Ocena Teme:
  • 1 Glasov(a) - 5 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Araf
#21
Allah je objavio Svome robu i poslaniku Musau, alejhi selam, da baci svoj štap, "...i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu izveli", tj. taj je štap progutao ono što su oni prikazivali istinom, a u stvari je bila laž. Ibn-Abbas kaže: "Taj je štap počeo gutati sve njihove štapove i užad do kojih bi došao, pa čarobnjaci shvatiše da je to Božije djelo, a ne sihr, te se baciše na sedždu i povikaše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova - Gospodara Musaova i Harunova!" Prije nego što su podigli svoje glave, oni su vidjeli Džennet i Džehennem i nagradu i kaznu njihovih stanovnika."

"Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!" - viknu Faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtit ćete vi!" /123/ "Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ću vas sve razapeti!" /124/ "A oni rekoše: ‘Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!’" /125/ "Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kad su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!" /126/

Uzvišeni ovdje govori o tome kako je Faraon - Allah ga prokleo! - zaprijetio čarobnjacima nakon što su povjerovali u Musaa, alejhi selam, i kakvu je spletku i varku izrekao ljudima. Tako Uzvišeni kaže:

"Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli", tj. Musaova današnja pobjeda nad vama se desila vašom voljom, jer ste se vi prije o tome dogovorili. A u drugom ajetu Uzvišeni kaže da im je Faraon rekao:

"On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio!"(20:71), iako su i on a i svaki drugi razuman čovjek znali da je to laž, jer Musa do tada nije poznavao ni jednog čarobnjaka, niti ga je vidio, a niti se susreo sa njim. Faraon je to znao, ali je rekao to što je rekao kako bi zavarao i obmanuo običnu svjetinu i neznalice u svojoj državi. Jer, Uzvišeni kaže: "I on lahkoumnim učini narod svoj, pa mu se pokori."(43:54) A oni koji su vjerovali njegovim riječima: "Ja sam gospodar vaš najveći!"(79:24) među najvećim su neznalicama od Allahovih stvorenja i jedni od onih koji su najviše zalutali. Zatim Uzvišeni kaže:

"...da biste iz njega stanovnike njegove izveli", tj. da biste iz njega izveli njegove poglavare i moćnike, pa da onda Musa i vi upravljate državom. "Zapamtit ćete vi" šta ću uraditi sa vama! Zatim tu svoju prijetnju on objašnjava: "Izodsijecat ću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst." To znači da će čovjeku odsjeći desnu nogu i lijevu ruku ili obratno. "...a onda ću vas sve razapeti!" A u drugom ajetu još dodaje: "...po stablima palmi" (20:71) odnosno na stablima palmi.

Ibn-Abbas kaže: "Faraon je bio prvi koji je razapinjao ljude i unakrst im odsijecao ruke i noge." A čarobnjaci su rekli: "Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti!", tj. mi smo se uvjerili da ćemo se Njemu vratiti, a Njegova je kazna žešća od tvoje. Zato ćemo se danas strpjeti na tvojoj, kako bismo se spasili Allahove kazne. Zbog toga su oni rekli:

"Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!", tj. daj nam da svi ustrajemo na Tvojoj vjeri i usmrti nas kao sljedbenike Tvoga poslanika Musaa, alejhi selam A Faraonu su rekli:

"Pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovom svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg, da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije. Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti; a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili - njih sve čekaju visoki stepeni." (20:72-75) Tako su oni na početku toga dana bili čarobnjaci, a na njegovom kraju - bezgrješni šehidi.

A glavešine naroda Faraonovog rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" On reče: "Ubijat ćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo nad njima." /127/ Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali." /128/ "Zlostavljani smo" - rekoše oni - "prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Možda će Gospodar vaš neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupiti." /129/
Odgovori
#22
Ovdje Uzvišeni govori o tome kako se Faraon sa svojim narodom dogovarao protiv Musaa, alejhi selam, i njegovog naroda, te kako su se spremali ispoljiti mržnju protiv njih i nanijeti im zlo:

"A glavešine naroda Faraonovog rekoše", tj. Faraonu: "zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov", tj. zar ćeš ih pustiti da čine nered među tvojim podanicima i da ih pozivaju obožavanju njihovog Gospodara, a ne tebe? Zato su oni rekli: و "...i da tebe i božanstva tvoja napusti?" Es-Suddi kaže: "Prema riječima Ibn-Abbasa, kada bi oni ugledali neku lijepu kravu, Faraon bi naredio da je obožavaju i to su im bila božanstva. Zato im je Samirija izlio tele koje je davalo glas kao da muče. Dakle, ove riječi znače: Zar ćeš pustiti njega i njegov narod da ti prave nered među podanicima, a on je već napustio obožavanje tebe i tvojih božanstava? Na to pitanje Faraon im je odgovorio: ‘Ubijat ćemo im mušku djecu, a žensku ćemo im ostavljati u životu!’ On je njih tako kažnjavao i prije rođenja Musaa, alejhi selam, iz straha od njegovog rođenja. Međutim, suđeno je bilo suprotno Faraonovoj želji. Slično mu se desilo kada je htio poniziti sinove Israilove i pobijediti ih: Allah je njih pomogao, a njega ponizio i pobijedio, te potopio i njega i njegovu vojsku. Nakon što je Faraon isplanirao nanijeti zlo sinovima Israilovim,

‘Musa reče narodu svome: Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi’, te im obeća da će njima zemlja pripasti, slijedećim riječima:

‘zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali.’ - Zlostavljani smo - rekoše oni - prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!, tj. i prije a i nakon tvoga dolaska zlostavljani smo, o Musa, kao što si i sam vidio. A on, skrećući im pažnju na njihovo tadašnje stanje i na ono koje će nakon toga uslijediti, reče: ‘Možda će Gospodar vaš neprijatelja vašeg uništiti.’" Na taj način on ih je poticao da budu ustrajni u zahvaljivanju Allahu kada im dođu blagodati, a nestanu patnje.

"I Mi smo kaznili Faraonov narod gladnim godinama i nerodicom, da bi se opametili." /130/ "I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: ‘Ovo smo zaslužili’, a kad bi ih snašla kakva nevolja, tu nevolju bi pripisali Musau i onima koji su s njim vjerovali. Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!" /131/

Allah Uzvišeni kaže: "I Mi smo kaznili Faraonov narod", tj. stavili smo ih na kušnju "...gladnim godinama": to su bile godine gladi jer je bilo malo usjeva "...i nerodicom", tako da bi, naprimjer, palma dala samo jedan plod, "...da bi se opametili. I kad bi im bilo dobro", tj. kada bi živjeli u izobilju i sa nafakom, "...oni bi govorili: ‘Ovo smo zaslužili’", tj. ovo je naše jer ga i zaslužujemo, "...a kad bi ih snašla kakva nevolja", tj. suša i neplodnost,

"Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali", tj. rekli bi da su oni i njihova vjera uzrok tome.

Ali ne! Njihova je nevolja od Allaha bila", tj. Allah im Uzvišeni je određivao belaje i oni su im od Njega dolazili,

"...samo što većina njih nije znala!"

I govorili su: "Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!" /132/ "Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili." /133/ "I kad bi ih zadesila nevolja, govorili bi: ‘O Musa, moli se za nas Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove sigurno poslati." /134/ "I pošto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kog im je bilo određeno da je podnose - oni bi, odjednom, obećanje prekršili." /135/

Ovdje Allah Uzvišeni govori o pobuni, prkosu i protivljenju Faraonovog naroda istini, te o njihovoj ustrajnosti na neistini. Tako oni kažu:

"Kakav god da nam dokaz doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!", odnosno: kakav god nam znak, dokaz i argument doneseš, mi ga nećemo od tebe prihvatiti i odbacit ćemo ga, a također nećemo povjerovati ni u tebe ni u ono što ti objavljuješ! Zatim Allah Uzvišeni kaže:
Odgovori
#23
"Zato smo Mi na njih slali i poplave"; Ibn-Abbas kaže: "To su bile obilne padavine koje su potapale i uništavale usjeve i plodove." "...i skakavce." Poznato je šta su skakavci, a dozvoljeni su za jelo na osnovu hadisa koji navode El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima. Ebu-Ja´fur je rekao: Pitao sam Abdullaha ibn Ebi-Evfa o skakavcima, pa mi je rekao:/313/ "Učestvovali smo sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u sedam bitki u kojima smo jeli skakavce." A Eš-Šafi´i, Ahmed i Ibn-Madže prenose od Abdur-Rahmana ibn Zejda ibn Eslema, on od svoga oca, a on od Ibn-Omera, da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao:/314/"Dozvoljeno nam je dvoje uginulih: ribe i skakavci, i dvije krvi: jetra i slezena." Pored toga, Ibn Madže prenosi od Enesa i Džabira, a oni od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, /315/ da bi on, kada bi učio dovu protiv skakavaca, govorio: "Allahu moj, uništi njihove odrasle, a pobij njihove mlade! Uništi njihova jajašca i iskorijeni ih, a njihova usta odvrati od naše opskrbe i nafake - Ti si Onaj Koji čuje dovu!" Na to ga Džabir upita: "Allahov Poslaniče, zar učiš dovu protiv jedne od Allahovih vojski, da je potpuno nestane?" A on mu odgovori: "To je poput ribe kada kihne u more." Dakle, skakavci su Allahova vojska koju je On poslao na Faraona i njegov narod, pa su oni jeli čak i željezne čavle na njihovim vratima, pa bi im se njihovi stanovi i kuće rušili. Pored toga, jeli su im i drveće, plodove i usjeve.

"...i krpelje". Allah je protiv njih poslao i krpelje. Ibn-Ishak ibn Jesar, Allah mu se smilovao, kaže: "Čuo sam da je Musau, alejhi selam, naređeno da ode do jedne dine i udari po njoj svojim štapom. On je otišao do jedne veoma velike dine i udario štapom po njoj, pa su na njih krpelji navalili u tolikom broju da su im preplavili i kuće i hranu, pa oni nisu mogli ni spavati niti se smiriti.

"...i žabe". Zatim je Allah na njih poslao žabe, koje su također preplavile njihove kuće, hranu i posude, tako da bi - ko god bi uzeo neku odjeću ili hranu - našao u njoj puno žaba. Štaviše, kada bi neko od njih počeo govoriti, žaba bi mu skočila u usta.

"i krv". Zatim je Allah poslao na njih krv, pa se sva voda Faraonovog naroda pretvorila u krv. Odakle god bi uzimali vodu, bilo iz bunara, rijeke ili neke posude, ona bi se pretvarala u pravu krv.

"...sve jasna znamenja", tj. Allah im je poslao sve te očite znakove da bi povjerovali, ali to oni nisu učinili. Kada god bi im došao neki od tih znakova, oni bi potrčali Musau, govoreći: "Čini dovu svome Gospodaru da ovo otkloni od nas, pa ćemo ti vjerovati i poslat ćemo s tobom Israelićane." Musa bi tada činio dovu svome Gospodaru, pa bi ih On izbavio iz tog stanja. Međutim, oni ništa ne bi ispoštovali: ne bi ni povjerovali, niti bi poslali sa njim Israelićane. I tako bi ostajali u nevjerovanju i prkosu, pa su zaslužili kaznu od Allaha Uzvišenog. On ih je primjereno kaznio i uništio potopivši ih, a zatim je vjernicima dao u naslijeđe svetu zemlju, zato što su bili saburli.

"Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili", /137/ "a potlačenom narodu dodadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su Faraon i narod njegov sagradili i ono što su podigli." /137/

Ovdje Uzvišeni govori da je On, nakon što su se oni uporno protivili i bunili i pored mnogobrojnih znakova koji su im kao iskušenje dolazili jedan iza drugog, njih kaznio potopivši ih u moru. To je more Musa rastavio, pa su Israelićani sa njim prošli kroz njega. Zatim je Faraon, slijedeći ih sa svojom vojskom, ušao u procjep u njemu. I kada su svi oni u njega ušli, more se obrušilo na njih, pa su svi do posljednjeg potopljeni, zato što su poricali Allahove znakove. Zatim Uzvišeni govori da je narodu koji je bio potlačen, tj. Israelićanima, dao u naslijeđe i istočne i zapadne krajeve zemlje. U tom smislu Uzvišeni također kaže:

"A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali."(28:5,6)

El-Hasan el-Basri kaže da se riječi Uzvišenog:

"...istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili", odnose na Šam. A o Njegovim riječima:

"...i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno - zato što su trpjeli", Mudžahid i Ibn-Džerir kažu: "To su obećanje riječi Uzvišenog:

‘A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlačeni milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da Faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš ono zbog čega su od njih strahovali.’ (28:5,6)
Odgovori
#24
Zatim Uzvišeni kaže:

"...a sa zemljom sravnismo ono što su Faraon i narod njegov sagradili", tj. porušismo zdanja i vrtove koje su Faraon i njegov narod uređivali.

"...i ono što su podigli". Ibn-Abbas i Mudžahid kažu da riječ "podigli" znači: sazidali.

I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa," - rekoše - "napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - reče on." /138/ "Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti ono što rade." /139/

Ovdje Uzvišeni govori o onom što su neznalice od Israelićana rekli Musau, alejhi selam, nakon što su prošli kroz more, i pored Allahovih znakova i Njegove veličanstvene moći koju su vidjeli...

"...pa oni naiđoše", tj. dođoše, ugledaše

"...(na) narod koji se klanjao kumirima svojim". Neki mufesiri kažu da su oni bili Ken'anci. Ibn-Džerir kaže: Taj je narod obožavao kipove u obliku krava, pa je to njih poslije potaklo da i oni obožavaju tele. Zato su oni rekli:

"O Musa, napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" - reče on, tj. vi niste svjesni Allahove veličine i moći, kao ni toga da se Njemu ne smije pripisivati drug niti suparnik.

"Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju", tj. ono će biti uništeno, "...i beskorisno će im biti ono što rade". Imam Ebu-Dža'fer ibn Džerir, tumačeći ovaj ajet, navodi[315]: /316/ Kafiri su imali jedno lotosovo drvo kod kojeg su se okupljali i o koje su vješali svoje oružje, a zvali su ga: vješaljka. A muslimani su krenuli iz Meke sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu ‘alejhi we sellem, prema Hunejnu, i on /ravija/ kaže: pa smo naišli na jedno veliko zeleno lotosovo drvo i rekli: "O Allahov Poslaniče, daj nam da i mi imamo vješaljku kao što je i oni imaju!" On na to odgovori: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ste sada rekli kao što je i Musaov narod rekao Musau: ‘Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!’ A on im je rekao:

‘Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti! Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti ono što rade.’"

On reče: "Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, a On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?" /140/ "I pošto smo vas Mi izbavili od Faraonovih ljudi, koji su vas neizmjerno mučili: mušku su djecu vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali - to je bilo teško iskušenje Gospodara vašeg." /141/

Ovim ih riječima Musa, alejhi selam, podsjeća na blagodati koje im je Allah ukazao: na njihovo spasavanje iz Faraonovog ropstva, tlačenja, poniženja i bijede u kojoj su bili, na snagu koju su poslije imali, na spas od njihovih neprijatelja i na to što su ih imali priliku lično posmatrati u momentu kada su poniženi, potopljeni i uništeni.[316]

"Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: ‘Zastupaj me u narodu mome, i red pravi i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci!’" /142/

Nabrajajući Svoja dobročinstva prema Israelićanima, Uzvišeni govori o uputi koju su dobili time što se On obratio Musau, alejhi selam, i objavio mu Tevrat, u kojem su do u detalje sadržani njihovi propisi i odredbe. Uzvišeni tako navodi da je On odredio čas susreta sa Musaom nakon trideset noći. Mufesiri kažu da je on te noći proveo u postu i ibadetu. I kada je došlo određeno vrijeme, očistio je zube korom jednog drveta, pa mu je Uzvišeni naredio da rok upotpuni sa još deset dana i da on tako bude nakon četrdeset dana. Većina mufesira, među kojima su i Ibn-Abbas i još neki, misle da su tih trideset dana bili mjesec zul-ka'de, a deset - deset dana zul-hidžeta. Prema ovom mišljenju, taj je rok upotpunjen na Kurban-bajram i toga je dana Uzvišeni razgovarao sa Musaom, alejhi selam Pored toga, Allah je toga dana upotpunio islam Muhammedu, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kao što to On sam kaže:

"Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera."(5:3) Kada je nastupio određeni rok i kada je Musa odlučio da ide na planinu Tur, on je odredio brata Haruna za svoga zamjenika Israelićanima, savjetujući ga da uspostavlja red, a ne nered. On je to uradio da bi ga podsjetio, a i bez toga, Harun, alejhi selam, plemeniti je i poštovani poslanik kod Allaha i on je ugledan i častan - neka je Allahov blagoslov na našeg Poslanika, na Haruna i na sve ostale poslanike.

I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" "Nećeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" /143/
Odgovori
#25
Ovdje Uzvišeni govori kako je Musa, alejhi selam, kada je došao Allahu Uzvišenom u određeno vrijeme i nakon što mu se On obratio, zatražio od Allaha Uzvišenog da Ga vidi, rekavši: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" "Ne možeš Me vidjeti" - reče. Ova negacija "Nećeš", predstavljala je problem mnogoj ulemi, jer ona obično negira sve buduće vrijeme. Zato mu'tezilije, uzimajući ovo za dokaz, niječu viđenje Allaha Uzvišenog i na ovom svijetu i na ahiretu, što je najslabije mišljenje. Ispravan stav jeste da se ova negacija odnosi samo na ovaj svijet, jer postoje kategorički dokazi da će vjernici vidjeti Allaha na ahiretu. Njih ćemo iznijeti prilikom tumačenja riječi Uzvišenog:

"Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati."(75:22,23) U prethodnim knjigama /objavama/ stoji da je Allah Uzvišeni rekao Musau, alejhi selam: "O Musa, što god Me živo vidi umrijet će, a što Me god neživo vidi srušit će se." Zato Uzvišeni kaže:

"I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen stro-vali." Ibn-Džerir navodi od Enesa: /317/ "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, proučio je:

‘I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni’, pa je stavio palac pri vrhu malog prsta[317] i rekao: ‘I brdo se sruši.’ Na to Hamid upita Sabita: ‘Je li baš tako rekao?’ A Sabit potapša Hamida po grudima i reče: ‘Tako su rekli i Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i Enes, pa hoću li to ja sakrivati?’" Ovaj hadis ovako navodi i imam Ahmed, a i Et-Tirmizi, koji za njega kaže: "Ovaj je hadis hasen sahih garib i nama je poznato da ga samo Hammad prenosi." El-Hakim ga također navodi i kaže: On je sahih i ispunjava Muslimove uvjete, iako ga ne navode ni El-Buhari ni Muslim. Pored toga, prenosi ga i Ebu-Muhammed el-Hasan ibn Alijj el-Hilal i kaže: "Lanac mu je prenosilaca vjerodostojan i tu nema nikakve mahane." "On ga sa zemljom sravni", tj. pretvori ga u prašinu.

"...a Musa se onesviješćen strovali". Jedni kažu da je pao onesviješćen, a drugi - mrtav. Prvi je stav ispravan, jer Uzvišeni kaže:

"Čim se osvijesti", a osvješćivanje se može desiti samo iz nesvijesti.

...reče: "Slavljen neka si!", iskazujući uvjerenje da Ga niko ne može na dunjaluku vidjeti a da ne umre. " Kajem Ti se", zato što sam tražio da Te vidim.

"...ja sam vjernik prvi!" Ibn-Abbas kaže: tj. prvi vjernik među Israelićanima. A Ebul-Alije kaže: "I prije njega bilo je vjernika, ali on ovim kaže: ‘Ja sam prvi koji je povjerovao da Te niko od Tvojih stvorenja neće vidjeti prije Kijametskog dana.’"

"O Musa" - reče On - "Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono što ti dajem uzmi i zahvalan budi!" /144/ "I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve, i objašnjenje za svašta. ‘Primi ih svojski, a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!’ A pokazat ću vam i zemlju grješnika." /145/

Ovdje Uzvišeni govori o tome kako je On rekao Musau da ga je Svojim poslanstvom i govorom oda-brao iznad svih ljudi u njegovo doba. Nema sumnje da je Muhammed, sallAllahu ‘alejhi we sellem, najodabraniji Ademov potomak među svim ljudima. Zato i jeste Allah Uzvišeni baš njega odredio da bude pečat svih poslanika i vjerovjesnika. Nakon njega po vrijednosti i časti jeste Ibrahim, alejhi selam, a iza njega je Musa ibn Imran, Allahov sugovornik, alejhi selam Zato mu je Allah Uzvišeni rekao: "Ono što ti dajem uzmi", tj. Moje riječi i govor "...i zahvalan budi!" na tome i nemoj tražiti ono što ne možeš podnijeti. Zatim Uzvišeni govori da mu je On na tim pločama napisao savjete i objašnjenje za sve, te da mu je detaljno napisao propise koji određuju šta je dozvoljeno a šta zabranjeno. Te su ploče sadržavale Tevrat, o kome Allah Uzvišeni kaže:

"I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudi-ma." (28:43)

Zatim Uzvišeni kaže: "Primi ih svojski", tj. s odlučnošću na pokornost

"...a narodu svom zapovjedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!", odnosno onoga što je teže u njima.

"A pokazat ću vam i zemlju grješnika", tj.: vidjet ćete kako će skončati oni koji napuste pokornost Meni i koji se Meni suprotstave. Vidjet ćete kako oni idu svojoj propasti i uništenju.

"Odvratit ću od znamenja Svojih one koji se bez ikakva osnova na Zemlji ohole. I kakav god dokaz oni vide, neće ga vjerovati; ako vide pravi put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put će je prihvatiti. To zato što dokaze Naše poriču i što su prema njima ravnodušni." /146/ "A onima koji poriču dokaze Naše i susret na onom svijetu, bit će poništena djela njihova. Zar će biti drukčije kažnjeni nego kako su radili?" /147/

Uzvišeni kaže: "Odvratit ću od znamenja Svojih one koji se bez ikakva osnova na Zemlji ohole", tj. Ja neću dozvoliti srcima onih koji Meni nisu pokorni i onih koji se bespravno uzdižu iznad drugih ljudi, da razumiju argumente i dokaze koji ukazuju na Moju veličinu, Moj Šerijat i Moje propise. Odnosno, Allah ih je ponizio davši im neznanje, zato što su se nepravedno uzoholili. Slično tome, Uzvišeni kaže:

"I zapečatit ćemo srca njihova i oči njihove - kao što ni prije nisu vjerovali." (6:110) Jedan od naših dobrih prethodnika rekao je: Znanje neće postići ni sramežljiv ni ohol čovjek. Zatim Uzvišeni kaže: "I kakav god dokaz oni vide neće ga vjerovati"; što je slično Njegovim riječima:

"A oni na kojima se ispuni Riječ Gospodara tvoga zaista neće vjerovati, makar im došli svi dokazi, sve dok ne dožive patnju nesnosnu." (10:96,97) Zatim Uzvišeni kaže:

"...ako vide pravi put - neće ga kao put prihvatiti", tj. ako im se pojavi put spasa - neće da idu njime, a ako im se pojavi put zablude i propasti - ići će njime. Zatim Uzvišeni navodi razlog njihovog dolaska u takvo stanje, riječima: "To zato što dokaze Naše poriču", tj. zato što ih njihova srca poriču, "...i što su prema njima ravnodušni", tj. ne rade prema njima.
Odgovori
#26
"A onima koji poriču dokaze Naše i susret na onom svijetu, bit će poništena djela njihova", tj. ko od njih tako radi i ostane takav do smrti, njegova će djela biti poništena.

"Zar će biti drukčije kažnjeni nego kako su radili?", tj. Mi ćemo im suditi prema njihovim djelima koja urade: ako budu dobra - nagradit ćemo ih; a ako budu loša kaznit ćemo ih - odnosno, dobit će ono što zasluže.

"I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše." /148/ "I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: ‘Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni.’" /149 /

Ovdje Uzvišeni govori o Israelićanima koji su zalutali zato što su obožavali tele. To im je tele od njihovog nakita napravio Samirija, pa je onda u njega ubacio šaku suhe zemlje koju je zahvatio od traga Džibrilovog, alejhi selam, konja, te je ono počelo rikati kao krava. To se desilo nakon što je Musa otišao na razgovor sa Allahom, pa ga je Allah Uzvišeni obavijestio o tome dok je on još bio na planini Tur. O tome Uzvišeni kaže:

"Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli" - reče On - "njega je zaveo Samirija." (20:85) Kaže se da su oni, kada bi tele rikalo, plesali oko njega[318] i govorili: Ovo je vaš bog i Musaov bog. Tako su oni bili njime iskušani. Allah Uzvišeni kaže:

"Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?"( 20: 89) A u ovom časnom ajetu On kaže: "Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi?" Uzvišeni ovim riječima osuđuje njihovu zabludu sa teletom i njihov zaborav na Stvoritelja nebesa i Zemlje. Pored Njega, počeli su obožavati kip teleta koje je rikalo, ali koje nije govorilo, niti ih je upućivalo na dobro. Međutim, sljepilo neznanja prekrilo im je njihovo razumijevanje. Tako Ahmed prenosi od Ebu Ed- Derdaa: "Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: /318/ ‘Šta god da voliš, ta ljubav te zasljepljuje i zaglušuje.’"

Zatim Uzvišeni kaže: "I pošto se poslije gorko pokajaše", tj. zbog onoga što su uradili,

"...i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: ‘Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni.’", tj. uništeni. Time su oni priznali svoj grijeh i potražili utočište kod Allaha Uzvišenog.

A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome vrati, povika: "Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili! Jeste li ubrzali naređenje Gospodara svoga?" - i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi. "O sine majke moje" - reče Harun - "narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili." /150/ "Gospodaru moj" - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" /151/

Uzvišeni ovdje govori kako Musa, alejhi selam, nakon što se krajnje srdit vrati s razgovora sa svojim Gospodarom Uzvišenim svome narodu,

...povika: "Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili!", tj. ružno li je to što ste uradili u mom odsustvu! "Jeste li ubrzali naređenje Gospodara svoga?", tj. Allah je Taj Koji je odredio da budem odsutan i da se zadržim.

"...i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati i poče ga vući sebi", tj. on je ploče bacio zato što je bio srdit na svoj narod. Taj je njegov postupak potvrda hadisu: /319/ "Nije isto čuti i - vidjeti!" Zatim je uzeo brata za glavu i počeo ga vući sebi, bojeći se da on nije uložio dovoljno truda da ih odvrati od zla. O tome Uzvišeni u drugom ajetu kaže:

"O Harune" - povika Musa - "šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali, da za mnom nisi pošao? Zar nisi naređenje moje poslušao?" "O sine majke moje" - reče Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao." (20:92-94) A ovdje Harun odgovara:

"O sine majke moje, narod nije nimalo do mene držao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dušmani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogriješili", tj. nemoj me među njih svrstavati i sa njima me poistovjećivati. On ga je nazvao sinom svoje majke da bi ga raznježio i odobrovoljio, a on mu i jeste rođeni brat, od jednog oca i majke. I kada se Musa, alejhi selam, uvjeri da Harun, alejhi selam, nije kriv,
Odgovori
#27
"Gospodaru moj" - zamoli Musa - "oprosti meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!" Ibn Ebi-Hatim navodi od Ibn-Abbasa: Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je: /320/ "Neka Allah ukaže Svoju milost Musau! Nije isto vidjeti i - čuti. Kada ga je Njegov Gospodar Uzvišeni obavijestio da je njegov narod nakon njega pao u iskušenje, on nije bacio ploče. Međutim, kada ih je ugledao i svojim očima ih vidio, onda je bacio ploče."

"One koji su tele prihvatili stići će doista kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovom svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži." /152/ "A onima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno oprostiti i milostiv biti." /153/

Kazna Allaha Uzvišenog koja ih je zadesila sastojala se u tome što im On nije htio primiti pokajanje sve dok jedni druge nisu poubijali, kao što je to već navedeno u suri El-Bekare.[319] A što se tiče poniženja, Allah im je nakon tog postupka dao poniženje i bijedu i na ovom svijetu.

"...tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži", tj. tako Mi kažnjavamo svakog onog ko izmišlja novotarije: jad njegove novotarije i skretanja sa pravog puta prenosi se iz njegovog srca kao teret na njegova pleća. Zatim Uzvišeni upućuje Svoje robove i skreće im pažnju na to da On prima njihovo pokajanje od svih grijeha, pa čak i od nevjerovanja, širka i dvoličnjaštva. On to izražava slijedećim riječima:

"A onima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga", tj. nakon takvog postupka, "sigurno oprostiti i milostiv biti."

"I kada minu srdžba Musaa, on uze ploče na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje." /154/

Uzvišeni kaže: "I kada minu", tj kada se stiša, "srdžba Musaa", tj. ljutnja na njegov narod, "on uze ploče", tj. ploče koje je bacio zato što se radi Allaha puno rasrdio na svoj narod zbog obožavanja teleta,

"...na kojima je bilo ispisano uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje." Mnogi mufesiri kažu da su se one razbile kada ih je bacio, pa ih je onda ponovo sakupio. Jer, kako neki prethodni alimi kažu: Zatim je on u njima našao uputu i milost. A što se tiče jasnog dokaza da su se one razbile kada ih je bacio, iako su od dženetske supstance, Uzvišeni kaže da je on, uzevši ih nakon što ih je bio bacio, našao u njima "...uputstvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje."

I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludu stavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ; Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji Oprostitelj!" /155/ "I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu - mi se, uistinu, vraćamo Tebi!" - "Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću" - reče On - "a milost Moja obuhvata sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali." /156/

Allah Uzvišeni naredio je Musau, alejhi selam, da iz svoga naroda izabere sedamdeset ljudi. On ih je odabrao između najboljih Israelićana i rekao im: "Otiđite Allahu, pokajte Mu se za obožavanje teleta i zamolite Ga da primi pokajanje i od vaših sunarodnika koji ostanu iza vas. Pri tome postite i čisto držite i svoja tijela i odjeću." Zatim je on sa njima otišao do Sinajske gore u vrijeme koje mu je njegov Gospodar odredio - a i inače on Mu je dolazio samo sa Njegovom dozvolom. Kada su uradili ono što je on od njih tražio i kada su krenuli da se sretnu sa svojim Gospodarom, oni rekoše Musau, alejhi selam: "Zatraži da i mi čujemo govor našeg Gospodara!" On im odgovori: "Hoću." I kada se Musa približi brdu, na to se brdo spusti jedan stup od oblaka, koji ga cijelog prekri. Musa se još više približi, uđe u oblak i reče svojim sunarodnicima: "Primaknite se!" Oni se primaknu, uđu u oblak i padnu na sedždu, tako da su čuli Uzvišenog kako se obraća Musau, naređuje mu i zabranjuje: Radi ovo, a nemoj ovo! Kada je On završio razgovor sa Musaom i kada je oblak otišao od Musaa, on im priđe, a oni mu rekoše:
Odgovori
#28
"Mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!"(2:55)

"Zato ih je munja ošinula" (4: 153) pa su svi pomrli, a Musa se tada poče obraćati svome Gospodaru, moliti Ga i upućivati Mu riječi:

"Gospodaru moj, da si htio, mogao si njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši? To je samo iskušenje Tvoje kojim Ti, koga hoćeš, u zabludi ostavljaš, a kome hoćeš, na pravi put ukazuješ." Riječi Musaove, koje Uzvišeni prenosi: "Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši?", znače: Zar ćeš uništiti ove ljude zato što su bezumnici od nas obožavali tele? Ibn-Abbas, Katade i Ibn-Džerir kažu: "Njih je potres zadesio zato što nisu spriječili svoj narod da ne obožavaju tele, niti su se odvojili od njih."

"Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bezumnici naši?" Zatim on kaže: "To je samo iskušenje Tvoje", tj. ispitivanje, kušnja i proba. Tako kažu: Ibn-Abbas, Se'id ibn Džubejr i nemali broj alima iz prvih a i iz kasnijih generacija, i te riječi nemaju drugog značenja. On je time rekao: Naređenje pripada samo Tebi, odredba pripada samo Tebi, Ti si Stvoritelj i Naredbodavac.

"Ti si Gospodar naš, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti praštaš najviše." Oprostiti znači prekriti grijeh i ne kazniti zbog njega. A kada se uz oprost zatraži i milost, time se želi da se ubuduće ne napravi isti grijeh.

"... Ti si najbolji Oprostitlj", odnosno, samo Ti možeš grijehe oprostiti.

"I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu." Prethodni dio ove dove bio je radi zaštite od grijeha, a ovaj dio:

"I dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu" jeste radi ostvarenja cilja, a njime se hoće reći: Odredi i propiši nam dobro i na ovom i na onom svijetu. A što se tiče dobra (el-hasene), ono je već objašnjeno u suri El-Bekare[320] "...mi se, uistinu, vraćamo Tebi!", tj. kajemo se, obraćamo se i vraćamo se Tebi.[321] Zatim Uzvišeni kaže:

"Kaznom Svojom Ja kažnjavam koga hoću" - reče On - "a milost Moja obuhvata sve", tj. Ja radim ono što Ja hoću i Ja određujem ono što Ja hoću, a sve to radim pravedno i mudro - neka je slavljen i uzvišen, nema boga osim Njega.

"...a milost Moja obuhvata sve", tj. ona je velika i sveobuhvatna, kao što nam Uzvišeni prenosi riječi nosioca Arša i onih oko njega: "Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem." (40: 7) Imam Ahmed navodi od Selmana, da je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: /321/ "Allah ima stotinu milosti. Samo sa jednom od njih stvorenja su međusobno samilosna i životinje osjećaju samilost prema svojim mladim, a devedeset devet milosti On je ostavio za Kijametski dan." Ovaj hadis navodi i Muslim. Riječi Uzvišenog: "...dat ću je onima koji se budu grijeha klonili", znače: Obavezat ću se da Moja milost, kao Moj dar i dobročinstvo, pripadne njima, "...onima koji se budu grijeha klonili", tj. širka i ostalih velikih grijeha.

"...i zekat davali". Jedni kažu da se ovim misli na čišćenje duša, a drugi na zekat na imetke. Moguće je ipak da se ovo odnosi na oboje, jer je ovaj ajet objavljen u Meki.

"...i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali", tj. budu ih potvrđivali.

"...onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli." /157/

"...onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze..." Ovo je opis Muhammeda, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u knjigama prethodnih poslanika, koji su svojim narodima navijestili njegovo poslanstvo i naredili im da ga slijede. Njegov se opis i danas nalazi u njihovim knjigama, a poznat je njihovim učenjacima i svećenicima. U tom smislu imam Ahmed navodi od Ebu-Sahra el-Ukajlija: Jedan mi je beduin pričao: /322/ "Jednom sam, za života Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, dotjerao u Medinu /devu/ muzaru. I kada sam je prodao, rekoh: Sigurno ću pokušati sresti tog čovjeka i čuti nešto od njega! Zatim sam naišao na njega - išao je sa Ebu-Bekrom i Omerom, a on je bio između njih. Ja sam krenuo za njima i tako smo došli do jednog jevreja koji je ispred sebe imao otvoren Tevrat. On ga je čitao da bi našao utjehu za sebe zbog sina koji mu je bio na samrti, a izgledao je poput najljepšeg i najljupkijeg mladića. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, reče mu: ‘Zaklinjem te Onim Koji je objavio Tevrat, da li si u toj svojoj knjizi našao moju pojavu i opis?’ On mu od mahnu glavom - da nije našao, ali njegov sin reče: ‘Tako mi Onoga Koji je objavio Tevrat, zaista smo mi našli tvoju pojavu i opis u našoj knjizi i ja vjerujem da nema boga osim Allaha i vjerujem da si ti Allahov poslanik!’ Na to Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, reče: ‘Odvojite ovog jevreja od vašeg brata!’, zatim zamota sina u ćefine i klanja mu /dženazu-namaz/.’" Ovaj je hadis dobrog stepena. U Buharijinom Sahihu od Enesa se navodi drugi, koji ga ojačava /šahid/.

Ibn-Džerir navodi od Ata'a ibn Jesara: Sreo sam Abdullaha ibn Amra i rekao mu: "Kaži mi o opisu Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, u Tevratu", a on mi je odgovorio: "Da! Tako mi Allaha, on je opisan u Tev-ratu kao što je opisan i u Kur'anu:

‘O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svje-doka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje’ (33:45), i kao zaštitu slabima. Ti si Moj rob i poslanik, tvoje ime je Mutevekkil.[322] On neće biti osoran i grubog srca. Allah ga neće usmrtiti sve dok preko njega ne uputi narod koji je na krivom putu, pa da kažu: ‘Nema boga osim Allaha!’, i dok preko njega ne izliječi okorjela srca, uši koje ne čuju i oči koje ne vide." Ata' zatim nastavlja: "Nakon toga sam sreo Ka'ba i upitao ga isto pitanje. Njegov odgovor je bio potpuno isti, samo što je riječi: okorjela srca, uši koje ne čuju i oči koje ne vide, izgovorio na svom narječju /sa vrlo malom razlikom u izgovoru/." To navodi i El-Buhari u svom Sahihu, s tim što na riječi: "On neće biti osoran i grubog srca", dodaje: "niti će galamiti po čaršijama, niti će na zlo uzvraćati zlim - nego će praštati i halaljivati."
Odgovori
#29
Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, opisan u prethodnim objavama, a takav je zaista i bio: naređivao je samo dobro a odvraćao samo od lošeg. Tako Abdullah ibn Mes'ud kaže: "Kada čuješ da Allah kaže:

‘O vjernici’, obrati pažnju na to, jer ti se time ili naređuje dobro ili zabranjuje zlo." Zatim Allah Uzvišeni kaže:

"...koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti", tj. koji će im dozvoliti jela koja su sami sebi zabranili i time sami sebe opteretili, kao što su: behira, saiba, vasila i hama,[323] a zabraniti im ružna jela koja je Allah Uzvišeni zabranio a oni ih sami sebi dozvolili, kao npr. svinjsko meso i kamatu. Neka ulema kaže: Sve što je Allah dozvolio ono je lijepo i korisno i za tijelo i za dušu, a sve što je On zabranio ružno je i štetno i za tijelo i za dušu.[324] Zatim Uzvišeni kaže:

"...koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi", tj. Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, došao je da olakša i bude tolerantan. U tom smislu postoji hadis sa nekoliko lanaca prenosilaca od njega, da je on rekao: /323/ "Poslan sam sa pravom, tolerantnom vjerom." Pored toga, on, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao je svojoj dvojici emira, Muazu i Ebu-Musau, kada ih je poslao u Jemen: /324/ "Nagovješćujte radost a nemojte rastjerivati, olakšavajte a nemojte otežavati i radite skladno a ne suprotno jedan drugom!" Zatim, od Ebu-Burze el-
Eslemija prenosi se da je on, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao: /325/ "Allah prašta mojim sljedbenicima ono što pomisle u sebi, sve dok to ne izgovore ili urade." On je također rekao: /326/ "Mom je ummetu oproštena nenamjerna greška, zaborav i ono na što budu prisiljeni." U tom smislu on je rekao i: /327/ "Allah je naputio ovaj ummet da izgovaraju:

"Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!" (2:286) A u Muslimovom Sahihu se navodi /328/ "...da Allah Uzvišeni, nakon svake ove molbe, kaže: ‘Već sam to učinio, već sam to učinio!’" Zatim Uzvišeni kaže:

"Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali", tj. koji ga budu poštivali i cijenili,

"...i svjetlo po njemu poslano slijedili", tj. Kur'an i sunnet,

"...postići ono što budu željeli", i na dunjaluku i na ahiretu.

Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite - da biste bili upućeni!" /158/

Ovdje Allah govori Svome Poslaniku i Vjerovjesniku, Muhammedu, sallAllahu ‘alejhi we sellem: "Reci", o Muhammede: ‘O ljudi’, ovo je obraćanje svima: i crncu i bijelcu, i crvenom, i Arapu i nearapu. "...ja sam svima vama Allahov poslanik". Njegova, sallAllahu ‘alejhi we sellem, čast i ugled se, između ostalog, vide i u tome što je on pečat svih vjerovjesnika i što je poslan svim ljudima. Tako Allah Uzvišeni kaže:

"A onima koji su se protiv njega urotili vatra će boravište biti."(11:17) Pored toga, Uzvišeni kaže: "I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: ‘Primite islam!’ Ako prime islam, onda su na pravom putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš."(3:20) Ajeta o ovoj temi ima puno, a hadisi se ne mogu čak ni izbrojati. To da je on, sallAllahu ‘alejhi we sellem, Allahov poslanik svim ljudima dobro je poznata stvar u islamu.

Imam Ahmed navodi od Amra ibn Šuajba, on od svoga oca, a on od djeda: /329/ One godine kada je bio pohod na Tebuk, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, jednom je klanjao noćni namaz, a neki ashabi sakupiše se iza njega da ga čuvaju. Kada je završio namaz, on im priđe i reče: "Ove noći dato mi je pet stvari, koje nisu date nikom prije mene: Ja sam poslan svim ljudima, a poslanici prije mene slati su samo svojim narodima; protiv neprijatelja sam potpomognut strahom, tako da se on sav prestraši i na razdaljini od mjesec dana hoda od mene; dozvoljeno mi je jesti iz ratnog plijena, a prije mene su to smatrali grijehom i spaljivali bi ga; zemlja mi je učinjena čistom i prostorom za klanjanje: gdje god me zatekne namaz ja se abdestim i klanjam, a prije mene to nije bilo dozvoljeno, nego su klanjali u hramovima i bogomoljama; a peta stvar jeste to što mi je rečeno:

‘Moli nešto!’ Svi su poslanici već molili, a ja sam svoju molbu odgodio za Kijametski dan i ona će biti za vas i za svakog onog ko povjeruje da nema boga osim Allaha." Lanac prenosilaca ovog hadisa dobar je i jak, ali ga /autori najpoznatijih hadiskih zbirki/ ne navode. Pored toga, Muslim navodi od Ebu-Musa el-Eš'arije, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao:/330/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nema ni jednog čovjeka iz moga ummeta, ni jevreja ni kršćanina, koji čuje za mene pa me ne povjeruje, da neće ući u Vatru!" A imam Ahmed navodi od Ebu-Musa el-Eš'arije, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi we sellem, rekao:/331/ "Koji god jevrej ili kršćanin iz moga ummeta čuje za mene pa me ne povjeruje, neće ući u Džennet!"
Odgovori
#30
Zatim Uzvišeni kaže: "Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje." Ovo su riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kojima opisuje Allaha Uzvišenog. Time on kaže: Onaj Koji me je poslao Stvoritelj je, Gospodar i Vladar svega, On je Taj Koji daje i život i smrt i Njemu pripada sva vlast.

"...i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati." On ih obavještava da je on njima od Allaha poslan i da je on taj kojeg su najavile i nagovijestile prethodne objave. Za njeg je u njima rečeno da ne zna čitati ni pisati, pa se kao takav i ovdje spominje. Zatim Uzvišeni kaže:

"...koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove", tj. njegova su djela u skladu sa njegovim riječima i on vjeruje u ono što mu je objavljeno od njegovog Gospodara, "...njega slijedite", tj. idite njegovim putem i njegovim stopama, "...da biste bili upućeni!", tj. da biste bili na pravom putu.

"U narodu Musaovu ima ljudi koji na istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude." /159/

Ovdje Uzvišeni govori o tome da ima Israelićana koji slijede istinu i prema njoj pravedno sude. Tako Uzvišeni kaže: "Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. - Allah će zaista brzo račune svidjeti." (3:199) Također, Uzvišeni kaže:

"Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u njega, a kada im se kazuje, govore: ‘Mi vjerujemo u njega, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani.’ Oni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe." (28:52-54) Israelićani su bili podijeljeni u dvanaest plemena. Nakon što su oni poubijali svoje poslanike i postali nevjernici, kaže se da se jedno od tih plemena ogradilo od tih postupaka i zamolilo Allaha Uzvišenog da im oprosti i razdvoji ih od ostalih. /Oni su poslije nastavili slijediti istinu i suditi po njoj. Ima nekih predanja o njima, tj. o toj skupini vjernika, ali ona nisu vjerodostojno prenesena od pouzdanih ljudi, pa ih zato nećemo ni navoditi./[325]

I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatražio: "Udari štapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je znao vrelo iz kog će piti. I Mi smo im od oblaka hlad pravili i manu i prepelice im davali: "Jedite lijepe stvari kojima vas opskrbljujemo!" Oni nisu Nama nepravdu učinili, sami su prema sebi nepravedni bili." /160/ "A kada im je bilo rečeno: ‘Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoćete i recite: Oprosti!, a na kapiju uđite glava pognutih - oprostit ćemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela dat ćemo i više’",/161/ "onda su oni nepravedni među njima zamijenili drugom riječ koja im je bila rečena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato što su stalno nepravedni bili." /162/

Svi su ovi ajeti već protumačeni u suri El-Bekare.[326] Ona je objavljena u Medini, a ovi su ajeti objavljeni u Meki. Zato se o njima ovdje govori u trećem licu, jer Allah Uzvišeni kazuje Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem, kako je postupio sa njima. A u suri El-Bekare, koja je medinska, govor je upućen izravno njima.[327] Tako ovdje Uzvišeni kaže:

"...i iz nje je dvanaest vrela provrelo". Izraz koji je ovdje upotrijebljen označava sami početak izviranja, a u suri El-Bekare upotrijebljen je izraz koji tamo više odgovara, a znači: izviranje. Dakle, i tamo i ovdje su upotrijebljeni odgovarajući izrazi, a Allah opet najbolje zna.

"I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali; one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili." /163/

Ovo je opširnije izlaganje riječi Uzvišenog: "Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili."(2:65) Uzvišeni kaže Svome Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi we sellem: "I upitaj ih", tj. upitaj jevreje koji se nalaze u tvojoj blizini o onom što se desilo njihovim sunarodnicima koji su se suprotstavljali Allahovom naređenju izmišljajući spletke, pa ih je zbog toga iznenada snašla Njegova kazna. Ujedno ih i upozori da ne skrivaju tvoj opis na koji nailaze u svojim knjigama, kako im se ne bi desilo isto ono što se desilo tim njihovim sunarodnicima i precima. Taj se grad zvao Ejla, a bio je na obali mora El-Kulzum. Zatim Uzvišeni kaže:

"...kad su propise o suboti kršili", tj. kada su bili neposlušni i kršili Allahove odredbe: "...kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali", tj. one su im sa svih strana dolazile po vodi, očevidno
Odgovori


Verovatno Povezane Teme…
Tema Autor Odgovora Pregleda Poslednja Poruka
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Mulk Boots 25 2.441 29-12-2022.22:03
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Fil Boots 2 647 18-11-2022.11:31
Poslednja Poruka: Media
Heart Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Kevser Boots 1 538 18-11-2022.11:28
Poslednja Poruka: Media

Skoči na Forum: