Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
bekare sura kesir el ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Bekare
#31
Ovdje Allah, dž.š., kaže: "A kada im je od Allaha Poslanik došao, pot-vrđujući da je istinito ono što već imaju, dio onih kojima je Knjiga dana za leđa svoja Allahovu Knjigu je odbacio, kao da oni ne znaju", tj. jedna skupina između njih odbacila je Knjigu koju je imala za leđa, jer je u njoj bila radosna vijest o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ostavivši to kao da ništa o svemu ne znaju! Oni su se prihvatili učenja vradžbina i njihove primjene u želji da naprave spletku Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, pa su ga omađijavali češljem, dla­kom koja pada poslije češljanja i čaški pupoljka muške palme, pod pločom bunara Ervan. To je u njihovo ime izveo Lebid ibnel A'sam, Allah ga prok­leo i unakazio, ali je Allah upoznao Svog Poslanika s ovim, izliječio ga i spasio, kao što se to jasno potvrđuje u Sahihima, El-Buharijevu i Muslimovu od Aiše, majke vjernika, radijallahu 'anha. "Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini..." Es-Suddi kaže: Šejtani su se penjali na nebo da bi prisluškivali govor pa su slušali riječi meleka u vezi sa smrti, gajbom (nevidljivim) ili naredbe, pa bi zatim dolazili gatarima da ih o tome izvijeste. Gatari su to kazivali ljudima, koji bi potom vidjeli da je tako kako su ovi kazaliKada bi gatari stekli njihovo povjerenje, onda bi im lagali ubacujući u to nešto drugo, odnosno uz svaku riječ dodavali bi sedamdeset novihTo su ljudi zapisi­vali u knjige, a među sinovima Israilovim raširilo se da džini poznaju nevidljivo (gajb).

Nakon toga, poslan je ljudima kao poslanik Sulejman, sakupio je te knjige, stavio ih u jedan sanduk i zakopao ispod svog prijestolja, pa se nijedan od šejtana nije mogao približiti ovoj stolici a da ne bude spaljen. On je rekao: "Svakome za koga čujem da govori kako šejtani znaju nevidljivo (gajb), glavu ću odrezati!" Kada je Sulejman, a.s., umro i kada je nestalo učenjaka koji su to znali, te došli njihovi nasljednici, šejtan je uzeo ljudski lik, zatim je došao jednoj skupini sinova Israilovih i rekao im: "Hoćete li da vas upoznam s riznicom koju nikada nećete moći iscrpiti?"

Oni su rekli: "Da", a on im je kazao: "Kopajte ispod prijestolja!" Zatim je otišao s njima, pokazao im mjesto i stao pored njega. Oni su rekli: "Približi se!", a on im je odgovorio: "Ne, ali ću biti ovdje uz vas, pa ako to ne nađete, ubijte me!" Oni su kopali i našli su te knjigeKada su ih izvadili, šejtan je rekao: "Sulej­man je ovom vradžbinom upravljao ljudima, šejtanima i pticama." A zatim je poletio i nestao. U narodu se tako proširilo da je Sulejman bio vrač, a si­novi Israilovi su uzeli te knjige. Kada je došao Muhammed, a.s., oni su mu se tim knjigama suprot­stavili. Zato

Allah Uzvišeni kaže: "A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani." Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosila­ca od Seida ibn Džubejra, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Pisar (vezir) Sulejmanov bio je Asaf i on je znao Najuzvišenije ime. On je sve pisao po naredbi Sulejmanovoj, a zatim zakopavao pod njegovo prijestolje Kada je Sulejman umro, to su šejtani povadi­li, a zatim između svaka dva reda upisali po jednu čaroliju i nevjerstvo (kufr) govoreći: "Evo šta je Sulej­man radio s ovim." Zatim on kaže: "Neuki ljudi su ga zato proglasili nevjernikom proklinjući ga, dok su uče ni to mirno posmatrali." Tako je ostalo da ga neuki ljudi proklinju, pa je Allah Uzvišeni objavio Muhammedu, a.s., ajet: "Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivaliA Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani, koji ljude uče vradžbini..."

U tom smislu mnogi su iznijeli mišljenja koja su bliska ovome i u njima nema proturječja za razumne i pametne ljude. A Allah upućuje! Suština je tih mišljenja u tome da su židovi kojima je dana Knjiga, nakon što su napustili ono što im je dano i suprotstavili se Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, počeli slije­diti ono što su im govorili šejtani, odnosno ono što su šejtani prenosili, saopćavali i isticali o kralju Sulej­manu (Salomonu). Glagol / "uči, čita, govo­ri" ovdje je prelazan sa prijedlogom /"na, prema", što implicira značenje "laže", jer su to "učenja i riječi" šejtana, koje nisu ništa drugo do laži! "u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije ob-javljeno dvojici meleka Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Naime, židovi su smatrali da su Džebrail i Mikail, a.s., donijeli vradžbine Sulejmanu, a.s., pa zato Allah

Uzvišeni pokazuje da to nije istina, saopćavajući Svom vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli vradžbine i da je Sulejman, a.s., čist od vradžbina koje mu pripisuju. On im saopćava da su vradžbine djelo šejtana koji ljude tome poučavaju u Babilonu, te da su oni koji ih poučavaju tome dva čovjeka po imenu Harut i Marut. Prema tome, riječca u riječima: "a to nije objavljeno dvojici meleka" negativna je, a ne odnosna u značenju "koji". El-Kurtubi kaže: Ovdje je riječca negativna, a vezana je za riječi "Sulejman nije bio nevjernik", nakon kojih slijede riječi: "nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini, a nije objavljeno ni dvojici meleka...", budući da su židovi smatrali da su to donijeli Džebrail i Mikail, što Allah Uzvišeni pokazuje neistinitim, pa riječi: "Harutu i Marutu", navodi kao apozicija (zamjena) za šejtana." On kaže: "To je ispravno iz dva razloga: ili zato što se plural navodi za dvojinu kao u riječima: 'A ako bude imao braće', (4:11), ili zato što su njih dvojica imali sljedbenike, odnosno navode se među šejtanima zbog njihove neposlušnosti."
Odgovori
Hvala od:
#32
To znači: šejtani poučavaju ljude u Babilonu vradžbi­nama, i to Haruta i Maruta, a zatim dodaje: "ovo je najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta" ne oba­zirući se na druga značenja! Ibn-Džerir, s lancem prenosilaca preko El-Avfija, prenosi od Ibn-Abbasa: "...a nije objavljeno ni dvojici meleka u Babilonu", "znači da nisu objavljene vradžbine"U lancu Ibn-Džerira od Rebi' ibn Enesa prenosi se: "a nije objavljeno ni dvojici meleka", tjAllah nije njima dvojici objavio vradž-bineIbn-Džerir kaže: 'Ajet se tumači na ovaj način : "Oni se po­vode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali", tj. za vradžbinama Sulejman nije bio nevjernik, a ni Allah nije objavio vradžbine dvojici meleka, nego su šejtani bili nevjernici i poučavali su u Babilonu ljude, Haruta i Maruta, vradžbinama. Riječi "u Babilonu, Haruta i Maruta" ovdje su navedene na kraju, iako imaju značenje kao da su navedene na početku. Postoje, također, i druga mišljenja, kao što su: - sa "kesrom" na "lamu" čime riječ dobija značenje "kralj", pa bi značilo da se to odnosi na dvojicu kraljeva,

Davuda i Sulejmana, a.s., tj. pod pretpostavkom da je riječca " ovdje negativna, pa bi to značilo: "da Allah Uzvišeni nije objavio vradžbine niti poučio tome dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana", - da su Harut i Marut dva istaknuta džina (dva plemena), odnosno, da su ta dva čovjeka, jedan po imenu Harut, a drugi po imenu Marut, bili ustvari predstavnici ljudi. Ispravnije je, međutim, da su Harut i Marut, kao što navodi Kurtubi, zamjena (apozicija) za šejtane, jer to je, kao što on kaže, najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta, ne obazirući se na druge, - da su dva meleka. U vezi s tim navodi se priča o Veneri i dva meleka, Harutu i Marutu. Prenosioci ove priče smatraju da su Harut i Marut dva meleka, koje je Allah spustio s neba davši im strast ljudsku, zatim je pred njih stavio neku izuzetno lijepu ženu, koju su oni pokušali zavesti. Ona im je odgovorila da će pristati pod uvjetom da širk učine (Allahu suparnika pridruže), što su oni odbili..Zatim je ponovo došla pred njih uvjetujući tada da nekoga ubiju, što su oni odbili. Zatim je došla i treći put, pa su je ponovo pokušali zavesti, a ona ih je stavila pred izbor: ili da širk učine (prihvate nešto uz Allaha za božanstvo) ili da nekoga ubiju, ili da popiju čašu vina.

Oni su izab­rali najmanje od tri zla (grijeha), vino, pa su popili čašu,Nakon toga, vino je odigralo svoju ulogu, pa su počinili širk, ubili čovjeka, a potom počinili preljub! Kada su se otrijeznili, žena im je saopćila šta su učinili pod utjecajem vina, nakon čega su se oni gorko po­kajali.. Poželjeli su da se vrate na nebo, ali nisu mog­li. Osjećali su svu gnusnost zlodjela koja su počinili Allah ih je potom stavio pred izbor: da odaberu kaznu na ovome ili na drugome svijetu. Oni su oda­brali ovosvjetsku privremenu umjesto onosvjetske vječne kazneŽena ih je tada upitala da li znaju riječ uz čije se izgovaranje mogu popeti na nebo ili sići s njega, i oni su joj kazali tu riječ. Ona je to izgovorila i odletjela na nebo. Tamo se, međutim, pretvorila u zvijezdu...!!! To je bila Venera..!!!?

Ova priča ima oko dvadeset predanja, ali nijedna od njih i pored brojnosti ne veže se za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi znalci hadisa, hafizi i komentatori Kur'ana ovu priču odba­cuju, a razlog je tome što ona u cijelosti pripada izvi­ješćima Izraelićana, jer ne postoji sahih (vjerodostoj­no predanje) s lancem vezanim direktno za Iskrenog i Časnog, koji ne govori po svom hiru..Iz sadržaja Kur'ana može se vidjeti osnovni smisao priče bez de­talja i objašnjenja, a mi vjerujemo u ono što stoji u Kur'anu, jer Allah najbolje zna što stvarno Njemu pristoji, a što ne pristoji ni Njemu ni Njegovim mele­cima. - Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!" Ebu-Džafer er-Razi, s lancem prenosila­ca, prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada bi im došao neko ko želi sihr (čaroliju), oni bi ga spriječili govoreći mu:

"Mi smo samo iskušenje, pa ne budi nevjernik, jer su znali šta je dobro, šta zlo, šta je nevjerstvo, a šta iman, a znali su i da je sihr izraz nevjerstva." Zatim kaže: Kada bi njima čovjek došao, oni bi mu rekli da dođe na to i to mjesto, a kada bi došao, ugledao bi šejtana, koji bi ga poučioIz njega bi izišlo svjetlo koje bi vidio kako sija na nebu, pa bi rekao: "Teško meni, šta uradih!" Es-Suddi kaže: Kada bi im došao neki čovjek sa željom da ga pouče sihru, oni bi ga savjetovali govoreći: "Ne budi nevjernik, jer mi smo samo iskušenje...!", a kada ne bi odustao, rekli bi mu: "Otiđi do onog pepela i pomo­kri se na njega!"
Odgovori
Hvala od:
#33
Kada bi to učinio, iz njega bi bljes­nulo svjetlo imana do neba, zatim bi se pojavilo nešto crno poput dima što bi nestalo na nebu. To je bio iman. Zatim bi se ponovo pojavilo nešto tako i to bi došlo do njegovih ušiju i do svega drugog. To je bila Allahova srdžba. Kada bi im to saopćio, oni bi ga poučili čaroliji. To je smisao riječi Allaha Uzvišenog: "Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!", te riječi : "I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Tako bi ljudi od Haruta i Maruta naučili čaroliju upuštajući se u pokuđena djela i idući čak dotle da rastavljaju muževe od žena, bez obzira na njihovu vezanost i bliskost. To je djelo šejtansko, kao što prenosi Muslim u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, r.a., koji navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /97/ Šejtan svoj prijesto postavlja na vodi, a zatim šalje svoje izaslanike ljudi­ma. Onaj ko je svojim položajem njemu najbliži, taj predstavlja najveće iskušenjeTada neki od njih do­laze i govore: "Bio sam s jednim čovjekom, pa kada sam ga napustio, on govori to i to..." Iblis tada kaže: "Ne, ništa nisi učinio!" Zatim drugi dolazi, pa kaže: "Nisam ga napustio dok ga nisam rastavio od njego­ve porodice!" On ga tada približi sebi i kaže mu: "Da, tako treba!" Uzrok rastavljanja muža od žene u tom je slučaju samo priviđenje čovjeku ili ženi, kojim im se prikazuju ružan lik ili postupci druge osobe, ili nešto drugo što može dovesti do rastave! "...ali oni nisu mogli nikome bez Allahove volje naudi­ti "Sufjan es-Sevri kaže: "Osim Božijom odredbom"Hasan al-Basri to tumači ovako: "Da, ko želi, Allah im da vlast nad njim, a ko ne želi i ne da." Zatim: "Učili su ono što će im nauditi i od čega koristi neće imati", tj. što će im nanijeti štetu u vjeri, a neće donijeti ko­rist ravnu toj šteti, "iako su znali da onaj ko to sebi pribavi, na drugom svijetu nikakve sreće neće imati "Dakle, židovi koji su uzeli čaroliju umjesto da slijede Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, znali su da onaj ko to bude činio na drugome svijetu neće imati nikakve sreće, odnosno, nikakvog dobitka. To navode Ibn-Abbas, Mudžahid i Es-Suddi. "A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo oni to znali." /102/

"A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!" /103/ Uzvišeni kaže: Kada bi oni znali šta im je savjetovano, vidjeli bi da je doista jadna zamjena za vjeru čarolija koju su uzeli umjesto da vjeruju i slijede Poslanika! Jer da oni vjeruju u Allaha, Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ranije Njegove poslanike, te da se čuvaju zabrana Allahovih, oni bi od Allaha dobili nagradu, što bi im bilo bolje od onoga što su sebi odabrali i sa zadovoljstvom prihvatiliA riječi: "A da oni vjeruju u Allaha i boje se" potvrđuju nevjerstvo čarobnjaka (vračeva). Omer ibnul-Hattab, r.a., pisao je "da ubiju svakog čarobnjaka, bio muškarac ili žena", pa to navodi i El--Buhari u svom Sahihu. Desilo se, također, da jedna sluškinja začara Hafsu, majku Vjernika, r.a., pa je ona naredila da bude ubijena Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /98/ "Kazna za čarobnjaka jeste pogubljenje mačem." To prenosi Et-Tirmizi, a navodi i Et-Taberani u drugom predanju od Džunduba i direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čarolija se ne može odstraniti sličnim (čarolijom), nego je najkorisnije kao što Allah objav­ljuje Svom Poslaniku da se to odstrani surama "El-Mu'awizeteyn" (Al-Feleq i En-Nas), jer i u hadisu stoji: /99/ "Oni koji se hoće od toga zaštititi, ne mogu to činiti ničim kao ovim dvjema surama", zatim učenjem "Ajetul-Kursije", jer i ona odstranjuje šejtana. Čarolija (sihr) stvarno postoji, iako to neki poput mutezilita i nekih drugih odbacuju. Čarolija je čin nevjerovanja (kufr) kao što je čin nevjerovanja i poučavanje čaroliji, pa su i vrač i onaj koji tome poučava nevjernici. Među učenjacima postoje razilaženja u pogledu davanja mogućnosti traženja pokajanja od toga, pa neki smatraju da je potrebno da se pozovu na pokajanje, a ako odbiju da se ubiju, dok drugi smatraju da nema potrebe za pokajanjem, nego ih valja obavezno pogubiti.

To je zasnovano na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kazna za vrača jeste pogubljenje mačem", što je učinila i Hafsa, r.a., sa svojom sluškinjom koja ju je opčarala. Ona je naredila da bude pogubljena, što je i učinjeno. Nig­dje se ne spominje da je prije toga traženo da se po­kajeIsto je i u slučaju pisma Omera ibn Hattaba, r.a., koji je pisao svojim namjesnicima "da pogube svakog čarobnjaka." Ima više vrsta sihra i svi su zli jer se obavljaju uz traženje pomoći od šejtana ili uz čaranje, zapise, hamajlije, lijekove ili paru (dim), što je loše. Allah to najbolje zna!

- O vjernici, ne govorite "Raina!", nego recite "Unzurna!" i slušajte. A nevjernicima bolna patnja pripada/104/ "Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju a ni idolopoklonici, ne vole da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi. Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Allah je neizmjerno dobar."/105/

Allah Uzvišeni zabranio je Svojim robovima, vjernicima, da oponašaju nevjernike. Ovaj se ajet odnosi na židove koji su se pretvarali kada su govorili želeći tako omalovažiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako su oni, Allahovo prokletstvo na njih, umjesto da kažu "Slušaj nas", govorili "Čuvaj nas", pretvarajući se da ne razumijuIsto tako, kada bi htjeli pozdraviti, govorili su "Neka je na vama sam!", tj. smrt! Zato je nama naređeno da im odgovaramo "I na vas!" jer naš će odgovor biti prihvaćen, a njihov neće. Cilj je, dakle, u tome što je Allah, dž.š., vjernicima zabranio da oponašaju nevjernike, bilo u govoru ili u djelima Zato Allah Uzvišeni kaže: O vjernici, ne govorite "Raina!", nego recite: "Unzurna!" U hadisu imama Ahmeda, sa lancem prenosilaca od Ibn-Omera, r.a., stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /100/ "Došao sam pred Sudnji dan sa sabljom kako bi se samo Allahu klanjalo, bez ikakvog suparnika. On je dao da mi opskrba bude u sjenci moga koplja, a bit će ponižen i omalovažen svako ko mi se suprotstaviA ko bude oponašao neki narod taj mu i pripada." (Prenosi Ebu-Davud.)
Odgovori
Hvala od:
#34
Ovim se oštro zabranjuje i prijeti svakom onom ko oponaša navjernike u svemu što Šerijatom nije propisanoAta kaže: Riječi "ne služite se riječima 'Čuvajte nas!' bile su u upotrebi kod Ensarija, pa je to Allah ovim ajetom zabranio." U vezi s tim postoje i druga bliska mišljenjaTako Ibn-Džerir navodi da je tačno da je time Allah zabranio vjernicima da govore Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, "Čuvaj nas!", budući da su to riječi koje Allah ne voli.* Slično je i s riječima Poslanika, sallalla­hu alejhi ve sellem: /101/ "Grožđe nemojte nazivati el-kermu, nego ga nazivajte "el-hable" (trs ili čokot)Nemojte govoriti "Moj rob", nego govorite "Moj mladić". "Sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, a ni idolopoklonici, ne vole da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro objavi." Ovim Allah Uzvišeni pokazuje koliko su idolopoklonici i sljedbenici Knjige koji ne vjeruju, neprijatelji vjernici­ma koje Allah upozorava da ih ne oponašaju i da prekinu ljubav prema njima, a zatim ukazuje na bla­godati koje je dao vjernicima u vidu kompletnog i savršenog Šerijata, koji im je poslao preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kaže: "Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Al­lah je neizmjerno dobar."

"Mi nijedan ajet ne mijenjamo, niti ga u zaborav ostavljamo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo! Zar ti ne znaš da Allah sve može?"/106/ "Zar ti ne znaš da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?" /107/

Izraz / "dokidanje, derogiranje" u arap­skom jeziku dolazi od glagola / "prepisati, otisnuti knjigu", tj. prenijeti je sa jadne na drugu kopiju. Šerijatski, to je dokidanje jedne odredbe drugom koja je došla poslije nje, na osnovi šerijat­skog argumenta. Nekada je derogiranje potvr­da određenog teksta uz dokidanje zakonske odredbe, kao što su, npr., dokidanje obaveze milostinje (sadake) prije nego što pitaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokidanje odredbe da musliman istraje u borbi protiv deset nevjernika i svođenje tog broja na dva. Ovdje spada i proglašenje nečega što je dozvoljeno (halal) zabranjenim (haram) i zabranjenog dozvoljenim, kao i onog što je pohvalno (mubah) nedopustivim, odnosno nečega nedopustivog pohvalnim..To se odnosi isključivo na pitanja naređenja i zabrana, dopustivosti ili nedopus­tivosti, sprečavanja ili pohvalnog odobravanja i ne odnosi se na ono što se saopćava ili konstatuje gdje nema niti onoga što se dokida, niti onoga što doki­da. Nekada je to, međutim, potvrda određene šerijatske odredbe uz dokidanje napisanog teksta, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /102/

"Ako starac ili starica počine blud, obavezno ih kamenujte.." "Mi nijedan ajet ne mijenjamo", tj. ne zamjenjujemo njegovu šerijatsku odredbu, "niti ga u zaborav ostavljamo"Riječi čitaju se na dva načina (kiraeta): / "niti ga u zaborav ostavljamo" i / "niti ga odgađamo"Prema prvom kiraetu to, dakle, znači "niti ga u zaborav ostavljamo", a prema drugom "niti ga odlažemo". U vezi s riječima Uzvišenog: "Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti ga u zabo­rav ostavljamo", Abdurrezzak navodi predanje od Ma'mera, a ovaj od Katade, koji je rekao: "Allah Uzvišeni je davao da Poslanik, sallallahu alejhi ve sel­lem, zaboravi što On hoće, a dokidao što On hoće." Abd ibn Umejr, Mudžahid i Ata kažu da riječi: znače "odlaže ih i ostavlja za kasnije", a Ibn Ebi-Hatem s lancem od Ibn-Abbasa navodi da je on rekao: Obratio nam se jednom prilikom Omer, r.a., i rekao: "Allah Uzvišeni kaže: 'Mi nijedan ajet ne mijenjamo niti odgađamo', tj odlažemo." Riječi Uzvišenog: "...a da bolji od njega, ili sličan njemu ne donesemo!" znači, u pogledu šerijatske odredbe u odnosu na interes zaduženih vjernika. U vezi s tim Katade kaže: "U ovom ajetu je olakšica i povlastica, naredba i zabrana." Riječima: "Zar ti ne znaš da Allah sve može? Zar ti ne znaš da Allahu pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate."

Uzvišeni Allah ovim riječima upućuje Svoje robove pokazujući im da On raspolaže stvorenim svijetom po Svojoj volji, budući da je On i Tvorac i Naredbodavac. Prema tome, kao što je On svjetove stvorio po Svojoj volji, kao što daje sreću kome On hoće, a nesreću kome hoće; kao što daje zdravlje kome hoće, a bolest kome hoće; upućuje koga hoće, a ponižava koga hoće, isto tako On donosi odredbe za Svoje robove po Svojoj volji, doz­voljava šta On hoće, a zabranjuje šta hoće, dopušta kao pohvalno šta hoće, a ne dopušta šta hoće.On je Onaj Koji određuje šta hoće bez naknadne posljedice i pitanja u vezi s Njegovom odredbom, za razliku od stvorenja koja su odgovorna. On iskušava Svoje ro­bove i njihovu pokornost Njegovim poslanicima, činom dokidanja odredbi tako da naređuje ono u čemu je interes koji On zna, a potom to zabranjuje u skladu sa Svojim znanjemStoga je za izvršenje Nje­govih naredbi nužna maksimalna pokornost i slijeđenje poslanika prihvaćanjem svega što oni donose, provođenjem u praksu njihovih naredbi i izbjegavanjem svega što zabranjuju i što sprečavaju. Na ovome je mjestu odgovor židovima, objašnjenje njihovog nevjerovanja i raskrinkavanje njihove sum­njičavosti u pogledu "nedopuštenosti" derogiranja ajeta.Naime, oni su negirali dokidanje odredaba Tevrata, kao što su negirali i vjerovjesništvo Isaa, a.s., i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Odgovori
Hvala od:
#35
Zato njih Allah obavještava da Njemu pripada vlast na nebe­sima i na Zemlji, da su stvorenja u Njegovoj vlasti i pokornosti, te da i oni moraju slušati i biti pokorni Njegovim zapovijedima i zabranama, jer On može narediti šta On hoće, a zabraniti šta hoće; može do­kinuti šta hoće, a potvrditi šta hoće i to sve onako kako On želi i hoće da naredi, odnosno zabrani. Židovi su negirali čin derogiranja (nesh) zato što su bili nevjernici i inadžije, jer sam razum ne is­ključuje mogućnost derogiranja pojedinih odredaba, budući da Allah donosi odredbe po Svojoj volji i čini što sam hoće. Derogiranja je bilo i u ranije objavljenim knjigama i šerijatskim propisima. Tako je Ademu bilo dozvolje­no da se njegove kćerke udaju za njegove sinove, a potom je to zabranjeno; Nuhu je bilo dozvoljeno da jede meso svih životinja nakon izlaska iz lađe, a potom je to zabranjeno; Israilu i njegovim sinovima bilo je dozvoljeno stupanje u brak sa dvije sestre, a u Tevratu i nakon njega zabranjeno; Ibrahimu je naređeno da zakolje svoga sina, a potom je to doki­nuto prije nego je on to učinioŽidovi su sve ovo znali i priznavali, ali su sami to odbijali, dok se mus­limani slažu da je čin derogiranja pojedinih Allahovih odredbi dopušten, imajući u vidu veliku mudrost sadržanu u tome.

"Zar da tražite od svog Poslanika kao što su prije od Musaa tražili?! A ko vjerovanje zamijeni nevjerovanjem, taj je s Pravog puta zalutao."/108/

Allah Uzvišeni zabranjuje vjernicima da mnogo ispituju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o stvarima prije nego se dogode, pa također kaže: "O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objas­ni; a ako budete pitali za to dok se Kur'an objavljuje, bit će vam objašnjeno." (5:101) Dakle, ako budete pitali o detaljima u vezi s tim nakon što bude objavljeno, to će vam biti objašnjeno Zato, ne pitajte za nešto prije nego se dogodi (pojavi) jer može biti zabranjeno upravo zbog tog zapitkivanja! U tom smislu, u jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu stoji: /103/ "Najveći prestupnik među muslimanima jeste onaj koji bude pitao o nečemu što nije zabranjeno, pa zbog njego­vog zapitkivanja to bude zabranjeno." U Sahihima El-Buharije i Muslima navodi se hadis od Mugire ibn Šu'beta koji kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, /104/ "zabranjivao priče u stilu rekla-kazala, bespotrebno trošenje imovine i preveliko zapitkiva­nje"U Muslimovom Sahihu stoji: /105/

"Ne zapitkuj­te me puno, jer oni prije vas propali su zbog preveli­kog zapitkivanja i neslaganja s vjerovjesnicima koji su im bili poslani! Ako vam nešto naredim, uradite to onako kako možete, a ako vam nešto zabranim, iz­bjegavajte to!" "Zar da tražite od svog Poslanika kao što su prije od Musaa tražili?!" Ove riječi odnose se i na vjernike i na nevjernike budući da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan svima, što se vidi i iz slijedećeg ajeta: "Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš KnjiguPa, od Musaa su tražili i više od toga kada su govorili: 'Pokaži nam Allaha zorno!' Zato ih je, zbog sile njihove, munja ošinula!" (4:153) Iz ovoga se vidi da Allah upućuje prijekor onima koji Poslaniku, sallallahu alej­hi ve sellem, postavljaju pitanja dodijavajući mu i izmišljajući koješta (zbog svoje tvrdoglavosti i izmišljanja), kao što su i sinovi Israilovi postavljali pi­tanja Musau, a.s., zbog tvrdoglavosti, laži i inadaAllah Uzvišeni kaže: "A ko vjerovanje zamijeni nevjerovanjem, taj je sa Pravog puta zalutao", tjko kupi nevjerstvo za vjerovanje, "taj je sa Pravog puta zalutao" , , odnosno krenuo na put neznanja i zablude.

"Mnogi sljedbenici Knjige voljeli bi, iz lične zlobe svoje, da vas, nakon vašeg vjerovanja, vrate u nevjernike, nakon što im je istina jasnom postala! Ali vi oprostite i preko toga prijeđite, dok Allah Svoju odluku ne donese Allah je doista svemoćan." /109/ "I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, naći ćete kod Allaha. Allah doista vidi šta vi radite."/110/

Allah ovdje upozorava vjernike da ne idu putem kojim ih navode nevjernici između sljedbenika Knjige. On im ukazuje na njihovo prikriveno i otvoreno neprijateljstvo, odnosno na zlobu i zavist njihovu prema vjernicima, iako oni znaju njihove vrijednosti kao i vrijednosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. On naređuje Svojim robovima da prijeđu preko svega toga, oproste i to podnesu dok im Allah ne da pomoć i pobjedu, te im naređuje da obavljaju namaz i daju zekat. Ima mišljenja da je ovaj ajet objavljen kao odgo­vor Hujejj ibn Ahtabu i Ebu-Jasir ibn Ahtabu, koji su među židovima pokazivali najviše zlobe i zavisti prema Arapima, zbog toga što ih je Allah odlikovao i poslao im Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Zato Allah, dž.š., saopćava da bi židovi, iz zavisti, voljeli da se muslimani ponovo vrate u nevjerstvo, nakon što su se uvjerili u istinitost Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, čiju potvrdu nalaze u Tevratu i Indžilu. Oni nisu vjerovali u njega (Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) iz zavisti i zlobe, jer je pripadao drugom narodu. "Ali vi oprostite i preko toga prijeđite", tjoprostite onima koji podstiču i potpaljuju neprijateljstvo. To je, međutim, bilo u početku, ali je dokinuto riječima Uzvišenog : "...i mnogobošce ubijajte gdje god ih nađete"(9:5)
Odgovori
Hvala od:
#36
Tako su, kako navode Ebul-Alije, Rebi' ibn Enes, Katade i Serrij, ovaj i neki drugi ajeti dokinuli praštanje i prelaženje preko navedenih djela. To je dokinuto "ajetom sablje" ( ). Na to ukazuju i riječi Uzvišenoga: "dok Allah Svoju odluku ne doneseAllah je, doista, svemoćan", tj. dok Allah ne dozvoli njima da stupe u borbu. "I namaz obavljajte i zekat dajite, a dobro koje za sebe date, naći ćete kod Allaha." Ovim riječima Allah Uzvišeni sugerira njima da se bave onim što će im donijeti koristi i čija će posljedica biti pozitivna na Sudnjem danu, odnosno da obavljaju namaz i daju zekat, kako bi im Allah osigurao pomoć i pobjedu na ovome svijetu, ali i na Dan svjedočenja. Zato Uzvišeni Allah kaže: "Al­lah doista vidi što vi radite." Znači, On, dž.š., neće zanemariti, niti će se izgubiti ijedno djelo koje neko učini, bilo dobro ili zlo, svakog će nagraditi prema njegovim djelima. Ibn-Džerir kaže da Allah, dž.š., ovim saopćava ljudima da On izuzetno dobro vidi sve što oni čine, kako bi Mu bili u cijelosti pokorni i kako bi bili oprezni da ne griješe.

- Oni govore da u Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin! To su puste želje njihove! Reci: "Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!" /111/ "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati." /112/ "Židovi govore: 'Kršćani nisu na pravom putu', a kršćani kažu: 'Židovi nisu na pravom putu', a oni Knjigu čitaju! Tako govore oni koji ne znaju." Allah će im na Sudnjem danu presuditi u onome o čemu se oni ne slažu/113/

Allah Uzvišeni objašnjava oholost židova i kršćana, jer i jedni i drugi samo za sebe tvrde da niko osim njihovih pripadnika neće ući u Džennet. U Suri "El-Maida ("Trpeza"). On saopćava kako oni govore: "Mi smo djeca Allahova i miljenici Njegovi." (Ibid.,5:18) Allah Uzvišeni po­kazuje da je to lažna tvrdnja, navodeći da će ih kazniti za grijehe njihoveA da je istina to što tvrde, On ih ne bi kaznio! Zato ovdje kaže: "To su samo njihove želje puste." Ebul-Alije u vezi s tim kaže: "To su želje koje su očekivali od Allaha bez osnova." Zatim Allah kaže: "Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!", tjdajte svoj dokaz i objašnjenje ako je istina ono što tvrdite! A zatim kaže "A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio." Seid ibn Džubejr u vezi s tim kaže: "Svakako, ko se iskreno bude Allahu predao i dobra djela činio, tj. slijedio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem"Da bi nečije djelo bilo primljeno, mora ispuniti dva uvjeta: da bude iskreno predan samo Allahu i da postupa ispravno i u skladu sa Šeri­jatom. Prema tome, ako bude iskren ali ne postupa ispravno, neće mu biti prihvaćeno.

U tom smislu i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /106/ "Ko uradi nešto što nije u skladu s našom stvari (tj. s islamom), to se odbacuje." (Prenosi Muslim od Aiše, r.a.) Allah Uzvišeni kaže: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim što su ih činili i u prah i pepeo ih pretvoriti." (25:23) Ukoliko, pak, djelo bude u skladu sa Šerija­tom, ali bude bez iskrene namjere urađeno, ono će također biti odbačeno i bit će tretirano kao djelo licemjera i dvoličnjaka. Zato Uzvišeni kaže: "Ko žudi da se susretne s Gospodarom svojim, neka dobra djela čini i nikoga Mu u ibadetu ne pridružuje kao suparnika." (18:110) Zatim, kaže: "Takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati." Za to su njima osigurane nagrade, a sigurni su i od straha, jer oni se neće ničega što pred­stoji bojati, niti će tugovati za bilo čime što je prošlo i što su ostavili iza sebe. "Židovi govore: "Kršćani nisu na pravom putu", a kršćani kažu: "Židovi nisu na pravom putu", a oni Knjigu čitaju!..." Allah Uzvišeni objašnjava međusobnu suprotstavljenost, mržnju, neprijateljstvo i tvrdokornost židova i kršćana. U tome smislu i Ibn-Ishak prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: Kada su kršćani iz plemena Nedžran došli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tu su došli i židovski rabini koji su s njima polemizirali pred Božijim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem Rafi' ibn Harmele je rekao: "Vi niste na pravom putu", a zatim je negirao Isaa i Indžil.

Jedan od nedžranskih kršćana rekao je židovima: "Vi niste na pravom putu", a zatim je negirao vjerovjesništvo Musaovo i TevratU vezi s tim, Allah je objavio riječi: "Židovi govore: "Kršćani nisu na pravom putu", a kršćani kažu: "Židovi nisu na pravom putu", a oni Knjigu čitaju!...", tjnavodi da svaki od njih u svojoj Knjizi čitaju potvrdu onoga što su negirali. "Tako govore oni koji ne znaju"U vezi s riječima: "...oni koji ne znaju" postoje među učenjacima razilaženjaAta kaže: "To su narodi koji su živjeli prije židova", dok Es-Suddi ističe da su to Arapi koji su go­vorili: "Muhammed nije na Pravom putu!" Ibn-Džerir se međutim opredijelio za mišljenje da je to opći pojam koji se može odnositi na sve, budući da ne postoji čvrst argument koji bi potvrdio samo jedno od navedenih mišljenja. "Allah će im na Sudnjem danu presuditi u onome o čemu se oni ne slažu", tj. On će među njima presuditi Svojom pravednom presudom.

"Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Oni će na ovome svijetu poniženje doživjeti, a na drugom ih čeka kazna velika."/114/
Odgovori
Hvala od:
#37
Među komentatorima Kur'ana postoje dva mišljenja u pogledu određenja onih koji brane da se u Allahove hramove ulazi i koji rade na njihovu rušenju: jedni smatraju da su to kršćani koji su pomogli Nabukodonosora da sruši Sveti hram (u Jerusalemu), a drugi, da su to idolopoklonici koji su se na dan ugovora na Hudejbiji postavili pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ne bi sa svojim ashabima ušao u Meku, pa je on zaklao svoj kurban u dolini Tuva i sklopio s njima sporazum. Tada im je rekao: "Niko nije sprečavao da se ulazi u ovu Kuću ni onda kada bi sreo čovjeka koji je ubio njegovog oca i brata!" Oni su mu odgovorili: "Kod nas ne može ući onaj koji je ubijao naše očeve u bici na Bedru dok je ijedan od nas živ." U vezi s riječima: "...i koji radi na tome da se oni poruše", oni kažu: "one koji su sprečavali da ulaze u njih kako bi Allahovo ime spominjali prilikom dolaska na hadž i umru." Ibn-Džerir se opredjeljuje za prvo mišljenje dokazujući da Kurejšije nisu radili na rušenju Kabe, za razliku od Bizantinaca, koji su radili na rušenju Svetog hrama. Drugo mišljenje koje se prenosi od Ibn-Abbasa (a Allah to najbolje zna!) najispravnije je, jer su kršćani dok su sprečavali židove i bili bliži nego židovi da obavljaju molitvu u Svetom hramu slijedili ispravniju vjeru. U to vrijeme spomen Allaha kod židova nije bio prihvatljiv, budući da su oni ranije prokleti od Davuda i Isaa, sina Merjemina, zbog toga što su griješili i neprijateljski se prema njima odnosiliIdolopoklonici su protjerali Allahovog Poslanika i njegove ashabe iz Meke zabranjujući im obavljanje namaza u hramu Kabe.

U vezi sa stavom da Kurejšije nisu radili na rušenju Ka'be, treba postaviti pitanje: koje je rušenje veće od onoga što su oni učinili? Jer oni su protjerali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe, a Kabu uzeli za svoje kipove, kumire i idolopoklonstvo, kao što Uzvišeni kazuje: "Šta preostaje, nego da ih Allah kazni, jer oni brane pristup Časnom hramu iako nisu nje­govi čuvari. Njegovi čuvari su oni koji se Alla­ha boje, ali većina njih to ne zna." (8:34) Zatim: "Idolopoklonici nisu dostojni Allahove dža-mije održavati kad sami svjedoče da su ne-vjernici. To su oni čija će djela biti poništena i koji će u vatri vječno ostati." "Allahove dža-mije održavaju oni koji u Allaha i drugi svijet vjeruju, koji obavljaju namaz i daju zekat, i koji se nikoga osim Allaha ne boje." (9:17,18) Ako su ti i takvi odstranjeni i zabranjeno im da uđu u džamiju, postavlja se pitanje: ima li većeg rušenja od toga? Jer, pod održavanjem se ne misli samo na gradnju i podizanje džamija, nego se misli na održavanje uz spominjanje Allaha u njima, na provođenje Njegovog Šerijata i na čistoću od prljavštine i idolopoklonstva. "Takvi bi tre­balo da u njih samo sa strahom ulaze."

Ovo je informativna rečenica koja ima smisao imperativa i znači: ne dozvolite, ako budete u mogućnosti, da ovi u njih ulaze, osim ako s vama imaju sporazum o miru i plaćaju džizju. Stoga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je osvojio Meku, naredio da se od slijedeće, devete godine, oglasi na Mini: /107/ "...da od te godine ne može nijedan idolo­po­klonik hadž obavljati, da oko Kuće/Kabe ne može obilaziti onaj ko je go. A onaj koji je pod ugovorom važi mu do isteka." To je, dakle, prihvaćanje i provođenje u praksu riječi Uzvišenog: "O vjernici, mnogobošci su sama pogan i neka više ne dolaze hodočastiti Časni hram poslije ovogodišnjeg hadža." (9:28) Kao što se vidi iz naprijed navedenog, ovo obećanje Allah je ispunio zabranjujući pristup idolopoklonicima Časnom hramuAllahu hvala i Allahov Poslanik, sal­lallahu alejhi ve sellem, ostavio je oporuku da na Arabijskom poluotoku ne mogu ostati dvije vjere, te da se židovi i kršćani odatle imaju odstraniti.

To je samo izraz počasti Časnom hramu i čistota zemlje kojoj je Allah poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima, da ih obraduje i opomene. To je dakle poniženje na ovome svijetu budući da je nagrada, odnosno kazna primjerena djelu. Prema tome, kao što su oni zabranjivali vjernicima pristup Časnom hramu, i njima je zabranjen pristup; kao što su oni vjernike protjerali iz Meke, i oni su odatle protjerani. Na drugom svijetu njima pripada kazna bolna za prijestupe koje su učinili u Časnom hramu postavljajući u njemu kipove i prizivajući druga božanstva osim Allaha, što su tavaf činili, obilazili ga goli.

"Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo liceAllah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna."/115/

Ovaj ajet sadrži, a Allah to najbolje zna, jedan vid utjehe za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe koji su istjerani iz Meke i odvojeni od svoje džamije i mjesta obavljanja namaza Allahov Poslanik, dok je bio u Meki, okretao se prema Sve­tom hramu u Kudsu, a pred njim je bila Kaba, a kada je došao u Medinu, okretao se od Kabe prema Kudsu šesnaest ili sedamnaest mjeseci Zatim mu je Allah dozvolio da se okreće prema Kabi. Zato ovdje kaže: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Ebu-Ubejd el-Kasim ibn Sellam u svom djelu "Derogirajuće i derogirano" kaže: "Hadžadž ibn Muhammed nam prenosi izviješće uz lanac od Ibn-Abbasa da je rekao: Prvo što je dokinuto u Kur'anu i nama saopćeno jeste pitanje kible, a Allah to najbolje zna Allah Uzvišeni kaže: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okre­nete, tamo je Allahovo lice." Dakle, prvo je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, određena kibla i on je klanjao okrenuvši se prema Svetom hramu u Kudsu, a napustio Drevni hram, Kabu, a potom mu je određeno da se okreće Drev­nom hramu, Kabi, tako što Allah, dž.š., kaže: "I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Časnom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani okrenite." (2:150)
Odgovori
Hvala od:
#38
Mudžahid kaže: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okre­nete, tamo je Allahovo lice." Znači: gdje god bili, Kaba vam je kibla prema kojoj ćete se okretatiIbn-Džerir kaže: "Neki kažu da je ovaj ajet Allah obja­vio prije nego je naredio okretanje prema Kabi." Drugi navode: "Objavljen je uz dozvolu od Allaha da se klanja dobrovoljni namaz okrećući se prema istoku ili prema zapadu, na putu i u slučaju velikog straha. Ebu-Kurejb prenosi s lancem od Ibn-Omera, da je on klanjao, pa mu se jahalica okrenula, te navodi da je i Allahov Poslanik to činio tumačeći ajet: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice."

To prenose: Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesa'i, Ibn Ebi-Hatem i Ibn-Merdevejh sa više predanja od Abdul-Melika ibn Ebi-Sulejmana. Osno­va je ovoga hadisa u dva Sahiha od Ibn-Omera i Amira ibn Rebie, gdje se ne spominje ajet. Neki kažu da je objavljen ljudima koji nisu znali kiblu, odnosno stranu na kojoj se nalazi, pa su klanjali okrećući se u različitim pravcima. Muhammed ibn Ishak el-Ehvazi navodi predanje sa lancem prenosila­ca koji seže do Amira ibn Rebie, odnosno njegovog oca, da je rekao: "Bili smo sa Allahovim Poslanikom jedne crne i tamne noći i otišli u neko mjesto gdje je jedan čovjek pravio od kamenja mesdžid gdje bi klanjaoKada je svanulo, vidjeli smo da smo klanjali okrećući se u pravcu koji nije bio prema kibli. Rekli smo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Allahov Poslaniče, sinoć smo klanjali a nismo bili okrenuti prema kibli."

Nakon toga, Allah je objavio ajet: "Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Prenose Et-Tirmizi i Ibn-ebi-Hatim sa slabim predanjem, a postoje i brojna druga predanja s lancima u kojima ima slabih mjesta, ali koje ipak jedni drugu podupiruŠto se tiče ponavljanja namaza u slučaju da se utvrdi da je kibla bila pogrešno određena, tu ima različitih mišljenja (Ovi dokazi, tj. sam ajet i naprijed navedeni hadisi govore u prilog tome da ponavljanje nije pot­rebno, a Allah to najbolje zna!) Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Mudžahida da je rekao: Kada je objavljen ajet: "Pozovite Me, i zamolite i ja ću vam se odazvati", oni su pitali: "U kome pravcu?", a zatim je objavljeno: "Kuda god se okrenete, tamo je Allahovo lice." Ibn-Džerir kaže: "Riječi: "Allah je, doista, neizmjerno dobar i On sve zna" znače da On obuhvaća Svoja stvorenja neizmjernom Dobrotom i Darežljivošću, dok riječ: / "Sveznajući" znači da On izuzetno dobro zna šta oni rade, da ništa ne nedostaje niti promiče Njegovu znanju, nego da sve savršeno dob­ro zna."

- Nevjernici govore: "Allah je sebi dijete uzeo." Uzvišen neka je On! Naprotiv, Njemu pripada sve što je na nebesima i Zemlji i Njemu se sve pokorava." /116/ "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, a kada nešto odluči, On samo kaže: 'Budi!' i to biva." /117/

Ovaj i slijedeći ajet sadrže odgovor kršćanima, kao i njima sličnim, židovima i Arapima idolopoklo­nicima, koji smatraju da su meleci (anđeli) kćerke Al­lahove. Allah ističe da su njihove tvrdnje i riječi da Allah ima djecu neistinite i lažne, a zatim kaže: "Naprotiv, Njemu pri-pada sve što je na nebesima i Zemlji", odnos­no, nije tako kako oni izmišljaju; Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji; On time raspolaže, jer ih je On stvorio, On ih opskrbljuje, određuje sve, podvrgava Sebi, upravlja i raspolaže svim po Svojoj volji. Oni su svi Njegovi robovi i u Njegovoj vlasti, pa kako će biti Njegova djeca kada djecu rađaju parovi!?

On, međutim, Veličanstven i Uzvišen, nema para niti ortaka u pogledu veličine i dostojanstva, kao što nema ni drûge, pa kako da ima dijete?! On kaže: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, otkuda Njemu dijete, a On nema drûgê? a stvorio je svaku stvar i On sve zna" (6:101), kao i: - Oni Govore: "Svemilosni je uzeo dijete", /88/ "Vi doista teško i odvratno govorite." /89/"Gotovo da se nebesa raspadnu i Zemlja provali i planine zdrobe" /90/ "Što Svemilosnom dijete pripisuju!" /91/ "Jer nema potre­be da Svemilosni dijete ima." /92/ "Ta svi oni, i na nebesima i na Zemlji, doći će Svemilos­nom kao robovi." /93/ "On ih sve pamti i tačno zbraja." /94/ "I svi će Mu, na Danu sudnjemu, pojedinačno doći." /95/ (19:88-95) Allah Uzvišeni kaže: - Reci: "On je Allah! Jedan Allah je utočište svakome, Nije rodio i rođen nijeI niko Mu ravan nije." (112:1-4) U ovim časnim ajetima Allah potvrđuje da je On

Veliki Gospodar, Kojemu nema ravnoga ni sličnoga, te da je sve osim Njega stvoreno i podvrgnuto Njegovom gospodarenju, pa je nemoguće da ima dijete! U tom smislu, uz komentar ovoga ajeta iz sure "El-Bekara", tj. "Krava", El-Buhari navodi predanje od Ibn-Abbasa u kome se navodi Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, komentar: /108/ Allah Uzvišeni kaže: "Sin Ademov (čovjek) u laž Me ugoni, a to nema pravo; On Me huli, a to nema pravo! On Me negira, tvrdi da Ja nisam u stanju ponovo oživiti kao što je bio, i huli Me tvrdnjom da imam sina! A Ja sam doista Uzvišen, da bih imao drûgu ili sina!" U Sahihima (El-Buharijinom i Muslimovom) se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /109/

"Niko od Allaha nema više strpljenja da sluša uvrede! Oni Mu pripisuju sina, a On ih opskrbljuje i dobro daje." U vezi s riječima: "Njemu se svi pokoravaju" Ibn-ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa navodi: "pokoravaju se", znači "klanjaju "; Ikreme i Ebu-Malik kažu: "Njemu se svi pokoravaju", znači "Priznaju Ga klanjajući Mu se", a Mudžahid ističe da to znači: "Pokoravaju Mu se". Riječi: "On je Stvoritelj nebesa i Zemlje", znače da ih On stvara bez prethodnog primjeraIbn-Džerir navodi da to znači: "On je Velik i Uzvišen da bi imao sina; On je vladar nebe­sa i

Zemlje, na kojima sve svjedoči Njegovu Jednoću i priznaje pokornost Njemu. Jer On je Tvorac svega iz ničega, Stvaralac i Davalac egzistencije bez prethod­nog osnova i primjera prema kojemu bi to učinio." Allah ovim saopćava robovima Svojim da je među onima koji to Njemu svjedoče i Mesih, za kojega tvrde da je Njegov sin, pa im kazuje da je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera i osnova (iz ništa), stvorio i Mesiha bez oca i to samo Svojom Moći.
Odgovori
Hvala od:
#39
A oni koji ne znaju, govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakav znak (ajet) dođe!" Tako su gotovo istim riječima govorili i oni prije njih, čija su srca slična njihovim! A Mi ajete objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju." /118/

El-Kurtubi kaže: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara", znači da s nama razgo­vara o tvom vjerovjesništvu, Muhammede. To su govorili Arapi koji nisu vjerovali. "Tako su, gotovo istim riječima, govorili i oni prije njih." Učenjaci navode da se to odnosi na židove i kršćaneTo potvrđuje i to što su Arapi idolopoklonici govorili ovako kao u riječima: Oni go­vore: "Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz Zemlje izvor ne izvedeš" (17:90), do riječi: .. Reci: "Uzvišen neka je Gospodar moj! Pa zar ja ni­sam samo čovjek, Poslanik?!" (17:93)

Zatim: - Oni koji ne žude da se s Nama sretnu, govo­re: "Zašto nam se ne pošalju meleci i zašto svog Gospodara ne vidimo?!" (25:21), te drugim ajetima koji ukazuju na nevjerovanje arapskih idolopoklonika, na njihovu tvrdokornost, inad i za­pitkivanja u vezi sa stvarima za kojima nemaju neke potrebe, kao što su to činili narodi prije njih koji nisu poznavali Knjigu objavljenu ili pak neki drugi Allah Uzvišeni kaže: - Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš KnjiguPa, od Musaa su tražili i više od toga kada su govorili: "Pokaži nam Allaha zorno!" "...čija su srca slična njihovim", tj. srca arapskih idolopoklonika liče srcima onih prije njih u pogledu nevjerovanja, tvrdokornosti i inada "A Mi ajete objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju", tj. Mi smo objasnili dokaze o istinitosti Poslanika svakome ko to prihvaća i vjeruje.

"Mi smo te poslali sa Istinom, da radosne vijesti i opomene doneseš, a ti nećeš biti pitan za one koji će u Džehenemu biti."/119/

Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /110/ Objavljeno mi je: "Mi smo te poslali s Istinom, da radosne vijesti i opomene done­seš", a zatim je rekao to je da obraduje Džennetom i upozori na Džehenem. Riječi Uzvišenog: "a ti nećeš biti pitan za one koji će u Džehenemu biti" najviše učača čita: ُْ "Ti nećeš biti pitan", tj. Mi te nećemo pitati za nevjerstvo onoga ko u tebe nije vjerovao, pošto Allah Uzvišeni kaže: "Jer, tvoje je da pre­neseš, a Naše da tražimo polaganje računa" (13:40); "Ti opominji, jer tvoje je da opominješ." /21/ "Ti vlasti nad njima nemaš."/22/ (88:21-22) Neki to čitaju ovako: "A ti ne pitaj za one koji će u Džehenemu biti", dakle, sa "fethom" na "ta" i negativnim imperativom, što znači: ne pitaj kako im je! Abdurrezzak prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: /111/

"Da mi je znati šta su moji roditelji radili! Da mi je znati šta su moji roditelji radili! Da mi je znati šta su moji roditelji radili!" pa je, potom, objavljeno: "A ti ne pitaj za one koji će u Džehenemu biti." Poslije toga, on ih nije do smrti spomenuo. Međutim, hadis koji se pre­nosi o životu njegovih roditelja, sallallahu alejhi ve sellem, ne nalazi se u šest priznatih zbirki niti u dru­gima, a lanac prenosilaca mu je slabAllah to najbo­lje zna! Moguće da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio oprost za svoje roditelje prije nego je znao šta je s njima, a kada je to saznao, ogradio se, jer mu je saopćeno da su stanovnici Vat­re, kao što je potvrđeno u sahih hadisu.

- Ni židovi, ni kršćani, neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti pomoći." /120/ "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno, to su oni koji u nju vjeruju. A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurni gubitnici."/121/

Ibn-Džerir kaže: Riječi Uzvišenog: "Ni židovi, ni kršćani, neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu", znače: Muhammede! Ni židovi ni kršćani s tobom nikada neće biti zadovoljni, sve dok ne budeš slijedio ono što njih zadovoljava i što im odgovara! Zato, traži da Allah bude zadovoljan istinom s kojom te je poslao. Reci: "Allahov put je jedini pravi put!", tj. reci, Muhammede, doista je Allahova Uputa s kojom me poslao prava uputa, tj. to je prava vjera. Zatim: "A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti odbraniti." U ovim je riječima prijetnja i ukazivanje na veliku opasnost za ummet od slijeđenja puta židova i kršćana, nakon spoznaje dobivene iz Kur'ana i sunneta, Allah nas sačuvao toga! Riječi su upućene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zapovijed njegovim sljedbenicima (ummetu). Uzvišeni Allah kaže: "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno..." U vezi s tim Seid i Katade kažu: "To su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", a Ibn-Mes'ud ističe: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, 'istinsko čitanje' jeste ono kojim se halal dopušta, a haram zabranjuje, čitanje kako je to Allah objavio, pri čemu se nijedna riječ ne može iskriviti, niti bilo što slobod­no tumačiti, tj na način suprotan osnovnom smislu." Ibn-Abbas slično navodi. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se /114/

da je on, kada bi naišao na "ajet milosti", molio Allaha za milost, a kada bi naišao na "ajet kazne", tražio zaštitu od Alla­ha. Riječi Uzvišenog: "..To su oni koji u nju vjerujuA oni koji u nju ne budu vjerovali", predstavljaju predikat za naprijed navedene riječi: "Oni kojima smo objavili Knjigu, pa je čitaju istinito i ispravno." To znači: onaj ko bude istinski postupao u skladu s knjigama objavljenim ranijim poslanicima i vjerovao u ono sa čime sam te poslao, Muhammede", što je opet u skladu s riječima Uzvi-šenog: - Reci: "O Sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam je objavljeno od Go­spodara vašega." (5:68) Dakle, ako ih se budete istinski pridržavali, u njih istinski vjerovali, potvrdit ćete i prihvatiti izviješća koja se u njima nalaze u vezi s poslanstvom Muhammedovim, salla­llahu alejhi ve sellem, njegovim osobinama i svojstvima, odnosno zapovijed da se on slijedi, pomaže i prihvati, što će vas dovesti do istine i dobra i na ovome i na drugom svijetu, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika nepismenog, kojega oni kod sebe u Tevratu i Indžilu nalaze..." (8:157)
Odgovori
Hvala od:
#40
Zatim: "Ako oni prime islam, onda su na Pravom putu, a ako odbiju, tvoje je jedino da saopštiš. A Allah dobro vidi robove Svoje." (3:20) U tom smislu Allah također kaže: "A oni koji u nju ne budu vjerovali, to su sigurno gubitnici", od-nosno: "A onim saveznicima koji u njega ne vjeruju, boravište je Vatra." (11:17) U sahihu hadisu stoji: /115/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, svako iz ovoga naroda, bio židov ili kršćanin, ko bude za mene čuo, a ne bude vjerovao, ući će u Vatru."

"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam darovao, i toga što sam vas nad drugim ljudima bio odlikovao." /122/ "I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće pomoći."/123/

Već je naveden ajet sličnog sadržaja u dosadašnjem komentaru ove sure, a ovdje se to ponavlja u cilju potvrđivanja i podsticanja slijeđenja Muham-meda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno da sinovi Israilovi ne zavide svojim amidžićima, Arapi­ma, što im je Allah dao poslavši im Pečat svih poslanika (Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem) između njih, da ne budu nepovjerljivi prema njemu.

- I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, Allah je rekao: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." On je upitao: "A i neki iz mog potomstva?" Odgovorio mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!"/124/

Znači: Spomeni ti, Muhammede, tim idolopoklonicima i sljedbenicima dviju Knjiga koji svojataju vjeru Ibrahimovu, a sami je ne slijede, nego je slijede oni koji su na Pravom putu, ti i vjernici koji su uz tebe spomeni im iskušenje Ibrahimovo, njegov ispit kome je bio podvrgnut kada je dobio zapovijedi i zabrane, "pa ih je on potpuno izvršio", tj. u cijelosti ih je proveo u praksu, kao što Uzvišeni kaže: "i Ibrahimovim, koji je obaveze potpuno ispunjavao" (53:37), tj. koji je ispunjavao iskreno sve što mu je Allah Šerijatom propisao. Allah Uzvišeni kaže: "Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, nego je bio pravi vjernik, musliman, a nije bio ni idolopoklonik."/67/ "Ibrahimu su od ljudi najbliži oni koji su ga slijedili, ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjerujuA Allah je zaštitnik vjernika." /68/ (3:67-68) Riječi Uzvišenog: "s nekoliko (riječi)" znače "s nekoliko šerijatskih odredbi, zapovijedi i zabrana"Ovdje se upotrebljava izraz u smislu "sudbinskih riječi", kao što Allah Uzvišeni kaže za Merjemu, a.s.: "I ona je u Riječi Gospodara svoga i Knjige Njegove vjerovala i bila od onih koji su Mu klanjajući pokorni." (66:12)

Ova riječ se upotrebljava, dakle, u šerijatskom smislu, kao i u slijedećem primjeru: "Riječ Gospodara tvoga vrhunac je istine i pravde" (6:115), tj. Njegove su riječi u funkciji Šerijata ili izviješća istinita, ili zahtjevi pravedni, bez obzira bili zapovijedi ili zabrane. U tom smislu dolazi i ovaj ajet: "I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio", tjon ih je u praksu proveoZatim kaže: "Učinit ću da ti budeš ljudima vođa." To mu je nagrada za sve što je učinio izvršavajući zapovijedi i izbjegavajući zabrane, pa ga je Allah za to učinio vođom ljudi i primjerom na koji se ugledaju. Postoje razilaženja u pogledu određenja riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.sMuhammed ibn Ishak prenosi predanje s lancem od Ibn-Abbasa da je rekao: Riječi kojima je Allah iskušao Ibrahima, a.s., i koje je on "potpuno izvršio" jesu: zapovijed da napusti svoje sunarodnike, što je on, u ime Allaha, potpuno izvršio; rasprava sa Nemrudom, u ime Alla­ha, kada ga je on izložio velikim opasnostima ukoliko se ne bude s njim slagao; strpljivost kada su ga bacili sa ciljem da ga spale u vatri kako bi pokazali svoju silu; napuštanje svoje domovine u ime Allaha, Koji mu je zapovjedio da to učini; zapovijed da bude gos­toprimljiv i strpljiv i lično i u pogledu imovine; iskušenje kojem ga je izložio zapoviješću da zakolje svoga sinaPošto je kroz sve to prošao i potvrdio da je iskreno odan u nevoljama, Allah Uzvišeni je rekao: ِْ "Budi predan", a on je rekao: "Ja sam predan Gospodaru Svjetova." (2:131) Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca od Ibn Ebi-Nudžejha prenosi od Mudžahida da je rekao: I kada je Ibra­hima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, rekao mu je: "Ja ću te staviti na kušnju, ali koju?"

On je rekao: "Da me postaviš da ljudima budem vođa." Rekao mu je: "Da", a on je upitao: "A moji potomci?" Allah mu je rekao: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!" Zatim mu je rekao: "Hram (Kuću) učinit ćeš utočištem za ljude." On je rekao: "Da." Zatim mu je rekao: "sigurnim mjestom"Od­govorio je: "Da." Zatim je rekao: "I učinit ćeš nas predanim Tebi, a da i moji sljedbenici budu ummet predanih (muslimana)." Rekao mu je: "Da." Zatim je rekao: "One njegove stanovnike koji budu Allaha vjerovali opskrbit ćeš plodovima." Rekao je: "Da." Ibn-Džerir u vezi s tim kaže da je moguće da se izraz "riječi" odnosi na sve što je navedeno, a moguće je da to bude tako samo djelimično, ali da je nedopustivo da se ograniči na nešto određeno bez odgovarajućeg hadisa ili slaganja uleme. O tome mišljenju nije preneseno nijedno vjerodostojno predanje pojedinaca niti skupina koje bi se moralo prihvatiti. Rekao mu je: "Obećanje Moje ne obuhvaća silnike!"

Kada je Allah Ibrahima učinio vođom, on je zamolio Allaha da vođe nakon njega budu iz njegovoga roda, pa mu je udovoljeno, ali je i obaviješten da će u njegovu rodu biti silnika i da im Allahovo obećanje neće biti dostupno, te prema tome oni neće biti imami i na njih se ne može ugledati. Dokaz da je udovoljeno njegovoj molbi jesu i riječi Uzvišenog u suri "El-Ankebut", tj. "Pauk": "I učinili smo u potomstvu njihovom, vjerovjesništvo i Knjigu." (57:26) Prema tome, svaki vjerovjesnik kojega je Allah poslao i svaka knjiga koju je Allah objavio nakon Ibrahima, došli su njegovim potomcima.
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 746 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: