[Boots]

El-Buhari, radijAllahu anhu, tumačeći ajet: "On je kadar..." do Allahovih riječi: "urazumili" prenosi da je Džabir ibn 'Abdullah rekao: (209) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava...", Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: "Utječem se Tebi." "...ili ispod vaših nogu"; opet je izgovorio: "Utječem se Tebi." "...ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite." Tada Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Ovo je manje opasno" ili "Ovo je lakše." Ovako ga prenose i En-Nesai od Kutejbe, Ibn-Hibban u svom "Sahihu" i Ebu-Bekr ibn Merdewejh.

Imam Ahmed prenosi od S'ad ibn Ebi-Vekkasa da je rekao: (210) Jedanput smo išli sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, i naišli pored mesdžida Beni-Mu'avije. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ušao je u mesdžid i klanjao dva rekata, mi smo ušli i zajedno sa njim klanjali. Zatim je on ostao dugo učeći dovu Allahu, dželle šanuhu, a nakon toga rekao: "Pitao sam svoga Gospodara tri stvari: molio sam Ga da ne uništi moj ummet poplavom, pa mi je to udovoljio; zatim sam Ga molio da ne uništi moj ummet sušom, pa mi je i to udovoljio; a zatim sam Ga molio da ne učini jedne drugima od mog ummeta iskušenjem, pa mi to nije udovoljio." Muslim se ovim hadisom izdvaja od drugih po tome što ga on prenosi od 'Usmana ibn Hakima.

Ibn-Merdevejh prenosi da je Ibn-'Abbas rekao: (211) Kada je objavljen ajet: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili vas u stranke podijeliti i učiniti da silu jedni drugih iskusite", Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustao je, uzeo abdest, a zatim rekao: "Allahu dragi, nemoj mome ummetu poslati kaznu sa neba (iznad njihovih glava), niti ispod njihovih nogu, nemoj dozvoliti da se podijele u razne stranke i nemoj dozvoliti da osjete žestinu jedni drugih." Tada mu je došao Džibril i rekao: "O Muhammede, Allah, dželle šanuhu, poštedio je tvoj ummet kazne koja bi ih zadesila iznad njihovih glava ili ispod njihovih nogu."

Ibn-Merdewejh, također, prenosi od Ibn-'Abbasa (212) da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Molio sam svoga Gospodara da moj ummet sačuva od četiri stvari, pa ih je sačuvao od dvije, a nije mi udovoljio druge dvije. Molio sam Allaha da ih spasi od kamene kiše sa neba i potopa iz Zemlje, da ne dozvoli njihovu podjelu na razne stranke i da ne okuse žestinu jedni drugih, pa ih je Allah zaštitio od kamenovanja sa neba i poplave iz Zemlje, ali ih nije zaštitio od međusobnih nereda i ubistava."

Sufjan Es-Sevri svojim senedom prenosi od Ubejj ibn Ka'ba da je rekao: Postoje četiri stvari vezane za ovaj ummet, dvije su se ostvarile a dvije još nisu: Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava", tj., kaže Ubejj, kamenovanje, "...ili ispod vaših nogu", tj. zatiranje u zemlju. Ovo je značenje i izbor Ibn-Džerira, a za njegovu tačnost svjedoči i ajet: "Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kada se ona počne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja! (67:16-17) A u hadisu stoji: (213) "Ovaj će ummet sigurno doživjeti kamenovanje, zatiranje u zemlju i unakažavanje. Sve ovo i slično spominje se u govoru o predznacima Sudnjeg dana, o čemu će biti riječi na odgovarajućem mjestu, ako Allah da. A riječi Allaha, dželle šanuhu, "...ili da vas u stranke podijeli", znače: ili da vas podijeli na razne grupacije i stranke koje će se međusobno razilaziti. U hadisu, koji se prenosi sa više seneda, stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (214) "...a moj će se ummet podijeliti na 73 frakcije, sve će one završiti u vatri osim jedne..." [275] "...i učini da silu jedni drugih iskusite." Ibn-'Abbas, i drugi, kažu: "Tj. učinit će da jedni od vas muče i ubijaju druge." "Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze", tj. kako ih pojašnjavamo i razlažemo, "...da bi se oni urazumili!", tj. da bi shvatili i promotrili Allahove znakove i dokaze.

Tvoj narod Kur'an poriče, a on je istina. Reci: "Ja nisam vaš čuvar",/66/ "svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!" /67/ "Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prijeđu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjetiš."/68/ "Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni opominjati, ne bi li se okanili." /69/

Allah. dželle šanuhu. kaže: "Tvoj narod", tj. Kurejšije, "Kur'an poriče, a on je istina", poslije koje je samo zabluda. Reci: "Ja nisam vaš čuvar", nego sam ja dužan dostaviti vam (objavu), a na vama je da slušate i budete pokorni. Ko me bude slijedio, bit će sretan, a ko me ne bude slijedio - bit će nesretan. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...svaki nagovještaj ima svoje vrijeme", tj. svaki nagovještaj će se ostvariti, pa makar i nakon određenog vremena. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Svako doba imalo je Knjigu" (13:38). Ovo je pritvrđena prijetnja i upozorenje, zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i vi ćete znati!"

"Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju", poričući ih i ismijavajući se njima, "...neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne prijeđu", tj. dok ne ostave svoj govor o nijekanju Kur'ana i prijeđu na drugu temu. "A ako te šejtan navede da zaboraviš..." - pod ovim se misli na svakog pojedinca u muslimanskom ummetu. Svima je njima zabranjeno sjediti sa onima koji Allahove, dželle šanuhu, riječi iskrivljuju i pogrešno ih upotrebljavaju. A ako se desi da neko zaboravi, pa sa njima sjedne, "...onda ne sjedi s nevjernicima kad se opomene sjetiš". Zato u hadisu stoji: (215) "Moj ummet neće odgovarati za ono što nenamjerno - greškom učini, u zaboravu, i ono na što bude prisiljen."

Na ovaj se ajet misli ajetom u kome Allah, dželle šanuhu, kaže: "On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni..." (4:140), tj. ako budete sa njima sjedili, pa kao da se vi sa njima u tome slažete, i tako se sa njima izjednačujete u onome u čemu su oni. "Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati", tj. ako se njih odreknu i ne budu sa njima sjedili, oni neće biti grješni za ono što drugi čine. "...ali su dužni opominjati, ne bi li se okanili", tj. to će činiti da bi opominjali one koji se Allahovim riječima izruguju, ne bi li se oni, kada vide vjernike kako ih izbjegavaju, kanili izrugivanja i ismijavanja.

[Boots]

"Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali." /70/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo", tj. okreni se od njih i ostavi ih jedno vrijeme, jer oni idu ka ogromnoj kazni. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a opominji Kur'anom", tj. opominji ljude Kur'anom i upozori ih od Allahove kazne na Sudnjem danu. "...da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao", tj. da čovjek sam sebe ne odvede u propast udaljavajući se od hajra i spoznaje svoje zadaće. "...jer osim Allaha - ni zaštitnika ni posrednika neće imati", tj. ni prijatelja, niti će se ko za njega zauzimati. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami sebi čine nepravdu." (2:254) "...i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti", tj. kada bi sve što ima uložio, od njega se to ne bi primilo. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta..." (3:91) Isto tako Allah, dželle šanuhu, ovdje kaže: "niti će, zbog onoga što su radili, biti u muci držani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što nisu vjerovali."

Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni stopama našim - a Allah nas je već uputio - i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: 'Hodi nama!'" Reci: "Allahov je put - jedini pravi put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo” /71/ i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni, /70/ i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio - čim On za nešto rekne: "Budi!" - ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast na Dan kada se u rog duhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajući." /72/

Es-Suddi kaže: Mušrici su govorili muslimanima: "Slijedite naš put, a ostavite vjeru Muhammedovu." Pa je Allah, dželle šanuhu, objavio: Reci: "Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti, pa da budemo vraćeni stopama našim", tj. u nevjerstvo, "a Allah nas je već uputio" - pa da mi budemo kao čovjek koga su šejtani na Zemlji zaveli. Dakle, vaš je primjer, ukoliko nakon imana nevjernici postanete, kao primjer čovjeka koji je krenuo na put sa grupom ljudi, pa je zalutao. Zatim su ga šejtani zbunili i zaveli ga drugim putem. Njegovi drugovi, koji se nalaze na putu, njega pozivaju sebi, govoreći mu: "Dođi nam, mi smo na putu." Ali on odbija da sa njima pođe. Isti je primjer i onoga ko šejtane slijedi nakon što je saznao za Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, jer je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, taj koji poziva na put, a put je islam." Ovaj rivajet prenosi Ibn-Džerir. A Katade kaže: "koga su na Zemlji šejtani zaveli", koga su od pravog puta na Zemlji odveli, tj. koji je zbog njih zalutao. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...čeznu za njima..." (14:37) "pa ništa ne zna". Mudžahid veli: "Čovjek koji je zbunjen, zalutao i ništa ne zna, a njegovi prijatelji ga zovu na pravi put. To je primjer onog ko je zalutao nakon što je bio upućen. Dakle, taj čovjek kog su šejtani zaveli na njegovom putovanju,u momentu kada je bio izgubljen i zbunjen, i nije prepoznavao put, a njegovi prijatelji su bili na putu i pozivali ga sebi, da krene sa njima pravim putem, ali je on to odbio i uopće se prema njima nije okretao. A da je Allah htio, On bi ga uputio i vratio na pravi put. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "Allahov je put - jedini pravi put." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

"A onoga koga On na pravi put uputi - niko ne može u zabludu odvesti." (39:37) "...i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo", tj. da samo Njemu ibadet činimo, ne pripisujući mu druga. "...i da namaz obavljamo i da se Njega bojimo"; tj. naređeno nam je da namaz obavljamo i da Njegove naredbe poštujemo u svim prilikama. "On je Taj pred Kojim ćete biti sakupljeni", tj. na Sudnjem danu. "...i On je Taj Koji je nebesa i Zemlju s istinom stvorio", tj. s pravdom. Jer On je njihov tvorac i vlasnik i On upravlja njima i svemu što se na njima nalazi. "...čim On za nešto rekne: Budi! - ono biva"; ovdje se misli na dan Sudnji, za koga će samo Allah reći: "Budi", i on će biti po Njegovoj naredbi u brzini treptaja oka ili još brže. "...na Dan kada se u rog duhne"; rog u koji će duhnuti Israfil, alejhi selam O tome se prenosi veliki broj hadisa u kojima Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: (216) "Zaista je Israfil već stavio rog u usta i pognuo svoje lice i čeka kada će mu biti naređeno pa da duhne." Prenosi ga Muslim u svom Sahihu. A Imam Ahmed prenosi da je 'Abdullah ibn 'Amr rekao: (217) Jedan od beduina upitao je: "O Allahov Poslaniče, šta je to Sûr?" On odgovori: "Rog u koji će se puhnuti."

[Boots]

A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." /74/ i Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. /75/...i kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" /76/ A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, On reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit ću sigurno jedan od onih koji su zalutali." /77/ A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" - A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate! /78/ Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" /79/

Postoji razilaženje o pitanju imena oca Ibrahima, alejhi selam, da li se on zvao Azer ili Tarih, kako to spominju oni koji se bave porijeklom. Ibn-Džerir kaže da je ispravno mišljenje onih koji kažu da je njegovom ocu bilo ime Azer. A zatim je pokušao usaglasiti ova dva mišljenja, pa kaže da postoji mogućnost da je on imao dva imena, kao mnogi ljudi, ili da mu je jedno od ova dva imena bilo nadimak, i ovo je njegovo mišljenje dobro i jako, a Allah najbolje zna. U ajetu se govori da je Ibrahim, alejhi selam, savjetovao svoga oca da ne obožava kipove i to mu zabranjivao, ali se on toga nije kanio. "A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: 'Zar kumire smatraš bogovima?!'", tj. zar kip smatraš bogom koga ćeš obožavati mimo Allaha. "Vidim da ste i ti i narod tvoj", koji slijedi tvoj put "u pravoj zabludi", tj. da tumarate i uopće ne znate kuda idete. Nego se nalazite u zabuni i neznanju, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

“Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti može i od kakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti; o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan; o oče moj, bojim se da te od Svemilosnom ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" - otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime?

Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vrijeme napusti!" "Mir tebi!" - reče Ibrahim. "Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjat ću se svom Gospodaru; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome." (19:41-48) Ibrahim, alejhi selam, molio je za oprost svome ocu cijelog njegovog života. Međutim, kada je on umro u širku i Ibrahimu to postalo jasno, on je prestao moliti za njegov oprost i odrekao ga se. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca - bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv." (9:114)

"I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje", tj. Mi mu objašnjavamo način dokaza Allahove, dželle šanuhu, jednoće dok posmatra nebesa i Zemlju i ostala stvorenja u Njegovom carstvu, i da nema drugog Boga osim Njega i da je On jedini Gospodar. "...da bi čvrsto vjerovao", tj. Mi mu to pokazujemo da bi on znao i bio čvrsto uvjeren. "I kad nastupi noć", tj. kada ga prekri i zakloni noć, "on ugleda zvijezdu i reče: Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" Katade veli:

"On je znao da je njegov Gospodar vječan i da ne nestaje." "A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, On reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, bit ću sigurno jedan od onih koji su zalutali." A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!", tj. po svom obimu od zvijezde i mjeseca i više svijetli. "A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!" "Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj. Njega iskreno vjerujem i samo njemu ibadet činim. "...prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio", tj. Koji ih je stvorio, bez prethodnog sličnog primjera. "...kao pravi vjernik", tj. okrećući se od širka ka tevhidu. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!"

Mufesiri se razilaze u tome da li je ovo Ibrahim, alejhi selam, činio promišljajući ili samo polemišući sa svojim narodom. Tačno je to da je Ibrahim, alejhi selam, u svemu ovome samo vodio polemiku sa svojim narodom, objašnjavajući im pogrešnost obožavanja ikona i kipova, što su oni činili. Na prvom im je mjestu objasnio, na primjeru svoga oca, grešku u obožavanju kipova na Zemlji, koji su imali likove meleka na nebu kako bi im oni posredovali kod Svemogućeg Tvorca. Jer oni su sebe smatrali daleko ispod toga da direktno Njega obožavaju, pa su do Njega posredovali preko meleka koje su obožavali, a koji bi njima od Njega tražili opskrbu, pomoć i drugo što im je bilo potrebno.

Zatim im je objasnio neispravnost obožavanja sedam plovećih planeta; a to su: Mjesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. A najsvjetlije i najčasnije, kod njih, bilo je Sunce, zatim Mjesec, zatim Venera. Ibrahim, alejhi selam, prije svega je objasnio da Venera ne zaslužuje da bude obožavana, jer je ona potčinjena i omeđena određenim kretanjem i nije u stanju od njega odstupiti niti lijevo niti desno, niti može bilo šta sama uraditi. Nego je ona jedna od planeta koju je Allah, dželle šanuhu, stvorio svijetlom, svakako zbog Svoje velike mudrosti u tome.

Isti je slučaj i sa Mjesecom, Suncem i ostalim planetama. Nakon što je dokazao da božanstvo ne može biti osobina ove tri planete koje su najsvjetlije na što ljudsko oko može pasti i nakon što se to dokazalo nepobitnim dokazom, "on reče: Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!", tj. ja nemam ništa sa njihovim obožavanjem niti ih uzimam za zaštitnike. Pa ako su oni bogovi, recite im da mi svi zajedno naude, ako su u stanju, i sa tim nimalo nemojte oklijevati. "Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!", tj. ja obožavam Tvorca ovih stvari, Onoga Koji ih je izumio, potčinio, podredio i Koji ih održava. Onoga u Čijoj je vlasti sve što postoji i Koji je Tvorac, Gospodar, Vlasnik i Bog svega. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

[Boots]

"Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad 'Aršem uzvisio; On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde pokoravaju se Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (7:54) Jer, kako bi Ibrahim, alejhi selam, bio promatrač u ovom slučaju, kad je Allah, dželle šanuhu, govoreći o njemu rekao: "Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. Kad on ocu svome i narodu svome reče: Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?" (21:51-52)

"Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo, i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom će svijetu, doista, biti među onima dobrim. Poslije smo tebi objavili: Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!" (16:120-123)

El-Buhari i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (218) "Svako se dijete rađa u fitretu (urođenoj vjeri u jednog Boga)." U Muslimovom Sahihu prenosi se od 'Ijada ibn Hammada da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: Allah, dželle šanuhu, rekao je: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri (hunefa')." Ako je ovo stanje ostalih stvorenja, pa kako može Ibrahim, alejhi selam, kojeg je Allah, dželle šanuhu, učinio primjerom čestitosti, pokornim i pravim vjernikom, i nije bio od onih koji Allahu pripisuju druga, pa kako onda u ovom slučaju on može biti promatrač. Naprotiv, on je, bez imalo sumnje, najpreči od ljudi, nakon Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da njegova priroda i narav budu ispravni i neiskrivljeni. A da on u ovom slučaju nije bio onaj koji je započeo polemiku, potvrđuju i Allahove, dželle šanuhu, riječi:

i narod se njegov s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve. Zašto se ne urazumite?/80/ A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? /81/ Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu." /82/ To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući. /83/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o Svom miljeniku Ibrahimu, alejhi selam, da je on, kada ga je njegov narod pokušao razuvjeriti u pogledu tevhida, koji je on zagovarao, jer su se povodili za pojedinim sumnjama, rekao: "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on, tj. vi se sa mnom raspravljate o Allahu i da nema drugog Boga osim Njega, a On mi je pokazao istinu i uputio me k njoj i ja sam siguran u to. Pa kako da se, onda, obazirem na vaše netačne tvrdnje i neosnovane sumnje? "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit će samo ono što Gospodar moj bude htio", tj. jedan je od dokaza neispravnosti vaših tvrdnji to da bogovi koje vi obožavate nisu u stanju učiniti ništa i ja ih se uopće ne bojim. A ako su oni u stanju bilo šta uraditi, pa neka to učine prema meni i to što prije. "...bit će samo ono što Gospodar moj bude htio", tj. niko ne može nanijeti štetu niti koristiti osim Allaha, dželle šanuhu "Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve", tj. Svojim znanjem je obuhvatio sve što postoji i Njemu se ništa ne može sakriti. "Zašto se ne urazumite?" - u onome što sam vam objasnio. Zar nećete shvatiti da su vaši bogovi lažni, te se kaniti njihovog obožavanja? Ovaj dokaz Ibrahima, alejhi selam, sličan je dokazu Huda, alejhi selam, za koga Allah, dželle šanuhu, kaže:

"O, Hude" - govorili su oni - "nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo." "Ja pozivam Allaha za svjedoka" - reče on - "a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašeg Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno." (11:53-56) "A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete", tj. kako bih se bojao ovih kipova? - "kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao?" Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:

[Boots]

"To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao..." (53:23) "I znate li vi, ko će - mi ili vi - biti siguran?", tj. ko je od nas dvoje ispravniji i ko je preči da se osjeća sigurnim od Allahove, dželle šanuhu, kazne. Da li je to onaj ko obožava Onoga Koji donosi korist i štetu, ili onaj ko obožava onoga koji niti štetu nanosi a niti koristi, bez ikakva dokaza za to? Ovdje Allah, dželle šanuhu, preuzima odgovor na Sebe pa kaže: "Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu", tj. oni koji budu samo Njega iskreno obožavali ne pripisujući mu nikakva druga, oni će biti smireni i sigurni na Sudnjem danu i upućeni i na ovom i na onom svijetu.

El-Buhari prenosi od Abdulaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu, koji kaže: (219) Kada je objavljen ovaj ajet: "...i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", njegovi su drugovi rekli: "A ko to od nas nije sebi nepravdu učinio?" (shvatajući riječ zulm - kao: nepravda). Pa je objavljeno: "Zaista je mnogoboštvo veliko nasilje." El-Buhari prenosi od Abdullaha[276] (220) pa je rekao: Kada je sišao ajet: "oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", to je bilo teško ljudima pa su rekli: "O Allahov Poslaniče, ima li iko od nas da nepravdu prema sebi ne čini?" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, odgovori: "To se ne odnosi na ono što vi mislite, zar niste čuli riječi Allahovog iskrenog roba (Lukmana): 'O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim: mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.' (31:13) Nego se ovdje misli na širk."

Imam Ahmed prenosi da je Džerir ibn Abdullah rekao: (221) Mi smo jedan put izašli sa Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, na put, pa - kada smo bili van Medine - ugledasmo jednog konjanika kako ide prema nama. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada reče: "Kao da ovaj konjanik vas traži." Čovjek je došao do nas i nazvao selam, a mi mu uzvratili, pa ga je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, upitao: "Odakle dolaziš?" "Od svoje porodice, djece i svoga plemena" - odgovori on. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Kamo ideš?" "Idem do Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem" - reče on. "Već si stigao do njega" - reče Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem

On tada reče: "O Allahov Poslaniče, pouči me imanu!" Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, reče: "Da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hadž obaviš." On tada reče: "Svjedočim." Čovjek je nakon toga krenuo, ali je prednja noga njegove deve upala u rupu štakora, te je posrnuo i pao. Čovjek je pao sa deve, pao na svoju glavu i na mjestu mrtav ostao. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, povikao je: "Dovedite mi tog čovjeka!" Do njega su skočili Ammar ibn Jasir i Huzafe ibn El-Jeman, pa ga podigoše u sjedeći položaj, a zatim rekoše:

"O Allahov Poslaniče, već je preselio!" Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tada se okrenu od njih, a nakon nekog vremena reče im: "Zar niste primijetili kako se okrećem od čovjeka? Ja sam vidio dva meleka kako mu u usta trpaju dženetske plodove, pa sam saznao da je preselio gladan!" Zatim je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: "Ovaj je čovjek jedan od onih za koje je Allah, dželle šanuhu, rekao: oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju", a zatim je rekao: "Ponesite svoga brata!" Pa smo ga ponijeli do mjesta u kome je bilo vode, zatim ga ogasulili, umotali u ćefine i odnijeli do kabura. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, prišao je na ivicu kabura i rekao: "Lijepo napravite zadubljenje na desnoj strani (lahd), a nemojte samo kopati, jer je 'lahd' naš, a (obično) kopanje običaj drugih."

A Ibn-Merdewejh prenosi da je Abdullah ibn Sahbere rekao: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je: (222) "Onaj kome bude dato pa se zahvali, ili mu ne bude dato pa se strpi, koji nepravdu učini pa se pokaje i zatraži oprost, i nad kim nepravda bude učinjena pa oprosti...", pa je ušutio Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem Ashabi ga upitaše: "O Allahov Poslaniče, šta je sa njim?" On odgovori: "Oni će biti na pravom putu i bit će sigurni."

"To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov", tj. Mi smo njegov dokaz usmjerili protiv njih. Ovdje se misli na Allahove, dželle šanuhu, riječi: "A kako bih se bojao onih koje s Njime izjednačujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge ravnim smatrate, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? i znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran?" Allah, dželle šanuhu, potvrdio je istinitost njegovih riječi pa je rekao: "Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju: oni će biti na pravom putu." A zatim kaže: "To su dokazi Naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući", tj. mudar u svemu što kaže i uradi, dobro zna koga će uputiti a koga će u zabludu odvesti.

... i Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo - a Nuha smo još prije uputili - i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine -/84/ i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri -/85/ i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali -/86/ i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu - njih smo odabrali i na pravi put im ukazali. /87/ To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili. /88/ To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadužili ljude koji će u to vjerovati. /89/ Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put. Reci: "Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an, on je samo pouka svjetovima." /90/

[Boots]

Allah, dželle šanuhu, spominje nam da je Ibrahimu, nakon što je bio u poodmaklim godinama i izgubio nadu u potomstvo - i on i njegova žena Sara - darovao sina Ishaka. Njemu su došli meleki koji su bili na putu za narod Lutov i obradovali ih Ishakom, pa se njegova žena iznenadila i rekla: "Jadna ja, zar da rodim ovako stara, a i ovaj je moj muž star. Ovo je zaista nešto neobično!" "Zar se čudiš Allahovoj moći?" - rekoše oni - "Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!" (11:72-73) Allahove, dželle šanuhu, riječi: "I Mi mu poklonismo Ishaka i Ja'kuba; i svakog uputismo", predstavljaju radosnu vijest Ibrahimu, alejhi selam, da će on imati porod. Kao što Allah, dželle šanuhu, u drugom ajetu kaže:

"I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim." (37:12) Ovo je još potpunija radosna vijest i još veća blagodat. Na drugom mjestu Allah, dželle šanuhu, veli: "...i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Ja'kubom..." (11:71) Tj. za vrijeme vašeg života tomće se djetetu roditi dijete, koje će vas mnogo obradovati, kao što vas je obradovalo rađanje njegovog oca. Pa je donesena radosna vijest o Ishaku i o njegovom djetetu Ja'kubu. To je bila nagrada i utjeha Ibrahimu, alejhi selam, koji je bio napustio svoj narod, ostavio ih i otišao od njih. On je učinio hidžru iz svog mjesta uputivši se istinskom obožavanju Allaha, dželle šanuhu, bilo gdje na Zemlji. Allah, dželle šanuhu, nadoknadio mu je gubitak svoga naroda i porodice, tako što mu je podario dobru djecu, njegovo potomstvo i u njegovoj vjeri. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "I Pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Ja'kuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo." (19: 49)

"...a Nuha smo još prije uputili" - svaki od njih dvojice ima posebno velike odlike. Što se tiče Nuha, alejhi selam, Allah, dželle šanuhu, potopio je sve stanovnike Zemlje izuzev onih koji su njemu povjerovali, i oni su mu se pridružili u lađi. Allah, dželle šanuhu, učinio je produžetak čovječanstva u njegovom potomstvu. Zato su svi ljudi danas od njegovog potomstva. A što se tiče miljenika Ibrahima, alejhi selam, Allah, dželle šanuhu, nakon njega nije poslao nijednog poslanika a da nije bio iz njegovog potomstva. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i potomcima njegovim vjerovjesništvo i Knjigu dali." (29:27)

"...I nekima od potomaka njihovih vjerovjesništvo dali..." (57:26) "i od potomaka njegovih", tj. i uputili smo od potomaka njegovih, "Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine - i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa - svi oni su bili dobri - i Ismaila, i El-Jese'a i Junusa i Luta - i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali ", a jasno je da se zamjenica odnosi najprije na Nuha, jer je on najbliže spomenut, i oko toga nema nikakve nejasnoće. To je i Ibn-Džerirov izbor. A mišljenje da se zamjenica odnosi na Ibrahima, jer je o njemu riječ, isto tako je veoma prihvatljivo. Ali, u tom slučaju, postavlja se Lut kao problem, jer on nije od potomaka Ibrahima, nego njegovog bratića Harana, sina Azerovog. Izuzev, ako se uzme da i on, u globalu, spada u njegov porod. Kao što je to slučaj sa Allahovim, dželle šanuhu, riječima:

“Vi niste bili prisutni kada je Ja'kubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" - "Klanjat ćemo se" - odgovorili su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! I mi se Njemu pokoravamo!" (2:133) Ismail je, njegov amidža, tj. amidža Ja'kuba, dakle, ubrojan među njegove pretke. A u spominjanju Isaa, alejhi selam, među potomcima Ibrahima, ili Nuha po drugom mišljenju, dokaz je da sestrići ulaze u potomstvo čovjeka. Jer, Isa, alejhi selam, pripisuje se Ibrahimu, alejhi selam, po njegovoj majci Merjemi, alejhi selam, jer on nije imao oca. A u Buharijinom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao Hasanu, sinu Alijinom: (223) "Zaista je ovaj moj sin prvak, i ja se nadam da će Allah, dželle šanuhu, preko njega pomiriti dvije velike skupine muslimana." Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nazvao ga je sinom, što potvrđuje da on ulazi u potomstvo.

"...i neke pretke njihove, i potomke njihove, i braću njihovu..." Allah, dželle šanuhu, ovdje spominje njihove pretke, potomke i braću i da su odlikovanje i uputa obuhvatili sve njih. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...njih smo odabrali i na pravi put im ukazali." "To je Allahovo uputstvo, na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih", tj. to se s njima desilo samo Allahovom pomoći i Njegovom uputom. "A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili." Ovim se ajetom naglašava opasnost širka i potreba velike opreznosti u stvarima koje do njega dovode.

"To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesništvo dali", tj. Mi smo im podarili sve te blagodati iz milosti prema ljudima i samilosti prema svim stvorenjima. "Pa ako ovi u to ne vjeruju", tj. ako stanovnici Meke ne vjeruju u Knjigu, mudrost i poslanstvo, i ako u to ne vjeruju ostali ljudi na Zemlji, Arapi, nearapi i kitabije, "Mi smo time zadužili ljude", tj. muhadžire, ensarije i njihove sljedbenike do Sudnjeg dana, "koji će u to vjerovati", tj. koji ništa od toga neće poricati, niti jedno jedino slovo odbacivati. Allaha, dželle šanuhu, molim da nas, Svojom milošću i darežljivošću, učini od onih koji vjeruju.

[Boots]

Zatim Allah, dželle šanuhu, obraćajući se Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: "Njih", tj. spomenute poslanike, zajedno sa onima koji su im pridodati od njihovih očeva, potomaka i braće, "... Allah je uputio", tj. oni su sljedbenici upute, a ne neko drugi, "zato slijedi njihov pravi put". Ako je ovo naredba Poslaniku, s.a.v.s, njegov ummet ga, svakako, slijedi u onome što im donosi od propisa i naredbi. Reci: "Ja od vas ne tražim nagradu za Kur'an", tj. ja od vas ne tražim nagradu za moje dostavljanje Kur'ana vama i ja od vas ništa ne tražim, "on je samo pouka svjetovima", tj. da se njime opomenu, pa se izbave iz sljepila zablude u uputu, iz grijeha na pravi put i iz nevjerstva u iman.

Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Ni jednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete , i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju. /91/ A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu. /92/

Allah, dželle šanuhu, kaže da oni nisu dostojno Allaha veličali kada su Njegove poslanike, koji su im poslati, lažnim smatrali. Ovaj se ajet odnosi na Kurejšije koji su poricali poslanstvo Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, zato što je on čovjek. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: 'Opominji ljude!'" (10:2) A ovdje kaže: Oni ne poznaju Allaha kako treba - kad govore: "Ni jednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima", tj. reci, o Muhammede, ovima koji poriču da je bilo koja knjiga objavljena od Allaha, u odgovoru na njihovo uopćeno nijekanje, utvrđivanjem jedne pojedinosti koja ih obavezuje: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa" - to je Tevrat, za koji vi, a i svi drugi, znaju da je objavljen od Allaha Musau sinu 'Imranovu kao svjetlost i uputa ljudima. Tj. da se njime koriste prilikom razjašnjavanja nepoznatih stvari i rasvjetljavanja tame sumnji. "koju na listove stavljate i pokazujete, a mnogo i krijete", tj. čije dijelove na listove ispisujete iz originalnog primjerka koji je u vašim rukama, i ponešto od toga iskrivljujete, mijenjate i pogrešno tumačite, shodno vašim željama, a zatim kažete da je to od Allaha, a ono nije od Allaha. "i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?", tj. ko je objavio Kur'an, u kome vas Allah, dželle šanuhu, poučava vijestima onih koji su bili prije vas, obavještava o onome što će se tek desiti, a sve to vi niste poznavali, ni vi ni očevi vaši. Katade veli da se to odnosi na mušrike među Arapima.[277]

Reci: "Allah!" Ibn-'Abbas kaže: tj. reci: ”Allah ga je objavio", i ovo je jedini mogući tefsir ovog ajeta, a ne kako to tumače poneki od kasnijih mufesira, da riječi: Reci: "Allah!" znače: Neka se tvoje obraćanje njima svede samo na riječ Allah. Međutim, po ovom se tumačenju naređuje izgovor samo jedne riječi, bez konstrukcije, a izgovor samo jedne riječi u arapskom jeziku ne znači ništa, te ju je bolje ne izgovoriti.[278] "Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju", tj. a zatim ih ostavi u njihovom neznanju i zabludi neka se zabavljaju, dok im od Allaha smrt ne dođe, pa će onda znati da li će oni ili Allahovi iskreni robovi sretno završiti. "A ova Knjiga", tj. Kur'an, "koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Meku i ostali svijet", tj. od arapskih plemena i ostalih grupacija ljudi, Arapa i nearapa. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže:

"Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur'an da bi svjetovima bio opomena." (25:1) A El-Buhari i Muslim prenose hadis u kome se kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (224) "Meni je dato pet stvari koje nisu date ni jednom poslaniku prije mene", i između ostalog je spomenuo: "Svaki je poslanik bio slat samo svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima." Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u nju", tj. svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan vjeruje u ovu mubarek Knjigu koju smo ti objavili, o Muhammede, tj. Kur'an. "i o namazima svojim brigu brinu", tj. oni namaze koji su im propisani, u njima određenom vremenu obavljaju.

Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: "Objavljuje mi se" - a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: "I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje." A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali." /93/ A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali, pokidane su veze među vama i nema vam onih koje ste posrednicima držali." /94/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi", tj. nema niko nepravedniji od onoga ko na Allaha laže, te Mu pripisuje druga ili dijete. Ili tvrdi da ga je Allah poslao ljudima, a to nije istina. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "ili koji govori: Objavljuje mi se - a ništa mu se ne objavljuje", 'Ikrime i Katade vele da je ovaj ajet objavljen u vezi sa lašcem Musejlemom. "ili koji kaže: I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje", tj. on se suprotstavlja onome što Allah objavljuje izmišljajući i bez ikakva osnova. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: “Kada im se riječi Naše kazuju, govore: "Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli"; (8:31) "A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: Izvadite svoje duše!", tj. meleki će ih udarati u smrtnim tegobama sve dok im duše ne izađu iz njihovih tijela.

To zbog toga što kada nevjernik bude na samrti meleki ga obavijeste o kazni, patnji, okovima, vatri, paklu i srdžbi silnog Gospodara, pa njegova duša ne posluša naređenje, nego se rasprši po cijelom tijelu i odbije izlazak. Tada ga meleki počnu tući, sve dok njegova duša ne izađe iz njegovog tijela govoreći im: "Izvadite svoje duše! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili, i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali", tj. vi ćete danas potpuno poniženi biti, kao što ste lagali na Allaha i oholo odbijali Njegove dokaze i okretali se od Njegovih poslanika.

[Boots]

"A došli ste nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili", tj. njima će se na Dan proživljenja reći: Mi smo vas ponovo oživili kao što smo vas i prvi put stvorili, a vi ste to smatrali dalekim i nemogućim "napustivši dobra koja smo vam bili darovali". Tj. ostavili ste iza sebe sve što ste stekli na dunjaluku. El-Buhari prenosi hadis u kojem se kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: (225) "Čovjek viče: 'Moj imetak, moj imetak!' A da li je išta od tvog imetka tvoje osim onog što si pojeo, nošnjom poderao i kao sadaku podijelio, pa ga ovjekovječio, a sve što je mimo toga, ti ćeš otići i ostaviti drugima." "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša koja ste Njemu ravnim smatrali", ovo je njima ukor i prezir za ono što su na dunjaluku uzimali ravnim Allahu, od kipova i drugog, misleći da će im oni koristiti u njihovom životu i nakon njihove smrti, ako proživljenja uopće bude. Pa kada nastupi Sudnji dan, veze sa njima će im se pokidati i daleko će od njih biti oni koje su oni izmišljali (kao bogove). Tada će ih Allah, dželle šanuhu, pozvati pred svim stvorenjima:

"Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste Allahu: mogu li vam pomoći, a mogu li i sebi pomoći?" (36:92-93) Zato ovdje kaže: "Mi ne vidimo s vama božanstva vaša..." Zatim kaže: "pokidane su veze među vama". "...i nema vam onih...", tj. ostavili su vas oni "koje ste posrednicima držali". Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Pozovite božanstva vaša!" - reći će im se, pa će ih oni pozvati, ali im se ona neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažalit će što na pravom putu nisu bili. (28:64)

Allah čini da zrnje i košpice proklijaju. On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo; to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmećete? /95/ On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg. /96/ On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. -Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju. /97/

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas da je On Taj Koji čini da zrna i košpice u zemlji raspuknu, pa iz njih niče razno bilje i plodovi, različitih boja, oblika i okusa. Riječi: "On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo", pojašnjenje su riječima: "Allah čini da zrnje i košpice proklijaju", tj. On iz košpica i zrnja koje liči mrtvoj materiji izvodi živo bilje. Ili kao što je neko rekao: izvodi kokoš iz jajeta i obratno. Drugi, opet, kažu: izvodi dobro i hairli dijete od lošeg roditelja i obratno. Sve se to može uzeti u obzir. "to vam je, eto, Allah", Onaj Koji sve ovo čini je samo Allah i niko drugi, "pa kuda se onda odmećete?", tj. kako, onda, ostavljate istinu a prihvatate neistinu i drugog pored Allaha obožavate? "On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak", tj. učinio je tamnom, da bi se u njoj sva stvorenja smirila. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Tako mi noći kada tmine razastre" (102:1).

"...a Sunce i Mjesec za računanje vremena"; tj. oni se kreću po strogo ustaljenom i precizno određenom sistemu, koji se ne mijenja niti se remeti. Svako od njih ima svoje određene položaje koje slijedi ljeti i zimi, što prouzrokuje razliku u dužini i kratkoći dana i noći. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "On je Sunce izvorom svjetlosti učinio, a Mjesec sjajnim i položaje mu odredio..." (10:5) "to je odredba Silnoga, Sveznajućeg", tj. sve je to po odredbi Svemogućeg, Kome se niko ne može suprotstaviti niti Mu proturječiti, koji sve zna, i čijem znanju ne promiče ni koliko zrno gorušice niti na nebesima niti na Zemlji. A Allah, dželle šanuhu, veoma često govori o stvaranju noći i dana,

Sunca i Mjeseca, i završava riječima o snazi i znanju. Kao što se to vidi iz Allahovih, dželle šanuhu, riječi: "A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg", (41:12) kao što se to ponavlja na više mjesta u Kur'anu. "On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru." Pojedini iz generacije selefa rekli su: "Ko u zvijezdama bude vjerovao osim tri stvari, on je pogriješio i slagao na Allaha, dželle šanuhu: da ih je Allah učinio ukrasom na nebu, da vatra iz njih pogađa šejtane i da se pomoću njih u mraku orijentišemo." "Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša", tj. Mi smo ih podrobno objasnili, "ljudima koji znaju", tj. koji razumiju, znaju istinu i neistine se klone.

On vas stvara od jednog čovjeka da na Zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete. - Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju. /98/ On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru. To je, zaista, dokaz za ljude koji vjeruju. /99/

Allah, dželle šanuhu, kaže: "On vas stvara od jednog čovjeka", tj. Adema, alejhi selam, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drûgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasija." (4:1) "...da na Zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete." Ibn-Mes'ud i Ibn-'Abbas sa grupom tabiina kažu da se ovdje misli na to da je čovjek pohranjen u kičmi (kao sjeme muškaraca), a da mu je boravište u materici. "Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju", tj. razumiju Allahove, dželle šanuhu, riječi. "On vodu s neba spušta", tj. Svojom odredbom, koja donosi berićet i opskrbu ljudima, a život i spas ostalim stvorenjima, iz Allahove milosti prema

Njegovim stvorenjima. "...pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Mi od vode sve živo stvaramo." (21: 30) "i da iz njega izrasta zelenilo", tj. zeleno klasje i drveće, a zatim u njemu stvorimo zrnje i plodove. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "...a iz njega klasje gusto", tj. jedno na drugom, kao što je slučaj sa pšenicom i slično. "...i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi", tj. svježi grozdovi, "koje je lahko ubrati", tj. niske palme čiji grozdovi (hurmi) zemlji padaju. "...i vrtovi lozom zasađeni", ove dvije vrste plodova su najdragocjeniji plodovi kod stanovnika Hidžaza (Medine), a možda su najcjenjeniji plodovi na svijetu uopće. "naročito masline i šipci, slični i različiti", po listu i izgledu veoma slični jedni drugima, a po oblliku i okusu ploda različiti. "Posmatrajte, zato, plodove njihove kad se tek pojave i kad zru", tj. razmislite o moći njihovog Tvorca iz ničega, nakon što su bili obično drvo, postali su svježe grožđe i hurme i drugo što Allah, dželle šanuhu, stvara u raznovrsnim bojama i oblicima, okusima i mirisima.

[Boots]

Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih činimo ukusnijim od drugih." (13:4) "To su, zaista,..." o ljudi, "dokazi" za apsolutnu moć Tvorca, Njegovu mudrost i milost, "za ljude koji vjeruju", tj. koji Njega vjeruju i Njegove poslanike slijede.

Nevjernici smatraju džinove ravnim Allahu, a On je njih stvorio, i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri. Slavljen i čist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju! /100/

Ovo je odgovor mušricima, koji su zajedno sa Allahom druge obožavali i širk činili u ibadetu Njemu, tako što su obožavali džine koje su učinili Njemu ravnim u ibadetu. Allah je daleko iznad njihovog širka i kufra. A ako neko upita, kako su oni obožavali džine, kad se zna da su obožavali kipove? Odgovorit će mu se: "Oni su njih obožavali pokoravajući se džinima koji su im naređivali da ih obožavaju." Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Oni se mimo Allaha ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se drugom do šejtanu - prkosniku." (4:117) A meleki će na Sudnjem danu reći:

"Slavljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih." (34:41) Zato Allah, dželle šanuhu, ovdje kaže: "Nevjernici smatraju džinnove ravnim Allahu, a On je njih stvorio", tj. jedino On stvara, a niko drugi, On nema sudruga, pa kako oni mogu sa Njim druge obožavati? Ajet, dakle, znači da je Allah, dželle šanuhu, jedini Koji stvara, te je nužno da On bude i jedini Koji se obožava. "...i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri." Allah, dželle šanuhu, upozorava nas na zabludu onih koji su zalutali tvrdeći da Allah ima dijete, kao što su jevreji govorili za 'Uzejra, kršćani za 'Isaa i mušrici Meke za meleke - da su oni Allahove kćeri. Allah je daleko iznad onoga što oni govore. A Allahove, dželle šanuhu, riječi: "i izmislili su da On ima sinove i kćeri", znače: oni su izmislili, slagali, potvorili i sl. Ibn-Džerir kaže: "Tumačenje ovog ajeta bi bilo: Oni su džine učinili, svojim obožavanjem, Njemu ravnim, a On je, uzvišen neka je, jedini Koji ih je stvorio bez ikakvog sudruga i pomagača." "i izmislili su, ne misleći šta govore, da On ima sinove i kćeri", tj. iz neznanja Allahu i Njegovoj veličini, jer Njemu ne priliči da ima sinove i kćeri, niti drûgu ili bilo kakvog sudruga. Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "Slavljen i čist je On i vrlo visoko iznad onoga kako ga oni opisuju!" , tj. On je čist i iznad onoga čime ga opisuju, ove zalutale neznalice, da ima djecu, ortake, sudruge.

On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna. /101/

"On je stvoritelj nebesa i Zemlje!", tj. njihov stvoritelj bez prethodnog uzora. Po ovoj riječi (ebde'a) je bid'at dobio naziv, jer je to novotarija koja nema slična primjera prije sebe. "Otkud Njemu dijete", tj. kako će on imati dijete kada nema žene, a dijete se rađa od dvoje sličnih. A Allah, dželle šanuhu, nije ničemu sličan niti Mu je išta od Njegovih stvorenja ravno, jer je On Tvorac svih stvorenja, pa nema ni žene ni djeteta. "On sve stvara, i samo On sve zna." Allah, dželle šanuhu, objašnjava da je On Taj Koji je sve stvorio i da On sve zna, pa kako će imati drugu, od svojih stvorenja, koja mu odgovara i liči? A On je Onaj Kome niko nije sličan, pa kako će On imati dijete? Daleko je Allah iznad toga.

To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite; On nad svim bdi! /102/ Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve. /103/

Allah, dželle šanuhu, nakon što je spomenuo da je On sve stvorio i da nema djeteta niti žene, kaže: "To vam je Allah, Gospodar vaš", tj. to vam je vaš Gospodar, Koji jedini posjeduje sve te osobine, "nema drugog Boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu u ibadetu budite"; tj. samo i jedino Njega obožavajte, "On nad svim bdi!", tj. sve čuva i nadzire. Upravlja Svojim stvorenjima, opskrbljuje ih i noću i danju ih štiti. "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti", tj. na ovom svijetu, a na ahiretu će doprijeti do njega, kao što se to prenosi u mnogobrojnim hadisima koji dostižu stepen tevatura, preko više lanaca prenosilaca u sahih zbirkama, musnedima i sunenima. A prenosi se u sahih hadisu da je 'Aiša, radijAllahu anhu, rekla:

"Svako ko tvrdi da je Muhammed vidio svoga Gospodara, taj je iznio veliku potvoru na Allaha, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire". Međutim, njoj se suprotstavlja Ibn-'Abbas, od kog se prenosi da se "viđenje" ima razumjeti po svom općem značenju. A od njega se prenosi i da Ga je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, vidio svojim srcem dva puta. A o ovom će pitanju biti riječi na početku sure En-Nedžm, ako Allah dâ.[279] A viđenje Allaha, dželle šanuhu, na ahiretu općeprihvaćena je stvar, za razliku od mu'tezila, koji poriču viđenje (Allaha) i na ovom i na budućem svijetu, pa su tim, iz svog neznanja, uradili suprotno Kur'anu i Sunnetu. Što se tiče Kur'ana, to su Allahove, dželle šanuhu, riječi:

[Boots]

"Toga će dana neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati." (75:22-23) A za nevjernike kaže: "...uistinu oni će toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti." (83:15) Imam Eš-Šafi'i veli: "Ovo je dokaz da vjernici neće biti od Njega zaklonjeni. A što se tiče sunneta, predanja koja se prenose od Ebu-Se'ida, Ebu-Hurejrea, Enesa, Džurejdža, Suhejba, Bilala i drugih ashaba od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, dostižu stepen tevatura: (226) "Zaista će vjernici vidjeti Allaha na budućem svijetu, za vrijeme obračuna i u dženetskim baščama." Allaha, dželle šanuhu, molim da nas Svojom dobrotom i darežljivošću učini od njih. Amin!

El-Buhari i Muslim bilježe hadis Ebi-Musa El-Eš'arija, koji prenosi od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: (227) "da Allah, dželle šanuhu, ne spava, niti Mu priliči da spava. On spušta i diže 'Vagu' (pravedno sudi), Njemu se dižu djela ljudi koja su počinili u danu prije nego što noć nastupi, a djela koja su noću počinili prije nego što dan nastupi. Njegov je prekrivač nur, ili vatra: da se otkrije - veličanstvenost Njegovog lica spalila bi sva stvorenja do kojih Njegov pogled dopre." A uopće ne postoji proturječnost između priznavanja viđenja i negiranja obuhvatnosti (idrak), jer se pod tim (idrak) ovdje misli na prodiranje u suštinu, a to ne može znati niko osim Njega, iako će Ga vjernici vidjeti. Kao što je poznato da onaj koji vidi Mjesec nije saznao njegovu bit i suštinu. A Uzvišeni je Allah preči u tome i Njemu pripada najuzvišeniji primjer. A "idrak" znači obuhvatanje, i ne mora značiti - ako se nešto ne može obuhvatiti - ne može vidjeti, kao što ne mora značiti da - ako se ne može obuhvatiti sva znanost - čovjek ne može biti znan. A ovdje se misli na viđenje na budućem svijetu, jer viđenje je na ovom svijetu nemoguće.

Kao što je Allah, dželle šanuhu, rekao Musau, alejhi selam: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" -"Ne možeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Uzvišen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (7:143) A na ahiretu će se Allah, dželle šanuhu, ukazati Svojim robovima kako On hoće. A što se tiče Njegove uzvišenosti i veličine, ona ostaje nepromijenjena, uzvišen neka je On, Njega ne može obuhvatiti vid. "...a On do pogleda dopire"; tj. On ga obuhvata i zna njegovu suštinu, jer ga je On stvorio. "On je milostiv i upućen u sve." Ebul-'Alije kaže: "Milostiv jer je stvorio vid; Obaviješten o mjestu na koje pada - a Allah najbolje zna." Ovo je isto kao što nas Allah, dželle šanuhu, obavještava da je Lukman savjetovao svom sinu: "O, sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući." (31:16)

Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju je štetu slijep; a ja nisam vaš čuvar. /104/ I, eto tako Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli: "Ti si to učio!" i da bismo to objasnili ljudima koji znaju. /105/

(El-besair) jasni su dokazi i znakovi kojima obiluju Kur'an i sunnet, "pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini", Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...i onaj ko se uputi pravim putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu..." (10:108) Zato Allah, dželle šanuhu, kaže: "a onaj ko je slijep - na svoju je štetu slijep", tj. njegova se nedaća na njega vraća. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "...ali oči nisu slijepe, već srca u grudima." (22:46) "a ja nisam vaš čuvar", tj. ja nisam vaš čuvar niti vaš kontrolor, nego ja samo dostavljam. "I, eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze", tj. objašnjavamo ih na svakom mjestu, zajedno sa tevhidom na koji oni upućuju. "da bi oni rekli: Ti si to učio!", tj. ti si, o Muhammede, učio od onih koji su prije tebe Knjigu imali i od njih preuzeo i naučio.

Tako ovaj ajet tumače Ibn-'Abbas, Mudžahid, Ibn-Se'id ibn Džubejr i drugi. I ovo je isto kao kada Allah, dželle šanuhu, obavještava o lažima mušrika i njihovoj upornosti u tome: Oni koji ne vjeruju govore: "Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu" - i čine nepravdu i potvoru i govore: "To su izmišljotine naroda drevnih; on traži da mu se prepisuju..." (25:4) "i da bismo to objasnili ljudima koji znaju." Tj. da bismo to objasnili ljudima koji znaju istinu i nju slijede, i znaju neistinu i nje se klone. Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji ne vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju." (41:44)

Mnogo je drugih ajeta koji ukazuju na to da je Allah, dželle šanuhu, objavio Kur'an kao uputu pravim vjernicima, i da On njime u zabludu odvodi koga On hoće, a upućuje koga On hoće. A postoji razlaz o pitanju čitanja (dereste) da li je tako ili (dãreste). Ibn-Merdewejh prenosi da je Ubejj ibn Ka'b rekao: (228) Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naučio me je da učim: "da bi oni rekli: Ti si to učio!" Isti hadis prenosi i El-Hakim od Vehb Ibn-Zum'ata, a zatim je rekao: "Isnad mu je sahih, ali ga El-Buhari i Muslim ne prenose."

Ti slušaj ono što Gospodar tvoj objavljuje - drugoga boga osim Njega nema! - i mnogobošce izbjegavaj. /106/- Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj. /107/

Allah, dželle šanuhu, naređuje Svome Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, i onima koji sljede njegov put: "Ti slušaj ono što Gospodar tvoj objavljuje", tj. ugledaj se na to i po njemu postupaj, jer to je istina u koju nema sumnje. "i mnogobošce izbjegavaj", tj. okreni se od njih i pretrpi njihove uvrede dok te Allah, dželle šanuhu, ne pomogne pobjedom protiv njih, jer postoji mudrost u tome što ih Allah u zabludu odvodi, a da On hoće - uputio bi ih. "Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali"[280], tj. On posjeduje istinsku volju i mudrost u onome što hoće i On se ne pita za ono što čini, a ljudi će biti pitani za svoje postupke.[281] "...a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili" koji čuva njihove riječi i djela njihova. "...niti si ti njihov staratelj", tj. niti si ti zadužen za njhovu opskrbu i brigu o njima.

"Ti si dužan samo obznaniti." (42:48) Kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: "Ti poučavaj - tvoje je da poučavaš, ti vlasti nad njima nemaš." (88:21-22) "...tvoje je da objavljuješ, a Naše da tražimo polaganje računa." (13:40)