[Boots]

"...a kad nisu svetkovali - one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili", tj. iskušavali smo ih tako što smo odredili da im se ribe pojavljuju onog dana kada im je bilo zabranjeno loviti ih, a da se ne pojavljuju u danima kada im je to bilo dozvoljeno.

"Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili", tj. tako smo ih iskušavali, "...zato što su stalno griješili". Ovdje Uzvišeni govori o tome da su oni napustili pokornost Njemu i da su izmišljali razne varke radi kršenja Allahovih zabrana, čineći time ipak djela koja su u suštini zabranjena. Fakih Ibn-Betta, Allah mu se smilovao, prenosi od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: /332/ "Nemojte raditi ono što su radili jevreji, jer ćete tako pomoću najobičnijih varki dozvoljavati ono što je Allah zabranio." Lanac prenosilaca u ovom je hadisu dobar, jer Ahmeda ibn Muhammeda ibn Muslima El-Hatib navodi u svom Tarihu kao pouzdanog prenosioca, a ostali su prenosioci dobro poznati i pouzdani.

A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" - oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili." /164/ "I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a grješnike kaznismo teškom kaznom, zato što su stalno u grijehu bili." /165/ "I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: ‘Postanite majmuni prezreni!’" /166/

Ovdje Uzvišeni govori da su bile tri vrste stanovnika toga grada: jedna je grupa činila ono što je bilo zabranjeno, tako što je činila varke da bi lovila ribe subotom - što je već objašnjeno u suri El-Bekare. Druga ih je grupa sprečavala u tome i odvojila se od njih. Treća grupa nije činila grijeh, ali ga nije ni sprečavala, nego je govorila ovoj drugoj:

"Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" A druga im je odgovarala: "Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali", jer nam je On stavio u dužnost da naređujemo dobro i odvraćamo od zla, "...i da bi se oni grijeha klonili", odnosno da bi se pokajali Uzvišenom.

"I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani", odnosno kada su oni koji su činili grijeh odbili primiti savjet,

"Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a grješnike kaznismo", tj. one koji su činili prijestupe "...teškom kaznom". Ovdje je Uzvišeni izričito naveo da su spašeni oni koji su odvraćali od zla i da su uništeni oni koji su činili grijehe, a nije spomenuo one koji su šutjeli, jer su nagrada i kazna adekvatne vrsti djela. Oni nisu zaslužili hvalu pa da budu pohvaljeni, niti su činili prijestupe pa da budu kuđeni. I pored toga, ulema je zauzela dva stava o pitanju da li su oni uništeni ili su spašeni.[328]

"...a grješnike kaznismo teškom kaznom". Iz ovoga se da razumjeti da su ostali spašeni. Riječi Uzvišenog:

"Postanite majmuni prezreni!" - znače da su oni zaista pretvoreni u majmune, a riječ "prezreni", znači: jadni, bijedni i poniženi.

"I Gospodar tvoj obznani da će prepuštati nad njima vlast do Smaka svijeta nekom ko će ih na najgori način tlačiti. Gospodar tvoj , doista, brzo kažnjava, a On i oprašta i milostiv je." /167/

Glagol dolazi od riječi, a znači: obznaniti. To je stav Mudžahida, a neki drugi kažu da ona znači: narediti. Jačina ovog izraza upućuje na zakletvu. Zato je iza njega i došao harf "lam" /za pojačanje značenja/ u riječima Uzvišenog:

"...da će prepuštati nad njima vlast", tj. nad jevrejima

"...do Smaka svijeta nekom ko će ih na najgori način tlačiti", zato što su kršili Allahova naređenja i planirali varke kako bi ih zaobišli. Kaže se da je Musa, alejhi selam, trinaest godina od njih uzimao haradž i da je on bio prvi koji je uveo haradž. Zatim su oni - tj. jevreji - bili pod vlašću Grka, pa Kaldejaca, pa kršćana, pa muslimana, dajući im džizju i haradž. Posljednje što će se sa njima desiti jeste to da će oni biti pomagači Dedžala, pa će ih muslimani, predvođeni Isaom, alejhi selam, pobiti pred Smak svijeta. Zatim Uzvišeni kaže:

"Gospodar tvoj, doista, brzo kažnjava", onog ko Mu je neposlušan,

"...a On i oprašta i milostiv je", prema onom ko se pokaje. Uzvišeni ovako govori, kako bi ljudske duše bile stalno između straha i nade.

"I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih koji to nisu; provjeravali smo ih i u dobru i u zlu, da bi se opametili." /168/ "I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: ‘Bit će nam oprošteno!’ A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da će o Allahu samo istinu govoriti - a oni čitaju ono što je u njoj. Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar se nećete opametiti?" /169/ "A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela." /170/

[Boots]

Ovdje Uzvišeni govori da ih je On razdijelio na razne grupe i sekte: "...ima ih dobrih, a i onih koji to nisu", tj. među njima ima i dobrih i loših, kao i kod džina:

"...a među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih". (72:11) "...provjeravali smo ih", tj. iskušavali smo ih, "...i u dobru i u zlu", tj. blagostanjem i neimaštinom, nadom i strahom, te zdravljem i bolešću, "...da bi se opametili". Zatim Uzvišeni kaže:

"I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta", tj. tu generaciju u kojoj je bilo i dobrih i loših, naslijedile su druge u kojima nije nikako bilo dobrih. Ta su pokoljenja naslijedila Tevrat, ali "...su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta", tj. umjesto obznanjivanja i širenja istine, oni su trčali za dunjalučkim stvarima, stalno odlažući svoju tevbu. A kad god bi im se ukazala ista prilika, oni bi ponovo pravili istu grešku. Zato Uzvišeni kaže:

"A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili." Oni su činili grijehe, a onda se obraćali Allahu i tražili oprost od Njega. Međutim, kada bi se ponovo našli u istoj situaciji, opet bi činili iste grijehe. O ovom ajetu Katade kaže: "Tako mi Allaha, ta pokoljenja,

"...koja su Knjigu naslijedila", nakon svojih poslanika i vjerovjesnika, slabi su nasljednici koje je Allah dao i zavjet od njih uzeo." A Allah Uzvišeni u drugom ajetu kaže:

"A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše". (19:59) Koje god bi im se jelo na dunjaluku svidjelo, oni bi ga pojeli, ne obraćajući pažnju na to da li je ono halal ili haram. Nakon toga bi tražili oprost od Allaha, iskazujući Mu puste želje i zavaravajući tako sami sebe. Zatim Allah Uzvišeni kaže:

"Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi da će o Allahu samo istinu govoriti." Ibn-Abbas na to dodaje: u pogledu njihovih nada da će im Allah oprostiti grijehe kojima su se neprestano vraćali, ne kajući se zbog njih.

"Onaj je svijet bolji za one koji se grijeha klone; pa zar se nećete opametiti?", tj. zar oni, koji umjesto onog što je kod Mene uzimaju dunjalučke tričarije, nemaju razuma, da bi ih upozorio na bijedu u kojoj se nalaze i na grijehe koje prema Meni čine? Zatim Uzvišeni hvali one koji prihvate Njegovu Knjigu, koja ih upućuje na slijeđenje Njegovog poslanika Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem - a što je i zapisano u njoj. Tako On kaže: "A oni koji se čvrsto drže Knjige", tj. koji je slijede, izvršavajući njena naređenja i kloneći se njenih zabrana,

"...i koji obavljaju namaz - pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela."

"A kada smo iznad njih brdo podigli - činilo se kao oblak - oni su bili uvjereni da će na njih pasti. ‘Prihvatite odlučno ono što smo vam dali, i neka vam je na umu ono što je u njemu - da biste bili pobožni!’" /171/

Uzvišeni kaže: "A kada smo iznad njih brdo podigli", tj. kada smo ga uzdigli - to su riječi Ibn-Abbasa. "...i iznad njih smo brdo digli" (4:154), tj. meleki su ga podigli iznad njihovih glava, zato što su odbili prihvatiti propise Tevrata u cijelosti. Oni su rekli Musau, alejhi selam: "Pokaži nam šta ima u Tevratu - ako to budu lahke obaveze i zabrane, mi ćemo ih se pridržavati!" On im je na to rekao: "Prihvatite ga cijelog, zajedno sa svim što je u njemu!" Međutim, oni su više puta ponavljali svoj zahtjev, kako bi vidjeli šta je u Tevratu. Tada je Allah naredio tom brdu, pa se ono otrglo od zemlje i podiglo uvis. I kada je ono bilo između njihovih glava i neba, Musa im reče: "Zar ne shvatate ono što vam moj Gospodar Uzvišeni govori: Ako ne prihvatite Tevrat i sve ono što je u njemu, On će sigurno na vas baciti ovo brdo!" Tada je svaki od njih učinio sedždu na lijevu obrvu, a desnim je okom posmatrao to brdo, bojeći se da ne padne na njega. Zato danas svaki jevrej na Zemlji koji pada licem na tlo, čini to na svoju lijevu obrvu. Oni kažu: "Zbog ovakve sedžde od nas je otklonjena kazna."

[Boots]

I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova iz njihovih kičmi izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" - i zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo ništa znali." /172/ "Ili da ne reknete: ‘Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?’" /173/ "I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi." /174/

Ovim Uzvišeni govori da je On izveo potomstvo Ademovih sinova iz njihovih kičmi, kako bi oni sami bili svjedoci protiv sebe: da je Allah Uzvišeni njihov Gospodar i Vladar, da nema drugog boga osim Njega, i da ih je On stvorio i opredijelio prema tome. Tako Uzvišeni kaže:

"Ti upravi lice svoje vjerislamu na njemu ustrajavšI. Prihvati se Allahove čiste vjere, prema kojoj je on ljude načinio - ne treba da se mijenja Allahova vjera."(30:30)

A u Sahihima Buharije i Muslima navodi se od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: /333/ "Svako se dijete rađa u islamu" - a prema drugoj verziji: "u ovoj vjeri" - "pa njegovi roditelji učine da ono postane jevrej, kršćanin ili vatropoklonik. Tako i mladunče životinje dođe na svijet potpunog tijela. Da li vi kod njega primjećujete neki nedostatak?" Pored toga, u Muslimovom Sahihu navodi se od Ijada ibn Humara: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je:/334/ Allah kaže: "Ja sam stvorio Svoje robove u pravoj vjeri, pa im zatim dolaze šejtani, odvraćaju ih od njihove vjere i zabranjuju im ono što sam im Ja dozvolio." Imam Ebu-Dža'fer ibn Džerir - Allah mu se smilovao - navodi od El-Esveda ibn Seri'a, radijAllahu anhu, iz plemena Benu-Sa'd: /335/ "Učestvovao sam u četiri bitke sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem Nakon borbe protiv neprijateljskih vojnika naši su ljudi počeli ubijati njihovu djecu. Kada je to čuo Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, teško mu je to palo, pa je rekao: ‘Šta je ljudima, zašto ubijaju djecu?’ Jedan čovjek na to upita: ‘Allahov Poslaniče, pa zar oni nisu sinovi mnogobožaca?’ A on mu odgovori: ‘Sinovi su mnogobožaca jedni od najboljih među vama. Oni se rađaju u islamu i njihovi jezici to potvrde, ali ih njihovi roditelji učine jevrejima i kršćanima.’"

Ima više hadisa koji govore o tome kako je potomstvo izvedeno iz kičme Adema, alejhi selam, i kako su razdvojeni na one na desnoj i one na lijevoj strani. U nekima od njih navodi se kako će oni sami protiv sebe svjedočiti da im je Allah njihov Gospodar. Tako, npr., imam Ahmed navodi od Enesa ibn Malika, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao:/236/ Džehenemliji će biti rečeno na Kijametskom danu: "Šta misliš, da si imao nešto na Zemlji, bi li to žrtvovao?" On će odgovoriti: "Da." A zatim će mu biti rečeno: "Tražio sam od tebe nešto što ti je bilo lakše od toga: još u Ademovoj kičmi od tebe sam uzeo obećanje da Mi ni u čemu nećeš činiti širk, ali si ti to odbacio i činio Mi širk!"

Tumačeći ovaj ajet, Et-Tirmizi navodi od Ebu-Hurejrea: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je:/337/ "Kada je Allah stvorio Adema, pogladio ga je po kičmi, pa je iz njegove kičme izašlo sve čovječanstvo koje će On stvoriti kao njegovo potomstvo sve do Kijametskog dana..."

U navedenim hadisima imamo dokaz da je Allah Uzvišeni izveo Ademovo potomstvo iz njegove kičme. A što se tiče pozivanja njih da svjedoče sami protiv sebe o tome da je Allah njihov Gospodar, time se hoće reći da ih je On stvorio u vjeri u jednog Boga - kao što je već navedeno u hadisima Ebu Hurejrea i Ijada ibn Humara el-Mudžaši'ijja.[329] Zato Uzvišeni kaže

"I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova...", a nije rekao: od Adema,

"...iz njihovih kičmi", a nije rekao: iz njegove kičme, "...izveo potomstvo", odnosno dao da se to potomstvo pojavljuje s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju.

Tako Uzvišeni kaže: "On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete." (6:165) On također kaže:

"...kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio". (6:133) Zatim Uzvišeni kaže:

...i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi", tj. On ih je izveo da to posvjedoče, govoreći Mu i svojim stanjem i riječima. Jer, to svjedočenje nekada bude riječima - npr.: Oni će reći: "Mi to priznajemo na svoju štetu." (6:130), a nekada stanjem - npr.:

[Boots]

"Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije graditi, kad sami priznaju da su nevjernici" (9:17), tj. u ovom slučaju njihovo stanje to svjedoči protiv njih, a ne njihove riječi. U tom su smislu i riječi Uzvišenog: "...i doista je sam on tome svjedok."(100:7) Prema tome, njihove riječi koje Allah navodi:

"Jesi, mi svjedočimo", ustvari su bile svjedočenje stanjem, a ne riječima. Allah je dao da to svjedočenje bude dokaz protiv njih da su činili širk, a to opet ukazuje na to da je prirodna vjera u kojoj su stvoreni, ustvari, priznavanje samo jednog Boga. Zato Uzvišeni kaže: "...i zato da ne reknete", tj. na Kijametskom danu: "mi o ovome", tj. o vjerovanju u jednog Boga,

"...nismo ništa znali". "Ili da ne reknete: ‘Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?’"[330] "I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da bi oni došli sebi." [331]

"I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao." /175/. "A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov je slučaj kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće; a ako ga se okaniš - on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili." /176/ Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi." /177/

Abdur-Rezzak navodi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu, da je u vezi sa riječima Uzvišenog: "I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio", rekao: "To je bio jedan od Israelićana, po imenu Bel'am ibn Ba'ura." Isto predanje navodi nekolicina njih od Mensura. Drugi kažu da je to bio Sajfijj ibnu er-Rahib, a treći da je to bio jedan čovjek iz Belke, koji je znao Allahovo najveće ime. Pored toga, neki kažu da je to bio jedan čovjek iz Jemena, da mu je bilo ime Bel'am i da mu je Allah dao Svoje dokaze, pa ih je on napustio. Pleme Sekif kaže: "To je bio Umejje ibn Ebi es-Salt." To se prenosi od Ibn-Amra, a on je vjerovatno time htio reći da Umejje ibn Ebi es-Salt liči na njega.

Jer, Umejje je dobro poznavao prethodne vjerozakone i živio je i u vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, ali ipak nije povjerovao u njega, iako se susreo sa njim. On je sklopio savez sa mnogobošcima protiv Poslanika i oplakivao je mnogobošce koji su poginuli na Bedru. On je jedan od onih čiji je jezik povjerovao, ali nije srce. Jer, on je napisao lijepe stihove u slavu Boga i mudre izreke, ali mu se srce nije otvorilo prema islamu!

Što se tiče onoga na koga se odnosi ovaj ajet, najpoznatiji je stav da je to bio jedan čovjek koji je živio davno, za vrijeme Israelićana. Tako misle Ibn- Mes'ud i još neki učenjaci iz prvih generacija. Moj je stav[332] da je to bio Bel'am ibn Ba'ura i da on vodi porijeklo od Luta ibn Harana ibn Azera. Ibn-Asakir kaže: "On je poznavao Allahovo najveće ime pa je poslije napustio svoju vjeru, a spominje se i u Kur'anu. Neki čak kažu i to da mu je bilo dato i poslanstvo, pa da ga je napustio. Međutim, te su riječi apsurdne."[333]

Muhammed ibn Ishak ibn Jesar navodi od Salima Ebu en-Nadra da je on kazivao: Kada je Musa, alejhi selam, došao na prostore Ken'anaca u Šamu, Bel'amov narod dođe Bel'amu i reče mu: "Onaj Musa ibn Imran došao je sa Israelićanima da nas pobije i istjera iz naše zemlje i da je da Israelićanima. Mi smo tvoj narod i sada nemamo boravišta, a tvoja dova se prima, pa otiđi i učini dovu Allahu protiv njih!" On im na to odgovori: "Teško vama! On je Allahov poslanik i uz njega su meleki i vjernici, pa kako ću činiti dovu protiv njih, pogotovu što ja znam od Allaha ono što znam?" Međutim, oni su bili uporni, sve dok ga nisu naveli na iskušenje kojem je on podlegao. Tako se on uputio prema brdu Husban, sa kojeg se vidio logor Israelićana.

I, kada se popeo na to brdo i ugledao logor Musaa i Israelićana, počeo je učiti dovu protiv njih. Međutim, kada god bi htio činiti dovu da ih zadesi neko zlo, Allah bi dao da mu jezik izgovara riječi protiv svog naroda. Isto tako, kada god bi htio činiti dovu u korist svoga naroda, On bi dao da mu jezik govori u korist Israelićana. Tada mu njegov narod reče: "Jesi li svjestan, Bel'ame, šta radiš? Pa ti činiš dovu u njihovu korist, a na našu štetu!" On im odgovori: "Ali, ja tu ne mogu ništa!" Dakle, Allah ga je primorao da tako govori.

Zatim je on rekao: "Sada sam izgubio i ovaj i onaj svijet i ostalo mi je još samo da upotrijebim varku i lukavštinu. Zato ću vam predložiti slijedeću varku: Nagizdajte svoje žene i dajte im trgovačke robe, pa ih onda pošaljite u israelićanski logor da je prodaju. Ali, recite im da se bilo koja od njih poda - ukoliko je htjedne neki Israelićanin - jer ćete ih pobijediti ako samo jedan od njih učini blud." Oni tako i urade, pa njihove žene uđu u logor Israelićana. Jedna od tih Ken'anki naiđe pored jednog od israelićanskih velikana. Kada ju je ugledao, ona mu se dopadne, pa on ustane, uzme je za ruku i ode sa njom do Musaa, te mu kaže: "Ja mislim da ćeš ti reći da mi je ovo haram i da joj se ne približavam?" Musa mu odgovori: "Da, ona ti je haram." A on onda kaže Musau: "Tako mi Allaha, u ovome te neću poslušati!" Zatim je uvede u svoj šator i počne činiti blud sa njom. Tada Allah Uzvišeni pošalje kugu na Israelićane. U tom momentu Fenhas ibn Eleazar ibn Harun, koga je Musa odredio za glavnog među njima, bio je odsutan. Kada se on vratio, kuga je već harala među njima.

Tada mu je rečeno šta se desilo, pa on uzme svoje koplje, koje je bilo sve od željeza, uđe u taj šator i zatekne ih kako čine blud. On ih oboje probode kopljem i izađe napolje, noseći ih na koplju i govoreći: "Allahu moj, ovako mi postupamo sa onim ko je Tebi neposlušan!" Zatim je kuge nestalo, a broj onih koji su od nje stradali već je bio sedamdeset hiljada. O tom Bel'amu ibn Ba'ura Allah je objavio :

[Boots]

"I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio..." pa sve do Njegovih riječi: "...da bi oni razmislili".

Uzvišeni kaže: "Njegov je slučaj kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš - on opet dahće", tj. on je u svojoj zabludi i upornosti u njoj poput psa, jer pas uvijek dahće, bez obzira na to da li ga tjeraš ili ga uopće ne diraš. Tako Bel'amu nije koristilo ni ako se pozove u vjerovanje, ni ako se ne pozove. Dakle, njemu nije koristio ni jedan od ta dva slučaja: bilo da mu se upućuju savjeti i da se poziva u vjeru, bilo da se to uopće ne radi. Tako Uzvišeni kaže:

"...doista je svejedno, opominjao ih ti ili ih ne opominjao - oni neće vjerovati". (2:6)

Zatim Uzvišeni kaže: "...zato kazuj događaje da bi oni", tj. Israelićani i ostali narodi, "...razmislili", tj. da bi oni razmislili o tome šta je uradio Bel'am i kako ga je Allah odveo u zabludu i udaljio od Svoje milosti. On je to uradio zato što je Bel'am Allahovu blagodat koju mu je On dao podučivši ga Svome najvećem imenu - kojim, kada se od Njega zatraži On dadne i kada se od Njega zamoli, On ispuni molbu - iskoristio u neposlušnosti prema svome Gospodaru. Štaviše, on je tim imenom činio dovu protiv robova Milostivog i vjernika, koji su u to vrijeme slijedili Njegovog roba i poslanika Musaa, alejhi selam Zato Uzvišeni kaže:

"...da bi oni razmislili", tj. da bi kurejševićki mnogobošci, kojima je putem Kur'ana saopćen slučaj Bel'ama, pripazili i uzeli pouku iz onoga što se njemu desilo. Jer oni, tj. Arapi mnogobošci i njihovi savremenici jevreji dobro poznaju Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kao što poznaju i svoju djecu. Zato su oni najpreči od svih ljudi da ga slijede, pomognu i podrže. A one od njih koji ne povjeruju u Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, te sakriju i ne prihvate njegovu najavu u Tevratu, Allah će poniziti i na ovom svijetu i na ahiretu.

Zatim Uzvišeni kaže:

"Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze", tj. loš su primjer ljudi koji poriču Allahove dokaze. Oni se ovdje porede sa psima, kojima je jedina preokupacija jelo i strast. Dakle, onaj ko ne slijedi znanje i uputu a povodi se samo za svojom strašću i prohtjevima, postaje sličan običnom psu - a kako je to loš primjer! Zatim Uzvišeni kaže: "...oni zlo čine sami sebi", tj. nije im Allah učinio zlo, nego su ga oni sami sebi učinili, time što nisu htjeli prihvatiti slijeđenje upute i što su se priklonili svijetu iskušenja, te slijede samo svoju strast.

"Kome Allah ukaže na pravi put - bit će na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj će izgubljen biti." /178/

Ovdje Uzvišeni kaže: Koga Allah uputi niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On odvede u zabludu, taj je sigurno propao, izgubljen i zalutao. Ono što Uzvišeni hoće - to i bude, a ono što On neće - to ne može ni biti. Zato se kaže u hadisu koji prenosi Ibn-Mes'ud: /338/ "Zahvala pripada samo Allahu. Njega hvalimo i od Njega pomoć, uputu i oprost tražimo. Allahu se utječemo od zla nas samih i od naših loših djela. Koga Allah uputi - niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludu odvede, niko ga ne može uputiti..." Ovaj hadis u cijelosti navode: Ahmed, autori Sunena /Ebu-Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ibn-Madže/ i drugi.

"Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvataju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni." /179/

Uzvišeni kaže: "Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili", tj. Mi smo ih pripremili za njega, pa oni rade ono što džehenemlije rade. Allah je Uzvišeni prije nego što su oni stvoreni znao šta će oni raditi,[334] pa je to zapisao kod Sebe u Knjigu, pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju. Tako se prenosi u hadisu koji navodi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Amra: Allahov Poslanik sallAllahu ‘alejhi we sellem rekao je: /339/ "Allah je odredio stvorenjima njihove sudbine pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju, a Njegov je Arš tada bio na vodi." Inače, pitanje sudbine opširno je i ovdje nije mjesto da ga izlažemo. Zatim Uzvišeni kaže:

"...oni srca imaju, a njima ne shvaćaju, oni oči imaju, a njima ne vide, oni uši imaju, a njima ne čuju", tj. oni ne koriste kako treba te organe, koje je Allah dao da budu sredstvo upute. U tom smislu, Uzvišeni kaže: "Gluhi, nijemi i slijepi - oni ništa ne shvaćaju."(2:171) Ustvari, oni su bili gluhi, nijemi i slijepi samo za uputu - kao što kaže Uzvišeni:

"ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima". (22:46) Zatim On kaže: "oni su kao stoka", tj. oni koji ne čuju i ne shvaćaju istinu i koji ne vide uputu, oni su kao stoka koja luta i koja ta čula koristi samo za zadovoljenje dunjalučkih potreba. Ta stoka čuje glas pastira, ali ne razumije šta joj se govori. Zato On za njih kaže da su oni: "čak i gori" od životinja. Jer, životinje se nekada i odazovu svome pastiru, iako ne razumiju njegov govor. Tako one, bilo same od sebe bilo treniranjem, rade ono zbog čega su stvorene. Za razliku od njih, iako je stvoren da obožava Allaha i vjeruje da je samo On Bog, kafir ne vjeruje u Allaha i čini Mu širk. Zato je čovjek koji je pokoran Allahu bolji od meleka, a onaj ko Ga ne vjeruje gori od životinja. Zbog toga Uzvišeni kaže:

[Boots]

"oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni."

"Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena - kako budu radili, onako će biti kažnjeni!" /180/

Od Ebu-Hurejrea, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao:/340/ "Allah ima devedeset devet imena; jedno manje od stotinu. Ko ih bude izgovarao (i radio po njima), ući će u Džennet. Allah je neparan i On voli nepar." Ovaj hadis Buharija i Muslim navode u svojim Sahihima, a Buharija ga navodi i u drugoj verziji. Tirmizi ga navodi od Šuajba sa sličnim senedom, s tim što nakon riječi: "i On voli nepar", dodaje: /341/ "Allah je Onaj osim Koga drugog boga nema, Blagi, Svemilosni, Vladar, Sveti, od mahana čisti, Koji potvrđuje obećanje i daje sigurnost, Koji sve pazi i prati, Snažni, Silni, Uzvišeni, Tvorac, Koji divno stvara, Koji likove daje, Koji mnogo prašta, Koji savladava, Koji mnogo poklanja, Koji obilno nafaku daje, Koji rješava i otvara, Koji zna, Koji steže i pruža, Koji spušta i diže, Koji uzdiže i ponižava, Koji čuje, Koji vidi, Sudac, Pravedni, Dobri, o svemu obaviješteni, Blagi, Veliki, Koji prašta, Koji je zahvalan, Visoki, Veliki, Koji čuva, Koji pazi i izdržava, Koji obračun vodi, Veličanstveni, Plemeniti, Koji pazi na svaku kretnju, Koji molbe prima, Koji milošću i znanjem sve obuhvata, Mudri, Koji voli, Slavljeni, Koji proživljuje, Koji je svemu svjedok, Vrhovna Istina, Koji se stara i brine, Jaki, Čvrsti, Zaštitnik, Hvaljeni, Koji i sitnice obuhvata i broj im zna, Koji iz početka stvara i poslije smrti u život vraća, Koji život i smrt daje, Živi, Koji sve izdržava, Imućni, Slavni, Jedan, Jedini, Kome se svako obraća, Moćni, Koji sve može, Koji unapređuje i zapostavlja, Prvi i Posljednji, Jasni i Skriveni, Koji upravlja, Preuzvišeni, Dobročinitelj, Koji pokajanje mnogo prima, Osvetnik, Koji prašta, Samilosni, Vlasnik svake vlasti i carstva, kome pripada veličanstvo i čast, Koji pravdu dijeli, Koji sakuplja, Bogati, Koji bogatstvo daje, Koji sprečava i otklanja, Koji stvara štetu i korist, Svjetlo, Koji upućuje na pravi put, Besprimjerni Tvorac iz ništa, Vječni, Nasljednik, Koji upućuje na potrebe i koristi, Strpljivi." Zatim Et-Tirmizi kaže: Ovo je garib hadis, a putem nekoliko seneda prenosi se od Ebu-Hurejrea. Koliko mi znamo, samo se u ovoj verziji nabrajaju Allahova lijepa imena. Ibn-Hibban ga, također, navodi u svom Sahihu, preko Safvana.

Zatim, treba znati da Allahovih lijepih imena nije samo devedeset devet. Za to imamo dokaz u hadisu koji prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Mes'uda, radijAllahu anhu: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: /342/ "Koga god zadesi kakva briga i žalost, pa kaže: Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje. Moj je život u Tvojoj ruci, Tvoj sud za mene važi i sprovodi se, Tvoja odredba za mene je pravedna, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si u Svojoj Knjizi objavio, ili kojem si ikoga od Svojih stvorenja naučio, ili koje si u Svom tajnom znanju zadržao, da učiniš veličanstveni Kur'an proljećem srca moga i svjetlom grudi mojih, i da njime odstraniš žalost moju i odbiješ brige moje! - Allah će mu odstraniti žalost i brigu i dati mu izlaz iz te situacije." Na to neko reče: "Allahov Poslaniče, hoćemo li naučiti te riječi?" A on odgovori: "Svakako, ko god ih čuje treba ih naučiti."

Uzvišeni kaže: "a klonite se onih koji iskreću Njegova imena." Katade kaže: tj. koji Mu pripisuju svakakva imena. A riječ u svojoj osnovi u arapskom jeziku znači: skretanje od onog što se naumi i iskrivljavanje.

"A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude." /181/ "A one koji Naše riječi poriču Mi ćemo malo - pomalo, a da oni neće ni znati, u propast voditi." /182/ "I davat ću im vremena; obmana je Moja, doista žestoka." /183/ "Pa zašto oni ne razmisle da njima poslani poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje." /184/ I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kur'an vjerovati?". /185/ "Koga Allah u zabludu stavi, niko ga ne može na pravi put uputiti! On će ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju." /186/

Uzvišeni kaže: "A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude." Ima više hadisa koji ukazuju na to da se ovdje misli na sljedbenike Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem

"...i koji prema njoj pravedno sude", tj. pravedno rade i donose presude. U Sahihima Buharije i Muslima se navodi se od Muavije ibn Ebi-Sufjana, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao:/343/ "Jedna grupa moga ummeta stalno će biti na istini - neće im naštetiti oni koji ih budu ometali i suprotstavljali im se - sve do Smaka svijeta", a u drugoj verziji stoji: "...sve dok ne dođe Allahova odredba oni će biti u tom stanju".

Zatim Uzvišeni kaže: "A one koji Naše riječi poriču Mi ćemo malo - pomalo, a da oni neće ni znati, u propast voditi." To znači: On će njima otvoriti vrata nafake i dati udobnost u životu na dunjaluku, tako da će ih to zavesti, a mislit će da ispravno postupaju. U tom smislu Uzvišeni kaže:

"I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji je činio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!"(6:44,45) Zato Uzvišeni kaže: "I davat ću im vremena", tj. dat ću da potraje stanje u kojem se nalaze, "obmana je Moja, doista žestoka." odnosno jaka i opasna.

[Boots]

Zatim Uzvišeni kaže: "Pa zašto oni ne razmisle", tj. oni koji Naše riječi poriču,

"da njima poslani poslanik", tj. Muhammed, sallAllahu ‘alejhi we sellem "nije lud;" tj. nije on lud, nego je on istinski Allahov Poslanik i on poziva Istini.

"on samo otvoreno opominje", što je sasvim jasno svakom pametnom i razumnom čovjeku. Katade kaže: "Ibn-Deame ispričao nam je: "Kada je Allahov Vjerovjesnik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, na brdu Safa pozvao Kurejšije, počeo ih je pozivati po ograncima plemena: ‘O sinovi toga i toga, o sinovi toga i toga.’ Zatim ih je upozorio na Allahovu moć i kaznu, pa je jedan od njih rekao: ‘Zaista vam je rođak lud! Mogao bi galamiti do zore!’ To je bio povod da Allah Uzvišeni objavi ovaj ajet."

Zatim Uzvišeni kaže:"I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio", tj. zašto oni koji poriču Naše riječi ne pogledaju u Allahovo carstvo i u ono što je On stvorio, da bi razmislili i uzeli pouku iz toga, da bi shvatili da to pripada Onome Kome nema sličnog ni ravnog, pa da povjeruju u Njega kao jedinog Boga i prihvate i slijede Njegovog Poslanika, te da pripaze na približavanje smrtnog časa - kako ne bi propali kao nevjernici i dospjeli u bolnu Allahovu kaznu.

Zatim Uzvišeni kaže: "Pa u koje će riječi, ako ne u Kur'an vjerovati?", tj. nakon Poslanikovog, sallAllahu ‘alejhi we sellem, upozorenja i najave kazne koju im je objavio od Allaha Uzvišenog, kojem će upozorenju oni povjerovati, ako neće ovim riječima koje im Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, objavljuje? Zatim Uzvišeni kaže:

"Koga Allah u zabludu stavi, niko ga ne može na pravi put uputiti! On će ih ostaviti da u nevjerstvu svojem lutaju." Tj. koga Allah Uzvišeni kazni za njegovo nevjerovanje tako što ga odvede u zabludu - nakon što mu se objavio i upozorio ga - njega neće moći uputiti niko, bez obzira na to ko je taj.

Pitaju te o Smaku svijeta: kada će se zbiti. Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći." Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna." /187/

Uzvišeni kaže: "Pitaju te o Smaku svijeta." Ovaj je ajet objavljen zbog Kurejšija, koji su pitali kada će se desiti Smak svijeta, ne vjerujući da će se to ikada desiti i smatrajući to lažnim. U tom smislu Uzvišeni kaže:

A oni govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?!" (67:25) Zatim Uzvišeni kaže: "kada će se zbiti", odnosno kada će se dogoditi.

Reci: "To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti", tj. znanje o tome kod Allaha je i On zna kada će se Smak svijeta desiti. Mimo Njega to ne zna niko, pa čak ni Njemu bliski meleki ili odabrani poslanici. Zato Uzvišeni kaže:

"...a težak će biti nebesima i Zemlji", odnosno, znanje o njemu je teško stanovnicima i nebesa i Zemlje. Ono je skriveno, pa niko od njih ne zna kada će se on desiti.

"sasvim neočekivano će vam doći". Tj. on će doći iznenada i zateći svakog u svom poslu, trgovini i tome slično. Muslim u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea: /344/ "Kada bude nastupao Smak svijeta, jedan čovjek će musti devu, pa neće uspjeti posudu sa mlijekom donijeti do svojih usta, a Smak svijeta će nastupiti. Zatim, dva će čovjeka biti zabavljena kupovinom, odnosno prodajom odjeće, pa to neće uspjeti obaviti, jer će Smak svijeta već nastupiti..."

Zatim Uzvišeni kaže: "Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš", tj. kao da znaš kada će se desiti, a Allah je znanje o tome sakrio od Svojih stvorenja. Zato On kaže:

Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna." Zbog toga je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, odgovorio Džibrilu, alejhi selam, kada ga je on pitao o Smaku svijeta:/345/ "...Upitani o tome ne zna ništa više od onog ko pita...", tj.: Ja ništa više od tebe ne znam kada će se on desiti, niti iko zna više od nekog drugog o tome. Zatim je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, proučio ajet: "Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti..."(31:34) Dakle, ovaj Vjerovjesnik, koji nije znao čitati ni pisati, prvak i pečat svim poslanicima,

Muhammed, sallAllahu ‘alejhi we sellem, poslanik milosti i tevbe, poslanik koji je navijestio strašne događaje pred Smak svijeta, posljednji u nizu među poslanicima, poslije kojeg će ljudi biti proživljeni – pored toga što je, kako je utverđeno u Buharijnom Sahihu preko Enesa i Sehla ibn Sa'da, radijAllahu anhu, rekao: /346/ "Ja i Smak svijeta poslani smo kao ova dva prsta", pa je sastavio kažiprst i srednji prsti pored svega toga, Allah mu je naredio da kaže da samo Uzvišeni zna kada će se desiti Smak svijeta, kada ga neko o tome bude pitao. Tako Uzvišeni kaže:

[Boots]

Reci: "To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna."

Reci: "Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju." /188/

Ovdje Allah Uzvišeni naređuje Poslaniku da stvari prepusti Njemu, te da kaže da on ne zna šta će se desiti u budućnosti i da je o tome upoznat samo onoliko koliko ga je Allah upoznao. Tako Uzvišeni u drugom ajetu kaže: "On gajb poznaje i On gajb Svoj ne otkriva nikome." (72:26) Zatim Uzvišeni kaže Poslaniku da rekne:

"A da poznajem gajb, stekao bih mnoga dobra", tj. da poznajem gajb, prije nego što bih nešto prodao znao bih da li ću na tome zaraditi, pa bih prodavao samo ono na čemu bih imao dobru zaradu, i tako ne bih bio siromašan. Tako ove riječi tumači Ibn-Abbas, a Ibn-Džerir i još neki kažu da one znače: Da poznajem gajb, ja bih se u rodnim godinama pripremio za godine suše i ublažio bih skupoću. Zatim Uzvišeni kaže:

"a zlo bi bilo daleko od mene"; tj. ja bih izbjegao zlo prije nego što se i dogodi. Zatim Uzvišeni kaže Poslaniku da kaže da on samo donosi opomene i radosne vijesti, tj. opomene za kaznu nevjernicima, a radosne vijesti o Džennetu vjernicima. U tom smislu Uzvišeni također kaže:

"Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopus-tljive opomenuo."(19:97)

"On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: ‘Ako nam daruješ zdrava potomka, bit ćemo, doista, zahvalni!’" /189/ "I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjednačili druge s Njim u onome što im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" /190/

Ovdje Uzvišeni govori da je on sav ljudski rod stvorio od Adema, alejhi selam; od njega je stvorio njegovu ženu Havu, pa su onda oni izrodili ljudski rod. U tom smislu Uzvišeni također kaže:

"O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji."(49:13) Pored toga, On kaže:

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao."(4:1) Zatim, u ovom časnom ajetu Uzvišeni kaže:

"a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri", tj. da bude prisan sa njom i smiri se uz nju. Uzvišeni također kaže:

"I jedan je od dokaza Njegovih to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost..." (30:21) Ni između koga nema tolike prisnosti kao između supružnika. Zato Uzvišeni navodi da sihirbaz svojom spletkom možda i uspije rastaviti muža od žene. "I kada je on nju obljubio", tj. kada je imao odnos sa njom,

"ona je zanijela lahko breme". Ono je lahko u početku trudnoće, pa žena ne osjeća bol od njega. Ono je tada kap sjemena, pa ugrušak, pa gruda mesa.

Zatim Uzvišeni kaže: "i nosila ga"; Mudžahid to tumači: i ustrajala u njegovom nošenju. "a kad joj je ono otežalo", tj. kada joj je postalo teško nositi ga,

"njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: ‘Ako nam daruješ zdrava potomka’", odnosno lijepog sina. Oni su se pobojali da im se ne bi rodila životinja. A Hasan Basri to tumači: Ako nam daruješ sina,

"bit ćemo, doista, zahvalni!" "I kad im je On darovao zdrava potomka, njih dvoje su izjednačili druge s Njim u onome što im On daje - a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!" Tumačeći ovaj ajet, mufesiri navode neka predanja i hadise, koji su, ustvari, predanja kitabija, a Allah opet najbolje zna. Sva ona govore o tome da su Adem i Hava bili to dvoje koje su Allahu činili širk...!! Mi ćemo ovdje navesti samo jedno od tih predanja, onako kako ga navodi Ibn Ebi- Hatim od Ubejj ibn Ka'ba: "Kada je Hava zatrudnjela, šejtan joj je prišao i rekao: ‘Budi meni pokorna, pa će ti dijete biti zdravo. Daj mu ime Abdul-Haris.’ Ona to nije učinila. I kada je rodila, dijete joj je umrlo. Kada je ponovo zatrudnjela šejtan joj ponovi isto, ali to ona opet ne učini. I kada je treći put zatrudnjela, šejtan joj priđe i kaže: ‘Ako mi budeš pokorna, dijete će ti biti zdravo, a ako ne budeš - ono će se pretvoriti u životinju." Tako je on njih dvoje uplašio, pa su ga poslušali." Međutim, mi smatramo da se ovi ajeti ne odnose na Adema i Havu,[335] nego na mnogobošce među Ademovim potomcima. Zato Allah Uzvišeni kaže:

[Boots]

"a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!"[336] To je stav Hasana Basrije, a i mi ga dijelimo. Zatim on kaže: "To što su Adem i Hava ovako spomenuti jeste prelaženje sa konkretnih osoba na ljudsku vrstu." Slično tome, Uzvišeni kaže:

"Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da one pogađaju šejtane" (67:5) - a poznato je da sjajne zvijezde kojima je ukrašeno nebo nisu baš te kojima se šejtani gađaju. I ovdje se radi o prelaženju sa pojedinih stvari na njihovu vrstu, za što ima još primjera u Kur'anu - a Allah opet najbolje zna.

"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni", /191/ "i koji im ne mogu pomoći niti mogu pomoći sebi?" /192/ "A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili šutjeli." /193/ "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!" /194/ "Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite", /195/ "moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine." /196/ "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći." /197/ "A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." /198/

Ovdje Allah kori mnogobošce koji pored Njega obožavaju neka Njegova stvorenja, koja ništa ne mogu uraditi: naštetiti, koristiti, gledati, čuti, niti pomoći onima koji ih obožavaju. Ta su stvorenja obična materija, koja nema duše, niti se može kretati. Oni koji ih obožavaju bolje od njih čuju i vide i jači su od njih. Zato On kaže:

"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni", tj.: zar Mu smatrate ravnim ono što samo ne može ništa stvoriti, nego su čak i njega drugi napravili? U tom je smislu Ibrahim, alejhi selam, rekao: "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?"(37:95) Zatim Uzvišeni kaže: "...i koji im ne mogu pomoći", tj. onima koji ih obožavaju, "..niti mogu pomoći sebi?", tj. niti same sebe mogu zaštititi od onih koji im hoće naštetiti? Tako je Ibrahim, alejhi selam, porazbijao kipove svoga naroda, srozavši ih na taj način dokraja. O tome Uzvišeni kaže: "i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući". (37:93) Tako su radili i Muaz ibn Amr ibn el-Džumuh i Muaz ibn Džebel, radijAllahu anhu, dvojica mladića koji su primili islam kada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, došao u Medinu. Oni bi noću nasrtali na kipove mnogobožaca, razbijali ih, uništavali i davali ih udovicama kao drvo za ogrjev - da bi njihovi sunarodnici uzeli pouku iz toga. Muazov otac, Amr ibnul-Džumuh, imao je jednog kipa, kojem se klanjao i kojeg je uljepšavao mirisima. A njih dvojica bi došli navečer, pa ga izvrnuli naglavačke i uprljali ga izmetom. Zatim bi ga Amr oprao i namirisao, te ostavio kod njega mač i rekao mu: "Brani se!" Oni bi opet uradili isto što i prije, a i on bi ponovio svoj postupak. Tako su radili sve dok oni jednom nisu uz tog kipa svezali jednog mrtvog psa, pa ih oboje bacili u obližnji bunar. Kada je Amr ibn el - Džumuh došao i to ugledao, shvatio je da pogrešno vjeruje, pa je primio Islam. Bio je dobar musliman, a pao je kao šehid na Uhudu - neka je Allah zadovoljan sa njim a neka da da i on bude zadovoljan sa Allahom, i neka mu za prebivalište dodijeli najviše stepene Dženneta!

Zatim Uzvišeni kaže:"A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati." Značenje ovih riječi slično je Ibrahimovim riječima koje je uputio svome ocu:

"zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?" (19:42) Zatim On kaže da su oni kojima se oni klanjaju robovi, odnosno stvorenja, kao i oni. Zatim Uzvišeni kaže:

Reci: "Zovite božanstva vaša...", odnosno, pozovite ih u pomoć protiv mene i sve svoje napore uložite, ne odugovlačeći sa mnom ni jednog trenutka,

"moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj pomagač, Njemu se priklanjam, On je zaštitnik i moj i svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu. Zatim Uzvišeni kaže: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", tj. oni koje vi pored Allaha obožavate,

"ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći." Zatim Uzvišeni kaže:

"A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." Ove su riječi slične Njegovim riječima:

"Ako im se molite, ne čuju vašu molbu."(35:14) U riječima Uzvišenog: "vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." On kaže:

[Boots]

"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni", tj.: zar Mu smatrate ravnim ono što samo ne može ništa stvoriti, nego su čak i njega drugi napravili? U tom je smislu Ibrahim, alejhi selam, rekao: "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?"(37:95) Zatim Uzvišeni kaže: "...i koji im ne mogu pomoći", tj. onima koji ih obožavaju, "..niti mogu pomoći sebi?", tj. niti same sebe mogu zaštititi od onih koji im hoće naštetiti? Tako je Ibrahim, alejhi selam, porazbijao kipove svoga naroda, srozavši ih na taj način dokraja.

O tome Uzvišeni kaže: "i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući". (37:93) Tako su radili i Muaz ibn Amr ibn el-Džumuh i Muaz ibn Džebel, radijAllahu anhu, dvojica mladića koji su primili islam kada je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, došao u Medinu. Oni bi noću nasrtali na kipove mnogobožaca, razbijali ih, uništavali i davali ih udovicama kao drvo za ogrjev - da bi njihovi sunarodnici uzeli pouku iz toga. Muazov otac, Amr ibnul-Džumuh, imao je jednog kipa, kojem se klanjao i kojeg je uljepšavao mirisima. A njih dvojica bi došli navečer, pa ga izvrnuli naglavačke i uprljali ga izmetom. Zatim bi ga Amr oprao i namirisao, te ostavio kod njega mač i rekao mu: "Brani se!" Oni bi opet uradili isto što i prije, a i on bi ponovio svoj postupak. Tako su radili sve dok oni jednom nisu uz tog kipa svezali jednog mrtvog psa, pa ih oboje bacili u obližnji bunar. Kada je Amr ibn el - Džumuh došao i to ugledao, shvatio je da pogrešno vjeruje, pa je primio Islam. Bio je dobar musliman, a pao je kao šehid na Uhudu - neka je Allah zadovoljan sa njim a neka da da i on bude zadovoljan sa Allahom, i neka mu za prebivalište dodijeli najviše stepene Dženneta!

Zatim Uzvišeni kaže:"A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati." Značenje ovih riječi slično je Ibrahimovim riječima koje je uputio svome ocu:

"zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?" (19:42) Zatim On kaže da su oni kojima se oni klanjaju robovi, odnosno stvorenja, kao i oni. Zatim Uzvišeni kaže:

Reci: "Zovite božanstva vaša...", odnosno, pozovite ih u pomoć protiv mene i sve svoje napore uložite, ne odugovlačeći sa mnom ni jednog trenutka,

"moj je zaštitnik Allah, Koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine". Tj. Allah je meni dovoljan i dostatan, na Njega se oslanjam, On je moj pomagač, Njemu se priklanjam, On je zaštitnik i moj i svakog dobrog vjernika, i na dunjaluku i na ahiretu. Zatim Uzvišeni kaže: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", tj. oni koje vi pored Allaha obožavate,

"ne mogu ni vama, a ni sebi pomoći." Zatim Uzvišeni kaže:

"A kad ih zamolite da vas upute na pravi put, oni ne čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." Ove su riječi slične Njegovim riječima:

"Ako im se molite, ne čuju vašu molbu."(35:14) U riječima Uzvišenog: "vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide." On kaže:

"kao da te gledaju", to znači: oni te dočekaju vještačkim očima: izgleda kao da te vide, a to je ustvari obična materija. Oni ne vide, jer su to samo kipovi, napravljeni od kamena, drveta ili nečeg drugog. Za razliku od toga, Es-Suddi smatra da se ove riječi odnose na mnogobošce. Međutim, prvi stav je ispravniji. (A ja, Nesib, kažem: Kada se govori o nakani Allaha Uzvišenog, možda je ipak najispravnije to da On o kipovima govori kao o razumnim bićima: "vidiš ih kao da te gledaju", aludirajući na osobe koje mnogobošcima ti kipovi predstvaljaju. To su, ustvari, bili dobri i pobožni ljudi, pa su mnogobošci te kipove napravili prema njihovom izgledu i nazvali ih njihovim imenima.

I kada se oni obraćaju tim kipovima, oni se ustvari obraćaju tim dobrim ljudima, koje su uzeli za posrednike između njih i Allaha Uzvišenog. Oni se nikada nisu obraćali baš tom kamenu i drvetu, jer su bili svjesni da su ih oni svojim rukama napravili i da oni ne čuju i ne vide. Oni su se tim kipovima obraćali kao da su to, ustvari, oni dobri ljudi, misleći da će ih oni približiti Allahu. Zato Uzvišeni o njima govori kao da su to razumna bića, od početka ajeta: "A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate", pa sve do Njegovih riječi: "ali oni ne vide", itd.) A Allah Uzvišeni najbolje zna.

"Ti sa svakim - lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!" /199/ "A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna." /200/