Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
bekare sura kesir el ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Bekare
#11
Kao znak Svoje milosti prema čovjeku Allah Uzvišeni ukazuje na položaj čovjeka prije stvaranja i kaže: "A kada Gospodar tvoj reče melecima...", tjpričaj to, Muhammede, svom narodu!: "Ja ću na Zemlji halifu postaviti", znači ljude koji će jedni druge stoljećima i generacijama nasljeđivati kao što Uzvišeni kaže:"On je Onaj Koji vas je međusobnim nasljednicima na Zemlji učinio" (35:39) i to je ispravan komentar riječi , za razliku od mišljenja onih koji kažu da je Adem Allahov namjesnik na Zemlji, na osnovi riječi Allaha Uzvišenog: "Ja ću na Zemlji halifu postaviti." U vezi s riječima Allaha Uzvišenog: "Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered širiti?" Abdurrezzak navodi od Ma´mera, a on od Katade: Kao da ih Allah obavještava da, ukoliko na Zemlji bude stvorenja koja nered šire i krv prolijevaju, pa kaže:  "Oni rekoše: 'Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered širiti i krv prolijevati, što su riječi meleka i to ne kao izraz suprotstavljanja Allahu, kako se to nekad čini, jer Allah meleke predstavlja takvima da oni ne izlijeću svojim govorom ispred Njega i ne postavljaju bilo kakvo pitanje bez Njegove dozvole." Ibn-Džurejdž kaže: Oni su samo kazali ono što ih je Allah obavijestio u vezi sa stvaranjem Adema pa su rekli: "Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će nered na njoj širiti i krv prolijevati". U vezi s tim, Ibn-Džerir kaže: Neki navode da su meleci kazali to što su kazali jer im je Allah dozvolio da postave pitanje nakon što ih je obavijestio da će potomci Adema (čovjeka) takvi biti, pa su zato kazali:  "Zar ćeš na njoj postaviti onoga koji će nered širiti i krv prolijevati?" ukazujući da u ovoj vrsti ima takvih koji će to činiti. To je pitanje kojim se želi nešto saznati, ali i otkriti smisao (mudrost). Odgovarajući na to, Allah Uzvišeni je rekao: On je rekao: "Ja znam ono što vi ne znate", tj Ja znam viši interes u stvaranju ove vrste unatoč lošim stvarima koje spominjete, a to vi ne znate. Jer, Ja ću među njima postaviti vjerovjesnike, poslanike, dobre ljude, bogougodne. U vezi sa smislom riječi "Ja doista znam ono što vi ne znate!" navest ćemo kasnije, inšaallah, predanja Ibn-Mes'uda, Ibn-Abbasa i još nekih ashaba.

- I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melecima i reče: "Kažite Mi imena njihova, ako istinu govorite!" /31/ "Subhanallah!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio! Samo si Ti Znalac Mudri."/32/ "O Ademe", reče On, "kaži im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?"/33/

Ovo je pozicija u kojoj Allah spominje Adema dajući mu čast nad melecima jer ga je Allah Uzvišeni poučio onome čemu nije poučio meleke, pa kaže: "On je Adema svim imenima poučio!", tjpoučio ga je imenima svih stvorenja, od najviših do najnižih. Ovo potvrđuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi sa "velikim šefaatom": /57/ Oni će doći Ademu i kazati mu: "Ti si praotac ljudskog roda! Allah te stvorio Svojom ru­kom, učinio da ti meleci sedždu učine, i poučio te imenima svake stvari" (iz hadisa u Sahihu El-Buhari­jevom, što pokazuje da ga je Allah poučio imenima svih stvorenja, i kaže: "...a onda ih predoči melecima", tjpredočio im je nazive. Riječi: "predočio ih je" dolaze u obliku "općenitosti", što obuhvaća i razumna i nera­zumna bića, kao što Allah Uzvišeni kaže: "Allah sve životinje od vode stvara, pa neke od njih na trbuhu puze, a neke na dvije noge idu..." (24:45) U svome komentaru Es-Suddi navodi predanje od Ebu-Malika, odnosno Ebu-Saliha, Ibn-Abbasa, Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba: "Adema je poučio svim imenima, a zatim ih je predočio melecima", tj. Izložio je stvoreni svijet melecima. "Kažite Mi imena njihova ako istinu govorite!", tj. kažite Mi imena stvorenja koja sam vam predočio. Budući da su meleci mislili da Allah neće stvoriti nijedno stvorenje koje zna više od njih, On im kaže: "ako isti­nu govorite kada tvrdite da znate više od svakog Mog stvorenja, pa i Adema, kažite Mi imena stvorenja koja sam vam predočio!"

To navode Hasan i Katade Es-Suddi navodi od Ebu-Saliha, on od Ibn-Abbasa, a ovaj od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba: "...ako istinu govorite", misleći da će svi potomci Ademovi nered širiti i krv prolijevati! Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa da to znači: Zar ćeš na njoj postaviti onoga koji će nered širiti i krv prolijevati mimo nas, ili nekoga od nas?! Mi Tebe veličamo, hvalimo i štujemo! Znači, oni su mislili da će svi ljudi krv prolijevati i nered na Zemlji širiti, ne znajući da će među njima biti i vjerovjesnika i bogougodnih i dobrih! Zato Allah Uzvišeni kaže: "Kažite Mi imena njihova!", pokazujući njihovu nemoć "ako is­tinu govorite", tvrdeći da će oni krv prolijevati i nered na Zemlji širitiAko ne znate imena ovih koje sam vam predočio i koje vidite, vi pogotovo ne možete znati stvari skrivene! "Subhanallah!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si, doista, Znalac Mudri", tjZnalac svake stvari, Mudar u Svom stvaranju i naredbi, u pouci i zabrani po Svojoj voljiU svemu tome, Ti posjeduješ mudrost i savršenu pravednost! Riječ znači da je čist od svakog nesavršenstva.

Omer je rekao Aliji: "Nema drugog boga osim Allaha", mi smo to spoznali, a šta to znači "Subhanallah!?" Alija je odgovorio: "To je govor koji Allah voli, kojim je zadovoljan, voli da se izgovara." Neki je čovjek pitao Mejmuna ibn Mehrana o riječima (Subhanallah!), pa je on odgovorio: "To je go­vorkojim se Allah veliča i kojim se sve ostalo izdvaja kao niže od Allaha. Znanje o tome prepustite Njemu i Njegovoj Veličini, jer On je Znalac Mudri!" Zatim Allah kaže: "O Ademe", reče On, "kaži im njihova imena!" I kada im on kaza imena njihova, Allah reče: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?!" /33/ Zejd ibn Eslem navodi: Rekao im je: "Ti Džebraile, ti Mikaile, ti Israfile...", dok nije nabrojao imena svih, a Mudžahid kaže: "Znači ime svake stvari!" Od Seida ibn Džubejra, Hasana i Katade na­vodi se slično predanje..Pošto se u govoru kojim je Allah Uzvišeni obavijestio meleke o imenima poka­zala prednost Adema, a.s., nad melecima, Allah je rekao: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što pokazujete i što krijete?!" /33/ Ibn-Džerir navodi: "U vezi s tim najjače je mišljenje Ibn-Abbasa, a to je da se značenje riječi Uzvišenog Allaha: "Ja znam ono što vi pokazujete" odnose na njihove riječi: "Zar ćeš na njoj postaviti onoga koji će nered širiti i krv pro­lijevati?!"
Odgovori
Hvala od:
#12
Ustvari oni su prešutjeli ono što su znali o Iblisovom suprotstavljanju Allahovim naredbama, te njegovoj oholosti i nepokornosti prema Njemu, oso­binama s kojim ga je Allah stvorioŠto se tiče sumnje u vezi sa riječima Allaha, dž.š.: "i što krijete", tjda je glagol ovdje u množini, iako se odnosi na Iblisa, koji je u sebi krio grijeh prema Allahu, a što je jednina, možemo reći: Arapi su običavali reći: "Pobije­na je vojska i poražena...", iako je pobijena ili poražena jedna (jedinica) ili njen dio. Na isti način izražava se i Kur'an u nekim ajetima, kao npr.: "Doista oni koji te dozivaju ispred soba." (49:4) Ovdje je glagol "oni koji te dozivaju" u množini iako se odnosi na jednog člana plemena Benu-Temim, koji je zvaoIsto je i u navedenom ajetu: "Ja znam ono što vi pokazujete i što krijete."

"A kad rekosmo melecima: 'Ničice padnite Ademu!', oni ničice padoše svi izuzev Iblisa. On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik."/34/

Ovo je velika počast Ademu, a.s., od Allaha Uzvišenog, čime je odlikovao njegov porodAllah obavještava da je melecima naredio da ničice padnu Ademu kao što se navodi i u naprijed navedenom "hadisu šefaata": /58/ "...Tebi su ničice pali Njegovi meleci", kao znak počasti, veličanja, poštovanja, predanosti i pokornosti Allahu Uzvišenom, budući da je to stvar izvršenja Njegovog naređenjaKatade kaže: Riječi Uzvišenog Allaha: "A kad rekosmo melecima: ’Ničice padnite!'", znače pokornost Allahu i padanje ničice Ademu. Izražavajući pokornost Allahu, svi meleci izuzev Iblisa pali su ničice Ademu. "Oni ničice padošeše svi izuzev Iblisa.

On ne htjede, uzoholi se i postade nevjernik." Postoji više opisa Iblisa prije nego je učinio ovaj grijeh. Za ilustraciju navest ćemo neke: navodi se da je on bio jedan od meleka, poznat kao džin, da je bio prvak džina i čuvar Dženneta, da je imao vlast na zemaljskom nebu kao i na Zemlji i sl. Međutim, Ibn-Džerir navodi lanac predanja od Hasana da je rekao: "Iblis uopće nije bio melekOn predstavlja osnov džina, kao što Adem predstavlja osnov ljudi." Ovo je vjerodostojno (sahih) predanje od Hasana. Dakle, pošto je Allah naredio melecima da se poklone, što se odnosilo i na Iblisa, koji je prije te neposlušnosti bio dobar Allahov rob, meleci su (izuzev Iblisa) to učinili izražavajući pokornost AllahuIblis je to odbio i, kao Allahov neprijatelj, uzoholio se zbog zavisti na počasti koju je Allah ukazao Ademu, rekavši:

"Ja sam od vatre, a on je od zemlje!" Ova neposlušnost, čiji je neposredan uzrok oholost, pred­stavlja početak njegovih drugih pogrešaka, jer i u sa­hih hadisu je potvrđeno: /59/ "U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude oholosti makar i koliko zrno gorušice!" Budući da su u srcu Iblisa bili i oholost, i nevjerstvo, i tvrdoglavost (inad), bilo je nužno da se udalji i odstrani od Allahove milosti, tako da je on zbog svoje nepokornosti postao nevjernikomIma mišljenja da se poklonjenje (sedžda) odnosilo isključivo na zemaljske meleke, iako je ispravnije da su se poklonili svi meleci, i zemaljski i nebeski. I slijedeći ajet ima općenito značenje: "Svi su se meleci zajedno poklonili izuzev Iblisa..." (15:30)

- I Mi rekosmo: "O Ademe, živite ti i žena tvoja u Džennetu i jedite u njemu gdje god želite, ali se ovome drvetu ne približujte, pa da time nepravdu učinite!" /35/ "Ali, šejtan ih navede na grijeh u zbog njega (drveta) i izvede ih iz onoga u čemu su bili!" "Siđite!" rekosmo Mi" Jedni drugima ćete neprijatelji biti, do određenog vremena vaše je boravište i uživanje neko vrijeme!"/36/

Obavještavajući o onome čime je počastio Adema, Allah Uzvišeni kaže da je On, dž.š., naredio melecima da mu se poklone, što su oni i učinili, izu­zev Iblisa, te da mu je dao da stanuje u Džennetu gdje hoće i da u udobnosti i izobilju tamošnjem jede što hoće i gdje hoće. Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prenosi od Ebu-Zerra, r.a., da je pričao: /60/ Rekao sam: "Allahov Poslaniče, šta misliš o Ademu? Je li on bio vjerovjesnik?" Rekao je: "Da, bio je vjerovjesnik i poslanik s kojim je Allah razgovarao, licem u lice", tj. lično (direktno). Zatim kaže: "živite, ti i žena tvoja, u Džennetu". Postoje razilaženja u pogledu mjesta Dženneta u kojem je Allah dao da živi Adem, tj. da li je Džennet na nebu ili na Zemlji?! Većina smatra da je na nebu, dok muteziliti i kaderije ističu da je na Zemlji! To će se, inšaallah, objasniti u suri "Bedemi"Muhammed ibn Ishak ističe da se iz konteksta ajeta vidi da je Hava stvorena prije Ademovog ulaska u Džennet, iako ima mišljenja da je Hava stvorena nakon njegovog ulaska u Džennet.

To ističe Es-Suddi u haberu koji navodi od Ebu-Malika, zatim od Ebu-Saliha, potom od Ibn-Abbasa, pa od Murre, Ibn-Mes'uda i nekih ashaba, a glasi: Adem je jedno vrijeme hodao sam, bez žene, po Džennetu. Jednom je zaspao, a kada se probudio, pored glave bila mu je žena koju je Allah stvorio od njegovog rebra. On je upitao: "Ko si ti?", pa mu je odgovorila: "Žena." Rekao je: "Zašto si stvorena?" Ona je kazala: "Da ti nađeš smiraj kod mene." Gle­dajući sve što on zna, meleci su mu rekli: "Ademe, kako joj je ime?" "Hava" odgovorio je on. Oni su upitali: "Zašto Hava?" On je odgovorio: "Jer je stvorena od nečega živog!" Što se tiče riječi: "ali se ovome drvetu ne približujte", što je obavijest od Allaha Uzvišenog i ispit za Adema, postoje razilaženja u pogledu toga: kakvo je to drvo? Ima mišljenja da je to čokot grožđa, da je pšenica, da je drvo smokve, da je trn, trma*, palma i sl. Tačno je, međutim, da je to u Džennetu, neko drvo čiju vrstu nije naveo ni Kur'an niti sunnet, te da poznavanje koje je vrste ne donosi korist, kao što nepoznavanje ne donosi štetu.
Odgovori
Hvala od:
#13
Ovako navodi Ibn-Džerir, a slično misli i Er-Razi, koji u svom Komentaru također ne daje precizno tumačenje. Riječi Uzvišenog: "Ali, šejtan ih navede na grijeh u vezi sa njime", dakle, zbog toga što su jeli s tog drveta Allah ih je udaljio, jer su posrnuli u grijeh i nepokornost prema Allaho­voj naredbi "i izvede ih iz onoga u čemu su bili!", tj. iz odjeće, udobnog stana, rahatluka i blagostanja. "Siđite!" rekosmo Mi "Jedni drugima ćete neprijatelji biti, do određenog vremena vaše je boravište i uživanje do određenog vremena!" /36/, tj. boravak, opskrba i životne sudbine, "do određenog vremena" kada će, potom, nastupiti Dan sudnji.

Postoje različita predanja u pogle­du mjesta silaska Adema, Have i šejtana: ima mišljenja da je sišao u Indiji zajedno sa Crnim kamenom, te da se Hava spustila u Džiddi, a Iblis u mjestu Destimisan nedaleko od Basre. To prenosi Ibn-Hatim, Abdurrezzak navodi slijedeće: Ma´mer kaže: "Izvijestio me je Awf, a lanac prenosilaca se veže za Ebu-Musa'a, koji kaže: 'Kada je Allah dao da siđe Adem iz Dženeta na Zemlju, On ga je poučio vještinama pravljenja svega i opskrbio plodovima dženetskim! Dakle, vaši plodovi ovdje su dženetski plodovi, samo što se ovi mijenjaju, a oni tamo ne mijenjaju!'"

Muslim i En-Nesa'i od Ebu-Hurejrea pre­nose da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /61/ "Najbolji dan u kome izlazi sunce jeste petak. Tog dana stvoren je Adem, uveden je u Džennet i toga dana izveden je iz Dženneta." Er-Razi kaže: "Znaj da ovaj ajet sadrži prijetnju za svaki grijeh!"

"I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje; On je milostiv."/37/

Navodi se da su ove riječi protumačene riječima Allaha Uzvišenog: "Gospodaru naš", rekoše oni "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgublje­ni." (7:23) Ovo se prenosi od Mudžahida, Seid ibn Džubejra, Ebu-Alije, Rebi' ibn Enesa, Hasana, Katade, Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, Halida ibn Mi'dana, Ata' el-Horasanija i Abdurrahmana ibn Zejda ibn EslemaSufjan es-Sevri navodi od Abdul­aziza ibn Refi'a: Čovjek koji je čuo od Mudžahida, koji prenosi od Ubejda ibn Umejra, navodi da je rekao: "Adem je kazao: 'Moj Gospodaru, da li si gri­jeh koji sam počinio zapisao meni prije nego si me stvorio ili sam ga ja izmislio?'” Odgovorio mu je: "To sam ti zapisao prije nego sam te stvorio!" Rekao je: "Oprosti mi, kao što si mi zapisao!" Zatim kaže:

"U vezi s tim su riječi Uzvišenog: "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti!" Od Ibn-Abbasa se navodi: Adem, a.s., je rekao: "Nisi li me Ti Svojom rukom stvorio?" Njemu je odgovoreno: "Dakako." "I udahnuo mi život?" Rečeno mu je "Da." "I zapisao mi da učinim ovo?" Odgovoreno mu je: "Da." Zatim je rekao: "Ako se pokajem, hoćeš li me vratiti u Džennet?" Rekao mu je: "Da." Ovako prenose El-Avfi, Seid ibn Džubejr, Seid ibn Ma'bed, a El-Hakim u svom Mustedreku to pripisuje Ibn-Abbasu.

Merfu' hadis, sličan ovome, prenosi Ibn EbiHatim od Mudžahida i kaže: Te riječi su: "Moj Bože! Nema drugog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i zahvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista učinio nepravdu, pa oprosti mi, jer Ti doista najviše praštaš. Moj Bože! Nema dru­gog boga osim Tebe; Tebi pripada veličina i hvala, Gospodaru moj; Sebi sam doista neprav­du učinio, pa primi moje pokajanje; Ti zbilja primaš pokajanje i milostiv si." Riječi Allaha Uzvišenog:"On doista prima pokajanje i milostiv je", tj. On prima pokajanje od onoga ko se Njemu pokaje i zatraži oprost. Ovo je sastavni dio Njegove milosti pre-ma Svojim robovima.

- Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati." /38/"A oni koji ne budu vjerovali i ajete Naše budu poricali bit će stanovnici Džehennema (Vatre), gdje će vječno ostati."/39/

Navodeći opomenu koju je uputio Ademu i njegovoj supruzi, te Iblisu, prilikom njihovog udaljava­nja iz Dženneta, kao i svim njihovim sljedbenicima, Uzvišeni Allah kaže da će On slati knjige i poslanike s objašnjenjima i jasnim uputama, tako da za "onoga koji bude slijedio uputu", odnosno, one koji prihvate knjige koje budu objavljene i poslanike koji budu izaslani, "za njih neće biti straha" za ono što ih čeka na Sudnjem danu, "niti će oni tugovati" za onim što im je prošlo na dunjaluku (ovome svijetu), kao što Allah Uzvišeni kaže u suri Taha:

"Izlazite iz njega svi", reče On, "jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj koji bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesretan biti." (20: 123) Zatim: "A oni koji nisu vjerovali i ajete Naše su pori­cali, bit će stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati." (64:10) Dakle, nema izlaza niti spasa.U vezi s tim, Ibn-Džerir navodi hadis s neprekinu­tim lancem, koji seže do Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selle­m, rekao je: /62/
Odgovori
Hvala od:
#14
" Što se tiče stanovnika Vatre, koji­ma to i pristoji, oni tamo neće umrijeti, niti će živjeti! To su ljudi koje je zbog njihovih grijeha zadesila Vat­ra, koja ih umrtvljuje, pa kada postanu ugljenisani, tada im se dozvoli šefaat." /Hadis prenosi Muslim od Šu'be, koji to navodi od Ebu-Seleme./

"O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao! I samo se Mene bojte!" /40/ "Vjerujte u ono što sam objavio potvrđujući da je istinito ono što vi imate i ne budite prvi koji u to ne vjeruju! Ne prodajite riječi Moje za bagatelnu cijenu i samo se Mene bojte!"/41/

Pozivajući sinove Israilove na ovaj način, Allah Uzvišeni ih podsjeća i kaže: "O sinovi Israilovi!", tj.: O sinovi dobrog, Allahu pokornog roba, budite kao što je bio i vaš otac pokoran Allahu, na Putu istine! Kao što je uobičajeno reći: "O sine plemenitog, budi plemenit kao i tvoj otac!" To znači: O sinovi Israilovi, vjerujte u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i slijedite Istinu, koja vam je došla posredstvom njego­vim! Israil je ovdje Jakub, a.s"I sjetite se blagoda­ti Moje koju sam vam podario", tj. sjetite se Allahove blagodati kojom vas je spasio od ropstva kod Faraona, koji je rascijepio kamen, spustio manu i prepelice te učinio između vas vjerovjesnike i poslanike.

"I ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao!" Ovim se traži da ispune obavezu koja je dana u Tevratu, tjda slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako to budu učinili, i Allah Uzvišeni će izvršiti Svoju obavezu u pogledu grijeha koje su počinili i uvest će vas u Džennet. "I samo se Mene bojte!", tj. imajte strah jedino od Mene! Sa "podsticanja" Allah ovdje prelazi na "prijetnju" odgovorima koje je dao onima prije njih, u vidu kazne koja im je poznata, pozivajući ih uz podsticaj i prijetnju kako bi se eventualno vratili Istini i slijedili Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem "Vjerujte u ono što sam objavio potvrđujući da je istinito ono što vi imate", tj. vjerujte u Kur'an, koji sadrži vjeru u Allaha i Njegova Poslanika, kao što imate i u Tevratu zapisano ime Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, gdje vam je naređeno da u njega vjerujete, da ga podržavate i slijedite Kur'an, koji je njemu objav­ljen Stoga, "nemojte biti prvi koji ne vjeruju" tj. prvi među sinovima Israilovim koji ne vjeruju. Misli se isključivo na židove iz Medine, kojima je prvim između židova dostavljen Kur'an, iako ne i prvim uopće, budući da su arapski mnogobošci bili prvi koji nisu vjerovali. Ovdje se, međutim, misli isključivo na židove Medine.

Zatim slijedi: "I ne prodajite moje ajete za bagatelnu cijenu!" , tj. za vjeru u Moje ajete i potvrdu poslanstva Mog Poslanika ne uzimajte u zamjenu ovaj svijet i strasti njegove, jer to je malehno i prolazno Abdullah ibn Mubarek u vezi s riječima Uzvišenog: "bagatelnu cijenu" kaže: "Bagatelna cijena ovdje se odnosi na ovaj svijet i njegovo obilje, što znači da zamjenjujete vjerovanje u Kur'an i djelovanje u skladu s njim, a što vam je naređeno, za ovaj svijet i njegove ukrase. Zato "se samo Mene bojte" Riječ "bogobojaznost" znači djelovanje u pokornosti prema Allahu nadajući se Njegovoj milosti, prema Allahovu svjetlu, i izbjegavanje grijeha u skladu s Allahovim, dž.š., svjetlom i iz straha od Njegove kazne. To dakle znači: Allah doista prijeti za sve što čine skri­vajući Istinu i manifestirajući nepokornost Allahu i suprotstavljanje Njegovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

"I ne miješajte istinu s neistinom, tajeći istinu iako vi znate." /42/ "Namaz obavljajte, zekat dajite i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte."/43/

Allah Uzvišeni zabranio je dvije važne stvari, a to su: krivotvorenje i prikrivanje istine, pa im naređuje da ne miješaju istinu s neistinom i da jasno pokažu šta je istina. To znači: Ne miješajte židovstvo i kršćanstvo s islamom, koji je istinska Allahova vjera, a vi znate da ste iskrivili i jedno i drugo Ibn-Abbas prenosi: "Prikrivanje istine ovdje znači prikrivanje isti­ne od židova o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i onome što on donosi, iako im je to bilo za­pisano u Tevratu, koji se nalazio pred njima.

"Namaz obavljajte", znači da im se naredi da namaz obavljaju, i to nakon što prihvate vjeru u jasne ajete koje donosi Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, jer namaz kao i post i hadž nisu mogući bez vjerovanja, budući da vjera u Muhammedovu, sallallahu alejhi ve sellem, misiju predstavlja osnov svakog djelovanja. "I zekat dajite!" znači naređuje im da daju zekat, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sel­lem, i "i zajedno s onima koji namaz obavljaju i vi ga obavljajte!", tj. budite zajedno s vjernicima pri izvršavanju najljepšeg i najsavršenijeg djela, a to je namaz, koji se ovdje navodi kao kolektivni čin, tj. obavljajte namaz u džematu. Mnogi učenjaci na osnovu ovog ajeta dokazuju obavezu klanjanja namaza u džematu.

"Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine, a pri tome sebe zaboravljate, dok Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?"/44/

Allah Uzvišeni kaže: Kako možete vi, sljedbenici Knjige, naređivati dobročinstvo kao čin univerzalnog dobra, a sebe pritom zaboraviti ne naređujući i sebi ono što naređujete drugim ljudima!? Pa, i pored toga, vi učite Knjigu i znate stav prema onome ko ne izvršava Allahove zapovijesti! Zar nećete pameti doći?! Šta to vi radite sa sobom, pa se ne osvrćete na svoju usnulost i ne uviđate svoje sljepilo! Prema tome, u ovom ajetu Allah prekorava sljedbenike Knjige riječima: "Zar da od drugih tražite da dobročinstvo čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete!", jer su oni tražili od ljudi da čine dobro, a sami to nisu činili, pa su stoga i zaslužili prijekor. Ovdje nije namjera prijekor zato što oni naređuju dobročinstvo i zato što ga ovi ne čine, nego zato što ga ni sami ne čine.
Odgovori
Hvala od:
#15
Jer, naređivanje dobra je opće poznato i to je obaveza svakog učenjaka. Međutim, njegova je osnovna obaveza da i on sam čini dobro zajedno s onim kome to naređuje, odnosno da u tome sam ne zaostaje, kao što Šuajb, a.s., kaže: "Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim raditi na popravljanju stanja koliko ja mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam." (11:88) Naprijed navedene riječi ne znače da, ukoliko učenjak čini loša djela, sam ne može tražiti da se to ne čini..U tom smislu, Malik od Rebi'e navodi: Čuo sam Seida ibn Džubejra kako kaže: "Kada čovjek ne bi naređivao dobro, a odvraćao od zla dok sam to ne čini, ne bi bilo toga ko bi naređivao dobro, a od­vr­aćao od zla." Malik na to kaže: "To je tačno, jer ko je taj ko nema pri sebi štogod loše?!" Ja bih dodao (tjIbn-Kesir): Međutim, u ovom slučaju, za učenjaka posebno, pokudno je ne biti pokoran i činiti grijeh samim tim što zna da je grijeh, i radi suprotno spoznaji. Jer, onaj koji zna nije jednak onome koji ne zna! Stoga hadisi u vezi s tim i donose prijetnje.

Imam Ahmed u svom Musnedu navodi od Enesa ibn Malika da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /63/ "U noći mog uzdignuća prošao sam pored ljudi čije su usne rezane makazama od vatre. Upitao sam: 'Ko su ovi?' Odgovoreno mi je: 'To su hatibi (govornici) iz tvoga ummeta na dunjaluku, koji su ljudima naređivali da čine dobro zaboravljajući sebe dok su čitali Knjigu! Zar se oni neće opametiti?!' " Imam Ahmed prenosi s lancem koji seže do Ebu-Va'ila da je ovaj pričao: Neko je rekao 'Usametu dok sam jahao iza njega: "Zar ti nećeš razgovarati s Osmanom?" 'Usame je odgovorio: "Sami vidite da ja ne govorim s njim, osim pred vama! Ja nikada ne razgovaram s njim o našim odnosima, a da ne počnem s nečim što ja volim prvi inicirati.

Tako mi Allaha, ja mu ne kažem nikada da je on najbolji čovjek iako je on moj vladar, nakon što sam čuo šta kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." Oni zapitaše: "Šta si čuo da kaže?" On odgovori: Čuo sam kako kaže: /64/ "Na Sudnjem danu čovjek će biti doveden i bačen u vatru, pa će pred njega ispasti njegova utroba, oko koje će on obilaziti kao što magarac obilazi pri vršidbi. Tada će mu pristupiti stanovnici Vatre i pitati: 'Šta te to pogodilo? Zar nam ti nisi naređivao da činimo dobro i odvraćao nas od zla?' On će reći:

'Tražio sam od vas da činite dobro, a ja to nisam činio, odvraćao sam vas od zla, a sam ga činio!' /Prenose El-Buhari i Muslim./ Allah Uzvišeni kaže: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju" (39:9) Ibn-Asakir navodi u biografiji Velida ibn Ukbe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sel­lem, rekao: /65/ Stanovnici Dženneta će pogledati u stanovnike Džehenema i govoriti: "Šta vas je uvelo u Vatru? Jer, mi smo ušli u Džennet samo zahvalju­jući onome što smo od vas naučili!" Oni će reći: "Go­vorili smo, ali po tome nismo radili!"

"Tražite pomoć strpljenjem i namazom. To je doista teško, osim poslušnima." /45/ "Onima koji su uvjereni da će se sresti sa Gospodarom svojim i da će se Njemu vratiti."/46/

Allah Uzvišeni naređuje Svojim robovima da sa strpljivošću i namazom traže od Njega dobro koje na ovom svijetu priželjkujuO tome Ibn Ebi-Hatim, s lancem koji seže do Omera ibn Hattaba, r.a., kaže: "Strpljivosti imaju dvije vrste: strpljivost pri nesreći, koja je dobra, i strpljivost pri izbjegavanju Allahovih zabrana, koja je još bolja." Ibn-Mubarek s lancem prenosilaca prenosi od Seida ibn Džubejra da je rekao: "Strpljivost je prihvaćanje onoga što pogodi Allahova roba, uzdajući se da će to naći kod Allaha.

Nekada čovjek podnosi teškoće pokazujući to is­ključivo kroz strpljivost." Što se tiče riječi Uzvišenog: "namaz, molitva", ona ima jednu od glavnih uloga da čovjek bude postojan. Od Huzejfe ibn Jemana prenosi se: /66/ "Kada bi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zadesilo, on bi pristupio namazu." Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: /67/ "Posmatrao sam nas u noći uoči Bedra. Svi smo spavali izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je klanjao i molio dovom sve do sabaha." Ibn-Džerir navodi lanac prenosilaca koji seže do Ujejne ibn Abdurrahmana, odnosno njegovog oca, da je Ibn-Ab­bas, kada je na putu čuo za smrt svog brata Qathema, prvo izgovorio: "Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!", a zatim skrenuo s puta i sjeo da se odmori. Klanjao je dva rekata ostajući dugo na sjedenju (tešehhud), a potom ustao i idući prema svojoj jahalici (devi) rekao: "Tražite pomoć strpljenjem i namazom.

To je doista teško, osim poslušnima." /45/ Ibn- -Džerir navodi značenje ajeta: "O vi, svećenici Sljed­benika Knjige, tražite pomoć posvećujući se pokor­nosti Allahu i obavljanjem namaza, koji zadržava čovjeka od sramotnih i nevaljalih djela i približava Allahovom zadovoljstvu, čije obavljanje nije teško samo pokornim, tj. skromnim i predanim pokornosti iz straha od Njega." Jasno je da navedeni ajet, iako predstavlja obraćanje u kontekstu opomene Izraelićanima, nije upućen isključivo njima, nego ima opći smisao kako za njih tako i za druge ljude a, Allah to najbolje zna! Uzvišeni Allah kaže:
Odgovori
Hvala od:
#16
"Onima koji su uvjereni da će se sresti sa Gospodarom svojim i da će se Njemu vratiti", /46/ što dopunjava ranije navedene riječi, jer namaz nije težak samo Allahu odanim ljudima, onima koji su uvjereni da će sresti Gospodara svoga, tj. koji znaju da će biti oživljeni na Sudnjem danu, doći pred Njega i vratiti Mu se. Dakle, oni će biti zavisni od Al­lahove volje jer On će o njihovim djelima suditi u skladu sa Svojom pravednošću. Stoga, pošto su uvjereni u povratak i nagradu, odnosno kaznu, za njih je lahko da predano djeluju i ne čine loša djela. U vezi s riječima: "Onima koji su uvjereni da će se sresti sa svojim Gospodarom", Ibn-Džerir prenosi od Mudžahida:

"Svako mišljenje spomenuto u Kur'anu znači uvjerenje", odnosno "znanje" prema drugom predanju. Ibn-Kesir kaže: U sahih hadisu navodi se da će Allah Uzvišeni kazati Svome robu na Sudnjem danu: /68/ "Zar ti nisam dao suprugu? Zar ti nisam dao čast? Zar tebi nisam podvrgao i konje i deve, i pustio te da vladaš i upravljaš drugima?!" On će reći: "Da." A Allah Uzvišeni će kazati: "Jesi li mislio da ćeš se sa Mnom sresti?" On će kazati: "Ne." A Allah će mu na to reći: "Danas ću te zaboraviti kao što si ti Mene zaboravio." O ovome će opširnije biti govora kod riječi Uzvišenog: "Zaboravljali su Allaha, pa je i On njih zaboravio!" (9:67)

"O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i što sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao."/47/

Allah ih podsjeća na ranije blagodati koje je po-dario njihovim očevima i precima, uključujući i to što ih je odlikovao nad drugim narodima u to vrijeme šaljući im poslanike i objavljene knjige, kao što kaže: "I znajući kakvi su, odabrali smo ih između drugih svjetova." (44:32) Ebul-Alije kaže: "To znači davanjem vlasti, slanjem poslanika i objavljenim knjigama, što im je dano više u odnosu na njihove suvremenike, jer svako vrijeme ima svoj svijet (suvremenost)." Od Mudžahida i drugih navodi se slijedeće predanje:

"Ovo treba protumačiti jer ovaj islamski ummet vredniji je od njih!", na to ukazuju i riječi Uzvišenog: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od­vraćate od nevaljalih, i u Allaha vjerujete! A kada bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih..." (3:110) Nedopus­tivo je da se mijenja značenje riječi da su oni odliko­vani nad drugim svjetovima, tj. u smislu da se to od­nosi i na one prije njih i one poslije njih, jer, Ibrahim, a.s., bio je prije njih i on je veći od svih njihovih vjerovjesnika Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslije njih, a on je vredniji od svih stvorenja i prvak Ademova potomstva na dunjaluku i ahiretu, neka su Allahov blagoslov, mir i bereket na njega!

"I bojte se Dana kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvaćati, kada se ni od koga otkup neće primati i kada nikome niko neće u pomoć priteći."/48/

Nakon što ih je Allah Uzvišeni najprije podsjetio na Svoje blagodati, upoznao ih je s dužinom Svoje kazne kojom će ih kazniti na Sudnjem danu, pa kaže: "Bojte se Dana", tj. Sudnjeg dana, "kada niko ni za koga ništa neće moći učiniti", tj. kada niko ni od koga neće zavisitiUzvišeni kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kada roditelj djetetu svome neće moći pomoći, niti će se dijete moći imalo zauzeti za svoga roditelja!" (31:33)

To je krajnji stupanj, kada nijedan roditelj niti njegovo dije­te neće moći jedni drugima ništa pomoći, "kada se od njih neće primati zagovor" znači od nevjernika. Uzvišeni dalje kaže: "I njima zagovaranje zagovornika neće biti od koristi." (74:48) Riječi Uzvišenog: "kada se ni od koga otkup neće primati" znače "fidju, otkup", u skladu s riječima: "Ni od jednog nevjernika, koji umre kao nevjernik, doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovog svijeta!" (3:91) Ovaj ajet tumače riječi Uzvišenog: "Danas se nikakva otkupnina od vas neće primiti, kao ni od onih koji nisu vjerovali! Vatra će biti prebivalište vaše; ona baš vama odgovara!" (57:15) Allah Uzvišeni saopćava da oni nisu vjerovali u Njegovog Poslanika da bi ga sli­jedili u misiji koju mu je Allah odredio i u takvom stanju se sreli na Sudnjem danu, pa zbog toga oni neće imati koristi od bližnjeg, niti zagovora od nekog dostojanstvenika, niti će se od njih primiti otkup, pa makar to bilo sve blago ovog svijeta.

Od Allahovog Poslanika prenosi se da ga je neko pitao: /69/ "Allah­ov Poslaniče, šta je to otkup?" On je rekao: "To je otkupnina (fidja)." "kada im niko neće u pomoć priteći", tj. niko se neće moći za njih zauzimati niti im pomoći i izbaviti ih od kazneU vezi s tim riječima Uzvišenoga, Ibn-Džerir kaže: "To znači da im toga dana neće niko moći pomoći, niti se za njih zauzeti bilo koji zagovornik; od njih neće biti primljena nika­kva otkupnina niti naknada budući da tada neće vri­jediti međusobno prijateljstvo, mito, niti zagovor, a neće biti ni međusobnog pomaganja niti suradnje. Sud će biti u rukama Silnog i Pravednog, pred Kojim nema koristi od zagovaranja niti od pomoći drugo­gaZa svako loše djelo kazna će biti odgovarajuća tom djelu, a za dobro također, ili uvećana. To je u skladu s riječima Uzvišenog: ."I zaustavite ih, jer oni će biti pitani: 'Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?' Ali, toga dana oni će se sasvim predati." (37:24-26)

"I kada smo vas izbavili od Faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg." /49/ "I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a Faraonove ljude na oči vaše potopili!"/50/
Odgovori
Hvala od:
#17
Allah Uzvišeni kaže: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati koju sam vam podario kada vas je izbavilo od sljedbenika Faraonovih i spasilo iz njihovih ruku to što ste se pridružili Musau, a.sOni su vas kažnjavali najžešćim kaznama i to zato što je Faraon, Allah ga prokleo, u snu se prestrašio vidjevši vatru kako izlazi iz Svetog hrama i ulazi u kuće Kopta u Egiptu, a ne u kuće Izraelićana, čiji je smisao da će njegovo kraljevstvo biti srušeno od nekog Izraelićana. Navodi se da je to bilo nakon noćnog razgovora prema kojem Izraelićani očekuju između njih čovjeka koji će im osnovati državu i vratiti veličinu.

Ovako se navodi u hadisu "El-futun", koji ćemo navesti uz komentar sure Taha, inšaallah! Zato je Faraon naredio da se ubije svako muško dije­te koje se kod Izraelićana nakon toga rodi, a da se ostave ženska djeca. Izraelićane je istovremeno koris­tio za najteže i najniže poslove, o čemu će više biti govora u komentaru sure "El-Kasas", ako Bog da Riječi "koji su vas najgorim mukama mučili", znače "koji su vam stalno produžavali kaznu", a zatim ovdje kaže: "mušku vam djecu klali, a žensku u životu ostavljali", kako bi to bio komen tar blagodati naprijed navedene u riječima: "O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario", u smislu da su Faraon i njegovi sljedbenici bili ti koji su ih najtežim mukama mučili, pa su klali njihove sinove, a u životu žensku djecu ostavljaliAllah Uzvišeni podsjeća ih na Svoje blago­dati koje im je podario time što ih je izbavio od njih nakon žestokog iskušenja. Faraon je ovdje primjer vladara nevjernika u Egiptu u to vrijeme. Navodi se da je to bio jedan od velikih vladara Egipta, po imenu El-Welid ibn Mus'ab ibn Reyyan, odnosno, Mus'ab ibn Reyyan. Bilo kako bilo, on je od Allaha proklet! Uz riječi Uzvišenog: "To vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg" /49/ Ibn-Džerir kaže: "To je u tome što smo vas izbavili od kazne Faraonove, koja je za vas veliko iskušenje od Gospodara vašega, odnosno velika blagodat prema vama."

Ovako navode Ibn-Abbas i drugi, kao što su Mudžahid, Ebul-Alije, Ebu-Malik, Es-Suddi itd. Osnovno značenje riječi jeste "iskušenje ispit", što biva u dobru i u zlu, kao što Uzvišeni Allah kaže: "Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru." (21:35) Ibn- -Džerir kaže: Kada je u pitanju zlo, najčešće se kaže: "Iskušavao sam ga ili iskušavam ga kušnjom", a kada je u pitanju dobro: "Stavljam ga na kušnju ili iskušenje." "I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili", znači, nakon što smo vas izbavili od sljedbenika Faraonovih i nakon što ste izišli s Musaom, a.s., i Faraon je, tragajući za vama, krenuo. Mi smo vama more razdvojili, tjobjavili smo Musau: "da svojim štapom udariš po moru" (26:63), pa kada je on svojim štapom udario po moru, ono se razdvojilo, i svaki dio bio je kao veliko brdo. Nakon toga, krenuli su Musa i njegovi sljedbenici, a zatim za njima i Faraon s vojskom dok ih nije sustigaoTada ga je Allah potopio pred njima, pa kaže: "a Faraonove smo ljude na oči vaše potopili!" /50/

To navodi i više pripadnika zdrave tradicije (Selefa). Ima predanje da je taj dan, tj. dan potapanja Faraona i izbavljenja Izraelićana bio na Ašuru, tjdesetog dana muharrema, kao što navodi predanje Ahmeda ibn Hanbela od Ibn-Abbasa, koji je rekao: /70/ Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu i vidio tamo da židovi poste na dan Ašure, pitao je: "Koji je to dan što ga postite?", oni su rekli: "Ovo je dobar danTo je dan na koji je Allah Uzvišeni izbavio Izraelićane od neprijateljaTaj dan je postio i Musa, a.s.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ja imam veće pravo na Musaa od vas!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je postio taj dan i naredio je da se posti(Prenose El-Buhari, Muslim, En-Nesa'i i Ibn-Madže od Ejjuba Es-Sehtija­nija.

"I kada s Musaom susret odredismo, četrdeset noći vi ste nakon njega tele uzeli (da obožavate), čineći tako sami sebi nepravdu." /51/ "Zatim smo vam i poslije toga oprostili, da biste zahvalni bili." /52/ "I kada smo dali Musau Knjigu i uputu za razlikovanje istine od neistine, da biste pravim putem išli."/53/

Uzvišeni Allah kaže: Sjetite se Moje blagodati prema vama kada sam vam oprostio obožavanje teleta, nakon što je Musa, a.s., bio na susretu sa svojim Gospodarom po isteku obećanog roka od četrdeset danaTo se navodi u riječima Uzvišenoga u poglavlju "Bedemi": "Mi dadosmo obećanje Musau trideset noći i dopunismo ih sa još deset." (7:142) Navodi se da je to cio mjesec zul-kade, te deset noći mjeseca zul-hidžeta, što je bilo neposredno nakon njihovog izbavljenja od Faraona i spašavanja na moru Riječi Uzvišenog:
"I kada smo dali Musau Knjigu", znači Tevrat, "i uputu za razlikovanje", znači ono što razdvaja i razlikuje istinu od neistine i pravi put od zabludeIma mišljenja da je "waw" ovdje suvišan, što je čudno, a ima mišljenja i da je to veznik, iako obje riječi imaju isto značenje. "da biste pravim putem išli", znači u skladu s Tevratom, koji je kriterij razlikovanja Pravog puta od zablude. Obećanje je dano nakon njihovog izlaska iz mora, na što ukazuju kontekst po­glavlja "Bedemi" i riječi Uzvišenog: "I mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili." (28:43)

- I kada je Musa rekao narodu svome: "Narode moj, vi ste doista sebi nepravdu učinili prihvativši tele; zato se Stvoritelju svome pokajte i poubijajte se! To vam je bolje kod vašeg Stvoritelja, pa će vam oprostiti. On prima pokajanje i milostiv je."/54/
Odgovori
Hvala od:
#18
U ovom ajetu ukazuje se na praštanje Allaha Uzvišenog Izraelićanima za obožavanje teleta dok je Musa, a.s., bio odsutan zbog susreta sa Gospodarom svojim. Oni su osjećali veličinu zločina (grijeha) koji su počinili (a to je širk pridruživanje Allahu ortaka); uvidjevši da su zalutali, govorili su: .."Ako nam se ne smiluje Gospodar naš i ne oprosti nam..." (8:149) Musa, a.s., rekao je:
"Narode moj, vi ste doista sebi nepravdu učinili prihvativši tele; zato se Stvoritelju svome pokajte."/1/ U riječima Allaha Uzvišenog: "prema vašem Stvoritelju" nalazi se upozorenje na veličinu njihova grijehaTo ih upozorenje poziva da se pokaju Allahu, Koji ih je stvorio, jer su pored Njega obožavali drugoga. En-Nesa'i, Ibn-Džerir i Ibn-ebi-Hatim navode predanje hadisa od Jezida Ibn-Haruna, s lancem koji seže do Ibn-Abbasa, koji je rekao: "Allah Uzvišeni kaže da je njihovo pokajanje u tome da se svaki od njih razračuna s ocem ili sinom kojeg sretne, tako što će ga pogubitiPritom ne treba da brine onaj koji je ubijen na tome mjestu, ako se pokajao. To su oni sa čijim grijesima Allah nije upoznao ni Musaa ni Haru­na; oni su to priznali čineći ono što im je naređeno, a Allah će oprostiti i ubici i ubijenom!" Ibn-Džerir kaže: Obavijestio me je Kasim ibn ebi-Berre kako je čuo Seida ibn Džubejra i Mudžahida da kažu u vezi s riječima Uzvišenog: "poubijajte se": "Oni su se digli s noževima, ubijajući jedni druge bez sažaljenja prema bližnjem ili daljnjem, sve dok Musa nije podigao svoj haljetak, kada su se zaustavili.

Tada je utvrđeno sedamdeset hiljada poginulih. Allah je objavio Musau: 'za Mene je dovoljno', pa je tada Musa podigao svoj haljetak." Ibn-Džerir navodi predanje s dobrim lancem od ez-Zuhrija, koji je rekao svoj stav o ovom pitanju, kako su se i Musa i Izraelićani rastužili kada su vidjeli koliko je bilo poginulih, pa je Allah nakon toga objavio Musau: neka ga to ne žalosti, jer "koji su od njih ubijeni, živi su kod Mene i bit će opskrbljeni, a koji su ostali u životu, njihovo sam pokajanje primio." To je obradovalo Musaa i Izraelićane, a Allah kaže: "On vam je oprostio a zaista Allah prima pokajanje i milostiv je."

- I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!", pa vas je munja ošinula a vi ste gledali/55/ "Zatim smo vas poslije smrti vaše oživili, da biste zahvalni bili."/56/

Uzvišeni kaže: Sjetite se, sinovi Israilovi, Moje blagodati prema vama kada vas je munja ošinula, pa sam vam poslao ono što je iznad moći vaše i vama sličnih, nakon što ste tražili da me izravno vidite U vezi s ovim ajetom: - I kada ste vi rekli: "Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo!" Ibn-Abbas kaže da to znači: "otvoreno"Rebi' ibn Enes navodi da je bilo sedamdeset ljudi koje je Musa bio odabrao i koji su idući s njim čuli te riječi, pa su kaza­li: "Mi ti nećemo vjerovati dok Allaha jasno ne vidimo! "On kaže:

"Nakon toga su čuli glas, pa su se onesvijestili." Mervan ibn Hakem u hutbi, koju je održao na min­beru u Meki, kaže: "Udar munje ili groma" ovdje znači "krik iz neba"U vezi s riječima Uzvišenog: "pa vas je munja ošinula", Es-Suddi kaže da je to "vatra". Urve ibn Ruvejm u vezi s riječima Allaha: "a vi ste gledali" kaže: "Neki su bili ošamućeni, dok su drugi gledali. Potom su se jedni osvijestili, a drugi ošamutili." Es-Suddi kaže: "pa vas je munja ošinula" znači da su umrli, pa je Musa ustao plačući i moleći Allaha: "Moj Gospodaru, šta ću reći sinovima Israilovim kada im dođem, pošto si Ti uništio najbolje među njima" "...da si htio, mogao si i njih i mene uništiti i prije! Zar da nas uništiš za ono što su uradili maloumni između nas?!" (7:155) Allah je objavio Musau da je ovih sedamdeset ljudi koji su uzeli tele (za božanstvo) oživio jednog po jednog, a oni su gledali. Es-Suddi navodi da se na to odnose riječi Uzvišenog:

"Zatim smo vas, nakon smrti vaše, oživili, da biste zahva­lni bili." /56/ Rebi' ibn Enes kaže: "Smrt je bila kazna za njih, pa su poslije toga oživljeni, kako bi ostvarili određene im rokove." Neki smatraju da je to što su Izraelićani vidjeli ove blagodati, kao i naprijed navedena čuda, skinulo s njih obavezu, budući da su jasno doživjeli to i bili prisiljeni da to prihvate. Neki drugi navode da je to neprihvatljivo mišljenje, jer ih doživljaj užasa ne oslobađa od obaveza, pošto su Izraelićani kao narod bili svjedoci velikih čuda, pa su ipak ostali pod obavezom. Ova dva mišljenja navodi El-Maverdi, a El-Kurtubi se slaže s drugim mišljenjem, jer ispravnije je da se pametan čovjek ne oslobađa obaveze Allah to najbolje zna!

- I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali"Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo! Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/

Nakon što je Allah Uzvišeni naveo razloge zbog kojih ih je kaznio, On, dž.š., također ih podsjeća na blagodati koje im je podario, pa kaže: "I mi smo vam od oblaka hla­dovinu načinili", gdje je riječ "oblaci" izvede­na od jednine "oblak", koji sakriva nebo, tj. pokriva gaTo je bjeličasti oblak kojim im je osigura­na hladovina u pustinji, da bi ih zaštitio od sunčane žegeIbn-Džerir, kao i drugi prenosioci tradicije kažu: "Ovi oblaci su bjelji i prijatniji od običnih i to nisu oblaci od vrsta koje mi poznajemo." Ibn Ebi-Hatim, s lancem prenosilaca, od Mudžahida navodi da je on rekao:
Odgovori
Hvala od:
#19
"To nisu oblaci, nego su to posebne vrste zas­tora, koje će Allah koristiti na Sudnjem danu i koji nisu korišteni osim za njih." Isto tako Ibn-Džerir i Es-Sevri prenose od Ibn-Abbasa da su to oblaci s kojim su došli meleci na BedrIbn-Abbas kaže: "S njima je to bilo u pustinji!" Zatim slijede riječi Uzvišenog: "i manu i prepelice vam slali "Komentatori Kur'ana razilaze se u pogledu značenja riječi "mana" medna rosa!? Ima miš-ljenja da je to magla gusta kao tijesto slično marmeladi. Isto tako ima mišljenja da je padala kao snijeg, bjelji od mlijeka i slađi od meda, od zore do izlaska sunca, tako da je svaki pojedinac mogao uzeti za sebe količinu koja mu je mogla biti za taj dan. Ako bi uzeo više, to bi se pokvarilo i nestalo, izuzev u pe­tak i subotu, kada je mogao uzeti za slijedeći dan, jer su to bili dani odmora. Jasno je, međutim, a Allah to najbolje zna, da je sva hrana, piće i drugo što im je Allah darivao, dolazilo gotovo bez potrebe za bilo kakvim radom i naporom. Tako je, npr., za manu poznato da je hranjiva i slatka ukoliko se jede sama; ukoliko se pomiješa s vodom, postaje ugodno piće; ukoliko se pomiješa s nečim drugim, dobiva se druga vrsta hrane.

To, međutim, nije jedini smisao ove riječi u navedenom ajetu. Dokaz za to jeste predanje koje navodi El-Buhari od Seida ibn Zejda, r.a.: Vjerovjes­nik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /72/ "Gomo­ljika je od mane, čija je tečnost ljekovita za oči." To prenose Ahmed i vjerodostojne zbirke, izuzev Ebu-Davuda. U vezi s riječi "prepelica" Ali ibn Ebi-Talha navodi od Ibn-Abbasa da je rekao: "To je ptica slična prepelici //, koju su koristili za jelo." Ibn Ebi-Hatim, s lancem od Ibn Abbasa, navodi da je on rekao: "To je prepelica." Isto potvrđuju i Mudžahid, Ša'bi, ed-Dahhak, Hasan, Ikreme i Rebi' ibn Enes, r.h., a Katade kaže: "To je ptica čija je boja naginjala crvenoj i koja je dolazila s južnim vjetrom. Čovjek bi ih zaklao toliko koliko bi mu bilo potrebno za jedan dan. Ako bi to bilo petkom, on bi uzeo i za subotu, dan ibadeta, kada ne bi ništa radio niti uzimao." "Jedite lijepa jela, kojima vas opskrbljujemo!" Znači, jedite od onih dobrih namirnica kojima vas opskrbljujemo, što je i zapovi­jed, i dozvola, i uputa, i sugestija. Zatim slijede riječi: "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" /57/, tj. naredili smo im samo da jedu od onoga čime smo ih Mi opskrbili, te da ibadet čine kao što, također, kaže: "Jedite iz opskrbe Gospodara svoga i budite Mu zahvalni." (34:15)

Zahvalnost Allahu čin je obožavanja Njega (ibadet), kao što je i naređeno. Oni su, međutim, suprotno radili, nisu vjerovali i tako su sebi nepravdu nanijeli, uzimajući nevjerstvo, koje su odabrali nad vjerom, unatoč svim jasnim znakovima, i neporecivim čudima koja su vidjeli, uključujući i brojne neuobičajene stvari, tako da su zaslužili Allahovu kaznu vatrom, u skladu s riječima: "Oni Nama nisu naudili, nego su sami sebi nepravdu nanijeli!" Ovim postaje jasnijom i vrijednost ashaba Muhammeda, a.s., nad ashabima drugih vjerovjes­nika, jer su bili strpljivi, postojani i dobronamjerni, a bili su s njim na putovanjima ili u bitkama, među ko­jim su poznate nevolje na Tebuku za vrijeme pljuska, velike žege i napora, kada nisu očekivali nikakvo čudo niti posebnu zapovijed, što je Poslaniku bilo lahko učiniti, izuzev što su tražili više hrane pošto ih je glad bila iscrpila, odnosno žeđ zbog nedostatka vode.
On je uputio molbu Allahu da im da vode, pa je došao oblak i pala kiša tako da su se napili, napojili deve i napunili svoje posude za vodu. Zatim im je povećao količinu hrane tako da su napunili svoje torbe. Ovo je najbolji primjer podnošenja Allahove odredbe (kadera) te kako treba uložiti svoj napor, slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sel­lem.

- I kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete! Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: 'Oprost!', pa ćemo vam oprostiti grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više." /58/ "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Riječ koja im je dana, pa smo Mi na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato što su griješili."/59/

Uzvišeni Allah govori protiv njihovog povlačenja iz borbe i ulaska u svetu zemlju. Naime, nakon što su došli iz Egipta s Musaom, a.s., kada im je naređeno da uđu u svetu zemlju, koju oni nasljeđuju od njiho­vog oca Israila, a.s., i da se bore protiv nevjerničkih naroda koji su tu bili, oni su odustali i oslabili Stoga im je Allah za kaznu dao da lutaju po pustinji. Komentatori se razilaze u određenju imena ovoga grada odnosno sela. Neki kažu da je to Eriha (Jeri­hon) u Palestini, a neki da je Egipat. Međutim, naj­tačnije je da je to "Sveti grad" (Jerusalem), što potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog upućene Musau, a.s., u suri / El-Maida ("Trpeza"): ”Narode Moj, uđite u svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da propadnete." (5:21) Kada su oni izišli iz pustinje nakon četrdeset godina sa Yošu' ibn Nu­nom, a.s., Allah im je dao pobjedu, u petak uvečer. Kada su to ostvarili,

Allah im naređuje: "Uđite na vrata klanjajući se", tjuđite na vrata svetog grada Bejtul-Makdisa kla­njajući se, tj. poklonivši se, zahvaljujući tako Allahu Uzvišenom na blagodati osvajanja i pobjede, odnos­no, izbavljenja iz pustinje i zablude. Allah Uzvišeni im naređuje riječima: "i kažite: Oprost!", tj "Oprost molimo, od Gospodara, za grijehe koje smo počinili! Allahu naš, grijehe naše nam oprosti!" Međutim, Izraelićani, umjesto da uđu u svetu zemlju klanjajući se, odnosno, poklonivši se iz zah­valnosti Allahu, ušli su pužući na stražnjicama i podsmijavajući se, a umjesto da kažu: "Oprost!", tjoprosti nam grijehe, oni su se podsmijevali govoreći: "Pšenica!" (iskrećući značenje Alla­hovih riječi). Abdurrezzak prenosi od Ebu-Hurejrea da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /73/ "Allah je kazao Izraelićanima: 'Na kapiju uđite klanjajući se i kažite: Oprost!, pa ćemo vam oprostiti grijehe vaše.' Ali oni su to zamijenili tako što su ušli pužući na stražnjicama i govoreći: Zrno u pšenici!'"
Odgovori
Hvala od:
#20
To je sahih hadis koji pre­nosi El-Buhari od Ishaka ibn Nasra, Muslim od Muhammeda ibn Rafi'a i Tirmizi od Abdurrahmana ibn Humejda, a sva trojica ga vežu za Abdurrezzaka "Onda su oni koji su nepravedni bili zamijenili drugom Riječ koja im je dana", tjoni su zamijenili naredbu Allahovu da budu poslušni Njemu i riječju i postupcima, da bi se podsmijevali, što predstavlja vrhunac neposlušnosti i inada! Zbog njihove perfid­nosti i neposlušnosti Allah je na njih spustio Svoju silu i kaznu, pa kaže: "pa smo Mi za one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato što su bili neposlušni." /59/ Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa:

"Sve što se u Božijoj Knjizi spominje kao ("nečistoća, mnogoboštvo, grijeh, kazna"), odnosi se na kaznu." Pored toga, "ridžz" označava i kugu, što se vidi iz riječi Ibn-ebi-Hatima, s lancem vezanim za Sada ibn Malika, Usame ibn Zejda i Huzejme ibn Sabita, r.a., koji kažu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /74/ "Kuga je ridžz (nečistoća), kazna kojom su kažnjavani oni prije vas."

- I kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po kamenu!" Iz njega je dvanaest vrela provrelo, i svi ljudi su vrelo iz kojeg će piti znali! Jedite i pijte Allahovu opskrbu i ne činite zlo po Zemlji nered praveći."/60/

Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na Svoje bla­godati prema njima time što je odgovorio molbi Musaovoj, a.s., da ih napoji davši im vodu. To im je osigurao iz kamena, učinivši da provru dvanaest vrela, i da svako bratstvo zna svoje vrelo. Rekao im je: "Jedite i pijte!", tjjedite manu i prepe­lice i pijte ovu vodu što vam je Allah darivao bez vašeg truda i napora, te ibadet činite Allahu, Koji vam je sve to dao na raspolaganje; "i ne činite zlo na Zemlji nered praveći!", tj. ne odgovarajte na bla­godati grijesima, pa da to izgubite! Učenjaci se razilaze u pogledu vrste kamena iz kojeg je provrelo dvanaest vrela. Da li je to određena vrsta kamena ili bilo kakav kamen?! Ima više mišljenja..El-Hasan kaže:

"Nije mu naredio da udari u određeni kamen", a zatim dodaje: "Time se poka­zuje čudesnost (mudžiza) i objašnjava Moć, jer on je udario štapom po kamenu, pa je voda provrela, a za­tim ponovo udario, pa je prestala." To je najbliže isti­ni, a Allah to najbolje zna!

- I kada ste rekli: "Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavca, pšenice, leće i luka crvenog!" On je rekao: "Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je lošije? Idite u (neku) zemlju, imat ćete ono što tražite!"

Uzvišeni Allah podsjeća Izraelićane na Svoje blagodati koje im je darivao dajući im manu i prepelice kao vrstu kvalitetne i prijatne hrane, zatim ih pod­sjeća na njihovo nezadovoljstvo ovom lahkom, jed­nostavnom hranom i njihovo pitanje upućeno Musau, a.s., da to zamijeni, riječima: "Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavca, pšenice, leće i luka crve­nog!" Jer oni nisu mogli izdržati da jedu jednu te istu hranu, manu i prepelice, ne izmjenjujući to nečim drugim pošto im je to bilo postalo jednolično i mrsko. Oni spominju svoj život prije nego su dospjeli u pustinju, ukazujući da su bili narod koji je imao i grahorice, i luk i žitarice. Tražili su raznovrsnu hranu od plodova koji rastu iz zemlje i koje oni obrađuju.

Povrće, krastavci, grahorice i luk općepoznate su namirnice. Međutim, u vezi sa značenjem pojma (pšenica, žitarice) postoje različita mišljenja kod pripadnika tradicije (Selefa)Ima mišljenja da je to bijeli luk/ , u skladu sa čitanjem Ibn-Mes'uda, koji prvo slovo /"f" čita kao /"th", kako to tumače Mudžahid, Rebi' i Ibn-EnesKada bi ovo bilo tačno, ovo slovo bi moglo biti zamijenjeno i u riječi "ethafi" u "ethathi" i sličnim slučajevima gdje se "th" mijenja u "f", i "f" u "th" zbog bliskosti u izgovo­ru A Allah to najbolje zna! Neki kažu da je pšenica, kao što kaže Ibn-Abbas: znači pšenica/ u dijalektu plemena Benu-Hašim, a neki kažu da označava sve od čega se hljeb pravi, tj. zitarice El-Buhari i neki drugi navode: "Sve žitarice koje se koriste za jelo su ." "Idite u (neku) zemlju". Riječ /"grad/zemlja" ovdje je navedena s nunacijom, dakle promjenljiva i napisana s "elifom" u akuzativu u mushafima h. Osmana i to je čitanje (kiraet) većine Ibn-Džerir kaže:

"Nije dozvoljeno čitati drugačije pošto su svi mushafi tako napisani." To znači da idu u jedan od gradova/pokrajina, a ne u Faraonov Egipat, jer je Musa, a.s., njima rekao: "Ovo što ste tražili nije nedostižnoNaprotivU svakoj zemlji u koju dođete, naći ćete toImajući u vidu priprostost i množinu toga, nema potrebe da za to molim Alla­ha." Zato on kaže: "Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je niže (lošije)? Idite u (neku) zemlju, imat ćete ono što tražite!", tjono što ste tražili. Međutim, budući da su oni tražili iz obijesti i nezahvalnosti, nije bilo potrebe da im se udovoljiAllah to najbolje zna!

"I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše, zato što u Allahove dokaze vjerovali nisu i što su vjerovjesnike nevine ubijali, zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili." /61/

Uzvišeni Allah kaže: "I poniženje i bijeda na njih padoše", tj. njima dopadoše, šerijatski i sudbinski im je to nametnuto; neprekidno su poniženi i ko god ih sretne omalovažava ih i ponižava, navodeći ih kao primjer niskost. Usto, oni su i sami intimno poniženi i bijedni zbog grijeha koje su počinili. Hasan kaže: "Allah ih je ponizio i za njih nema zaštite; došli su pod stopala muslimana; ovaj ummet ih je zatekao, a vatro­po­klonici su od njih uzimali džizju (glavarinu)." "I Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše" znači, vratili su se sa svojim grijesima noseći Allahovu srdžbu i ljutnju, koju su na sebe navukli zbog grijeha koje su počinili "zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su vjerovjesnike nevine ubijali".

Uzvišeni Allah kaže da je nagrada, odnosno kazna, za njih poniženje, bijeda i Allahova srdžba zato što su bili oholi i nisu slijedili istinu, što su omalovažavali nosi­oce Šerijata, vjerovjesnike, sallallahu alejhi ve sellem, koje nisu slijedili. Oni su negirali njihovu misiju do te mjere da su ih ubijali bez razloga, bez ikakvog počinjenog prijestupa. Od toga nema većeg niti ot­vorenijeg nevjerstvaImam Ahmed navodi od Abdu­llaha ibn Mesuda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhim ve sellem, rekao: /75/
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 747 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: