[Boots]

Riječi Uzvišenog Allaha: "O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vašu vjeru za podsmijeh i zabavu uzimaju", upozorenje su za prijateljevanje sa naprijateljima islama i neprijateljima njegovih pripadnika, bilo da su to sljedbenici neke ranije Knjige ili idolopoklonici koji uzimaju za podsmijeh ono najbolje što neko može sprovoditi, čiste i jasne zakone islama, koji sadrže svako dobro, i drže to kao neku igrariju u svojim pokvarenim rezonima, kao što neko reče: "Koliko je onih koji nalaze mahane ispravnom govoru, a zlo toga je od bolesnog shvaćanja." Riječi Uzvišenog: "...bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci", tj. ne uzimajte ni ove ni one za prijatelje, a pod "...ili nevjernici" misli se na idolopoklonike. Riječi Uzvišenog: "i Allaha se bojte ako ste vjernici", tj. bojte se Allaha da uzmete ove neprijatelje za prijatelje ako vjerujete u Allahov zakon, koji oni uzimaju za podsmijeh i igrariju. Kako to kaže Uzvišeni Allah: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!" (3:28) Njegove riječi, neka je Uzvišen: "I kad pozivate na namaz, i to za podsmijeh i zabavu uzimaju", tj. tako i kada ezan učite za namaz "...i to uzimaju", također, "...za podsmijeh i zabavu, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju" značaj robovanja Uzvišenom Allahu, niti Njegove zakone. Ovo su osobine sljedbenika i pristalica šejtana, koji kada čuje poziv na namaz /ezan/ pobjegne puštajući vjetar, tj. glasno, sa smradom, kako ne bi čuo učenje ezana, a kad se završi učenje ezana pristupa ponovo dok se ne počne sa učenjem poziva /ikamet/ za uspostavljanje zajedničkog namaza, kada odstupa ponovo sve dok se na prouči ikamet. Tada pristupa ubacujući misli između čovjeka i njegova srca: sjeti se toga, sjeti se toga, čega se inače ne sjeća, tako da čovjek ne zna koliko je klanjao, pa kad se to nekome od vas desi neka učini dvije sedžde prije predaje selama. Ovo je hadis koji su prenijeli El-Buhari i Muslim. Ez-Zuhri kaže: "Uzvišeni Allah spominje učenje ezana u Svojoj Knjizi:

“I kad pozivate na namaz..." Prenosi Ibni Ebi-Hatim. Esbat prenosi od Es-Suddija da je o riječima Uvišenog Allaha: "I kad pozivate na namaz, i to za podsmijeh i zabavu uzimaju" rekao: "Neki je kršćanin u Medini, kada bi čuo mujezina da uči: Svjedočim da je Muhammed Allahov Poslanik, govorio: ¢Zapalio se lažljivac.¢ Jedne je noći njegova sluškinja ušla sa vatrom, a on i njegova porodica spavali su. Iskre su pale /na pod/, pa je izgorjela kuća, a i on u njoj sa svojom porodicom." Prenose Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim.

"Reci: O sljedbenici Knjige, zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije - a većina ste grješnici?"/59/ "Reci: Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali - njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s pravog puta odlutali."/60/ "A kada vam dolaze, oni govore: ¢Vjerujemo!¢, ali oni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze, a Allah dobro zna ono što oni kriju."/61/ "Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu; ružno li je to kako postupaju!"/62/ "Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju; ružno li je to kako postupaju!"/63/

Uzvišeni govori: O Muhammede, reci onima koji uzimaju vašu vjeru za podsmijeh i zabavu među sljedbenicima Knjige: "zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije", tj. je li vi imate neki prigovor ili zamjerku za neku našu mahanu osim ovog?, a ovo nije nikakav nedostatak niti mahana, pa je ovo akuzativ rastavljenog izuzimanja /elistisnaul-munkatiu/, kao što je to u Njegovom govoru, neka je Uzvišen: "A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnog i Hvale dostojnog, vjerovali." (85:8) Riječi Uzvišenog: "...a većina ste grješnici?" vezane su za: ...zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije", tj. i vjerujemo da su vas većina grješnici, tj. sišli sa pravog puta. Zatim kaže Uzvišeni Allah: "Reci: Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti?", tj. hoću li vas obavijestiti o težoj kazni kod Allaha na dan Proživljenja od one koju vi nama zamišljate? Vi ste oni koji su opisani ovim svojstvima koja su protumačena riječima Uzvišenog: "Oni koje je Allah prokleo", tj. udaljio ih od Svoje milosti "...i na koje se rasrdio", tj. takvom srdžbom poslije koje nikad više neće /sa njima/ biti zadovoljan

"...i u majmune i svinje pretvorio", kao što je prethodilo objašnjenje toga u suri El-Bekare, a o tome će se govoriti i u suri El-E'araf /Bedemi/.[256] Sufjan Es-Sevri prenosi da je Ibni-Mes'ud rekao: /125/ Upitan je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, o majmunima i svinjama: "Jesu li to ljudi koje je Allah pretvorio u životinje?" Odgovorio je: "Allah ne uništi jedan narod", ili je rekao: "...ne pretvori jedan narod u životinje, pa da ima potomstvo, a majmuni i svinje su bili i prije toga." To prenosi i Muslim. Riječi Uzvišenog Allaha: "...oni koji su se šejtanu klanjali", tj. neke je među njima učinio šejtanovim robovima. Postoje i drugi načini čitanja /ovog kuranskog teksta/, a značenje se svih njih vraća na sljedeće: o vi sljedebnici Knjige, koji poričete i klevećete našu vjeru, koja znači vjerovanje u Allahovu jednoću i robovanje samo Njemu, isključujući sve drugo, kako možete reći ovo kad su kod vas prisutni svi oblici robovanja šejtanu (tagutu). Zato Uzvišeni kaže: "...njih čeka najgore mjesto", tj. gore od onoga koje vi za nas pretpostavljate "...jer oni su najdalje s pravog puta odlutali". Ovo je upotreba superlativa kada nema komparacije sa drugim članom, kao u Njegovu govoru, neka je Uzvišen i Slavljen: "Stanovnici Dženneta tog će dana najbolje prebivalište i najljepše odmaralište imati."

[Boots]

Riječi Uzvišenog: "A kada vam dolaze, oni govore: 'Vjerujemo!', ali oni dolaze kao nevjernici, a takvi i odlaze." Ovo je svojstvo licemjera među njima: da se predstavljaju kao vjernici u javnosti dok su im srca puna nevjerovanja, pa zbog ovog Uzvišeni kaže: "...ali oni dolaze..." kod tebe, Muhammede, "...kao nevjernici...", tj. noseći sa sobom u srcima nevjerovanje, bez ikakve koristi od znanja koje čuju od tebe i djelovanja opomena i prijekora na njih, pa Uzvišeni kaže: "...a takvi i odlaze...", i time je okarakterisao samo njih. Riječi Uzvišenog Allaha: "...a Allah dobro zna ono što oni kriju", tj. poznaje njihove tajne i ono čime su njihova srca ispunjena, pa iako se pokazivalo i suprotno od tog, jer Allah, Koji je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, njih bolje zna negoli oni sami sebe, pa će ih On zato u potpunosti kazniti. Riječi Uzvišenog Allaha: "Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu", tj. žure tome, čineći grijehe, kršeći zabrane, ugnjetavajući ljude i jedući ono što je zabranjeno. "...ružno li je to kako postupaju!", tj. ružan li je njihov postupak i njihova tiranija.

Riječi Uzvišenog Allaha: "Trebalo bi da ih čestiti i učeni ljudi od lažna govora i zabranjena jela odvraćaju; ružno li je to kako postupaju!" - znači zašto ih čestiti /rebbanijjun/ i učeni /ahbar/ ljudi ne spriječe da to čine. "Rebbanijjun" su učeni ljudi, praktičari koji imaju vlast nad njima, a "ahbar" su samo učeni.

"...ružno li je to kako postupaju!", znači zbog napuštanja tog, po mišljenju Ibn-Abbasa. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa: "Nema ajeta u Kur'anu sa oštrijim prijekorom od ovog ajeta." Ed-Dahhak kaže: "Nema ajeta u Kur'anu kojeg se više bojim od njeg." Prenosi Ibn Ebi-Hatim, od Junusa ibn Habiba, on od Jahja ibn Ma'mera, da je rekao: Alija ibn Ebi-Talib držao je govor u kojem je nakon zahvale Allahu i pohvale Njemu rekao: "Ljudi, uistinu, one prije vas samo je upropastilo činjenje grijeha i to što ih nisu u tom sprečavali čestiti /rebbanijjun/ i učeni /ahbar/ ljudi - nakon što su ustrajali u neposlušnosti i griješenju zadesile su ih kazne, pa naređujte dobro i pozitivno, a sprečavajte zlo i ono što je negativno prije negoli vam se desi ono što se njima desilo. Znajte da naređivanje dobra i sprečavanje zla ne prekida nafaku, niti ubrzava smrtni čas." Prenosi se od El-Munzira ibn Džerira, a on od svog babe, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /126/: "U Svakom narodu koji imadne nekog ko čini nepokornost i grijehe, one koji budu jači od njega i mognu ga spriječiti, pa to ne promijene, Allah će kazniti nekom kaznom." Ahmed se izdvaja ovim predanjem, a Ebu-Davud ga /ovako/ prenosi od Ibn-Džerira, koji kaže: Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da govori: "U Svakom narodu koji ima nekog ko čini nepokornost i grijehe, one koji ga mognu promijeniti, pa to ne učine, Allah će kazniti nekom kaznom prije negoli pomru." Prenosi ga i Ibn-Madže od Alijja ibn Muhammeda, od Vekia, od Israila, od Ebu-Ishaka, od Ubejdullaha ibn Džerira, a on od svog babe. Hafiz El-Mizzi kaže: "Ovako ga prenosi i Šu'be od Ebu Ishaka."

"Jevreji govore: 'Allahova ruka je stisnuta!' Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene On udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce."/64/ "A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u dženetske bašče uživanja."/65/ "Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih."/66/

Uzvišeni Allah govori o jevrejima, neka je Allahovo neprekidno prokletstvo na njima do dana Proživljenja, kako su Ga okarakterisali da je škrt i siromašan, a da su oni bogati. Allah je uzvišen i vrlo visoko iznad onoga što oni govore! Oni figurativno škrtost izražavaju tako što kažu: "Allahova je ruka stisnuta!", tj. škrta, kao što su Njegove riječi, neka je Uzvišen: “Ne drži ruku svoju stisnutu." (17:29) Ovo su željeli jevreji, neka su na njima Allahova prokletstva. Ikrime kaže: "Ovo je objavljeno o jevreju koji se zvao Finhas, neka je Allahovo prokletstvo na njemu, i koji je rekao: “Allah je siromašan, a mi smo bogati!" (3:181), pa ga je udario Ebu-Bekr, Es-Siddik, radijAllahu anhu" Uzvišeni Allah odgovara im na ono što oni kažu, uzvraćajući im istim onim čime su Ga potvorili i što na Njega izmišljaju, pa kaže: "Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore!", i to im se i desilo, tako da oni imaju veliki udio u škrtosti, zavidnosti, kukavičluku i poniženju, kako kaže Uzvišeni: "...bit će poniženi..." (3:112)

"Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!", tj. On je neograničeni dobročinitelj i beskrajni darovatelj, Koji sve ima u Svojim haznama i svaka blagodat kod bilo kojeg Njegovog stvorenja samo je od Njega, isključivo, kako kaže Uzvišeni Allah: "i daje vam od svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan." (14:34) Mnogobrojni su ajeti koji govore o tome. Imam Ahmed ibn Hambel prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik ,sallAllahu alejhi we sellem, rekao /127/: "Allahova desnica je puna i nju ne umanjuje obilno davanje nafake noću i danju. Vidite li da ono što je On darivao od stvaranja nebesa i Zemlje nije smanjilo ono što je u Njegovoj desnici. Njegov je prijesto na vodi, a u Njegovoj je drugoj ruci izobilje /fejd/, ili stezanje /kabd/. On uzvisuje i ponižava." Uzvišeni Allah kaže: "Udijeli (drugima) i Ja ću tebi udijeliti." Prenose ga i El-Buhari i Muslim.

Riječi Uzvišenog: "A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje", tj. kako god ono što ti se objavljuje povećava vjernicima uvjerenost, praksu i znanje, tako nevjernicima, zavidnim tebi i tvome ummetu, povećava zabludu, nevjerovanje i poricanje, kako kaže Uzvišeni Allah: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (17:82)

Allah Uzvišeni kaže: "Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta", znači da se njihova srca neće složiti, već će neprijateljstvo biti između njihovih frakcija, jer se oni neće moći ujediniti na Istini, a tebi se suprotstavljaju i tebe poriču.

Allah Uzvišeni kaže: "Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi", tj. kad god se dogovore o načinima kako da te obmanu i kad god utvrde načine borbe protiv tebe, Allah to onemogući i njihove spletke povrati na njih same, tako da ih pogodi njihova vlastita zavjera.

"Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce", tj. njima je u naravi da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli one čija je to osobina, zatim Allah Uzvišeni kaže: "A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju", tj. a da oni vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika i da se čuvaju grijeha i zabranjenih stvari koje čine, "Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u dženetske bašče uživanja", tj. otklonili bismo od njih ono čega se boje i dali bismo im da postignu ono za čim žude.

"Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov", Ibni-Abbas kaže da je to (što im objavljuje Gospodar njihov) Kur'an, "...imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih", tj. da oni postupaju prema knjigama koje su im date preko vjerovjesnika, onakve kakve uistinu jesu, bez ikakvog iskrivljavanja, premetanja i zamjenjivanja, to bi ih dovelo do slijeđenja Istine i prakse utvrđene prema onome sa čime je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, a njihove ga knjige potvrđuju i govore o apsolutnoj obaveznosti njegova slijeđenja.

[Boots]

"...imali bi šta da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu", misli se na obilnu opskrbu koja bi im silazila sa neba i rasla iz zemlje, kao što kaže Uzvišeni Allah: "A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s nebesa i iz zemlje slali." (7:96)

Allah Uzvišeni kaže: "Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih." Uzvišeni Allah učinio je najvećim stepenom sljedbenika Musaa i Isaa, alejhi selam, umjerenost, dok je to srednji stepen ovoga ummeta, a iznad toga je stepen onih koji će svojim dobrim djelima druge nadmašiti, kako je to u govoru Uzvišenog Allaha: "Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti - zato će veliku blagodat dobiti: edenske perivoje u koje će ući..." (35:32,33. ajet, a istina je da će sve tri grupe iz ovog ajeta ući u Džennet).

"O, Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga - ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu - a Allah će te od ljudi štititi. Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje."/67/

Allah Uzvišeni obraća se Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, pod imenom poslanstva, naređujući mu da kazuje i dostavi sve ono sa čime ga je poslao Allah i on je, sallAllahu alejhi we sellem, poslušao to i na najpotpuniji način to izvršio. El-Buhari u poglavlju o komentaru ovog ajeta navodi predanje od Aiše, radijAllahu anhu, /128/ koja kaže: "Ko ti kaže da je Muhammed sakrio nešto od onoga što mu je Allah objavio - laže, jer On, neka je slavljen i uzvišen, kaže: "O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga." Ovako ga sažeto ovdje prenosi, a i El-Buhari i Muslim ga prenose u svojim zbirkama u cijelosti.

Također, oni prenose od nje /129/ da je rekla: "Da je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, sakrio nešto iz Kur'ana, sakrio bi ovaj ajet: "u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš". (33:37) El-Buhari prenosi od Ebu- Džuhajfe, Vehb ibn Abdullaha Es-Suvaija, da je upitao Aliju ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu: "Da li vi imate nešto od Objave što nije u Kur'anu?" Odgovorio je: "Ne, tako mi Onog Koji daje da zrno raspukne i Koji čovjeka stvara, osim razumijevanja Kur'ana, koje Allah može darovati bilo kome čovjeku i onoga što je /napisano/ na ovoj stranici." Upitao sam: "A šta je na ovoj stranici?" Odgovorio je: "Krvarina, davanje slobode zarobljenicima i da se musliman ne ubija zbog nevjernika." Muslim prenosi od Džabira ibn Abdullaha /130/ da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u jednoj svojoj hutbi rekao: "Ljudi, vi ćete biti pitani za mene, pa šta ćete odgovoriti?" Ljudi su odgovorili: "Svjedočit ćemo da si dostavio i ispunio /ono sa čime si poslan/ i da si to savjesno izvršio." Počeo je dizati svoj prst prema nebu i okretati ga prema njima, govoreći: "Allahu moj, jesam li dostavio?"

Allah Uzvišeni kaže: "...ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu", znači da ako ljudima ne dostaviš i ne saopćiš ono sa čime sam te poslao, tada nisi dostavio Moju Poslanicu, a poznato je šta proizilazi iz tog kad bi se desilo. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: "Znači, ako bi sakrio bilo koji ajet koji ti je objavljen, tada ne bi dostavio Njegovu poslanicu."

Allah Uzvišeni kaže: "...a Allah će te od ljudi štititi", tj. ti dostavi Moju poslanicu, a Ja ću te čuvati od ljudi, pomoći te i podržati protiv tvojih neprijatelja i dati ti pobjedu nad njima, pa ne strahuj i ne žalosti se, jer niko od njih nikavo ti zlo neće moći nanijeti. Prije objave ovog ajeta Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, bio je čuvan /od ashaba/. Kako prenosi Imam Ahmed od Aiše, radijAllahu anhu, da je ona kazivala/131/, da Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jedne noći nije spavao, a ona je bila pored njega, pa ga je upitala: "Šta je s tobom, Allahov Poslaniče?" Odgovorio je: "Kamo sreće da ima neki dobar čovjek među mojim drugovima da me čuva večeras." I dok smo tako bili, čula sam zveket oružja. On je upitao: "Ko je to?" Javio se S'ad ibn Malik. Upitao ga je: "Šta te je dovelo?" Odgovorio je: "Došao sam da te čuvam, Allahov Poslaniče." Pa sam čula hrkanje Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u snu", završava ona. Navode ga El-Buhari i Muslim, a prenosi i Ibn Ebi-Hatim od Aiše /132/, da je rekla: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, čuvan je dok nije objavljen ovaj ajet:

"...a Allah će te od ljudi štititi", pa je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, podigao glavu ispod svoda i rekao: "Ljudi, raziđite se, Allah Uzvišeni će nas čuvati." Ovako ga prenosi i Et- Tirmizi, dajući ocjenu: "Hadis garib." Ovako ga prenosi i El-Hakim u svome "Mustedreku" i kaže da je vjerodostojnog seneda , premda ga El-Buhari i Muslim nisu naveli. Prenosi ga i Ibn-Merdevjeh od Ismeta ibn Malika El-Hatemija /133/ koji kaže: "Imali smo noću stražu kod Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, dok nije objavljeno: ...a Allah će te od ljudi štititi., pa je čuvanje straže napušteno."

Prenosi Imam Ahmed od Dža'da ibn Halida ibn Es-Simte El-Džušemija, radijAllahu anhu, /134/ da je rekao: ...i doveden je neki čovjek Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rečeno: "Ovaj je želio da te ubije." Vjerovjesnik je, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Nisi /nikoga/ prepao i da si želio to, Allah ti to ne bi omogućio."

[Boots]

Allah Uzvišeni kaže: "Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje", tj. ti dostavi, a Allah je Onaj Koji upućuje onoga koga On hoće, a ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, kao što kaže Uzvišeni: "Ti nisi dužan da ih na pravi put izvedeš, Allah izvodi na pravi put onoga koga On hoće" (2:272), i kaže: "...tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." (13:40)

"Reci: 'O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš. A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje, ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje.'"/68/ "Oni koji su vjerovali, pa oni koji su bili jevreji, i sabijci, i kršćani - oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati."/69/

Uzvišeni Allah kaže: "Reci, Muhammede: 'O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridr-žavali Tevrata i Indžila'", tj. dok ne budete vjerovali cjelovito u sve knjige koje su vama objavljene od Allaha, preko vjerovjesnika i dok ne budete praktikovali ono što one sadrže, a među onim što one sadrže u sebi jeste i vjerovanje u Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, imperativ slijeđenja njega, vjerovanje u njegovo poslanstvo i prihavatanje njegova vjerozakona "...i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš", tj. Časnog Kur'ana, smatra Mudžahid. Tumačenje Allahovih riječi: “A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će, uistinu, kod mnogih od njih nepokornost i nevjerovanje", već je prethodilo.[257]

"...ali, ti ne izgaraj zbog naroda koji neće da vjeruje", tj. ne žalosti se zbog njih i neka ti to nikako ne zadaje strah od njih. Zatim Uzvišeni kaže: "Oni koji su vjerovali", to su muslimani, "...pa oni koji su bili jevreji...", to su posjednici Tevrata "...i Sabijci". Nakon dužeg nabrajanja podesno je da ova riječ, vezana za drugu riječ, bude u nominativu. Sabijci su jedna kršćanska sekta, dok poklonici vatre /el-medžus/ nemaju nikakvu vjeru, smatra Mudžahid. Od njega se prenosi da Sabijci pripadaju judeo-kršćanskoj tradiciji. Od Katade se prenosi da je to narod koji obožava meleke, klanjaju ne okrećući se prema Kibli i uče Zebur. Ibn-Vehb prenosi od Ibn Ebi-Zijada, a on od svog babe, da je rekao: "Sabijci su narod iz Iraka, a žive u Kevsai, vjeruju u sve poslanike, svake godine poste trideset dana, klanjaju prema Jemenu svaki dan pet puta." Ima i drugih mišljenja.[258] Što se tiče kršćana, oni su poznati i oni su posjednici Indžila, a namjera je bila istaći da svaka ova skupina vjeruje u Allaha, onaj svijet i radi dobra djela. Međutim, sve to nije ispravno dok ne bude usaglašeno sa Šerijatom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, nakon poslanstva njegova donosioca, koji je poslan svim ljudima i džinovima, pa oni koji to prihvate za njih neće biti bojazni u onome što im predstoji od života na onome svijetu i njegovih strahota, niti u onome što su ostavili iza sebe. "...i ni za čim oni neće tugovati"; komentar ovoga prethodio je u suri El-Bekare.[259]

"Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad god bi im koji poslanik donio ono što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali."/70/ "Mislili su da neće na muke biti stavljeni, pa su bili i slijepi i gluhi, i onda kad je Allah primio pokajanje njihovo, mnogi od njih su opet bili i slijepi i gluhi; a Allah dobro vidi ono što oni rade."/71/

Uzvišeni Allah spominje kako je preuzeo obaveze i ugovore od jevreja da će biti poslušni i da će se pokoravati Njemu i Poslaniku Njegovu, pa su oni te ugovore prekršili, slijedeći svoje hirove i davajući im prednost nad Allahovim zakonima, tako da su ono što je bilo podudarno sa njihovim hirovima prihvatali, a u suprotnom odbijali su da prihvate. Poradi ovoga Allah Uzvišeni kaže: "Kad god bi im koji poslanik donio ono što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali. Mislili su da neće na muke biti stavljeni", tj. mislili su da ono što su činili neće imati zlo za posljedicu, a imalo je, da su ostali slijepi i gluhi na Istinu, tako da su ostali neupućeni, "...i onda kad je Allah primio pokajanje njihovo...", od onoga u čemu su bili "...opet su bili i slijepi i gluhi", poslije toga "mnogi od njih, a Allah dobro vidi ono što oni rade", tj. On njih poznaje i zna onoga među njima ko je dostojan Upute, za razliku od onoga među njima ko je zaslužio da bude u zabludi.

"Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je - Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!' Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći."/72/ "Nevjernici su oni koji govore: ýAllah je jedan od trojice! A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane."/73/ "Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i milostiv je."/74/ "Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću."/75/

[Boots]

Uzvišeni Allah govori o nevjerovanju kršćanskih sekti: anđelista, jakobita i nestorijanaca, među kojima su oni koji govore da je Mesih Allah. Allah je čist, svet i visoko iznad onog što oni govore. Ovo, a i prva riječ koju je izgovorio u bešici glasila je: "Ja sam Allahov rob" (19:30), a nije rekao: ja sam Allah, niti sin Allahov, nego je govorio: "Ja sam Allahov rob, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti"(19:30), sve do njegovih riječi: "Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato ibadet činite samo Njemu! To je pravi put", a tako im je govorio i u svojoj zrelosti, kad je bio vjerovjesnik. Poradi ovog Uzvišeni Allah kaže: “A Mesih je govorio: O, sinovi Israilovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim", tj. bude obožavao nekog drugog pored Njega, "Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći", kao što kaže Uzvišeni: "Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga." (4:116) U vjerodostojnom hadisu /135/ kaže se da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, poslao telala da obznani ljudima: "U Džennet će ući samo ko je musliman." Drugo predanje kaže: "ko je istinski vjernik /mumin/". Upravo zbog ovog Uzvišeni Allah kaže, izvještavajući o Mesihu da je rekao jevrejima: "Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći", tj. neće imati kod Allaha nikava pomagača, niti izbavitelja od onog u čemu će biti. Allah Uzvišeni kaže: "Nevjernici su oni koji govore: ýAllah je jedan od trojice!"

Es-Suddi i drugi kažu: Objavljen je /ovaj ajet/ zato što su smatrali da su Mesih i njegova majka bogovi, a Allaha su smatrali trećim od troga, po tom shvatanju. To je isto kao što Uzvišeni Allah kaže: "A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! - on će reći: Hvaljen neka si Ti! " (5:116) Ovo mišljenje najjasnije je od onoga što je kazano o tumačenju Njegova govora, neka je On Uzvišen: "Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice!", a Allah najbolje zna. Allah Uzvišeni kaže: "A samo je jedan Bog!", tj. nije višebrojan, već je sam samcat, bez ikakva sudruga i On je Bog svega postojećeg, a zatim Uzvišeni kaže: "I ako se ne okane onoga što govore", tj. ovog izmišljanja i laži, "...nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane", tj. lanci i kazna na onom svijetu. Allah Uzvišeni kaže: "Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i milostiv je", a ovo je iz Njegove plemenitosti i milosti prema Njegovim stvorenjima i pored ovog velikog grijeha. Izmišljanje i potvora zahtijevaju pokajanje i traženje oprosta, a svakom ko se Njemu povrati i pokaje On će oprostiti.

Allah Uzvišeni kaže: "Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici", tj. on je jedan rob među Allahovim robovima, kao što su to bili i poslanici koji su mu prethodili, "a majka njegova je uvijek istinu govorila", tj. povjerovala je u njega i potvrdila mu /poslanstvo/ i ovo je njen najveći stepen. To dokazuje da ona nije vjerovjesnica, kako smatraju Ibn-Hazm i drugi - da je vjerovjesništvo dato Sari, Ishakovoj majci, zatim Musaovoj majci i Isaovoj majci, pozivajući se na govor meleka Sari i Merjemi i na riječi Uzvišenog: I Mi nadahnusmo Musaovu majku: Doji ga!" (28:7) Ovo ima značenje vjerovjesništva po njihovom shvatanju. Međutim, većina /džumhur/ smatra da Allah nije poslao nijednog poslanika, a da to nije bio muškarac. Uzvišeni Allah kaže: "A Mi smo i prije tebe samo muškarce slali, gra -đane, kojima smo objave objavljivali." Šejh Ebul-Hasan El-Ešarij, Allah mu se smilovao, navodi konsenzus oko toga.

Allah Uzvišeni kaže: "...i oboje su hranu jeli", tj. imali su potrebu da je uzimaju i da ona iz njih izlazi, pa su oni dva roba kao i drugi ljudi, a nisu nikakvi bogovi, kako to smatraju kršćanske, neznanobožačke sekte, neka je na njima ono što od Allaha zaslužuju do dana Proživljenja. Zatim Uzvišeni kaže: "Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze", tj. objašnjavamo ih i pokazujemo, "i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću", tj. pogledaj nakon ovog objašnjenja, jasnoće i očevidnosti, prema čemu se to oni usmjeravaju!!!, kojeg se to rezona drže i u kakvu zabludu srljaju.

"Reci: Kako možete, pored Allaha, klanjati se onome koji nije u stanju učiniti vam kakvu štetu, ni korist vam neku pribaviti, a Allah je Taj Koji sve čuje i sve zna?"/76/ "Reci: O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravoga puta skrenuli!"/77/

Uzvišeni Allah kritikuje one koji obožavaju druge pored Njega, objašnjavajući da oni ničim ne zaslužuju božanske atribute, pa kaže, neka je Slavljen: "Reci", tj. ovim obožavateljima, a i drugima, o Muhammede, "Kako možete, pored Allaha, klanjati se onome koji nije u stanju učiniti vam kakvu štetu ni korist vam neku pribaviti", tj. ne mogu od vas nikakvu štetu otkloniti, niti vam kakvu korist donijeti, "a Allah je Taj Koji sve čuje i sve zna", tj. čuje govor Svojih robova i poznata Mu je svaka stvar, pa zašto se onda okrećete robovanju neorganskoj tvari, koja niti čuje niti vidi, niti išta zna i koja nije u stanju kakvu štetu učiniti ni neku korist pribaviti drugome, a ni samom sebi?

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Reci: O, sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini", tj. ne prekoračujte granicu u slijeđenju Istine i nemojte pretjerano uznositi onoga kojeg vam je naređeno da poštujete, pa da pretjerate u pogledu njega i prijeđete sa granice poslanstva do stepena božanstva, kako ste uradili sa Mesihom, a on je samo vjerovjesnik među drugim vjerovjesnicima; proglasiti ga za boga pored Allaha, mogli ste samo stoga što ste slijedili svoje učitelje koji su bili u zabludi i koji su vaši prethodnici zalutali još u davno doba, "i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s pravoga puta skrenuli!", tj. sišli su sa puta ispravnosti i umjerenosti na put propasti i zablude.

[Boots]

"Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili" /78/ "jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka svojih. Ružno li je zaista to kako su postupali!"/79/ "Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu."/80/ "A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici."/81/

Uzvišeni Allah izvještava da je On prokleo nevjernike među jevrejima već davno, u Objavi Davudu i Isau, alejhi selam, a zbog njihove neposlušnosti Allahu i njihova nasrtanja na Njegova stvorenja. Ibn-Abbas kaže: "Prokleti su u Tevratu, Indžilu, Zeburu i Furkanu /Kur'anu/." Zatim, On objašnjava šta je to što su oni primjenjivali u svom vremenu: "jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka svojih. Ružno li je zaista to kako su postupali", tj. niko od njih nije nikoga sprečavao da čini grijehe i zabranjene stvari, zatim ih kori zbog toga da bi se pripazilo da se ne uradi to što su oni uradili, pa Uzvišeni kaže: "Ružno li je zaista to kako su postupali." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /137/: "Neki čovjek među jevrejima kada bi vidio svog brata da čini neki grijeh spriječio bi ga u tome, ispričavajući mu se tako da - kad bi ga sutra vidio - to što je vidio kod njega ne bi ga spriječilo da sa njim jede, pije, druži se i sudjeluje u zajedničkom poslu. Nakon što je to Allah vidio, ubacio je u njihova srca mržnju i prokleo ih putem jezika njihovih vjerovjesnika Davuda i Isaa, sina Merjemina,"zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili." Zatim je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nastavio: "Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ili ćete vi naređivati dobro, sprečavati pokuđeno, uzeti za ruku prijestupnika i pridobiti ga za Istinu, ili će Allah će u vaša srca ubaciti mržnju ili vas prokleti kao što je njih prokleo."

Mnogobrojni su hadisi koji govore o naređivanju dobra i sprečavanju zla, a mi ćemo spomenuti neke u ovoj prilici: Prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn El-Jemana da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /138/: " Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ili ćete vi naređivati dobro, sprečavati zlo, ili će Allah uskoro na vas poslati neku kaznu od Sebe, pa ćete Ga vi dozivati, a On vam se neće odazvati."

Vjerodostojan hadis koga prenosi Ebu-Se'id El-Hudri od Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, glasi /139/: "Ko od vas vidi nešto pokuđeno, neka to promijeni svojom rukom, a ako ne može - onda svojim jezikom, a ako ne može ni to - onda svojim srcem, a to je najslabije vjerovanje." Prenosi ga Muslim. Imam Ahmed prenosi od Adijj ibn Umejre, radijAllahu anhu, koji kaže da je čuo Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, da govori /140/: "Allah neće kazniti običan puk zbog onoga što rade njihovi prvaci sve dok oni među sobom ne vide zlo koje oni mognu spriječiti, ali to ne urade, pa kad se to desi, Allah će kazniti i jedne i druge."

Allah Uzvišeni kaže: "Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju." Mudžahid smatra da to znači: licemjere. Riječi Uzvišenog: "Ružno je zaista ono što sami sebi pripremaju" znače: njihovo prijateljevanje sa nevjernicima i napuštanje prijateljevanja sa vjernicima imalo je za posljedicu rađanje dvoličnosti u njihovim srcima i vječni prezir od Allaha do Dana njihova proživljenja.

Zato Uzvišeni Allah kaže:"...da se Allah na njih rasrdi", tumačeći time kako ih je osudio, a zatim obavještava o njima da su oni ti koji će "...u patnji vječno ostati" - znači na Sudnjem danu.

Allah Uzvišeni kaže: "A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali", tj. da oni istinski vjeruju u Allaha, Njegova Poslanika i Kur'an, ne bi prijateljevali s nevjernicima i ne bi bili neprijatelji vjernicima koji vjeruju u Allaha, Vjerovjesnika, i u ono što mu je objavljeno "...ali, mnogi su od njih nevjernici", tj. napustili su pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku suprotstavljajući se onom što je On objavio.

Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole."/82/ Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili."/83/"Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s ljudima dobrim."/84/ "I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu dženetske bašče dati, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine."/85/ "A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali, bit će stanovnici u Džehennemu."/86/

Ovi su ajeti objavljeni u povodu dolaska jedne deputacije koju je izaslao Negus Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, da bi čuli šta on govori i kakve su njegove karakteristike. Nakon što su ga vidjeli i nakon što im je on učio Kur'an, primili su islam, plačući u dubokoj skrušenosti, a zatim su se vratili Negusu i obavijestili ga. Ibn-Džerir zaključuje: "Ovi su ajeti objavljeni opisujući općenito ljude ove kategorije, svejedno da li su oni bili iz Abesinije ili nekog drugog mjesta, s time da je Negus, vladar Abesinije, primio islam i kada je umro Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, klanjao mu je dženazu /u odsutnosti/."

Allah Uzvišeni kaže: "Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci", a to samo zato što je nevjerovanje jevreja nastalo iz inada i osporavanja i zbog nadmetanja sa onim što je istinito, kao i potcjenjivanja ljudi i omalovažavanja onih kojima je dato /da nose/ znanje. Zbog ovog su oni i ubili mnoge vjerovjesnike i čak su više puta namjeravali ubiti Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, trovali ga, pravili mu sihre i nagovarali da to čine drugi slični njima među idolopoklonicima, nek su na njima trajna Allahova prokletstva do dana Proživljenja.

[Boots]

Hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh prilikom tumačenja ovog ajeta navodi predanje od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /140/: "Neće se osamiti neki jevrejin sa muslimanom , a da neće /jevrej/ pomisliti da ga ubije." Allah Uzvišeni kaže: "...i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: Mi smo kršćani", tj. oni koji tvrde da su kršćani, sljedbenici Mesiha na putu njegova Indžila, u njima je ljubav prema islamu i njegovim pripadnicima općenito. To je stoga što oni u svojim srcima, ako su u Mesihovoj vjeri, imaju nježnost i blagost, kako kaže Uzvišeni: "...a u srca sljedbenika njegovih blagost smo i samilost ulili, dok su monaštvo..." (57:27), a i u njihovoj Knjizi je napisano: "Onom ko te udari po desnom obrazu okreni svoj lijevi obraz." Ubijanje nije bilo ozakonjeno u njihovoj vjeri, pa zbog toga Uzvišeni kaže: "...zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole"; ovaj njihov opis sadrži znanje, pobožnost i poniznost, a zatim ih je Allah opisao kao pokorne i nepristrasne sljedebenike Istine: "Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju, jer znaju da je to Istina", tj. zbog radosnog navještanja o poslanstvu Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, koje su imali

"...pa govore: Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili", tj. one koji svjedoče ispravnost ovog i vjeruju u to. En-Nesai prenosi od Abdullaha ibn Zubejra da je rekao: "Ovaj ajet objavljen je povodom Negusa i njegovih drugova."

Et-Taberani prenosi od Ibn-Abbasa da je o riječima Uzvišenog: "Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju", rekao /141/: "To su bili neki zemljoradnici, koji su došli sa Dža¢ferom ibn Ebi-Talibom iz Abesinije i nakon što im je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, učio Kur'an, oni su postali pravovjernici i suze su im potekle. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Vjerovatno ćete se vi, kad se vratite u svoju zemlju, povratiti na vašu vjeru." Odgovorili su: "Ovo je naša vjera i mi nećemo napustiti svoju vjeru", pa je Uzvišeni Allah objavio to što su oni rekli:

"Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s ljudima dobrim." Ovo je jedna vrsta kršćana spomenuta u riječima Uzvišenog: "Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu" (3:199) i to su oni za koje Allah Uzvišeni kaže: do Njegovih riječi "...a kad im se kazuje, govore: Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani" - do Njegovih riječi - "Mi ne želimo društvo neukih." (28:53, 55) Zato Uzvišeni Allah kaže ovdje:

"I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu dženetske bašče dati, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti...", tj. ostat će u njemu vječno, nikud se ne premještajući niti preseljavajući, "...a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine", tj. slijedeći i prihvatajući Istinu kad god, gdje god i u kog god ona bila. Zatim Uzvišeni obavještava o stanju nesretnih, pa kaže: "A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali...", tj. budu ih osporavali i suprotstavljali im se, "...bit će stanovnici u Džehennemu", tj. oni su njegovi stanovnici, koji će se u njemu nastaniti.

"O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju."/87/ "I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo; i bojte se Allaha, u Kojeg vjerujete." /88/

El-Buhari i Muslim prenijeli su od Aiše, radijAllahu anhu, /142/ da su neki drugovi Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pitali njegove žene o njegovom privatnom životu, pa je poslije jedan rekao: "Ja neću jesti meso", drugi: "Ja se neću ženiti", a treći: "Ja neću spavati na postelji", pa je to čuo Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i rekao: "Šta je tim ljudima, da neko od njih govori to i to, jer ja i postim i mrsim se, i spavam i ustajem /noću/, jedem meso i ženim se. Onaj ko ne voli moju praksu i ne pripada meni."

Alijj ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas rekao /143/: Ovaj ajet: "O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio..." objavljen je o jednoj grupi drugova Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, koji su rekli: "Prekinut ćemo naša sijela, ostavit ćemo dunjalučke prohtjeve i putovat ćemo po Zemlji, kako to rade monasi." To je čuo Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, pa je poslao po njih i, kad im je to spomenuo, odgovorili su: "Da", pa je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Ja postim i mrsim se, ja klanjam i spavam i ja se ženim. Onaj ko postupi po moj praksi moj je, a onaj ko ne postupi po mojoj praksi nije moj." Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim.

Prenosi El-E'ameš od Amr ibn Šurahbila da je rekao: Došao je Ma'kil ibn Mukrin Abdullahu ibn Mesudu i rekao: "Ja sam se sustegao od spavanja u postelji." On mu je naveo ajet: "O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio."

Prenosi Es-Sevri od Mesruka /144/ da je rekao: Bio sam kod Abdullaha ibn Mesuda, pa je doneseno vime od ovce. Jedan od prisutnih izmaknuo se ustranu. Abdullah mu je rekao: "Primakni se." Odgovorio je: "Ja sam to sebi učinio zabranjenim za jelo." Abdullah mu je rekao: "Primakni se i jedi, pa se iskupi za svoju zakletvu", i naveo je ovaj ajet: "O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio." Prenosi ga El-Hakim u svome Mustedreku i kaže: "Ispunjava uvjete Buharije i Muslima, premda ga oni ne navode."

[Boots]

Neki učenjaci, kao Eš-Šafii i drugi, smatraju da čovjeku nije zabranjeno da sam sebi učini zabranjenim neko jelo, ili neku odjeću, ili bilo šta osim žena /svojih/ i da mu nije potreban za to ikakav iskup (keffaret), na osnovu riječi Allaha Uzvišenog: "O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio", a i na osnovu toga što Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, nije naredio iskup čovjeku koji je sebi zabranio meso, kako je navedeno u hadisu koji je prethodio. Drugi, među kojima i imam Ahmed ibn Hanbel, smatraju da je onaj koji sebi uskrati neko jelo, ili pilo, ili odjeću, ili bilo koju stvar /koju nije Allah i Njegov Poslanik zabranio/, za to dužan iskupiti se kao za prekršaj zakletve, kao da se obavezao zakletvom da će se toga kloniti, pa mu se ne oprašta samim tim što je on to sebi zabranio, jer je odgovoran za ono što je sebi stavio u dužnost, kako se o tome i Ibn-Abbas izjasnio, a i kako kaže Allah Uzvišeni: "O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio - u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i milostiv je" (56:1), a zatim Uzvišeni kaže: "Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite." (56:2) Tako i ovdje, nakon što je spomenut ovaj propis, odmah iza njega dolazi ajet koji objašnjava način otkupa za zakletvu, pa nam to ukazuje da je ovo objavljeno u rangu zakletve koja iziskuje otkup, a Allah nabolje zna.[260]

Allah Uzvišeni kaže: "...samo ne prelazite mjeru", tj. ne otežavajte sami sebi zab-ranjujući ono što vam je dozvoljeno, kao što je rekao neko iz prvih generacija (selef). Moguće je da se željelo reći: kao što ne smijete zabranjivati ono što je dozvoljeno, tako isto ne smijete pretjerivati u uzimanju dozvoljenog, niti prelaziti granicu u tome, kako kaže Uzvišeni: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte." (7:31) Allah je propisao umjerenost: između onog koji pretjeruje u tom i onoga koji je prestrog u tome. Zato Uzvišeni kaže: "...ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju." Zatim Allah Uzvišeni kaže: "I jedite ono što vam Allah daje, što je dozvoljeno i lijepo" "...i bojte se Allaha", tj. u svim stvarima i slijedite Njegovu pokornost i Njegovo zadovoljstvo, a napustite suprotstavljanje i neposlušnost Onom "u Kojeg vjerujete".

"Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje, da biste bili zahvalni."/89/

Već je ranije bilo govora o nepromišljenoj i nenamjernoj zakletvi u suri El-Bekare, što nam je dovoljno to da ne ponavljamo ovdje,[261] a Allahu pripada zahvala. To je kad čovjek kaže u govoru bez ikakve namjere: "ne, tako mi Allaha, ili svakako, tako mi Allaha"...Ovo je mišljenje Šafije, a ima i mnogo drugih mišljenja... Ispravno je da je to nenamjerna zakletva, što potvrđuju riječi Uzvišenog: "...ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno", tj. ako ste se odlučili na nešto iz zakletvi i namjeravali ih /ostvariti/.

"Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha nahranite", znači sirotinju i one koji nemaju dovoljno. Allah Uzvišeni kaže: "...običnom hranom kojom hranite čeljad svoju", tj. i kad su u oskudici, a i kad su u izobilju, kao: hljeb i meso, hljeb i maslo, hljeb i mlijeko, hljeb i ulje, hljeb i sirće, i to jedan obrok, tako da se najedu. Drugi su mišljenja da svakom od deseterice treba dati pola sa'a (jedna mjerica od 1,666 kg) pšenice, ili hurmi ili nečeg sličnog. Ovo je mišljenje Omera, Alije, Aiše, Mudžahida, Eš-Ša'bijja, Se'ida ibn Džubejra, Ibrahima En-Nehaija i drugih. Prenosi Ebu-Bekr ibn Merdevejh od Ibn-Abbasa /145/ da se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, otkupljivao sâom (3,332 kg) hurmi i da je to naredio ljudima - a ko nije imao, onda sa pola sa'a pšenice.

Allah Uzvišeni kaže: "...ili da ih odjenete". Eš-Šafi'i, Allah mu se smilovao, kaže: "Ako bi svakom od ovih deset dao nešto za što se može kazati da je odjeća, kao neka košulja, ili hlače, ili ogrtač, ili turban, ili veo, bilo bi mu to dovoljno /za otkup/." Malik i Ahmed kažu: "Neophodno je da svakom od ovih deset da odjeću u kojoj može namaz obaviti, ako je muškarac ili žena - prema onom što im odgovara, a Allah najbolje zna." Ibn-Abbas kaže: "Ogrtač svakome siromahu, ili neki komad platna." Mudžahid kaže: "Najniže je jedno odijelo, a najviše koliko ti hoćeš."

Allah Uzvišeni kaže: "...ili da roba ropstva oslobodite". Imam Eš-Šafi'i kaže: "Svakako to mora biti vjernik." Uspostavljanje suodnosa između (otkupa) zakletvi i otkupa za ubistvo dolazi zbog istovjetne posljedice, iako je uzrok različit. U hadisu Muavije ibn El-Hakema, Es-Sulemija, koji je zabilježen u Malikovom Muvettau, Šafijinom Musnedu i Muslimovu Sahihu /143/, on spominje da je bio dužan roba ropstva osloboditi, a sa njim je došla jedna crna robinja, pa ju je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitao: "Gdje je Allah?" Odgovorila je: "Na nebu." Pitao je: "Ko sam ja?" Odgovorila je: "Allahov Poslanik." "Oslobodi je. Ona je vjernica", rekao je /Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem/. Ovo je jedan duži hadis... Ovo su tri stvari vezane za iskup zakletve i koju god učini prekršitelj, iskupio se, na osnovu konsenzusa, a počinje onim što lakše je: davanje hrane lakše i jednostavnije od odijevanja, kao što je odijevanje je lakše od oslobađanja roba, tako da postoji uspinjanje od manjeg ka većem. Međutim, ako obaveznik ne može ispuniti ni jednu od ove tri stvari, iskupit će se postom tri dana, kao što kaže Allah Uzvišeni:

[Boots]

"A onaj ko ne bude mogao - neka tri dana posti." Učenjaci se razilaze: da li to treba biti uzastopno, ili je samo poželjno, ali ne i obavezno, pa ih je dozvoljeno razdvojiti? - na dva mišljenja. Po jednom to uopće nije obavezno. Riječi Uzvišenog: "...neka tri dana posti", mogu značiti i skupa, a i rastavljeno, kao u slučaju napuštanja ramazana. Po drugom mišljenju to je obavezno, jer je preneseno od Ubejj ibn Ka'ba i drugih da su oni ovaj dio ajeta čitali: "... neka tri dana, uzastopno, posti". Također, to se prenosi i od Ibn-Mesuda. Ako nije utvrđeno da je ovo mutevatir kiraet, nije manje od toga da je to predanje jedne osobe ili tumačenje ashaba i ima stepen merfua /predanje pripisano Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, od ashaba ili tabi¢ina/.[262] Allah Uzvišeni kaže: "Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete"; tj. ovo je zakonski otkup za zakletvu "...a o zakletvama svojim brinite se!" Ibn-Džerir kaže: "Značenje je: ne ostavljajte ih bez iskupljenja.""Eto, tako vam Allah objašnjava propise svoje", tj. pojašnjava, "... da biste bili zahvalni."

"O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste postigli što želite."/90/ "Šejtan želi pomoću vina i kocke unijeti među vas neprijateljstvo i mržnju i od sjećanja na Allaha i obavljanja molitve odvratiti vas. Pa, hoćete li se okaniti?"/91/ "I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Naš dužan samo da jasno obznani."/92/ "Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što su oni pojeli i popili (prije zabrane) kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli one koji drugima dobro čine."/93/

Allah Uzvišeni govori zabranjujući Svojim robovima upotrebu vina i kockanje, tj. hazardne igre. Preneseno je od vladara pravovjernih, Alije ibn Ebi-Taliba, radijAllahu anhu, da je rekao: "Šah se ubraja u kocku /mejsir/." To prenosi Ibn Ebi-Hatim od njegova oca - da je Alija to rekao. Prenosi se od Rašida ibn Seida i Dumre ibn Habiba da su slično izjavili: "Čak i kockice, i orasi, i jaja kojim se igraju dječaci." Musa ibn Ukbe prenosi od Nafi'a da je Ibn-Umer rekao: "Kockanje je hazardna igra." Dahhak to slično prenosi od Ibn-Abbasa i kaže: "Bili su se kockali u predislamskom periodu /džahilijet/ do dolaska islama, pa im je Allah zabranio ove ružne stvari."

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ebu Musaa El-Ešarija da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /147/: "Klonite se ovih obilježenih kockica kojima se proriče, jer se one ubrajaju u kocku /mejsir/." Hadis je garib /usamljena predanja/. Kao da se ovim hadisom mislilo na kocku o kojoj je zabilježen hadis u Muslimovom Sahihu od Burejde ibn El-Hasiba El-Eslemija, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /148/: "Onaj ko se igra kockom za igru /nerdešir/ kao da je zagnjurio svoju ruku u svinjsko meso i krv."

U Malikovom Muvettau zabilježeno je od Ebu-Musaa el-Ešarija da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /149/: "Onaj ko se bavi kockom za igru /nerd/ neposlušan je Allahu i Njegovu Poslaniku." Prenosi imam Ahmed Abdur-Rahman od svoga babe da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /150/: "Primjer onog koji kocka, a zatim ustane pa klanja, jeste kao neko ko se abdesti gnojem i svinjskom krvlju, pa ustane i klanja." Kad je u pitanju šah, Abdullah ibn Umer je rekao: "On je gori od kocke." Već je navedeno da je Alija rekao: "On se (šah) ubraja u kocku (mejsir)." Trojica imama definisali su ga zabranjenim (haram), a imam Eš-Šafi'i, Allah mu se smilovao, smatra ga pokuđenim (mekruh). Kad su u pitanju kumiri, Ibn-Abbas i grupa tabiina kažu: "To je kamenje kod kojeg su oni klali svoje kurbane." Za strjelice, također, kažu: "To su strjelice /kidah/ kojim su bili gatali." [263] Prenosi ga Ibn Ebi-Hatim.

Allah Uzvišeni kaže: "... odvratne stvari, šejtanovo djelo"; tj. prezrene svari, šejtanovo djelo, smatra Ibn-Abbas, "... zato se toga klonite" : zamjenica se odnosi na riječ (odvratne stvari), tj. napustite ih "...da biste postigli što želite"; ovo je poticanje.

Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Šejtan želi pomoću vina i kocke unijeti među vas neprijateljstvo i mržnju i odvratiti vas od sjećanja na Allaha i obavljanja namaza. Pa, hoćete li se okaniti", a ovo je prijetnja i zastrašivanje.

[Boots]

HADISI U KOJIM JE OBJAŠNJENO ZABRANJIVANJE VINA

Bilježi imam Ahmed od Ebu-Hurejrea da je rekao /151/: "Vino je zabranjivano tri puta. Kada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, došao u Medinu, ljudi su pili vino i koristili zaradu od kockanja, pa su upitali Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o tome. Allah Uzvišeni je /kao odgovor/ objavio: "Pitaju te o vinu i kocki. Reci: oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima," (2:219) do kraja ajeta. Ljudi su zaključili: Nije nam zabranjeno, samo je Uzvišeni rekao: "...oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima" i tako su i dalje pili vino sve dok jednog dana neki čovjek od muhadžira, koji je predvodio svoje drugove u akšam-namazu, nije pomiješao u svom učenju /riječi/, pa je Allah Uzvišeni objavio ajet koji je više ograničavao od prvog: “O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate.' (4:43) Ljudi su i dalje pili, tako da bi poneko došao mahmuran na namaz, a zatim je Allah Uzvišeni objavio: "O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste postigli što želite." Ljudi su tada rekli: 'Prolazimo se, naš Gospodaru' i pitali su: 'Allahov Poslaniče, neki ljudi su poginuli na Allahovom putu, umrli su sa navikom da piju vino i troše zaradu od kockanja, a Allah je to učinio odvratnim stvarima koje su šejtansko djelo?' Allah Uzvišeni je objavio: "Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što su oni pojeli i popili (prije zabrane)", i do kraja ajeta, pa je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Da je i njima bilo zabranjeno, oni bi to ostavili, kao što ste i vi ostavili." Ahmed se izdvaja sa ovim predanjem.

Utvrđeno je kod Buharije i Muslima da je Omer ibn Hattab rekao u svome govoru (hutbi) sa minbera Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem /152/: "Ljudi, uistinu, objavljena je zabrana upotrebe vina, a ono se dobija od pet proizvoda: grožđa, hurmi, meda, pšenice i ječma. Vino je sve ono što opija razum."

El-Buhari i Muslim, također, bilježe da je Enes rekao /153/: "Točio sam ljudima na dan zabrane vina u kući Ebu-Talhe. Pili su samo piće od nezrelih datula i suhih hurmi. Kad je neki telal zavikao, Ebu-Talha mi reče: "Izađi i pogledaj." Telal je vikao: "Vino je zabranjeno." Proliveno je po ulicama Medine. Ebu-Talha mi je rekao: "Izađi i prolij ga", pa sam to učinio. Neki ljudi su govorili: "Taj i taj je poginuo sa vinom u svom stomaku", pa je Allah Uzvišeni objavio: "Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što su oni pojeli i popili (prije zabrane)." Prenosi imam Ahmed od Kajs ibn Sa'da ibn Ubade da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /154/: "Moj Gospodar, Slavljeni i Uzvišeni, zabranio je vino, kubu i kinnin, a čuvajte se gubejrae , jer ona predstavlja jednu trećinu svjetskog vina."[264]

Prenosi imam Ahmed od Ibn-Omera da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao /155/: "Vino je prokleto na deset načina: prokleto je samo po sebi, proklet je onaj ko ga pije, i ko ga toči, i ko ga prodaje, i ko ga kupuje, i ko ga cijedi, i kom se cijedi, i ko ga nosi, i kom se nosi i onaj ko se izdržava od njega."

Zabilježio je Abdullah ibn Vehb od Sabita, on od Ibn-Omera, da je rekao: Bio sam sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, u džamiji, i dok je on sjedio podvijenih nogu, podbacivši kraj svog turbana pod njih da bi dobio neku vrstu naslona rekao je /156/: "Ko ima kod sebe bilo šta od ovog vina neka ga nama donese." Počeli su dolaziti. Jedan je rekao da ima jedan mijeh, drugi da ima jednu mješinu ili koliko je Allah htio da ima. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Sakupite ga na tom i tom mjestu, a zatim me obavijestite." Tako su i uradili, pa su ga izvijestili. Ustao je, i ja sa njim. Išao sam s njegove desne strane, a on je bio oslonjen na mene. Sreli smo Ebu-Bekra, radijAllahu anhu, pa me je pomaknuo unazad, a Ebu-Bekra postavio na moje mjesto. Zatim smo sreli Omera ibn El-Hattaba, radijAllahu anhu, pa me je pomaknuo unazad, a njega postavio sa svoje lijeve strane i tako je išao među njima dok nije stigao do vina, gdje je ljudima rekao: "Znate li šta je ovo?" Odgovorili su: "Da, Allahov Poslaniče, ovo je vino." Rekao je: "Istinu ste rekli", a zatim je nastavio: "Uistinu, Allah je prokleo vino, i onog ko ga cijedi, i kom se cijedi, i ko ga pije, i ko ga toči, i ko ga nosi, i kom se nosi, i ko ga prodaje, i ko ga kupuje i ko se izdržava od njeg." Onda je zatražio nož i rekao: "Naoštrite ga." To su učinili, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, počeo njim bušiti mješine. Ljudi su povikali: "U ovim mješinama ima i neka korist?" Odgovorio je: "Da, ali ja to radim iz srdžbe radi Allaha Uzvišenog, jer je u njima ono što On prezire." Tada je Omer rekao: "Ja ću to umjesto tebe učiniti, Allahov Poslaniče." Odgovorio je: "Ne." Ibn-Vehb kaže da jedni ravije dodaju nešto za razliku od drugih u kazivanju ovog hadisa. Bilježi ga El-Bejheki.

Hafiz Ebu-Jala El-Mosuli bilježi od Džabira ibn Abdullaha da je rekao /157/: Neki čovjek je donosio vino iz Hajbera u Medinu i prodavao ga muslimanima zarađujući tako na njemu. Kad je došao u Medinu, sreo ga je neki musliman i rekao mu da je vino zabranjeno. On ga je ostavio na nekom brežuljku gdje je stigao, pokrio ga nekom odjećom, a zatim otišao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, i upitao: "Allahov Poslaniče, čuo sam da je vino zabranjeno?" Odgovorio je: "Da. Ja imam pravo da ga vratim onom od koga sam ga kupio?", pitao je. Odgovorio mu je: "Nije ispravno da ga vratiš. Mogu li ga pokloniti nekom ko će mi to istom mjerom nadoknaditi?", pitao je. Odgovorio mu je: "Ne." "U to je uložen imetak siročadi koja su pod mojom zaštitom?", pitao je. Odgovorio mu je: "Kad nam stigne bogatstvo Bahrejna, dođi nam, pa ćemo dati zamjenu tvojim siročadima za njihov imetak." Zatim je to obznanjeno u Medini. Neki čovjek je pitao: "Allahov Poslaniče, možemo li se poslužiti mješinama /u kojima je bilo vino/?" Odgovorio je: "Odvežite njihove uzice." Vino je prolijevano tako da je sve završilo na dnu doline." Ovo je hadis garib /usamljeno predanje/.