje i Njemu ništa skriveno nije. On kaže: "Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne opskrbljuje. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti! Sve je to u Knjizi jasnoj!" (11:6) "U promjeni vjetrova" koji jed­nom donose milost, a drugi put kaznu; nekada donose radost najavljujući kišu iz različitih izvora! "i oblacima koji između neba i Zemlje lebde", tjkoji se kreću između neba i Zemlje i koji su u službi Allahove volje prema zemaljskim prostorima i mjestima onako kako ih Allah upotrijebi, "ima doista znakova za one koji razumijevaju" i koji dokazuju Jednoću Allahovu, kao što Allah kaže: "U stvaranju nebesa i Zemlje, smjeni noći i dana, znamenja su za one koji su pametni." Hafiz Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Abbasa: /167/ Kurejšije su se obratile Allahovom Poslaniku: "Ako nam Allah Safu učini zlatnom, mi ćemo ti vjerovati i s tobom se boriti!?" On im je rekao: "Jamčite mi! ako bih ja zamolio Allaha i On vam Safu pozlatio da ćete sigurno vjerovati u mene?!"

Oni su mu dali garanciju, pa je on uputio dovu svome Gospodaru, nakon čega mu je došao Džebrail i rekao: "Tvoj Gos­podar će im učiniti Safu zlatnom; ali ako u tebe ne budu vjerovali, On će ih kazniti kako nikoga među svjetovima kaznio nije!" Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ne, Gospodaru moj..nego ostavi mene i moj narod da ostanem koji dan!" Na­kon toga, Allah je objavio ovaj ajet (To prenosi i Ibn Ebi-Hatim, uz dodatak:) /168/ "Kako da oni od tebe traže Safu, kada vide znamenja veća od Safe!?" Veki' ibn Džerrah prenosi od Ebi-Duhha'a da je rekao: Kada je objavljeno: "Vaš Bog je jedan Bog", idolopo­k­lonici su kazali: "Ako je to tako, pa neka nam donese ajet (znamen)", pa je Allah Uzvišeni objavio: .."Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje..."

[Boots]

"Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli!  Ali oni koji vjeruju, još više Allaha vole!  A da znaju silnici kada kaznu dožive, oni će vidjeti da moć sva Allahu pripada i da Allah strahovito kažnjava." /165/ "Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale prekidaju", /166/ "Tada će sljedbenici njihovi reći: 'Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli !' Eto, tako će Allah njima pokazati pogubnim djela njihova i oni iz vatre neće izlaziti."/167/

Allah Uzvišeni ukazuje na mjesto idolopoklonika na ovome svijetu, odnosno njihovu kaznu na ahiretu, zato što su Allahu pretpostavljali kumire, od­nosno suparnike, obožavali ih i pokazivali prema njima ljubav poput ljubavi prema Allahu, iako Allah nema suparnika niti ortakaU oba Sahiha prenosi se od Abdullaha ibn Mesuda da je kazao: Rekao sam: /169/ "Allahov Poslaniče, koji je grijeh najveći?", pa je rekao: "Da Allahu pretpostaviš suparnika iako te je On stvorio!" Riječi Uzvišenog: "Ali, oni koji vjeruju još više Allaha vole!" Zato oni Njemu ne pridružuju, ništa nego samo Njega obožavaju (Njemu klanjaju), na Njega se oslanjaju i uvijek kod Njega utočište tražeNakon toga, On pri­jeti idolopoklonicima i kaže: "A da znaju silnici kada kaznu dožive, oni će vidjeti da moć sva Allahu pripada."

To znači: da kada oni kaznu dožive, tada će znati da sva moć samo Allahu pripada i da je sve pod Njegovom vlašću i moći, te da "Allah žes­toko kažnjava"Prema tome, kada bi oni znali patnje koje će tamo doživjeti i kaznu golemu koja će ih zadesiti zbog idolopoklonstva i nevjerovanja, napustili bi zabludu u kojoj se nalaze. Nakon toga, Allah Uzvišeni izvještava o njihovom nevjerovanju time što obožavaju kipove i odricanju od slijeđenja onih koji su ih slijedili, pa kaže: "Jer oni za kojima su se drugi povodili odreći će se onih koji su ih slijedili." Njih će se odreći i meleci (anđeli) za koje su smatrali da ih obožavaju na dunjalukuMele­ci će reći: "Mi ih se pred Tobom odričemo jer oni se nama nisu klanjali" (28:63)Džini će ih se također odreći distancirajući se od njihovog klanjanja njima/5/

"Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana odazvati neće i koji su prema njihovim molbama ravnodušni?!" /5/ "Kada ljudi budu oživljeni, oni će im neprijatelji biti i poricat će da su ih obožavali." /6/ Zatim Uzvišeni kaže: - I kada sve bude riješeno, šejtan će reći: "Al­lah vam je pravo obećanje dao, a ja sam vam obećanja dao i iznevjerio ih; ali, ja nisam ni­kakve vlasti nad vama imao, nego sam vas samo pozivao, a vi ste mi se odazivali. Zato, ne korite mene, nego sami sebe; niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni; ja ništa nemam s tim što ste me prije smatrali idolom; nevjernike sigurno čeka patnja bolna." (14:22)
Riječi Uzvišenog: "kada kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale budu prekinule", tj. kada dožive kaznu Allahovu i kada se spletke i veze da se spase od vatre budu prekinule. Ibn-Abbas kaže: "Kada se ljubav bude prekinula." Riječi Uzvišenog: Tada će sljedbenici njihovi reći: "Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo, kao što su se oni nas odrekli!", tj. da nam je da se vratimo na dunjaluk, pa da ih se odreknemo i samo Allahu se klanjamo. Međutim, oni pritom samo lažu, jer kada bi bili vraćeni, oni ni tada ne bi to napustili, jer oni su lašci, kao što Allah Uzvišeni saopćava. Zato kaže: "Eto, tako će Allah njima pokazati pogubnim djela njiho­va", tjona odlaze i nestaju, kao što Uzvišeni kaže: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim i u prah i pepeo ih pretvoriti" (25:23)Zato i kaže: "I oni iz vatre neće izlaziti."

"O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, što je dozvoljeno i lijepo, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni." /168/ "On vas navraća na grijeh i razvrat, i da o Allahu govorite ono što ne znate."/169/

Nakon što je Allah Uzvišeni istaknuo da nema drugog boga osim Njega i naveo da je On Skrbnik svih stvorenja, ukazuje im na Svoju milost prema njima dozvoljavajući im da jedu sve dopušteno i pri­jatno, a zabranjujući sve vjerom nedopušteno. U Sa­hihu Muslimovom navodi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /170/ Allah Uzvišeni kaže: "Svaki imetak koji sam podario Svojim robovima, njima je dopušten." A zatim: "Svoje robo­ve sam stvorio čednim, pa su im poslije toga došli šejtani zavodeći ih i udaljujući ih od njihove vjere, da im je sada zabranjeno ono što sam im bio dozvolio." Hafiz Ebu-Bekr ibn Mirdevejh prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /171/

Pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, proučio sam ovaj ajet: "O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, što je doz­voljeno i lijepo." Tada je ustao Sa'd ibn ebi-Vekkas i rekao Allahovom Poslaniku: "Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da udovolji mojoj molbi." On mu je odgovorio: "Sa'de, učini da tvoja hrana bude poštena, bit će udovoljeno tvojoj molbi. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci život Muhammedov, četrdeset dana neće biti primljena dova čovjeku koji u svoju utrobu unese haram zalogaj. Onaj rob koji bude hranio svoje tijelo nedozvoljenom hranom i kama­tom, od onih je koji su najbliži Vatri." Riječi Allaha Uzvišenog: "jer vam je on neprijatelj jasni" predstavljaju vid izazivanja nezadovoljstva i odvraćanja od šejtana, kao što Allah, dž.š., kaže: .. "Šejtan je doista vama neprijatelj, pa ga i smatrajte neprijateljem..(34:6).

[Boots]

Riječi Uzvišenog: .."i ne slijedite šejtanove stope" znače da je svaki grijeh prema Allahu, i svaka svojevoljna težnja i svaka greška korak šejtanovIsto je i sa zavjetom na grijeh. Eš-Ša'bi kaže: Neki čovjek se bio zavjetovao da zakolje svoga sina, pa mu je Mesruk dao šerijatsko mišljenje da zakolje ovna i rekao: "To spada u šejtanske korake." Abd ibn Hu­mejd, s lancem od Ibn-Abbasa kaže: "Zakletva ili zavjet u srdžbi šejtanski su korak i za to je potreban keffaret (otkup)." Riječi Uzvišenog: "On vas navraća na grijeh i razvrat, te da o Allahu govorite ono što ne znate" znače: vaš neprijatelj, šejtan, doista vas navraća na loša i gnusna djela, kao što je prostitucija i gnusnije od toga, a to je pripisivanje Allahu nečega bez znanja. U to ulazi svaki nevjernik kao i svako ko uvodi novotarije u vjeru.

- A kada im se kaže: "Slijedite ono što je Allah objavio!" oni odgovaraju: "Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli." "Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili?" /170/ "Oni koji ne vjeruju slični su onome koji viče, ali sam ne čuje ništa osim zov i zapomaganje; oni su gluhi, nijemi i slijepi i oni ništa ne shvaćaju."/171/

Uzvišeni Allah kaže: Kada se idolopokloni­cima rekne: "Slijedite ono što je Allah objavio Svome Poslaniku i mahnite se zablude i pa­ganstva (neznanja)!, oni odgovaraju: "Nećemo, nego ćemo slijediti idolopoklonstvo, u kojem smo našli pretke naše." Negirajući to, Allah Uzvišeni kaže: "Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili", tj. kada nisu imali razuma, niti su na Pravom putu bili. Od Ibn-Ishaka se navodi da je Ibn-Abbas rekao da je "ovaj ajet objavljen u vezi sa židovima, kada ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao, a oni su rekli: "Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli." Na­kontoga je Allah Uzvišeni objavio ovaj ajet, a zatim naveo slijedeći primjer: .."Oni koji ne vjeruju slični su...", tj. u pogledu zablude i neznanja oni su poput stoke koja luta na paši i ne shvaća ništa, nego samo čuje glas čobana Riječi Uzvišenog: "Oni su gluhi, nijemi i slijepi" znače da su gluhi da čuju istinu, pa su nijemi i ne mogu izgovarati i slijepi da vide Put istine; "i oni ništa ne shvaćaju", tjništa ne shvaćaju niti razumiju.

"O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili i budite Allahu zahvalni ako doista samo Njega obožavate." /172/ "On vam doista zabranjuje: strv, krv, svinjsko meso i ono što je prineseno kao žrtva u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome koji bude primoran bez svoje želje i pohlepe, nije mu grijeh Allah doista prašta i milostiv je."/173/

Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima, vjerni­cima, da jedu od dobara kojima ih je opskrbio i da mu na tome budu zahvalni ako su oni Njegovi robo­vi. Dozvoljena, halal hrana je pretpostavka za prih­vaćanje dove i ibadeta, kao što je nedozvoljena (haram hrana) brana za prihvaćanje dove i ibadetaU hadisu koji prenosi Ahmed ibn Hanbel od Ebu-Hurejrea stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /172/ "O ljudi, Allah je dobar i On ne prihvaća ništa drugo osim dobro. Allah je naredio vjernicima isto što je naredio i poslanicima, pa kaže: 'O poslanici, hranite se lijepim jelima (dozvo­ljenim i dobrim jelima) i dobra djela činite, jer Ja dobro znam šta vi radite' (23:51) 'O vjernici, jedite dobra jela, kojima smo vas opskrbili!'" Nakon toga spomenuo je čovjeka koji je uslijed dugog putovanja bio čupave kose i prašnjav. Podigao je ruke prema nebu govoreći: 'Moj Gospodaru, moj Gospodaru!' Pošto mu je hrana bila haram, piće haram, odjeća haram, otkuda da se udovolji toj dovi!?" /Prenosi Muslim u svom Sahihu, kao i Tirmizi na osnovi predanja Fudajla ibn-Merzu­ka./ Allah Veliki navodi da On njima nije zabranio ništa drugo osim strvine koja je uginula, a nije zakla­na, bez obzira da li je udavljena, premlaćena, ubo­dena ili je rastrgana od divlje zvijeri. Od toga su izu­zete uginule morske životinje na osnovi riječi Allaha Uzvišenog: "Dozvoljen vam je ulov iz mora i hrana od toga" (5:96), kao što će, ako Bog da, doći kasnijeU hadisu Anbera u Sa­hihu, zatim u El-Musnedu, El-Muvetta'u i Sunenima, u vezi sa riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, "O moru" stoji: /173/

"Voda mu je čista, a uginula životinja iz njega je halal." Od Ibn-Omera navodi se merfu' (predanje) direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /174/ "Dozvoljene su nam dvije vrste uginulih životinja i dvije vrste krvi: riba, skakavac, jetra i slezena." To će se šire obrazložiti, ako Bog da, u suri "El-Maide" ("Trpeza"). Šerijatsko pitanje: Šafija i neki drugi pravnici na­vode da su od uginule životinje jaja i mlijeko nečisti, dok se prema predanju Malika navodi da su čista, ali se onečišćuju dodirom s njomIsto tako, postoje ra­zilaženja i u pogledu sirišta uginule životinje iako je poznato da je nečisto. Međutim, kao protuargument navodi se da su ashabi jeli sir vatropoklonika. Ibn-Madže navodi predanje sa lancem prenosila­ca od Selmana, r.a.: /175/ Allahovom Poslaniku je postavljeno pitanje u vezi sa masnoćom, sirom i krznom / kožom, pa je rekao: "Dozvoljeno halal je ono što je Allah dozvolio u Svojoj Knjizi, a zabranjeno haram je ono što je Allah zabranio u Svojoj Knjizi; a ono o čemu nije govorio, to oprašta." Pored toga, zabranio im je svinjsko meso, bez obzira da li je od zaklane ili od uginule životinje. Prevladava mišljenje da u to spada i svinjska mastUsto, zabranio je i ono što je prineseno kao žrtva u ime nekoga drugog, a ne Allaha Uzvišenog, a to je ono što je zaklano za ne­kog idola, ili nešto drugo što predstavlja čin pagans­tva, a ne za Allaha, odnosno u Njegovo ime: /176/

[Boots]

El-Kurtubi navodi od Aiše, r.a., da je njoj postavljeno pitanje u vezi sa klanjem koje obavljaju stranci (ne­muslimani) povodom svojih praznika i to poklanjaju muslimanima, pa je odgovorila: "Ono što je zaklano povodom toga dana nemojte jesti, ali jedite plodove sa njihovih voćki." Allah, dž.š., dozvolio je da se to jede u nuždi, pa kaže: 'A ko bude primoran, bez svoje želje i pohlepe', tjbez želje ili pohlepe, 'njemu nije grijeh' u tome. "Allah doista prašta i milostiv je." A riječi Uzvišenog ( ) "bez želje" znače da ga ne smatra halalom i da može pojesti samo koliko mu je nužno da bi došao do ha­lal-hrane. Dozvoljeno mu je da ponese od toga ono­liko koliko mu je potrebno da stigne do halal-hrane, koju će baciti kada do nje dođe, na što ukazuju riječi "i bez pohlepe". Šerijatsko pitanje (mes'ela): Ulema je saglasna u tome da je dozvoljeno u nuždi jesti tuđu hranu na koju se naiđe, ali bez prisile i nanošenja štete. U tom slučaju nije mu dozvoljeno jesti uginulo i slično. Međutim, razilaženja postoje u pogledu pitanja da li je dužan nadoknaditi to ili neIspravno je da nije dužan to nadoknađivati, što potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku koji je zabranio gladnome da ponese u svojoj odjeći žito koje je izvadio iz klasja, pa ga je udario i uzeo nje­govu odjeću: /177/

"Niti si ga nahranio dok je gladan bio i hranu tražio, a niti si ga poučio dok je neznalica bio." Zatim mu je naredio da mu vrati odjeću, te da mu se da izvjesna količina hrane. Pre­nosi ga Ibn-Madže, a njegov je sened vjerodostojan, jak i dobarA riječi Uzvišenog: "nije mu grijeh, Allah doista prašta i milostiv je", odnose se na onoga koji pojede nešto zabranjeno u nuždi. Ono što upućuje da je jedenje zabranjenih jela u nuždi Alla­hova odredba, a ne olakšica, jeste predanje Veki'a s lancem prenosilaca od Mesruka, koji je rekao: "Ko bude u nuždi, ali ipak ne bude jeo niti pio, pa nakon toga umre, ući će u Vatru." Ebu-Hasan et-Taberi kaže: "To je ispravno, po našem mišljenju, poput prekidanja posta bolesnika i sličnoAllah to najbolje zna!"

"Doista oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to prodaju za bagatelnu cijenu ti u trbuhe svoje samo vatru trpaju; na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti; njima pripada kazna bolna." /174/ "To su oni koji umjesto Pravog puta uzimaju zabludu, a umjesto oprosta kaznu; a koliko su samo oni strpljivi na Vatru!" /175/ "To je tako, jer Allah je objavio Knjigu s istinom, a oni koji se o Knjizi razilaze doista su u neslozi velikoj!" /176/

Allah Uzvišeni kaže: "Doista oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio..." Ove se riječi odnose na židove koji su tajili osobine Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Knjigama njima objavljenim, što su potvrđivale njegovo poslanstvo i vjerovjesništvo i to samo zato da ne bi izgubili svoj primat, odnosno poklone koje su dobijali od Arapa kao znak priznanja njihovim pređima. Bojeći se (Allah ih prokleo) da će, ako to pokažu, ljudi njega slijediti a njih napustiti. Oni su krili istinu zado­voljavajući se bagatelnom ovosvjetskom čašću, zbog čega su izgubili i ovaj svijet i ahiret. Na dunjaluku je Allah potvrdio istinitost Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, darujući ga jednim brojem nadna­ravnih djela (mudžiza) tako da su mu ljudi povjero­vali i pomogli ga u borbi protiv židova, koji su na sebe navukli veliku srdžbu tako da ih i Allah Uzvišeni prekorava u ovom ajetu: "Doista oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to prodaju za bagatelnu cijenu ti u trbuhe svoje samo vatru trpaju", tj. doista je to što oni jedu prikrivanjem istine vatra koja će plamtjeti u trbusima njihovim na Sudnjem danu.

Zatim kaže: "na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih osloboditi; njima pripada kazna bolna." Allah Uzvišeni na njih se srdi zato što kriju istinu nakon što su je upoznali. On ih neće ni pogledati niti pohvaliti, nego će ih kazniti kaznom bolnomU vezi s njima potom kaže: "To su oni koji umjesto Pravog puta uzimaju zablu­du", tjumjesto da objave osobine Allahovog Poslanika iz knjiga objavljenih, da navedu da će biti poslan i nagovijeste radosnu vijest o njemu, da ga slijede i potvrde, oni su se prihvatili zablude utjerujući ga u laž, ne vjerujući u njega i tajeći njegove osobine, koje sadrže njima objavljene knjige; "i uzimajući kaznu umjesto oprosta", tj. kupujući veliku kaznu za oprost. "A koliko su samo oni strpljivi na Vatru!", tj. koliko oni ustrajavaju da čine grijehe koji ih vode u vatru i nevjerovatno koliko su u stanju trpjeti vatru iako znaju da u nju dolaze zbog svojih grijeha!; "To je tako jer Allah je poslao Knjigu Istine", tj. oni to zaslužuju neozbiljno uzimajući Allahove ajete, ne pokazujući istinu koju sadrže njima objavljene knjige, i ne vjerujući u poslanike.

Naprotiv, oni su Poslanika u laž ugonili i negirali njegova poslanička svojstva, iako ih je on pozivao istini naređujući im da čine do­bro, a odvraćajući ih od zla. Stoga oni zaslužuju kaznu i patnju, pa Allah Uzvišeni kaže: "To je tako, jer Allah je objavio Knjigu s isti­nom; a oni koji se o Knjizi razilaze doista su u neslozi velikoj!"

"Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, te oni koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, oni koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te oni koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni koji se Allaha boje."/177/

[Boots]

Ovaj ajet sadrži opća pravila ispravnog vjerovanja. Prema predanju Ibn Ebi-Hatima, s lancem prenosila­ca od Ebu-Zerra, koji navodi /178/ da je pitao Alla­hovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Šta je to iman?", a on mu je proučio ajet: .."Nije dobročinstvo da svoja lica okrećete..." itd. Zatim kaže da ga je ponovo pitao, pa mu je ponovo proučio isti ajet, a kada ga je i treći put upitao, rekao mu je: "Kada uradiš neko dobro djelo, srcu ti je drago, a kada učiniš kakvo loše djelo, srcu ti je mrsko." Lanac pre­nosilaca ovog predanja prekinut je, budući da Mudžahid nije živio u vrijeme Ebu-Zerra, koji je mnogo ranije umro. Značenje ajeta: Kada je Allah Uzvišeni naredio vjernicima da se okreću prema Svetom hramu u Kudusu, a potom ih usmjerio u pravcu Kabe, to je pogodilo jednu skupinu sljedbenika Knjige kao i neke muslimane, pa je Allah dao objašnjenje Svoje mud­rosti pokazujući da je cilj toga pokornost Allahu Uzvišenom, izvršavanje Njegovih naredbi, te slijeđenje zakona koji je On postavio, i okretanje strani koju On odredi, pa gdje god to bilo. To je dobročinstvo, bogobojaznost i savršeni iman, a nije dobročinstvo niti pokornost u okretanju u pravcu is­toka ili zapada izuzev ako to nije na osnovi Allahove naredbe i Njegovog zakona.

Zato Allah Uzvišeni kaže: "Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svi­jet..itd." U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: .. "nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Allaha...", Es-Sevri kaže: "Ovo su sve vrste dobročinstva." On je, r.a., u pravu, jer ko prihvati ono što sadrži ovaj ajet, ušao je u sve pred­jele islama i prihvatio svako dobro koje sadrži vjera u Allaha, osim Koga drugoga boga nema, prihvatio je vjeru u meleke, koji su posrednici između Allaha i Njegovih poslanika. Riječn"knjiga" je "zajed­ničke ime koje obuhvaća knjige s neba objavljene vjerovjesnicima. Posljednja od njih je najodabranija, a to je Kur'an, u kojem se nude dobra i ovoga svijeta i ahireta, i kojim se dokidaju sve knjige prije njegaIsto tako, taj vjeruje u sve Allahove vjerovjesnike, od prvoga do posljednjega, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. .. "te oni koji od imetka, iako im je drag, daju...", tj. koji daje njemu drag imetak, koji za sebe želi, kao što se vidi u dva Sahiha iz hadisa Ebu-Hurejre koji direktno navodi od Poslanika: /179/ "Najbolja je milostinja (sadaka) ona koju udjeljuješ kada si zdrav i škrt, kada si zaokupljen bogatstvom, a bojiš se siromaštva." Allah Uzvišeni kaže: "i hranu daju, kada je i sami žele, siročetu, i siromahu, i sužnju" (76:8)

Zatim: "Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite" (3:92), "i daju im prednost nad sobom, mada im je to i samima potrebno" (59:9) Ovo je drugi, viši vid dob­ročinstva, u kojem oni dijele ono što im je i samima neophodno, dajući i hraneći od onoga što sami vole. "Rođacima" koji su najpreči, treba da se udijeli milostinja, kao što se vidi iz hadisa: /180/ "Milostinja koja se daje siromasima jeste milostinja, a milostinja koja se daje rodbini i milostinja je i rodbin­sko dobročinstvo jer oni su ti najpreči, da im učiniš dobro i da im daš." "...i siročadi"To su djeca čiji su očevi umrli još dok su ona mala, slaba, nisu punoljetna i nemaju mogućnosti sebi zaraditi. Abdurrezzak na­vodi predanje, s lancem prenosilaca od Alije, koji na­vodi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: /181/ "Nema sirotinjskog statusa nakon što se stekne zrelost." "i bijednicima"To tumači hadis koji se navodi u oba Sahiha od Ebu-Hurejre, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /182/

"Nije bijednik onaj koji obilazi ljude tražeći da­tulu ili dvije, zalogaj ili dva, nego je bijednik onaj koji nema čime da se prehrani, a za njega se ne zna da bi mu se dala sadaka." "putniku"Misli se na onoga koji je dugo na putu tako da mu je nestalo sredstava, pa mu se daje da bi mogao doći u svoj zavičaj. U to spada i gost. "i prosjacima"To su oni koji prose, pa im se daje od zekata i sadake. Ahmed navodi predanje s lancem od Abdurrahmana Husejna ibn Alija, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /183/ "Prosjak ima pravo, pa makar na konju došao." "za otkup iz ropstva" Riječ je o zarobljenicima za koje se traži otkup, a koji nemaju sredsta­va kojim bi se otkupili. U vezi s ovim pitanjem bit će govora u dijelu o vrstama milostinje (sadake), u Suri Bera'e/Tevba, inšaallah. "i koji namaz obavljaju" To su oni koji namaz sa rukuom i sedždom, sa smirenošću i strahopoštovanjem obavljaju, u njegovo vrijeme i na zadovoljavajući šerijatski način. "i daju zekat" Zekat je godišnji porez na imetak, a davanje milostinje naprijed navedenima stvar je dobre volje, dobročinstva i rodbinskih odno­sa. U tom smislu, u jednom hadisu Fatime bint Kajs stoji: /184/ "U imetku postoji pravo drugih osim zekata." Allah to najbolje zna! "i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju", kao što kaže: "koji prema Allahu obaveze ispunjavaju i ne krše spora­zum" (13:20)Suprotno ovome svojstvu jeste licemjerstvo, kao što se navodi u sahih (vjero­dostojnom) hadisu: /185/

"Tri su svojstva licemjera (munafika): kada govori laže, kada obeća prevari, kada mu se nešto povjeri iznevjeri." .."...te oni koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe", tj. u vrijeme siromaštva koje predstavlja bijedu, u slučaju bolesti, što predstavlja nevolju veliku, "i za vrijeme borbe", tj. u borbi i susretu s neprijateljem. Riječi: "one koji su strpljivi" ovdje su spomenute u akuzativu kao vid pohvale i poticaja na strpljivost u teškoćama. "To su oni koji su iskreni" oni koji su se okitili ovim svojstvima iskreni su u svom vjerovanju, jer su ostvarili iman srca riječima i djelima, pa su kao takvi iskreni vjernici, "i oni se Allaha boje" budući da su se čuvali zabrana i činili djela pokornosti.

[Boots]

"O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i žena za ženu. A onaj kome se od njegova brata da neki otkup, neka uzvrati dobrim, a i on neka pokaže dobročinstvo. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna patnja." /178/ "U odmazdi vam je život, o razumom obdareni, da biste se Allaha bojali."/179/

Allah Uzvišeni kaže: O vjernici, vama je kroz od­mazdu propisana pravednost: slobodan za slobod­nog, vaš rob za roba, vaša žena za ženu i ne preko­račujte granice kao što su to činili oni prije vas mije­njajući Allahovu odredbu time. Tako je bio običaj da ako u napadu plemena Benu-Nadir na pleme Kurej­zu neko od Nadira ubije Kurejziju, ne bi on bio ubi­jen, nego bi bio otkupljen, tj. zamijenjen za sto košara datula A, kada bi Kurejzija ubio Nadi­rca, bio bi ubijen, a ako bi ga otkupljivali, tražili bi dvjesta košara datula, dakle dvostruko više nego za Kurejziju. Stoga je Allah Uzvišeni naredio pravednost pri odmazdi tako da se Allahovi propisi ne mogu iskrivljavati zbog nevjerovanja i mržnje. Allah Uzvišeni kaže: "Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, i rob za roba, i žena za ženu." Ebu-Malik navodi da je ovaj ajet derogiran riječima Uzvišenog: "glava za glavu" (5:45), čime je izjednačio u odmazdi muškarce i žene, te robove, za namjeran čin ubistva ili nešto što je manje od toga.

Šerijatsko pitanje: Ebu-Hanife smatra da slobodna treba ubiti za roba na osnovi općeg značenja ajeta u suri El-Ma'ida" (Trpeza), a isto mišljenje zastupaju Es-Sevri, Ibn-ebi-Lejla i DavudIsto tako, navodi se predanje od Alija, Ibn-Mes'uda ibn Musejjeba i nekih drugih, koji se pozivaju na općenitost hadisa Hasana od Semure: /186/ "Ko ubije svoga roba i mi ćemo njega ubiti; ko osakati svoga roba, mi ćemo njega osakatiti; ko kastrira svoga roba i mi ćemo njega kas­trirati." U tome se s njima ne slaže većina učenjaka koji tvrde da se ne može slobodan ubiti za roba, budući da je rob roba. Naime, ukoliko bi on bio ubi­jen greškom, za njega nije obavezan otkup, nego samo odgovarajuća vrijednostIsto tako, većina učenjaka smatra da se musliman ne može ubiti za nevjernika, što se utvrđuje na osnovi hadisa koji na­vodi El-Buhari od Alije, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /187/ "Musliman se ne može ubiti za nevjernika." Svaki drugi hadis ili tumačenje koje je suprotno ovome nepouzdano je i netačno. Ebu-Hanife smatra da treba biti ubijen na osnovu šireg značenja ajeta u suri El-Ma'ida. Šerijatsko pitanje El-Hasan i Ata' tvrde: "Na os­novi ovoga ajeta, muškarac ne može biti ubijen za ženu." U tome se s njima ne slaže većina učenjaka, pozivajući se na ajet sure "El-Ma'ida", te na riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /188/ "Krv mus­limana međusobno je jednaka."

Šerijatsko pitanje: Prema mišljenju četverice imama (šerijatskih autoriteta) i većine učenjaka, grupa može biti ubijena za jednoga. Omer je, povo­dom ubistva dječaka, koga je ubilo sedam ljudi, na­kon čega je on njih pobio, rekao: "Da su svi stanov­nici Sane ustali da ga ubiju, sve bih ih pobio!" Pošto nije poznato da je u to vrijeme bio i jedan ashab koji mu se suprotstavio, to se smatra konsenzusom (idžmaom). "A onaj kome se od njegovog brata da neki otkup, neka uzvrati dobrim i neka mu dob­ročinstvo učini" (tj. ko uzme otkup a imao je pravo osvetiti se), to znači riječ (oprost), "neka uzvrati dobrim" jer onaj koji traži krvarinu dužan je da bude dobar kada primi otkup­ninu i da "prema njemu dobročinstvo čini" , tj. prema ubici, ne čineći mu štetu niti ulazeći dalje u spor. Šerijatsko pitanje: Malik, Ebu-Hanife i njegovi sljedbenici, te Šafija i Ahmed po jednom predanju kažu: "Onaj kome pripada osveta ne može je ostaviti u korist krvarine osim uz saglasnost ubice." Drugi na­vode: "To on može učiniti bez obzira je li ovaj bio zadovoljan ili ne." Šerijatsko pitanje: Jedan broj pripadnika zdrave tradicije (Selefa) smatra da ženama ne pripada krvarina, ali se u tome ostali učenjaci ne slažu s njima. "To je olakšica od Gospodara vašega i milost" u odnosu na ono što je bilo propisano onima prije vas u pogledu ubistva i krvarine. Od Ibn-Abbasa se prenosi da je rekao: Izraelićanima je bila propisana odmazda za ubijene, a nije bilo krvarine.

Zato Allah Uzvišeni kaže sljedbe­nicima ovog ummeta: "Propisuje vam se odmazda za ubijene: slo­bodan za slobodnog, i rob za roba, i žena za ženu. A onaj kome se od njegova brata da neki otkup..." Riječ ovdje znači prihvaćanje otkupnine za namjerno ubistvo. Pošto je to vid olakšice u odnosu na ono što je bilo propisano Izraelićanima koji su živjeli prije njih, potrebno je uz­vratiti dobrim i dobročinstvo tome učiniti. Katade kaže: "Allah je pokazao milost prema ovom ummetu određujući im otkupninu, što nije dao nikome prije njih." "A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna pat­nja." Dakle, ko ubije nekoga nakon što je uzeo otkupninu, odnosno, prihvatio je, njemu slijedi od Allaha bolna i žestoka kazna i on će biti ubijen nakon što mu se oduzme otkupnina koju je uzeo. Seid ibn Ebi-Urube navodi predanje s lancem od Semura, koji kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /189/ "Neću oprostiti čovjeku koji ubije na­kon što je uzeo otkupninu", tj. od njega neće primiti otkupninu, nego će ga ubiti. "U odmazdi je vama život." To znači, u ubistvu ubice je velika mudrost.

U tome je opstanak i zaštita ljudskog života jer ukoli­ko ubica zna da će i sam biti ubijen, on će odustati od toga čina. U tome je, zapravo, život za druge ljude. "..o, razumom obda­reni, da biste se Allaha bojali" Ovdje je obraćanje razumnima, jer će se možda okaniti Allahovih zabrana (harama). Riječ "bogobojaznost" jeste imenica koja obuhvata činjenje djela pokornosti i napuštanje loših djela.

"Kada neko od vas na samrti bude, pa ostavlja kakvo dobro, propisano vam je da, kao vid dobročinstva, roditeljima i bližnjima oporuku učinite, što je obaveza onih koji se Allaha boje." /180/ "Ko to zamijeni nakon što je čuo kako glasi, grijeh doista pada na one koji to mijenjaju. A, Allah doista čuje i zna." /181/ "Pa ko se plaši za oporučioca zbog pogreške ili grijeha, pa to valjano između njih uredi, nije pogriješio Allah, doista, prašta i milostiv je." /182/

[Boots]

Prije nego je objavljen ajet o naslijeđu , postojala je oporuka roditeljima i rodbini, što je prema vjerodostojnijem od dva stava bilo obavezno. To je derogirao ajet o dijelovima naslijeđa , koji je učinio nasljedstvo obavezom od Alla­ha onima koji su spomenuti u odredbama o nasljed­stvu bez oporuke i ne zavisi od želje oporučioca. U hadisu koji se nalazi u Sunenima, te drugim zbirkama navodi se da je Amr ibn Haridže rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako na hutbi kaže: /190/ "Allah je, zaista, dao svakome njegovo pravo, pa nema oporučivanja nasljedniku"Ahmed navodi predanje od Ibn-Abbasa da je on učio suru El-Bekare ("Krava") dok nije došao do ajeta: "pa ako ostav­lja kakvo dobro, oporučuje roditeljima i rod­bini", pa je rekao: "Ovaj ajet je derogiran." Ima mišljenja, također, da je ovaj ajet derogiran u vezi s onim koji nasljeđuje, a važi za onoga koji ne nasljeđuje/Ja bih rekao:/ Međutim, po mišljenju ovih, to se ne naziva derogiranjem u smislu naše terminologije, budući da "ajet o nasljedstvu" dokida odredbu u vezi s nekim osoba­ma, na što ukazuje općenitost "ajeta o oporuci" Pojam bližnjih općenitiji je od onih koji nasljeđuju i koji ne nasljeđuju, tako da se time dokida odredba u vezi s onim koji nasljeđuje ono što mu je javno precizirano, a drugi ostaju na onome na što upućuje prvi ajet. Međutim, ovo stoji samo kod onih koji kažu: "Oporuka je u početku islama bila samo preporučena, dok nije derogirana."

Što se tiče mišljenja da je bila obavezna, na što ukazuje sadržaj spomenutog ajeta, po njima je bila dokinuta "ajetom o nasljedstvu", kao što kaže većina komentatora i autoriteta među šerijatskim pravnicima, fakihima. Obaveza oporuke roditeljima i rodbini, kao nasljed­nicima, po mišljenju svih, derogirana je, odnosno čak potpuno zabranjena, prema gore navedenom hadisu ("Allah je, doista, dao svakome njegovo pravo, i nema oporuke nasljedniku"). Prema tome, "ajet o nasljedstvu" predstavlja posebnu odredbu i to je strogo određeno od Allaha prema pojedincima i onima kojima pripada dio naslijeđa, čime se potpuno dokida odredba spomenutog ajeta. Preostali su samo bližnji koji nemaju prava na nasljedstvo, pa je poželjno da se njima oporuči iz trećine na osnovi "ajeta oporuke" i sadržaja koji nosi. U dva sahiha se to potvrđuje predanjem od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /191/ "Čovjek musliman koji ima nešto, nema pravo ni dvije noći provesti, a da mu oporuka kod njega nije napisana." Ibn-Omer kaže: "Nije mi prošla ni noć otkada sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da to kaže, a da nisam imao oporuku!" "ako ostavlja kakvo dobro", tj. imetak, što navode Ibn-Abbas i neki drugiUsto, neki kažu: "Oporuka je šerijatski utemeljena, bez obzira bilo imovine malo ili više, poput nasljedstva." Drugi kažu: "Oporučuje se samo ukoliko se ostavlja vrijedan imetak." Pored toga, postoji razilaženje i u pogledu količineIbn Ebi-Hatim prenosi od Hišama ibn Urve, koji navodi od svoga oca da je rekao: "Neko je rekao Aliji, r.a., da je neki čovjek iz plemena Kurejš umro ostavivši iza sebe tri ili četiri stotine dinara koje nije oporučio?"

On je rekao: To nije ništa jer, Allah Uzvišeni kaže: "ako ostavlja kakvo dobro itd." Od njega se također navodi da je čovjeku koji ga je upi­tao: "Da li da napravim oporuku?" Alija odgovorio: - Allah Uzvišeni kaže: "ako ostav­lja kakvo dobro, neka oporuči", a pošto ti ostav­ljaš nešto malo, to ostavi i svome sinu. Katade kaže: "Bilo je uobičajeno da se kaže: "hiljadu ili preko toga", a ima mišljenja i šezdeset, odnosno osamde­set. "dobrim" znači: dobrotom/nježnošću i dobročinstvom. Hasan kaže: "Da, oporuka je obaveza svakog muslimana koji za dobro, a ne za zlo treba da oporuči kada se nađe na samrti." Smisao riječi "dobrim" jeste da, bez pretjerivanja ili škrtarenja, ostavi oporuku svojim bližnjima tako da ne bude na štetu njegovih nasljednika. U oba Sahiha navodi se da je Sa'd rekao: /192/ "Allahov Poslaniče! Imam imetka, a nasljeđuje me samo kćerka. Hoću li oporučiti dvije trećine svog imetka?" Rekao je: "Ne." "A polovinu?", upitao je on"Ne.", odgovorio mu je"A trećinu?", ponovo je upitao"Trećinu? I trećina je mnogo! Bolje ti je da ostaviš svoje nasljednike bogatima nego da ih ostaviš siromašnim, pa da mole od drugih ljudi." "Ko to zamijeni nakon što je čuo kako glasi, grijeh, doista, pada na one koji to mijenjaju. A, Allah doista čuje i zna", tjko izmijeni oporuku i iskrivi je mijenjajući njen smisao, dodajući u njoj nešto ili oduzimajući grijeh, doista, pada na one koji to mijenjaju, a skrivanje oporuke još je veći grijeh.

Ibn-Abbas i drugi kažu: "Allah će nagraditi umrloga, a grijeh pada na one koji su napravili izmjenu." "A, Al­lah, doista, čuje i zna", tj. ima uvid u ono što je umrli oporučio, tako da On to zna, kao što zna i ono što su izmijenili oni na koje se oporuka odnosi. "Pa, ko se plaši za oporučioca zbog pogreške ili grijeha..." Ibn-Abbas kaže: znači greška, a ovdje obuhvaća sve vrste pogrešaka kao kada posredništvom dodaju nekog nasljednika ili neko sredstvo, kao u slučaju kada je oporučeno da se za ljubav nekoga nešto proda, ili je oporučeno da se kćerki njegove kćerke nešto doda i slično, bilo to greškom ili namjerno, što ga čini grješnim. Stoga je opunomoćitelj, u ovom slučaju, obavezan popraviti to i oporuku urediti u skladu sa šerijatskim propisima i odstupiti od teksta oporuke kako bi oporuku učinio što bližom nakani oporučioca i uskladio sa Šerijatom, jer ovo uređenje oporuke ne predstavlja čin izmjene. Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /193/ "Greška prilikom oporuke spada u velike grijehe." A u pogledu propi­sivanja ovoga hadisa direktno od Alejhisselama pos­toje razilaženja...