[Boots]

HADISI KOJI GOVORE O NEOPHODNOSTI PRANJA NOGU

Prenosi se, različitim predanjima, od vladara pra-vovjernih, Osmana, Alije ibn Taliba, od Ibn-Abbasa, Muavije, Abdullaha ibn Zejda ibn Asima i Mikdada ibn M. Jekriba /59/, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prao svoje noge u vodi za abdest, bilo jedan, dva ili tri puta, a i u hadisu kojeg prenosi Amr ibn Šuajb, od svoga oca, a on od svoga djeda /60/, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzimajući abdest oprao i svoje noge, a zatim rekao: "Ovo je abdest bez kojeg Allah ne prima namaz."

El-Buhari i Muslim bilježe od Abdullaha ibn ¢Amra da je rekao: /61/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, izostao je na nekome putovanju na koje smo krenuli. U međuvremenu, kada nas je sustigao, nastupilo je vrijeme ikindija - namaza i mi smo se abdestili, ali smo počeli potirati naše noge, pa je on povikao najjačim glasom: "Potpuno uzimajte abdest! Teško petama od Vatre!" Također ga prenose u svojim "Sahihima" i od Ebu-Hurejrea.

Muslim u Sahihu penosi od h. Aiše, a ona od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: /62/ "Potpuno uzimajte abdest! Teško petama od Vatre!"

Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Umame, ili od njegovog brata: /63/ Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, vidio je neke ljude kako klanjaju, a na peti nekoga od njih vidjelo se jedno mjesto veličine drama, ili čak nokta koje nije skvasila voda, pa je rekao: "Teško petama od Vatre." Od tada, ako bi neko primijetio da mu je na nozi ostalo nešto suho, ponavljao bi abdest."

Argumentovanje ovim hadisima savim je jasno, jer da je stroga dužnost /fard/ potiranje nogu ili da je to dozvoljeno, ne bi on izrekao prijetnju za nepotpuno izvršavanje toga, jer potiranje /mesh/ ne obuhvata cijelu nogu, već se samo potire ono što se potire preko mestava. Tako imam Ebu-Džafer ibn Džerir, Uzvišeni Allah mu se smilovao, upućuje ovu argumentaciju protiv šiija.

Muslim prenosi u svome Sahihu od Omera ibn El-Hattaba /64/, da se neki čovjek abdestio, ali je izostavio jedno mjesto na svojoj nozi veličine nokta, a Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, vidio ga je i rekao mu: "Povrati se, pa lijepo uzmi abdest." U Ahmedovom rivajetu kaže se: /65/...naredio mu je da ponovi abdest.[239]

Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Lekita ibn Sabre: /66/ Upitao sam: "Allahov Poslaniče, obavijesti me o načinu uzimanja abdesta?" Odgovorio je: "Propisno uzmi abdest; provuci prste jedne ruke između prstiju druge ruke i potpuno isperi nos, izuzev ako si postač."

Dio hadisa koji prenosi imam Ahmed /67/: ...zatim će oprati svoje noge kako mu je naredio uzvišeni Allah...[240] od ¢Amra ibn ¢Abese, radijAllahu anhu, a nalazi se i u Muslimovom Sahihu u drugoj verziji, mada se i u njemu kaže: ... zatim će oprati svoje noge kako mu je naredio Uzvišeni Allah... - ukazuje na to da Kur¢an naređuje pranje /nogu/. Također i Ebu-Ishak Es-Sebi'i prenosi od El-Harisa od Alije ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu, da je rekao: /68/ "Perite noge do članaka, kako vam je naređeno."

Ovim ti postaje jasan smisao hadisa koji prenosi ¢Abdu-Hajr od Alije /69/, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, skvasio i trljao svoje noge i u sandalama. Mislio je na površinsko pranje kada su noge u sandalama i nema nikakve smetnje za pranje kada je čovjek u svojoj obući. Međutim, u ovome je hadisu odgovor onima koji idu u jednu krajnost i cjepidlačenje i koji su sumnjičavi prema svemu.

Slično prenosi i Ibn-Džerir od Huzejfe: /70/ "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bio je na nekom smetljištu, pa je mokrio stojeći, a zatim je zatražio vodu pa se abdestio i potrao preko svoje obuće." To je vjerodostojan hadis na koji Ibn-Džerir odgovara (drugim predanjem) koji prenose pouzdani i meritorni prenosioci /sukat, huffaz/ od El-E¢ameša, on od Ebu-Vaila, a on od Huzejfe: /71/ "pa je mokrio stojeći, a zatim se abdestio potravši svoje mestve". Mislim /Ibni-Kesir/ da se ova dva hadisa mogu uskladiti tako što je on ustvari imao na nogama mestve preko kojih je bila obuća. U Ahmedovom predanju od Evsa ibn Ebi-Evsa kaže /Evs/ : /72/ "Vidio sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako se abdesti potravši svoju obuću, a potom je ustao da obavi namaz." U Ebu-Davudovom predanju od istog Evsa on kaže: /73/ "Vidio sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je otišao na neko smetljište, pa se pomokrio i abdestio potravši svoju obuću i noge."

[Boots]

Ibn-Džerir zaključuje: "Ovo se odnosi na to da se tako abdestio kad nije izvršio prirodnu potrebu, a inače je vjerodostojna i autentična Poslanikova, sallAllahu alejhi we sellem, naredba o općenitosti pranja nogu pri uzimanju abdesta vodom i to prenesena općeraširenom tradicijom (bin-nakli el-mustefidi), koja isključuje bilo kakvu ispriku onoga do koga stigne ili mu bude dostavljena. Neki smatraju da je ovaj ajet dokinuo olakšicu potiranja preko mestvi na temelju nekog nevjerodostojnog predanja od Alije, radijAllahu anhu Ono što je pouzdano utvrđeno od Alije, radijAllahu anhu, jeste potiranje preko mestvi, kao što je i od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, utvrđeno potiranje preko mestvi poslije objave ovog časnog ajeta." Imam Ahmed prenosi od Džerira ibn Abdullaha El-Bedželija da kaže: /74/ "Primio sam islam poslije objave sure El-Maide i vidio sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da potire[241] nakon što sam primio islam."

Buharija i Muslim prenose od Hemmama da je rekao: /75/ Džerir se mokrio, zatim abdestio potravši preko svojih mestvi. Upitan je: "Radiš tako?" Odgovorio je: "Da, jer sam vidio Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je mokrio, a zatim se abdestio potravši preko svojih mestvi." Tevaturom (velikim brojem prenosilaca u svakoj generaciji) utvrđena je, od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, vjerozakonska ispravnost potiranja po mestvama i to njegovom riječju i praksom.

* * *

Rafidije oponiraju tome bez ikakve osnove, ustvari neznanjem i zabludom, i ako je to utvrđeno u Muslimovom Sahihu iz predanja vladara pravovjernih Alije ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu, kao što je od njega utvrđena u Buhariji i Muslimu od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, zabrana privremenog braka /nikahul-mutati/, a oni ga dozvoljavaju. Tako i ovaj časni ajet dokazuje obaveznost pranja nogu, pored onoga što je krajnje vjerodostojno (tevaturom) utvrđeno iz prakse Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, a prema ovome časnom ajetu. Međutim, oni oponiraju svemu tome. Također imaju oprečan stav o pitanju dva zglavka na nozi koji predstavljaju dvije ispupčene kosti na rastavu potkoljenice i noge, kako na to ukazuju hadisi. Tako prenose El-Buhari i Muslim: /76/ od Osmana, da se abdestio opravši svoju desnu nogu do zglavaka, a i lijevu isto tako.

Prenosi Buharija kao muallek /bez seneda/, ali potpuno sigurno,zatim Ebu-Davud i Ibn-Huzejme u svome Sahihu od En-Nu'mana ibn Bišra da je rekao: /77/ Okrenuo nam se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, svojim licem i rekao: "Ispravite i poravnajte safove - tri puta - jer, tako mi Allaha, ili ćete poravnati i upotpuniti safove ili će Allah razjediniti vaša srca", pa sam vidio ljude kako priljubljuju međusobno nožne članke (ka'b), svoja koljena i ramena." Tekst je ovog hadisa od Ibn-Huzejme. Nije moguće da riječ (ka'b) ovdje znači nešto drugo osim ispupčenu kost iznad stopala, tako da je zglavak jednog bio paralelno zglavku njegova druga. To dokazuje ono što smo mi naveli da su to dvije ispupčene kosti na rastavu /zglobu/ potkoljenice i stopala, kakav je i stav sunnija. Rafidije smatraju da riječ ka'b ovdje znači petu, a na svakoj nozi je po jedna peta, pa ti razmisli...

Riječi Uzvišenoga: "... a ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih prijeđite." O svemu ovom prethodio je komentar u ajetu o ženama[242], pa nemamo potrebe ovdje vraćati se na to, kako bismo, izbjegli preopširnost. Riječi Uzvišenoga: "Allah ne želi pričiniti vam poteškoće", tj. olakšao je, a nije vam otežao, čak je dozvolio uzimanje tejemmuma /potiranja lica i ruku/ u bolesti i zbog nedostaka vode, kao široku mogućnost vama i milost, i čak mu dao ulogu vode, izuzev u nekim okolnostima koje su već ranije pojašnjene.

Riječi Uzvišenog: "...sve vas želi učiniti čistim i blagodat vam Svoju upotpuniti, da biste bili zahvalni", tj. zbog davanja širih mogućnosti i blagosti prema vama u onome što vam je propisao. Tradicija /sunnet/ podstiče na učenje dove Uzvišenom Allahu, neposredno poslije uzimanja abdesta, da uvrsti izvršioca među one koji su se očistili izvršivši imperativ ovog časnog ajeta. U Muslimovom Sahihu zabilježeno je od Omera, radijAllahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /78/ "Svakom od vas koji uzme abdest, pa završi ili upotpuni abdest učeći: Ešhedu en la ilahe illellahu ve enne muhammeden abduhu ve resuluhu - Svjedočim da nema nikakava boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik - otvore se osam vrata Dženneta da uđe na koja hoće.

Također Muslim prenosi od Ka¢ba ibn Murre, koji kaže: Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /79/ "Svakoga čovjeka, kada se abdesti, napuštaju grijesi: prilikom pranja ruku grijesi napuštaju ruke; kada pere lice, grijesi mu odlaze sa lica; kada potire glavu grijesi odlaze sa nje; kada pere noge, njegovi grijesi ih napuštaju." Također, on prenosi od Ebu-Malika El-Eš¢arijja da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /80/ "Čistoća /tuhur/ pola je vjerovanja /iman/, riječi: el-hamdulillahi (hvala Allahu) ispunjavaju Mizan /tezulju djela/, riječi: subhanallahi vallahu ekber (slavljen je i uzvišen Allah) ispunjavaju prostor između nebesa i Zemlje, post je štit, strpljivost je svjetlo, milostinja je jasan znak, a Kur'an je argument tebi ili protiv tebe. Svaki čovjek osviće zalažući sebe, pa se neko spasi, a neko upropasti." Također on, Uzvišeni Allah mu se smilovao, prenosi od Ibn-Umera: Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: /81/ "Allah ne prima milostinju datu od prevare, niti namaz bez abdesta." Tako ga prenose Ahmed, Ebu-Davud, Nesaija, i Ibn-Madže od Šu'be.

[Boots]

I sjetite se Allahove milosti kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je obavezao, kad ste rekli: "Slušamo i pokoravamo se!" I bojte se Allaha, jer Allah zna svačije misli. /7/ "O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite." /8/ "Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah obećava oprost i nagradu veliku;/9/ a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali - bit će stanovnici Džehennema."/10/ "O, vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi htjeli dočepati se vas, a On je zadržao ruke njihove. I bojte se Allaha, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"/11/

Uzvišeni Allah podsjeća Svoje robove, vjernike na blagodat koju im je dao uzakonivši im ovu veliku Vjeru i poslavši im ovog časnog Poslanika, kao i na obavezu i zavjet koji je uzeo od njih da će mu dati prisegu, slijediti ga, pomagati, primiti od njega vjeru (din) i dostaviti ga drugima, pa Uzvišeni kaže: “I sjetite se Allahove milosti kojom vas je oba-suo i zavjeta kojim vas je obavezao, kad ste rekli: "Slušamo i pokoravamo se!" Ovo je prisega koju su dali Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, kada su, primajući islam, izjavili: "Dajemo prisegu Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, na slušanje i pokornost u svemu što volimo i preziremo, u davanju prednosti njemu nad nama i da nećemo osporavati nikome nešto čega je dostojan." U riječima Uzvišenog: "I bojte se Allaha", On naređuje ustrajnost u bogobojaznosti i čestitosti u svim okolnostima, a zatim im stavlja do znanja da On zna tajne i pomisli kojima su zaokupljena srca i duše, pa kaže: “jer Allah zna svačije misli". Riječi Uzvišenog: "O vjernici, duž -nosti prema Allahu izvršavajte", tj. slijedeći Istinu poradi Allaha, a ne radi ljudi i radi toga da bi se to pročulo: "i pravedno svjedočite!", tj. budite pravedni. Potvrđeno je u Buhariji i Muslimu da je En-Nu'man ibn Bešir rekao: /82/ Moj babo mi je nešto poklonio, a moja majka, 'Amra bint Revaha je prigovorila: "Nisam zadovoljna dok ti to ne odobri Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem" Otišao mu je da bi on, sallAllahu alejhi we sellem, posvjedočio ispravnost davanja, milostinje koja je bila meni namijenjena. Upitao ga je: "Da li si to isto poklonio svoj svojoj djeci?" Odgovorio je: "Ne..." Rekao mu je: "Bojte se Allaha i budite pravedni među vašom djecom. Ja ne mogu potvrditi nešto što je nepravedno." Moj babo se vratio i povukao tu milostinju.

Riječi Uzvišenog: "Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete!", tj. neka vas ne ponese mržnja prema nekim ljudima da isključite pravednost spram njih, nego budite pravedni i spram prijatelja i spram neprijatelja i poradi ovoga Uzvišeni kaže: "Pravedni budite, to je najbliže bogobo-jaznosti", tj. vaša primjena pravednosti bliža je čestitosti od njenog izostavljanja. Riječi Uzvišenog: "i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite", tj. On će vas nagraditi ili kazniti prema onome što On zna da ste uradili, bilo to dobro ili zlo.

"Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah obećava oprost", tj. za njihove grijehe "i nagradu veliku", a to je Džennet, koji je dio Njegove milosti prema Njegovim robovima, koji oni ne mogu zaslužiti svojim djelima, već Njegovom milošću i dobrotom, ali ne isključujući spoznaju da je Uzvišeni Allah dao da njihova djela budu uzrok postizanja Njegove milosti, dobrote, oprosta i zadovoljstva, pa sve od Njega potječe i On je vlasnik svega, a sva zahvalnost Njemu pripada i od Njega je darivanje.

Zatim Uzvišeni kaže: "a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali - bit će stanovnici Džehennema"; ovo je zbog Njegove pravde, mudrosti i suda koji nikome nepravdu ne čini, jer je to sud Apsolutno Pravednog, Mudrog i Moćnog. Riječi Uzvišenog: "O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su se neki ljudi htjeli vas dočepati, a On je zadržao ruke njihove."

Prenosi Abdur-Rezzak od Džabira: /83/ da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, odsjeo na nekom mjestu, a ljudi koji su bili sa njim razišli su se po hladovini stabala idaha;[243] Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, zakačio je svoju sablju za neko drvo. Tada je prišao neki beduin do sablje Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, uzeo ju i izvukao iz korica, a zatim se okrenuo prema Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, prijeteći: "Ko će te zaštiti od mene?" Odgovorio mu je: "Uzvišeni Allah!" Beduin je ponovio dva ili tri puta: "Ko će te zaštiti od mene?", a Vjerovjesnik je, sallAllahu alejhi we sellem, odgovarao: "Allah!" Beduin je tada vratio sablju u korice, a Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, pozvao je svoje drugove i obavijestio ih šta se desilo sa beduinom koji je sjedio pored njega, a on ga nije kaznio. Ma'mer kaže: "Katade je spominjao ovaj događaj dodajući da su neki Arapi željeli iz zasjede ubiti Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa su poslali ovoga beduina."

Tumačenje ajeta: "...O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su se neki ljudi htjeli vas dočepati...", i kazivanje o ovom beduinu koji se zvao Gavris ibn El-Haris zabilježeno je u vjero-dostojnom hadisu.

Ima i mišljenje da je ovaj ajet objavljen u vezi sa K'abom ibn El-Ešrefom i njegovim drugovima kada su željeli prevariti Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i njegove drugove u K'abovoj kući. Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim.

[Boots]

Ima mišljenje da je objavljen vezano za pleme Benu en-Nedir kada su njegovi pripadnici željeli baciti stijenu na glavu Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada im je on došao, tražeći pomoć od njih u isplati krvarine plemenu Beni-Amir, ali Uzvišeni Allah je otkrio Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, ono o čemu su se oni bili dogovorili. Riječi Uzvišenog: "i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!" znače: ko se osloni na Allaha on će mu biti dovoljan za njegove brige i sačuvat će ga i zaštititi od zla ljudi. Potom je naređeno Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da se uputi prema njima /plemenu Benu en-Nedir/, da ih opkoli kako bi ih porazio i prognao.

Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih - a između njih bili smo postavili dvanaest star - ješina - i Allah je rekao: "Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i zekat davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću prijeći preko hrđavih postupaka vaših i uvest ću vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta pravoga je skrenuo." /12/ "Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! - Allah, uistinu, voli one koji čine dobro." /13/ Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: "Mi smo kršćani", ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili."/14/

Nakon što je Uzvišeni Allah naredio Svojim robovima, vjernicima da izvršavaju obaveze i zavjete koje je On od njih uzeo preko jezika svoga poslanika i roba Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i nakon što im je naredio da se drže istine i pravednog svjedočenja i spomenuo im Svoje vidljive i skrivene blagodati prema njima usmjerivši ih Istini i Uputi, počinje im objašnjavati kako je bio uzeo zavjete od sljedbenika ranijih Knjiga: jevreja i kršćana, pa kada su ih oni prekršili, On ih je prokleo i odbio iz svog okrilja, stavljajući koprene na njihova srca kako ne bi stigli do Upute i Istinske Vjere, a to su: korisno znanje i dobra djela.

Tako Uzvišeni Allah kaže: "Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih - a između njih bili smo postavili dvanaest starješina", znači plemenske vođe koji su prihvatili prisegu, slušanje i pokornost Allahu, Njegovu Poslaniku i Njegovj Knjizi. Tevrat u svojoj četvrtoj knjizi (Knjiga brojeva) spominje brojčano i poimenice ove plemenske starješine pojedinih plemena jevreja; starješina plemena Beni-Ruvbil (Ruben) bio je El-Jesur ibn Sadun (Elisur, sin Šedeurov), starješina plemena Beni-Šem'un (Šimun) bio je Šimval ibn Suriški (Šelumiel, sin Surišadajev), starješina plemena Beni-Jehuza (Juda) bio je El-Hašun ibn Imjazab (Nahšan, sin Aminadabov), starješina plemena Beni-Jesahir (Jisakar) bio je Šal ibn Saun (Netanel, sin Suarov), starješina plemena Beni-Zebulun (Zebulun) bio je Eljab ibn Halub (Eliab, sin Helonov), starješina plemena Beni-Ifrajm (Efrajim) bio je Menša ibn Amenhur (Elišama, sin Amihudov), starješina plemena Menša (Manaše) bio je Himlijail ibn Jersun (Gamaliel, sin Pedahsurov), starješina plemena Beni-Benjamin (Benjamin) bio je Ebijdin ibn Džedun (Abidan, sin Gidonijev), starješina plemena Beni-Dan (Dan) bio je Džiajzer ibn Amijšizi (Ahiezer, sin Amišadajev), starješina plemena Beni-Ešar (Ašer) bio je Nehajil ibn Adžran (Pagiel, sin Okranov), strarješina plemena Beni-Kan (Gad) bio je Es-Sejf ibn Davajil (Elijasaf, sin Enanov) i starješina plemena Beni-Neftali (Naftali) bio je Edžze' ibn 'Iminan (Ahira,sin Enanov). Također i kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uzimao prisegu od Ensarija na Akabi bilo je prisutno dvanaest poglavica; trojica iz plemena Evs i to: Usejd ibn El-Hudajr, S'ad ibn El-Hajseme i Rifa'a ibn Abdul-Munzir, a kaže se da su ga zamijenili Ebul-Hejsem ibn Et-Tejhan i deveterica iz plemena El-Hazredž: Ebu-Umame Es'ad ibn Zurare, S'ad ibn Er-Rebi', Abdullah ibn Revaha, Rafi' ibn Malik ibn El-'Adžlan, El-Bera' ibn M'arur, 'Ubade ibn Es-Samit, S'ad ibn 'Ubade, Abdullah ibn 'Amr ibn Haram i El-Munzir ibn 'Umer ibn Hunejš, neka je Uzvišeni Allah zadovoljan sa svima.

Ovi su bili vođe svojih plemena te noći prema Vjerovjesnikovom, sallAllahu alejhi we sellem, naređenju i bili su ovlašćeni sklopiti ugovor i dati prisegu na poslušnost i pokornost za svoj narod Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem

Buharija i Muslim bilježe hadis od Džabira ibn Sumure koji kaže: /84/ Čuo sam Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže: "Neprestano će ljudi biti u napretku dok njima budu upravljali Dvanaesterica.", zatim je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao nešto što nisam čuo, pa sam pitao: "Šta je rekao Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem?" Odgovorio je: "Svi su iz plemena Kurejš." Ovo je Muslimov tekst.

Značaj je ovoga hadisa u obznani radosne vijesti o dolasku dvanaesterice pravednih vladara koji će se držati istine i biti pravedni prema ljudima. Iz ovoga se ne razumijeva neophodnost njihovog neprekinuta slijeda jednih iza drugih. Ipak, četverica od njih bili su u nizu: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija, Allah zadovoljan bio s njima. Među njima je Omer ibn Abdul-Aziz, u što nema sumnje kod imama, i neki od dinastija Abasija i Sudnji dan neće nastupiti dok se njihova vladavina ne ostvari. Jasno je da se među njih ubraja i najavljeni Mehdija koji je spomenut u hadisima koji su došli /do nas/. Navedeno je kako će njegovo ime biti podudarno imenu Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, a ime njegovog babe imenu Vjerovjesnikovog babe, pa će ispuniti Zemlju pravdom i pravičnošću nakon što je bila ispunjena nepravdom i tiranijom.

[Boots]

Naravno, ovo nije onaj Očekivani Mehdija, u čije postojanje i u ponovnu pojavu iz podzemnog tunela u Somori vjeruju rafidije. To je nešto što nema nikakvog osnova i apsolutno ne postoji, ustvari je to samo fantazija ograničenih umova[244] i zamisao bolesnih maštanja. Također ovih dvanaest halifa nisu dvanaesterica imama za koje rafidije vjeruju da su bezgrješni. Ovi časni i odabrani ljudi nisu bili zadovoljni da se o njima tako govori, niti je iko od njih za sebe smatrao da je bezgrješan. Oni su posve čisti od svih izjava koje se njima pripisuju u kojima se podržavaju ove neistine i sami znaju da nisu bezgrješni, jer je bezgrješnost (ismet) svojstvena samo vjerovjesnicima. (Uistinu će Allah pomoći Svoju Vjeru, uzvisiti Svoju Riječ i ostvariti Istinu Svojim htijenjem, a muslimani će, uz Božiju volju, ponovo postati jedan narod, nadahnjujući se najboljim govorom, Govorom Uzvišenog Allaha i najboljom uputom, Uputom Muhammeda, s.a.v.s).[245]

Riječi Uzvišenog: "i Allah je rekao: Ja sam s vama!", tj. sa Mojom zaštitom i pomoći. "Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali", tj. budete ih potvrđivali i prihvaćali;

"pomagali im", tj. budete im pomagali u Istini; "i drage volje zajam Allahu davali", a to je dijeljenje na Njegovom putu i žudnja za Njegovim zadovoljstvom, "sigurno ću prijeći preko hrđavih postupaka vaših", tj. vaše ću grijehe isbrisati, prekriti i oprostiti vam ih,

"i uvest ću vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći", tj. otklonit ću od vas ono čega se pribojavate, a dat ću vam ono čemu težite. Riječi Uzvišenoga: "A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao - s puta pravoga je skrenuo", tj. ko se bude suprotstavio ovome zavjetu nakon njegova zaključenja i potvrde i bude ga negirao, skrenuo je sa pravog puta i povratio se u zabludu. Tada Uzvišeni kaže: "Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli" - zbog njihovog kršenja zavjeta Mi smo ih udaljili od Upute. "...i srca njihova okrutnim učinili", pa ne mogu primiti pouku zbog grubosti i

okrutnosti srca. "Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali", tj. oni su se odnosili prema Allahovim ajetima i tumačili suprotno onome kako su objavljeni govoreći da je Uzvišeni Allah rekao nešto što nije rekao; Allah nas od toga sačuvao. "...a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili", tj. izbjegavali su prakticirati svoju vjeru, pa su dospjeli do najprezrenijeg stanja, bez prave vjere i ispravnih djela.

"I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti", znači njihove spletke i prevare prema tebi i tvojim drugovima, kao kada su se dogovorili da mučki ubiju Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem; "ali im oprosti i ne karaj ih!" - ovo je suština pobjede. "Allah, uistinu, voli one koji čine dobro" - misli se na oprost onome ko ti učini nažao. Katade kaže: Ovaj je ajet dokinut riječima Uzvišenog: "Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet..." (9:29)

Riječi Uzvišenog: "Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: ¢Mi smo kršćani¢", preuzeli smo od njih obaveze i zavjete da će slijediti Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, podržati ga i pomoći, da će vjerovati u svakog poslanika kojeg Allah pošalje na Zemlju, pa su postupili onako kako su postupili i jevreji, koji nisu ispunili zavjete i koji su prekršili ugovore. Zbog ovoga Uzvišeni kaže: "ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili;" tj. da će raznovrsne grupacije kršćana trajno biti u zavadi i neprijateljstvu, proglašavajući jedni druge nevjernicima i proklinjući jedni druge. Svaka se skupina suzdržava od druge ne dozvoljavajući joj pristup svome hramu, tako Melekije drže Jakubije za nevjernike, a tako i drugi ili Nestorijanci i Arjusije: svaka skupina smatra nevjerničkom onu drugu. Zatim Uzvišeni kaže: "a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili". Ovo je zaplašivanje i ujedno prijetnja kršćanima zbog laži koju su iznijeli na Allaha i Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pripisavši Uzvišenom Gospodaru, Svet je On i visoko iznad toga, da ima drugu i dijete. Uzvišen je Jedan, Jedini i Jedinstveni, Koji je utočište svakome, Koji nije rodio i rođen nije i Kojemu niko ravan nije.

"O sljedbenici Knjige, došao vam je Poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko mnogo čega će i prijeći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna"/15/, "kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje."/16/

Uzvišeni Allah, u ime Svoga Uzvišenog Sopstva, obavještava da je On izaslao Svoga Poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, sa Uputom i Istinskom Vjerom svim stanovnicima Zemlje, bili oni Arapi ili nearapi, bili sljedbenici Knjige ili ne, pa Uzvišeni Allah kaže: "O sljedbenici Knjige, došao vam je Poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko mnogo čega će i prijeći", tj. da ukaže u Knjizi na ono što su izmijenili, promjenili mu mjesto, dali mu svoje tumačenje ili izmislili na Allaha nešto, a mnogo je i prešutio onoga što su izmijenili, jer ukazivanje na to ne bi imalo neke važnosti. Hakim prenosi u Mustedreku od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, da je rekao: Onaj ko ne vjeruje u kamenovanje za blud ne vjeruje ni u Kur'an, jer ne vodi računa o riječima Uzvišenog Allaha: "O sljedbenici Knjige, došao vam je Poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, a kamenovanje je nešto od onoga što su oni sakrili." Hakim zaključuje: "Ovaj je hadis vjerodostojnog lanca prenošenja, ali ga Buharija i Muslim nisu uvrstili u svoje zbirke." Zatim Uzvišeni Allah govori o Časnom Kur'anu, koji je objavio Svome Časnome Vjerovjesniku: "A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo", tj. puteve izbavljenja i sigurnosti, "i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje", tj. spašava ih od pogibelji i propasti, osvjetljujući im najjasniji put.

"Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!" Reci: "Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?" Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće, i Allah sve može."/17/ "Jevreji i kršćani kažu: "Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi." Reci: "Pa zašto vas On kažnjava zbog grjehova vaših?" A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će oprostiti, a koga hoće On će kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i Njemu će se svi vratiti./18/

Uzvišeni Allah govori o nevjerovanju kršćana i o tome kako oni predstavljaju Mesiha, sina Merjeminog (a on je samo rob među drugim Allahovim robovima i stvorenje među Njegovim stvorenjima) - da je on Bog. Uzvišeni Allah visoko je iznad onoga što oni govore. Dalje govori o Svojoj moći i snazi spram svih stvari i o tome kako su one pod Njegovom dominacijom i vlašću:

[Boots]

Reci: "Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?", tj. ako bi to želio, ko Ga može spriječiti od toga i ko Ga može odvratiti od toga, a zatim kaže: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće", tj. sve postojeće stvari Njegovo su vlasništvo i Njegovo stvaranje i On sve može. Ovo je meritoran odgovor Uzvišenog Allaha kršćanima, a zatim odgovara i jevrejima i kršćanima zbog njihovih laži i izmišljanja: “I jevreji i kršćani kažu: "Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi", tj. mi vodimo porijeklo od Njegovih vjerovjesnika, a oni su Njegova djeca, a On ima poseban obzir prema njima, pa i nas voli, pa im Uzvišeni Allah odgovara: Reci: "Pa zašto vas On kažnjava zbog grijehova vaših?", tj. ako ste vi kao što kažete Njegova djeca i miljenici, pa zašto vam je onda spremio Vatru dže-henemsku poradi vašeg nevjerovanja, laži i izmišljanja? "A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara", tj. vi ste jednaki svojim primjerom među drugim ljudima, a Allah Uzvišeni će suditi svim Svojim robovima: "kome hoće - On će oprostiti, a koga hoće - On će kazniti", tj. On čini ono što On hoće, i niko se ne može suprotstaviti Njegovu sudu, a On brzo svodi račune.

"Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i Njemu će se svi vratiti.", tj. sve je u Njegovoj vlasti, pod Njegovom dominacijom i gospodstvom, Njemu se sve vraća, pa će On presuditi Svojim robovima onako kako On hoće, a On je Pravednik Koji nikome nepravdu ne čini.

O sljedbenici Knjige, došao vam je Poslanik Naš - nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika - da vam objasni, da ne biste rekli: "Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti ni onaj koji opominje!" Pa, došao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i koji opominje. - A Allah sve može./19/

Uzvišeni Allah obraća se sljedbenicima Knjige jevrejima i kršćanima, da im je poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, pečata vjerovjesnika i poslanika. Poradi ovoga Uzvišeni Allah kaže: "nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika", tj. nakon dužeg vremenskog razmaka između njegova poslanja i Isaa, sina Merjeminog, alejhi selam Postoje različita mišljenja o dužini ovog vremenskog perioda /fetretun/. Buharija prenosi od Selmana El-Farisijje da je to šest stotina godina, a također prenosi i od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /85/ "Ja sam najpreči čovjek Isau, sinu Merjeminom, jer između mene i njega nema vjerovjesnika.

U ovome je hadisu opovrgnuta tvrdnja onih koji smatraju da je poslije Isaa poslan vjerovjesnik po imenu Halid ibn Sinan. Namjera je bila istaći da je Uzvišeni Allah poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, nakon što je neko vrijeme prekinuto slanje poslanika, pa je to bila potpuna blagodat, jer je bila goruća potreba za njim jer su nered i neznanje zavladali među Božijim robovima, osim malog broja sljedbenika Knjige koji se držao ostataka vjere prijašnjih vjerovjesnika. To je u jednom dijelu hadisa prenio imam Ahmed od 'Ijada, a on od El-Mudžaši'ija, radijAllahu anhu - da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, držeći jedan govor, između ostalog, rekao i ovo: /86/ "...Allah je pogledao stanovnike Zemlje, pa ih je prezreo, i Arape i nearape, osim nekih ostataka jevreja", a u Muslimovom se tekstu kaže: "osim nekih sljedbenika Knjige"

Općenito, prije poslanja Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, kod svih stanovnika Zemlje vladao je metež i zbrkanost u vjeri, pa je on uputio sva stvorenja i Uzvišeni Allah ih je preko njega izveo iz tmina na svjetlo, ostavivši ih na svijetloj stazi i čistom vjerozakonu. Poradi toga Uzvišeni Allah kaže: “da ne biste rekli: "Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti ni onaj koji opominje!", tj. da se ne biste opravdavali ili govorili: "O, vi koji ste zamijenili i izmijenili svoju vjeru, nama nije došao neki poslanik koji bi nas obradovao dobrim i opomenuo nas na zlo!", jer vam je već došao onaj koji donosi radosne vijesti i onaj koji opominje - Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem

"A Allah sve može." Ibn-Džerir zaključuje: "Značenje je: Ja, uistinu, mogu kazniti onoga ko je Meni nepokoran i nagraditi onoga ko Mi je poslušan."

A kad Musa reče narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao" /20/; "O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni" /21/, oni rekoše: "O Musa! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne iziđu; pa, ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda sigurno ući." /22/ Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju - rekoše: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bit ćete sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" /23/ "O Musa" - rekoše oni - "dok god su oni u njoj, mi nećemo u nju ulaziti! Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!" /24/ "Gospodaru moj" - reče Musa - "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!" /25/ "Četrdeset godina oni će zemljom lutati" - reče On - "jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!"/26/

Uzvišeni Allah govori o Svome robu i poslaniku s kojim je On govorio, Musau, sinu Imranovu, alejhi selam, kada je on podsjetio svoj narod na blagodati Uzvišenog Allaha prema njima i Njegove darove koji su bili kod njih tako što im je ujedinio dobra i ovog svijeta i budućeg da bi ustrajali na pravome putu, pa Uzvišeni Allah kaže: “A kad Musa reče narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio," tj. kad god vam je neki vjerovjesnik umro, na njegovo mjesto bi došao drugi i to od vašeg oca Ibrahima, pa poslije njega sve do Isaa, alejhi selam, koji je pečat vjerovjesnika jevreja, a zatim je Uzvišeni Allah poslao Objavu Pečatu svih vjerovjesnika, Muhammedu, sinu Abdullahovom, koji je porijeklom od Ismaila, sina Ibrahimovog, alejhi selam, i on je časniji od svih vjerovjesnika i poslanika koji su njemu prethodili, neka su na njega i njih najodabraniji blagoslov i najpotpuniji spas.

Riječi Uzvišenog Allaha: "...a mnoge vladarima..." Abdur-Rezzak od Ibn-Abbasa prenosi: "Vladar je onaj ko ima slugu, ženu i kuću."

Mejmun ibn Mehran prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ako je neki čovjek u jevrejskom narodu imao ženu, slugu i kuću nazivan je vladarom." Ibn-Ševzeb kaže: "Ako je neki čovjek među jevrejima imao stan, slugu i ako se od njega tražila dozvola za nešto, bio je vladar." Katade kaže: "Jevreji su bili prvi koji su uzimali sluge." Malik kaže: "Vladar je onaj ko ima kuću, slugu i ženu." U hadisu je navedeno: /87/ "Ko od vas osvane zdravog tijela, siguran u svome prebivalištu i sa opskrbom za taj dan, kao da mu je potčinjen cijeli ovaj svijet ."

[Boots]

Riječi Uzvišenoga: "i dao vam ono što nijednom narodu nije dao"; znači nijednom narodu njihovog vremena jer su oni bili ljudi kojima je ukazana najviša počast, viša negoli i Grcima, Koptima i svim drugim narodima, kako kaže Uzvišeni Allah: "Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i vjerovjesništvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli." (45:16) Namjera je kazati da su oni bili najbolji u svome vremenu, jer je ova zajednica /ummet/ časnija od njih, vrednija kod Allaha, njen vjerozakon je potpuniji, njen put je ispravniji, njen Vjerovjesnik je odabraniji, njeni vladari su veći, njena opskrba je obilnija, njeni imeci i djeca su brojnija, njena vlast je prostranija i njena slava je trajnija. Uzvišeni Allah kaže: "I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi." (2:143)

Zatim Uzvišeni Allah govori o bodrenju jevreja od Musaa, alejhi selam, da se bore na Allahovom putu i tako uđu u Jerusalem, koji je bio u njihovim rukama u vremenu njihovog oca Jakuba, koji se je sa sinovima i porodicom preselio u Egipat u danima vladavine Jusufa, alejhi selam, gdje su neprekidno ostali sve do njihovog izlaska sa Musaom, kada su u njemu našli nemilosrdne Amaličane, koji su ga zaposjeli i uspostavili svoju vlast u njemu. Tada im Allahov poslanik, Musa, sallAllahu alejhi we sellem, naređuje da uđu u njega boreći se protiv neprijetelja, ujedno donoseći im i radosnu vjest o uspjehu i pobjedi, ali oni su odstupili i nisu izvršili njegov imperativ, pa su kažnjeni odlaskom u pustinju i dugotrajnim lutanjem po njoj ne znajući kako da se orijentišu prema nekom cilju, čak četrdeset godina, kao kaznu za njihovu nehajnost spram naredbe Uzvišenog Allaha, pa Uzvišeni kaže, govoreći o Musau, da je rekao: "O narode moj, uđite u Svetu zemlju", tj. čistu, a to je Jerusalem. Riječi Uzvišenog Allaha: "koju vam je Allah dodijelio", tj. koju vam je obećao preko vašeg oca Jakuba - da je ona nasljedsvo onih među vama koji budu vjerovali.

"...i ne uzmičite nazad", tj. ne odustajte od borbe na Allahovom putu.

"pa da se vratite izgubljeni". Oni rekoše: "O Musa! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne iziđu; pa, ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda sigurno ući", tj. ispričali su se da je u ovome gradu jedan nemilosrdni narod, veoma moćan i snažan i mi ne možemo protiv njih ratovati, niti zauzeti grad dok su oni u njemu, pa ako oni iziđu - iz njega mi ćemo ući, a u protivnom mi nemamo snage da iziđemo na kraj s njima.

Riječi Uzvišenog Allaha: “Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju - rekoše: tj., nakon što su odbili da se pokore Uzvišenom Allahu i da slijede Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, bodrila su ih dvojica ljudi kojima je bila darovana velika blagodat od Uzvišenog Allaha, a to je da su bili od onih koji su se bojali Allaha i strahovali od Njegove kazne; kaže se da su to bili Jušeu, sin Nunov i Kaleb, sin Jufnaov. To mišljenje zastupa Ibn-Abbas, i ne samo on, među ranijim i kasnijim generacijama, Allah im se smilovao. Oni su govorili: "Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bit ćete sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!", tj. ako se oslonite na Allaha, ako budete izvršili Njegovu naredbu i budete slijedili Njegova poslanika, Allah će vas pomoći protiv vaših neprijatelja i ući ćete u grad koji je vama dodijeljen. Međutim, to na njih nije uopće djelovalo.

"O Musa" - rekoše oni - "dok god su oni u njoj, mi nećemo u nju ulaziti! Hajte ti i Gos-podar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!" Ovo je bilo njhovo odbijanje borbe i oponiranje njihovom poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem Kako je velika razlika između Musaovog, alejhi selam, naroda i drugova našeg vjerovjesnika, Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i kako su oni lijepo odgovorili Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, na dan Bitke na Bedru kada se sa njima savjetovao oko borbe protiv skupine idolopoklonika koja je došla da zaštiti karavan koji je vodio Ebu-Sufjan. Nakon što je prošla mogućnost da zarobe karavan, a skupina idolopoklonika (koja je brojala između devet stotina i hiljadu ljudi) u kacigama i oklopima njima se primakla, riječ je uzeo Ebu-Bekr, radijAllahu anhu

On je lijepo govorio, zatim su govorili još neki muhadžiri iz Meke, a Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i dalje je pitao: "Dajte mi savjet i preporuku, o muslimani?", samo zato da bi saznao šta misle stanovnici Medine /ensarije/, koji su predstavljali većinu u muslimanskom taboru. S'ad ibn Mu'az je reagovao: "Ti kao da na nas aludiraš, Allahov Poslaniče? Tako mi Onoga Koji te poslao sa Istinom, kada bi ti od nas zatražio da pregazimo ovo more, pa ti u njega ušao, i mi bismo s tobom ušli i ni jedan jedini čovjek od nas ne bi izostao. Mi ne bježimo od susreta sa neprijeteljem sutra, mi smo izdržljivi u borbi i pouzdani u susretu s neprijateljem. Možda će ti tvoj Gospodar pokazati od nas nešto što će te obradovati, pa povedi nas sa Allahovim blagoslovom!" S'adove riječi su razveselile Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i to ga je raspoložilo.

[Boots]

Među onim koji su toga dana tako lijepo odgovorili bio je također i El-Mikdad ibn Amr El-Kendi, radijAllahu anhu, kako to prenosi imam Ahmed od Tarika ibn Šihaba /88/ - da je El-Mikdad rekao Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, na dan Bitke na Bedru: Allahov Poslaniče, mi ti nećemo reći ono što su rekli jevreji Musau: "hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!", već ti kažemo: "hajte ti i Gospodar tvoj pa se borite, a i mi ćemo se zajedno sa vama boriti". Također ga prenosi i od Abdullaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu, koji kaže: /89/ Vidio sam od El-Mikdada jedan prizor i više bih volio da sam ja to bio nego išta drugo; otišao je Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, a on je proklinjao idolopoklonike, pa mu je rekao: "Allahov Poslaniče, mi ti ne kažemo ono što su rekli jevreji Musau: “hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!¢, već ćemo se mi boriti s tvoje desne strane, s tvoje lijeve strane, ispred tebe i iza tebe. Vidio sam kako je lice Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, zablistalo zbog toga i da ga je to obradovalo." Ovako ga prenosi El-Buhari u poglavlju o vojnim pohodima i u poglavlju o komentaru Kur'ana.

Riječi Uzvišenoga Allaha: "Gospodaru moj", - reče Musa - "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!", znače da nakon što su jevreji odbili borbu, Musa, alejhi selam, rasrdio se na njih i proklinjao ih: "Gospodaru moj", - reče Musa - "ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim"; tj. nema nikoga među njima ko bi me poslušao da se pokori Allahovom imperativu i odgovori na ono čemu ja pozivam, osim mene i brata moga Haruna. "...zato presudi nama i ljudima grješnim!" El-'Avfi prenosi od Ibn-Abbasa: "Znači: okončaj između nas i njih." Tako kaže i Ed-Dahhak: "Okončaj između nas i njih i presudi među nama."

Riječi Uzvišenog Allaha: "Četrdeset godina oni će zemljom lutati" - reče On - "jer će im Sveta zemlja zabranjena biti." Nakon što ih je Musa prokleo kada su odstupili od borbe, Allah im je dosudio zabranu ulaska u nju četrdeset godina. Tako su bili u pustinji neprekidno lutajući i ne znajući kako da izađu iz nje. U njoj su se desile čudne stvari i događaji počevši od oblaka koji su im hladovinu činili, i mane i prepelica koje su im same dolazile, pa do izbijanja tekuće vode iz tvrde stijene koju su nosili sa sobom na nekoj životinji, pa - kad ju je Musa udario svojim štapom - iz tog kamena je poteklo dvanaest vrela, koja su tekla za svako pleme po jedno; kao i druge nadnaravne pojave /mudžize/ kojima je Allah potvrdio i podržao Musaa, sina Imranovog. Tu je objavljen i Tevrat sa propisima koji su se na njih odnosili, zatim je umro Harun, alejhi selam, a poslije njega - nakon tri godine - Musa, sagovornik Uzvišenog Allaha /kelimullah/, alejhi selam Tada im je Allah postavio Jušeu, sina Nunova, alejhi selam, za vjerovjesnika i nasljednika /halifu/ Musa, sina Imranova. Većina jevreja u tom je periodu umrla. Ima mišljenje da niko od njih nije ostao osim Jušea i Kaleba. Kada je prošlo to vrijeme, Jušeu je sa njima izašao iz pustinje, ili samo sa onim koji su preživjeli i sa novom generacijom, pa se uputio Jerusalemu i opsjeo ga. Njegovo oslobođenje bilo je u petak poslije ikindije, a kada se bilo primaklo vrijeme zalaska sunca, javila se bojazan da neće ući u Jerusalem. Jušeu je učio dovu: "Ti /sunce/ si potčinjeno Allahovom imperativu, a i ja sam. Allahu moj, zaustavi mi ga", pa ga je Allah Uzvišeni zadržao dok on nije zauzeo Jerusalem. Allah je naredio Jušeu, sinu Nunovu, da naredi Jevrejima da prilikom ulaska u Jerusalem uđu kroz njegovu kapiju u položaju sedžde, govoreći: "Oprosti!", tj. oprosti nam naše grijehe. Međutim, oni su izmijenili ono što im je bilo naređeno, pa su ušli pužući na svojim zadnjicama i govoreći: "Zrno pšenice!" Sve ovo je prethodilo u suri El-Bekare.[246]

Riječi Uzvišenog Allaha: "a ti ne tuguj za narodom grješnim!" utjeha su Musau, alejhi selam, od njih, tj. ne žalosti se i ne tuguj nad njima zbog onoga kako im presudiš, jer oni to zaslužuju. U ovom kazivanju sadržan je prijekor jevreja, kao i otkrivanje njihovih sramota; njihovog suprostavljanja Allahu i Njegovu poslaniku, njihovo izbjegavanje borbe, njihova duhovna slabost da izdrže nasuprot neprijatelja u sukobu i borbi, iako je među njima bio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, s kojim je On govorio i kojeg je odabrao među stvorenjima toga vremena i koji im je obećavao pomoć i uspjeh. Usprkos ovome i onom što su vidjeli da je Allah uradio sa njihovim neprijateljem

Faraonom, kaznivši ga, potopivši njega i njegovu vojsku, a oni su to gledali i uživali u tome i usprkos davnašnjem zavjetu i ugovoru, oni su odustali od borbe protiv stanovnika grada koji u poređenju sa gradovima Egipta nije jednak ni desetom dijelu broja njegovih stanovnika. Tako se pokazala njihova pokvarenost i prezrenost i oni usprkos ovome i dalje u svome neznanju lutaju i oni su omraženi Allahu i neprijatelji su Njegovi. Međutim, oni i pored toga još govore: "Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi", pa im je Uzvišeni Allah unakazio njihova lica, pretvorivši ih u svinje i majmune i spustivši na njih prokletstvo sve do ulaska u Vatru, gorivom ispunjenu, u kojoj će im dosuditi vječni boravak. Allahu Uzvišenom pripada svaka hvala i dobrota.

"I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije, ovaj je rekao: 'Sigurno ću te ubiti!' - 'Allah prima samo od onih koji su bogobojazni - reče onaj." /27/ "I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova."/28/ "Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike."/29/ "I duša njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih."/30/ "Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. 'Teško meni!' - povika on - 'zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!'I pokaja se."/31/

Uzvišeni Allah objašnjava posljedice gnusne nepravde, zavidnosti i tiranije u kazivanju o dvojici Ademovih sinova, Kabilu i Habilu; kako je jedan napao na drugoga i ubio ga nepravedno iz zavisti zato što mu je Allah darovao Svoju blagodat i primio njegovu žrtvu koju je on prinio iskreno Uzvišenom Allahu. Tako je uspio ubijeni Habil postići oprost grijeha i ulazak u Džennet, a ubica Kabil je štetovao na oba svijeta. Uzvišeni Allah kaže: "I ispričaj im priču o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo", tj. ispričaj ovim jevrejima i njima primjerenim i sličnim zlikovcima i zavidnicima, srodnicima svinja i majmuna, kazivanje o dvojici Ademovih sinova..... Njegove riječi: "onako kako je bilo", tj. jasno i bez ikakve zamršenosti, laži, pretpostavke, promjene, dodavanja ili umanjivanja, kako i kaže Uzvišeni Allah: "To je, zaista, istinito kazivanje." (3:62) Kazivanje o njima dvojici, kako to navode mnogi iz ranijih i kasnijih generacija, desilo se ovako: Uzvišeni Allah propisao je Ademu, alejhi selam, da udaje svoje kćeri za svoje sinove, zbog nužne potrebe.

Međutim, kako kažu, u svakom porodu rađala su mu se dvojenčad, i to jedno muško i jedno žensko dijete, pa je on udavao žensko iz ovog poroda za muškarca iz drugog poroda. Sestra koja se rodila sa Habilom bila je manje lijepa, dok je sestra koja se rodila sa Kabilom bila prava ljepotica, pa ju je želio Kabil prisvojiti za sebe naspram svoga brata, ali je to Adem odbio, osim ako bi njih dvojica prinijeli žrtve /kurban/, pa onaj od kojega bude primljena njemu će pripasti. Tako su i uradili, ali je kurban primljen od Habila, a ne od Kabila, pa se desilo među njima ono o čemu kazuje Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi.

[Boots]

Ibni Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: "U vjero-zakonu objavljenom Ademu bilo je zabranjeno da se žensko uda za svoga brata blizanca, a naređeno da je oženi neko drugi od njene braće. U njega se nalazilo sve po dvoje djece, muško i žensko, sve dok mu se nisu rodili blizanci sa izrazito lijepom sestrom, i poslije njih blizanci sa manje lijepom sestrom. Brat manje lijepe je rekao: "Oženi me svojom sestrom, a ja ću tebe svojom." Drugi brat je odgovorio: "Ne, ja imam veće pravo na svoju sestru." Prinijeli su kurbane, pa je primljena od onoga koji je žrtvovao ovna, a nije primljena od onoga koji je žrtvovao usjeve, pa je on ubio svoga brata." Lanac prenošenja mu je dobar.

El-'Avfi prenosi od Ibni-'Abbasa: U njihovo vrijeme nije bilo siromaha kojemu bi se mogla dati milostinja /sadaka/, već samo kurban koji bi neko mogao žrt-vovati. Tako su i dvojica Ademovih sinova, jedne prilike sjedeći, odlučila: Kada bismo mi prinijeli kurbane!? Tada kada bi neko prinio neki kurban i Allah bio zadovoljan sa tom njegovom žrtvom, On bi slao vatru koja bi ga progutala; u protivnom, ako Allah nije bio zadovoljan sa kurbanom, vatra ga ne bi doticala. Tako su i njih dvojica prinijeli kurbane. Jedan je bio stočar, a drugi zemljoradnik; stočar je prinio najboljeg i najdebljeg brava, a drugi je prinio nešto od svoje ljetine. Vatra je došla i spustila se između njih dvojice, pa je progutala ovcu, a ostavila usjeve. Ademov sin je rekao svome bratu: "Zar da ti hodaš među ljudima, a da oni znaju da si ti prinio kurban koji je primljen, a moj da je odbijen? Ne, tako mi Allaha, ljudi neće gledati u mene , a da ti budeš bolji od mene! Ja ću te, posigurno, ubiti!" Brat mu odgovori: "Kakav je moj grijeh? Allah prima samo do onih koji su dobri." Prenosi ga Ibi-Džerir. Ovo predanje ukazuje na to da prinošenje kurbana nije bilo poradi nekog razloga,niti poradi svađe zbog žene, kako je to ranije rečeno, a to je i vanjski smisao ovog kuranskog teksta:

"kad su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena a od drugog nije, ovaj je rekao: Sigurno ću te ubiti! - Allah prima samo od onih koji su bogobojazni - reče onaj." Iz konteksta vidljivo je da se on rasrdio i osjetio zavist prema njemu zato što je bratov kurban primljen, za razliku od njegova. Općepoznato je kod većine (džumhur), da se onaj koji je žrtvovao ovcu zvao Habil, a onaj koji je žrtvovao hranu Kabil i da je od Habila primljena njegova ovca. Ibni-Abbas smatra da je to čak bio ovan kojim je iskupljen Ismail, alejhi selam, koji je bio određen za žrtvu, što je i analogno, a Allah najbolje zna.

Riječi Uzvišenog Allaha: "Allah prima samo od onih koji su bogobojazni ", tj. od onoga ko se Allaha boji u svome djelovanju. Prenosi Ibn Ebi- Hatim od Temima, znači Ibn-Malika El-Mekarrija: Čuo sam Ebu-Derda'a da kaže: "Kada bih bio siguran da je Uzvišeni Allah primio od mene jedan namaz, bilo bi mi draže od ovog svijeta i svega što je na njemu, jer Uzvišeni Allah kaže:

"Allah prima samo od onih koji su bogobojazni." Također, Ibn Ebi-Hatim prenosi od Mejmuna ibn Ebi-Hamze da je rekao: Sjedio sam kod Ebu-Vaila kad je ušao neki čovjek koji se zvao Ebu-'Afif i bio je iz društva Mu'azovog. Upitao ga je Šekik ibn Seleme: "Zar nam nećeš ispričati nešto od Muaz ibn Džebela?" Odgovorio je: Svakako, čuo sam ga gdje kaže: "Ljudi će biti zadržani na jednoj poljani, pa će neko povikati: Gdje su bogobojazni? Pa će oni ustati u okrilju Milostivog, a On se od njih neće zastirati koprenama niti zakrivati." Upitao sam: "A ko su bogobojazni?" Odgovorio je: "To su ljudi koji su se čuvali idolopoklonstva i obožavanja kumira, oni su iskreno robovali Allahu Uzvišenom pa će produžiti u Džennet." Riječi Uzvišenog Allaha:

"I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova", rekao je njemu njegov dobri brat od koga je Uzvišeni Allah primio kurban, zbog njegove bogobojaznosti, kada mu je onaj prijetio da će ga ubiti, iako se on ničim nije ogriješio prema njemu; tj. ja tebi neću istom mjerom uzvratiti na tvoj ružan postupak pa da ja i ti budemo jednaki u grijehu.

"Jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova", da bih učinio ono što ti želiš učiniti, već ću se ja strpjeti nadajući se nagradi od Uzvišenog Allaha. Kaže Abdullah ibn Amr: "Tako mi Allaha, on je bio jači od njega, ali ga je zadržala njegova pobožnost."

Prenosi imam Ahmed od Bišra ibn Seida da je S'ad ibn Ebi-Vekkas rekao u vrijeme iskušenja za vladavine h. Osmana: /90/ Svjedočim da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Uistinu će biti smutnje i iskušenja. Onaj ko bude u tom vremenu sjedio bolji je od onoga ko bude stajao, a onaj koji bude stajao bolji je od onoga koji bude hodao, a onaj koji bude hodao bolji je od onoga koji bude žurio." Upitao sam: "A šta ako vidim da je neko ušao u moju kuću pa pruži ruku svoju prema meni da me ubije?" Odgovorio je: "Budi kao sin Ademov." Također ga prenosi i Et-Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen hadis, a prenosi ga i Ebu-Davud od Husejna ibn Abdur-Rahmana El-Ešdžaija da je on čuo S'ada ibn Ebi-Vekkasa, koji prenosi od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao /S'ad/ u ovome hadisu: /91/ "Allahov Poslaniče, šta misliš ako uđe u moju kuću i pruži ruku svoju prema meni da me ubije?" Dalje S'ad nastavlja: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovorio je: Budi poput sina Ademovog" i citirao ajet: "I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova." Riječi Uzvišenog Allaha:

"Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri." "A ona je kazna za sve nasilnike", tj. grijeh moga ubojstva i svoj grijeh koji imaš otprije. Mudžahid za riječi Uzvišenog Allaha: "Ja želim da ti poneseš i moj (grijeh)" kaže: "S ubojstvom mene i svoj grijeh koji si ti imao prije toga."

[Boots]

Riječi Uzvišenog Allaha: "I duša njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih", tj. navede ga, učini mu lijepim i ohrabri ga na ubojstvo svoga brata, tj. poslije ove opomene i prijetnje. Riječi Uzvišenog Allaha: "i postade jedan od izgubljenih", tj. na ovom i na vječnom svijetu, a ima li veće propasti od ove? Prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /92/ "Ne bude niko ubijen nepravedno, a da prvi Ademov sin nema udio u prolijevanju njegove krvi, jer je on prvi koji je počinio ubistvo." Prenose ga autori El-Kutu¢bu - s - Sitte izuzev Ebu-Davuda.

Riječi Uzvišenog Allaha: Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. Es-Suddi prenosi svojim lancem prenošenja od ashaba, neka je Allah zadovoljan sa njima: Kada je izdahnuo dječak, brat ga je ostavio pod vedrim nebom, ne znajući kako da ga sahrani, pa je Allah poslao dva gavrana koji su bili braća, pa se oni pobiše i jedan ubi drugoga pa mu iskopa jamu pa posu zemlju preko njega. Kada je on to vidio, reče: "Teško meni!" - povika on - "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!" Riječi Uzvišenog Allaha:

“I pokaja se." Hasan El-Basri kaže: "Uzvišeni Allah ga je uzdigao zbog njegova pokajanja nakon propasti."

U jednom hadisu navodi se da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: /93/ "Nijedan grijeh nije tako opasan da bi Allah ubrzao kaznu za njega na ovom svijetu, pored onoga što je za izvršioca pripremio na vječnom, kao što su nasilje i prekidanje rodbinskih veza." U Kabilovom su postupku i jedan i drugi. Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.

"Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili."/32/ "Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika"/33/, "ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv."/34/

Uvišeni Allah kaže: "Poradi toga što je Ademov sin ubio svoga brata nasilno i nepravično." "Mi smo propisali sinovima Israilovim", tj. uzakonili smo im i objavili: "Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao", tj. ako neko ubije nekoga bez nekog motiva vezanog za odmazdu /kisas/ i bez toga da je taj počinio nered na Zemlji i bude vjerovao da je dozvoljeno ubiti nekoga bezrazložno, ko nije počinio nikakav zločin - taj kao da je sve ljude poubijao, jer on ne pravi razliku među ljudima; međutim, ako neko bude razlog da se nečiji život spasi, tj. spriječi ubistvo nekoga i bude stajao iza toga, onda su svi ljudi sigurni od njega u tom pogledu. Zbog ovoga Uzvišeni Allah kaže:

"kao da je svim ljudima život sačuvao". Prenose El-E'ameš i drugi od Ebu-Saliha, a on od Ebu Hurejrea, da je rekao: Otišao sam kod h. Osmana na dan kada su napali njegovu kuću i rekao: "Došao sam da ti pomognem", a borba je bila prekinuta, o vladaru pravovjernih. Odgovorio je: "O Ebu-Hurejre, da li bi te radovalo da sve ljude poubijaš i mene sa njima?" Odgovorio sam: "Ne." On nastavi: "Uistinu, ako ubiješ nekog čovjeka, kao da si sve ljude poubijao. Imaš dozvolu da se vratiš, nagrađen /od Allaha za svoj dolazak/ i bez ikakva grijeha" , pa sam se ja vratio i nisam se borio. Od Mudžahida se prenosi da kaže za onoga koji hotimično ubije vjernika i za kojeg će Allah pripremiti Džehennem kao kaznu, na njega će gnjev Svoj spustiti, proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti: "Kada bi sve ljude poubijao ne bi imao veću kaznu od te", a za onoga koji bude uzrok da se nečiji život sačuva i koji kao da je svim ljudima život sačuvao, kaže: "Od onoga koji ne ubije nikoga svi su ljudi pošteđeni."

Riječi Uzvišenog Allaha: "Naši su im poslanici jasne dokaze donosili", tj. sa jasnim dokazima, znakovima i argumentima."...ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili". Ovo je prijekor njima zbog toga što su činili zabranjene stvari i nakon toga, i pored toga što su za njih znali /da su zabranjene/, kao što su postupali oni iz plemena Benu-Kurejza, En-Nadir i drugi pripadnici plemena Benu-Kajnuka'a od jevreja koji su živjeli oko Medine. Oni su ratovali sa plemenima Evs i Hazredž kada bi došlo do ratova između njih u predislamskom periodu, a kada bi se rat završio, oni bi otkupljivali zarobljene i žalili ubijene. Uzvišeni Allah ih zbog toga kori u suri El-Bekare.[247]

Riječi Uzvišenog Allaha: "Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju."

Vojevanje (el-muharebe) jeste suprotstavljanje i oponiranje i ono je podudarno sa nevjerovanjem, drumskim razbojništvom i prepadima, kao što se i nered na Zemlji odnosi na više vrsta zala.