Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Araf
#11
"Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, On doista ne voli one koji svaku mjeru prelaze." /55/"I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova doista blizu onih koji dobra djela čine." /56/

Ovdje Uzvišeni i Slavljeni napućuje Svoje robove da Mu se obraćaju, što im je dobro i za dunjaluk i za ahiret: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome", tj. ponizno i skromno, tiho i skrušenog srca, kao što kaže Uzvišeni:

"I spominji Gospodara svoga u sebi."(7:205) A u Sahihima Buharije i Muslima prenosi se od Ebu-Musa el-Eš'arije, da je rekao: Ljudi su podigli glasove čineći dovu, pa im Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, reče: (300) "O ljudi, obuzdajte se, jer Onaj Koga dozivate nije gluh niti daleko! Onaj Koga dozivate blizu je i On čuje." Ibn-Džerir riječ "ponizno" tumači kao: skrušeno i pokorno, a riječi "i u sebi" kao: skrušenih srca i sa čvrstim uvjerenjem da je On jedan i da je On Gospodar, i da to bude između vas i Njega, a ne naglas i radi ljudi. Hasan kaže: "Kada je Allah spomenuo dobrog vjernika sa čijim je postupcima zadovoljan, On je rekao:

‘Kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo.’"(19:3) A Ibn-Džurejdž kaže: "U dovi je pokuđeno podizati glas i glasno uzvikivati, a naređeno je biti skrušen i smiren."

"On doista ne voli one koji svaku mjeru prelaze." Na ove riječi Ibn-Abbas dodaje: ni u dovi, a ni u nečemu drugom. A Ahmed navodi od oslobođenog Sa´dovog roba, da je Sa´d rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako kaže: "Neki ljudi će pretjerivati u dovi" - a u drugoj verziji stoji: "...pretjerivat će u čišćenju i dovi" - Zatim je proučio ajet: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome..." i rekao: Dovoljno ti je da kažeš: "Allahu moj, molim Te za Džennet i za riječi i djela koja njemu približavaju, a utječem Ti se od Vatre i od riječi i djela koja njoj približavaju." Ovaj hadis navodi i Ebu-Davud.

"I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen." Uzvišeni zabranjuje činjenje nereda i štete na Zemlji nakon što je uređena. Jer, ako su stvari postavljene u red, pa onda dođe do nereda, najgore će biti upravo ljudima. Zato to Uzvišeni zabranjuje, a naređuje da se Njemu čini ibadet, dova i da Mu se bude skrušen i ponizan. Tako On kaže:

"...a Njemu se molite sa strahom i nadom"; tj. strahujući od Njegove žestoke kazne i nadajući se Njegovoj obilnoj nagradi.[308] Zatim Uzvišeni kaže:

"...milost Allahova doista je blizu onih koji dobra djela čine", tj. zaista je Njegova milost pripremljena i čeka dobročinitelje, koji slijede Njegova naređenja i klone se Njegovih zabrana. Uzvišeni je ovdje upotrijebio izraz "blizak", a ne izraz "bliska", zato što pod izrazom "milost" podrazumijeva riječ "sevap". Druga mogućnost je zato što se riječ milost odnosi na Allaha - ali je prvo mišljenje ispravnije - a Allah opet najbolje zna.

"On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njeg kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti, opametite se!" /57/ "U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju." /58/

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo da je On Stvoritelj nebesa i Zemlje i da On svime upravlja i određuje, i nakon što je ukazao na to da se samo Njemu dova treba činiti - jer je On svemoćan - On upozorava na to da je On Taj Koji daje opskrbu i da će On proživiti mrtve na Kijametskom danu. Tako Veličanstveni kaže: "On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest." To je slično Njegovim riječima:

"Jedan je od dokaza Njegovih to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti." (30:46) A riječima Uzvišenog: "milosti Svoje"; misli se na kišu. On također kaže:

"On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu, i rasprostire blagoslov Svoj; On je Zaštitnik pravi i jedini dostojan hvale."(42:28) Zatim, Uzvišeni kaže: "...a kad oni pokrenu teške oblake", tj. kada vjetrovi potjeraju oblake teške zbog velike količine kiše u njima, oni budu crni i kreću se nisko iznad zemlje. A riječi Uzvišenog: "Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo", tj. prema mrtvoj i sasušenoj zemlji - poput su Njegovih riječi: "Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo." (36:33) Zato Uzvišeni kaže:
Odgovori
#12
"...i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživiti", tj. onako kako oživljavamo zemlju nakon njenog mrtvila, tako ćemo oživiti i tijela nakon što struhnu. Na Kijametskom danu Allah će spusiti kišu sa neba koja će četrdeset dana padati na Zemlju, pa će se iz nje podići tijela u kaburovima, kao što sjeme klija u zemlji. Na mnogim mjestima u Kur´anu Allah ovako za Kijametski dan navodi primjer oživljavanja mrtve zemlje. Zato Uzvišeni i kaže: "...opametite se!"

Riječi Uzvišenog: "U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova", znače: bilje iz plodne zemlje raste brzo i lijepo. Slično tome Veličanstveni kaže:

"...i učini da uzraste lijepo". (3:37) Za riječi Uzvišenog: "...a u neplodnom tek s mukom", Mudžahid i još neki kažu da se odnose na neobrađenu i njoj sličnu zemlju. A Ibn-Abbas kaže: "Ovim primjerom Allah ukazuje na vjernika i nevjernika."

"Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, pa im je on govorio: ‘O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!’" /59/ "A glavešine naroda njegova su odgovarale: ‘Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.’" /60/"A on je govorio: ‘O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova"; /61/"poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono što ne znate vi.’" /62/

Izuzev poslanika koji su ubijani, ni jedan drugi poslanik nije pretrpio toliko muka od svog naroda koliko je pretrpio Nuh. Od Adema do Nuha, alejhi selam, proteklo je deset generacija, i sve su one živjele po islamu. A kipovi su se počeli obožavati postepeno: kada su pomrli neki dobri ljudi, ostali su napravili džamije na njihovim kaburovima i postavili njihove slike u njima, da bi se prisjećali njih i njihovog ibadeta i da bi ih uzimali kao uzor. Nakon nekog vremena oni na osnovu tih slika naprave kipove, pa ih, nakon još jednog perioda, počnu obožavati. A nazvali su ih po imenima tih dobrih ljudi: Vedd, Suva´, Jegus, Je´uk i Nesr. I kada je to prevršilo, Uzvišeni Allah - Kome pripada hvala i svako dobro - posla Svoga poslanika Nuha, koji ih pozva obožavanju Jedinog Allaha, Koji nema sudruga. Tako im on reče:

"O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!", tj. kazne Kijametskog dana, kada izađete pred Allaha kao mušrici. "A glavešine naroda njegova su odgovarale", tj. njihove vođe, uglednici i "Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi", jer nas pozivaš da napustimo obožavanje kipova, a mi smo i naše očeve zatekli da ih obožavaju. Ovako pokvarenjaci uvijek poštene smatraju zalutalim. O tome Uzvišeni također kaže:

"...kada ih vide, onda govore: ‘Ovi su, doista, zalutali.’" (83:32)

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova"; tj. nisam ja zalutao, nego sam ja poslanik Gospodara i Vlasnika svake stvari.

"...poslanice Gospodara svoga dostavljam vam i savjetujem vas; ja od Allaha znam ono što ne znate vi."

Poslanik treba jasno prenositi, savjetovati ljude i poznavati Allaha - do te mjere da ga niko od Allahovih stvorenja ne može dostići u tim svojstvima, kao što se vidi iz hadisa koji navodi Muslim: (302) "Na Dan Arefata Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je ashabima, koji su se tada sakupili u najvećem broju u kojem su se ikada sakupili: ‘O ljudi! Bit ćete pitani o meni, pa šta ćete reći?’ Oni rekoše: ‘Posvjedočit ćemo da si prenio i ispunio i da si nas savjetovao.’ On tada poče dizati prst prema nebu i spuštati ga prema njima, govoreći: ‘Allahu moj, posvjedoči, Allahu moj, posvjedoči!’"

"Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje, da biste se grijeha klonili i da biste pomilovani bili?" /63/ "Ali, oni su ga lažnim smatrali, pa smo spasili njega i one koji su bili uz njega u lađi, a one koji u dokaze Naše nisu vjerovali - potopili. Uistinu, oni su pravi slijepci bili." /64/

Uzvišeni kaže da je Nuh rekao svome narodu:

"Zar vam je čudno", odnosno: Nemojte se čuditi, jer nije čudno da Allah, iz Svoje milosti i dobrote, šalje objavu jednom od vas, kako bi vas on opominjao da se čuvate Allahove srdžbe i da Mu ne činite širk, "...i da biste pomilovani bili?" Zatim Uzvišeni kaže: "Ali, oni su ga lažnim smatrali", tj. bili su ustrajni u poricanju njega i samo je mali broj njih povjerovao sa njim.

"...pa smo spasili njega i one koji su bili uz njega u lađi", tj. na brodu,

"...a one koji u dokaze Naše nisu vjerovali - potopili." Slično tome, Uzvišeni kaže: "I oni su zbog grijeha svojih potopljeni."(71:25) Zatim, Uzvišeni kaže: "Uistinu, oni su pravi slijepci bili", tj. bili su slijepi naspram Istine - nisu htjeli vidjeti je i prihvatiti je. Dakle, Uzvišeni nam u ovom kazivanju govori kako je On radi Svojih prijatelja kaznio Svoje neprijatelje, a spasio poslanika i vjernike. Slično tome, On kaže: "Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše..." (40:51) To je Allahovo pravilo prema Njegovim robovima i na dunjaluku i na ahiretu: Bogobojazni će pobijediti. Ibn-Vehb prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "U toj lađi sa Nuhom spasilo se osamdeset osoba."
Odgovori
#13
"A Adu - njegova brata Huda. On je govorio: ‘O narode moj, Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?’" /65/ "Glavešine naroda njegova, koje nisu vje-rovale, odgovarale su: ‘Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista lažac.’" /66/ "A on je govorio: ‘O narode moj, nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik’; /67/ ‘dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik.’" /68/ "Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio i stvorio vas krupnog rasta. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli." /69/

Ovdje Uzvišeni kaže: Kao što smo Nuhovom narodu poslali Nuha, tako smo i Adu poslali njihovog brata Huda. Ovdje se misli na prvi Ad, odnosno na potomke Ada ibn Irema, koji su pravili nastambe na stupovima na kopnu. Allah o njima također kaže:

"Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, s Iremom, posjednicima stupova, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo" (89:6-8). Oni su ih takve pravili zato što su bili izuzetno snažni i jaki. Njihove nastambe su bile u Jemenu, u pješčanim brdima El-Ahkaf. Muhammed ibn Ishak prenosi od Ebu Et-Tufejla Amira ibn Vaila: Čuo sam Aliju kako govori jednom čovjeku iz Hadramevta: "Jesi li vidio jednu crvenu dinu prošaranu crvenkastom ilovačom, na kojoj ima puno misvak drveća i drače... u tom i tom dijelu Hadramevta? Jesi li je vidio?" On mu odgovori: "Jesam, vladaru pravovjernih. Tako mi Allaha, opisao si je kao da si je i sam vidio!" Alija reče: "Nisam, nego mi je pričano o njoj." On upita: "A šta je s njom, vladaru pravovjernih?" A on reče: "U njoj je kabur Huda, alejhi selam" Ovo predanje navodi Ibn-Džerir i ono potvrđuje da su oni živjeli u Jemenu, zato što se u njemu navodi da je Hud, alejhi selam, tamo ukopan.

"Glavešine njegova naroda, koje nisu vjerovale, odgovarale su", odnosno njihove vođe i dostojanstvenici bi odgovarali: "Mi smatramo da si ti doista neznalica i mi mislimo da si zaista lažac", tj. mi vidimo da si ti u zabludi, jer nas odvraćaš od obožavanja kipova.

A on je govorio: "O narode moj, nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik"; tj. nije tačno to što govorite, nego vam ja donosim istinu od Allaha, Stvoritelja svega što postoji.

"...dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskreni savjetnik". A prenošenje objave, savjetovanje i povjerljivost osobine su koje krase poslanike.

"Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje?" Tj. nemojte se čuditi tome što vam je jedan od vas poslan kao poslanik, da bi vas upozorio na Allahove blagodati i na susret sa Njim, nego zahvaljujte Allahu na tome.

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio", tj. sjetite se blagodati koju vam je Allah dao time što vam je dao da budete od vjernika iz Nuhovog naroda. Jer, njegov mu narod nije bio poslušan i u laž su ga utjerivali, pa je on učinio poznatu dovu protiv njih. Allah je tu dovu uslišao i uništio sve nevjernike na Zemlji.

"...i stvorio vas krupnog rasta", tj. On vam je dao da budete krupniji od drugih ljudi. Slično tome, Uzvišeni u kazivanju o Talutu kaže: "...i velikim

znanjem i snagom tjelesnom ga obdario", (2:247) "I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati", tj. Njegovi darovi koje vam je dao, "...da biste postigli ono što budete željeli", tj. da biste se spasili i Njegovom plemenitošću i dobrotom ušli u Džennet.

Oni su govorili: "Zar si nam došao zato da samo Allahu robujemo, a da napustimo one koje su preci naši obožavali? Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš!" /70/ "Već vas je snašla kazna i gnjev Gospodara vašeg!" - govorio je on. "Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!" /71/ "I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali." /72/

Ovdje Uzvišeni govori o njihovom buntu, inadu i utjerivanju u laž Huda, alejhi selam: Oni su govorili: "Zar si nam došao zato da samo Allahu robujemo...", kao što su govorili i nevjernici iz plemena Kurejš:

"Bože, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam pošalji patnju nesnosnu!" (8:32) Muhammed ibn Ishak i još neki navode da su oni obožavali kipove, od kojih su jednog zvali Samed, drugog Samud, a trećeg El-Heba. Zato im je Hud, alejhi selam, govorio: "Već vas je snašla kazna i gnjev Gospodara vašeg!", tj. zbog tih vaših riječi vi ste već zaslužili srdžbu i bijes vašeg Gospodara.

"Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali”, tj. zar vi sa mnom vodite raspravu o ovim kipovima koje ste vi i vaši preci proglasili bogovima, koji ne mogu ni naštetiti ni koristiti, a ni Allah vam nije dao naređenje ili odobrenje da ih obožavate? Zato Uzvišeni dalje kaže:

"...a o kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? Zato čekajte, i ja ću s vama čekati!" Ove su riječi upozorenje i prijetnja Huda, alejhi selam, svome narodu, pa ih je zato Uzvišeni popratio Svojim riječima:

"I Mi smo iz milosti Naše njega i one koji su uz njega bili spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali." Uzvišeni Allah na drugim mjestima u Kur´anu govori o načinu njihovog uništenja, navodeći da je On na njih poslao žestoki vjetar, koji je u prah pretvarao sve do čega god bi došao. Tako Uzvišeni i Veličanstveni u jednom drugom ajetu kaže:
Odgovori
#14
"A Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim, kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio, i vidiš li da je iko od njih ostao?" (69:6-8) Kada su se oni uzoholili i pobunili, Allah ih je uništio silovitim vjetrom, koji bi podigao čovjeka u zrak a zatim ga bacio naglavačke, tako da bi mu se glava razbila i odvojila od tijela. Zato Uzvišeni kaže: "...kao šuplja datulina debla".

Muhammed ibn Ishak kaže: "Oni su živjeli u Jemenu, između Omana i Hadramevta. Zatim su se nastanili širom Zemlje i tlačili ljude, snagom koju im je Allah dao. Oni su umjesto Allaha obožavali kipove, pa im je Allah poslao Huda, alejhi selam, koji je među njima bio jedan od onih najplemenitijeg porijekla i najuglednijeg položaja. On ih je pozivao da obožavaju samo Allaha i da ne uzimaju za Boga nikog drugog osim Njega, te da prestanu sa tlačenjem ljudi. Međutim, oni su to odbijali, utjerivali ga u laž i govorili mu: "Ko je od nas jači?" Samo ga je mali broj slijedio, prikrivajući svoj iman. Nakon što su se oni tako usprotivili Allahu i u laž utjerivali Njegovog poslanika, te nakon što su veliki nered na Zemlji napravili i uzoholili se, praveći bez potrebe palače na svakoj uzvišici - da bi druge ismijavali - Hud, alejhi selam, govorio im je:

"Zašto na svakoj uzvišici palače zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslušni!" (16:128-131)

“Oni su govorili: "O, Hude, nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi ti ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo", tj. ludilom.

On reče: "Ja pozivam Allaha za svjedoka, a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno." (11: 53-56)

Vjetar koji im je došao ličio je na vatru, a Allah ga je na njih usmjeravao uzastopno sedam noći i osam dana. Taj vjetar uništio je svaku osobu od Ada, osim što su se Hud, alejhi selam, i oni koji su vjerovali sa njim sklonili na jedno zaštićeno mjesto, pa se njima ništa neprijatno i neugodno nije dogodilo. Vjetar je prolazio nad Adom između neba i Zemlje i pogađao ih kamenjem u glave. Uzvišeni Allah također kaže:

"I kada je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedjeli." (11:58)

A Semudu - njegova brata Saliha. "O, narode moj", govorio je on, " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!" /73/ "I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palače gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!" /74/ "A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: ‘Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?’ - ‘Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno’, odgovoriše oni." /75/ ‘A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete’, rekoše oni koji su bili oholi." /76/ "I zaklaše oni kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne poslušaše i rekoše: ‘O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik.’" /77/ "I zadesi ih strašan potres i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični." /78/

Mufesiri i poznavaoci rodoslova kažu: Semud je bio sin Asira, on sin Irema, on sin Sama, a on sin Nuha, a Džedis ibn Asir bio mu je brat. Svi ogranci plemena Tasm bili su čistokrvni Arapi koji su živjeli još prije Ibrahima, alejhi selam, Semud je živio nakon Ada, a njihove nastambe vidljive su između Hidžaza i Šama u Vadil-Kurau i oko njega. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, prošao je pored tih kuća i nastambi, kada je devete godine učestvovao u pohodu na Tebuk. Imam Ahmed navodi da je Ibn-Umer rekao:/303/ "Kada je Božiji Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, krenuo sa ashabima prema Tebuku, zastao je sa njima u Hidžru, kod Semudovih staništa, pa su oni uzeli vodu iz bunara iz kojih su nekada pili pripadnici Semuda, te su njome zamijesili hljeb i napunili svoje posude. Međutim, Poslanik im naredi, pa oni prosuše tu vodu i tim hljebom nahraniše deve. Zatim ih odvede do bunara iz kojeg je pila /Salihova/ deva da bi tu vodu koristili, a zabrani im ulazak u mjesto gdje je taj narod kažnjen i reče im: ‘Bojim se da vas ne zadesi ono što je zadesilo i njih, pa im se ne približavajte!’"

Ahmed također navodi da je Abdullah ibn Umer rekao: Dok je bio u Hidžru, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je:/304/ "Nemojte ovim kažnjenicima prilaziti, osim plačući. Ako ne budete u plačnom stanju, ne prilazite im, da vas ne bi snašlo ono što je i njih zadesilo." Osnova ovog hadisa navedena je i u Sahihima Buharije i Muslima, i to u nekoliko verzija.

Allah Uzvišeni kaže: "A Semudu - njegova brata Saliha", tj.: Mi smo narodu Semud poslali njihovog poslanika Saliha.

"O narode moj", govorio je on, " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!" Ovako su svi poslanici pozivali obožavanju samo Allaha, Koji nema sudruga, jer Allah Uzvišeni kaže:"Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte!’"(21:25)

Allah Uzvišeni kaže: “Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak", tj. došao vam je dokaz od Allaha da je istina ono što vam objavljujem. Prije toga oni su tražili od Saliha da im donese neki dokaz, predloživši da iz jedne čvrste stijene koju su oni odredili izađe deva u desetom mjesecu trudnoće, pred samim porodom. Tada je Salih od njih zatražio čvrsta uvjerenja i obećanja da će povjerovati u njega i slijediti ga ukoliko im Allah udovolji njihovoj molbi i zahtjevu. Kada su mu oni dali ta uvjerenja i obećanja, on je klanjao i uputio dovu Allahu Uzvišenom, pa se ta stijena uzdrmala i raspukla, a iz nje je izašla steona kamila u čijoj utrobi se vrtjelo mladunče, kao što su i tražili.

Tada njihov poglavar Džundu' ibn Amr i njegovi istomišljenici prime islam. I ostali velikani Semuda tada htjednu povjerovati, ali ih od toga odvrate Zuab ibn Amr ibn Lebid, El-Habbab - koji se brinuo o kipovima - i Rebab ibn Sa'r ibn Dželhes. Džundu' ibn Amr imao je amidžića koji je također bio jedan od velikana i uglednika Semuda, a zvao se Šihab ibn Halife ibn Muhallat ibn Lebid ibn Hiras. On je također htio povjerovati, ali ga je ta grupa odvraćala od toga, pa ih je on poslušao. Nakon toga deva je pred njima donijela na svijet svoje mlado i boravila među njima jedno vrijeme. Ona bi jedan dan pila vodu, iz njihovog bunara, a drugi dan bi ga prepuštala njima. Onoga dana kada bi ona pila vodu oni bi uzimali njeno mlijeko, pili ga i punili njime sve posude koje bi htjeli. Allah Uzvišeni o tome u drugom ajetu kaže:
Odgovori
#15
"I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red!" (54: 28) On također kaže:

"Evo, to je kamila, u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi." (26:155) Ona je išla na pašu u neke njihove doline. Na pojilo bi dolazila jednim klancem i toliko bi se napila vode, da bi se morala vraćati drugim, širim klancem. Navodi se da je bila ogromnog rasta i veličanstvenog izgleda, tako da kada bi ona nailazila pored njihove stoke, stoka bi se poplašila i pobjegla od nje. Kada im je to dojadilo i nakon što pojačaše poricanje Saliha, alejhi selam, oni je odluče ubiti, kako bi imali vodu svakog dana. Kaže se da su se svi oni složili s tim da se ona ubije. Tako Katade kaže: "Do mene je doprlo da je onaj koji je nju ubio obišao sve njih, pa čak i žene u njihovim posebnim odjelima i djecu, kako bi se uvjerio da se slažu s tim da se ona ubije. A ja na to dodajem: To se razumije i iz riječi Allaha Uzvišenog:

"Ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali - i Gospodar ih je njihov zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio." (92:14) Ove se riječi odnose na cjelokupno pleme, što ukazuje na to da su se svi oni bili složili sa tim - a Allah opet najbolje zna. Kada su oni to uradili i zaklali devu, vijest o tome doprla je do Saliha, alejhi selam, pa je on došao među njih. Oni su bili okupljeni na jednom mjestu. Kada je ugledao devu, on je zaplakao i rekao: "Živjet ćete u zemlji svojoj još samo tri dana." (11:65)

Dan u kojem su ubili devu bio je srijeda. Te noći devet osoba odluči ubiti Saliha:

"Zakunite se najtežom zakletvom" - rekoše - "da ćemo noću i njega i njegovu porodicu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ‘Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’ I smišljali su spletke, pa smo i Mi njima kovali spletke kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova..." (27:49-51) Oni se međusobno dogovore i odluče to uraditi. Ali, kada su te noći krenuli mučki ubiti Allahovog poslanika, Allah Uzvišeni je - a Njemu i Njegovom poslaniku pripada moć - poslao na njih kamenje kojim ih je usmrtio prije nego njihove sunarodnike. U četvrtak, prvog dana čekanja, lica pripadnika Semuda su požutjela, kao što im je i rekao Salih, alejhi selam U petak, drugog dana čekanja, njihova su lica pocrvenjela, a u subotu, trećeg dana određenog roka, lica su im pocrnjela. Kada su osvanuli u nedjelju, već su bili obukli mrtvačku odjeću i posjedali, iščekujući Allahovu kaznu i osvetu - Allah nas sačuvao od nje. Nisu znali šta će se sa njima desiti niti kako će biti kažnjeni. I dok je Sunce granulo, zadesio ih je strašan krik s neba i žestok zemljotres ispod njih, pa su im sve duše uzete u jednom času.

"...i oni u zemlji svojoj osvanuše mrtvi, nepomični", odnosno povaljani i beživotni. Kaže se da niko od njih nije ostao u životu: ni staro ni mlado, ni muško ni žensko, osim jedne nepokretne žene po imenu Kelba ibnetu Es-Silk, a zvali su je i Zurej'a. Ona je bila nevjernica i žestoka protivnica Saliha, alejhi selam Kada je ugledala kaznu koja ih je zadesila, njene su se noge pokrenule i ona je počela veoma brzo trčati. Tako je dotrčala do jednog plemena i ispričala im ono što je vidjela, odnosno kakva je kazna zadesila njen narod. Zatim je zatražila vode i, kada se napila - umrla je.

Također se kaže da se jedan čovjek od njih, po imenu Ebu-Regal, u času izvršenja te kazne nad njima zadesio u haremu Kabe, pa mu se ništa nije desilo. Međutim, kada je nakon nekoliko dana napustio sveto područje, jedan je kamen pao na njega sa neba i usmrtio ga. A Allah opet najbolje zna.

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju." /79/

Nakon njihovog suprotstavljanja i prkosa Salihu, alejhi selam, Allah ih je uništio, a Salih, alejhi selam, rekao im je:

"...prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas", ali to vama nije koristilo, jer vi ne volite istinu i ne prihvatate ono što vam se savjetuje. Zato je on rekao: "...ali vi ne volite one koji opominju". Također se u Sahihima Buharije i Muslima navodi: /305/ "Nakon što je pobijedio u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, tu je proboravio tri /dana/. Nakon treće noći on je zatražio svoju kamilu, pa mu je osedlana. Zatim ju je uzjahao i otišao do starog bunara na Bedru. Tu je stao i počeo govoriti: ‘O Ebu Džehle ibn Hišam! O Utbe ibn Rebi'a! O Šejbe ibn Rebi'a! O taj i taj, jeste li našli da je istinito ono što vam je vaš Gospodar obećao? Ja sam našao da je istinito ono što mi je moj Gospodar obećao.’ Na to mu Omer reče: ‘O Allahov Poslaniče, zašto se obraćaš ljudima koji već truhnu?’ A on mu odgovori: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ništa bolje od njih ne čujete moj govor, samo što oni ne mogu odgovoriti.’"[309] Pored toga, u životopisu Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, navodi se da im je on rekao:/306/ "Kako ste bili loš rod svome Poslaniku: Vi ste me poricali a drugi su mi povjerovali; vi ste me istjerali a drugi su mi dali utočište, vi ste se borili protiv mene, a drugi su mi pomogli! Kako ste bili loš rod svome Poslaniku!" Kao što je već navedeno, Salih, alejhi selam, slične riječi uputio je svome narodu.

I Luta - kad reče narodu svome: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio?" /80/ "Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" /81/

Allah Uzvišeni kaže: "I" Mi smo poslali "Luta". Ili se time misli: "I" spomeni "Luta - kad reče narodu svome". Lut je sin Harana, a on je sin Azera - Ibrahimovog, alejhi selam, oca. On je povjerovao sa Ibrahimom, alejhi selam, i sa njim je učinio hidžru u predjele Šama.[310] Nakon toga Allah ga je poslao stanovnicima Sodome i okolnih naselja, da bi ih pozivao Allahu Uzvišenom, naređivao im dobro i odvraćao ih od zla koje su činili. Oni su činili haram i razvrat koji su oni prvi izmislili i koji prije njih nisu činili ni ljudi niti iko drugi: umjesto sa ženama, oni su intimne odnose imali sa muškarcima. Zato im je Lut, alejhi selam, rekao:

"Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muš karcima, umjesto ženama", tj. vi odbacujete žene i ono što je vaš Gospodar kod njih stvorio za vas. To je pretjerivanje i krajnje neznanje vaše, jer je to upotreba nečega na pogrešnom mjestu. Zato im je on u drugom ajetu rekao: "Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!" (15:71) Tako ih je on uputio na njihove žene, ali su mu se oni pravdali govoreći da ne osjećaju potrebu za njima:

"Ti znaš da nama nisu potrebne tvoje kćeri" - rekoše oni - "ti doista znaš šta hoćemo mi" (11:79), tj. ti znaš da mi nemamo potrebe za ženama i ti dobro znaš šta hoćemo od tvojih gostiju. I tako je njihovo stanje bilo - kao što kažu mufesiri - da su se muškarci zadovoljavali sa muškarcima, a također i žene sa ženama.

A odgovor naroda njegova glasio je: "Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi - čistunci!" /82/

Njihova reakcija naspram Luta bila je upravo to da su htjeli njega i njegove sljedbenike istjerati i odstraniti iz svoje sredine, pa je Allah Uzvišeni njega izveo živa i zdrava, a njih je, ponižene i bijedne, uništio na njihovom prostoru. Allah Uzvišeni kaže:

"Oni su ljudi - čistunci!" Katade o ovome kaže: "Oni su ih time korili za nešto što uopće nije greška." A Mudžahid kaže: "Bili su čisti od toga da polno opće u stražnjicu."

"I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili." /83/ "I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali." /84/

Allah Uzvišeni kaže: "I Mi smo Luta i porodicu njegovu spasili." To znači da u njega niko nije povjerovao osim njegove porodice, kao što Allah Uzvišeni kaže:
Odgovori
#16
"I Mi iz njega vjernike izvedosmo - a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo." (51:35,36) Od te porodice treba izuzeti Lutovu, alejhi selam, ženu, jer ona nije povjerovala u njega. Ona je vjerovala isto kao i njen narod i surađivala sa njima protiv njega. Ona ih je s njima ugovorenim znacima obavještavala o tome koji bi gosti kod njeg dolazili. I zato, kada je Lutu, alejhi selam, naređeno da ide sa svojom porodicom, bilo mu je zabranjeno da nju o tome obavijesti ili da je izvede odatle. Zato ovdje Uzvišeni kaže:

"...osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili." Izraz znači da je ona ostala, a prema nekima da je sa njima propala - što se svakako podrazumijeva. Riječi Allaha Uzvišenog:

"I na njih smo kišu spustili", pojašnjene su Njegovim riječima:

"...i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga - a ono nije daleko ni od jednog nasilnika." (11:82,83) Zato Uzvišeni kaže: "...pa pogledaj kako su razvratnici skončali", tj. pogledaj, Muhammede, kako su skončali oni koji su se usudili biti neposlušni prema Allahu Uzvišenom i poricati Njegove poslanike.

Postoji više stavova u pogledu načina kažnjavanja onih koji čine razvrat poput Lutovog naroda, a ispravan je onaj koji se temelji na riječima Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem: /307/ "Koga nađete da čini ono što je činio i Lutov narod, ubijte i onog koji to radi a i onog kome se to radi!"

Što se tiče općenja sa ženom u stražnjicu, to je mali homoseksualizam i on je zabranjem konsenzusom islamskih učenjaka. O tome postoji više hadisa Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, a o njima je već bilo govora prilikom tumačenja sure El-Bekare.[311]

A Medjenu - njegova brata Šuajba. "O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete." /85/

"Medjen" jeste ime plemena a i grada u blizini Me'ana, na putu iz Hidžaza. Allah Uzvišeni kaže:

"A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku."(28:23) To su bili stanovnici Ejke, o čemu ćemo poslije govoriti, ako Allah da - a u Njega se uzdamo.

"O narode moj" - govorio je on - " Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate!" Ovako su svi poslanici pozivali: Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg da je istina ono što vam objavljujem. Zatim ih je on savjetovao da ispravno mjere na litri i na vagi i da ne varaju ljude zakidajući ih u njihovoj imovini, odnosno da ih ne obmanjuju i ne potkradaju prilikom mjerenja na litri i vagi. Tako Allah Uzvišeni kaže:

"Teško onima koji pri mjerenju zakidaju", pa sve do Njegovih riječi:

"...na dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!" (83:1-6) Ovo je žestoka prijetnja i neumoljivo upozorenje - molimo Allaha da nas sačuva od njega. Zatim, nastavljajući govor o Šuajbu - koji je zbog svoje rječitosti nazvan govornikom među poslanicima - Uzvišeni kaže:

I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili." /86/ "I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!" /87/
Odgovori
#17
Riječima Allaha Uzvišenog, Šuajb, alejhi selam, odvraća ih od remećenja bilo fizičkog bilo duhovnog puta:

"I ne postavljajte zasjede na putu, prijeteći", tj. ucjenjujući ljude da ćete ih ubiti ako vam ne predaju svoje blago,

"...i od Allahova puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put", odnosno želeći da Allahov put bude kriv i naget.

"I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio", tj. dok vas je bilo malo bili ste potlačeni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste moćni, pa se prisjetite Allahove blagodati koju vam je podario u tom pogledu.

"...a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili", tj. bivši narodi, i kakve su ih kazne snalazile zato što su se usuđivali biti nepokorni i ne vjerovati. Allah Uzvišeni kaže:

"I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano, a drugi ne vjeruju", tj. ako se razilazite o meni, "...pa pričekajte dok nam Allah ne presudi", odnosno dok nas On ne razdvoji, "...jer On je sudija najbolji!" Zato što je najbolji, On će spasiti bogobojazne, a uništiti nevjernike.

Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: "Ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati, ili ćete se vratiti u našu vjeru!" "Zar i protiv naše volje?" - reče on. /88/ "Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš. Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!" /89/

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako su nevjernici prijetili Šuajbu, alejhi selam, i vjernicima uz njega: ili da se vrate u njihovu vjeru, ili će ih oni protjerati. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "Zar i protiv naše volje?", tj. Šuajb je upitao: Zar i ako nam se ne sviđa ono čemu nas pozivate?

"Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli", tj. nakon što nas je spasio od širka. Time je on iskazao odvratnost prema slijeđenju njih.

“Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš." Ovo prepuštanje Allahu ispravno je, jer On sve zna i od Njega zavisi i volja i htijenje.[312] "...u Allaha se uzdamo!", i u djelima koja radimo i u djelima kojih se klonimo.

"Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi", tj. pomozi nam protiv njih, و "Ti si sudija najpravedniji!", Ti si pravedan i nikako ne griješiš, pa nam pomozi protiv i Tvojih i naših dušmana.

A glavešine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, rekoše: "Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni." /90/ "I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični." /91/ "Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikad nisu u njoj ni bili; oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali." /92/

Ovdje Uzvišeni govori o žestini njihovog nevjerovanja i prkosa istini, zbog čega su se zakleli i rekli: "Ako pođete za Šuajbom, bit ćete sigurno izgubljeni." Ali, zato Uzvišeni odmah iza toga kaže:"I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični." Sličan je tome slučaj u suri Hud, kada su oni zaprijetili Šuajbu i njegovim sljedbenicima progonom, pa je Uzvišeni rekao: "I kada je pala naredba Naša, Mi smo, iz milosti Naše, Šuajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo činili pogodio je užasan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomični osvanuli." (11: 94)

Veza između ovih ajeta je - a Allah opet najbolje zna - to što su oni njega ismijavali:

"Da li namaz tvoj traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali...?"(11:87), pa im je došao strašan krik, koji ih je ušutkao. Zatim Allah Uzvišeni kaže: "Oni koji su smatrali Šuajba lašcem - kao da nikad nisu u njoj ni bili", tj. nakon što ih je zadesila kazna, izgledalo je kao da nikada nisu ni boravili na tom prostoru iz kojeg su htjeli istjerati poslanika i njegove sljedbenike. Zatim Allah Uzvišeni, nasuprot njihovim riječima, kaže: "...oni koji su smatrali Šuajba lašcem, oni su nastradali."

A on ih napusti i reče: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!" /93/

Tj., nakon što ih je zadesila kazna, Šuajb, alejhi selam, okrenu se od njih i koreći ih, reče im: "O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas", tj. ja sam izvršio svoju obavezu i neću se žalostiti zbog onoga što vas je zadesilo: "...pa zašto da tugujem za narodom nevjerničkim?!"
Odgovori
#18
"I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove bolešću i neimaštinom nismo kaznili da bi se pokajali." /94/ "Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: ‘I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!’" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili. /95/

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je iskušavao prošle narode dajući im uz poslanike i bolest i neimaštinu. Riječju misli se na njihove fizičke bolesti, a riječju na siromaštvo i neimaštinu, koi su im davani da bi se popravili. Dakle, Uzvišeni ih je prvo iskušavao poteškoćama da bi se pokajali i popravili, ali to oni ne bi činili. Zatim ih je iskušavao blagostanjem: "Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili", da bi zahvaljivali Uzvišenom na tome, ali oni ni to ne bi činili. Riječi Uzvišenog: "...dok se ne bi umnožili", znače: dok ne bi imali puno i djece i bogatstva. Tako se za nešto kaže: kada se ono umnoži.

...i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili." Tj., oni bi govorili: Kako god su nas pogodile žalost i radost, tako se isto dešavalo i našim precima - a ne bi obraćali pažnju na to šta Allah hoće sa njima i ne bi osjetili da ih On iskušava sa oba ta stanja. To je suprotno ponašanju vjernika, koji zahvaljuju Allahu kada su u radosti a sabure kada su u žalosti. To je potvrđeno hadisom i u Buharijinom i u Muslimovom Sahihu: /308/ "Čudna je stvar vjernika: šta god mu Allah odredi, njemu bude dobro: ako ga zadesi nešto loše on osaburi pa mu bude dobro; a ako ga zadesi nešto dobro on bude zahvalan pa mu opet bude dobro." Dakle, vjernik je svjestan da su i lijepe i ružne stvari iskušenje od Allaha. Zato se u drugom hadisu kaže: /309/ "Iskušenja su stalno uz vjernika sve dok se ne očisti od grijeha. A munafik je poput magarca: ne zna zbog čega ga njegov vlasnik sveže, a ni zašto ga pusti" - ili kako je već rekao Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem Zato Allah Uzvišeni, nakon tih njihovih riječi, kaže:

"...i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili", tj. iznenada bismo ih kaznili, kao što stoji u hadisu: /310/ "Iznenadna smrt je milost za vjernika, a kazna i žalost za nevjernika."

"A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili." /96/ "A zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?" /97/ "Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?" /98/ "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji." /99/

Govoreći o slabom imanu onih koji su živjeli u naseljima kojima su slati poslanici, Uzvišeni kaže: "A da su stanovnici naselja vjerovali i bogobojazni bili", tj. da su im srca potvrdila ono što su poslanici objavljivali i da su bili bogobojazni, činjenjem dobrih i ostavljanjem zabranjenih stvari,

"Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali", tj. davali bismo im kišu s neba i usjeve iz zemlje. Zatim Uzvišeni kaže: "...ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili", tj. oni su poricali svoje poslanike pa smo ih uništili, primjereno ih kažnjavajući za grijehe i zabranjena djela koja su radili. Zatim, Uzvišeni kaže, upozoravajući na neizvršavanje onog što je On naredio i činjenje onog što je On zabranio: "A zar su stanovnici naselja sigurni", tj. nevjerničkih naselja "...da ih Naša kazna neće snaći", tj. da ih Naša sila neće snaći "noću", odnosno navečer,

"...dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici naselja sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?", tj. dok budu nečim zauzeti i ne budu obraćali pažnju.

"Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?", tj. od Njegove sile, snage, osvete i kažnjavanja u momentima njihovog zaborava i nemara.

"Allahove kazne ne boji se samo narod kome propast predstoji." Zato je Hasan el-Basri rekao: "Mumin radi dobra djela i opet se plaši i strahuje, a pokvarenjak radi zlodjela, pa se i pored toga osjeća sigurnim."

“Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa neće moći čuti." /100/

U vezi sa riječima Uzvišenog: "Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju prijašnjih stanovnika njezinih", Ibn-Džerir kaže: “Uzvišeni kaže: Zar ne shvaćaju oni koji nasljeđuju zemlju nakon onih koji su prije tu postojali i uništeni, pa su i oni krenuli njihovim stopama i usprotivili se svome Gospodaru,

‘...da ćemo i njih, ako budemo htjeli, zbog grijeha njihovih kazniti.‘" Time Uzvišeni poručuje: Ako budemo htjeli, sa njima ćemo postupiti isto kao i sa onima prije njih,

"...i srca njihova zapečatiti", tj. učiniti ih "...pa neće moći čuti" ni savjet ni opomenu. Slično tome, Allah Uzvišeni kaže:

"A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?"(19:98), tj. da li ikoga od njih vidiš i da li ikakav glas njihov čuješ? Pored ovoga, postoji još mnogo drugih ajeta koji govore o kažnjavanju Allahovih neprijatelja i nagrađivanju Njegovih prijatelja.
Odgovori
#19
"O tim naseljima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili, ali oni nisu povjerovali zato što ni prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca nevjernika zapečati", /101/ "a Mi smo znali da se većina njih neće zavjeta držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti." /102/

Uzvišeni je kazivao Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, vijesti o narodima Nuha, Huda, Saliha, Luta, Šuajba, o tome kako je On uništio nevjernike a spasio vjernike i o tome kako je On pravedan prema njima zato što im je prije toga pokazao istinu jasnim dokazima, preko riječi poslanika - neka je Allahov blagoslov i mir na sve njih. Nakon toga, Uzvišeni kaže: "O tim naseljima Mi ti neke događaje njihove kazujemo", tj, Mi ti, o Muhammede, neke vijesti o njima kazujemo.

"Poslanici njihovi jasne su im dokaze donosili", tj. dokaze da je istina ono što su im objavljivali. Tako Uzvišeni kaže: “A Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (17:15)

Allah Uzvišeni kaže: "...ali oni nisu povjerovali zato što ni prije nisu vjerovali." Ovaj je izraz uzročni,[313] odnosno njime se kaže: Oni nisu povjerovali u ono što su im poslanici objavljivali zbog toga što su poricali istinu u prvom momentu, dok im je bila izložena.[314] To je stav Ibn-Atijje - Allah mu se smilovao - i to je lijep stav. Zato Allah Uzvišeni ovdje kaže:

"Eto tako Allah srca nevjernika zapečati, a Mi smo znali da se većina njih", tj. prijašnjih naroda

"...neće zavjeta držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti." Tj. oni su zaista bili grješnici, neposlušni i nepokorni i nisu ispunili zavjet koji je On uzeo od njih i prema kojem ih je stvorio. On im je tada, još dok su bili u Ademovoj kičmi, dao do znanja da im je On gospodar i vladar i da nema drugog boga osim Njega. Oni su to potvrdili, posvjedočivši time protiv samih sebe, jer su to poslije zapostavili, napustili i bacili iza svojih leđa i obožavali nekog drugog mimo Allaha, bez ikakvog dokaza i osnove, bilo razumske bilo šerijatske. Zdrava je ljudska priroda protiv toga, a i svi su poslanici odvraćali od toga, kao što stoji u Muslimovom Sahihu da je Allah Uzvišeni rekao: /311/ "Ja sam Svoje robove stvorio pravovjernim, ali im šejtani dolaze i odvraćaju ih od njihove vjere i zabranjuju im ono što sam im Ja dozvolio." Pored toga, i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode hadis: "Svako se dijete rađa u islamu, pa ga njegovi roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom."

"Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa sa dokazima Našim Faraonu i glavešinama njegovim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili." /103/

Uzvišeni kaže: "Zatim smo, poslije njih, poslali", tj. poslije Nuha, Huda, Saliha, Luta i Šuajba - neka je Allahov blagoslov i mir na njih i na sve ostale poslanike, "...Musaa sa dokazima Našim", tj. sa Našim jasnim dokazima i argumentima, "...Faraonu" - to je bio vladar Egipta u Musaovo vrijeme - "...i glavešinama njegovim", tj. njegovom narodu,

"ali oni u njih nisu povjerovali", tj. oni su ih nepravedno i iz inada poricali i nijekali,

"pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili", tj.: pogledaj, Muhammede, kako smo postupili prema njima i kako smo ih, naočigled Musaa i njegovog naroda, do posljednjeg potopili. Taj je način bio dodatni vid kazne Faraonu i njegovom narodu, a istovremeno dodatni lijek srcima Allahovih prijatelja i vjernika, Musau i njegovom narodu.

"I Musa reče: O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!"/104/ "Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!" /105/ "Ako si donio kakav dokaz" - reče - "pokaži ga, ako istinu govoriš."/106/

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je Musa vodio raspravu sa Faraonom i kako ga je ušutkao dokazima, te kako je iznosio jasne dokaze u prisustvu Faraona i njegovog naroda. Tako Uzvišeni kaže:

I Musa reče: "O Faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova! Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem", tj. moja je dužnost i obaveza da vam o Njemu samo istinito i pravedno govorim, zato što znam Njegovu veličanstvenost i uzvišenost.

"Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg", tj. donio sam vam kategorički dokaz od Allaha kao potvrdu da je istina ono što vam objavljujem, "...zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!", tj. oslobodi ih iz tvoga ropstva i tlačenja i pusti ih da obožavaju svoga i tvoga Gospodara. Oni su potomci plemenitog poslanika Israila, odnosno Jakuba sina Ishaka sina Allahovog miljenika Ibrahima.

"Ako si donio kakav dokaz" - reče - "pokaži ga, ako istinu govoriš", tj. ja ti ne vjerujem i neću ti dati ono što tražiš, a ako istinu govoriš, iznesi svoj dokaz i pokaži ga, pa da ga i mi vidimo i povjerujemo u njega.

"I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina"; /107/ "i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela." /108/ "Glavešine naroda Faraonova povikaše: ‘Ovaj je, doista, vješt čarobnjak’,/109/ ‘on hoće da vas izvede iz zemlje vaše, pa šta predlažete?’"/110/
Odgovori
#20
Riječ označava mužjaka zmije. Tako, u vezi sa riječima Uzvišenog: "I on baci svoj štap - kad on prava zmijurina", Es-Suddi kaže: "Riječ označava mužjaka zmije. Ta je zmija otvorila svoja usta. Ona su joj bila tolika da joj je donja vilica bila na zemlji, a gornja na ogradi dvorca. Zatim je krenula prema Faraonu, da bi ga zgrabila. Kada je on to ugledao, uplašio se i skočio, istovremeno izvršivši nuždu od straha - iako mu se to prije nije dešavalo - pa je povikao: ‘O Musa, skloni je pa ću povjerovati u tebe i poslati sa tobom Israilove sinove.’ Musa, alejhi selam, uzme je, pa se ona ponovo pretvori u štap." Predanje slično ovom navodi i Ikrime od Ibn-Abbasa. Zatim Allah Uzvišeni kaže:

"...i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade bijela", tj. on izvadi svoju ruku ispod svoje odjeće, a ona zablista, bez gube ili bilo koje druge bolesti. O tome Uzvišeni također kaže: "Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavit će se bijela ali neće biti bolesna."(27:12) Ibn- Abbas o ovom kaže: tj. neće biti gubava. Zatim ju je vratio u rukav, pa je ponovo poprimila prvobitnu boju. Allah Uzvišeni kaže:

"Glavešine naroda Faraonova povikaše:", tj. mnoštvo Faraonovog naroda povika, slažući se sa Faraonovim riječima o njemu, nakon što mu se povratila prisebnost, pa je sjeo na prijesto svoga carstva. Nakon toga, on reče glavešinama oko sebe: "Ovaj je, doista, vješt čarobnjak." A oni se složiše s tim i potvrdiše njegove riječi, pa se počeše dogovarati kako će obezvrijediti Musaove riječi i ugasiti njegovo svjetlo. Oni su se bojali da će se narod povesti za njegovim sihrom i da će to biti uzrok njegove pobjede nad njima, te da će ih on istjerati iz njihove zemlje. Međutim, desilo im se upravo ono čega su se i bojali, kao što kaže Uzvišeni:

"...a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali." (28:6) Na kraju, oni se dogovore onako kako Allah Uzvišeni govori o njima Svojim riječima:

"Zadrži njega i brata njegova" - rekoše - "a pošalji u gradove one koji će sakupljati", /111/ "preda te će sve vješte čarobnjake dovesti." /112/

Ibn-Abbas kaže: "...Zadrži njega", tj. pričuvaj ga, "...a pošalji", tj. uputi, "u gradove", tj. u gradove i pokrajine tvoga carstva, "one koji će sakupljati", tj. one koji će iz svih ostalih krajeva sakupiti čarobnjake. Sihr je u to vrijeme bio veoma raširen i upotrebljavan, pa su oni mislili da ono što je Musa uradio spada u sihr koji su izvodili i njihovi čarobnjaci. Zato su oni njih i sakupili, da bi mu se oni suprotstavili istom vještinom koju je i on njima pokazao. Zatim su od njega zatražili da odredi rok, kao što kaže Uzvišeni:

"Neka vam ročište bude na praznik" - reče Musa - "i neka se narod izjutra sakupi." I Faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe. (20:59,60) Zatim Uzvišeni nastavlja:

"I Faraonu čarobnjaci dođoše. ‘Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?’ - upitaše." /113/ "Da" - reče - "i bit ćete mi, zaista, bliski." /114/

Ovdje Uzvišeni govori o pogodbi između Faraona i čarobnjaka, koje je on pozvao da bi se suprotstavili Musau, alejhi selam: oni su tražili potvrdu da će ih on obilno nagraditi i darovati ako pobijede Musaa, a on im je usto još obećao i da će ih uvrstiti u svoju svitu i da će mu biti bliski. Kada su uzeli obećanje od Faraona - Allah ga prokleo!

"o Musa" - rekoše onda - "hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?" /115/ "Bacite vi" - reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradž -binu veliku prirediše. /116/

Čarobnjaci su započeli natjecanje sa Musaom, alejhi selam, riječima: "...hoćeš li ti, ili ćemo mi baciti?", tj. prije tebe, pa im je Musa, alejhi selam, odgovorio: Bacite vi prvi - kako bi svijet vidio njihovo djelo i razmislio o njemu, te kako bi im se, nakon što čarobnjaci pokažu svoju krivotvorinu, pokazala blistava istina koju su iščekivali i tražili, što bi ostavilo jači dojam na njih. I zaista, tako se i desilo. Zato Uzvišeni kaže:

"I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih pres-trašiše", tj. oni su čarolijom učinili da se očima pričinjavalo da se stvarno dešava ono što su oni činili. Uzvišeni također kaže:

"I odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću. I Musa u sebi osjeti zebnju. ‘Ne boj se!’ - rekosmo Mi - ‘ti ćeš, doista, pobijediti! Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutat će ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.’"(20:66-69)

"I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše", jer ugledaše punu dolinu ogromnih, isprepletenih zmijurina. To se desilo kao rezultat sihira kojim su čarobnjaci začarali vid Musaa, Faraona i ostalih ljudi. Zato Uzvišeni kaže: "...i vradžbinu veliku prirediše".

I Mi naredismo Musau: "Baci štap svoj!" - i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli." 117/ "I tako istina navidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili",/118/ "i tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi", /119/ "a čarobnjaci se licem na tlo baciše." /120/ "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova" - povikaše, /121/ "Gospodara Musaova i Harunova!" /122/
Odgovori


Verovatno Povezane Teme…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 2.857 29-12-2022.22:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 768 18-11-2022.11:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 634 18-11-2022.11:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: