[Boots]

Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. - Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti. /108/

Allah, dželle šanuhu, zabranjuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i vjernicima vrijeđanje mušričkih bogova (iako u tome ima koristi), jer se time prouzrokuje veće zlo nego što je korist. A to je zlo psovanje Boga mu'mina od mušrika, psovanje Allaha, jedinog Boga. Kao što kaže Ibn-'Abbas tumačeći ovaj ajet: Oni rekoše: "O Muhammede, ti ćeš prestati sa vrijeđanjem naših bogova ili ćemo mi vrijeđati tvog Gospodara", pa im je Allah, dželle šanuhu, zabranio da vrijeđaju njihove kipove. "...da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili", a to je ostavljanje određenog dobra zbog većeg zla koji bi prouzrokovali. Sličan je ovome i slučaj koji bilježi El-Buhari - da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (229) "Proklet bio onaj ko psuje svoje roditelje!" Oni upitaše: "O Allahov Poslaniče, kako će čovjek psovati svoje roditelje?" "Opsuje oca nekog čovjeka - pa on opsuje njegovog; opsuje njegovu majku - pa on opsuje njegovu." Ili kako je izgovorio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: "Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali", tj. kao što smo ovom narodu lijepim pokazali obožavanje njihovih kipova, borbu za njih i njihovu odbranu, isto tako smo svakom od prošlih naroda lijepim prikazali njihovu zabludu u kojoj su bili. A Allah posjeduje najjači dokaz i potpunu mudrost u svemu što želi i odabire. "Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti", tj. On će ih nagraditi shodno njihovim djelima: ako budu radili dobro - dobrim, a ako budu radili zlo - zlim.

Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom, da će, ako im dođe čudo, sigurno zbog njega vjernici postati. Reci: "Sva su čuda samo u Allaha!" A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici postali, /109/ i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni? /110/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o mušricima da su oni dali čvrste zakletve: "da će, ako im dođe čudo, sigurno zbog njega vjernici postati", tj. smatrat će ga istim i povjerovat će u njega. Reci: "Sva su čuda samo u Allaha!", tj. reci, o Muhammede, mušricima koji ti traže čuda iz svog nevjerstva i inada, a ne tražeći uputu i pravi put, da su svi ajeti u Allahovoj moći; ako On bude htio, doći će vam sa njima, a ako ne - ostavit će vas. Ovom prilikom navodimo hadis koji je "mursel" - njegov lanac prenosilaca ne dopire do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, ali ga mnogi drugi hadisi podržavaju. Ibn-Džerir prenosi od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija da je rekao: (230) Kurejšije su govorile Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: "O Muhammede, ti nam govoriš o tome da je Musa imao štap kojim je udario po kamenu iz kojeg je provrelo 12 izvora; govoriš nam da je Isa oživljavao mrtve, da je Semud imao Devu, pa nam donesi dokaze na osnovu kojih ćemo ti vjerovati." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao im je: "Šta biste vi htjeli da vam donesem kao dokaz?" Oni odgovoriše: "Da nam brdo Safu pretvoriš u zlato", odgovoriše oni. "Hoćete li mi povjerovati ako to uradim?" - reče on. "Hoćemo, tako nam Allaha; ako to uradiš, mi ćemo te svi slijediti!" - rekoše oni. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je moliti Allaha, pa mu je došao Džibril, alejhi selam, i rekao: "Šta želiš? Ako želiš, Safa će postati zlato, ali ako ja dođem sa dokazom, a oni ga ne prihvate, bit će kažnjeni, pa ako hoćeš - ostavi ih dok se ne pokaju." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Dok se ne pokaju!" Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: "Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom..." do riječi: "...ali većina njih ne zna". (109-111)

"A šta vi znate, možda bi oni, kada bi im ona došla, vjernici postali." Tj. šta vi znate, o vjernici, vi koji toliko želite iman mušrika, možda će oni povjerovati u dokaze (mu'džize) koji im dođu. A upotreba čestice enne u značenju le'alle - možda poznata je u arapskom jeziku. Tako oni kažu: "Otiđi na pijacu, možda nam kupiš nešto!"

Ovo mišljenje podržava Ibn-Džerir i navodi stihove koji to potvrđuju. A Allah najbolje zna. "...i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali", Ibn-'Abbas kaže: "Kada su mušrici zanijekali Allahovu objavu, njihova su srca postala nestabilna i nesposobna da bilo šta prihvate."[282] "...i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?", tj. u svom nevjerstvu tumaraju.

Kad bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna. /111/

Allah, dželle šanuhu, kaže: Da smo Mi udovoljili onima koji su se zakleli Allahom da će, ako im dokazi dođu, u njih povjerovati, pa im spustili meleke koji bi im prenosili poruku od Allaha da su istinu poslanici govorili, kao što su to oni tražili govoreći: "...ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš." (17:92) "...i kad bi im mrtvi progovorili", tj. obavijestili ih o iskrenosti onoga sa čime su im došli poslanici. "...i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali", tj. kada bi ti njima narod za narodom dovodio i svi oni posvjedočili da su poslanici istinu govorili u onome sa čime su im došli, "oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio", tj. uputa pripada Njemu, a ne njima. On upućuje koga hoće, a u zabludi ostavlja koga hoće, i On radi ono što On hoće. Ovaj je ajet sličan Allahovim, dželle šanuhu, riječima: "A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu." (10:96-97)

[Boots]

Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli; a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju; /112/ i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili grijehe koje su počinili. /113/

Allah, dželle šanuhu, kaže Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: "O Muhammede, kao što smo tebi načinili neprijatelje koji ti se suprotstavljaju, protiv tebe se bore i u tome uporni ostaju, isto tako smo učinili da svaki poslanik prije tebe ima svoje neprijatelje, te se zbog toga nemoj žalostiti." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili..." (6:34) A Vereka ibn Newfel rekao je Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem: "Zaista niko u prošlosti nije došao sa sličnim onom sa čime si ti došao a da nije bio izložen neprijateljstvu drugih." "...šejtane u vidu ljudi i džinova", tj. nisu imali neprijatelje među šejtanima u vidu ljudi i džina, jer poslanicima se suprotstavljaju samo šejtani između jednih i drugih, Allah ih unesrećio i prokleo. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Zerr, radijAllahu anhu, rekao: (231) Došao sam do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, a on je bio u džamiji, pa sam sjeo pored njega, a on tada reče: "O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?" "Ne" odgovorih ja. "Ustani i klanjaj", reče on. Ja sam ustao i klanjao, a zatim sam ponovo sjeo pored njega, a on reče: "O Ebu-Zerre, zatraži utočište kod Allaha od šejtana ljudi i džina." Tada sam mu ja rekao: "O Allahov poslaniče, zar među ljudima ima šejtana?" "Da", odgovori on. Ljudi, dakle, imaju svoje šejtane između sebe, a šejtan je svake stvari njen prkosnik. Zato se prenosi u Sahihu Muslimov od Ebi-Zerra da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (232) "Crni pas je šejtan", što znači - a Allah najbolje zna - da je on šejtan među psima. A Ibnu-Džurejdž kaže: Mudžahid, komentarišući ovaj ajet, kaže: "Nevjernici su među džinima šejtani, i oni šejtanima među ljudima, nevjernicima među njima, prenose uljepšane riječi, koje zavode."

"...koji su jedni drugima kićene besjede govorili, da bi ih obmanuli", tj. jedni drugima ukrašen govor prenose, zvučan glas koji zavarava neznalice među ljudima. "a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili"; tj. sve je to po Allahovoj, dželle šanuhu, odredbi i Njegovoj volji, da svaki poslanik ima neprijatelja od takvih. "zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju", tj. ti ostavi njihove laži i uvrede njihove i na Allaha se osloni u svom neprijateljstvu protiv njih, jer ti je Allah, dželle šanuhu, dovoljan i pomoći će te protiv njih. "i da bi srca" - razumi: i sluh - "onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time", tj. da bi to zavoljeli i željeli, jer tome se odaziva samo onaj ko u budući svijet ne vjeruje. "...i da bi počinili grijehe koje su počinili." Ibn-'Abbas veli: "Tj. da steknu ono što su stekli." A Es-Suddi i Ibn-Zejd kažu: "Da čine ono što će učiniti."

Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gspodar tvoj s istinom, zato ti ne sumnjaj nikako! /114/ Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna. /115/

Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže mušricima koji obožavaju drugog pored Allaha: "Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju", između mene i vas, "kad vam On objavljuje Knjigu potanko?", tj. pojašnjenu. "A oni kojima smo Mi dali knjigu", tj. jevreji i kršćani, "dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom", tj. na osnovu radosnih vijesti prijašnjih poslanika o tvom dolasku, "zato ti ne sumnjaj nikako!" Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju knjigu, prije tebe objavljenu. Tebi Istina od Gospodara tvoga dolazi, i nikako ne budi od onih koji su u sumnji." (10:94) Ovim je ajetom postavljen uvjet (ako sumnjaš), što ne mora značiti da će se on ostvariti, zato se prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (233) "Ne sumnjam, niti ću pitati!" "Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde" ; Katade veli: "...istine u onome što je rekao i pravde u onome što je presudio. Sve o čemu nas je Gospodar obavijestio istina je, a sve što od nas traži - pravda je. Dakle, sve što je On rekao istina je u koju sumnje nema i sve što je On naredio pravda je poslije koje ne postoji druga pravda, a sve što je zabranio neispravno je, jer On nešto zabranjuje zbog njegove štetnosti. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih..." (7:157) "Njegove riječi niko ne može promijeniti", niko nije u stanju promijeniti Allahovu odredbu na ovom niti budućem svijetu, "i On sve čuje i sve zna." Čuje sve što Njegovi robovi kažu i zna za svaki njihov pokret ili mirovanje, te će svakog od njih nagraditi ili kazniti shodno njegovim djelima.

Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore. /116/ Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje zna one koji su na pravom putu. /117/

Allah, dželle šanuhu, ovim ajetom obavještava nas o stanju većine ljudi na Zemlji i da su oni u zabludi.[283] Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A i prije njih su većinom drevni narodi u zabludi bili", (61:71) i oni u svojoj zabludi nisu bili sigurni sami u sebe, nego su se nalazili u lažnim sumnjama i pogrešnom promišljanju. "...oni se samo za pretpostavkama povode, i oni samo neistinu govore." Riječ el-hirs isto je što i el-hazr (pretpostavljanje, nagađanje) i otuda se kaže za procjenjivanje količine hurmi dok su još na stablu (hazr), a sve je to, opet, Allahovom, dželle šanuhu, odredbom i Njegovom voljom. "Gospodaru tvom najbolje su poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta" te im to olakšava, "i On najbolje zna one koji su na pravom putu", pa i njima olakšava taj put, i svakom je olakšano ono za što je stvoren.

Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete. /118/ A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio - osim kad ste prisiljeni; mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj najbolje zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru. /119/

Allah, dželle šanuhu, dozvoljava Svojim robovima, vjernicima ono što je zaklano u Njegovo ime; iz čega se razumije da im je zabranio sve što je zaklano a pritom se nije spomenulo Allahovo, dželle šanuhu, ime. Suprotno nevjernicima Kurejšija, koji su dozvoljavali meso krepanih životinja i meso onih životinja koje su zaklane u ime nekog drugog mimo Allaha. Zatim, Allah, dželle šanuhu, podstiče na jedenje mesa koje je zaklano u Njegovo ime te kaže: "A zašto da ne jedete ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, kad vam je On objasnio šta vam je zabranio", tj. On vam je detaljno objasnio što vam je zabranjeno i to pojasnio "...osim kad ste prisiljeni", izuzev ako se nađete u nuždi, onda vam se dozvoljava da se poslužite onim što nađete. Zatim Allah, dželle šanuhu, objašnjava neznanje mušrika i njihova neispravna mišljenja kojima dozvoljavaju meso krepanih životinja ili onih pri čijem je klanju spomenuto ime nekog drugog mimo Allaha, pa kaže: "mnogi, prema prohtjevima svojim, nemajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru", tj. On najbolje zna njihovo prekoračivanje u zlu, laži i potvori.

[Boots]

Ne griješite ni javno ni tajno! Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili. /120/

Mudžahid tumačeći riječi: "Ne griješite ni javno ni tajno!", kaže: "Klonite se i javnih i tajnih grijeha." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni..." (7:33) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili", tj. bili njihovi grijesi javni ili skriveni, Allah će ih za njih kazniti. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Nuvasa ibn Sem'ana da je rekao: (234) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o grijehu, pa je rekao: "Grijeh je ono što te tišti u tvojim grudima i ne bi volio da saznaju drugi."

Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh! A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili - i vi biste, sigurno, mnogobošci postali. /121/

Ovaj ajet uzimaju za dokaz oni koji kažu da nije dozvoljeno meso pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, iako je onaj koji kolje musliman. Ulema se o ovom pitanju razilazi na tri mišljenja:

Prvo mišljenje zastupaju Malik i Ahmed, koji kažu: "Meso koje je na opisani način zaklano nije dozvoljeno, bilo da se Allahovo ime izostavi zaboravom ili namjerno." To se mišljenje prenosi od Ibn-'Umera, ponekih tabiina, Malika i Ahmeda. Tom mišljenju daje prednost i Ebu-Sevr a prenosi se i od Ebu-Davuda ez - Zahirija. Oni kao dokaz za ovo svoje mišljenje uzimaju ovaj ajet i riječi Allaha, dželle šanuhu, u ajetu o lovu: "Jedite ono što vam one uhvate i spomenite Allahovo ime pri tome..." (5:4) Zatim to potvrđuje u ovom ajetu riječima: "to je, uistinu, grijeh!", a zamjenica (to) vraća se na jelo, a po nekima na klanje nekom drugom mimo Allaha. Drugi su njihov dokaz hadisi kojima se naređuje izgovaranje bismille prilikom klanja i lova, kao što je hadis 'Adijj ibni Hatima i Ebi-Sa'lebeta u kome stoji: (235) "Ako spomeneš Allahovo ime kada pošalješ svog obučenog psa, onda jedi ono što ti on uhvati" i hadis Rafia ibn Hadidža u kome stoji: "Jedite ono čija je krv puštena i nad njim spomenuto Allahovo ime." Oba ova hadisa prenose El-Buhari i Muslim. Zatim hadis Ibn-Mes'uda: (236) Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je džinima: "Vaša je hrana svaka kost pri kojoj je spomenuto Allahovo ime." Prenosi ga Muslim, a Allah najbolje zna.

Drugo mišljenje zastupa Eš-Šafi'i, koji smatra da bismilla nije uvjet (šart), nego samo poželjna (mustehabb), pa ne mijenja stvar ako se izostavi, bilo iz zaborava ili namjerno. Ovo je mišljenje Šafije, svih njegovih sljedbenika i jedno od mišljenja Ahmeda i Malika. Eš-Šafi'i smatra da se ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime - to je, uistinu, grijeh!", odnosi na ono što je zaklano u ime nekog drugog mimo Allaha. "...ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime". (6:145) Ovo je mišljenje jako. Ovom mišljenju ide u prilog i hadis u kome se prenosi da je Aiša, radijAllahu anhu, rekla: Neki su ljudi rekli: "O Allahov poslaniče, ima ljudi koji su nedavno primili islam a donose nam meso za koje mi nismo sigurni da li su pri njegovom klanju spomenuli Allahovo ime ili nisu?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče im: "Vi proučite bismillu i jedite." Pobornici ovog mišljenja kažu da je bismilla šart (uvjet), Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ne bi im dozvolio da ga jedu izuzev ako ustanove da su je proučili. A Allah najbolje zna.

Treće mišljenje glasi: ako se bismilla izostavi prilikom klanja iz zaborava, ne smeta, a ako se namjerno izostavi - onda to meso nije dozvoljeno jesti. Ovo je mišljenje poznato u malikijskom i hanbelijskom mezhebu i njega zastupa Ebu-Hanife sa svojim učenicima. Ovo se mišljenje, također, i prenosi od Alije, Ibn-'Abbasa i pojedinih tabiina. A imam Ebul-Hasan el-Merginani, u svome djelu El-Hidaje, prenosi konsenzus uleme (idžma') u tome da je haram meso pri čijem je klanju namjerno izostavljena bismilla.

A imam Dža'fer ibn Džerir, Allah mu se smilovao, kaže: "Onaj ko zabranjuje meso pri čijem se klanju nije proučila bismilla iz zaborava, on je iskoračio iz okvira svih dokaza i uradio suprotno vjerodostojnom hadisu Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, o tom pitanju." On misli na hadis koji prenosi Bejheki od Ibn- 'Abbasa, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (237) "Muslimanu je dosta to što je musliman; ako zaboravi proučiti bismillu prilikom klanja - neka Allaha spomene pri jelu i neka jede." Međutim, mišljenje koje kaže da je ovaj hadis mevkuf na Ibn-'Abbasu (da su to riječi Ibn-'Abbasa) ispravnije je od mišljenja koje ga smatra riječima Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem To potvrđuje i sam El-Bejheki i mnogi drugi hafizi hadisa. Ovo mišljenje ime potporu i u hadisu koji se prenosi preko više lanaca prenosilaca kod Ibni Madžeta, a od Ibn- 'Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Zerra, 'Ukbe ibn 'Amira i Abdullaha ibn'Amra, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (238) "Allah, dželle šanuhu, oprostio je mome ummetu grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni."

Ovo sam pitanje posebno izdvojio i spomenuo mišljenja imama, njihov način prilaska njemu, dokaze, načine dokazivanja, oprečnosti i kontradiktornosti, a Allah najbolje zna.

Ibn-Džerir kaže: "Ulema se razišla o pitanju ovog ajeta, da li je derogirano nešto od propisa koje on u sebi sadrži ili ne? Jedni smatraju da ništa od tih propisa nije derogirano i da ovaj ajet spada u muhkem (jasne) ajete po svome značenju. Ovo tvrde Mudžahid i većina uleme." A prenosi se da su 'Ikrime i Hasan el-Basri rekli: Allah, dželle šanuhu, rekao je: "Zato jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete." "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, grijeh!", a zatim je derogirao i izuzeo iz toga kazavši: "...i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga i vaša jela su njima dozvoljena." (5:5) Isto to prenosi se i od Ibn-Mekhula. A zatim je Ibn-Džerir rekao: "Ali, tačno je da ne postoji kontradiktornost između dozvole hrane kitabija i zabrane onoga pri čijem se klanju nije spomenulo Allahovo ime."

[Boots]

Ovo je, svakako, ispravno, a onaj između selefa ko je upotrijebio riječ nesh (derogacija) za ovaj ajet, mislio je na (tahsis) specificiranje. A Allah najbolje zna.

"A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Zemila da je rekao: Ja sam sjedio kod Ibn-'Abbasa kada mu dođe neki čovjek i reče: "O Ibn-'Abbas, Ibn-Ishak tvrdi da mu je noćas sišla objava!" Ibn-'Abbas mu odgovori: "Istinu je rekao." Ja sam to primio sa odbojnošću i rekao (sam sebi): Ibn-'Abbas kaže da je to istina? Ibn-'Abbas tada reče: "Postoje dvije vrste objave: objava Allaha i objava šejtana. Allah objavljuje Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, a šejtan objavljuje svojim prijateljima." Zatim je proučio: "A šejtani navode štićenike svoje..."

A Et-Taberani prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: Kada je objavljen ajet: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime", Perzijanci su poslali grupu ljudi na polemiku sa Muhammedom, sallAllahu alejhi we sellem, i rekli im da mu kažu: "Ono što ti zakolješ nožem, svojom rukom - tvrdiš da je halal; a što Allah, dželle šanuhu, zakolje, samo umre - haram?" Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio ovaj ajet: "A šejtani navode štičenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zaista, šejtani od Perzijanaca navode svoje prijatelje među Kurejševićima.

Ebu-Davud prenosi da je Ibn-'Abbas rekao tumačeći ajet: "A šejtani navode štićenike svoje..." da kažu: "Ono što Allah zakolje nemojte jesti, a ono što vi zakoljete jedite" pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: "Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime." Isti hadis prenose i Ibn-Madže i Ibn Ebi-Hatim od 'Amra ibn Abdullaha, a on od Veki'a, a on od Israila, i ovaj sened je sahih.

"...pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali", tj. zato što ste se udaljili od propisa koji vam je Allah, dželle šanuhu, propisao i Njegove naredbe, a prihvatili riječi nekog drugog, pa ste time dali prednost nekom drugom nad Allahom, a to je širk. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje..." (9:31) A Et-Tirmizi u komentaru ovog ajeta prenosi od 'Adijj ibn Hatima da je rekao: (239) O Allahov Poslaniče, oni ih nisu obožavali! Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "Naprotiv, oni su njima dozvoljavali zabranjeno, a zabranjivali dozvoljeno i oni su to od njih prihvatali. To je njihovo obožavanje."

Zar je onaj koji je bio u zabludi, a koga smo Mi oživili i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade. /122/

Ovo je primjer koji Allah, dželle šanuhu, navodi za vjernika koji je bio mrtav, tj. u zabludi, propao i u zabuni, pa ga je Allah, dželle šanuhu, oživio, tj. oživio njegovo srce imanom i uputio ga na pravi put i na njemu učvrstio i učinio ga sljedbenicima Svojih poslanika: "...i dali mu svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće", tj. on se njime orijentiše u svom ponašanju i vladanju, a svjetlo je Kur'an ili islam, i obadvoje je ispravno. "kao onaj koji je u tminama", tj. u neznanju i raznim zabludama "iz kojih ne izlazi?", tj. nikako ne pronalazi izlaz i rješenje situacije u kojoj se nalazi. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će u njemu vječno ostati." (2:257) Ovaj primjer vezuje se za uporedbu svjetla sa tmine riječima koje se nalaze na početku ove sure: "...i tmine i svjetlo dao...", a ovim se ajetom ne cilja na nekog određenog između vjernika i munafika, kao što je to neko rekao, nego je on općeg karaktera i u njega ulazi svaki vjernik i svaki munafik. "A nevjernicima se čini lijepim to što oni rade", tj. Mi smo im uljepšali njihovu zabludu, Allahovom, dželle šanuhu, odredbom i Njegovom savršenom mudrošću, uzvišen je On i nema drugog boga osim Njega, i On nema druga.[284]

Isto tako Mi učinimo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju. /123/ A kada njima dokaz dolazi, oni govore: "Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dato." A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika zato što spletkare. /124/

Allah, dželle šanuhu, kaže: Kao što smo, o Muhammede, u Meki učinili da neki ljudi pozivaju u nevjerstvo i da se tebi suprotstavljaju i protiv tebe bore, isto tako su i poslanici prije tebe bili iskušavani sličnim ljudima. Ali, završetak je uvijek bio u korist Njegovih poslanika. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju..." (17:16) "velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju." Ibn Ebi-Hatim veli da je Ibn-'Abbas rekao: "Tj. Mi prepustimo pokvarenjacima njihovim pa se oni griješenju odaju, pa kada to oni urade, Mi ih uništimo žestokom kaznom." [285] "ali oni sami sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju", tj.

posljedice njihovog spletkarenja i zavođenja onih koje su zaveli vraćaju se na same njih, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da nisu bili svjesni, u zabludu odveli. A grozno je to što će oni nositi." (16:25) "A kada njima dokaz dolazi, oni govore: Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano", tj. kada im dođe znak i nepobitan dokaz, oni kažu: "Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne da nešto slično onome što je Allahovim poslanicima dano", tj. poslanstvo od Allaha kao što se ono podaruje poslanicima.

[Boots]

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati - govore: "Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?" (25:21) "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje", tj. gdje će ga postaviti i ko ga je, od Njegovih stvorenja, dostojan. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I još kažu: 'Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada!' Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga?" (43:31-32) Oni su se pitali zašto ovaj Kur'an nije objavljen jednom od uglednih velikana, po njihovom rezonovanju, iz Meke ili Taifa. To zbog toga što su oni Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, smatrali nedostojnim, iz mržnje, zavisti, upornosti u grijehu i oholosti. Sve to uz njihovo priznanje njegovog dostojanstva i časti, čistog porijekla i čednosti njegove porodice, i korektnog odgoja i uzrasta. Do te mjere da su ga oni prozvali "povjerljivim" (el-emin) prije nego što mu je objava sišla. To je priznao i tadašnji vođa nevjernika, Ebu-Sufjan, kada ga je Herakle - car Rimljana upitao: "A kakvog je on porijekla među vama?" On odgovori: "On je uglednog porijekla među nama." Herakle upita: "Jeste li ga optuživali za laž prije nego što je rekao to što govori?" On odgovori: "Ne..." (hadis) A imam Ahmed prenosi od Vasile ibn El- Eska'a, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (240) "Allah, dželle šanuhu, odabrao je, između sinova Ismailovih, Benu-Kinane, a od Beni-Kinaneta je odabrao Kurejševiće, a od Kurejševića je odabrao Beni-Hašim, a mene je odabrao među Beni- Hašimom." A Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu El-Husejna da je rekao: Neki je čovjek ugledao Ibn-'Abbasa kako ulazi na vrata džamije, pa kada ga je Ibn-'Abbas pogledao, on se uplašio [286] i upitao: "Ko je ovo?" "Ibn-'Abbas, amidžić Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!" - odgovoriše mu. On im tada reče: "A Allah najbolje zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje."

"One koji griješe sigurno će stići od Allaha poniženje i patnja velika." Ovo je velika prijetnja Allaha, dželle šanuhu, onome ko ne bude slijedio poslanike, alejhi selam, i njima se pokoravao u onome sa čim su došli. Toga će na Sudnjem danu stići od Allaha vječno poniženje. To je kazna adekvatna grijehu koji se počinio. Isto kao što su se oni na dunjaluku oholili tako će im Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu podariti vječito poniženje. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine - ući će, sigurno, u Džehennem poniženi" (40:60), tj. niski, bijedni i bezvrijedni. "...i patnja velika zato što spletkare." Spletkarenje najčešće biva skriveno ili sa dodvoravanjem prilikom smjeranja spletke i prevare, zato će oni biti kažnjeni žestokom kaznom od Allaha, dželle šanuhu, na Sudnjem danu, što odgovara težini njihovog grijeha. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...onoga dana kada tajne budu otkrivene ..." (86:9), tj. kada se pokažu tajne i u savjesti skrivene stvari. El-Buhari i Muslim prenose da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (241) "Svaki će varalica, na Sudnjem danu, biti obilježen zastavicom pored njegove stražnjice, a glasnik će govoriti: Ovo je varanje tog i tog (poimenice)." Ovim se hoće kazati da će, pošto spletkarenje biva tajno, daleko od znanja ljudi, ono na Sudnjem danu postati javnim, vidnim znakom koji će otvoreno ukazivati na djelo svoga počinioca.

Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim učini, kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. /125/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži", tj. On ga okrene prema islamu, u tome ga podrži i to mu olakša.[287]Zbog toga su ovi znakovi navještaji dobra. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara tvoga?..." (39:22)

"...ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašnost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na pravom putu." (49:7) Ibn-'Abbas, radijAllahu anhu, tumačeći ovaj ajet: "Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži", kaže: "Allah, dželle šanuhu, njegovo srce širi i čini spremnim za prihvat tevhida i imana u Njega." Isto su ovo rekli Ebu-Malik i drugi, i to se očito vidi iz ovog ajeta. Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Mes'uda da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (242) "Koga Allah hoće uputiti, njegovo srce oraspoloži za islam." "Ima li za to kakav znak, o Allahov Poslaniče?" - rekoše ashabi. "Izbjegavanje ovog varljivog svijeta, a žudnja za vječnim boravištem, i pripremanje za smrt prije nego što dođe" - reče on. Ovaj hadis ima više rivajeta, od kojih su neki spojenih seneda, a neki ne, ali oni jedni druge jačaju. A Allah najbolje zna.

"...a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim učini". Es-Suddi kaže: "To je srce u kojem nema nimalo mjesta za uputu i do kojeg ne može ništa od imana koji bi mu vrijedio doprijeti niti stići." "...kao kad čini napor da na nebo uzleti", tj. ne nalazi drugog izlaza nego da krene prema gore, zbog prvelike tjeskobe u njegovim grudima. "Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi." Kao što Allah, dželle šanuhu, tjeskobnim i tegobnim, učini grudi onoga koga želi u zabludu odvesti, isto tako učini da šejtan zavlada njime i onima koji su kao i on odbili iman u Allaha i Njegovog Poslanika i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.[288]

Ovo je pravi put Gospodara tvoga. A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju. /126/ Njih čeka Kuća blagostanja u Gospodara njihova; On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili. /127/

Allah, dželle šanuhu, nakon što je spomenuo one koji su zalutali od Njegovog puta, upozorava na vrijednost upute i istinske vjere koju je objavio Poslaniku: "Ovo je pravi put Gospodara tvoga", tj. ovo je vjera koju smo ti, o Muhammede, propisali i Kur'an objavili, a on je Allahov pravi put i Njegovo čvrsto uže i on je pun mudrih savjeta. "A Mi objašnjavamo dokaze ljudima koji pouku primaju", tj. onima koji imaju razum koji shvaća ono što Allah i Njegov Poslanik kazuju. "Njih čeka Kuća blagostanja", tj. Džennet, "u Gospodara njihova"; tj. na Sudnjem danu. A Allah, dželle šanuhu, opisuje Džennet kućom (selama) mira i blagostanja zbog toga što su njegovi stanovnici još prije ispravno slijedili pravi put i ugledali se na poslanike i njihov način života. Pa, kao što su ostali spašeni (salimi) od stranputice, isto tako će ući u kuću selama (spasa). "On će biti zaštitnik njihov", tj. njihov zaštitnik, pomagač i bodritelj, "zbog onoga što su činili", tj. kao nagrada za njihova dobra djela koja su činili. On će ih prihvatiti i Džennetom nagraditi iz Svoje neizmjerne darežljivosti i dobrote.

[Boots]

A na Dan kada On sve sakupi: "O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!" - Gospodaru naš - reći će ljudi, štićenici njihovi - mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti! - Vatra će biti prebivalište vaše reći će On - u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi." - Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznajući. /128/

Sjeti se o Muhammede, onoga što Mi govorimo o njima i opomeni ih time “na Dan kada On sve sakupi,” tj. sve džine i njihove saveznike među ljudima koji su njih obožavali na dunjaluku, od njih zaštitu tražili, njima se pokoravali i jedni drugima ukrašene riječi došaptavali. "O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjajte Meni; to je put pravi. On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?" (36:60-62)

Ibn-Džurejdž komentarišući ovaj ajet kaže: U džahilijetsko doba čovjek bi došao do određene doline i rekao: "Utječem se prvaku ove doline"; to je njihova korist jednih drugima, tj. korist džina ljudima, o kojoj govore Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Gospodaru naš", reći će ljudi, štićenici njihovi, "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" A El-Hasan veli: Njihova korist jednih drugima nije bila ništa drugo osim što su džini naređivali a ljudi izvršavali. A korist džinima od ljudi bila je ta što su oni, kako se prenosi, nakon što bi ih ljudi veličali tražeći pomoć od njih, osjetili veličinu i govorili: "Zagospodarili smo i džinima i ljudima." "stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" Es-Suddi kaže da se ovdje misli na smrt. "Vatra će biti prebivalište vaše", reći će On, tj. vaša kuća i mjesto vašeg boravka i boravka njihova i vaših prijatelja. "...u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi". (O ovom su izuzimanju izrečena mnoga mišljenja a najispravnije je mišljenje koje prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa i El-Hasana da se ovo izuzimanje odnosi na grješnike među iskrenim vjernicima koje će Allah izvesti iz Džehennema šefa'atom (zagovorništvom) onih kojima će šefa'at biti dozvoljen od meleka, poslanika i vjernika. Oni će se zauzimati za muslimane koje su počinili velike grijehe, pa će tada doći do izražaja milost Najmilostivijeg, koja će iz Džehennema izvesti i onoga koji nikada dobra nije počinio, nego je jedanput izgovorio "La ilahe illallah", kao što se to prenosi u mnogim vjerodostojnim hadisima od Enesa, Džabira, Ebu- Seida, Ebu-Hurejrea i drugih ashaba. Nakon toga u Vatri će ostati samo oni koji su zaslužili da u njoj vječno ostanu i koji nikada iz nje neće izaći. Ovo mišljenje zastupa veliki broj prijašnje i današnje uleme.[289] "Gospodar tvoj je, zaista, mudar i sveznajući." Ibn-Abbas kaže: "Zaista je ovaj ajet dovoljan dokaz da niko nema pravo da pored Allaha sudi Njegovim stvorenjima i tvrdi za nekoga da će u Džennet ili Vatru.

Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugima zbog onoga što su zaradili. /129/

Hafiz Ibn-Asakir prenosi od Ibn-Mesuda hadis Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, u kome stoji: (243) "Ko pomogne silnika Allah će učiniti da on njime zavlada." Ovaj hadis je garib. A Seid prenosi od Katade da je, tumačeći ovaj ajet, rekao: "Allah, dželle šanuhu, daje da se ljudi međusobno druže shodno njihovim djelima, pa je vjernik prijatelj vjerniku gdje god se našao, a nevjernik prijatelj nevjerniku gdje god se našao. Iman nije pusta želja i gizdanje." Ovaj je komentar odabrao i Ibn-Džerir. A neko od pjesnika je rekao: "Nema nijedne ruke a da Allahova nije iznad nje ... i nema nijednog silnika a da neće biti iskušan većim silnikom od njega." Značenje ovog časnog ajeta bi, dakle, bilo: Kao što smo učinili da ta propala skupina za svoje prijatelje uzme džine koji su ih u zabludu odveli, isto tako ćemo učiniti i sa nasilnicima te ćemo jedne drugima pokoriti, jedne drugima uništiti i jednim pomoću drugih osvetiti se, zbog nepravde i nasilja kojeg su činili.

O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati? Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu." Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici. /130/

Ovo je, također, jedan vid ukora kojim će Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu ukoriti nevjernike među ljudima i džinima, tako što će ih upitati, a On to najbolje zna, da li su im poslanici dostavili Njegovu poruku: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših poslanici nisu dolazili", tj. iz redova vaših općenito, jer su poslanici bili samo ljudi, a ne i džini. Ovo kažu Mudžahid i drugi imami ranijih i današnjih generacija. A Ibn-Abbas kaže: "Poslanici (rusul) jesu od ljudi, a među džinima su opominjači (nuzur)." Ibn-Džerir prenosi od Dahhaka ibn Muzahima da je on tvrdio da i među džinima postoje poslanici, a dokaz za to navodi ovaj časni ajet, što je diskutabilno, jer ovaj ajet to ne potvrđuje direktno nego samo indirektno. Allah, dželle šanuhu, kaže: "O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vaših nisu dolazili poslanici koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?" Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu", tj. mi priznajemo da su nam poslanici dostavili Tvoje poruke i da su nas upozorili na susret sa Tobom, i da će ovaj dan zasigurno doći. "Njih je život na Zemlji bio obmanuo", tj. oni su se odali dunjalučkom životu i upropastili zbog toga što su poslanike lažnim smatrali i suprotstavljali se njihovim nadnaravnim djelima (mudžizama). Sve su to oni činili zbog toga što su bili obmanuti nakićenošću i ukrasima Ovoga svijeta i odati njegovim strastima. "oni će sami protiv sebe posvjedočiti" na Sudnjem danu "da su bili nevjernici" na dunjaluku, tj. nisu vjerovali u ono sa čime su im dolazili poslanici, alejhi selam

Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima. /131/ Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali, a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom što su radili. /132/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima", tj. Mi ljudima i džinima nismo ostavili mogućnost opravdanja tako što smo im slali poslanike i knjige, kako ne bi niko odgovarao za zulum koji je počinio prije nego što mu je došla opomena. Mi smo tako svaki narod opomenuli i nikog nismo kaznili prije nego što im pošaljemo poslanike. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao". (35:24) Mnogo je ajeta koji govore o ovoj temi.

[Boots]

"Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova" zbog širka i slično, "bez prethodne opomene njihovim stanovnicima", tj. Allah, dželle šanuhu, neće ih kazniti prije nego što im pošalje poslanika koji će ih opomenuti i upozoriti na Allahove dokaze protiv njih te na Allahovu kaznu na Dan ponovnog proživljenja. On ih neće kazniti iznenada, kako ne bi rekli: "Nama nije došao niko ko bi nas upozorio i opomenuo." "Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali", tj. svako ko bude radio dobra djela ili grijehe činio imat će određenu deredžu i stepen koji odgovara njegovim djelima. Dakle, Allah će ga nagraditi - kazniti za djela njegova, bila ona dobra ili loša. Ovo su riječi Ibn-Džerira.

Smatram da se riječi Allaha, dželle šanuhu: "Svima će pripasti nagrada ili kazna, već prema tome kako su postupali", odnose na nevjernike između džina i ljudi. Tj. svakom od njih pripada mjesto u Vatri koje je zaslužio. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Za sve će biti dvostruka!", reći će On. (7:38) "a Gospodar tvoj nije nemaran prema onom što su radili". Ibn-Džerir kaže: "Sve su to njihova djela i Allah, dželle šanuhu, bilježi ih kako bi ih nagradio - kaznio kako već pripada njima kada budu ponovo proživljeni i sa Njime se sreli."

Gospodar tvoj je neovisan i milostiv. Ako hoće, uklonit će vas, i poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio. /133/ Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći! /134/ Reci: "O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja; saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj!" Nevjernici sigurno neće uspjeti. /135/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Gospodar tvoj", o Muhammede, "neovisan je" o svemu što postoji mimo Njega i Njega je potrebno sve što postoji, "i milostiv", tj. a On je i pored toga milostiv prema njima. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A Allah je prema ljudima, zaista, vrlo blag i milostiv." (2:143) "Ako hoće, vas će ukloniti", ukoliko budete postupali suprotno Njegovim naređenjima. "I poslije vas one koje On hoće dovesti", tj. druge ljude, koji će Mu biti pokorni, "kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio", tj. kao što je uklonio prijašnje generacije i poslije njih doveo druge, isto je tako On u stanju odvesti vas i dovesti druge. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti." (47:38) "Ono čime vam se prijeti doista će doći i vi nećete stići umaći", tj. On vas je u stanju ponovo oživiti, iako ste postali prašina, jer Njega ništa ne može spriječiti. Ibn Ebi-Hatim komentarišući ovaj ajet prenosi od Ebi-Seida El-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (244) "O ljudi, ako razum imate, sebe smatrajte mrtvim, jer, tako mi Allaha, stići će vas ono što vam se obećava i vi mu nećete moći umaći." "Reci: O narode moj, čini sve što možeš, činit ću i ja; saznat ćete vi." Ovo je je žestoka prijetnja i sigurno upozorenje kojim se hoće reći: "Nastavite vi po svome ukoliko smatrate da ste na pravom putu, a i ja ću nastaviti svojim putem i pravcem." "saznat ćete vi već koga čeka sretan kraj!" ”Nevjernici sigurno neće uspjeti", tj. da li će on pripasti meni ili vama. Allah, dželle šanuhu, izvršio je obećanje koje je dao Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te je učinio da zavlada velikim prostranstvom i omogućio mu da donese presudu koju hoće nad svojim neprijateljima. Učinio je da zavlada Mekom i da se njegova vlast učvrsti na ostalim dijelovima Arabijskog poluotoka, u Jemenu i Bahreinu. Sve to za njegovog života. A nakon njegove smrti osvojena su mnoga druga područja za vrijeme njegovih halifa, radijAllahu anhu

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!' Allah je, zaista, moćan i silan." (58:21) "Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti." (21:105) "Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati..." (24:55) Allah, dželle šanuhu, Gospodar svih svjetova to je uradio sa ovim ummetom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i Njemu pripada zasluga na početku i na kraju, javno i tajno. [290]

Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koju je On stvorio, pa govore: ”Ovo je za Allaha” - tvrde oni – ”a ovo za božanstva naša!" Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude. /136/

Ovo je kritika od Allaha i ukor mušrika koji su uveli u praksu mnoge novotarije, kufr i širk, i Allahu druge ravnim smatraju i jedan dio od Njegovih stvorenja Njemu određuju iako je On, dželle šanuhu, Stvoritelj svih stvorenja. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni određuju za Allaha od onoga što je stvorio." Glagol znači stvoriti "od ljetine", tj. usjeva: plodova "i stoke dio", pa govore: "Ovo je za Allaha", tvrde oni, "a ovo za božanstva naša!"

A za Allahove riječi: "Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim." Alija ibni Ebi-Talha i El-'Avfi prenose od Ibn- Abbasa da je tumačeći ih ukratko rekao: " Mušrici su ono što od usjeva nađu podijelili između Allaha i svojih kipova, pa bi čuvali i dobro pazili dio koji je dodijeljen kipovima, a ako bi nešto od onoga što su odredili za Allaha palo na zemlju, uzeli bi ga i stavili zajedno sa onim što je namijenjeno kipovima. A ako bi ih voda koju su odredili za kipove pretekla i napojila nešto od onoga što su namijenili Allahu, oni bi to odredili kipovima. A ako bi se pomiješali plodovi i usjev koje su odredili za Allaha sa onim koje su odredili za kipove, oni bi sve to stavili na stranu kipova govoreći: Ovo je siromah.

A ako bi ih voda koju su odredili za Allaha pretekla i napojila nešto od onoga što su odredili za kipove ostavili bi to kipovima. Isto tako su oni zabranjivali korištenje bilo čime od pojedinih životinja i to darovali svojim kipovima, kao što je kamila koja je pet puta donijela mlade na svijet i zadnje joj bilo muško (behira), kamila za koju se njen vlasnik zavjetovao da će, ukoliko se vrati sa puta, učinit je slobodnom (saiba); (vasila) ako bi im ovca ojanjila žensko janje, oni bi ga uzimali sebi, a ako bi ojanjila muško, žrtvovali bi ga kumirima; ako bi ojanjila oboje, onda ne bi žrtvovali muško; ako bi mužjak kamile stekao deset potomaka, ne bi ga više jahali i tovarili, ostavili bi ga slobodno da pase (hãm).

Sve su to oni činili tvrdeći da to rade tražeći zadovoljstvo Allaha." Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke..." "Kako ružno oni sude", tj. oni ružno i nepravedno vrše podjelu, jer su pri samom početku podjele pogriješili, jer je Allah, dželle šanuhu, Gospodar i Tvorac svega i On sve posjeduje. A zatim - nakon što su načinili tu podjelu, koja je u osnovi pogrešna - oni se je nisu pridržavali, nego su je još više iskrivljavali. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni Allahu kćeri pripisuju, slavljen je i čist On! - a sebi ono što priželjkuju." (16:57) "To bi tada bila podjela nepravedna." (53:22)

[Boots]

Mnogim su mnogobošcima tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi! /137/

Allah, dželle šanuhu, kaže: Kao što su njima šejtani uljepšali da Allahu odrede jedan dio od svojih usjeva i stoke, isto su im ukrasili ubijanje njihove djece iz bojazni za siromaštvom i zakopavanje žive ženske novorođenčadi iz bojazni od sramote... "...da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. su im njihovi šejtani naredili da ubijaju svoje kćeri, pa da ih tako unište. Allah, dželle šanuhu, kaže: "I kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena..." (81:9) "I da bi ih u vjeri njihovoj zbunili", tj. da bi im pomutili njihovu vjeru. "A da je Allah htio, oni to ne bi činili", tj. sve se to dešava Allahovom, dželle šanuhu, voljom i Njegovom sveopćom odredbom[291] i iz savršene mudrosti u tome. "Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!", tj. ostavi i izbjegavaj ih i ono što oni čine. Jer, Allah će presuditi između tebe i njih na Sudnjem danu ili na ovom svijetu tako što ćeš ti zavladati njima, ili oboje zajedno.

Oni govore: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi zabranjeni su, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvoljavamo" - tvrde oni - "a ove i ove je kamile zabranjeno jahati." Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno zbog onoga što izmišljaju kazniti. /138/

Alija ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "El-Hidžr - haram od one stoke koju su oni zabranili kao što je el-vasile - ovca koja ojanji i muško i žensko."A Katade veli: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni", to je stroga i pretjerana zabrana koju su im nametnuli šejtani u imecima njihovim, a to nije bilo od Allaha, dželle šanuhu A Ibn-Zejd ibn Eslem kaže: Oni su ga učinili strogo određenim za svoje bogove." Es-Suddi o ajetu: "smiju ih jesti samo oni kojima Mi dozvoljavamo", tvrde oni, kaže: "oni govore: Haram je da ih jede bilo ko izuzev onih koje mi odredimo." Ovaj je ajet sličan Allahovim riječima: "Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama;[292] to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pa-meti." (5:103) Ovo su vrste stoke čije je korištenje za teret zabranjeno, a oni su imali i deva koje bi klali bez spomena imena Božijeg i bilo šta drugo sa njima radili bez spominjanja Allahovog imena, kao kada bi ih jahali, muzli, tovarili, oplođivali ili bilo šta drugo. "izmišljajući o Njemu laži", tj. lažu na Allaha kada sve to pripisuju Allahovoj vjeri i Njegovim propisima, jer On im nije to dozvolio. "A On će ih, sigurno, zbog onoga što izmišljaju kazniti", tj. zbog onoga što izmišljaju na Njega i Njemu pripisuju.

Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici." - Allah će ih za neistine njihove koje oni pričaju kazniti, On je mudar i sveznajući. /139/

Ibn-Abbas tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: Oni govore: "Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim", kaže: "To je mlijeko." "...a zabranjeno našim ženama", a piju ga njihovi muškarci. Kada bi ovca kod njih ojanjila muško, oni bi ga zaklali i jeli bi ga samo muškarci bez žena, a ako ojanji žensko, ostavili bi ga i ne bi ga klali; a ako bi bilo mrtvo, oni bi ga zajedno jeli. Pa je Allah to zabranio. "Allah će ih za neistine njihove koje oni pričaju kazniti." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine - neće uspjeti." (16:116) "On je mudar" u Svojim djelima, riječima, propisima i odredbi, "I sveznajući" o djelima Njegovih robova, bila ona dobra ili loša, i On će ih za njih najpotpunije nagraditi, odnosno kazniti.

Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade. /140/

Allah, dželle šanuhu, kaže: Stradali su i na ovom i na onom svijetu oni koji rade ovakva djela. Na ovom su svijetu stradali gubeći svoju djecu koju su ubijali i otežavajući sami sebi, zabranjujući stvari koje su oni sami izmislili. A na onomće svijetu biti bačeni u najtežu kaznu, zato što su na Allaha lagali i izmišljali. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni koji o Allahu laži iznose neće postići ono što žele." Uživat će kratko na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti i Mi ćemo im dati da iskuse nesnosnu patnju zato što nisu vjerovali." (10:69-70) A hafiz Ebu-Bekr ibn Merdevejh tumačeći ovaj ajet prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, da je rekao: "Ako hoćeš saznati za neznanje Arapa - mušrika, pročitaj suru El-En'am poslije 130. ajeta: Oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade." Isto ovo prenosi i El-Buhari.

On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite; jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike, /141/ i stoku koja se tovari i kolje, jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj. /142/

[Boots]

Allah, dželle šanuhu, objašnjavajući da je On tvorac svega: usjeva, plodova i stoke sa čim po svom iskrivljenom mišljenju na takav način postupaju mušrici i dijele ih i parčaju, te jedne smatraju haramom a druge halalom - kaže: "On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte". Alija ibn Ebi- Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ma'rušat znači visoke." A Ata prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: "Ma'rušat znači poduprto grožđe, a 'gajru ma'rušat' ono koje nije poduprto." "...slične i različite", Ibn-Džurejdž veli: "Slične po izgledu a različite po ukusu." "...jedite plodove njihove kad plod dadnu." Ibn-Džerir kaže: "Neki kažu da se to odnosi na propisani zekat." A isto se prenosi i od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, i Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu A imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, radijAllahu anhu, da je rekao: (245) "Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio je da svako ko ubere hurme odvoji deset evsuka (određena mjera) hurmi i okači o stup u džamiji u korpi iz koje će uzimati siromasi." A ovaj sened je dobar i jak.

A Hasan el-Basri kaže: "To je zekat na žitarice i plodove." A drugi kažu: "To je obaveza mimo zekata." A prenosi se da je Ibn-Umer tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: "I podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju", rekao: "Oni su davali osim zekata." To prenosi Ibn-Merdevejh. Prenosi se od Abdullaha ibn Mubareka, a on od Abdul-Melika ibn Ebi-Selmana, on od Ata'a ibn Ebi-Rebaha o ovom ajetu, da je rekao: "Daje se onome ko bude prisutan tog dana ono što se može, mimo zekata." Isto ovo kažu grupa tabiina i drugi. A sljedeći kažu: "Ovo je bilo vadžib (obavezno), a zatim ga je Allah, dželle šanuhu, dokinuo desetinom ili polovinom desetine." To prenosi Ibn Džerir od Ibn-Abbasa, Muhammeda ibn Hanefije, Ibrahima en-Nehaija, El-Hasana i Es-Suddija. I ovo mišljenje Ibn-Džerir uzima za najispravnije. A ja smatram da je to diskutabilno nazvati derogacijom (neshom), jer je to bilo u osnovi vadžib, a zatim je pojašnjeno koliko se treba izdvojiti. Oni kažu da je to bilo osme godine po Hidžri.[293] A Allah, dželle šanuhu, ukorio je one koji ubiru a ne udjeljuju. Kao što to spominje u suri "Nun": ...kad su se zakleli da će je sigurno izjutra obrati a nisu rekli: "Ako Bog da!" do riječi Allaha, dželle šanuhu: "Eto, takva je bila kazna, a na onom svijetu je, nek' znaju, kazna još veća!" (68:17-33)

"I ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike." U tumačenju ovog ajeta iznesena su razna mišljenja, ali Ibn-Džerir odabire mišljenje Ataa u kome kaže da je rasipništvo zabranjeno u svakoj stvari i nema sumnje da je to tačno - ali ono što se iz prvotnog teksta odmah razumije, jer je rekao: "jedite plodove njihove kad plod dadnu, i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike" - da se to odnosi na jelo. Tj. ne pretjerujte u jelu, jer je u tome šteta za razum i tijelo. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju." (7:31) A El-Buhari u svom Sahihu prenosi muallek (bez seneda) predanje: (246) "Jedite, pijte i odijevajte se, ali bez pretjerivanja i kibura." Ovo se odnosi na isto, a Allah najbolje zna.

"I stoku koja se tovari i kolje", tj. On vam je stvorio od stoke onu koja se tovari i onu koja se ne tovari. Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaže: "El-hamule ono što jašete, a el-ferš ono što jedete i muzete. Ovca ne nosi, ali jedete njeno meso i od njene vune pravite jorgane i prekrivače." Ovo mišljenje Abdurrahmana o značenju ovog ajeta dobro je i njega potvrđuju Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Kako oni ne vide da Mi sami, od onoga što su Naše ruke učinile, zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici, i da smo im dali da se njome služe - na nekim jašu, a nekima se hrane" (36:71-72), "...a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroše". (16:80)

"jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje", tj. od voća, povrća i stoke, jer je sve to Alah, dželle šanuhu, stvorio i vama opskrbom učinio. "...a ne slijedite šejtanove korake", tj. njegov put i njegova naređenja, kao što su to učinili mušrici koji su zabranili ono čime ih je Allah opskrbio od voća i žitarica, izmišljajući na Allaha. "...jer vam je on pravi neprijatelj", kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri." (35:6) "...pravi", tj. otvorenog neprijateljstva. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!" (18:50)

...i to osam jedinki: par ovaca i par koza. Reci: 'Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?' Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite, /143/ ...i par kamila i par goveda. Reci: 'Da li je On zabranio mužjake i ženke i ono što se nalazi u utrobama ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?' Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni. /144/

Ovo je objašnjenje neznanja Arapa prije islama, u onome što su zabranili od stoke i učinili je dijelovima i vrstama: behire, saibe, vesile, ham i ostale vrste koje su oni izmislili u stoci, žitu i plodovima. Allah, dželle šanuhu, objašnjava da je On stvorio voćnjake poduprte i nepoduprte, i da je On stvorio od stoke onu koju jašu i onu koju jedu, i pojasnio vrste stoke: ovce i koze, muške i ženske, deve, muške i ženske i krave isto tako. i da On nije ništa od toga zabranio, niti od njihove mladunčadi, nego je sve to stvoreno radi ljudi, da ih jedu, jašu, nose teret, da ih muzu i da ih koriste na razne druge načine. "Da li je On zabranio mužjake ili ženke", tj. nisam zabranio ništa od toga, "...ili ono što se nalazi u utrobama ženki?", tj. da li se nalazi u utrobama izuzev muško ili žensko, pa zašto zabranjujete jedno a dozvoljavate drugo?[294] "Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite",[295] tj. sve je to halal.

”Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?" Ovo je ismijavanje s njima za ono što su izmislili i na Allaha potvorili da je On zabranio, a nije. "Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo." Tj. nema niko nepravedniji od njega. "Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni." Prvi koji je otišao u zabludu povodom ovog ajeta jeste Amr ibn Luhaj ibn Kame'a, jer je on prvi koji je izmijenio vjeru poslanika i prvi koji je proglasio neku stoku "puštenom" (saibe), i odredio vasile i hãm, kao što se to navodi u sahih hadisu.

[Boots]

Reci: "Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa, to je doista pogano, ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime." A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti. /145/

Alah, dželle šanuhu, naređuje Svom robu i poslniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: “Reci”: O Muhammede, njima koji su zabranili ono čime ih je Allah opskrbio izmišljajući na Allaha: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti,” tj. ja ne vidim da je bilo šta od životinja haram osim ovih. Na osnovu ovoga vidi se da zabrane koje su izrečene nakon ovoga u suri El-Maide i u hadisima koji govore o tome derogiraju značenje ovog ajeta.[296] Neko ovo naziva derogacijom, ali većina od kasnijih alima to ne nazivaju derogacijom jer se ovdje radi o dokidanju nečeg što je u osnovi bilo dozvoljeno, a Allah najbolje zna. "...ili krvi koja istječe." Katade veli: "Od krvi je zabranjena ona koja je istekla, a ako se u mesu nađe krvi - to ne smeta."

Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Ljudi su u džahilijetu jeli određene stvari, a neke nisu, zbog toga što su im se gadile, pa je Allah poslao Svoga Poslanika i objavio Svoju Knjigu, propisao Svoj halal i haram. Pa je ono što je On dozvolio halal, a haram ono što je On zabranio, a ono što je prešutio - to će biti oprošteno." A imam Ahmed prenosi da je Ibn- Abbas rekao: (247) "Krepala je ovca Sevdi bint Zem'a, pa je Sevdi rekla: 'O Allahov Poslaniče, krepala je ta i ta (ovca).' Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: 'Zašto niste uzeli njenu kožu?' Ona odgovori: 'Zar da uzmemo kožu ovce koja je krepala?!' Poslnik, sallAllahu alejhi we sellem, tada joj odgovori: 'Allah, dželle šanuhu, je rekao: Reci: Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa - a vi to nećete jesti nego uštaviti i koristiti.'" Ona je tada poslala po tu ovcu te su joj ogulili kožu, uštavila je i od nje napravila mješinu za vodu i koristila je sve dok se nije poderala. Ovaj hadis prenose El-Buhari i En-Nesai.

Seid ibn Mensur prenosi da je Numejle el-Fezari rekao: (248) "Bio sam kod Ibn-Umera kada ga je neki čovjek upitao da li je dozvoljeno jesti ježa, pa je on proučio ajet: Reci: 'Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti...' - cijeli ajet. Jedan od prisutnih tada reče: Ja sam čuo Ebu-Hurejrea kada kaže da je jež spomenut kod Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, pa je on rekao: 'Odvratan, jedan od odvratnih!' Ibn-Umer tada reče: 'Ako je to rekao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, onda je tako kako je on rekao.'" Prenosi ga Ebu-Davud.

"...zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime", tj. ono što se zakolje u nečije drugo ime mimo Allaha, kao što su kipovi, kumiri, idoli i slično, čemu su ljudi u džahilijjetu prinosili žrtve. El-Kurtubi prenosi od Ibn-Atijjeta da je Hasan el-Basri upitan o ženi koja je napravila svadbu svojim igračkama i tom prigodom zaklala devu, odgovorio da se njeno meso ne smije jesti jer je zaklana kipovima. Prenosi od Aiše, radijAllahu anhu, da je rekla: "Ne jedite ono što nemuslimani kolju za svoje praznike."

"A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da glad utoli", tj. a onaj ko bude primoran jesti nešto od onoga što je Allah zabranio ovim ajetom, ne iz želje i ne pretjerujući, "Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti." Tefsir ovog ajeta dovoljno smo pojasnili u suri El-Bekare.[297]

Ovaj časni ajet odgovara mušricima koji su sami sebi zabranili neke stvari - a otkud njima pravo za to, kad ga Allah, dželle šanuhu, nije zabranio. Zabranjeno je ono što je Allah, dželle šanuhu, naredio Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da dostavi ljudima od zabrana spomenutih u ovom ajetu - a sve što je mimo toga, prešućeno je i neće se za njega odgovarati. U sunnetu se navodi još i zabrana mesa domaćih magaraca, zvijeri i grabljivica, po poznatom mišljenju uleme.

Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili pandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješana s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu. /146/

Ibn-Džerir kaže: "Allah, dželle šanuhu, kaže: 'Mi smo jevrejima zabranili sve životinje koje imaju kopitu.' A u njih spadaju sve životinje i ptice koje nemaju rastavljene nožne prste, kao deva, noj, guska i patka." Ibn-Džurejdž prenosi od Mudžahida da je rekao: Sve što kopitu ima, i noj i deva ako im papci nisu rastavljeni. Pitao sam El-Kasima ibn Ebi-Bezzeta o tome, pa mi je rekao: "Sve od životinja čiji papci nisu rastavljeni, a sve čiji su rastavljeni ja jedem." Rastavljeni su nožni prsti u stoke i vrabaca, pa ih jevreji jedu. A ako papak deve, noja ili guske nije rastavljen, jevreji ih ne jedu, niti bilo šta čiji papci nisu rastavljeni, kao što ne jedu meso divljeg magarca.