Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Bekare
#41
I kada Mi Hram učinismo utočištem i sigurnim mjestom za ljude: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji u njemu budu boravili, ruku i sedždu činili." /125/ A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem i snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!", On je rekao: "Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđe. A grozno je to boravište!" /126/ I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, (molili su): "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš." /127/ "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si."/128/

U vezi s riječima: "I kada Mi Hram učinismo utočištem" El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Kada bi tu dolazili, ne bi se nikada do kraja zadovoljili, te bi se ponovo vraćali na to mjesto." U vezi s ovim riječima Allaha Uzvišenog, Ibn-Džerir navodi predanje s lancem od Abde ibn ebi-Lubabe: "Niko odatle ne bi otišao a da u njemu ne ostane žar za novim povratkom." Kurtubi navodi stihove u kojima pjesnik o tome lijepo kaže: Hram je učinio stjecištem molitve za njih, a trenutak konačnog zadovoljstva nedokučivim. Prema tome, iz komentara ovog ajeta vidi se da Allah Uzvišeni navodi značaj Hrama, te njegovu šeri-jatsku i sudbinsku dimenziju, budući da je to zborište za ljude, odnosno mjesto prema kojem duše ljudske iskazuju svoju privrženost i težnje, koje se nikada ne mogu zadovoljiti, pa makar dolazili svake godine, odazivajući se pozivu Allaha Uzvišenog, iskazanome kroz dovu Njegovog miljenika, Ibrahima, a.s.: "Pa učini srca nekih ljudi da čeznu za njima" (14:37), a zatim: "Gospodaru moj, Ti moju dovu primi." (14:40)

Ovaj Hram zatim On, dž.š., predstavlja kao sigurno mjesto za svakoga ko tu dođe, bez obzira šta prije toga činioAllah Uzvišeni kaže: . "Prvi Hram podignut za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovi­ma." /96/ "U njemu su znamenja očevidna, mjesto na kojem je stajao IbrahimI onaj ko uđe u nj, treba da bude siguran..." (3:96-97) U ovom časnom ajetu Allah, dž.š., ukazuje na Mekami-Ibrahim i naređuje da se pored njega klanja: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" Komentatori

Kur'ana ra­zilaze se u pogledu određenja MekamaIbn-Hatim, s lancem od Ibn-Abbasa, navodi : U riječima: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!", izraz "Mekami-Ibrahim" odnosi se na cio Harem. Od njega se, također, navo­di da je rekao: "Mekami-Ibrahim, koji se spominje ovdje, jeste 'Mekami-Ibrahim' u okviru Džamije." Ima mišljenja da je Mekami-Ibrahim "cio prostor hadža"Tačno je međutim da je to kamen iza kojega je Alla­hov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata Tavafa.

El-Buhari navodi predanje od Vjerovjesnika, preko Enesa ibn Malika, koji kaže: Omer ibnul-Hattab je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari ili je rekao: ”Složio se moj Gospodar sa mnom u tri stvari.” Rekao sam: "Allahov Poslaniče, kada bi uzeo Mekami-Ibrahim za mjesto namaza?!", pa je, nakon toga, objavljen ajet: "Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" itd. Hadis prenosi Muslim od Omera, koji je rekao: "Složio sam sa svojim Gospodarom u tri stvari: u po­gledu hidžaba (pokrivanja žene), zarobljenika na Bedru i Mekami-Ibrahima." Ibn-Džurejdž kaže na os­novu lanca prenosilaca od Džabira: /116/ "Allahov Poslanik je brzo išao tri obilaska, a četiri polahko, pa kada bi to završio, otišao bi do

Mekami-Ibrahima i iza njega klanjao dva rekata, a zatim proučio: "Neka vam mjesto na kome je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!" Iz svega gore navedenog vidi se da je Mekam kamen na kojem je Ibrahim, a.s., stajao prilikom gradnje KabeKada bi završio rad na jednom zidu, prenio bi ga na slijedeću stranu dok nije završio rad na zidanju Kabe, kao što će biti pokazano u pripovi­jesti o Ibrahimovoj i Ismailovoj gradnji Hrama. Ovaj Mekam bio je ranije povezan sa zidom Kabe, a danas je, kao što je poznato, na posebnom mjestu, uz ulazna vrata, s desne strane. Odvojio ga je Omer ib­n-Hattab, r.a., imam i halifa pravovjernih, kojega smo dužni slijediti, a protiv toga nije bio nijedan od ashaba, r.a.

"I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili, koji se u njemu budu osamljivali, ruku i sedždu činili." "Stavili smo u obavezu" znači "naredili smo" uz prijedlog "do, ka, prema", koji glagolu omogućuje prijelaznost, čime glagol dobija smisao "dali smo i objavili"Zatim: "da Hram Moj očiste za one koji ga budu obilazili", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i klanjanja drugim božanstvima mimo Allaha. Značenje "tavafa"/obilaska poznato je, ali Seid ibn Džubejr u vezi sa riječima: "za one koji ga budu obilazili" kaže da znače: "ko bude dolazio sa strane i obilazio ga"Riječi: "koji se u njemu budu osamljivali" znače "koji u njemu budu boravili", a ima i mišljenja da to znači: "ko ga bude posjećivao iz svijeta i uz njega boravio"Od Ibn-Abbasa navodi se da je rekao:

Ako neko tu sjedi, spada u one koji se u njemu osamljuju, a tu spadaju čak i oni koji u mesdžidu spavaju. To navodi Ibn-Omer, za kojeg je utvrđeno da je spavao u džamiji Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio neoženjen. "Koji ruku i sedždu budu činili" u vezi s tim Ibn-Abbas kaže: "Ako neko klanja, već time on spada u one koji ruku i sedždu čine. Pozna­vaoci šerijatskog prava razilaze se u pogledu odgovo­ra na pitanje: "Šta je bolje, namaz kod Kabe u Haremu, ili obilazak oko njega?!" Malik kaže da je "tavaf" (obilazak) za strance bolji, dok većina učenjaka smatra da je uopćeno namaz bolji. Dakle, to znači: Ibrahimu smo dali u obavezu, odnosno, Ibrahimu i Ismailu objavili smo da očiste Hram "za one koji ga obilaze, tu se osamljuju, čine ruku i sedždu", tj. da ga očiste od idolopoklonstva i sumnji i učine ga samo za Allaha, utočištem za one koji ga obilaze, uz njega borave te ruku i sedždu obavljaju. Značenje riječi "čišćenje džamija" uzima se na osnovu ovoga ajeta te riječi Uzvišenog: "U džamijama koje se voljom Allahovom podižu, u kojima se spominje Njegovo ime, On se veliča jutrom i večeri." (24:36)
Odgovori
#42
Prema velikom broju hadisa, sunnet je da se džamije očiste od nečistoće svega što uznemirava. U tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: /117/ "Džamije su podignute za određenu svrhu." Postoje različita mišljenja u pogledu toga ko je prvi podigao Kabu. Neki navode da su to bili meleci, neki da je Adem, a.s., neki da je Šit, a.sVećina onih koji to na­vode sljedbenici su Knjige i to su mišljenja koja se ne mogu niti potvrditi niti odbaciti, ali se ne mogu tek tako ni prihvatiti. U slučaju da se zasnivaju na vjero­dostojnim hadisima, mogla bi se prihvatiti. Riječi Allaha Uzvišenog: A kada je Ibra­him zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem", znače: učini ovaj komad zemlje sigurnim boravištem, što je sasvim odgovaralo situaciji budući da još nije bio počeo graditi Kabu. Allah Uzvišeni također kaže u suri "Ibrahim": A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim boravištem" (14:35) kao da ponovo, nakon završetka gradnje Kabe, smještanja svoje porodice i rođenja sina Ishaka, koji je bio mlađi od Ismaila trinaest godina, upućuje dovu. Zato on, na kraju dove kaže: "Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe." (14:39) "I snabdij plodovima stanovnike njegove, one između njih koji budu u Allaha i drugi svijet vjerovali!" Ibn-Abbas kaže: Ibrahim je to zadržavao za vjernike isključujući druge ljude, pa je Allah objavio: "On je rekao: 'Onome koji ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da u paklenu vatru uđe.

A grozno je to boravište!'" To znači: "I one koji ne budu vjero­vali Ja ću opskrbiti kao što opskrbljujem i vjernike. Zar da stvorim neko stvorenje, a ne opskrbim ga!? Dat ću im kratkotrajno da uživaju, a zatim ću ih prisiliti na primjerenu kaznu vatrom džehenemskom." "A grozno li je to boravište", tj. bo­ravište i dohodište. U dva Sahiha se navodi predanje da je Enes ibn Malik rekao: Allahov Poslanik, sallal­lahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu-Talhi: /118/ "Dovedi mi jednoga od vaših mladića koji će mi služiti (pomagati)!" Ebu-Talha je stavio mene iza sebe na konja, pa sam služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad god bi sjahao. Dalje kaže: Zatim je jahao dok se nije ugledalo brdo Uhud, a tada je rekao: "Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo." Kada je došao nadomak Medine, rekao je: "Allahu moj, pro­glašavam svetim sve što je između njena dva brda, kao što je to Ibrahim učinio s Mekom.

Blagoslovi ih u njihovim uvjerenjima i mjerenjima" (tjtrgovini). U drugoj verziji stoji: "Bože, blagoslovi ih u svim mjerama, u mikalu, sa'u i muddu!" (određene mjere koje su najčešće bile u upotrebi u to vrijeme); El-Buhari dodaje: "tjstanovnike Medine". Od Abdullaha ibn Zejda ibn Asima, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /119/ "Ibrahim je doista Meku smatrao za sveto mjesto i Allaha je molio za taj grad, pa i ja poput njega, Medinu smatram svetim mjestom i Allaha molim da je osigura u svemu, kako najmanjem muddu, tako i sa'u." /Prenosi El-Buhari/ Ove smo hadise naveli budući da imaju snagu dokaza svetosti Meke. U takve dokaze spada i mišljenje da je ona sveta od kada je stvorena sa Zemljom, što je

vjerovatnije i jače, Allah to najbolje zna! Postoje drugi hadisi koji potvrđuju da je Meku Allah učinio svetom i prije stvaranja nebesa i Zemlje. U tom smislu, u dva sahiha se navodi predanje od Abdul­lahaibn Abbasa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je na dan osvojenja Meke: /120/ "Ovaj grad je Allah učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i on je svet Al­lahovom odredbom do Sudnjega dana. Prije mene u njemu nije dozvoljena borba nikome, a ni meni nije bilo dozvoljeno više od sata u jednom danu. Prema tome, on je Allahovom odredbom svet do Dana sudnjega i u njemu se ne može ni trn posjeći, ne može se loviti, niti išta uzeti što se nađe na zemlji da se ne obznani, niti se smije čupati (zeleno) bilje”, Abbas je rekao:

"Allahov Poslaniče, osim mekanskog nara (despik), jer ga koriste kovači za potpirivanje vatre i za kuće", pa je rekao: "Osim nara mekanskog"Navedeno prema Muslimu, a slično predanje postoji i od Ebu-Hurejre­ta. Što se tiče isticanja vrijednosti Meke u odnosu na Medinu ili obratno, to će biti kas­nije izloženo, inšaallah. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podi­zali, molili su: "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš." Riječ "temelji" množina je od imenice "temelj, os­nov", odnosno, stup, osnov. Uzvišeni Allah kaže: Ti, Muhammede, podsjeti svoj narod na Ibrahimovu i Ismailovu gradnju Kabe i postavljanje temelja, kada su govorili: "Naš Gospodaru, primi to od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i znaš", moleći tako Allaha Uzvišenog da to od njih primiTo potvrđuju i njihove riječi koje dolaze poslije navedenih: "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima)."

Oni su učinili dobro, pa mole Allaha da im to primi, odnosno podigli su hram pa Allahu upućuju molbu da primi njihovo djelo, plašeći se istovremeno da ne bude primljeno. Tako čine pravi i iskreni vjernici, koje Allah Uzvišeni spominje: "I oni koji od onoga što im je dano udjeljuju i čija su srca puna straha..." (23:60), dakle, iz straha da to ne bude primljeno od njih. U Sahihu El-Buharijevom navodi se da je Ibn-Ab­bas rekao: /121/ Prva žena koja je upotrijebila po­jas, tj. komad platna kojeg je vezala za pas a koji je sezao do zemlje brišući tragove hoda, bila je majka Ismailova. Ona je stavila pojas kako bi sakrila tragove od Sare. Nakon toga, Ibrahim je otišao s njom i nji­hovim sinom Ismailom, kojeg je dojila, ostavivši je kod Hrama i to kod jednog drveta iznad Zemzema, na najvišem dijelu džamije. U to vrijeme u Meki nije bilo nikoga, niti je bilo vode.
Odgovori
#43
On ih je ostavio na navedenome mjestu, ostavivši pored njih torbu s hurmama i mješinu s vodom. Potom je Ibrahim krenuo, a za njim i ona govoreći: "Ibrahime, gdje ćeš ti, a nas ostavljaš u ovoj dolini u kojoj nema ni prija­telja ni bilo šta drugo?" To mu je ponovila više putaAli se on nije obazirao. Zatim je rekla: "Je li ti to Allah naredio?" Odgovorio je: "Da." A ona je kazala: "Dakle, neće nas ostaviti!", i vratila seIbrahim je, potom, išao dok nije došao do prijevoja odakle ga nisu mogli vidjetiTada se okrenuo Hramu i podi­gavši ruke Allahu uputio ovu dovu: "Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama..da bi zahvalni bili." (14:37) Majka Ismailova dojila je svoga sina i pila vodu iz mješine dok je nije potrošila, a onda su ožednjeli i ona i njen sin. Gledala ga je kako se savija, odnosno, kako se prevrće, kao što kaže (prenosilac). Ne mo­gavši da to gleda, krenula je prema brežuljku Safa, koji joj je bio najbliži. Uspela se na brežuljak, a zatim okrenula prema kotlini, gledajući da li će koga vidjeti.

Pošto nikoga nije ugledala, napustila je brežuljak i ponovo se spustila u dolinu, podigla jedan kraj svoje košulje, a zatim žurno krenula kroz dolinu do Merve. Tu je zastala nastojeći da koga ugleda. Pošto nikoga nije vidjela, to je učinila sedam puta Ibn-Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zato ljudi žurno idu između ova dva mjesta." Kada se približila Mervi, čula je glas i rekla sebi: "Slušaj!", a zatim slušala. Potom je ponovo čula glas i rekla: "Čula sam te, ima li kod Tebe pomoći?" Zatim se našla kod mjesta Zemzem s melekom koji je krajem ili, kako kaže, krilom nešto tražio, dok se nije pojavila voda. Ona je počela da to ograđuje uređujući svojim rukama ogradu, a zatim je zagrabila vode i stavila u svoju mješinu. Dok je ona grabila, voda je izvirala. Ibn-Abbas kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah se smilovao majci Ismailovoj, jer da nije ogradila Zemzem to bi bio izvor vode tekućice!" Zatim kaže: "Pa se ona napila vode i podo­jila dijete, a melek joj je rekao: 'Ne boj se izgubljenos­ti, ovdje će biti Hram koji će sagraditi ovaj dječak i njegov otacAllah doista ne ostavlja Svoje pripadnike da budu izgubljeni.'" Hram je bio podignut iznad zemlje poput brežuljka, a vode su ga plavile i s desne i s lijeve strane. Tako je bilo dok nije došla jedna grupa ljudi iz plemena Džurhum (odnosno jedna porodica iz Džurhuma), koji su bili na putu, pa su odsjeli u dnu Meke. Vidjeli su pticu kako kruži, pa su kazali: "Ova ptica kruži zbog vodeKoliko znamo, u ovoj kotlini nema vode !?" Nakon toga, oni su poslali jednoga ili dvojicu ljudi, te su našli vodu. Vratili su se i obavijestili ih, pa su otišli tamo. Zatim kaže:

Majka Ismailova je bila kod vode, pa su je upitali: "Dozvoljavaš li nam da odsjednemo kod tebe?" Odgovorila je: "Da, ali nemate pravo na vodu kod nas." Oni su rekli: "Uredu." Ibn-Abbas kaže: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "To je obradovalo majku Ismailovu, jer ona je voljela prijateljstvo." Oni su potom odsjeli, zatim su poslali po svoje porodice, koje su došle tu zajedno sa dijelom ljudi iz tamošnjih nastambi. Dječak je odrastao i od njih naučio arapski jezik. Svima se sviđao i cijenili su gaKada je došlo vrijeme za ženidbu, oženili su ga jednom ženom između njih. Majka Ismailova je umrla. Nakon što se Ismail oženio, Ibrahim je došao da vidi sina kojega je tu ostavioNije ga našao. Upitao je suprugu za njega, pa mu je rekla: "Otišao je da nam nešto done­se..." Zatim je pitao kako žive, pa mu je rekla: "Mi smo u lošim prilikama. U teškoćama smo i nevolji." Požalila mu seOn je rekao: "Kada ti dođe suprug, prenesi mu selame i reci mu da promijeni prag pred vratima." Kada je Ismail došao, kao da je nešto predosjetio, upitao je: "Je li ko dolazio?" Ona je rekla: "Da, dolazio je neki starac, pitao me za tebe i odgo­vorila sam mu šta je pitao.

Pitao je kako živimo. Od­govorila sam da imamo poteškoća i nevolja." On je tada upita: "Je li ti dao kakav savjet?" "Da", odgovo­rila je ona"Rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš prag pred vratima." On tada reče: "To je moj otac. Naredio mi je da se od tebe rastavim, pa otiđi svojima !" Nakon toga se razveo i oženio drugu iz istog plemena. Nakon podužeg vremena Ibrahim je ponovo došaoPošto opet nije našao sina kod kuće, ženu je upitao gdje se nalazi"Izišao je da nam nešto donese", odgovorila je ona"Kako ste?", upitao je. Pitao je, potom, kako žive i kako im je"Dobro nam je", odgovorila je ona i zahvalila se Allahu, dž.š"Šta jedete?" upitao je Ibrahim"Meso", odgovorila je"A šta pijete?" "Vodu", odgovorila je On je potom rekao: "Bože, blagoslovi meso i vodu (kojima se hrane)!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U to vrijeme oni nisu imali žita, jer da su ga imali, on bi zamolio Allaha da im to i dalje podari."

Zatim je rekao: "Niko izvan Meke ne bi došao, a da se njih dvoje ne bi s njim sreli." "Kada ti dođe muž, prenesi mu selam i kaži da učvrsti prag!" Kada je došao Isma­il, upitao je: "Je li ko dolazio?" "Da", rekla je ona i po­hvalila se"Dolazio nam je jedan fini starac. Pitao me za tebe, pa sam ga izvijestila, pitao me kako živimo, pa sam mu rekla da živimo dobro." "Da li ti je šta savjetovao?", zapitao je on"Da, on ti šalje selame i kaže ti da učvrstiš prag pred vratima", odgovorila jeIsmail je potom rekao: "To je moj otac, a ti si taj prag. Rekao mi je, dakle, da te držim." Zatim je prošlo određeno vrijeme, pa je Ibrahim ponovo došao. U tom času Ismail je sebi šiljio strijele pod drvetom u blizini vrela ZemzemKada ga je ugledao, ustao je i dočekao ga pa su se pozdravili kao što dolikuje ocu i sinu. Zatim je on rekao: "Ismaile! Allah mi je nešto naredio." On mu je odgovorio: "Pa učini ono što ti je Gospodar tvoj naredio." "Hoćeš li mi pomoći?", upi­tao je"Da, pomoći ću ti", odgovorio je Ismail. Ibra­him je rekao pokazujući na uzvisinu oko njih: "Allah mi je naredio da ovdje izgradim Hram." Zatim su njih dvojica postavili temelje Hrama.

Ismail je dono­sio kamenje i dodavao ga Ibrahimu, koji je zidao. Kada je građevina postala visoka, donio je ovaj kamen, postavio ga i on je na njemu stajao dok je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje. Pritom su govorili: "Naš Gospodaru, primi ovo od nasTi, doista, sve čuješ i znaš." Oni su tako gradili Kabu kružeći oko nje i izgovarajući: Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu "temelja Hrama", tjda li su to temelji koje je postavio Ibra­him, a.s., ili su tu ranije bili, od nosno da li je njemu bilo naređeno da na njima izgradi Hram? Najvjero­vatnije a Allah to najbolje zna da su temelji bili postavljeni prije Ibrahima, a da je pokazano gdje se nalaze, kao što Uzvišeni Allah kaže: "I kada smo kao utočište Ibrahimu pokazali mjesto Hrama..(22:26) Dakle, Hram je ranije postojao, a njemu je pokazano njegovo mjesto..
Odgovori
#44
Ibn-Džerir kaže: Izvijestio nas je Hennad ibn Serijj, koji lanac prenosilaca vezuje za Halida ibn Arare, koji kaže: Neki čovjek je došao Aliji, r.a., i upitao: "Hoćeš li mi nešto reći o ovome Hramu? Da li je to prvi hram koji je podignut na Zemlji?" On je odgovorio: "Ne." Ali prvi hram koji je postavljen u Meki jeste Mekami-Ibrahim. Ko u njega uđe, siguran je. Ako želiš, reći ću ti kako je podignut. Allah je objavio Ibrahimu "da Mu sagradi Hram na Zemlji"Ibrahim je osjećao da tome nije dorastao, pa mu je Allah dao "Sekinu" samopouzdanje koje je došlo u vidu žesto­kog vjetra s dvije glaveJedna ga je pratila dok nije došao u Meku, na mjesto Hrama, gdje se savila poput zdjele. Ibrahimu je naredio da gradi tamo gdje se zaustavi SekinaIbrahim je tu izgradio Hram i ostalo mu je samo još da ugradi jedan kamen. Zatim je dječak pošao da traži kamen, a Ibrahim je rekao: "Ne, hoću kamen kakav ti ja kažem"Zatim je dječak krenuo, našao kamen i donio ga. Kada se vratio, vidio je da je on na tome mjestu već postavio Crni kamen. Rekao je: "Oče, ko ti je donio taj kamen?" On je odgovorio: "Donio mi ga je onaj koji se nije osla­njao na tvoju gradnju. Donio ga je Džebrail, a.s., s neba." Tako su ga dovršili.
 Navodi se da je ovaj kamen bio bijeli hijacint (dragulj) poput cvijeta drveta "segam", da ga je Adem donio sa sobom iz Dženneta i da je pocrnio od grijeha ljudskih. Navodi se, također, da je Hram sagrađen od materijala četiri brda: Hira, Turi Sina, Turzita i El-DžudiAllah to najbolje zna. Ibn Ebi-Hatim navodi predanje s lancem od Seida ibn Musejjeba, koji je rekao: "Kazivao nam je Ali ibn ebi-Talib da je Ibrahim došao iz Jermenije sa Seki­nom, koja mu je pokazala mjesto Hrama, kao što pauk pravi kuću." Zatim kaže: "Pa su tu našli takvo kamenje da jedan ne može podići trideset ljudi." Rekao sam mu: Ebu-Muhammede, Allah Uzvišeni kaže: "I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali", a on je odgovorio: "To je bilo poslije."

KUREJŠIJSKA GRADNJA KABE

Nakon Ibrahima, a.s., i prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Pet godina prije poslanstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripadnici plemena Kurejš složili su se da poruše Kabu i iznova je izgrade, zbog njenog trošnog stanja. Sporazumjeli su se da u njenu gradnju ulože samo pravovaljano stečena sredstva, u koja ne spada novac od otkupnine za blud, zarada od zelenaške kamate, niti nasilno otuđena imovina bilo kojeg čovjeka. U to vrijeme Kaba je bila podijeljena među ograncima plemena Kurejš, odnosno svaki dio ili ugao pripadao je određenom plemenskom ogranku Kurejša, što se odnosilo i na onaj dio gdje se nalazio kamen, te gornji dio Kabe Svi su se oni međutim plašili rušenja Kabe, pa se oko toga nisu odmah složiliVelid ibn Mugira je rekao: "Ja ću početi s rušenjem." Uzeo je krampu, došao na Kabu i rekao: "Gospodaru! Mi ne želimo ništa drugo, osim dobro." Zatim je porušio dio do Rukna. Tu večer ljudi su u zebnji proveli govoreći: "Vidjet ćemo..Ako mu šta bude, mi nećemo dalje ništa rušiti. Izgradit ćemo to iznova kako je i bilo.

A ako mu ništa ne bude, to znači da je Allah zadovoljan onim što smo učinili." Od te noći Velid je nastavio svoj posao, rušeći dio po dio zajedno s drugim ljudima sve dok nije došao do temelja koje je postavio Ibrahim, a.s., gdje su našli zeleno kamenje, koje je bilo poput zuba povezano jedno s drugim Muhammed ibn Ishak kaže: "Jedan od prenosilaca hadisa mi je pričao da je neki čovjek iz plemena Kurejš, dok je rušio Kabu, stavio polugu između dva kamena kako bi jedan od njih izvadio.Kada se taj kamen pomakao, cijela Meka se zatresla, tako da su ostavili te temelje." Svi su učestvovali u sakupljanju kamenja i gradnji Kabe, a kada su došli do "Hadžerul-esveda" / Crnog kamena, sukobili su se i umalo nije došlo do tuče, jer svako je pleme željelo tu čast da postavi ovaj kamen na njegovo mjesto..Tada je Ebu-Umejje ibn Mugire el-Mahzumi rekao: "Skupino Kurejš! Dajte neka stane između vas onaj koji prvi uđe na vrata Hrama, pa neka on presudi!" Tako su i učinili, a prvi koji je ušao na vrata bio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sel­lem, Kada su ga ugledali, oni su rekli: "To je Emin, Čovjek od povjerenja. Zadovoljni smo da to učini Muhammed!"

Kada su ga izvijestili o čemu se radi, on je rekao: /122/ "Donesite mi jedno platno!" I oni su ga odmah donijeli. Tada je on uzeo Crni kamen, stavio ga na platno, a potom rekao: "Neka svako pleme uzme za jedan kraj platna, pa ga zatim svi za­jedno podignite!" Tako su i učinili, a kada su ga po­digli do mjesta gdje se treba postaviti, on ga je postavio na to mjesto. Nakon toga, Kaba je s takvim izgledom ostala sve do požara koji se desio početkom vladavine Abdullaha ibn Zubejra 60 godine po Hidžri, odnosno krajem vladavine Jezida, sina Muavije. Dok su držali pod opsadom Ibn-Zubejra, on je srušio Kabu i iznova je izgradio na te­meljima Ibrahima, a.sTom prilikom je ugrađivao kamenje promjera pet lakata, postavio istočna i zapadna vrata koja su vezana za zemlju u skladu s predanjem koje je čuo od svoje tetke Aiše, majke vjernika, koja je to čula od Allahovog Poslanika, salla­llahu alejhi ve sellem. U tom obliku Kaba je ostala sve dok ga Hadžadž nije smaknuo. On je, kako u Sahihu navodi Muslim od Ata'a, po naredbi halife Abdul-Melika ibn Mervana, sve to vratio u prvobitno stanje. Sunnet je bio da se prihvati to što je učinio Ibn- Zubejr, r.a., jer je on bio taj kojega je Allahov Poslanik posebno volioMeđutim, Abdul-Melik ibn Mervan nije znao za ovaj sunnet. Zato je on, kada je potvrđeno predanje Aiše od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Voljeli smo da smo njega ostavili i ono što je uradio." Muslim u svom Sahihu od Ebi-Kuz'e prenosi da je Abdul-Melik ibn Mervan rekao dok je obilazio oko Kabe: Allah uništio Ibn-Zubejra što je slagao na Majku vjernika govoreći: Od nje sam čuo kako kaže: /123/
Odgovori
#45
"Aiša! Da tvoj narod nije do jučer bio u kufru, porušio bih Kabu, pa bih u njoj postavio još kamenja, jer tvoj narod nije sve potpuno izgradio." Al-Haris ibn Abdullah ibn ebi-Rabi'a je rekao: "Ne govori to, vladaru vjernika, jer i ja sam čuo Majku vjernika kako to govori." On je rekao: "Da sam to čuo prije nego sam je porušio, ostavio bih je onako kako je to izgradio Ibn-Zubejr." Ovaj hadis je pouzdan od Aiše, r.a., budući da se od nje prenosi u više vjerodostojnih predanja, što ukazuje na ispravnost postupka Ibn-Zubejra, pa bi stoga bilo dobro da je tako ostavljenoMalik ibn Enes je zabranio Rešidu, odnosno njegovom ocu Mehdiju, da poruši Kabu i izgradi je ponovo na temeljima Ibrahima, a.s., kako ona ne bi bila predmet razračunavanja među vladarima, pa da je svaki ruši po svom nahođenju. Prema tome, ona će u ovom obliku ostati do kraja ovosvjetskog vremena, sve dok je ne poruši Zu-Sevikatejn iz Abesinije, što se prenosi u oba Sahiha od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /124/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije." Prema predanju Abdullaha ibn Amra ibn Asa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /125/ "Kabu će porušiti Zu-Sevikatejn iz Abesinije, pa će opljačkati njene ukrase i odnijeti prekrivače. Kao da ga gledam kako ćelav i kvrgavih ruku udara po njoj lopatom i krampom." Allah najbolje zna, ali to će najvjerovatnije biti nakon pojave Jedžudža i Medžudža (Goga i Magoga), jer u jednom predanju od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., u Sahihu El-Buharije stoji: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /126/

"Hodočastit će se Kaba i obavljati umra i nakon dolaska Jedžudža i Medžudža." "Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim (muslimanima), i porod naš neka bude Tebi odan, pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i milostiv si." Ibn-Džerir kaže: Pod tim oni misle: "Učini nas dvojicu odanima Tvojoj naredbi, samo Tebi pokornima, da u toj pokornosti nikoga Tebi ne pri­družujemo, da ibadet ne činimo nikome drugome do Tebi." U vezi sa riječima: "i porod naš neka bude Tebi odan." Es-Suddi kaže: "Oni ovim misle na Arape", a Ibn-Džerir kaže: "Tačno je da to obuhvaća i Arape i druge narode, jer su potomci Ibrahima i sinovi Israilovi." Međutim, stav Ibn-Džerira nije u suprotnosti s riječima Es-Suddija budući da izdvajanje Arapa posebno ne negira druge narode Kontekst se, međutim, odnosi na Arape, jer na­kon toga kaže: "Gospo­daru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih" (2:129), što se odnosi na Muhammeda, a.s., koji je jedan od njihU tom smislu, Allah Uzvišeni kaže: "On je Onaj Koji je nepismenim poslao poslanika između njih samih" (62:2), što, pored svega, ne negira da je poslan i crnim i crvenim, kao što i Uzvišeni Al­lah kaže: Reci:

"O ljudi, ja sam Allahov Poslanik svima vama" (7:158), a za to postoji niz neoborivih doka­za. "Pokaži nam obrede naše" znači: pokaži nam ih i pouči nas tim obredima! Od Seida ibn Mensura, s lancem prenosilaca od Mudžahida, prenosi se da je rekao slijedeće: "Džebrail je rekao Ibrahimu: 'Podigni temelje!', pa ih je on podigao. Za­tim mu je pokazao sve obrede hadžaIblis je pokušao da u te obrede hadža nešto svoje doda, ali nije uspio. Zato mu je Allah naredio da na njega baca kamenčiće tri puta, svaki put po sedam kamenčića, i to kod tri džemreta, što je on i učinio. Zatim ga je doveo do Meš'aril-Harama pa do Arefata. Tu je rekao: 'Sada znaš što sam ti pokazao.' On je odgovorio: 'Da.'"

"Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih, jer Ti si doista Silni i Mudri."/129/

Ibrahimova molitva da Allah stanovnicima Harema pošalje poslanika između njih bila je sasvim u skladu s ranije utvrđenom Allahovom odredbom da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bude poslanik nepismenima, odnosno svima iz dva svije­ta (ljudi i džina), kako navodi predanje imama Ah­meda od Irbada ibn Sarije, koji iznosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /127/ "Ja sam kod Allaha pečat vjerovjesnika, dok je Adem bio ilovača. O tome vas obavještava dova moga oca Ibrahima, radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti, snovi moje majke kao i majki drugih vjerovjesnika." Njegove riječi: "radosni nagovještaj Isaa da ću se pojaviti" odnose se na riječi Allaha Uzvišenog: "I da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed..(61:6), a riječi: "i snovi koje je usnila moja majka" pojašnjene su u njegovim riječima u jednom drugom hadisu koji prenosi Ah­med:/128/ "Moja je majka u snu vidjela da je iz nje izišlo svjetlo koje je obasjalo palače Šama", što znači da je ona vidjela to u snu dok je bila trudna, pa je ispripovijedala svojim najbližima, što se potom među njima pročulo i postalo poznatoIsticanje Šama, Sirije, Palestine i Libana, koje obasjava njegovo svjetlo, ukazuje da će ova regija na kraju ovosvjet­skog vremena biti stjecište islama i njegovih pripad­nika,odnosno da će se tu pojaviti Isa. U tom smislu u dva Sahiha stoji: /129/
Odgovori
#46
"Jedna grupa mojih sljedbenika ostat će na Putu istine i njima neće moći štetu nanijeti ko god ih htio poniziti ili im se suprotstaviti, pa će takvi ostati do dana kada Allah bude dao da se ostvari Njegova naredba." U Sahihu El-Buharijevom: /130/ "...i oni će biti u Šamu." Riječi Allaha Uzvišenog: "Knjizi ih poučiti" znače "Kur'anu ih poučiti", a "mud­rosti" znači sunnetuZatim: "i očistiti ih" znači: učiniti da se Allahu pokoravaju i budu Mu iskreniU vezi s riječima: "Ti si, doista, Silni i Mudri" Ibn-Abbas kaže: "To znači silni, koji sve može, i mudri u svojim djelima i riječima, jer On stavlja svaku stvar na svoje mjesto.

"Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe! Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, pa će on i na drugom svijetu biti među dobrima." /130/ Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gospodaru svjetova." /131/ I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije nego kao muslimani." /132/

Ovim riječima Allah Uzvišeni odgovara nevjernicima na njihove idolopokloničke izmišljotine suprotne vjeri Ibrahima Halila, vođe čednih vjernika, koji je vjerovao samo u Gospodara Uzvišenog, ne ostavljajući tu prostor za bilo što drugo i ni za trenu­tak Mu ne pridružujući kao ravnoga bilo koga, tako da se ogradio od obožavanja bilo čega osim Allaha. U tome se ponašao suprotno svojim sunarod­njaci­ma, što je dovelo do toga da se distancira i od svoga oca...! Allah Uzvišeni kaže: I kada Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: "Ja ništa nemam s onima kojima se vi klanjate", "nego samo s Onim Koji me stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati" (43:26-27), zatim kaže: "A Ibrahim je tražio oprosta za svoga oca samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je postalo jasno da je on neprijatelj Alla­hov, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sažaljenja i obazrivosti." (9:114)

Riječi Uzvišenog: "Ko drugi vjeru Ibrahimovu izbjegava do onaj koji ne drži do sebe!" odnose se na onoga koji sebi čini nasilje ne brinući o sebi i loše planirajući time što napušta Put istine i pada u zabludu, odnosno ponaša se suprotno onome kojega je Allah odabrao još od najranijih godina kao primjer upute i pravilnog usmjerenja, učinivši ga Svojim miljenikom na ovome, a jednim od dobrih i sretnih na drugome svijetu, Stoga se postavlja pitanje: Ima li veće gluposti i nemara od izbjegavanja puta Ibrahima, a.s., te nje­govog načina života i zajednice, odnosno pristajanja uz put zablude i stranputice? Zatim riječi Uzvišenog: Kada je njemu Gospodar njegov rekao: "Predan budi!", on je odgovorio: "Ja sam predan Gos­podaru Svjetova", tj. Allah Uzvišeni mu je naredio da bude iskren, te samo Njemu predan i poslušan, a on je na to odgovorio u skladu sa šerijatskom odred­bom i vlastitim predodređenjem "I Ibrahim je, kao i Jakub, to ostavio u amanet sinovima svojim...", tj. u amanet im je ostavio ovu vjeru, islam. Neki predstavnici zdrave tradicije ime Jakub čitaju u akuza­tivu vezujući ga za prethodnu imenicu "sinovima svojim", što znači da je Ibrahim vjeru ostavio u amanet svojim sinovima, kao i svom unuku Jakubu ibn Ishaku, koji je tu bio prisutan. Poznato je a Allah to najbolje zna da se Ishakov sin Jakub rodio dok je Ibrahim, a.s., živio sa Sarom, jer se i "radosna vijest" odnosi na njih: "Pa je Mi obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja-kubom." (11:71)

Jer da za vrijeme njihovog života nije bio živ Jakub, ne bi bilo koristi spominjati ga kao potomka Ishakova. Zatim: "Sinovi moji, Allah je vama vjeru odabrao, i nipošto nemojte umrijeti drukčije nego kao muslimani", što znači: Činite dobro u životu i držite se toga kako bi vam Allah dao da i umrete kao takvi (muslimani) jer čovjek obično i umire onako kako je živio, a bit će i oživljen prema tome kako je umro. Ove riječi nisu u suprotnosti s hadisom: /133/ "Doista jedan čovjek može raditi za Džennet i doći do njega na pedalj ili lakat dužine, a potom ga pretekne Knjiga i on uradi djela stanovnika Džehenema, u koji zatim i uđe"..itd. U nekim predanjima ovoga hadisa, također, stoji: /134/ "Radio je za Džennet, kako to ljudima izgleda, a radio je i za Džehennem, kako to njima izgleda." A Allah Uzvišeni, također, kaže: "A onome koji dijeli i Allaha se boji", "i ono najljepše smatra istinitim", "njemu ćemo put dobra olakšati"; "a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim", "i ono najljepše smatra lažnim", "njemu ćemo put zla olakšati" (92:5-10).

- Da li ste prisutni bili kada je Jakubu smrtni čas došao i kad je sinove svoje upitao: "Kome ćete poslije mene u ibadetu biti?" "Bićemo u ibadetu", odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka, Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se samo Njemu predajemo!" /133/ "Taj je narod prošao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili."/134/

Ukazujući arapskim idolopoklonicima, sinovima Ismailovim, te nevjernicima između sinova Israilovih, na slučaj Jakuba, sina Ishakovog, Allah Uzvišeni na ovome mjestu potvrđuje da je on u smrtnom času ostavio u amanet svojim sinovima da se samo Allahu klanjaju i nikoga Mu ravnim ne pridružuju, pa ih je zapitao: "Kome ćete, poslije mene, u ibadetu biti?" "Kla­njat ćemo se", odgovorili su oni, "Bogu tvome, Bogu tvojih očeva (predaka), Ibrahima, Ismaila i Ishaka..." Ovdje je naglasak na većini, a Ismail je bio njegov amidža. En-Nahhas u vezi s tim kaže: "Arapi često amidžu nazivaju ocem." Ovaj ajet navode kao argu­ment oni koji djeda spominju kao oca i njega čine zaprekom za nasljedstvo braće, kako se to vidi iz riječi Siddika, koje navodi El-Buhari na osnovi predanja Ibn-Abbasa i Ibn-Zubejra, što je u skladu sa mezhe­bom Ebu-Hanife, o čemu će šire biti govora na dru­gome mjestu. Riječima:

"Bogu jedinome" ističe se da samo Njemu pripada obožavanje i da Mu se niko i ništa ne može pridružiti; "i mi se samo Njemu predajemo", tj. samo smo Njemu pokorni i poslušniNaime, islam je vjera svih vjerovjesnika bez obzira na raznovrsnost njihovih šerijatskih propisaO tome govore brojni ajeti i hadisi "Taj je narod prošao", "njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste vi zaslužili", tj. vama ne vrijedi što se vezujete za vjerovjesnike kao što su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i njihovi potomci, ako dobro ne činite, jer njima pripada ono što su oni činili, a vama što vi činite. "i vi nećete biti pi­tani za ono što su oni radili"Zato u predanju stoji: /135/ "Koga uspori djelo, neće ga ubrzati pori­jeklo."

- Oni govore: "Budite židovi, odnosno kršćani, bit ćete na Pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo Ibrahimove prave vjere, jer on nije nikoga Allahu ravnim smatrao."/135/
Odgovori
#47
Muhammed ibn Ishak, s lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa, prenosi: Abdullah ibn Surija el-E'ver je rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sel­lem: "Pravi put je samo ono što mi slijedimo, pa nas i ti slijedi, Muhammede, i bit ćeš na Pravom putu!" Slično su govorili i kršćani, pa je nakon toga Allah objavio riječi: Oni govore: "Budite židovi, odnosno kršćani, i bit ćete na Pravom putu!" Zatim: Ti reci: "Ne, mi smo Ibra­himove prave vjere", tjmi ne želimo slijediti ni židovsku ni kršćansku vjeru, čemu nas vi pozivate, "nego" mi slijedimo "Ibrahimovu pravu vjeru", tjispravnu vjeruEbu-Kilabe kaže: "Pravi vjernik onaj je koji vjeruje u sve poslanike, od prvog do posljednjeg."

- Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dano Musau i Isau, i u ono što je dano vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se Njemu predajemo."/136/

Allah Uzvišeni upućuje Svoje robove, vjernike, da vjeruju u ono što im je objavio posredstvom Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, do u detalje, te ono što je objavio vjerovjesnicima, a.s., prije njih, u općim crtama. U tekstu je posebno spomenuo neke poslanike, a na ostale je samo uopćeno ukazaoUsto, Allah, dž.š., ukazuje im da ne prave razlike između vjerovjesnika, nego da u sve njih vjeruju, te da ne budu kao oni o kojima Allah, dž.š., kaže: - i koji žele između Allaha i poslanika Njego­vih napraviti razliku, pa govore: "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo!", i žele između toga nekakav stav zauzeti /150/"Oni su, zbilja, pravi nevjernici../151/ (4:150) Ebul-Alije, Rebi' i Katade kažu: Unuka Jakubovih bilo je dvanaest, a svaki od njih izrodio je po cijelu zajednicu, pa su zato poznati pod imenom "unuci"Pod imenicom "unuci" ovdje se misli na narode, odnosno, potomke sinova Israilovih, te na objavu koju je Allah objavio vjerovjesnicima između njih, kao što i Musa kaže: "Sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, i učinio vas je vladarima." (5:20) Ibn Ebi-Hatim s lancem prenosilaca od Ma'kila ibn Jesara prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /136/ "Vjerujte u Tevrat, Zebur i Indžil, a držite se Kur'ana!"

"Pa, ako oni budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na Pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda daleko od Pravog puta i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna." /137/ "Allahove vjere se držite! Zar ima ljepše vjere od Allahove?! Mi se samo Njemu pokoravamo." /138/

Uzvišeni Allah kaže: .."ako oni budu vjerovali...", tj. ako budu vjerovali nevjernici između idolopoklonika i sljedbenika Knjige, kao što vi vjerujete u Allaha i Njegove poslanike, ne praveći razlike među njima, "oni su na Pravom putu", tj. oni su na putu Istine "A ako glave okrenu" od Istine i prihvate neistinu nakon što budu imali dokaze za istinu, "oni su onda daleko od Pravog puta i Allah će te sigurno od njih zaštititi", tj. On će te pomoći protiv njih i dati da ih pobijediš, "jer On sve čuje i zna" "Allahova vjera!", tj. Allahova vjera ovdje je navedena u akuzativu i znači: "Držite se Allahove vjere, fitreta." "Zar ima ljepšeg vjere od Allahove?!"; "Mi se samo Njemu pokoravamo", tj. Njemu smo pokorni.

- Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate, kad je On i naš i vaš Gospodar! Nama pripadaju naša djela, a vama vaša djela! A mi smo prema Njemu iskreni." /139/ "Kako možete govoriti da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i unuci njihovi bili židovi ili kršćani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah?" Zar je iko nepravedniji od onoga koji skriva svjedočanstvo istine od Allaha! A Allah motri na ono što vi radite." /140/ "Taj je narod bio i nestao; njemu pripada ono što je zaslužio, a vama pripada ono što ste zaslužili;  vi nećete biti pitani za ono što su oni radili."/141/

Upućujući Svog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da odbaci rasprave idolopoklonika, Allah Uzvišeni kaže: Reci: "Zar s nama o Allahu raspravljate?", tj. zar s nama raspravljate o Jednoći Allaha, iskrenosti prema Njemu i prednosti u slijeđenju Njegovih naredbi i izbjegava­nju Njegovih zabrana, kada je " On naš i vaš Gospodar", tj. kada je On Onaj Koji raspolaže nama i vama, Kojemu pripada svojstvo božanstva i Koji nema ortaka "Nama pripadaju naša djela, a vama vaša djela!", tjmi smo daleko od vas i onoga čemu se klanjate, kao što ste i vi daleko od nas, jer "mi smo prema Njemu iskreni" u pobožnosti i predanosti. Nakon toga, Allah Uzvišeni negira njihove tvrdnje da su Ibrahim i vjerovjesnici poslije njega pripadali židov­skoj, odnosno kršćanskoj vjeri, pa kaže: Reci: "Znate li bolje vi ili Al­lah?", što znači: "Allah to svakako najbolje zna!", a On saopćava da oni nisu bili ni židovi ni kršćani. "Zar je iko nepravedniji od onoga koji skriva svjedočanstvo istine od Allaha!"

U vezi s ovim riječima Hasan el-Basri kaže: "Oni su u Božijoj Knjizi, koja im je dana, čitali da je vjera islam, da je Muhammed Al­lahov poslanik, te da su: Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i unuci bili daleko od židovstva i kršćanstva oni su to posvjedočili pred Allahom i intimno to priznali, ali su potom prikrili to svjedočanstvo. "A Allah motri na ono što vi radite." Ove riječi sadrže žestoku prijetnju i opomenu, ukazujući da Njegovo znanje obuhvaća vaše znanje, odnosno da ćete biti nagrađeni u skladu s tim. Zatim Uzvišeni Allah kaže: "To je narod koji je prošao", tj. prestao postojati. "Njemu pripada ono što je zaslužio, a vama pripada ono što ste zaslužili", tj. njima pripadaju njihova djela, a vama vaša. "Vi nećete biti pitani za ono što su oni radili", tj. vama ne vrijedi vezivanje za njih, ako ih ne slijedite. Stoga se ne ponosite samo time što potječete od njih, sve dok ne budete njih slijedili izvršavajući Allahove naredbe i slijedeći Nje­gove poslanike, koji su poslani da obraduju i opo­menu, i to posebno na pojavu prvaka vjerovjesnika i pečata Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a potom i sve druge vjerovjesnike.
Odgovori
#48
Reći će neki ljudi kratke pameti "Što ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahu pripadaju i istok i zapad; On upućuje na Pravi put onoga koga On hoće." /142/ "Tako smo vas učinili zajednicom sredine, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok. I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od onih koji ne vjeruju, jer to je doista teško bilo svima, izuzev onih kojima je Allah ukazao na Pravi putAllah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše a Allah je prema ljudima doista blag i milostiv."/143/

Pod riječju "maloumnici, ljudi kratke pameti" misli se na idolopoklonike Arape, te židovske svećenike i licemjere, odnosno sve njih, jer ajet ima općenito značenje. Pošto je Allahovom Poslaniku bilo naređeno da se u namazu okreće prema Hramu u Svetom gradu (Kudusu), on je u Meki klanjao između dva ugla, tako da je Kaba bila ispred njega. Pošto nakon preseljenja u Medinu nije imao mogućnosti klanjati između ta dva ugla, Allah mu je naredio da se okreće prema Svetom hramu. To navode Ibn-Abbas, kao i većina učenjaka, koji se međutim razilaze u vezi s pitanjem: kojim putem je to naređeno, da li posredstvom Kur'ana ili na drugi način...? U tom smislu postoje dva mišljenja: Ikreme, Ebul-Alije i Hasan el-Basri smatraju da je okretanje prema Svetom hramu (u Kudusu) bilo određeno na osnovi mišljenja (idžtihada) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemNaime, oni smatraju da je okretanje prema Svetom hramu (u Kudusu) počelo nakon dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, a trajalo je nešto više od deset mjeseci, tokom kojih je on molio Allaha da mu da smjer Kabe, koja je bila kibla i Ibrahima, a.s., što mu je udovoljeno tako da mu je naređeno da se okreće Kabi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tome je obavijestio muslimane, a prvi namaz koji je klanjao okrećući se prema Kabi bila je ikindija.

U vezi s tim u dva sahiha se navodi hadis El-Berra'a, r.a., koji ističe /137/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao okrećući se Svetom hramu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, da je priželjkivao da se okreće prema Hramu u Meki, te da je prvi namaz koji je klanjao okrećući se prema Meki bila ikindija. Tom prilikom s njim je klanjala grupa ljudi. Jedan od njih je izišao, pa je prolazeći pored ljudi u džamiji koji su bili na rukuu rekao: "Tako mi Allaha, klanjao sam sa Vjerovjesnikom okrenuvši se prema Meki", nakon čega su se i oni u istom namazu okrenuli u pravcu Hrama u Meki"En-Nesa'i navodi da je to bio podne namaz koji je klanjan u džamiji "Benu-Seleme", dok u hadisu Nuvejle bint Muslim navodi: /138/ " da im je došla vijest o

tome dok su klanjali podne namaz", a zatim kaže: "Nakon toga su muškarci došli na mjesto žena, a žene na mjesto muškaraca." Stanovnicima Kuba'a, međutim, vijest nije stigla do sabah namaza, kada im je došao jedan čovjek i rekao /139/ da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te noći objavljen ajet u Kur'anu kojim mu je naređeno da se okreće prema Kabi, pa su se i oni tada okrenuli. Naime, u tom trenutku oni su bili licem okrenuti prema Šamu, pa su se tada okrenuli prema Kabi. Ovo pokazuje da ono što nešto derogira, ne može biti prihvaćeno prije nego se spozna, bez obzira što je to ranije objavljeno i dostavljeno, jer onima koji su klanjali ikindiju, akšam i jaciju okrenuti u pravcu Svetog hrama nije naređeno da to ponoveAllah to najbolje zna!

Kada se ovo desilo, neki idolopoklonici, licemjeri, te Sljedbenici Knjige došli su u sumnju i ostali zbunjeni napustivši Pravi put, govoreći: "Što ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?", tj. šta je ovima, pa se jednom okreću prema Svetom hramu, a drugi put prema Kabi? Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio: "Reci, Allahu pripadaju i istok i zapad!", tj. Njemu pripada sve, "pa, kud god se okrenete, tamo je Allahovo lice." (2:115)

"Nije čestitost u tome da okrećete svoja lica prema istoku i zapadu, nego je čestit onaj koji vjeruje u Allaha..." (2:177), tj. kuda god nas Uzvišeni okrene, mi se tamo okrećemo, jer je savršena pokornost u izvršavanju Njegovih naredbi, čak i kada bi nam svaki dan naređivao da se okrećemo u drugom smjeru, budući da smo mi Njegovi robovi, odnosno pod Njegovom voljom. Zato je stvar Njegove velike pažnje prema ummetu Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sel­lem, što ih je uputio da se okreću prema kibli Njegovog miljenika Ibrahima, a.s., pa zatim i kaže: - Reci: "Allahu pripadaju i istok i zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome On hoće." Imam Ahmed donosi predanje s lancem od Aiše da je ona rekla: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je misleći na pripadnike Knjige: /140/ "Ni na čemu nam oni ne zavide kao na petku na koji nas je Allah uputio, a koji su oni izgubili, na kibli na koju nas je Allah uputio, a koju su oni izgubili, te na riječima koje mi izgovaramo za imamom: 'Amin!'" "Učinili smo vas također zajednicom sredine kako biste bili svjedoci protiv drugih ljudi, i kako bi Poslanik bio svjedok protiv vas." Riječ "srednji, središnji, ugledni" ovdje znači isto što i riječ "najbolji, odabran, ugledan" Tako se, npr., kaže: "Muhammed je najbolji u svom rodu", tj. naj­plemenitijeg roda", zatim: "Kurejšije su najugled­niji Arapi po porijeklu", tj. Najbolji.

U to spada i sintagma "srednji namaz", koja znači "najvredniji namaz", a to je ikindija. Prema tome, Uzvišeni je učinio ovu zajednicu najboljom "zajedni­com sredine" time što ju je odlikovao najsavršenijim propisima, najboljim metodama i najjasnijim pravcem, kao što i kaže: "On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško dao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. On vas je ranije, a i na ovome mjestu, muslima­nima nazvao da bi Poslanik bio svjedok vama, te da biste vi bili svjedoci ostalim lju­dima." (22:78) Imam Ahmed prenosi od Ebu-Seida da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /141/ Na Sudnjem danu bit će pozvan Nuh i tada će mu biti rečeno: "Jesi li dostavio obja­vu?", a on će odgovoriti: "Da." Zatim će biti pozvan njegov narod i postavit će mu se pitanje: "Je li vam dostavio objavu?", a oni će odgovoriti: "Nije nam dolazio nijedan poslanik, niti bilo ko drugi!" Nuhu će tada biti rečeno: "Koga imaš za svjedoka?", a on će reći: "Muhammeda i njegov ummet." Zatim kaže: Zato Allah Uzvišeni kaže: "Tako smo vas učinili zajednicom sredine." Riječ "sredina" znači pravednost. Vi ćete biti pozvani i njemu ćete svjedočiti da je dostavio objavu, a potom će on vama svjedočiti." (Prenose: El-Buhari, Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže prema predanjima od Ibn-E'meša)
Odgovori
#49
U hadisu koji prenosi Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija stoji: /142/ ...pa će zatim biti pozvan Muhammed i njegov ummet i postavit će im se pi­tanje: "Da li je ovaj dostavio objavu svome narodu?", a oni će odgovoriti: "Da." Tada će im biti rečeno: "Kako vi znate?", a oni će odgovoriti: "Došao nam je naš Poslanik i izvijestio nas da su poslanici dostavili objavu." U tom smislu Allah, dž.š., kaže: "Tako smo vas učinili za­jednicom sredine", tj. pravednom zajednicom, "kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok" Riječi Uzvišenog: "I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo zato da bismo istakli one koji slijede Poslanika od onih koji se vraćaju nazad, jer to je, doista, teško bilo svima izuzev onim kojima je Allah ukazao na Pravi put." Dakle, Uzvišeni Allah kaže: "Muhammede, Mi smo ti propisali da se prvo okrećeš prema Svetom hramu, a zatim smo ti naredili da se okrećeš prema Kabi, kako bismo pokazali ko te slijedi, pokorava ti se i okreće se s tobom kuda god ti kreneš, za razliku od onih koji se vraćaju nazad napuštajući svoju vjeru." "Iako je to, doista, teško", tj. taj čin okretanja od Svetog hrama prema Kabi, odnosno, iako je to veliko i teško u duši, izuzev za one čija je srca Allah uputio i koji s uvjerenjem priznaju istinitost Poslanika, te priznaju da je sve što im je on donio Istina, u koju nema sumnje, da Allah čini što hoće, sudi kako hoće, te, prema tome, On može dati u obavezu Svojim robovima šta hoće, derogirati šta hoće, te da On posjeduje savršenu mudrost i apsolutni dokaz za sve, za razliku od onih u čijim je srcima bolest.

Jer, čim se bilo što desi, kod njih se javlja sumnja, dok se kod onih koji vjeruju pojačaju uvjerenje i potvrdni stav. Uzvišeni Allah kaže: "I Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima to samo propast povećava." (17:82) Neki smatraju da su preteče, prvi muhadžiri i en­sarije, bili ti koji su klanjali prema dvije kible, što po­kazuje da su pripadnici Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta bili savršeno pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku, te da su svi izvršavali Allahove naredbe. Neka Allah svima njima bude zadovoljan. "Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše", tj. da propadne vaš namaz u kojem ste se ranije okretali prema Sve­tom hramu, odnosno da se izgubi nagrada koja vam kod Allaha pripada za to. U jednom sahih hadisu od Bera'a prenosi se da je rekao: Kada su neki ljudi koji su klanjali prema Svetom hramu umrli, tada su neki govorili: "Kakav je njihov status u vezi s tim pita­njem?", pa je Allah Uzvišeni objavio: "Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše", tj. dok ste se okretali prvoj kibli, vjerovali u Vjerovjesnika i slijedili ga u ok­retanju prema drugoj kibli, naime, dat će vam nag­radu i za prvu i za drugu kiblu, jer "Allah je, doista, blag i milostiv" .

U sahih hadisu stoji /143/ da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio jednu zarobljenu ženu, odvojenu od svoga djeteta, kako ga traži i kako svako dijete koje ugleda kod neke od zarobljenica prislanja uza svoja prsa, te kako je svoje dijete, kada ga je našla, odmah prigrlila i dala mu da doji Allahov Poslanik je rekao: "Šta mislite, bi li ova žena bacila svoje dijete u vatru ako bi bila u stanju da to ne učini?" Prisutni su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, odgovorili: "Ne bi, Allahov Poslaniče!" Na to je on kazao: "Kunem se Allahom da je On (Allah) milostiviji prema Svojim robovima nego ova žena prema svom djetetu."

"Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu i Mi ćemo ti sigurno dati da se okrećeš prema kibli koju ti želiš; pa, okreni lice svoje prema Časnom hramu! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njemu. Doista oni kojima je dana Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah nije nemaran prema onome što oni rade."/144/

Ali ibn Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Prvo što je dokinuto u Kur'anu bilo je okretanje u namazu (kib­la). Na početku, kada je promijenjena kibla, nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pre­selio u Medinu, u kojoj je najveći dio stanovništva bio židovskog porijekla, Allah je naredio da se okreće prema Svetom hramu (u Kudusu), što je obradovalo židove Allahov Poslanik okretao se prema Svetom hramu više od deset mjeseci, ali je žudio da se okreće prema kibli Ibrahimovoj, moleći Allaha Uzvišenog i pogledajući u nebo, pa je Allah objavio ajet: "Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu" do riječi: "pa, okrenite lica svoja prema Časnom hramu", tj. u pravcu njega. Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /144/ "Hram je kibla za one koji su u džamiji, džamija je kibla za one koji su u Haremu, a Harem je kibla za stanovnike Zemlje, za moj ummet i na zapadu i na istoku." U hadisu Nuvejle bint Muslim stoji: /145/

"Dok su ljudi bili u džamiji Benu-Haris, umjesto da se okreću prema Sve­tom hramu, promijenili su pravac u smjeru Kabe na­kon što im je došao jedan čovjek s naredbom da promijene kiblu i okreću se prema Kabi." Zatim kaže: Jedan čovjek iz plemena Benu-Harise govorio mi je kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /146/ "To su ljudi koji vjeruju u neviđeno (gajb)", a zatim: "I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njemu." Dakle, Uzvišeni Allah naređuje da se okreće prema kibli sa svih strana svijeta, i istoka i zapada i juga i sjeveraIzuzetak čini jedino klanjanje nafila namaza na putu, jer se tada klanja u pravcu u kojem ide karavan (sredstvo prije­voza), a srcem okrenutim prema Kabi, odnosno, kod klanjanja za vrijeme sukoba i borbi, kada se nema mogućnosti tražiti pravacIsto tako, onaj koji ne zna pravac kible može se okretati na osnovi vlastite pro­cjene (idžtihad), makar ona bila pogrešna, jer Allah, dž.š., ne obavezuje nikoga iznad njegovih moguć-nosti. Šerijatsko pitanje: Na osnovi riječi Allaha Uzvišenog "lica svoja okrenite prema njemu", pripadnici malikijskog mezheba dokazuju da onaj koji klanja gleda ispred sebe, a ne u mjesto gdje obavlja sedždu, budući da bi se pritom morao nagnuti, što je po njihovom mišljenju suprot­no uspravnom stajanju u namazu (kijam).
Odgovori
#50
Međutim, većina učenjaka smatra da treba gledati u mjesto gdje se obavlja sedžda, što je po njihovom mišljenju izrazitiji vid pokornosti i skrušenosti o kojima govori i hadis. "Doista oni kojima je dana Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova." To znači, židovi, koji nisu prihvatili da se okrećete prema Kabi umjesto dotadašnjeg okretanja prema Svetom hramu u Kudusu, znaju na osnovi opisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog ummeta u knjigama njima objavljenim, da će Allah Uzvišeni tebi odrediti da se okrećeš prema Kabi. Međutim, sljedbenici Knjige, zbog zavisti, nevjerovanja i tvrdoglavosti svoje, to krijuZato im Allah Uzvišeni upućuje prijetnje riječima: "A Allah nije nemaran prema onome što oni rade."

"I kada bi ti onima kojima je dana Knjiga sve dokaze donio, oni opet neće prihvatiti tvoju kiblu, kao što ni ti nećeš prihvatiti njihovu kiblu, niti će iko od njih prihvatiti kiblu drugoga. A ako bi se ti za njihovim željama poveo nakon što ti je došlo znanje, tada bi sigurno nepravedan bio."/145/

Allah Uzvišeni obavještava Svoga Poslanika, salla llahu alejhi ve sellem, da, bez obzira kako vjerodostojne dokaze on bude donio, židovi to neće prihvatiti zbog nevjerovanja, tvrdokornosti i suprotstavljanja onome što i sami znaju o njegovom poslanstvu Zatim kaže: "kao što ni ti nećeš prihvatiti njihovu kiblu". To znači da on ni na koji način ne slijedi njihove želje, odnosno da se on nije okretao prema Svetom hramu zato što je to kibla židova, nego je to činio po naredbi Allaha Uzvišenog. Navedene riječi Uzvišenog: "A ako bi se ti za njihovim željama poveo nakon što ti je došlo znanje, tada bi sigurno nepravedan bio" sadrže žestoko upozorenje sup­rotstavljanju istini nakon spoznaje iste, jer je dokaz za onoga koji to poznaje važniji nego za bilo koga dru­goga. Ove riječi upućene su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali se odnose na sve njegove sljed­benike, njegov ummet.

"Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju." /146/ "Istina je od Gospodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."/147/

Uzvišeni Allah kazuje da učenjaci među sljedbeni­cima Knjige poznaju autentičnost misije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što poznaju svoje sinove među sinovima drugih ljudi, jer nema toga koji će posumnjati niti imati dvoumljenja da prepozna svog sina kada ga vidi među sinovima svih ljudi svijetaNakon toga, Uzvišeni saopćava da oni i pored izvjesnosti i potvrđenog znanja "prikrivaju istinu", tjod ljudi skrivaju osobine Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, navedene u njihovim knjigama, "iako to oni znaju", a potom daje stabilnost Svom Vjerovjes­niku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima, kazujući im da je ono što on donosi istina u koju nema sum­nje niti bilo kakve dileme, pa kaže: "Istina je od Go­spodara tvoga, pa zato nikako ne budi od onih koji sumnjaju."

"Svako ima svoj pravac prema kojem se okreće, pa se natječite u dobrima! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati. Allah doista, sve može!"/148/

El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa: Riječima "Svako ima pravac kojem se okreće" ukazuje se na pripadnike (različitih) vjera, a zatim kaže: "Svaki narod ima kiblu kojoj se sa zado­voljstvom okreće Allahov pravac je onaj kojemu se okreću vjernici." Ebul-Alije kaže: "Židov ima pravac kojemu se on okreće, kršćanin pravac kojemu se on okreće, a vas, pripadnici ummeta, On upućuje prema pravcu (kibli) koji je prava kiblaOvaj ajet sličan je slijedećim riječima Uzvišenog: "Svakom od vas dali smo zakon i pravac, a da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne zajednice učinio. Jer On hoće da vas iskuša onim što vam propisuje! Zato se natječite da jedni druge u dobrima preteknete! Allahu ćete se svi vratiti." (5:48) U ovome ajetu zatim kaže: "Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati. Allah, doista, sve može." To znači da On ima moć da vas sakupi iz zemlje i kada se vaša tijela i likovi razgrade.

"I iz svakoga mjesta u koje dođeš, ti lice svoje u pravcu Časnog hrama okreni; to je doista Istina od Gospodara tvoga; Allah ne zanemaruje ono što vi radite." /149/ "I iz svakog mjesta u koje dođeš, ti lice svoje prema Časnom hramu okreni!; i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema njemu okrećite, da  vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, izuzev onih između njih koji nepravdu čine. Njih se ne bojte, nego se Mene bojte, da bih blagodat Svoju prema vama upotpunio i da biste na Pravom putu bili."/150/
Odgovori


Verovatno Povezane Teme…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 2.417 29-12-2022.22:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 643 18-11-2022.11:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 533 18-11-2022.11:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: