Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

[-]
Tag
sura kesir anam al ibn tefsir

Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Anam
#31
"...a od goveda i brava njihov loj"; Es-Suddi kaže: "Misli se na onaj na drobu, crijevima i bubrezima." "...osim onog s leđa", tj. loja koji se zakači za leđa i butine. To kažu Es-Suddi i Eb- Salih. "...ili s crijeva", tj. svega što se nalazi u trbušnoj šupljini. Značenje bi ajeta, dakle, bilo: i zabranili smo im od goveda i brava njihov loj izuzev onog koji je vezan za leđa i unutricu, "ili onog pomiješana s kostima", tj. izuzev one masnoće koja je pomiješana sa kostima, kao što je srčika i sve što se nalazi u nogama, rebrima, glavi i oku, sve je to halal. "Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili"; tj. ove smo oštre mjere preduzeli zbog njihovog zuluma i nepoštovanja Naših naređenja. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I zbog teškog nasilja jevreja Mi smo im zabranili neka lijepa jela koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali." (4:160) "I Mi, zaista, govorimo istinu", tj. Mi smo pravedni u onome čime smo ih kaznili. Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: (249) "Jednom prilikom Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sjedio u Haremu okrenut prema Crnom kamenu, pa je pogledao u nebo te se nasmijao i rekao: "Prokleo Allah jevreje, njima je bio zabranjen loj, pa su ga oni prodavali i jeli njihovu vrijednost. A kada Allah zabrani jednom narodu nešto, onda mu je haram i njegova protuvrijednost."

A ako ti oni ne budu vjerovali, ti reci: "Gospodar vaš je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni." /147/

Allah, dželle šanuhu, kaže: A ako te, o Muhammede, tvoji protivnici mušrici, jevreji i njima slični budu u laž ugonili, ti reci: 'Gospodar vaš je neizmjerno milostiv; u ovome je podstrek njima za nastojanjem pridobijanja Allahove velike milosti i slijeđenjem Njegovog Poslanika. "...ali kazna Njegova neće mimoići narod grješni" - a ovo je prijetnja njima ukoliko se budu suprotstavljali Poslaniku sa kojim se završava lanac poslanstva. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu vrlo često zajedno spominje podstrekavanje i zastrašivanje. Kao što kaže na samom kraju ove sure: "Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, i prašta i milostiv je." (6:165) A na drugom mjestu kaže: "...Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje..." (40:3)

Mnogobošci će govoriti: ”Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” Tako su isto oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: ”Imate li vi kakav dokaz, da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.” /148/ Reci: "Allah ima potpun dokaz, i da On hoće, svima bi na pravi put ukazao!" /149/ Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!” Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju. /150/

Ovo je dijalog i sumnja koju iznose mušrici u svom širku i zabrani onoga što su zabranili. Allah, dželle šanuhu, zna za širk u kome se oni nalaze, i zabrane koje su sami nametnuli i da je On u stanju to promijeniti, tako što će nas nadahnuti imanom i odstraniti od nas kufr, ali On to nije uradio, što je dokaz da je sve to od nas Njegovom voljom i da je On s tim zadovoljan. Zato su oni rekli: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Da Svemilosni hoće", govore oni, "mi im se ne bismo kl-njali..." (43:20) "Tako isto su oni prije njih poricali", tj. zbog iste su sumnje zalutali oni prije njih, a ona je neosnovan i neispravan dokaz; jer da je ona ispravan dokaz, Allah ih ne bi izvrgao Svojoj kazni i bolnoj osveti niti bi ih uništio. "Reci: 'Imate li vi kakav dokaz'" da je Allah zadovoljan sa vama i sa vašim postupcima, pa "da nam ga iznesete?", da nam ga pokažete. "Vi se samo za pretpostavkama povodite", tj. za sumnjom i maštom. A pod sumnjom ovdje se misli na neispravno vjerovanje. "I vi samo neistinu govorite", tj. na Allaha lažete onim što tvrdite. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas tumačeći Allahove, dželle šanuhu, riječi: "Da je Allah htio, mi ne bismo Njemu druge ravnim smatrali", poru -čio: "Tako su isto oni prije njih poricali." A zatim je rekao: "A da je Allah htio, oni, zaista, ne bi mušrici bili, jer oni su rekli da ih obožavanje kipova približuje Uzvišenom Allahu. Pa ih je Allah obavijestio da ih to ne približava Njemu." A na riječi: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali", Allah, dželle šanuhu, kaže: "Da sam htio, Ja bih sve njih na pravi put uputio."

Reci: "Allah ima potpun dokaz", tj. Njemu pripada potpuna mudrost i savršen dokaz za uputu onoga kog je uputio i ostavljanje u zabludi onoga kog je u zabludu odveo. "I da On hoće, svima bi na pravi put ukazao!" Sve to Svojom moći, voljom i izborom. Ali, On je i pored toga zadovoljan sa vjernicima a ne voli nevjernike. Kao što kaže: "Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista svi bili vjernici." (10:99) Reci: "Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!", tj. to što ste vi zabranili i na Allaha slagali i Njega time potvorili. "Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati" jer oni svjedoče lažno i iz potvore, što se jasno vidi. "I ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju", tj. Njemu širk čine i druge Njemu ravnim smatraju.

Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo, ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, to vam On preporučuje, da biste razmislili." /151/

Davud el-Evdi prenosi od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, da je rekao: (250) Ko želi pogledati u vasijjet (oporuku) Alahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, na kojoj je njegov pečat, neka prouči ove ajete: Reci: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete..." do kraja ajeta.
Odgovori
Hvala od:
#32
A El-Hakim prenosi u svom "Mustedreku" hadis Jezida ibn Haruna, koji kaže da je Ubade ibn Samit rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (251) "Ko će mi od vas dati prisegu na troje?" A zatim je proučio: Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje...", sve dok nije završio ajet. "Pa onaj ko to izvrši - njemu pripada nagrada od Allaha, a onaj ko nešto od njih ne uradi, pa ga Allah na ovom svijetu stigne - to će biti kazna, a onaj ko bude odgođen za ahiret, njegova stvar pripada Allahu: ako bude htio, kaznit će ga; a ako bude htio, oprostit će mu. A zatim je rekao: Sened mu je sahih, ali ga ne prenose El-Buhari i Muslim. Oni prenose hadis Zuhrija od Ebi-Idrisa od Ubadeta: (252) "Zavjetujte mi se da nećete Allahu pripisivati druga..." Sufjan ibn Husejn prenosi oba hadisa, stoga ne bi trebalo tvrditi da je pogriješio u jednom od njih, kada se sakupe. A Allah najbolje zna.

A što se tiče značenja ovog ajeta, Allah, dželle šanuhu, kaže Svome poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem: Reci, o Muhammede, tim mušricima koji obožavaju druge mimo Allaha i koji zabranjuju ono čime ih je opskrbio, pa su ubijali svoju djecu i sve to uradili svojim vlastitim promišljanjem i nagovorom od šejtana. Reci im: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje,” tj. da vas obavijestim o onome što vam je vaš Gospodar zabranio, "da Mu ništa ne pridružujete", tj. On vam je preporučio da Mu ništa ne pridružujete. Zato Allah, dželle šanuhu, na kraju ovog ajeta kaže: "to vam On preporučuje..."

El-Buhari i Muslim navode hadis u kome Ebu-Zerr, radijAllahu anhu, kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (253) "Došao mi je Džibril sa radosnom viješću da će onaj ko od mog ummeta umre ne pripisujući Allahu druga - ući u Džennet." Ja tada rekoh: "I ako bude zinaluk činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i krao." Rekoh: "I ako bude zinaluk činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i krao i alkohol pio." A u pojedinim rivajetima stoji da je to govorio Ebu-Zerr Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem A u Muslimovom "Sahihu" prenosi se od Ibn-Mesuda: (254) "Ko umre ne pripisujući Allahu druga, ući će u Džennet." A Ibn-Merdevejh prenosi hadis Ubadeta i Ebi Derdaa: (255) "Da Allahu ne pripisujete druga, pa kad bi bili raskomadani, ili razapeti, ili spaljeni."

"...da roditeljima dobro činite", tj. preporučuje vam i naređuje da roditeljima dobro činite. Allah, dželle šanuhu, vrlo često zajedno spominje pokornost Njemu i dobročinstvo prema roditeljima. Kao što kaže: "Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj..." (31:14-15) Allah, dželle šanuhu, dakle, naređuje dobročinstvo prema roditeljima, pa makar oni bili i mušrici. Mnogo je ajeta o ovoj temi.

El-Buhari i Muslim prenose od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, da je rekao: (256) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, koje je djelo najvrednije? On odgovori: "Namaz u svoje vrijeme." "A zatim?", upitah. "Dobročinstvo prema roditeljima" - odgovori on. "A zatim?" - upitah. "Džihad na Allahovom putu" - odgovori on. A zatim Ibn-Mesud reče: "O tome mi je govorio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, a da sam ga još pitao, on bi mi i dalje odgovarao."

"...da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo". Allah, dželle šanuhu, preporučio je lijepo ophođenje prema roditeljima i djedovima, a zatim je tome pridodao dobročinstvo prema djeci i unucima. Pa je rekao: "da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate", tj. bojeći se siromaštva, "Mi i vas i njih hranimo", tj. sve je to na Allahu. "...ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne..." kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat,i javni i tajni..." (7:33) Ovo smo pojasnili kada je bilo riječi o ajetu: "Ne griješite ni javno ni tajno..." (6:120)

El-Buhari i Muslim bilježe hadis od Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, u kojem kaže: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: (257) 'Niko nije ljubomorniji od Allaha, zato je On zabranio sve grijehe (nevaljalštine), javne i tajne.' '...ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva.'" Ovu zabranu Allah, dželle šanuhu, posebno ponavlja da bi potvrdio njenu važnost, jer ona ulazi u "nevaljalštine" javne i tajne. El-Buhari i Muslim navode hadis Ibn-Mesuda, radijAllahu anhu, u kome on kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: (258) "Nije dozvoljeno proliti krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, izuzev u tri slučaja: ako oženjen počini blud, ako nekog ubije i ako ostavi svoju vjeru i napusti zajednicu muslimana..." Prenosi se, također, zabrana, ukor i prijetnja za ubijanje onoga sa kim je sklopljen ugovor. Onoga ko je pod ugovorom prihvaćen od onih protiv kojih se vodi rat. El-Buhari prenosi od Abdullaha ibn Amra, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (259) "Ko ubije onoga ko je pod ugovorom, neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na razdaljini od 40 godina hoda." "...eto, to vam On preporučuje da biste razmislili", tj. eto, to vam On preporučuje, ne biste li shvatili Allahove naredbe i zabrane.

”...i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane, i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite; Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo; i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite", eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali. /152/

Kada su objavljeni ovaj i ajet: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi..." (4:10), svaki ashab, koji je kod sebe imao jetima, odmah je odvojio svoju hranu od njegove, svoje piće od njegovog, pa bi se desilo da iza njega ostane nešto od hrane, a oni bi je ostavljali za njeg dok je svu sam ne pojede ili dok ne propadne. To im je bilo teško, pa su to spomenuli Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, te je Allah, dželle šanuhu, objavio: "I pitaju te o siročadi. Reci: 'Bolje je imanja njihova unaprijediti!' A ako budete s njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša..." (2:220) pa su oni ponovo pomiješali svoju hranu sa njihovom, svoje piće sa njihovim.

Ovo prenosi Ebu-Davud od Ibni-Abbasa. "...sve dok punoljetno ne postane", tj. dok ne postane spolno sposobno.[298] "I da krivo na litru i na kantaru ne mjerite": Allah, dželle šanuhu, naređuje da se poštuje pravda prilikom davanja i uzimanja, kao što je zaprijetio onome ko je ne bude poštovao riječima: "Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na dan veliki, na dan kada će se ljudi Gospodaru svjetova dići." (83:1-6) A Allah, dželle šanuhu, uništio je narod koji je nepravedno na litru i na kantaru mjerio. "Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo", tj. ko se bude trudio da izvrši svoje obaveze, pa makar i pogriješio, ukoliko je uradio što je bio u stanju, neće biti kažnjen.
Odgovori
Hvala od:
#33
"I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti..." (5:8) "I da obaveze prema Allahu ne kršite." Ibn-Džerir kaže: "I uradite po Allahovoj preporuci. A izvršenje preporuke sastoji se u tome da Mu budete pokorni u onome što vam je naredio i u onome što vam je zabranio i da postupate po Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem To vam je izvršenje Allahove oporuke. - eto, to vam On naređuje, da biste to na umu imali", tj. to je ono što vam On posebno naglašava, kako biste pouku uzeli i kanili se onoga na čemu ste bili prije ovoga.

"...i doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova"; "eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili"./153/

Ali ibn Ebi-Talha kaže da je Ibn-Abbas, komen-tarišući ovaj ajet, rekao: "Allah, dželle šanuhu, naređuje vjernicima da budu u džematu, a zabranjuje im da se razilaze i na grupe dijele, i obavještava ih da su stradali oni prije njih upravo zbog polemike i svađe u pogledu Allahove vjere i slično." Ovo isto tvrde Mudžahid i drugi.

Imam Ahmed prenosi da je Abdullah ibn Mesud, radijAllahu anhu, rekao: (260) "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nacrtao je svojom rukom jednu crtu, a zatim rekao: 'Ovo je Allahov pravi put.' A zatim je povukao nekoliko crtica sa njene desne i lijeve strane i rekao: 'Ovo su razni putevi, na svakom od njih stoji šejtan koji u njega poziva.' A zatim je proučio: 'I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova'". Isti ovaj hadis prenosi i El-Hakim i kaže da je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim nisu zabilježili. A Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je on upitao Ibn-Mesuda o pravom putu, pa mu je Ibn-Mesud odgovorio: "Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, ostavio nas je na njegovom početku, a njegov je kraj u Džennetu."

"...pa se njega držite i druge puteve ne slijedite." Ovdje je pravi put spomenut u jednini, jer je istina jedna, i zbog toga je ostale puteve spomenuo u množini - jer su oni mnogobrojni i raznovrsni. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Dže-hennema, oni će u njemu vječno ostati." (2: 257) Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ubade ibn Samita da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (261) "Ko će mi od vas dati prisegu na ova tri ajeta?" A zatim je proučio: "Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje": dok nije završio navod sva tri ajeta. A zatim je rekao: "Ko postupi po njima, Allah će ga nagraditi, a ko nešto od njih uskrati i Allah ga stigne na ovom svijetu, to će mu biti kazna. A koga ostavi za onaj svijet, on će biti prepušten Allahu: ukoliko bude htio - kaznit će ga, a ukoliko bude htio - oprostit će mu."

Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu i uputu i milost, da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati. /154/ A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala. /155/

Čestica "summe" (zatim) u ovom slučaju upotrijebljena je kao veznik kojim se povezuje izjava sa izjavom, a ne radi redoslijeda, kao što to kaže pjesnik: "Reci onome ko je ugledan, kome je otac bio ugledan, a još prije njega njegov djed."

Nakon što nas je Allah, dželle šanuhu, obavijestio o Kur'anu riječima: "I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite...", na to dodaje pohvalu Tevrata i njegovog poslanika, pa kaže: "Mi smo Musau Knjigu dali." Allah, dželle šanuhu, veoma često poredi Kur'an sa Tevratom, kao što kaže: "Knjiga Musaova bila je putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje..." (46:12) "...da učinimo potpunom blagodat onome koji će prema njoj postupati i kao objašnjenje svemu", tj. Mi smo mu podarili Knjigu koju smo mu objavili potpunom i sveobuhvatnom za sve što mu je potrebno u njegovom zakonu, kao nagradu za njegovo dosljedno izvršavanje Naših naređenja, za njegovu pokornost Nama. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!" (55:60) "I kao objašnjenje svemu i uputu i milost" : ovo je pohvala Knjizi koju mu je Allah, dželle šanuhu, objavio, "a da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati. A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala." Ovo je poziv za slijeđenje Kur'ana. Allah, dželle šanuhu, poziva Svoje robove Knjizi Svojoj i naređuje im da o njemu porazmisle, po njemu postupaju i njemu pozivaju. Allah ga opisuje i sa berićetom na ovom i budućem svijetu za onoga ko ga slijedi i postupa po njemu. Jer, on je Allahovo čvrsto uže.

...i zato da ne kažete: 'Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas, ali mi je ne znamo čitati kao oni', /156/ i da ne kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali pravog puta. Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće? A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine. /157/

Ibn-Džerir veli: "Znači: Ovo je Knjiga koju objavljujemo da ne bi rekli: Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovijestima prije nas", tj. da nemaju isprike, kao što su riječi Uzvišenog: "...Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili..." (20:134) "dvjema vjeroispovijestima prije nas". Ibn-Abbas i drugi kažu: "Jevreji i kršćani", "ali mi je ne znamo čitati kao oni", tj. mi nismo razumijevali što oni govore, jer ne govore našim jezikom, a mi smo i pored toga zauzeti i daleko od toga u čemu su oni.

"I da ne kažete: Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih držali pravog puta", tj. Mi smo odbacili i vaš izgovor da kažete da je nama objavljeno ono što je objavljeno njima, mi bismo se bolje od njih držali pravog puta. "Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost"; tj. došao vam je u jeziku Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, poslanika Arapa, Veličanstveni Kur'an, u kome je objašnjeno šta je zabranjeno a šta je dozvoljeno i koji je uputa za srca i milost Allahova prema Svojim robovima koji ga slijede i primjenjuju ono što je u njemu.

"I ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće?", tj. nije mu koristilo ono sa čime je došao Poslanik, niti je slijedio ono sa čim je poslat, niti je druge ostavio, nego i njih odvraćao od slijeđenja Allahovih dokaza. Es-Suddi kaže: Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju." (16:88) "A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine", tj. zbog njihovog nevjerstva i odvraćanja drugih od imana.
Odgovori
Hvala od:
#34
Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: "Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista čekati!" /158/

Allah, dželle šanuhu, prijeti onima koji ne vjeruju u Njega i Njegove poslanike i onima koji odvraćaju od Njegovog puta: "Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe", a to će se desiti na Sudnjem danu, "ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati", to će se desiti prije Kijametskog dana, kada ljudi ugledaju neke od predznaka Sudnjeg dana - kao što El-Buhari kaže tumačeći ovaj ajet, prenoseći od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, da je rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (262) "Sudnji dan neće nastupiti dok Sunce ne izađe sa zapada; pa kada to ljudi vide - svi će, do jednoga, povjerovati." To će biti onda kada "nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao."

Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (263) "Kada se pojave tri predznaka Sudnjeg dana, nikome neće koristiti vjerovanje ukoliko do tada nije bio vjernik, ili kao vjernik kakvo dobro uradio: izlazak Sunca sa zapada, Dedžal i Životinja koja će izaći iz zemlje." Prenose ga Ahmed i Muslim.

El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Zerra, Džundub ibn Džunadeta, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (264) "Znaš li gdje Sunce odlazi kada zađe?" "Ne znam" - rekoh. On reče: "Ono se zaustavi pred Aršom i ničice na sedždu padne, a zatim ustane dok mu se ne kaže: Vrati se! Uskoro će mu se, o Ebu-Zerre, reći: Vrati se odakle si došlo! A to će biti onda kada, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao."

Imam Ahmed prenosi od Huzejfea ibn Usejda el-Gaffarija da je rekao: (265) Jednom nas je pogledao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, iz svoje sobe, a mi govorimo o Sudnjem danu, pa je rekao: "Sudnji dan neće nastupiti dok ne vidite deset znakova: izlazak Sunca sa zapada, Dim, Životinju, izlazak Jedžudža i Medžudža, pojavu Isaa, sina Merjemina, i Dedžala, tri pomračenja: pomračenje na istoku, na zapadu i na Arabijskom poluotoku, i vatru koja će izaći iz Adena i voditi, ili tjerati ljude, sa njima će konačiti gdje budu konačili i sa njima se odmarati, gdje god se budu odmarali." Isti ovaj hadis prenose i Muslim i sakupljači četiri "Sunena" (poznate zbirke hadisa).

Es-Sevri prenosi od Huzejfea ibn El-Jemana da je rekao: (266) Pitao sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: "Šta će biti znak izlaska Sunca sa zapada?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "Ta noć će se produžiti, te će postati dužine dvije noći. To će primijetiti oni koju budu u njoj klanjali, pa će postupiti kao što su postupali prije nje. A zvijezde se neće vidjeti, otići će sa svojih mjesta. Zatim će leći spavati, a potom ustati i klanjati, a zatim ponovo leći, pa onda ponovo ustati, jer će ih zaboljeti strane na kojima su ležali, od dužine noći, te će se prepasti i neće osvanuti. Dok oni budu isčekivali izlazak Sunca sa istoka, ono će izaći sa zapada. Kada to ljudi vide, svi će povjerovati, ali im iman neće koristiti." Prenosi ga Ibn-Merdevejh, ali se on na ovakav način ne prenosi ni u jednoj od šest poznatih zbirki. A Allah najbolje zna. Pa Allahove, dželle šanuhu, riječi: "nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati ako prije nije vjerovao", tj. ako nevjernik tek tada povjeruje, to mu se neće prihvatiti. A onaj ko je bio vjernik prije toga, ako je dobra djela činio, on će tada biti u velikom hajru, a ako ne bude do tada dobra djela činio, pa se tada pokaje, njegovo se pokajanje neće primiti, kao što na to upućuju mnogi, napred navedeni, hadisi. Na isto se odnose i riječi Allaha: "ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio", tj. od njega se tada neće primiti dobro djelo ukoliko to djelo nije radio prije toga. Reci: "Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!" Ovo je velika prijetnja nevjernicima, i strogo upozorenje onima koji stalno odgađaju svoj iman i pokajanje dok ne bude kasno, jer tada od toga neće imati nikakvu korist. Ovaj je propis vezan za izlazak Sunca sa zapada zbog toga što će tada Sudnji dan biti veoma blizu i što će se pojaviti njegovi predznaci. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zar oni očekuju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?" (47:18)

Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti. /159/

Ovaj se ajet odnosi na svakog ko napusti Allahovu, dželle šanuhu, vjeru i ko joj se suprotstavi, jer je Allah, dželle šanuhu, poslao Svoga Poslanika sa uputom i vjerom koju će uzdići iznad svih ostalih vjera. Njegov je Šerijat jedan i u njemu nema razmimoilaženja i stranačenja. A onaj ko se u njemu raziđe, "u stranke se podijeli", tj. u sekte kao što su to pripadnici raznih sekti, pravaca i zabluda: Allah, dželle šanuhu, negira da Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, može biti u onome u čemu su oni. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi..." (42:13) A u hadisu stoji: (267) "Mi poslanici smo kao djeca od jednog oca, a različitih majki; naša je vjera jedna." Ovo je pravi put, ono sa čime su došli poslanici, da se ima samo Allah obožavati, bez ikakva sudruga u tome, i da se mora pridržavati zakon (Šerijat) posljednjeg poslanika. A sve što se s time kosi zabluda je, neznanje, krivo mišljenje i strast, i poslanici s tim nemaju ništa. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili." A Allahove su, dželle šanuhu, riječi: "Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti", kao i riječi: "Allah će na Sudnjem danu odvojiti vjernike od jevreja, Sabijaca, kršćana, poklonika vatre i mnogobožaca." (22:17) Zatim Allah, dželle šanuhu, objašnjava Svoju blagost u propisima i pravednost na Sudnjem danu, pa kaže:

Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen; a ko uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće mu se učiniti nepravda. /160/
Odgovori
Hvala od:
#35
Ovaj časni ajet detaljnije pojašnjava ono što je ukratko rečeno u drugom ajetu: "Onaj ko učini dobro djelo, dobit će veliku nagradu za njega..." (27:89) Prenose se i mnogi hadisi koji odgovaraju ovom ajetu. Imam Ahmed ibnu Hanbel, radijAllahu anhu, prenosi od Ibn-Abbasa, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao prenoseći od svoga Gospodara: (268) "Zaista je vaš Gospodar, dželle šanuhu, milostiv. Onaj ko bude naumio uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se kao da ga je uradio. A ako ga uradi, pisat će mu se kao da je uradio deset, do sedam stotina, do mnogo više od toga. A ko bude naumio uraditi loše djelo, pa ga ne uradi, upisat će mu se jedno dobro djelo. A ako ga uradi, upisat će mu se jedno, ili će ga Allah, dželle šanuhu, izbrisati. Kod Allaha neće propasti niko do onaj ko je stvarni propalica." Prenose ga i El-Buhari, Muslim i En-Nesai. Znaj da onaj koji ostavi loše djelo spada u jednu od tri vrste: nekad ga ostavi zbog Allaha, i to mu se piše kao dobro djelo, pošto ga je ostavio zbog Allaha, dželle šanuhu, jer je to nijet i djelo. Zato se i prenosi u pojedinim rivajetima sahih hadisa da mu se piše dobro djelo, a Allah, dželle šanuhu, kaže: "On ga je ostavio zbog Mene." A nekad ga ostavi iz zaborava i nehata, i u tom slučaju nema nagrade niti kazne, jer nije imao nijet uraditi dobro niti je učinio zlo. A nekad ga ostavi iz nemoći i lijenosti, nakon što ga je pokušavao uraditi i već počinio ono što do njega vodi. On je na istom stepenu kao i onaj koji ga je uradio, kao što se navodi u sahih hadisu da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (269) "Ako se dva muslimana sukobe svojim sabljama, i ubica i ubijeni u Vatri su." Ashabi rekoše: "O Allahov Poslaniče, ovaj je ubica, ali zašto ubijeni?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "On je nastojao ubiti svoga brata."

A hafiz Ebul-Kasim et-Taberani prenosi da je Ebu-Malik el-Eš'ari rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (270) "Džuma-namaz je kefaret (otkup) za ono što će se uraditi između nje i sljedeće džume, i još za tri dana. A to zbog toga što je Allah, dželle šanuhu, rekao: Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen." Mnogo je hadisa i izreka ashaba koji govore o ovoj temi, ali ovo što smo spomenuli dovoljno je, inšallah.

Reci: "Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik." /161/ Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, /162/ Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman. /163/

Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, da obznani ono čime ga je Allah obdario od upute na pravi put, na kome nema iskrivljenja niti skretanja. "u pravu vjeru", tj. čvrstu, nepokolebljivu, "vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik".

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe." (2:130) Ne mora da znači - ako je Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, naređeno da slijedi pravu vjeru Ibrahima, da je Ibrahim, alejhi selam, potpuniji od njega u njoj, jer je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, odigrao veliku ulogu u njoj, pa mu je upotpunjena kao što nije upotpunjena nikom prije njega. Zato on i jeste posljednji poslanik, prvi među svim ljudima i vlasnik posebno odabranog mjesta (el-mekamul mahmud), kojem teže sva stvorenja, pa čak i Ibrahim, alejhi selam Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Ebzija, a ovaj od svog oca, da je rekao: Poslanik bi, sallAllahu alejhi we sellem, kada osvane, rekao: (271) "Osvanuli smo u vjeri islamu, u riječima čistog tevhida (u šehadetu), u dinu našeg poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, i vjeri našeg oca Ibrahima, pravovjernog - on nije bio mušrik."

Reci: "klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova", Allah, dželle šanuhu, naređuje mu da obavijesti mušrike, koji obožavaju drugog mimo Allaha i kolju u ime nekog drugog, da im se on suprotstavlja u tome. Jer, njegov je namaz samo Allahu i on prinosi žrtvu samo u Njegovo ime. On nema sudruga. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji..." (108: 2), tj. Njemu iskreno svoj namaz i klanje (kurbana) uputi, bez ikakva sudruga u tome. "I ja sam prvi musliman." Katade veli: "Tj. od ovog ummeta." A to je tačno, jer su svi poslanici prije njeg pozivali u islam, čiji je temelj obožavanje samo Allaha, bez ikakva sudruga u tome.

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ¢Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!¢" (21:25) Dakle, Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da je poslanike slao sa islamom, ali da su se oni razlikovali u njemu shodno posebnim zakonima (Šerijat), koji su jedni druge derogirali, sve dok nisu dokinuti Šerijatom Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, koji neće biti derogiran do kraja ovoga svijeta, i ostat će punovažeći i potpomognut i čije će se zastave vihoriti do Sudnjeg dana. Zato je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Mi smo poslanici kao djeca jednog oca a različitih majki, naša je vjera jedna." Vjera im je jedna, obožavanje jedino Allaha, bez ikakva sudruga, iako su im zakoni različiti, a oni su kao majke (u spomenutom hadisu). Postoje i braća po majci, a čiji su očevi različiti, i stvarna braća, od jedne majke i jednog oca. A Allah najbolje zna.

Reci: "Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?" Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grješnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. /164/

Ovaj ajet upućuje na iskreno oslanjanje na Allaha (tevekkul), kao što prethodni upućuje na iskrenost u ibadetu. Pa Allah, dželle šanuhu, kaže: “Reci,” o Muhammede, mušricima: "Zar da za gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?", tj. ja se ne oslanjam ni nakog drugog osim na Njega i samo se Njemu obraćam, jer On je Gospodar svega, On sve posjeduje i On stvara i naređuje. Ibadet i tevekkul u Kur'anu se veoma često spominju zajedno. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tebi ibadet činimo i od Tebe pomoć tražimo." (1:4) "...zato samo Njemu ibadet čini i samo se u Njega uzdaj!" (11:123)

"Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki će grješnik samo svoje breme nositi", tj. svako će biti nagrađen prema svojim djelima: ako budu dobra - dobrim, a ako budu loša - lošim, i niko neće snositi odgovornost za tuđe greške. Ovo je pokazatelj Allahove, dželle šanuhu, pravde, kao što kaže: "Svaki je čovjek zaiog onoga što je radio, osim onih na desnoj strani..." (74:38-39), tj. sudbina svakog čovjeka ovisi o njegovim lošim djelima.
Odgovori
Hvala od:
#36
Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...ako grijehovima pretovareni zovne da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak". (35:18) "Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti", tj. radite ono što mislite da je ispravno, a i mi ćemo raditi po svom, pa ćete izaći pred Gospodara, kao što ćemo i mi izaći pred Njega, pa će i vas i nas obavijestiti o vašim i našim djelima i o onome u čemu smo se razilazili na ovome svijetu. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Gospodar će nas naš sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je Sudija pravedni, Sveznajući." (34:26)

On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže, da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On i prašta, i milostiv je. /165/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete", tj. On je učinio da je vi izgrađujete, generacija nakon generacije, potonji nakon prijašnjih. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti." (2:30) [299] "I On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže", tj. On vas je učinio različitim po imetku, ponašanju, izgledu i boji. On je to učinio iz određene mudrosti. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili." (43:32) "...da bi vas iskušao u onome što vam daje", tj. da bi vas iskušao u onome što vam kao blagodat Svoju podaruje. Da iskuša bogataša bogatstvom i da ga pita za zahvalnost. A siromaha siromaštvom, i da ga pita za strpljivost. U Muslimovom "Sahihu" prenosi se hadis od Ebi-Nadreta, radijAllahu anhu, da je Ebi-Seid el-Hudri, radijAllahu anhu, rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (272) "Zaista je ovaj svijet sladak i lijep. A Allah vas je ostavio na njemu da vidi kako ćete postupati. Pa se bojte dunjaluka i bojte se žena. Jer, prva smutnja među potomcima Israilovim bila je zbog žena." "Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On i prašta, i milostiv je." Ovaj ajet u sebi nosi bodrenje i zastrašivanje. Opomenu da su Allahov, dželle šanuhu, obračun i kazna brzi nad onim ko mu ne bude pokoran i ko se bude suprotstavio Njegovim poslanicima. "...ali On i prašta, i milostiv je" onome ko Ga uzme za svog zaštitnika i bude slijedio Njegove poslanike u hajru sa kojim dođu. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu često zajedno spominje ova dva svojstva, kao što su riječi: "Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj, doista, i strahovito kažnjava." (13:6)

"Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!" (15:49-50) Još je mnogo ajeta koji u sebi sadrže bodrenje i prijetnju. Allaha, dželle šanuhu, molim da nas učini od onih koji su Mu pokorni u svemu što naredi, i koji se klone svega što je zabranio, i koji Mu vjeruju u svemu o čemu nas je obavijestio! On, zaista, čuje i udovoljava molbi. Muslim prenosi u svom "Sahihu" od Ebu-Hurejrea da je rekao: Čuo sam Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada je rekao: (273) "Allah, dželle šanuhu, stvorio je rahmet (milost) u stotinu dijelova. Kod sebe je zadržao 99 dijelova, a jedan je spustio na Zemlju. Od tog se dijela samilosno ponašaju sva stvorenja, do te mjere da životinja podigne svoju nogu kako ne bi udarila svoje mladunče."
Odgovori
Hvala od:
#37
* Izuzev ajeta broj: (20), (23), (91), (93), (114), (141), (151), (152) i (153) koji su objavljeni u Medini nakon sure El-Hidžr.

[268] Ova zabludjela sekta pripisuje se njenom osnivaču, Džehm ibn Safvanu. Njeni pripadnici smatraju da je Allah, dželle šanuhu, na svakom mjestu! Međutim, neispravnost je tog mišljenja očita, i ono pada pred prvim suočavanjem sa jasnim i nepobitnim dokazima iz Kur'ana i sunneta, koji jasno potvrđuju da je Allah, dželle šanuhu, iznad Svojih stvorenja, nad Arš se uzvisio. Allah, dželle šanuhu, daleko je iznad onoga što o Njemu džehmijje govore. Nažalost, još i danas ima među muslimanima onih koji to mišljenje zagovaraju, i njih je, nažalost, mnogo. Allah, dželle šanuhu, kaže:"Ako bi se ti poko-ravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili." (6:116) Ova opasna novotarija do nas je došla od jevreja, Allah ih prokleo, na čelu sa Džehm ibn Safvanom, koji ju je naslijedio od Dž'ad ibni Dirhema, a ovaj od Eban ibn Semana, a on od Taluta, sestrića Lebida ibn El-'Asama, a on od svoga daidže Lebid ibn El-'Asama, jevreja koji je napravio sihr Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem Iz ovoga se jasno vidi da je sened ovog pravca sazdan na tminama koje se isprepliću sve do prokletog šejtana. Allahu se utječemo od poniženja, propasti i lošeg svršetka. Iz svega navedenog jasno se dâ vidjeti da je neis-pravno mišljenje koje kaže da je Allah na svakom mjestu, čak da je ono i kufr. Allah nas zaštitio od toga!

[269] Tj. Njega obožavaju oni koji su na nebesima i oni koji su na Zemlji.

[270] Ovo je dokaz da neznanje nije opravdanje, jer, da se ovaj džahil nije pokajao za svoja loša djela, njegovo neznanje ne bi bilo opravdanje kod njegovog Gospodara.

[271] Tj. moj Gospodar zabranio mi je da obožavam ono što vi od kipova obožavate i da slijedim vaš put u slijeđenju strasti, kako to ne bi prouzrokovalo moj pad u zabludu, jer je taj pravac bez dokaza. A ako bih to ja uradio, bio bih u zabludi, a ne u uputi od svoga Gospodara.

[272] U ovom hadisu ima jedan ravija čije ime nije spomenuto.

[273] Muteveffike znači mumituke, tj. uspavat ću te. Allah, dželle šanuhu, uzdigao je Isaa, alejhi selam, na nebo, a on je spavao.

[274] Ovaj ajet upućuje na Allahovu, dželle šanuhu, uzvišenost i nadvišenost nad svim stvorenjima, tj. da je On iznad Svoga Kursa i Arša (Prijestolja), razdvojen od Svojih stvorenja i ni u kom slučaju Njegova nadvišenost ne liči na nadvišenost Njegovih stvorenja: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (42:11) Ta Njegova nadvišenost stvarna je a ne alegorična, kao što nas o tome On obavještava onako kako je to On htio, i mi ne smijemo ulaziti u suštinu toga, niti to alegorično tumačiti, niti nijekati, niti otjelotvoravati ili upoređivati. Isto tako smo se dužni odnositi i prema svim ostalim svojstvima Allaha, dželle šanuhu

[275] Ovaj se hadis završava riječima: ... Oni tada rekoše: "Ko je ta jedna, o Allahov Poslaniče?" "To su oni koji će biti na ovome što sam ja danas i moji ashabi." Zato, neka se muslimani vrate spoznaji onoga na čemu je tada bio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi ashabi, radijAllahu anhu, i neka ulože sav svoj trud da se u potpunosti ugledaju na njega: idejno, djelom i praksom, kako bi bili spašeni na Sudnjem danu i sretni i snažni na ovom svijetu. Kamo sreće da to oni hoće uraditi.

[276] Abdullah ibn Mes'ud, r.a

[277] Postoji mišljenje da je ovaj ajet objavljen dva puta. Jedanput u Meki upućen mušricima ako se radi o kiraetu "jedž-alunehu", a drugi put u Medini sa harfom ta (tedžalunehu) i odnosi se na jevreje.

[278] Ovo je neoboriv dokaz za one koji još i danas tvrde da je dozvoljeno izgovarati samo riječ Allah, Allah, Allah u njihovim zikrovima koji nemaju osnova u sunnetu. Oni kao dokaz za to uzimaju ovaj ajet gdje se kaže: Reci: "Allah", iako je ova rečenica u ovom ajetu došla kao odgovor riječima: Reci: "Ko je objavio Knjigu sa kojom je došao Musa?", pa je onda kao odgovor na to došla rečenica: Reci: "Allah!", tj. reci: Allah ju je objavio. Pa kakve veze ima ovaj ajet sa njihovim dokazivanjem da je dozvoljeno zikr činiti samo sa izgovorom riječi Allah, bez dodatka neke druge riječi, kao što je: Allah Azim (Allah je veliki), Allah Kerim (Allah je darežljiv) i sl. Međutim, to je slučaj sa onima koji praktikuju novotarije, jer se oni povode za svojim željama i strastima u svemu što uvode u vjeru.
Odgovori
Hvala od:
#38
[279] Pogledaj ajet broj 11 iz tefsira sure En-Nedžm.

[280] Allah, dželle šanuhu, znao je da će oni izabrati širk nakon što im se ponudi tevhid i iman, a Allahova, dželle šanuhu, volja ne znači da su oni prisiljeni na kufr i širk. Jer je Allah, dželle šanuhu, znao za njihov kufr prije nego što su ga oni izabrali, pa im ga je odredio i htio da tako i bude. A zatim, kada im je ponuđen tevhid i iman na dunjaluku, oni su odabrali širk i kufr.

[281] A Allah, dželle šanuhu, ne čini drugo nego samo istinu, pravdu i dobro. On je iznad svake loše pomisli, zato se On ne pita za dobro koje je učinio, zašto je to uradio, niti se pita za zlo, jer On ne čini zlo, iako ga je On stvorio kao i sve ostalo.

[282] Allah, dželle šanuhu, njihova je srca i razum učinio prevrtljivim, tako da se nisu u stanju ni na čemu zaustaviti i stabilizirati. To je njima kazna istom vrstom djela koja su činili, jer oni nisu povjerovali onda kada im se iman nudio. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim..." ( 92:8,9)

[283] Ovaj je ajet općeg karaktera te njegovo svođenje samo na ljude zahtijeva dodatni dokaz. Ono što se iz njega razumije, a Allah nabolje zna, jeste da se on odnosi na sve ljude i džine, jer i džini spadaju među one koji žive na Zemlji.

[284] Allah, dželle šanuhu, to je njima uljepšao shodno onome što su oni sami odabrali od zablude. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i kad oni skrenuše ustranu, Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu..." (61:5)

[285] Allah, dželle šanuhu, naredio im je da Mu budu pokorni pa su oni uradili suprotno Njegovom naređenju i grijehe počinili, pa im je Allah, dželle šanuhu, zbog toga otvorio nova vrata grijeha i spletkarenja tako što su počeli druge u zabludu pozivati ukrašenim riječima i djelima. Ali, u stvari, oni spletkare samo protiv sebe, jer se oni tim svojim činom izlažu propasti od velike kazne koja će im biti poslana na ovom svijetu, a na budućem će svijetu biti bačeni u još žešću kaznu zbog svog spletkarenja i zavođenja ljudi.

[286] Tj. uplašio se je od njegove autoritativne pojave.

[287] Nema sumnje da niko nije u stanju spriječiti ono što Allah želi. Ono što On ne želi sigurno neće biti, a ono što On želi sigurno biva. Nijedan pokret niti mirovanje ne može se desiti bez Njegove volje. Jer bi, u protivnom, značilo da postoji neko ko nadvladava Allahovu volju. A Allah, dželle šanuhu, daleko je iznad toga da u svemiru postoji neko drugi mimo Njega, čija bi volja nadvladala Njegovu. Onaj ko povjeruje - povjerovao je Allahovom, dželle šanuhu, voljom; a ko nevjernik postane, nevjernik je postao Njegovom voljom. Međutim, iz ovoga se ne bi trebalo razumjeti da ta volja primorava nekoga na dobro ili loše djelo, i da čovjek nema nikakvu volju.Te da se, ukoliko uradi kakvo dobro, da je to zbog toga što je na to bio primoran, kao i kakvo loše... Ne, i hiljadu puta ne... Jer, Allahova, dželle šanuhu, volja je nešto drugo, različito od Njegovih naređenja.

Allah, dželle šanuhu, nešto želi, ali ne naređuje. @eli, jer se ništa ne može desiti bez Njegove želje, ali ne naređuje, jer On ne naređuje loša djela i nije zadovoljan nevjerstvom Svojih robova. Allah, dželle šanuhu, naredio je određene naredbe i zabranio određene zabrane radi toga da Mu se pokorava, pa ko Mu se bude pokoravao, nagradit će ga Džennetom, a ko Mu bude neposlušan - kaznit će ga Džehennemom. On je šerijatski obaveznom čovjeku podario razum pomoću kojeg razlikuje dobro od zla, pa ako uradi dobro, uradio ga je zbog toga što je to htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džennet. A ako uradi loše, uradio ga je zbog toga što je to on htio, jer da on to nije uradio po svom izboru, ne bi zaslužio Džehennem.

Dakle, ako bi on bio prisiljen na djela koja čini, ne bi zaslužio ni Džennet ni Džehennem. Allah, dželle šanuhu, šerijatski je obaveznog (mukellef) čovjeka, da bi zaslužio nagradu ili kaznu, učinio slobodnim u izboru onoga čime ga je zadužio i u svemu što čini, bilo to dobro ili zlo. Međutim, sve je to u okviru Allahove, dželle šanuhu, volje, jer Allah, dželle šanuhu, može zabraniti čovjeku da čini dobro, kao što mu može zabraniti da čini zlo, ali -pošto se Allahovo, dželle šanuhu, obećanje za uvođenje u Džennet onoga ko bude dobro radio, i prijetnja za uvođenje u Džehennem onoga ko bude radio loše, već desila - Allahova mudrost zahtijeva da čovjek ima slobodnu volju, a ne da bude prisiljen.

Jer, ako je slobodan u izboru i bude radio dobro, zaslužuje Džennet, a ako bude radio loše, zaslužuje Džehennem svojim radom i izborom. A ako bi bio prinuđen na to, kako bi onda zaslužio nagradu ili kaznu? Allah, dželle šanuhu, dao je ljudima mogućnost slobodnog biranja, kako oni ne bi imali dokaz protiv Njega u onome što čine od dobra ili zla. Sve to u okviru teklifa (šerijatskih obaveza) koji je uvjetovan razumom i punoljetnošću, jer se obaveze temelje na razumu, a ono što razum nije u stanju shvatiti irazumjeti i što izlazi iz okvira teklifa, u tome čovjek nema slobodnog izbora, nego je podvrgnut određenim zakonitostima. A Allah upućuje onoga koga hoće.
Odgovori
Hvala od:
#39
[288] Na osnovu ovoga, značenje ovog časnog ajeta bilo bi da onome koji iskreno želi spoznati suštinu islama Allah, dželle šanuhu, pomogne u tome, tako što mu želi uputu, a zatim mu njegove grudi učini spremnim za prihvatanje islama, te on povjeruje. A one koji se odbiju tome odazvati, Allah, dželle šanuhu, odvrati od upute i njihove grudi učini tjeskobnim, pa ne prihvataju poziv. Sve to u vidu kazne za to što ne prihvataju poziv, te učini da njima zavlada šejtan svojim nečistim mislima i dojavama i da ih zavede i odvrati od Allahovog puta.

[289] Ovaj tekst koji sam stavio u zagradu prenesen je iz komentara sure Hud, ajet broj (107), u kome stoji: ".. dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati, osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi." Komentator, radijAllahu anhu, na ovom je mjestu rekao: "Ovo će biti detaljnije pojašnjeno u Suri Hud, kada bude riječi o "...u njoj će vječno ostati..." Ja sam želio olakšati čitaocu pa sam taj tekst prenio ovdje umjesto da ga ostavim da on sam traži komentar sure Hud.

[290] Ovo se može kazati za muslimane kada su bili svi jedna država koja vlada po Allahovim zakonima, i kada su njeni vladari nastojali u svakom zakonu koji propisuju zadovoljiti Allaha, dželle šanuhu, javno i tajno. Međutim, kada su oni izmijenili svoje zakone i sisteme i prihvatili zakone navjernika umjesto Allahovih zakona, Allah je odstranio strahopoštovanje koje su u srcima imali neprijatelji prema njima, te su se oni osilili protiv njih i pokorili njihove države, te su muslimani postali poniženi, bez svoje države. Zato, ako muslimani žele povratiti snagu i ugled koje su prije imali, oni se moraju vratiti Allahu da im njihov strah zamijeni sigurnošću.

[291] Da, da Allah, dželle šanuhu, nije htio, oni to ne bi mogli uraditi, jer ih je On prije toga upozorio da to ne čine i zabranio im da to rade, zato i nije moguće da ih prisili na izvršavanje zla, iako je On bio u stanju da im zabrani da to čine. Međutim , On im to nije zabranio da bi ih iskušao i provjerio hoýće li oni poslušati Njegova naređenja o pitanju neubijanja djece i neizdvajanja određenog dijela njihovih usjeva i imetaka bilo kome drugom mimo Allaha. Pa ako se oni pokore Njegovim naredbama, ući će u Džennet, a ako to ne učine ući će u Džehennem. Zato Allah, dželle šanuhu, nije htio zabraniti im to, kako bi bili slobodni u izboru činjenja dobra ili zla i tako zaslužili Njegovu nagradu ili kaznu djelima koja su sami odabrali.

[292] El-behire je ona čije je vime zabranjeno ljudima, pa ga posvećuju kipovima. Saiba je ona koju ostavljaju svojim bogovima i ničim je ne tovare. El-vasile je kamila koja prvi put oteli muško, a zatim žensko, jedno za drugim, bez muška između njih. El-ham, mužjak deve koji izgubi sposobnost za oplodnju, pa ga oni ostave svojim tagutima.

[293] Najispravnije je mišljenje, a Allah najbolje zna, da je propis ovog ajeta bio važeći prije propisivanja zekata. A zatim, nakon što je zekat propisan, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ograničio ga je na pšenicu, ječam, hurme i suho grožđe. A po drugom rivajetu i na kukuruz. A nije loše da se od svega što zemlja daje udijeli sadaka, makar u količini jednog pregršta.

[294] Tj. da li je On zabranio ono što se nalazi u utrobama ženki, njihovu mladunčad? Ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa.

[295] Tj. obavijestite me sa sigurnošću kako vam je Allah zabranio ono što vi tvrdite da je zabranjeno? I ovim se hoće reći da Allah nije zabranio ništa, i sva pitanja koja im se ovdje postavljaju u znaku su nijekanja i odvraćanja na njihove tvrdnje i ukora zbog onoga što su govorili i veličine potvora koje su na Allaha iznijeli. O, kako oni sami prema sebi nasilje čine i kako su daleko od upute!

[296] Autor ovdje kaže: "derogiraju značenje ovog ajeta", tj. iz ovog se ajeta razumije da ništa više nije zabranjeno jesti izuzev ono što se spominje u ovom ajetu. Međutim, sura El-Maide objavljena je nakon sure El-En'am, a u njoj je ajet: "Zab-ranjuje vam se strv..." (5:3), u kome ima dodatih stvari koje su zabranjene u odnosu na ajet El-En'ama. Ti dodaci i ono što se prenosi u hadisima vezano za tu temu dokidaju značenje ovog ajeta i ne ostaje zabranjeno samo ono što se u njemu spominje, nego postoje još druge stvari koje su zabranjene. Pogledaj tefsir trećeg ajeta sure El-Maide u ovom tefsiru pa ćeš naći dodatke o zabrani.
Odgovori
Hvala od:


Pročitajte Još…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 745 29-12-2022.23:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 239 18-11-2022.12:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 163 18-11-2022.12:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: